28 Jula, 2026
image
Home Kategorija Vertikalna tržišta (Page 13)

Vertikalna tržišta

Aikom: Ključ za bolju brigu o pacijentima u Klinici Dragaš

Stomatološka ordinacija Dragaš Dental Design, dio Adria Dental grupe, nedavno je uvela novo komunikacijsko rješenje uz pomoć WAVE PTX-a iz Motorola Solutionsa, a u saradnji s Aikom Internationalom i njihovim partnerom, firmom Radio Moto

Piše: Marko Peica, direktor prodaje za Jadransku regiju, Katar, Tursku i Grčku, Aikom International; E-mail: marko.peica@aikominternational.com

Stomatološka ordinacija Dragaš Dental Design nedavno se preselila u veći prostor, što je otežalo komunikaciju i lociranje osoblja i opreme, jer klinika ima više prostorija za tretmane i osoblje je često u pokretu. Recepcioneri često moraju prenositi poruke svim članovima osoblja. Ranije je klinika koristila poslovne mobilne i stolne telefone za internu komunikaciju. To je, međutim, dovodilo do gubljenja vremena na ponavljanje poruka i traženje članova osoblja, naročito ako su mobilni telefoni bili isključeni ili na tihom režimu. Također, budući da stomatolozi nose rukavice, korištenje mobitela nije bilo praktično ni higijenski. Stoga je Dragaš Dental Design tražio sistem koji može ponuditi diskretnu, trenutnu, hands-free grupnu komunikaciju s naprednim funkcijama kako bi se poboljšala efikasnost klinike uz očuvanje privatnosti pacijenata.

Trenutna i diskretna komunikacija

Dragaš Dental Design obratio se Radio Motou, dugogodišnjem partneru Motorola Solutionsa i njihovog distributera Aikom Internationala, kako bi organizirali demonstraciju uživo u klinici, pružajući uvid u uređaje, licence i tehničku podršku. Ova probna primjena omogućila je Dragaš Dentalu da vidi vrijednost WAVE PTX tehnologije, što je dovelo i do odluke o njenom usvajanju. Zahvaljujući Aikomovoj tehničkoj podršci i opskrbi uređajima i licencama, Radio Moto je uspješno implementirao integrirani Push-to-Talk (PTT) komunikacijski sistem koristeći brzu internetsku mrežu klinike. Rješenje uključuje petogodišnju WAVE PTX PTT pretplatu, WAVE PTX TLK 110 dvosmjerne radiouređaje, WAVE PTX Dispatch softver za upravljanje i pribor koji uključuje više stolnih punjača i slušalica s integriranim mikrofonima.

Brojne koristi

Uvođenje WAVE PTX sistema donijelo je brojne koristi stomatološkoj klinici Dragaš Dental Design. Prvo i najvažnije, operativna efikasnost je znatno veća. Trenutna i grupna komunikacija optimizirala je radne procese, znatno smanjujući vrijeme čekanja pacijenata i poboljšavajući saradnju među osobljem. Procjena je da je uz ovu tehnologiju, u standardnim procedurama, ušteđeno 10-15% vremena. Još jedna ključna prednost je diskretna komunikacija. Korištenje PTT slušalica omogućilo je tihu i povjerljivu komunikaciju, što je ključno za očuvanje privatnosti pacijenata i osiguravanje mirnog okruženja unutar klinike.

Konačno, pouzdanost i čvrstina TLK 110 radiouređaja pokazali su se ključnim elementima. Ovi uređaji, koji se odlikuju izuzetnim trajanjem baterije, omogućili su neprekidnu komunikaciju tokom cijelog radnog dana. Njihova izdržljivost omogućila je osoblju da ih intenzivno koriste bez brige o kvarovima ili prekidima u radu.

“Radio Moto je izuzetno zadovoljan saradnjom i podrškom Aikom Internationala tokom implementacije WAVE PTX komunikacijskog rješenja u stomatološkoj klinici Dragaš. Njihova tehnička stručnost, pravovremena opremljenost uređajima i licencama te stalna podrška bili su ključni za uspješnu primjenu ovog inovativnog sistema”, rekao je Ivan Šašlin iz firme Radio Moto.

ID Shop: Projekat DCB Montana

Poslovna zgrada DCB Montana postavlja nove standarde za moderne radne prostore u Ljubljani. Kombinira vrhunsku arhitekturu, luksuz i funkcionalnost, čime privlači kompanije koje traže prestižne prostore za rad. Jedinstvenom lokacijom na rubu gradskog centra i predivnim pogledom na Alpe i sam grad, predstavlja ikonu moderne arhitekture i tehnološke savršenosti

Piše: Katja Bitenc, voditeljica ključnih kupaca, ID Shop; E-mail: katja@idshop.si

 Sigurnosno rješenje implementirano u zgradi DCB Montana odražava istu razinu inovacija kao i sama arhitektura. Budući da je riječ o poslovnoj zgradi koja će iznajmljivati prostore različitim korisnicima, ključno je bilo implementirati modularni sigurnosni sistem koji omogućava odvojen, ali centralno nadziran pristup.

Planiranje sigurnosnih sistema

DCB Montana sa svojom šestospratnicom i dvospratnom podzemnom garažom nudi različite vrste prostora, uključujući restoran, teretanu, centar za jogu i edukativno-razvojni centar. Zbog te raznolikosti, planiranje sigurnosnih sistema bio je zahtjevan proces, jer su morali uzeti u obzir specifične zahtjeve korisnika. Za kontrolu pristupa izabran je SALTO-ov sistem, koji omogućava jednostavno upravljanje pristupom putem pametnih čitača RFID kartica. U zgradi su postavljeni čitači u crnoj boji koji se estetski uklapaju u moderan dizajn. Sistem je povezan sa Schindler liftovima putem funkcije Liftcall, što omogućava potpuno integrisano upravljanje kretanjem unutar objekta. Također, postavljeni su i brzi prolazi Easygate ELITE S, koji dodatno ubrzavaju i nadziru prelaze.

Napredna mehanička rješenja za zaključavanje

Osim napredne elektronske kontrole pristupa, u DCB Montana je ugrađen i mehanički sistem zaključavanja EVVA EPS, koji služi kao rezervna opcija u slučaju prekida električne energije ili tehničkih problema. Sistem je patentiran i zaštićen, što pruža dodatnu sigurnost u vanrednim situacijama. Sistemski ključ omogućava brz pristup svim ključnim vratima u objektu. Naručilac je odabrao ovo rješenje prvenstveno zbog njegove pouzdanosti i sposobnosti brzog odgovora u kritičnim trenucima. Ova dvostruka sigurnosna rješenja pružaju optimalnu zaštitu za poslovne prostore različitih zakupaca.

Tehnički izazovi i estetska usklađenost

Zbog luksuzne prirode objekta, posebna pažnja posvećena je estetskom aspektu svih instaliranih sigurnosnih sistema. Svaka komponenta, od pametnih čitača do mehaničkih brava, izabrana je tako da ne narušava elegantan izgled interijera. Na spiralnim stepenicama na prvom spratu postavljen je prolaz Pegas GLE, prilagođen tako da se odlično uklapa u arhitekturu zgrade. Također, ključni zahtjev naručioca bio je da sigurnosni sistemi ne budu samo efikasni već i potpuno integrisani s postojećim protivpožarnim sistemima i drugim tehnološkim rješenjima zgrade. Integracija je provedena u saradnji s arhitektonskim biroom Bax Studio, što je osiguralo usklađenost između funkcionalnosti i estetike.

Inače, zgrada DCB Montana nije samo poslovni objekat, ona je simbol modernosti i tehničke savršenosti. Ovaj projekat dokaz je da je moguće spojiti vrhunsku estetiku s najnaprednijim sigurnosnim sistemima, a da se ne ugrozi korisničko iskustvo. Sa sveobuhvatnim sigurnosnim rješenjem, koje uključuje najsavremenije elektronske i mehaničke sisteme, naručiocu je omogućena potpuna kontrola nad objektom, dok je istovremeno očuvana elegancija i prestiž koji ova zgrada nudi.

Bez sigurnih hotela nema ni turizma

S usponom zemalja Jadranske regije na listi poželjnih destinacija za odmorišni i kongresni turizam, ovdašnja hotelska industrija suočila se s brojnim sigurnosnim izazovima. Većina ih ima univerzalni karakter i obuhvata probleme koje lokalni hotelijeri dijele sa stranim kolegama, dok su neki izazovi ipak obojeni lokalnim bojama, poput manjka ulaganja u sigurnost, kvalificiranog osoblja i sigurnosne kulture

Piše: Mirza Bahić; E-mail: mirza.bahic@asadria.com

Sigurnost u hotelima uključuje više aspekata koji se danas kreću u rasponu od fizičke zaštite gostiju i njihove imovine do kibernetičkih prijetnji, zaštite podataka i odgovora na krizne situacije. Svaki hotel, bez obzira na veličinu ili lokaciju, mora uložiti u kvalitetne sigurnosne sisteme kako bi osigurao neometano poslovanje i zaštitio goste. O sigurnosnim aspektima hotelijerstva u regiji razgovarali smo s više eksperata u ovoj oblasti čiji su uvidi ako ne gotova rješenja onda autentični putokazi ka optimizaciji ovog segmenta poslovanja na zadovoljstvo operatera i gostiju.

Neulaganje u sigurnost je skuplja opcija

Iako spomen “ulaganja” u sigurnost ima potencijal da zastraši upravu u vrijeme tijesnih budžeta, Saša Petar, predavač na Sveučilištu Sjever i Pomorskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, upozorava da se manje vidljivi trošak neulaganja multiplicira ako se gosti uplaše da uopće dođu u regionalnu turističku silu poput Hrvatske.

“Dvadeset pet posto BDP-a dolazi iz turizma, a onda i zarada iz posjeta ugostiteljstvu, maloprodaji i sl. Ako to ne osigurate, lako biste mogli ostati bez tih prihoda. Kriza ima tri koraka: pretkrizno razdoblje, krizno i postkrizno. Preventiva je najjeftinija opcija iako većina smatra da je to trošak. Svi zaboravljaju nevidljivi trošak, koji se množi sa puta tri ili četiri, a to su strah od dolaska, ekonomski učinci i drugo”, navodi Petar. Prema njemu, dobar primjer za ovu praksu je nedavna ocjena najsigurnijeg grada u Evropskoj uniji, koju je dobio grad Zagreb u sklopu jednog evropskog istraživanja. Ta poruka je, smatra on, jako bitna za turiste kad se raspituju za određenu turističku lokaciju na kojoj će, sigurno, veliki dio njih odsjesti upravo u hotelima.

Sličnog mišljenja je Slovenac Dimitrij Lokovšek, dugogodišnji direktor sektora bezbjednosti “Hoteli igralnice turizem”. “Mi smo radili puno anketa s turistima šta očekuju od nas. Među prva tri uvijek je bila sigurnost, uz to da što jeftinije i što više dobiju za svoje pare. Ako nema sigurnosti, nema ni turista”, kaže on.

Balans između sigurnosti i iskustva

Za goste hotela, koncept sigurnosti počinje s njihovom fizičkom zaštitom, zbog čega je i regionalni hotelijeri moraju postaviti kao prioritet. Gosti očekuju da će njihova imovina biti sigurna dok borave u hotelu, a uprave hotela moraju osigurati da prilike za ostvarivanje neovlaštenog pristupa sobama i zajedničkim prostorima budu svedene na minimum. I priroda prijetnji se s vremenom mijenjala. Nekada su se hoteli na ovim prostorima suočavali gotovo isključivo s izazovima poput krađa, vandalizma i nasilnih incidenata. No, danas su ovi rizici prošireni i na sofisticirane napade poput kibernetičkih i terorističkih aktivnosti.

Upravljanje velikim brojem ljudi koji ulaze i izlaze iz hotela, uključujući goste i osoblje, povlači složene sigurnosne zahtjeve. Stoga je važno imati višeslojni sistem zaštite koji uključuje videonadzor, kontrolu pristupa i obuku osoblja. Istovremeno, hoteli moraju balansirati između otvorenosti za goste i njihove fizičke sigurnosti kroz kombinaciju naprednih tehnologija i sigurnosnih praksi. S obzirom na to da moraju ostaviti dojam pristupačnosti i gostoljubivosti, delikatni balans između oba faktora sastoji se u uvođenju diskretnih, ali efikasnih sigurnosnih mjera, među kojima kontrola pristupa igra važnu ulogu. Na kraju, za razliku od bolnica koje imaju sličan problem i moraju zaštititi pacijente i osoblje u ambijentu otvorenosti, hotelijeri moraju obratiti pažnju i na cjelokupno iskustvo gostiju, u što spada i “nevidljiva” ali sveprisutna sigurnost.

