Odbrane od napada i pružanje prve pomoći

Shodno nalogu ili utvrđenoj prijetnji naša je obaveza da pripremimo odbranu od različitih taktika napada, oružja i tehničkih opasnosti. Moramo biti fleksibilni i uvijek razmišljati o tome jesmo li sveobuhvatno i dovoljno objektivno ocijenili i procijenili situaciju. Često se pitajte kako biste vi izveli neki napad jer to donosi nove spoznaje i metode koje se mogu provjeriti. U slučaju ranjavanja moramo znati kako pružiti prvu pomoć

Piše: Semir Kapetanović
E-mail: redakcija@asadria.com

Temeljna teoretska i praktična znanja iz prve pomoći mogu biti presudna za odbranu od opasnosti. Nažalost, u prošlosti su štićene osobe često umirale zbog posljedica nedovoljnih mjera spašavanja života, a u nekim slučajevima one su potpuno izostale. Zato svaki član našega tima mora znati stručno primijeniti i provesti mjere prve pomoći, čak i ako se nalazi pod utjecajem aktivnosti protivničke strane, a pritom mora obezbijediti i vlastitu sigurnost. Zbog toga se ovakve mjere trebaju integrisati u naš redovni trening, koji obavljamo u fazi pripreme.

Prva pomoć

Samo praktičan trening, uz uslov da imamo i neophodnu opremu, može nam pomoći i dati sigurnost da ćemo u slučaju nužde reagovati adekvatno, brzo i promišljeno. Potrebno je da trening bude „skrojen po mjeri“, jer se kod običnih kurseva prve pomoći ne obrađuju situacije u kojima postoji i protivnička strana. Unutar tima mora biti jasno definisano ko se u slučaju nužde brine o mjerama prve pomoći, a ko će zadržati protivničku stranu na distanci. U situacijama napada, kada vlada panika i stres, izuzetno je važno da ostanemo mirni i pribrani te da promišljeno pristupimo ukazivanju prve pomoći. I ovdje važi pravilo da se postupa po jednostavnom načelu – zakloniti, spasiti, javiti. Pod zaklonom se podrazumijeva da se povrijeđena osoba odnese iz zone opasnosti, a spašavanje znači ocjenu pacijenta prema DKK metodi (disajni putevi, krvarenje, kardio), a zatim preduzimanje mjera prve pomoći, bilo da je riječ o zavijanju, davanju umjetnog disanja, oživljavanju, ispravnom polaganju, njegovanju itd. Nakon toga ili paralelno uz to slijedi dojava ili alarmiranje daljih spasilačkih službi po potrebi. Isto tako moramo znati kako pomoći prilikom ranjavanja od metka, opekotina, ozljeda kiselinom, trovanja i izgubljenih ili otkinutih dijelova tijela. Sve to se uči na specijalnim kursevima i usavršava na treninzima.

Odbrana od vatre

Kao tjelohranitelji moramo vladati i tehnikama suzbijanja požara. I ovo je, naravno, nešto što se uči putem literature, kurseva, obuke i stručnih usavršavanja direktno od vatrogasaca, udruženja i njihovih organa. Moramo poznavati sredstva za gašenje požara u našoj okolini, znati ih ocijeniti i u slučaju nužde ispravno ih upotrijebiti. Protiv vatre se pripremamo s odgovarajućom opremom. Tako, naprimjer, maske za bijeg će povećati našu mobilnost i omogućiti nam bijeg poznatim prolazima, hodnicima ili putevima zahvaćenim vatrom i dimom. Sredstva za gašenje požara mogu se veoma efektivno upotrijebiti i za odbranu od aktivnosti protivničke strane. Aparat za gašenje požara sa ispravnim pritiskom može se djelotvorno upotrijebiti i protiv napadača s nožem, dok će nam crijevo s vodom pod pritiskom poslužiti čak i u odbrani od grupe napadača.

