Pomoć u optimiziranju pohrane podataka
S obzirom na ogromnu količinu podataka koju svaki dan generiše sve veći broj kamera, optimiziranje njihove pohrane od ključne je važnosti, a selektivna kompresija jedna je od preferiranih metoda da se to i postigne. U pitanju je proces u kojem softver s AI-jem odabire dijelove koji su bitni u videu i kompresuje ih manje od nebitnih dijelova
Izvor: Asmag.com
E-mail: redakcija@asadria.com
Na koji način sistem definiše bitne i nebitne dijelove? Šta ako želite detalje iz naizgled nebitnih dijelova videa? Koje bi vertikale trebale odabrati ovaj metod optimizacije pohrane podataka? Asmag.com postavio je ova pitanja Timu Sachseu, analitičaru proizvoda za područje Evrope, Bliskog Istoka i Afrike u Axis Communicationsu.
Kako selektivna kompresija radi?
Selektivna kompresija slijedi jednostavnu logiku. Napredna analitika ugrađena u nadzorne kamere dinamično posmatra blokove u slici s aspekta dvije karakteristike: da li u bloku slike postoji struktura (poput linija, rubova, obrazaca itd.) i da li postoji kretanje. “Ovo rezultira matricom četiri moguće kombinacije: odsustvo strukture i prisustvo kretanja, prisustvo strukture bez kretanja, odsustvo strukture i kretanja te na kraju prisustvo i strukture i kretanja. U zavisnosti od ovih kombinacija u dato vrijeme, dinamični softver automatski procjenjuje i odlučuje da li se blok može dalje kompresovati i hoće li se time izgubiti ključni detalji koji bi mogli bitni za operatere”, objašnjava Sachse.
Najvredniji blokovi slika su oni koji sadrže i strukturu i kretanje. Dobar primjer je osoba koja hoda pored kamere. Blokovi koji prikazuju osobu moraju se sačuvati u visokom kvalitetu te se stoga kompresija slike ne povećava iznad fabrički postavljenih vrijednosti na kameri ili videostreamu. “S druge strane, postoje statički dijelovi slike bez strukture, naprimjer prazan zid visoke zgrade”, nastavlja Sachse i dodaje: “Ovi dijelovi slike mogu se mnogo kompresovati zato što ne sadrže nikakve vrijedne informacije. Dinamička priroda softvera znači da se nivo kompresije, ukoliko se pojavi kretanje u takvom dijelu slike, automatski mijenja kako bi se omogućilo pohranjivanje detaljnije slike.”
Šta ako se pojave bitni detalji u neselektovanim dijelovima?
Ovo jeste ozbiljan problem. Međutim, dinamička priroda softvera podrazumijeva da kamere automatski reaguju na promjene u sceni. Ukoliko se u dijelu slike u kojem prije nije bilo kretanja i strukture odjednom pojavi jedno ili oboje – kamera će reagovati smanjivanjem kompresije tih dijelova videa. “Kao primjer, zamislite kameru fokusiranu na prazan zid. Bez kretanja u sceni i bez strukture slika će biti veoma kompresovana kako bi se uštedio prostor. Ukoliko se neko pojavi u sceni, kamera će smanjiti nivo kompresije kako bi se snimili forenzički detalji. Ukoliko osoba počne ispisivati grafite na zidu, ne samo da će to biti pohranjeno sa svim detaljima nego će, kada ta osoba ode, scena sadržavati i strukturu – grafite – te će se stoga na nju primjenjivati manja kompresija nego prije”, kaže Sachse.
Gdje selektivna kompresija najbolje radi?
Vrsta scene ima ključnu ulogu u odabiru i efikasnosti selektivne videokompresije. Što se više detalja mijenja iz jednog momenta u drugi, to će kompresija biti neefikasnija. Štaviše, ukoliko je na sceni stalno gužva, naprimjer u slučaju aerodroma, videokompresija se neće mnogo primjenjivati, jer postoji stalno kretanje i struktura. S druge strane, ukoliko kamera nadzire gradski trg, pri čemu se snima i dio neba, kompresovat će blokove slike koji sadrže nebo, dok će istovremeno snimiti sve detalje na gradskom trgu. “Postoje metode da se veličina videa smanji čak i u slučajevima veoma kompleksnih scena sa mnogo kretanja. Ali te metode (naprimjer, maksimalni ili konstantni bitrate, MBR ili CBR) eliminišu detalje iz slike kako bi se veličina videa smanjila. To može biti uredu za web-kameru, ali nadzorna ima drugačiju svrhu. Stoga bi se bitrate trebao prilagođavati nivou kompleksnosti scene koja se snima”, ističe Sachse.
Je li ovo pravi izbor za nas?
Ključna stvar za sistem-integratore je istraživanje. Za većinu integratora najbolja opcija bila bi rad s proizvođačima na omogućavanju različitih metoda i mogućnosti za pohranu podataka. Kada razmatramo koji sistem odabrati, fleksibilnost i opcija za prilagođavanje sistema stvarnim uslovima od ključne su važnosti. Prostor za pohranu podataka (na koji direktno utječe bitrate) je skup. Prema tome, generalni pristup brojnih proizvođača u ovoj industriji jeste smanjivanje bitratea korištenjem MBR-a, koji postavlja ograničenje maksimalnog kvaliteta videa.
“Mnogi proizvođači u ovoj oblasti podešavaju kamere tako da se zadrže ispod ovog ograničenja, što omogućava precizniju procjenu preostalog prostora za pohranu videa prilikom planiranja rješenja. Međutim, to znači da će razlika između postavljenog ograničenja i stvarnog bitratea koji se koristi pri snimanju prouzrokovati kompresiju videa na kamerama, čak i ako to znači dobijanje slike slabijeg kvaliteta od onog koji bi mogao biti potreban”, kaže Sachse. Ključni forenzički detalji bitni za potencijalne istrage mogli bi biti izgubljeni isključivo zbog ograničenja bitratea na kameri. Stoga bi se integratori trebali držati rješenja koja uključuju pametnu i dinamičnu kompresiju, koja se prilagođava situaciji i snima sve detalje, uz istovremeno smanjivanje bitratea. Generalno se preporučuje da se kvalitet slike određene kamere procjenjuje prema snimanju kompleksnih scena umjesto snimaka napravljenih tokom mirnih perioda. Razlika u kvalitetu slike između različitih bitrate filozofija proizvođača može biti ogromna. Ograničenje bitratea može biti validna opcija, ali ne i ona koju treba automatski primijeniti bez detaljne analize posljedica na određene vrste scena.