Od brava do kartica

Pored videonadzora koji danas uspješno pokriva hotelske prostore bez narušavanja privatnosti gostiju, iskustvo boravka u hotelu danas se nerijetko promatra kroz prizmu kontrole pristupa. To iskustvo počinje već od momenta prve fizičke interakcije gosta i hotela, odnosno prolaskom kroz ulazna vrata objekta ili, još važnije, otvaranjem hotelske sobe. Tu ključnu ulogu ima brava kao prvi branik između udobnosti smještaja i vanjskih fizičkih prijetnji u hotelskom prostoru. U prošlosti, hoteli su se oslanjali na mehaničke brave sa ključevima, koje su bile jednostavne za korištenje, ali i podložne brojnim problemima. Gosti su često gubili ključeve ili su ih mogli kopirati bez velikih poteškoća, što je predstavljalo ozbiljan sigurnosni rizik. Ove brave su bile relativno jeftine, ali nisu pružale potrebni nivo zaštite, posebno u većim objektima s više gostiju.

S razvojem tehnologije, pojavile su se elektronske kartične brave, koje su postale standard u hotelima širom svijeta. Ove brave omogućuju gostima ulazak u sobe putem magnetnih kartica ili kartica sa čipovima, a jedna od glavnih prednosti je mogućnost deaktiviranja kartice nakon odlaska gosta, što automatski smanjuje rizik od neovlaštenog pristupa. Međutim, i ove brave imaju velike slabosti. Magnetne trake na karticama mogu se oštetiti, a kartice mogu biti izgubljene ili ukradene, što opet otvara mogućnost za ugrožavanje sigurnosti.

Svaka minuta je važna

U savremenim hotelima, brave su se dodatno razvile i sada često koriste bežične tehnologije poput RFID-a (radiofrekvencijske identifikacije), NFC-a (komunikacije bliskog polja) i mobilnih aplikacija. Gosti danas mogu pristupiti svojim sobama putem pametnih telefona, što smanjuje potrebu za fizičkim ključevima ili karticama. Ove brave omogućuju veću fleksibilnost, jer hotel može daljinski upravljati pristupom sobama, brzo reagirati u slučaju gubitka ili krađe te pratiti sve aktivnosti ulaska i izlaska iz sobe. Kartice-ključevi su prvobitno uvedene na tržište oslanjajući se na funkcionalnost baziranu na magnetnoj traci, no one danas češće koriste RFID s poboljšanim šifriranjem podataka. Najnoviji protokoli uključuju MIFARE Ultralight AES, Mifare Plus EV1/EV2 i DESFire EV2/EV3, pri čemu RFID kartice u hotelima nude i mogućnost praćenja i nadzora pristupa sobama u realnom vremenu.

Unapređenje sigurnosti hotela ali i iskustva gostiju nudi i relativno nova mogućnost korištenja jedne RFID kartice za pristup drugim zonama unutar objekta pored gostinske sobe. Ograničavanje ulaska neovlaštenih posjetilaca u bazenski prostor, fitness centre i druge lokacije u objektu često je izvor frustracija za prijavljene goste, koji moraju voditi računa o cijelom svežnju ključeva tokom boravka. No, RFID kartice-ključevi u kombinaciji s kompatibilnim sistemom za upravljanje pristupom mogu u potpunosti zaobići ovaj problem. Koristeći samo jednu karticu, gosti sada mogu bez problema prolaziti kroz različite prostorije unutar objekta, od ulaza u zgradu do liftova i dalje.

Dostupnost ovih tehnologija hotelijerima danas nudi i veći izbor opcija pri odabiru fizičkog akreditiva koji zadovoljava specifične potrebe gostiju, uključujući narukvice, privjeske za ključeve i bedževe. Istovremeno, ovo omogućava zaposlenicima da blagovremeno reagiraju na prijetnje čim ih prepoznaju. “Tehnička zaštita podrazumijeva brz odgovor na incident. Prvi odgovor mora se bazirati na brzom djelovanju svih službi u zaštiti i bezbjednosti do dolaska nadležnih službi. To vrijeme može da potraje, pogotovo zbog problema u saobraćaju, i svaki minut je važan. Koncepcija našeg rada podijeljena je u tri segmenta: sigurnost, vatrogasna i medicinska pomoć, i pojedinačno ne možemo učiniti ništa”, kaže Zoran Barbić, menadžer za krizne intervencije u crnogorskom odmaralištu Luštica Bay.

 Slično razmišlja i njegov kolega Zoran Vučinović, glavni menadžer sigurnosti u hotelu Mamula u Herceg-Novom, koji naglašava da nove tehnologije neće riješiti problem samostalno, ma kako impresivne bile na papiru. “Najveća investicija je u čovjeka profesionalca koji će prepoznati ono što je važno. Sinergija između novih tehnologija i sigurnosnog osoblja kao i bezbjednost cyber prostora jako su važni za nas”, kaže Vučinović.

Cyber sigurnost, oblak i IoT u službi gosta

Vučinovićevo skretanje pažnje na cyber sigurnost u hotelskoj industriji odraz je prepoznavanja specifičnosti ovog sigurnosnog fronta u kreiranju što ugodnijeg iskustva boravka za goste. Hoteli danas čuvaju veliki broj ličnih podataka gostiju, uključujući brojeve kreditnih kartica i putne isprave, što ih čini poželjnom metom za hakere. Ugrožavanje ovih podataka može dovesti do gubitka reputacije i visokih novčanih kazni. Sve šira upotreba pametnih sistema u hotelima, kao što su digitalne brave i pametne sobe, otvara nove sigurnosne rupe koje se mogu iskoristiti za neovlašteni pristup mrežama i sistemima. Zato kibernetička sigurnost u hotelima mora biti proaktivna u istoj mjeri kao i tehnička, sa stalnim ažuriranjima softvera i adekvatnom obukom osoblja o prepoznavanju prijetnji.

Ovaj dio se dotiče i uvođenja tehnologija upravljanja pristupom u oblaku, koje već danas pokazuju zrelost u smislu činjenju objekata sigurnijim, uz podršku praćenju produktivnosti hotelskog osoblja. Kao rješenja koja egzistiraju izvan fizičke lokacije hotela, platforme za upravljanje pristupom u oblaku zahtijevaju samo automatsko ažuriranje softvera kako bi zadržale visok nivo zaštite od ranjivosti. Centraliziranjem svih funkcija u jednu zaštićenu online platformu sistemi bazirani na oblaku danas smanjuju pritisak na ionako preopterećene zaposlenike i znatno skraćuju vrijeme odgovora na sigurnosne prijetnje čim se pojave.

Iako je prioritet upravljanja pristupom u oblaku jačanje sigurnosti hotela, sam dizajn ove tehnologije bez oslanjanja na lokalni server sve više se pokazuje kao revolucionaran u poboljšanju ukupnog kvaliteta iskustva boravka gostiju. Bez problema s kompatibilnošću s hardverom lokalnih sistema, ovakvo upravljanje pristupom je samo po sebi fleksibilnije i bolje prilagođeno za integraciju s drugim sistemima ili uslugama objekta. To može uključivati i integraciju sa sistemom upravljanja energijom hotela kako bi se smanjili komunalni troškovi a da se, pritom, unutar soba u trenutku dolaska gostiju odmah počne s kreiranjem povoljnog ambijenta za boravak u njoj.

Tu je od koristi još jedna tehnologija koja ima sve jače uporište u hotelskoj industriji: internet stvari (IoT), odnosno mreža međusobno povezanih uređaja i sistema koji mogu dijeliti podatke i automatski koordinirati aktivnosti na terenu. Kako IoT tehnologije uključuju chatbotove, pametne termostate i rasvjetu, one u hotelima postaju kičma napora za pružanje što agilnijeg i gostu prilagođenijeg iskustva boravka.

Dostupnost modernih tehnologija hotelijerima danas nudi i veći izbor opcija pri odabiru fizičkog akreditiva koji zadovoljava specifične potrebe gostiju, uključujući narukvice, privjeske za ključeve i bedževe

Sigurnost kao hotelski gost na budžetu

Ipak, priča o ulaganju u sigurnosne sisteme kao izvore ušteda i poboljšanog korisničkog iskustva ne ide uvijek glatko.  “Svi se suočavamo s problemom nerazumijevanja naše uloge u industriji. Hotelska industrija obezbjeđuje usluge i glavni cilj je ostvarivanje profita, stoga je naša uloga sekundarna. Ovo je bitno jer onda moramo da prodamo svoju ulogu menadžmentu i tek onda ide spuštanje prema dole. Često se dešava da nemamo razumijevanja od vlasnika ili menadžera zato što ne donosimo profit. Nevidljivi smo. Vrlo često nas smatraju korporativnim policajcima. Pažnju zavređujemo tek kada se nešto desi, a tada je već malo kasno”, kaže Boris Saveljić, dugogodišnji menadžer sigurnosti hotela Abala, Regent i Ramada u Crnoj Gori.

Dodatni problem predstavlja tendencija hotelskih lanaca da smanjuju broj potrebnog sigurnosnog osoblja, bilo iz želje da ostvare uštede, bilo iz vjere u supremaciju tehnoloških rješenja u odnosu na ljudski faktor. Ipak, naši sagovornici vjeruju da se globalni trend redukcije broja ljudskih operatera u hotelskoj industriji neće tako brzo osjetiti zbog specifičnosti sigurnosnih potreba objekata ovog tipa.

“Suština problema je u tome što, ako je sve uredu, niko ne zna za nas. Kada je sve dobro, onda će smanjiti troškove, npr. smanjiti broj čuvara. Istraživanje u hotelu Astoria u Zagrebu pokazalo je da je, nakon što su tri čuvara sveli na jednog, u jednom danu istovremeno došlo do požara, neko je dobio srčani udar i javio se još neki problem koji jedan čovjek nije mogao riješiti. Najvažnija poruka koju kao tim možemo prenijeti je da svi zaposleni u hotelu budu asistenti u sigurnosti. I ne zaboravite otežavajuću okolnost: kriza u krizi. Ako se, npr., desi zemljotres i slično, imat ćete goste koji se ne snalaze i zato vam kriza u krizi najmanje treba”, kaže Petar.

Njegov komentar o krizi je odličan šlagvort za osvrt na još jedan ključan aspekt hotelske sigurnosti u vidu spremnosti na odgovor na vanredne situacije, poput požara, prirodnih katastrofa i evakuacije u slučaju terorističkog napada. S obzirom na to da su hoteli atraktivna meta za organizirane napade zbog velikog broja ljudi na jednom mjestu, oni moraju imati jasne protokole evakuacije i adekvatno obučeno osoblje koje će moći brzo i efikasno reagovati. Protivpožarne mjere, izlazi za nuždu, alarmni sistemi i komunikacija između zaposlenih igraju ključnu ulogu u minimiziranju rizika i osiguravanju sigurnosti gostiju.

Uspon IoT uređaja za upozoravanje

Jedno sigurnosno rješenje koje dobija na popularnosti u hotelskoj industriji su IoT uređaji za upozoravanje hotelskog osoblja. Koristeći kombinaciju tehnologija lokacije, IoT-a i oblaka, ove platforme omogućavaju osoblju da dobije važnu pomoć prilikom susreta s prijetnjom sigurnosti. Samo jednim pritiskom na dugme na uređaju za upozoravanje hotelsko osoblje može odmah obavijestiti službu sigurnosti o problemu i, još važnije, pružiti im informacije o svojoj lokaciji u realnom vremenu kako bi osigurali brz odgovor. Kako potreba za sve bržim odgovorima na potencijalne rizike raste, uloga IoT-a kao sredstva za maksimiziranje efikasnosti u održavanju sigurnosti gostiju i osoblja nesumnjivo će rasti i u godinama pred nama.

Za goste hotela, koncept sigurnosti počinje s njihovom fizičkom zaštitom. Oni očekuju da će njihova imovina biti sigurna dok borave u hotelu, a uprave hotela moraju osigurati da neovlašteni pristup sobama i zajedničkim prostorima budu svedeni na minimum

 Sigurnosna kultura je karika koja nedostaje?

No, šta je problem tehnologija poput IoT-a, senzora ili biometrije? Skupe su za sve izuzev najvećih lanaca, saglasni su naši sagovornici, a posebno za srednje velike i manje hotele. To se posebno odnosi na biometriju, koja je, prema stepenu usvajanja, još u povojima za nemali procenat hotelske industrije. Ona nudi mogućnost prepoznavanja gostiju i osoblja uz napredne metode poput skeniranja šarenice oka ili tehnologije prepoznavanja lica, zbog čega je praktično nemoguće replicirati subjekt provjere s ciljem prevare i neovlaštenog ulaska u hotelsku sobu ili zgradu.