Zaštita osoba kao proces

Zaštita lica prilično je dinamičan proces koji se, jednom pokrenut, mora stalno kontrolisati, prilagođavati, mijenjati, ali i okončati u nekoj formi, pa i naknadno doraditi. Ovisno o postojećoj organizaciji ili već dokazanom postupku u vašem svakodnevnom području djelovanja, pojedinačni koraci se moraju obraditi i/ili prilagoditi i provesti sa drugim prioritetima i težištima. Svaka odgovorna osoba mora imati slobodu da ustaljenu metodu za donošenje odluke i njenu provedbu prilagodi ili po potrebi skrati, a to će prvenstveno zavisiti od trenutne situacije na terenu, nivoa znanja i količine informacija koju ima. Naravno, lično iskustvo u menadžmentu te stil i filozofija vođenja ljudi također će igrati presudnu ulogu. U svakom slučaju praksa je pokazala da se mnogi problemi i neuspjesi u zaštiti osoba svode na nedostatak vođstva ili pogrešno vođenje.

Uspjeh prilikom zaštite osoba zavisi od adekvatnog korištenja dostupnih resursa i njihove upotrebe u pravo vrijeme na pravom mjestu, a na temelju dobijenih pouzdanih i sveobuhvatnih informacija. Pri tome se moraju pojedinačno analizirati i ocijeniti faktori mjesta, resursa, vremena i informacija (MRVI analiza). Svaka mjera zaštite osoba je kompleksan izazov i zahtijeva analizu pojedinačnih elemenata i faktora sa opsežnim planiranjem njihove efektivne upotrebe, mogućim tokom i dostupnim alternativama.

Taktika naloga/naredbe

Zaštita osoba sa svim višestrukim i kompleksnim mjerama zahtijeva opsežan i efektivan menadžment, kao i koordinaciju na svim područjima. Vremenska ograničenost i neizvjesnost načelne su karakteristike kojima se mora višestruko upravljati. Vođe operacije ili pojedinačne vođe timova često će biti u situaciji da odlučuju i pokazuju samostalnost i inicijativu bez opsežnog poznavanja cjelokupne situacije. Taktika naloga je vrsta upravljanja koja primaocu naloga omogućava maksimalnu slobodu djelovanja u okviru poznatih radnih naloga nalogodavca za provođenje konkretnog zadatka. U nalogu su utvrđeni ciljevi i ograničeni okvirni uslovi, a primalac naloga je slobodan u izboru efektivnog provođenja mjera i upotrebi sredstava i resursa koja mu stoje na raspolaganju. Upravljanje usmjereno ka cilju zahtijeva i jedinstvenost u razmišljanju, ali i savjesno djelovanje svih uključenih osoba. Nalog i radni nalog nalogodavca osnova su za svako razmišljanje i djelovanje. Od naloga se ne smije odstupiti izuzev ako to situacija uslovljava ili se ne može uspostaviti veza sa nalogodavcem. Ipak, on se mora što brže informisati o promjenama.

Prilikom zaštite osoba taktika naloga se višestruko primjenjuje kako bi vođa operacije i pojedinačni članovi tima mogli u praksi provesti svoje stručno znanje i iskustvo. Taktika naredbe ograničava primaoca naredbe u jasno opisanom okviru i praktično ne odobrava slobodu djelovanja prema vlastitoj interpretaciji. Naredbu provodimo bez ispitivanja ili davanja vlastitih ideja i načina djelovanja, što za posljedicu ima razvijanje obostranog povjerenja naredbodavaca, koji tako postaju sigurni da će dobiti tačno željeni rezultat i da će se njihova naredba provesti bezuslovno.

Ponekad nadređeni neće biti u situaciji da proslijede informacije neophodne za pravljenje naloga, pa zbog toga mogu izdati i direktne naredbe svojim saradnicima. To su uglavnom opasne situacije kada smo pod utjecajem agresivnih aktivnosti protivničke strane i baš tada će kompletna akcija ovisiti o našem bezuvjetnom provođenju. Naprimjer, prilikom evakucije štićene osobe automobilom iz opasne situacije vozaču ne možemo više dati nalog, već mu glasna naredba: „Vozi“ ili „Kreni“ mora biti dovoljna da nas odveze iz opasne zone. Nakon izlaska iz područja opasnosti vozač će opet dobiti klasični nalog sa definisanim odredištem i željenim vremenom dolaska. Zato je važno da svi u timu za zaštitu osoba poznaju ove razlike u naredbama i da se shodno tome adekvatno ponašaju.

Samo praktičan trening, uz uslov da imamo i neophodnu opremu, može nam pomoći i dati sigurnost da ćemo u slučaju nužde reagovati adekvatno, brzo i promišljeno. Potrebno je da trening bude „skrojen po mjeri“, jer se kod običnih kurseva prve pomoći ne obrađuju situacije u kojima postoji i protivnička strana