Neki hoteli idu i korak dalje i uvode biometrijske sisteme zaključavanja, kao što su brave koje prepoznaju otisak prsta ili lica. Gosti koji dolaze mogu biti odmah prepoznati i dobiti ponude koje im se prilagođavaju u stvarnom vremenu, shodno željama ili lokaciji kretanja u objektu. Biometrijska autentifikacija u ovoj fazi nudi najviši nivo sigurnosti, jer je mnogo teže falsificirati otisak prsta ili lica nego karticu ili ključ, koji još dominiraju hotelskom industrijom. Ipak, još je nejasno kako će se prednosti biometrije pomiriti sa željom gostiju za zaštitom privatnosti bez obzira na sve pogodnosti koje ona nudi na papiru.

Lokovšek ovdje vidi još jedan manje istaknut problem: potrebu za obukom osoblja za rad sa savremenim tehnologijama čak i kada sigurnosni odjeli uspiju “izvući” pare od menadžmenta hotela. To se posebno odnosi na problem starenja sigurnosnog osoblja u hotelima zbog manjka mlađe radne snage. “Ako već dobijete pare za novu tehnologiju, kako ćete obučiti te starije kako da rade s njom? Imate, recimo, 500 kamera. Pitanje je ko je toliko dobar da gleda 500 kamera. Niko. Poslije dvadeset minuta ti gledaš samo jednu. To je pokazalo jedno istraživanje FBI-ja.”

Po njemu, tu ni vještačka inteligencija ne nudi instant odgovore na problem, iako se on zalaže za njenu širu primjenu. “AI ti pomaže da gledaš samo ono što može biti zanimljivo. I opet tamo moraš poslati nekoga da ode i pogleda o čemu je riječ i pokuša riješiti situaciju. Pripadnik sigurnosnog osoblja u turizmu i drugdje nije isti. Kod nas u Sloveniji imamo problem da je taj bezbjednjak uvijek samo to, gdje god da radi, u kasinu, na utakmici itd. On mora imati natpis ʻsecurityʼ i to je možda dobro na ulazu, ali unutra uznemirava goste. Ali mi smo u zakonu napisali da mora imati natpis i to niko ne razumije. Mi smo prva bojna fronta i moramo biti dovoljno stručni da ponudimo sigurnost jer ja kad zovem policiju, treba im dva sata pošto ih nema dovoljno”, kaže Lokovšek.

Za njegove kolege iz branše rješenje je u izgradnji sigurnosne kulture na bazi strogo definiranih procedura. Miljan Jovanović, menadžer sigurnosti hotela Radisson Collection Old Mill u Beogradu, kaže da je bitno da svi zaposleni imaju obavezu da poštuju sigurnosne procedure kojih se sami hoteli moraju pridržavati. “Na primjer, važno je da vodimo brigu o zaštiti od požara i svi uposlenici moraju proći obuku u toj oblasti”, kaže on. Za Barbića, rad sigurnosnog osoblja u savremenom hotelskom ambijentu nije samo “pozivanje na telefon” u slučaju kriznih situacija nego i nošenje s nizom potencijalnih vanrednih okolnosti, od kojih svaka zavređuje posebnu obuku kao investiciju u budućnost.

“Mi možemo mnogo napraviti za sigurnost. Danas tehnologija pravi čuda, ali i to košta. Ja sam prvi koji će vam preporučiti biometriju i AI, senzore… Problem je uvijek s parama, kako ćeš opravdati novac koji ćeš uložiti? A u malim hotelima nema nikog. Vlasnik je tamo i sigurnosno osoblje i kuharica i recepcioner. Zato je na nama da počnemo s osnovama, tj. sa sigurnosnom kulturom. U staroj državi su nam još u vrtiću usađivali ideju da radite nešto za državu. Ali ovi mladi to ne znaju, kakva sigurnost…”, navodi Lokovšek kao zaključak.

Sigurnost nosi hotelski turizam

U svijetu sve sofisticiranijih sigurnosnih izazova, hotelijerska industrija Jadranske regije nalazi se na svojevrsnoj prekretnici. S jedne strane, moderne tehnologije poput IoT-a, biometrije i sistema upravljanja pristupom u oblaku nude revolucionarne mogućnosti za unapređenje sigurnosti i iskustva boravka za gosta.

S druge strane, ograničeni budžeti, nedostatak razumijevanja uprave i izazovi u obuci osoblja predstavljaju značajne prepreke. Ipak, regionalna struka je jednoglasna – ulaganje u sigurnost nije trošak, već investicija u budućnost. Ključ uspjeha, po njima, leži u izgradnji sveobuhvatne sigurnosne kulture koja prožima sve nivoe hotelskog poslovanja, od menadžmenta do osoblja na terenu. Samo takvim pristupom, koji balansira tehnološke inovacije s ljudskim faktorom, hoteli u regiji mogu ponuditi ne samo sigurnost gostiju već i dugoročnu održivost i konkurentnost na globalnom turističkom tržištu. Jer, bez sigurnosti nema ni turizma – a time ni prosperiteta u ovom dijelu Evrope.

AUREL MSR: Zašto svi senzori nisu na istoj visini?

Različite karakteristike gasova i njihove složene interakcije u zraku znače da se svi plinovi ne detektuju na istoj visini. Visina i položaj plinskih senzora stoga su od ključne važnosti za rano otkrivanje opasnih gasova i para.

Piše: Zlatko Dičak, direktor, Aurel; E-mail: zlatko.dicak@aurel.hr

 Ne detektuju se svi plinovi na istoj visini. Gas može biti teži ili lakši od zraka, a zbog različite gustine koncentrišu se na različitim visinama. Teži imaju tendenciju da tonu dolje, dok se lakši dižu gore. Kao rezultat toga, teški plin koji ostaje blizu poda neće biti detektovan na visini, a lakši plin koji se diže prema gore neće biti otkriven blizu poda. Naprimjer, ugljik-monoksid u garaži se mjeri pri gotovo istoj gustoći kao i zrak i na visini na kojoj ga udišemo. Ugljik-dioksid, s druge strane, ima relativnu gustinu od 1,53 i mjeri se blizu poda. Metan ima relativnu gustinu od 0,56, brzo se kreće do plafona i mjeri se na toj visini.

 Širenje plina u zraku

I širenje plina u okolini je od presudnog značaja. Način na koji se plin širi u prostoriji ovisi o različitim faktorima, kao što su ventilacija, temperatura i položaj izvora. Stoga je koncentracija gasova veća u blizini potencijalnog izvora nego blizu poda ili stropa. Pravilno pozicioniranje senzora osigurava da će opasni plin biti otkriven odmah, prije nego što se proširi prostorijom. Različita vremena reakcije i osjetljivost senzora također su od ključne važnosti. Senzor smješten blizu poda reagirat će na plin koji se tamo nakuplja brže od onog postavljenog blizu stropa.

Šta još utječe na položaj senzora?

Na položaj plinskog senzora utječe nekoliko faktora. Okolinski uslovi su prvi. S obzirom na to da uslovi u okolini variraju, postavljanjem senzora na različitim visinama lakše je otkriti razlike u temperaturi, struji zraka ili distribuciji plina. Drugi faktor je prilagođavanje zahtjevima procesa. Neki procesi zahtijevaju postavljanje senzora na određene lokacije kako bi se pratili i kontrolirali relevantni parametri. Ovo se posebno odnosi na složena proizvodna okruženja kao što su proizvodnja pića i mašine za automatsku obradu. U zraku u takvim okruženjima često se nalazi inertni gas, koji mijenja specifičnu međusobnu gustinu gasova. Primjer ovoga je mjerenje kisika u atmosferi argona.

Na kraju, tu su sigurnosni standardi. Ako se plinski senzori postave na različitim visinama, to pomaže u praćenju potencijalnih opasnosti ili curenja plina na različitim spratovima zgrade ili postrojenja te aktiviranju alarma u slučaju opasnosti. Ovi sigurnosni standardi mogu biti podložni općim standardima. Tako je, naprimjer, visina senzora od 1,5-1,8 m definirana u garažama za mjerenje ugljik-monoksida.

Senzori plina se postavljaju zajedno s kućištem, koje ih štiti od vanjskih utjecaja. Za sveobuhvatnu IP zaštitu, kućište se postavlja tako da je glava senzora okrenuta dolje. Ako je mehanički nepravilno montiran, IP zaštita nije zagarantovana. Također se mora razjasniti postoji li strujanje zraka i treba li senzor montirati na strop ili pod. U garažama, naprimjer, postoji statički elektricitet. Senzor ovdje može otkriti plinove u radijusu od 7 do 11 m, što odgovara cca. 400 m².

Šta nudi MSR-Electronic?

Kompanija MSR-Electronic koristi sistem sa tri provodnika za analogne priključke plinskog senzora te sa četiri provodnika za bus veze. Konektor sa tri provodnika za 4-20 mA priključak je stabilan tip veze za analognu vezu. Svaki pojedinačni senzor je povezan s kontrolerom pomoću složenog ožičenja. Kod bus veze, s druge strane, postavlja se samo jedan kabel koji vodi od kontrolera do nadziranog područja. Pojedinačni potrošači, kao što su male sijalice, montirani su na niz sijalica, a spomenuti senzori plina digitalno komuniciraju s kontrolerom.

Šta predstavlja NIS2 direktiva za Jadransku regiju

Nova evropska direktiva o cyber sigurnosti predviđa uvođenje strogih mjera zaštite duž cijelog lanca opskrbe, čije se karike mogu pronaći u svim zemljama regije. No, jesu li ovdašnje kompanije spremne za temeljito regulatorno pospremanje u sektoru kibernetičke sigurnosti?

Piše: Mirza Bahić E-mail: mirza.bahic@asadria.com

Priča o NIS2 direktivi dominira evropskim kontinentom i za to postoji barem 10,5 biliona razloga izraženih u eurima koji će biti utrošeni na odbranu od cyber napada do 2025. Iste godine, do 17. aprila, članice Evropske unije moraju dovršiti proces kategorizacije tijela koja su obuhvaćena Direktivom, nakon čega im se daje 365 dana da se usklade s novim regulatornim zahtjevima. Stvar je nešto kompliciranija za kompanije izvan EU jer će ih kao kariku lanca nabavke evropskih kompanija NIS2 neminovno “očešati” i tražiti modifikaciju poslovnih praksi.

U nastavku teksta razgovaramo sa stručnjacima i poslovnim ljudima iz regiona koji će nam objasniti zašto je NIS2 prvorazredni događaj za regionalnu cyber sigurnost koja u mjesecima pred nama postaje punokrvna zakonska obaveza, a ne fakultativna poslovna praksa.

Izazov za kompanije izvan Unije

Podsjetimo se, NIS2 je stupio na snagu u januaru 2023. kao zamjena za NIS1. Nova legislativa uvela je znatno strožija pravila i kriterije u zaštiti kibernetičkih sistema unutar Unije. To se posebno odnosi na kritičnu infrastrukturu, usluge i podršku za efikasniju koordinaciju odgovora na cyber incidente koji znatno ugrožavaju ekonomiju i društvo.

Direktivom obuhvaćene organizacije sada moraju provoditi redovne procjene rizika svojih mrežnih i IT sistema i implementirati odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere za upravljanje prijetnjama. To uključuje procedure za analizu rizika i upravljanje ranjivostima, kao i efikasnu primjenu kriptografije i enkripcije​​. Organizacije moraju uvesti procedure za praćenje incidenata i krizno upravljanje, uključujući detekciju, analizu i klasifikaciju povreda sigurnosti. U istom paketu ide i obavještavanje nadležnih državnih tijela o incidentima u zadanim rokovima.

“EU je prepoznala različitu sposobnost i otpornost odgovora na kibernetičke prijetnje po zemljama članicama, a kako su danas tvrtke povezane i kroz lanac opskrbe i sve je više velikih korporacija koje rade u više zemalja EU, cilj NIS2 direktive je smanjiti te razlike”, kaže Kristina Oršanić Kopić, savjetnica za kibernetičku sigurnost u kompaniji Combis.

Organizacije moraju donijeti i provoditi planove održavanja kontinuiteta poslovanja i oporavka od napada kako bi osigurale nastavak pružanja usluga i u vanrednim situacijama. Od zemalja regije, navedeni zahtjevi se odnose primarno na Sloveniju i Hrvatsku kao članice Unije, no opisane prakse neće zaobići ni Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju. Razlog je jednostavan: važna stavka direktive je ona koja sigurnosno osjetljive organizacije imenuje odgovornim za upravljanje rizicima u cijelom lancu opskrbe s kojim rade. To znači da se obaveza primjene odgovarajućih mjera sigurnosti odnosi i na direktne dobavljače i pružaoce usluga koji rade s evropskim kompanijama.​

Obavezna primjena

Drugim riječima, ako kompanija izvan EU posluje s partnerima iz Unije ili pruža usluge koje su ocijenjene kao “esencijalne” za tamošnje tržište, ona će morati uskladiti svoje prakse s NIS2 standardima kako bi zadržala ovaj poslovni odnos. To uključuje procjene rizika, upotrebu enkripcije, redovno testiranje sigurnosti i procedure za brzo i efikasno prijavljivanje incidenata.

Obaveza primjene mjera sigurnosti odnosi se i na direktne dobavljače i pružaoce usluga koji rade s evropskim kompanijama

“Vjerujem da kompanije izvan EU čeka značajan zadatak u jačanju svojih sigurnosnih sistema. Ovo uključuje uspostavljanje sistema upravljanja, sveobuhvatno upravljanje cyber rizicima, zaštitu digitalne infrastrukture koja obuhvata ne samo IT sisteme nego i tehnologije poput SCADA sistema, IoT tehnologija, senzora itd., kao i kontinuirani monitoring i sposobnost kompanije da pravovremeno identificira i odgovori na potencijalne napade”, kaže Senad Džananović, direktor cyber sigurnosti u bh. kompaniji ZIRA.

Prema njemu, NIS2 će posebno utjecati na kompanije registrirane izvan Unije koje pružaju usluge u sektorima kao što su ICT (upravljane IT i sigurnosne usluge) i usluge digitalne infrastrukture na teritoriju Unije. Za pružanje usluga u drugim sektorima obuhvaćenim Direktivom, ove kompanije moraju imati fizičko prisustvo u nekoj od zemalja EU. Usklađivanje ostalih kompanija zavisit će od prilagođavanja nacionalnih zakona propisima Unije, ali kako zemlje regije teže članstvu u EU, očekuje se da će se i one uskoro morati uskladiti s novom regulativom.

Tri nivoa implementacije

Za adekvatnu implementaciju Direktive, obuhvaćeni sektori su podijeljeni na ključne i važne, dok će same kompanije morati implementirati mjere na tri nivoa. Prema Oršanić Kopić, prvi nivo je uspostava ključnih procesa upravljanja sigurnošću informacijskog sistema. Tu spadaju upravljanje sigurnosnim rizicima, uključujući one povezane s opskrbnim lancima, zatim kontrola incidenata i zaštita kontinuiteta poslovanja te izrada pratećih politika i procedura zahtijevanih mjerama nove direktive.

Drugi nivo uključuje kontrolne mjere temeljene na procjeni rizika i analizi utjecaja na poslovanje ICT okruženja i poslovanja klijenta. Te kontrolne mjere uključuju tehnološka rješenja i upravljane servise, kao što su višefaktorska autentifikacija, kontrola pristupa, rješenja za kontinuitet poslovanja kao što su IaaS, BaaS, DRaaS i AntiDDoS, te osnovna sigurnosna higijena (firewall i antivirusni softver nove generacije, endpoint detection and response rješenja, firewall web aplikacija, DLP rješenja i dr.). Na kraju, tu je i obaveza podizanja svijesti zaposlenika kroz anti-phishing kampanje i vježbe ljubičastog tima kao važan branik od kibernetičkih prijetnji.

Treći nivo podrazumijeva uspostavu sigurnosnog nadzora i validaciju sigurnosnih kontrola, što omogućuje prevenciju incidenata i ranu detekciju prijetnji. Ove aktivnosti uključuju usluge sigurnosnih operativnih centara (SOC) i MDR-a (Managed Detection and Response) koje će biti dostupne na cjelodnevnoj bazi tokom čitave godine. Za uspostavu SOC-a, kompanije se mogu obratiti pružaocima SOC usluga, jer ih je teško samostalno uspostaviti zbog nedostatka sigurnosnih stručnjaka.

“Za potrebe validacije sigurnosnih kontrola na raspolaganju su usluge svih vrsta penetracijskog testiranja, provjere ranjivosti, lova na prijetnje, kao i već navedene vježbe crvenog i ljubičastog tima kojima se dodatno diže otpornost ICT okoline na kibernetičke prijetnje”, kaže Oršanić Kopić.

Sve navedeno nužno je kako bi se prijetnje rano detektirale, a posljedice kibernetičkih napada svele na minimum. Time se osigurava usklađenost s NIS2 direktivom i zakonima koje će zemlje članice EU usvojiti do 17. oktobra ove godine.

Ključni subjekti za direktivu

Ključni subjekti su oni koji su obavezni provoditi sve mjere kibernetičke zaštite iz NIS2 direktive, prijavljivati incidente, prolaziti nezavisne revizije i biti pod stalnim nadzorom. Ovi subjekti rade na ili posluju u sektorima poput energetike, prometa, bankarstva, infrastrukture finansijskog tržišta, zdravstva, vode za ljudsku potrošnju, otpadnih voda, digitalne infrastrukture, upravljanja ICT uslugama, javnog sektora i svemira. S druge strane, važni subjekti primjenjuju mjere kibernetičke sigurnosti samostalno i potvrđuju njihovu provedbu kroz samoprocjenu, bez redovnih nezavisnih revizija ili stručnog nadzora. Ovi subjekti su dužni prijavljivati incidente nadležnom tijelu, a nadzor nad njima se provodi samo ako postoje informacije koje ukazuju na nepridržavanje propisa ili obaveza. Važni subjekti uključuju sektore poput poštanskih i kurirskih usluga, upravljanja otpadom, proizvodnje i distribucije hemikalija, proizvodnje hrane, digitalnih usluga, istraživanja i obrazovanja.

No, u kojoj su mjeri kompanije s obje strane granice EU spremne za poduhvat koji traži kako značajne tehnološke i stručne resurse tako i temeljitu promjenu svijesti o važnosti cyber sigurnosti?

Hrvatska: neki sektori imaju startnu prednost, neki nikakvu

Za početak, treba napomenuti da NIS2 neće imati istovjetne učinke na hrvatske i slovenske kompanije u poređenju s ostatkom Jadranske regije. Čak i ograničavanje procjene spremnosti na primjenu Direktive unutar samo jedne zemlje neće dati reprezentativnu sliku jer su neki sektori na temelju zahtjeva poslovanja već u startu opremljeniji za NIS2.

“Većina sektora je u nekoj srednjoj spremnosti. Nije da se ne ulaže ništa, ali premalo da bi se adekvatno odgovorilo na prijetnje koje rastu u frekvenciji, učestalosti i raznolikosti. S druge strane, pružatelji usluga nemaju dovoljno stručnjaka za uskladu u ISMS dijelu (upravljanje sigurnošću informacijskog sustava) da bi mogli odgovoriti na potrebe tržišta, posebno u segmentu malih i srednjih tvrtki koje su sad pred izazovom da će se od trenutka primitka obavijesti o kategorizaciji od nadležnih tijela, morati uskladiti s NIS2 zahtjevima, odnosno sa Zakonom o kibernetičkoj sigurnosti u roku od godinu dana od trenutka primitka iste”, kaže Oršanić Kopić.

Neke industrije, poput bankarstva, finansijske infrastrukture i zračnog prometa, već su regulirane u oblasti kibernetičke sigurnosti u Hrvatskoj i drugim članicama EU. Ovi sektori su bolje pripremljeni za prilagodbu novim zahtjevima NIS2 direktive te već posjeduju strožije regulative nego što ona podrazumijeva. S druge strane, nešto šarenija slika je u tzv. poluautonomnim sektorima poput elektronskih komunikacija, javnog sektora i pružatelja usluga povjerenja, u kojima je cyber sigurnost djelimično regulirana na evropskom ili nacionalnom nivou, ali opet nedovoljno u odnosu na zahtjeve Direktive.

Više optimizma ima hrvatska Sigurnosno-obavještajna agencija, koja na naš upit o percepciji trenutnog stanja na terenu u pogledu organizacijske svijesti o NIS2 direktivi odgovara da je trenutno stanje posljedica jačanja svijesti o potrebi zaštite poslovnih mrežnih i IT sistema koje jača iz godine u godinu. “Utjecaj na takav razvoj su svakako imali i brojni izazovi koje je donijela COVID kriza i prilagodbe na nove modele rada koje je ona donijela”, navodi se u odgovoru SOA-e.

Većina sektora je srednje spremna. Nije da se ne ulaže ništa, ali premalo da bi se adekvatno odgovorilo na prijetnje koje rastu u frekvenciji, učestalosti i raznolikosti

Slovenija: tržište nije spremno za nagli skok

U susjednoj Sloveniji situacija nije mnogo drugačija od one u Hrvatskoj. Slovenski je industrijski insajderi opisuju kao zbir varijacija. Kao eho stava koji je iznijela njegova hrvatska kolegica Oršanić Kopić, Matic Knuplež, regionalni direktor za Jadransku regiju u kompaniji Group-IB, navodi da spremnost slovenskog tržišta znatno varira, uz viši nivo svijesti i resursa među većim kompanijama s razvijenijim politikama kibernetičke sigurnosti.

“Smatram da će mala i srednja preduzeća imati probleme zbog ograničenih resursa i stručnosti. Konsultanti za kibernetičku sigurnost i država ulažu napore na podizanju svijesti i davanja, ali će se, uprkos tome, značajan dio tržišta suočiti s poteškoćama kada je u pitanju unapređenje kapaciteta sigurnosti za ispunjavanje standarde iz Direktive”, kaže Knuplež.

Kompanije koje su se već prilagodile spomenutim zahtjevima imat će mnogo lakši zadatak nego one koje su prvi put obuhvaćene sličnom regulativom. U tom smislu, NIS2 za slovenske kompanije koje su prema NIS1 već bile označene kao “kritične organizacije” zapravo neće donijeti mnogo toga novog. Isto važi i za one koje upravljaju rizicima u oblasti cyber sigurnosti na osnovu standarda ISO/IEC 27001.

S druge strane, Mitja Trampuž, direktor slovenske kompanije CREAPLUS, predviđa veće probleme za subjekte koji su se sada našli na listama važnih ili kritičnih organizacija. Kao i u Hrvatskoj, jedan od ključnih problema u ovom segmentu bit će nedostatak osoblja.

“U Sloveniji se, naprimjer, broj obveznika povećao više od 30 puta i vjerujem da tržište nije spremno za takav skok. Možda u smislu prodaje sigurnosnih rješenja, ali svakako ne kada je u pitanju ponuda usluga upravljanja kibernetičkom sigurnošću, savjetovanja o upravljanju rizicima i ranjivostima i sl. Jednostavno nema dovoljno osoblja za to. Nedostaje certificiranih IT revizora i stručnjaka za cyber sigurnost, dok administratori sistema i baza podataka ne posjeduju dovoljno znanja. U našem regionu potreban je jedan ovlašteni revizor za više od stotinu NIS2 obveznika, što je fizički nemoguće isporučiti”, kaže Trampuž.

U Sloveniji se broj obveznika povećao više od trideset puta. Tržište nije spremno za takav skok

Manjak kvalificiranog osoblja za provedbu i nadzor

Priča o manjku kvalificiranog osoblja tema je koja privlači pažnju i kompanija koje posluju izvan Evropske unije na koje se NIS2 indirektno odnosi. Procjena stanja na tom planu neodvojiva je od konteksta višegodišnjih problema u oblasti cyber sigurnosti s kojim se suočava regija, a koji su vidljivi i u rastu broja napada na kompanije i pojedince u ovom dijelu svijeta.

“Možemo govoriti o kompanijama koje posluju u državama kandidatima za članstvo u EU na teritoriji Zapadnog Balkana gdje vidimo veliku nespremnost za prilagođavanje novim zahtjevima Direktive, što je evidentno iz velikog broja uspješnih sajber napada na državne infrastrukture u posljednjih nekoliko godina”, kaže Branko Džakula, direktor informacijskih tehnologija u BrightMarbles Grupi i suosnivač i izvršni direktor kompanije UN1QUELY. Slika je to, smatra on, nedostatka stručnog kadra u domenu cyber sigurnosti, kao i neadekvatnih mjera za sanaciju štete od napada, što je jedna od važnih stavki Direktive.

Džakula smatra da će glavni izazovi biti vezani za stručnost, odnosno angažman adekvatnog kadra za obavljanje poslova implementacije i održavanja sistema za informacijsku sigurnost koji će biti u potpunosti usklađen sa ISO 27001 standardom i specifičnim NIS2 kontrolama.

Rješenje u uvozu kadrova?

Mišljenje kolega o deficitu kadrova dijeli i Tomislav Kosanović, direktor za Hrvatsku u kompaniji Telelink, koji smatra da je regionalno tržište i bez NIS2 direktive već neko vrijeme u “deficitu vezanom za ljudske resurse, posebno u sferi kibernetičke sigurnosti”. Prema njemu, riječ je o dobro poznatom i širem problemu pronalaženja i, jednako važno, zadržavanja stručnih resursa koje region nasušno treba, posebno u ambijentu u kojem mlađi stručnjaci masovno odlaze u inozemstvo.

Da bi se ovaj problem adekvatno riješio, neće biti dovoljno uvoziti kvalificirani kadar nego i mijenjati percepciju direktive kod dva ključna dionika: IT i sigurnosnih odjela i menadžmenta kompanija. “Prvi moraju prestati djelovati kao isključive adrese za probleme informatičke sigurnosti, dok će uprava morati širiti kulturu sigurnosti na nivou cijele organizacije”, smatra Džananović.

Pored nedostatka stručnjaka u ovoj oblasti jedan od većih izazova bit će i kvalitet dostupnog kadra koji mora posjedovati znanja da pomogne organizacijama da se usklade s NIS2 direktivom u upravljačkom dijelu. To se posebno odnosi na izrade procjena rizika i planova kontinuiteta poslovanja, upravljanja incidentima i validacije sigurnosnih kontrola. Prema Oršanić Kopić, pitanje osposobljenosti nije ograničeno na primjenu regulative nego i na praćenje njene usklađenosti. “Broj revizora, točnije stručnjaka koji će moći provoditi revizije kibernetičke sigurnosti, također je ograničen”, navodi ona.

Kao i u Hrvatskoj i Sloveniji, nivo svijesti o važnosti NIS2 izvan Unije varira geografski i sektorski, pri čemu su u prednosti kompanije koje već posluju s Unijom. “Spremnost tržišta izvan Evropske unije na prilagodbu novim zahtevima iz Direktive NIS2 je različita. Kompanije koje već posluju unutar Unije uglavnom su svesne Direktive, ali nivo svesti i pripremljenosti varira od zemlje do zemlje. Glavni izazovi u implementaciji uključuju usklađivanje sa tehničkim i organizacionim zahtevima, kao i obezbeđivanje adekvatne obuke zaposlenih. Takođe, neophodno je uspostaviti efikasne mehanizme za praćenje i prijavljivanje sigurnosnih incidenata”, kaže Aleksandar Kotevski, vlasnik i izvršni direktor kompanije Advanced Cyber Security iz Beograda.

Te varijacije se, ipak, mogu podvesti pod jedan zajednički sadržalac: kompanije izvan EU su općenito manje zrele kada je u pitanju cyber sigurnost u odnosu na one koje posluju unutar Unije. Iako nema egzaktnih podataka, Džananović smatra da je veliki broj organizacija čuo za NIS2 direktivu, ali da se manjina usklađuje s njenim odredbama.

“Govoreći o NIS2 direktivi i njenoj primjenjivosti na organizacije koje imaju sjedište ili posluju u zemljama koje su potpisale pristupne sporazume s EU, vjerovatno je da će se takve organizacije u skoroj budućnosti morati uskladiti s normama i zahtjevima NIS2 direktive”, kaže on. Prema njemu, kod procjene zrelosti ovih kompanija važno je naglasiti da se NIS2 direktiva primarno odnosi na organizacije koje nude usluge unutar EU ili imaju značajan utjecaj na tržište EU u sektorima poput energetike, transporta, bankarstva, zdravstva i digitalne infrastrukture.

Implementacija je skupa

Bez obzira na meridijane, eksperte s obje strane evropske granice objedinjuje zajednička bojazan da problem manjka osoblja neće biti jedina prepreka glatkoj implementaciji NIS2 direktive. Jer, čak i da problemi s kadrom budu riješeni, povećanje troškova poslovanja će biti dodatni izazov za sve kompanije u doticaju s NIS2. To se posebno odnosi na one koje prethodno nisu bile uključene u NIS1. Evropska komisija procjenjuje da će troškovi za ovu kategoriju porasti blizu 22%, dok će za kompanije obuhvaćene direktivom NIS1 iznositi oko 12%. Direktni troškovi primjene za preduzeća iz EU procijenjeni su na 31,2 milijarde eura godišnje u 2023. godini, što predstavlja 0,31% ukupnog prometa u svim sektorima na koje utječe direktiva NIS2. Treba znati i da je riječ o konzervativnim procjenama koje u obzir ne uzimaju faktore poput inflacije.

Istovremeno, povećanje za sektore koje tretira NIS2 procjenjuje se na 29,9 milijardi eura godišnje, što predstavlja 0,32% njihovog ukupnog prometa. “Cyber ​​otpornost se ne može postići s jednom ili dvije investicije, to je proces koji traje. Uostalom, cyber prijetnje i rizici se stalno mijenjaju i rastu uvođenjem novih digitalnih tehnologija. Mislim da kompanije nisu dovoljno svjesne toga, a opet nemaju ni znanja za to. Mislim da će najviše problema imati srednje i velike kompanije, gdje je cyber sigurnost tretirana kao sporedna aktivnost IT odjela, a bez definiranog budžeta za nju”, kaže Trampuž.

I naši sagovornici iz Hrvatske smatraju da će finansijski nešto bolje proći obveznici prema NIS1 regulativi jer su se, makar u manjem opsegu, već susreli sa sličnim sigurnosnim zahtjevima koje sada trebaju nadograditi. Za ostale, veća odgovornost će biti prevedena i u veće finansijske posljedice.

“Te brojeve možemo isključivo shvatiti kao neke pokazatelje, jer će tvrtke koje do sada nisu trebale biti usklađene, a spadaju po segmentaciji u srednje i male, zasigurno trebati uložiti značajnija sredstva kako bi se uskladile s NIS2”, kaže Oršanić Kopić. Njen kolega Kosanović misli da će veći troškovi biti neizbježni, ali da je to već dio “higijene svakodnevnog poslovanja, gotovo poput komunalija”.

Troškovi se moraju pravdati

Ipak, ostaje pitanje u kojoj mjeri će menadžerske strukture kompanija uvođenje novih mjera tretirati na ovaj način. Iako su dodatne investicije i značajan finansijski pritisak usklađivanja s NIS2 na troškove poslovanja neminovni, ovi troškovi će se naposljetku opet morati pravdati pred direktorima i vlasnicima kompanija. Za Džananovića, ove troškove je jako teško kvantificirati, osim u slučaju cyber napada, što otežava posao osoblju koje bude tražilo izdvajanja pred upravom kompanija. Rast troškova će neminovno osjetiti i kompanije izvan EU i one će, prema njemu, osjetiti rast troškova proporcionalan veličini kompanije. Obrnuto proporcionalan, pak, bit će odnos troškova i stepena zrelosti koji je neka organizacija dostigla po pitanju implementacije praksi cyber sigurnosti, smatra on.

No, ovo i nije nova praksa jer dobar dio ovih kompanija već ulaže u usklađivanje s međunarodnim standardima kakav je, naprimjer, ISO 27001. Još od ranije postoji praksa da se harmonizacija s ovim standardom tretira kao preduvjet nastavka saradnje s velikim kompanijama, pri čemu je one manje reguliraju kao stavku u ugovoru o pružanju usluga. Ipak, Džakula ne vjeruje da će ova praksa biti primjenjiva i kod NIS2, ali da će veći troškovi vjerovatno biti pravdani kroz promociju naprednijih sigurnosnih praksi. “Sve češće viđamo napredne bezbjednosne kontrole u SaaS rješenjima u okviru enterprise planova subskripcije i očekujem da će takav trend samo nastaviti i osnažiti”, navodi Džakula.

Fiktivna usaglašenost

I za slovenske kompanije troškovi će neizbježno biti značajni, smatra Knuplež te dodaje da će glavni izvori tih troškova biti primjena novih sigurnosnih mjera, uvođenje programa podizanja svijesti i angažmana konsultanata za kibernetičku sigurnost. Utjeha leži u činjenici da se ovi troškovi mogu promatrati kao investicije koje su, prema Knupležu, opet znatno jeftinije nego skupi incidenti povezani s narušavanjem sigurnosti. Za Džakulu, veći problem bi, zapravo, mogla biti “fiktivna usaglašenost” kakva se javila nakon stupanja GDPR-a na snagu. Prema njemu, nemali broj kompanija bi mogao pokušati preko noći i bez većih ulaganja postići usaglašenost “na papiru”, i to s ciljem da se nastavi neometano poslovati bez adekvatnog tretmana rizika. Vođeni iskustvom s primjenom GDPR-a, za očekivati je da će neke kompanije i ovaj put paušalno reklamirati usaglašenost s regulativom na svojim stranicama, što će biti teško za provjeriti zbog nedostatka inspekcijskog nadzora i kadra za provođenje kontinuiranih provjera, smatra on.

Ignoriši NIS2, zaboravi tržište

Nepridržavanje odredbi NIS2 direktive iz bilo kojeg od ovih razloga neće biti opravdano i povući će teške pravne i poslovne posljedice. U članu 34. Direktiva propisuje opće uslove za izricanje administrativnih novčanih kazni ključnim i važnim subjektima. Ključni subjekti mogu biti kažnjeni s najmanje 10 miliona eura ili 2% ukupnog godišnjeg prihoda na svjetskom nivou iz prethodne finansijske godine, zavisno od toga koji je iznos veći. Važni subjekti mogu biti kažnjeni s najmanje sedam miliona eura ili 1,4% ukupnog godišnjeg prihoda na svjetskom nivou iz prethodne godine, opet prema načelu većeg iznosa.

Osim toga, član 32. NIS2 direktive dodatno definira nadzorne mjere i mjere izvršavanja u vezi sa ključnim subjektima. Između ostalog, predviđene su privremene suspenzije certifikata ili ovlaštenja za dio ili kompletne usluge koje pruža ključni subjekt, kao i privremene zabrane obavljanja upravljačkih dužnosti za svako fizičko lice na nivou glavnog izvršnog direktora ili pravnog zastupnika u tom ključnom subjektu.

“Važno je napomenuti da lokalni zakoni mogu propisati strožije mjere od onih definisanih NIS2 direktivom, ali ne i blaže”, navodi Oršanić Kopić u komentaru na predviđene kazne.

Istovremeno, za kompanije koje posluju izvan EU, kazna bi mogla doći i u vidu uskraćivanja pristupa jednom od najvažnijih i najbogatijih tržišta na svijetu, sve uz “gubitak ugovora, potencijalnu zabranu pružanja usluga EU i odgovornost rukovodstva za nepoštivanje sigurnosnih zahtjeva”, navodi Džakula.Pitanje “odgovornosti” ima još jednu važnu komponentu kada je u pitanju NIS2, a to je praksa prikrivanja kada su u pitanju sigurnosni incidenti zarad zaštite poslovne reputacije i interesa. Džakula ovu praksu opisuje kao “kopanje još dublje jame” i dodaje da nova direktiva predviđa kratke rokove za prijavu sigurnosnih incidenata. Oni podrazumijevaju uspostavljanje jasnih koraka za prijavljivanje incidenata: početno prijavljivanje u roku od 24 sata, detaljan izvještaj unutar 72 sata te redovno ažuriranje i konačni izvještaj nakon mjesec dana. Ovi izvještaji trebaju sadržavati informacije o ozbiljnosti incidenta, njegovom utjecaju i poduzetim mjerama, za šta će biti preporučljivo tražiti angažman profesionalnih sigurnosnih konsultanata.

Nemali broj kompanija bi mogao pokušati preko noći i bez većih ulaganja postići usaglašenost “na papiru” kako bi nastavili neometano poslovati

Udar na mala i srednja preduzeća

I Knuplež dijeli ovaj stav, uz opasku da će ova stavka posebno pogoditi mala i srednja preduzeća čiji je glavni problem “nedostatak resursa” koji je sada kombiniran s već postojećim opterećenjem potrebama da se prate najnoviji sigurnosni trendovi. Tu bi, na pola puta između suprotstavljenih potreba zaštite budžeta i usklađenosti s NIS2, kompanijama ruku pomoći mogla pružiti tehnologija. U nju nadu polaže i Džakula.

“S tehničke strane, to može uključivati implementaciju sistema za praćenje sigurnosnih incidenata (SIEM), naprednih antivirusnih rješenja za računare i serversku infrastrukturu, uređaje za zaštitu mrežne infrastrukture kao i alate i procedure za kontinuirano testiranje softvera i interne mreže na bezbjednosne ranjivosti. Kompanije se često opredijele za angažovanje trećih lica, tj. MSP-jeva (Managed Security Providers), za kompletnu implementaciju, upravljanje i održavanje bezbjedonosnih sistema”, kaže Džakula.

Njegov kolega Trampuž sličnu ulogu predviđa za pristup nultog povjerenja (Zero Trust) i zaštitu digitalnih identiteta. Isto važi i za primjenu hardverskih sigurnosnih modela koji bi po stupanju na snagu NIS2 direktive mogli doživjeti pravi bum. “Postoje dodatna tehnička rješenja koja pomažu kompanijama da ograniče i odvoje korištenje mreža i IT sredstava na fizičkom nivou, upravljaju sigurnošću cjelokupnog portfelja krajnjih tačaka i, u konačnici, osiguraju sigurnost kopija podataka”, kaže Trampuž.

Podrška države: između obaveze i manjka resursa

U proceduralnom smislu, u Hrvatskoj i Sloveniji i državna tijela su jedan od aktera od kojih se očekuje pružanje podrške barem u inicijalnoj fazi primjene. Naši sagovornici su tu podijeljeni po liniji očekivanja i realnih mogućnosti. Za Knupleža iz Slovenije, država bi trebala odigrati važnu ulogu, barem u davanju detaljnih smjernica i najboljih praksi, kao i u podršci organizacije obuke i razmjene informacija između organizacije i sektora. Njegov zemljak Trampuž očekuje da će nacionalni CERT-ovi (timovi za hitne računarske intervencije) primarno biti od koristi kod detekcije ranjivosti, reakcija na incidente i izvještavanja.

Ipak, nije realistično očekivati da će država slati stručnjake u svaku kompaniju da prati primjenu direktive. Tu ulogu će, po njemu, ipak preuzeti tržište. Nešto drugačiji ton u odnosu na očekivanja od državne podrške iznosi Kosanović iz Hrvatske: “Slabo, nacionalna tijela tek nemaju dovoljno resursa niti načina da privuku stručni kadar”, zaključuje on. U Bosni i Hercegovini situacija je još složenija jer na državnom nivou nije usvojen Zakon o cyber sigurnosti, kao ni propisi o obaveznom prijavljivanju incidenata, osim ako oni ne predstavljaju krivično djelo u nadležnosti policije u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku.

Prilike nadmašuju prepreke

Na kraju, svi naši sagovornici dijele mišljenje da će direktiva NIS2 imati dubinski utjecaj na sve pore cyber sigurnosti u regiji u godinama pred nama. Najteže prepreke na putu njene primjene bit će nedostatak kvalificiranog osoblja i finansijskih sredstava kojim ne pomažu ni manjak svijesti o rasponu primjene direktive i ulozi države u ovom procesu.

Izvan granica Unije, NIS2 je još veća nepoznanica čije bi ignoriranje regionalne kompanije moglo lako lišiti pristupa lukrativnom tržištu EU. S druge strane, NIS2 je i prilika da se zamalo preko noći povećaju ulaganja  u nedovoljno korištene sigurnosne tehnologije i prakse, poput enkripcije podataka, automatiziranih alata, sistema za praćenje ranjivosti, upravljanje identitetima i simulacije napada. Važan momenat tiče se i pojačanog outsourcinga cyber sigurnosnih usluga, kao i angažmana privatnih sigurnosnih kompanija za edukaciju, konsalting i upravljanje kao prijeke mjere za problem manjak kadra u ovoj oblasti. Sve ovo bi u optimističnijoj varijanti moglo dovesti do širenja ulaganja i ponude na tržištu cijele Jadranske regije uz do sada neviđenu brzinu i intenzitet.

“Jasno je da će doći do znatnog povećanja ulaganja i zbog činjenice da je Direktiva u svojim mjerama adresirala sigurnost lanca opskrbe, uključujući sigurnosne aspekte odnosa između svakog subjekta i izravnih dobavljača ili pružatelja usluga. Subjekti će morati raditi procjenu rizika svojih dobavljača i pružatelja usluga te će se okretati onima koji i sami poštuju mjere zahtijevane NIS2 direktivom te tako umanjiti vjerojatnost incidenta za subjekte s kojima rade. Osim subjekata koji se moraju uskladiti sukladno kategorizaciji koja je definirana NIS2, a koja je obuhvatila i male i srednje velike tvrtke, tu će se naći i tvrtke koje čine lanac opskrbe obveznika. Dakle, veći broj nego što možemo procijeniti temeljem same kategorizacije definirane Direktivom”, navodi Kopić.

Sve u svemu, implementacija NIS2 Direktive treba donijeti značajne promjene u regionalnoj industriji cyber sigurnosti, s fokusom na povećana ulaganja, unapređenje tehnoloških rješenja i poboljšanu saradnju između različitih sektora. U svjetlu prijetnji kojima administrativne granice nikada nisu ni bile prepreka, ovo može biti važan korak ka podizanju kontinentalnog odbrambenog zida u kojem je i regija ništa manje važan bedem.

Supremin prioritet su zaštićeni podaci i privatnost

Kao jedan od globalnih lidera u sigurnosnim rješenjima pogonjenih vještačkom inteligencijom, Suprema je posvećena poštivanju sve strožijih propisa o zaštiti podataka širom svijeta, uključujući Direktivu o mrežama i informacijskim sistemima 2 (NIS2), regulativu Evropske unije koja precizira cyber sigurnosne zahtjeve

Piše: Artem Arifov, menadžer za razvoj poslovanja, Suprema Europe and North Africa E-mail: aarifov@supremainc.com, sales_eu@supremainc.com

Suprema daje prednost zaštiti ličnih podataka i striktno se pridržava NIS-a 2 i Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR) kako bi zaštitila podatke korisnika. Budući da je ova vrsta zaštite direktno povezana s povjerenjem u kompaniju, Suprema je provela niz mjera za usklađivanje s NIS2 direktivom, koja se primjenjuje na sektore kao što su energetika, saobraćaj, bankarstvo, finansije, digitalna infrastruktura i javna uprava.

 Ispunjavanje zahtjeva NIS2 direktive

Uprava i odbor kompanije aktivno su uključeni u upravljanje strategijama tehničke i kibernetičke sigurnosti, uz podršku sigurnosnog osoblja koje kontinuirano procjenjuje, prati i ublažava rizike u skladu sa zahtjevima NIS-a 2. Svi proizvodi i usluge razvijeni su u skladu sa strogim sigurnosnim protokolima, osiguravajući da su kritični podaci šifrirani tokom pohrane i prijenosa. U slučaju da se otkriju bilo kakve ranjivosti u njenim uređajima, Suprema djeluje brzo kako bi ih riješila i transparentno komunicira o tim radnjama.

Osim jačanja tehničke sigurnosti, Suprema rigorozno biometrijskim i kartičnim sistemima kontrole pristupa štiti osjetljiva područja, kao što su centri podataka i laboratorije za istraživanje i razvoj, osiguravajući strogu kontrolu pristupa kancelarijama i osjetljivim zonama. Sigurnosno osoblje konstantno nadzire ključne sisteme i usluge kompanije, garantujući brzo otkrivanje i reakciju u slučaju incidenta. Nakon incidenta provodi se detaljna analiza i dokumentacija kako bi se spriječilo njegovo ponavljanje. Suprema također osigurava da se njeni partneri u lancu nabavke, vanjski izvršioci i dobavljači pridržavaju istih visokih sigurnosnih standarda kroz redovne procjene sigurnosti. Zaposlenici prolaze stalnu obuku kako bi bili svjesni cyber sigurnosnih prijetnji, a kompanija kontinuirano procjenjuje i ažurira svoje interne planove upravljanja i politike kako bi bila u skladu s globalnim sigurnosnim propisima.

CSA Star Level 2 certifikat

Suprema se striktno pridržava GDPR i NIS2 propisa u svim fazama razvoja i rada proizvoda. Kako bi demonstrirala svoje sposobnosti zaštite podataka, redovno obnavlja svoje ISO/IEC 27001 i ISO/IEC 27701 certifikate. Nedavno je stekla i CSA Star Level 2 certifikat kako bi poboljšala sigurnost u oblaku i povećala povjerenje u zaštitu podataka za biometrijske i lične podatke u cloud okruženjima. Kako se pojavljuju nove IT tehnologije i pojačavaju zahtjevi za zaštitu podataka, kompanija ulaže značajno vrijeme i resurse u tekuće istraživanje i ažuriranje svojih sigurnosnih politika. Suprema će nastaviti neumorno raditi na pružanju sigurnih i pouzdanih sigurnosnih rješenja korisnicima širom svijeta.

Hardver i softver u zaštiti podataka

Supremin hardver za kontrolu pristupa od ranih je faza razvoja dizajniran tako da spriječi vanjske hakerske napade i zaštiti podatke. Uređaji visokih performansi sigurno pohranjuju i upravljaju korisničkim i biometrijskim podacima za autentifikaciju na rubu sistema, koristeći napredne sigurnosne tehnologije za šifriranje svih osjetljivih podataka. Supremini uređaji su opremljeni Secure Element (SE) čipovima, koji čuvaju šifrirane lične podatke i kriptografske ključeve na izolovanoj lokaciji, sprečavajući dešifrovanje u slučaju povrede podataka.

Također, Suprema primjenjuje robusne mjere zaštite podataka i cyber sigurnosti u razvoju softvera.

Implementirala je Secure Coding tehniku kako bi spriječila sigurnosne propuste i koristi Secure Boot kako bi osigurala sigurno pokretanje sistema i ograničila preuzimanje neovlaštenog softvera. Osim toga, osjetljivi podaci su zaštićeni korištenjem AES 256 i SHA256 metoda šifriranja, a cijelim životnim ciklusom kriptografskih ključeva sigurno se upravlja putem rješenja za upravljanje ključevima (KMS). Suprema, nadalje, provodi i redovnu statičku analizu, testove penetracije i od razvojnih faza sarađuje sa svojim osobljem za sigurnost informacija kako bi identificirala i ublažila sigurnosne probleme.

Čak i u istraživanju i razvoju AI analize biometrijskih podataka, Suprema ostaje posvećena usklađenosti sa zahtjevima NIS2 direktive. Kako napreduje u analizi biometrijskih podataka za autentifikaciju i nastavlja razvijati nova AI rješenja, Suprema se striktno pridržava smjernica NIS2 direktive tokom cijelog procesa. Svi podaci koji se koriste u istraživanju i razvoju vještačke inteligencije se transparentno prikupljaju i obrađuju u skladu sa GDPR-om i NIS-om 2. Podaci se ne prikupljaju bez saglasnosti korisnika, a lični identifikacijski podaci su zaštićeni kroz detaljan proces deidentifikacije. Osim toga, kako bi osigurala sigurnost AI algoritama, Suprema provodi redovna sigurnosna testiranja i primjenjuje zaštitne mjere protiv potencijalnih prijetnji. Ovi koraci su osmišljeni da održe pouzdanost AI algoritama i istovremeno osiguravaju efikasan odgovor na vanjske napade.

Osim jačanja tehničke sigurnosti, Suprema biometrijskim i kartičnim sistemima kontrole pristupa rigorozno štiti osjetljiva područja, kao što su centri podataka i laboratorije za istraživanje i razvoj, osiguravajući strogu kontrolu pristupa osjetljivim zonama

Pomoć u pridržavanju GDPR i NIS2 propisa

Supremina integrisana sigurnosna platforma BioStar 2 dizajnirana je da pomogne korisnicima da izgrade robustan sigurnosni sistem koji integriše tehničku i cyber sigurnost. BioStar 2 usvaja najnovije sigurnosne protokole i podržava višefaktorsku autentifikaciju (MFA) kako bi zaštitio mreže i IT sisteme. Ovo sprečava neovlašten pristup i jača sigurnost podataka. Kako bi dodatno poboljšala stabilnost BioStara 2, Suprema je implementirala planove za kontinuitet poslovanja i upravljanje krizama da bi se pripremila za sve cyber sigurnosne incidente koji se mogu dogoditi tokom rada platforme. Ovi planovi osiguravaju da osnovne funkcije BioStara 2 nastave raditi čak i tokom neočekivanih prekida, garantujući brz i efikasan oporavak. Svi podaci kojima platforma upravlja sigurno su zaštićeni korištenjem AES-256 enkripcije, jedne od trenutno najsigurnijih dostupnih metoda šifriranja. Ovo osigurava da osjetljivi podaci ostaju sigurni od hakerskih napada tokom pohranjivanja i prijenosa. Osim toga, Suprema provodi redovne sigurnosne provjere podataka kako bi kontinuirano provjeravala integritet sistema i uspostavila je okvir za identifikaciju i odgovor na potencijalne prijetnje unaprijed. Zahvaljujući stabilnom dizajnu sistema i sigurnosnim politikama, BioStar 2 se etablirao kao sigurnosno rješenje kojem kupci mogu vjerovati, budući da nudi najviši nivo stabilnosti i sigurnosti u zaštiti kritične imovine i podataka kupaca.

Vrhunska zaštita na Olimpijadi u Francuskoj

Ljetne Olimpijske igre u Parizu 2024. godine jedan su od najznačajnijih sportskih događaja ove godine. Iako su simbol mira, jedinstva i sportske izvrsnosti, organizatori su se suočili s raznim sigurnosnim izazovima, od kojih su neki bili zaista neočekivani

Piše: Nermin Kabahija; E-mail: redakcija@asadria.com

 Sigurnost na Ljetnim Olimpijskim igrama u Parizu 2024. godine predstavljala je ključni aspekt organizacije ovog globalnog događaja. Održavanje reda i mira tokom sportskih natjecanja koja privlače milione posjetilaca i hiljade sportista iz cijelog svijeta zahtijeva opsežnu pripremu i koordinaciju različitih sigurnosnih tijela. Izazovi su brojni i uključuju prijetnje terorizmom, kibernetičke napade, organizirani kriminal te općenito upravljanje velikim brojem ljudi na različitim lokacijama. U ovom tekstu ćemo se osvrnuti na sigurnosne izazove s kojima su se suočili organizatori i institucije zadužene za očuvanje sigurnosti na Olimpijadi, kao i strategije koje su primijenjene kako bi se osiguralo da događaj prođe bez većih incidenata.

Brojni izazovi

Održavanje reda i mira tokom masovnih sportskih natjecanja kakva je i olimpijada sigurno nije lahko. Upravljanje velikim brojem ljudi na različitim lokacijama uz potencijalne prijetnje terorizmom, organiziranim kriminalom te kibernetičkim napadima samo su neki od aspekata koje je potrebno pažljivo planirati i nadzirati. Sveobuhvatan pristup uključuje upotrebu naprednih tehnologija, intenzivnu obuku sigurnosnog osoblja te blisku saradnju s međunarodnim sigurnosnim agencijama. Izazov je to koji zahtijeva neprekidnu budnost i spremnost na brzo djelovanje kako bi se odgovorilo na sve moguće prijetnje, osiguravajući da Ljetne Olimpijske igre u Parizu 2024. godine budu siguran i uspješan događaj za sve sudionike. Preko malih ekrana igre su definitivno protekle sigurne i bez incidenata. No, to ne znači da organizatori nisu imali pune ruke.

Kao prvo, jedan od najvećih izazova svakako je bila ceremonija otvaranja Igara. Kako bi izbjegli “kliše”, organizatori su se odlučili da ovaj put učesnicima, gostima i gledaocima širom svijeta ponude nešto posve novo, pa su ceremoniju otvaranja umjesto na stadionu – što je višedecenijska praksa svih zemalja domaćina – izveli na otvorenom, na rijeci Seni. Više od deset hiljada učesnika raspoređenih u 160 brodova prodefilovalo je dionicom dugom šest kilometara, koja vodi ispod 17 gradskih pariskih mostova, čime su organizatori znatno proširili sigurnosni perimetar unutar kojeg je potrebno zaštititi sve sudionike otvaranja – njih više od 320 hiljada, od koji su mnogi političari i najveći domaći i strani dužnosnici. A to je itekako bio veliki izazov. “To je dionica duga šest kilometara i to je, priznat ćete, veoma veliki perimetar za nadziranje. Zato nam je potrebno toliko sigurnosnog osoblja. Naši sigurnosni planovi uzimaju u obzir najnovije događaje i pokušavaju se prilagoditi. Također, vrlo blisko sarađujemo s američkim sigurnosnim službama i njihovom tajnom službom”, izjavio je pred otvaranje Igara Lambis Konstantinidis, šef za planiranje i koordinaciju Olimpijskih igara.

Lažne karte i cyber napadi

Drugi veliki izazov svakako je bio kako zaštititi 11 hiljada učesnika Igara i više od 13 miliona posjetilaca. Zbog sumnje na moguće terorističke prijetnje i napade policija je za osiguranje Olimpijade mobilizirala oko 2.000 agenata i još 35.000 pripadnika različitih snaga sigurnosti koji su bili raspoređeni duž glavnog grada Francuske, ali i Marseja, Lilla i drugih mjesta gdje su se Igre održavale. Angažirani su i helikopteri te poseban Odred za borbu protiv dronova, koji je bio stacioniran na krovovima francuskih gradova i koji je koristio specijalne “radarske topove” kako bi se neutralizirali potencijalni ilegalni dronovi. No, napada na sportiste i posjetioce ipak nije bilo.

Važan dio odbrane predstavljala je i strategija cyber zaštite digitalne infrastrukture. Organizatori su poboljšali praćenje digitalnih platformi i znato pojačali međunarodnu saradnju kako bi se ove prijetnje ublažile. Tako su francuske vlasti i američka Agencija za kibernetičku i infrastrukturnu sigurnost (CISA) prije i za vrijeme održavanja Igara dijelile obavještajne podatke radi jače cyber sigurnosti i ta saradnja je bila itekako uspješna. Prema medijskim izvještajima, od 26. jula do 11. augusta, francuska vladina agencija za kibernetičku sigurnost (ANSSI) zabilježila je 141 cyber incident, od kojih su 119 bili “sigurnosni događaji s malim utjecajem”, a od većih je otkrivena i prevara s oko 700 web-domena koje su prodavale lažne olimpijske karte i smještaj. Za cyber napade je navedeno da dolaze iz Rusije.

Upravljanje velikim brojem ljudi na različitim lokacijama uz potencijalne prijetnje terorizmom, organiziranim kriminalom te kibernetičkim napadima samo su neki od aspekata koje je potrebno pažljivo planirati i nadzirati

Krađa planova osiguranja uplašila naciju

Početkom godine u javnosti se pojavila informacija da je torba s računarom koji sadrži policijske planove osiguranja Olimpijskih igara u Parizu ukradena. Krađa se navodno dogodila u vozu na pariskom željezničkom kolodvoru Gare du Nord, a torba je pripadala inžinjeru zaposlenom u pariskoj gradskoj vijećnici. Tokom ispitivanja policija je ustanovila da je inžinjer torbu stavio u pretinac za prtljag iznad sjedišta u vozu, odakle je i ukradena, a sve je dodatno zabrinula informacija da je u torbi nosio privatni laptop i dva USB stika puna osjetljivih podataka s planovima osiguranja Ljetnih olimpijskih igara. Zbog ovog incidenta policija je bila primorana mijenjati neke od ranije pripremanih planova.

 Ozbiljni sigurnosni incidenti

Ako izuzmemo krađu torbe, najveći sigurnosni incidenti koji se svakako mogu povezati s terorizmom i  održavanjem Olimpijskih igara dogodili su 26. i 29. jula. Prvi napad dogodio se samo nekoliko sati prije svečane ceremonije otvaranja, kada su nepoznati napadači podmetnuli desetke požara širom francuske brze TGV željezničke mreže, koji je izazvao zastoje u transportu puna tri dana. No organizatori nisu dozvolili da to utječe na otvaranje Igara. I drugi napad, koji se zbio u noći 29. jula u francuskom naselju Vergigny, targetirao je željeznicu. No, ovaj put u fokusu su bili optički kablovi raspoređeni duž trase pruge. Taj je napad zapaljivim materijama, od kojih je jedna pronađena i na jugu zemlje u Marseju, ostavio dobar dio zemlje nekoliko sati bez interneta. Premijer Francuske Gabriel Attal nije želio spekulirati o identitetu počinilaca, ali je zbog obima i načina na koji je izveden napad istakao dozu zabrinutosti. “Ono što znamo je da je ova operacija bila pripremljena, koordinirana i da su meta bili nervni centri naše zemlje. Dodatno zabrinjava i to da su napadači itekako poznavali našu mrežu i da su znali gdje udariti”, rekao je Attal.

Što se tiče samih Igara, ipak, zahvaljujući dobroj organizaciji, nismo zabilježili nikakve incidente, ako zanemarimo da su igrači Izraela na jednoj fudbalskoj utakmici gađani petardama – koje su nekim čudom prošle kroz rigorozne kontrolne punktove – te upotrebu drona za potrebe špijuniranja protivničke ekipe, što je djelo pomoćnog trenera kanadske ženske fudbalske reprezentacije. Što je najbitnije, sigurnost učesnika i posjetilaca niti u jednom trenutku nije dolazila u pitanje.

Integracijom naprednih sistema za automatizaciju zgrada, ventilaciju i klimatizaciju te tehnologija za gašenje požara na osam lokacija, kompanija Johnson Controls pomogla je Međunarodnom olimpijskom komitetu u prioritetiziranju sigurnosti i operativne efikasnosti

 Sigurnosne kompanije “učesnici” Igara

Organizator Olimpijskih igara u samoj pripremi usvojio je dva, za njih važna pravila: bez ruskog i kineskog hardvera i softvera na Igrama te upotreba vještačke inteligencije. Iako se većina ugovora sa proizvođačima sigurnosne opreme i rješenja držala u tajnosti, zna se da su pojedine francuske kompanije, kao što su STid, CDVI, TIL Technologies i IDEMIA, kao značajni proizvođači uređaja za kontrolu pristupa i drugih sigurnosnih rješenja – bile uključene u zaštitu učesnika i infrastrukture. Naprimjer, STid i IDEMIA su igrali ključne uloge u implementaciji naprednih sigurnosnih tehnologija, uključujući biometrijsku identifikaciju i sisteme za kontrolu pristupa, kako bi osigurali da događaj prođe sigurno i bez incidenata.​

Zaštita i nadzor Stade Nautique de Vaires-sur-Marne i rekreacijskog kompleksa Vaires-Torcy, u kojima se održala ceremonija otvaranja, kao i većina vodenih sportova, povjerena je sigurnosnim rješenjima kanadske kompanije March Networks. “Za March Networks je velika čast doprinijeti sigurnosti tako prestižnog globalnog događaja kao što su Olimpijske igre u Parizu. Naša tehnologija i stručnost pomogle su sportistima i gledateljima da se fokusiraju na natjecanja, znajući da su zaštićeni”, rekao je njihov potpredsjednik za Evropu Claus Rønning. Na Stade Nautique u Vaires-sur-Marne, gdje su se održavala natjecanja u veslanju i kanu-kajaku, postavljeni su različiti modeli pametnih AI kamera za nadzor cijelog prostora, a ovaj kompleksni sistem implementiran je u saradnji s francuskim sigurnosnim integratorom RJ45 Technologies. S druge strane, u rekreacijskom kompleksu Vaires-Torcy, koji prima sportiste, gledatelje i turiste, instaliran je cjelokupan sistem solarno napajanih kamera. Oba prostora zaštićena tehnologijom kompanije March Networks, a prvenstveno Command Enterprise softverom, međusobno su bila povezana putem radioveze u dužini od 5 km.

Efikasnost i automatizacija

Na pet olimpijskih lokacija u Parizu koristila se i najnovija tehnologija kompanije Johnson Controls. Integracijom naprednih sistema za automatizaciju zgrada, ventilaciju i klimatizaciju te tehnologija za gašenje požara na osam lokacija, kompanija ne samo da je pomogla Međunarodnom olimpijskom komitetu u prioritetiziranju sigurnosti i operativne efikasnosti već je i doprinijela ambicioznom cilju Komiteta da smanji karbonski otisak ovog događaja za 50% u odnosu na prethodne Igre. Postizanje ovog cilja zahtijevalo je da se infrastruktura zgrada iza olimpijskih lokacija učini energijski efikasnijom i održivijom. Naprimjer, dva najnovija inovativna industrijska rashladna uređaja York 3.3 MW kompanije Johnson Controls u funkciji su u novoj rashladnoj proizvodnoj stanici, postrojenju La Chapelle, koje se nalazi u sportskom i kulturnom kompleksu Adidas Arena. Ova oprema osigurala je održivo i energijski efikasno hlađenje na jednom od glavnih lokacija Igara.

Također, na poznatom teniskom stadionu instaliran je Johnson Controlsov sistem za automatizaciju zgrada Metasys, koji povezuje najvažniju opremu zgrade, uključujući ventilaciju i klimatizaciju, kontrolu rasvjete i upravljanje energijom. Sistem kontrolira i prati performanse te pruža podatke u stvarnom vremenu kako bi menadžeri objekta mogli prepoznati potencijalne probleme, izvršiti prilagodbe i osigurati da stadion radi što efikasnije i održivije.

“Ponosni smo što sarađujemo s ovim prestižnim objektima i pomažemo našim klijentima da postignu željene ciljeve u energijskoj efikasnosti, smanjenju emisija ugljika, sigurnosti, sigurnosnim sistemima i upravljanju zgradama. Naša stručnost u pametnim stadionima i velikim objektima učinila je Johnson Controls partnerom izbora za stadione širom svijeta, a mi nastavljamo inovirati u ovom prostoru kako bismo dodatno unaprijedili iskustvo gledatelja”, izjavio je Marc Vandiepenbeeck, voditelj finansija i predsjednik za EMEA regiju u kompaniji Johnson Controls.

 15.000 kamera s vještačkom inteligencijom

Tokom Olimpijskih igara u Parizu 2024. godine široko su korišteni videonadzorni sistemi s podrškom za vještačku inteligenciju kako bi se poboljšala sigurnost na raznim lokacijama. Ovi sistemi su bili dizajnirani da u stvarnom vremenu prate i analiziraju videosnimke, otkrivajući potencijalne prijetnje kao što su sumnjivi objekti, neobično ponašanje mase i općenito hitne situacije. Oko 15.000 kamera s AI podrškom postavljeno je širom gradova, pružajući sveobuhvatan nadzor i poboljšavajući situacijsku svijest sigurnosnog osoblja.

Ovi AI sistemi su odigrali ključnu ulogu u zaštiti sportista, gledalaca i osoblja, a tehnologija se pokazala posebno efikasnom u prepoznavanju i rješavanju problema prije nego što bi eskalirali, što je pomoglo u održavanju sigurnog okruženja tokom igara. Međutim, upotreba AI nadzora izazvala je i zabrinutost zbog privatnosti i sigurnosti podataka, jer su ovi sistemi prikupljali opsežne podatke s javnih površina. Francuske vlasti su preduzele korake kako bi uravnotežile ove zabrinutosti s potrebom za efikasnom sigurnošću, pridržavajući se strogih EU propisa za zaštitu građanskih sloboda.

 Vidimo se u Los Angelesu

Možemo reći da su Olimpijske igre u Parizu održane u atmosferi prilično složenih političkih prilika u Francuskoj i svijetu te pojačanih sigurnosnih prijetnji, uz nekoliko fizičkih i kibernetičkih napada koji su pratili ovaj događaj. Napadi su ciljali ključnu infrastrukturu, uključujući željezničke i IKT sisteme, uzrokujući privremene poremećaje. Iako su Igre protekle bez većih incidenata zahvaljujući opsežnim mjerama zaštite, stalna prijetnja mogućih napada stvorila je ozračje opreza i još jednom naglasila važnost robusnih sigurnosnih sistema tokom ovakvih globalnih događaja.

Jednostavnost i miran san: sigurno samoposluživanje u hotelu na Islandu

Hotel Hálönd – Akureyri, Island

Akureyri je poznat kao “glavni grad“ sjevernog Islanda i druga najveća urbana zona izvan Reykjavíka. Ovaj grad nalazi se na početku Eyjafjörðura, jednog od najdužih fjordova na Islandu iza kojeg se prostire planina Hlíðarfjall. Zato nije neobično da je Akureyri postao centar avanturističkog turizma.

U podnožju Hlíðarfjalla s pogledom na Akureyri nalazi se novi samoposlužni hotel Hálönd. Lokalni certificirani ICT-ov partner, Securitas Island, suočio se s izazovom da ovaj hotel učini sigurnijim i gostima omogući automatiziran proces prijave. Tako bi se smanjila potreba za osobljem na licu mjesta, a cijene smještaja ostale niske.

Izazov

  • Pristupačnost koja ne ugrožava sigurnost posjetitelja i osoblja
  • Automatska dostava pristupnih kodova gostima
  • Daljinsko praćenje i obavještavanje osoblja

Rješenje

  • Protege GX s čitačima s tipkovnicom za ulazak bez ključa
  • Data Sync šalje PIN-ove gostima 15 minuta nakon rezervacije
  • E-mail/mobilne obavijesti za osoblje ako je potrebno poslati odgovor

„Mnogi nisu vjerovali u našu ideju hotela bez osoblja, ali Securitas ih je uvjerio u suprotno pametnim tehnološkim rješenjem iz ICT-a“

– Írena Sædísardóttir, menadžer hotela Hálönd

Rezultati

Protege GX, sistem za kontrolu pristupa na serveru,  koristi Data Sync za komunikaciju sa hotelskim sistemom rezervacija. Ovaj licencirani softver omogućava jednostavnu dvosmjernu integraciju s vanjskim izvorima podataka. U hotelu Hálönd, na taj se način sinkroniziraju rezervacije gostiju i prava pristupa hotelu. Kada se gosti potvrde, kodovi za pristup se automatski šalju u roku od 15 minuta. Sistem osigurava i da PIN-ovi ostanu važeći samo tokom perioda rezervacije odnosno da se brišu čim gosti odu.

Čitači s tipkovnicom tSec povezani su sa svakim vratima i zadatak im je da omoguće da svaki jedinstveni PIN gosti mogu koristiti za pristup sobama, ostavi za opremu za skijanje i bicikle i drugim zonama. Istovremeno, videonadzor olakšava praćenje i zaštitu gostiju u hotelu.

Ovo rješenje donosi značajne uštede jer hotel Hálönd angažira minimum osoblja i gostima garantira povoljne cijene. Gosti ne moraju nositi ključeve ili kartice jer im je omogućen jednostavan pristup zajedničkim prostorima, a sve se odvija bez formalnih prijava i odjava.

„Protege GX zadovoljava sve potrebe gostiju. Fleksibilna i moderna tehnologija olakšava uvođenje samoposluživanja u hotel“

– Hafþór Harðarson, menadžer proizvoda, Securitas

Efikasne strategije za upravljanje lažnim požarnim alarmima

Lažni požarni alarmi mogu dovesti do značajnih finansijskih troškova, operativnih poremećaja, narušavanja ugleda, pa čak i ugrožavanja života, navodi Vladimir Zrnić, regionalni menadžer prodaje za Evropu u kompaniji Advanced.

Lažni alarmi su stalni problem koji britanske kompanije košta više od milijardu funti godišnje. Posljedice nisu samo finansijske – česti lažni alarmi dovode do pasivnosti, odgađaju reakcije u stvarnim hitnim situacijama i ugrožavaju živote i imovinu.

Evropske vatrogasne službe već su pod dodatnim pritiskom zbog problema kao što su šumski požari, koji su uništili gotovo dvostruko više površina u Španiji, Francuskoj, Italiji, Hrvatskoj i Grčkoj u poređenju s prošlom godinom. Pri tome, lažni alarmi nadležne službe mogu odvratiti od lokacija na kojima su doista potrebne hitne intervencije.

Strategije za upravljanje lažnim alarmima

Efikasno upravljanje lažnim alarmima počinje temeljnom procjenom rizika od požara i adekvatnim dizajnom protivpožarnog sistema. Dva ključna pristupa temelje se na tehnologiji detektora koji filtriraju lažne signale i inteligentnim vatrodojavnim centralama koje analiziraju podatke senzora kako bi verificirale alarme. Najsavremeniji sistemi objedinjuju ove metode kako bi značajno reducirali lažne alarme.

Inteligentne vatrodojavne centrale

Kombinacija podataka iz detektora s inteligentnom vatrodojavnom centralom poboljšava upravljanje lažnim alarmima. Višesenzorski detektori mogu se prebacivati između načina rada za detekciju topline i dima, dok double-knock programiranje osigurava verifikaciju alarma pomoću više detektora. AlarmCalm sistem kompanije Advanced koristi se u centralama kao što su MxPro 5, Axis EN i Go i uključuje softversku detektorsku tehnologiju koja podržava prolazak određenog vremena za potvrdu prisustva požara prije nego što se aktivira sveobuhvatni požarni alarm.

Primjene inteligentnih vatrodojavnih centrala

Stanovi: Lažni alarmi često su povezani sa svakodnevnim aktivnostima poput kuhanja ili pare iz tuša. Uz AlarmCalm sistem, čak i ako dim iz kuhinje aktivira alarm, stanar može pritisnuti prateće AlarmCalm dugme da ga utiša. To omogućava stanarima da lakše upravljaju alarmima ovog tipa i smanje nepotrebne evakuacije.

Tržni centri: U okruženjima kao što su supermarketi u kojima se često koriste pekarske peći i drugi izvori topline, dim može aktivirati višesenzorski detektor i pokrenuti odbrojavanje za verifikaciju. Ako se dim raziđe i ne detektuje se toplina, sistem će se vratiti u normalno stanje, čime se izbjegavaju nepotrebne evakuacije prodavnica.

Proizvodnja: Visoke temperature, prašina i hemikalije u proizvodnim postrojenjima mogu aktivirati lažne alarme. U ovim okruženjima odgoda verifikacije je način da se spriječe lažni alarmi. Ako se ne aktiviraju dodatni detektori, sistem će se resetovati, što smanjuje prekide proizvodnje i održava produktivnost.

Uredi: I uredske prostorije s različitim stepenom zauzetosti mogu imati koristi od fleksibilnog programiranja. Sa AlarmCalm funkcijom, virtuelne zone unutar zgrada mogu se kreirati nezavisno od tradicionalnih protivpožarnih zona. Time se upravljanje lažnim alarmima može prilagoditi specifičnim potrebama kako bi se poboljšala sigurnost i efikasnost.

Lažni alarmi su više od smetnje jer ugrožavaju sigurnost i povlače velike troškove. Robusna rješenja kao što je AlarmCalm kombiniraju naprednu detekciju i tehnologiju inteligentnih vatrodojavnih centrala kako bi znatno smanjili lažne alarme u različitim okruženjima. Primjenom ovakvih sistema kompanije mogu zaštititi svoje poslovanje, reputaciju i, najvažnije, svoje osoblje.

Za više informacija o AlarmCalm sistemu kompanije Advanced posjetite: https://www.advancedco.com/solution/alarm-calm/

Mobilna dječija bolnica dobila naprednu protivpožarnu zaštitu

Mobilna dječija bolnica za srčane bolesti iz El Salvadora nedavno je opremljena naprednim bežičnim sistemom protivpožarne zaštite koji nudi vrhunsku zaštitu za djecu pacijente, ljekare i osoblje.

Bolnica koju vodi organizacija Kinderherzen ima misiju da osigura da djeca rođena s ozbiljnim srčanim oboljenjima dobiju potrebnu njegu kako bi nastavila živjeti zdrav život. Kinderherzen djeluje u Njemačkoj i angažuje ljekare koji pružaju kritičnu njegu mladim pacijentima u dijelovima svijeta u kojima su medicinske usluge ograničene.

U saradnji s kompanijom Crowcon u sklopu Halma grupe, Advanced je dobio zadatak da osmisli pouzdan sistem protivpožarne zaštite koji će biti jednostavan za instalaciju, deinstalaciju i ponovnu instalaciju kada mobilna bolnica prelazi s jedne lokacije na drugu širom Evrope.

Za brzinu i jednostavnost postavljanja, Advanced je razvio inovativno rješenje u vidu posebno prilagođenog bežičnog protivpožarnog sistema. Jezgru instalacije čini Axis EN centrala s jednom petljom koja je povezana s pretvaračem i 19 uređaja, uključujući tačkaste detektore, baze sa sirenama i signalnim svjetlima, te pozivne tačke koje pokrivaju različite prostorije unutar bolnice.

Sistem je unaprijed programiran u sjedištu kompanije Advanced u gradu Newcastle upon Tyne (Velika Britanija) i poslan u El Salvador. Sve je bilo spremno za postavljanje kako bi se minimiziralo vrijeme potrebno za instalaciju na licu mjesta.

Bežična priroda sistema ne samo da pojednostavljuje proces instalacije već i osigurava fleksibilnost za buduće proširenje ili preuređenje bolničkog prostora. Ova prilagodljivost je posebno važna za mobilnu ustanovu koja nekada mora prilagoditi svoje postavke specifičnim potrebama svake lokacije na kojoj radi. Mogućnost brzog i efikasnog prilagođavanja protivpožarnog sistema bez opsežnog ožičenja ili zamjene hardvera osigurava održavanje visokih standarda sigurnosti u svakom trenutku.

Uprkos logističkim izazovima, proces instalacije bio je izuzetno efikasan, zahvaljujući korištenju specijalnih montažnih ploča za centralu, pretvarače, detektore i sirene, što je smanjilo vrijeme postavljanja na manje od pola sata.

Govoreći o projektu, Paul Duffy, menadžer tehničkih usluga u kompaniji Advanced, kaže: “Izuzetno smo ponosni što možemo podržati Kinderherzen u njihovoj misiji pružanja kritične medicinske njege djeci u stanju potrebe. S obzirom na privremeni karakter bolnice, sistem protivpožarne zaštite morao je biti robustan, ali vrlo prilagodljiv. Pouzdanost i jednostavnost korištenja opreme kompanije Advanced čine je savršenom za ovaj neobičan zadatak, uz idealnu kombinaciju mobilnosti, performansi i sigurnosti.“

Ova bežična instalacija Axis EN omogućila je da osoblje Kinderherzena obavlja svoj važan posao u miru, znajući da su njihov tim, objekti i pacijenti zaštićeni najvišim standardima protivpožarne zaštite.

Za više informacija kontaktirajte:

Vladimir Zrnić

vzrnic@advancedco.com

+44 (0)345 894 7000

Više informacija o Axis EN potražite na www.advancedco.com

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.