Ako razmišljate o tome da počnete koristiti VPN-ove radi vlastite sigurnosti u online sferi, postoji nekoliko činjenica koje prije toga morate znati. Iako je riječ o starijoj tehnologiji koja je u upotrebi već decenijama, postoji niz zabluda o VPN-ovima koje vas mogu dovesti u nezgodnu situaciju ukoliko ih niste svjesni

Piše: Vesna Matić-Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

VPN je skraćenica od „Virtual Private Network“ i označava privatnu mrežu koja omogućava zaštićenu komunikaciju u okviru javne mreže (odnosno interneta) te skriva korisnike, štiteći na taj način njihovu privatnost. Biranjem udaljenih proxy servera smještenih u različitim zemljama unutar VPN-a korisnik može sakriti lokaciju s koje pristupa internetu. Usluge VPN provajdera koriste najrazličitije skupine ljudi, a svima im je zajednička težnja da ostanu anonimni i sigurni u online prostoru u kojem već dugo ne postoji potpuna anonimnost. I ne, nije istina da vam VPN treba samo ukoliko se bavite „sumnjivim“ aktivnostima na internetu. VPN-ove koriste i kompanije radi zaštite podataka, osobe koje s interneta skidaju mnogo sadržaja (koji ne mora biti nelegalan), ali i građani zemalja poput naših, koji žele pristupiti servisima koji nisu dostupni u našim državama. Međutim, uprkos tome što su VPN-ovi već dugo u upotrebi, postoje određene zablude o njima koje vam mogu naštetiti prilikom izbora najboljeg pružaoca VPN usluga. Sljedećih nekoliko najčešćih zabluda o korištenju privatnih mreža svakako trebate uzeti u obzir prilikom izbora vlastitog VPN servisa.

Zabluda 1: Koristim VPN, dakle mogu raditi šta god poželim

Uvijek imajte na umu da VPN-ovi ne garantuju apsolutnu zaštitu vaše privatnosti, što naročito vrijedi ukoliko se planirate baviti rizičnim aktivnostima na internetu. Poznati su slučajevi hapšenja raznih prestupnika, od internetskih kriminalaca do raznih aktivista, koji su mislili da im je VPN dovoljna zaštita i da im je garantovana apsolutna anonimnost na internetu, a koji su na kraju bili uhapšeni baš zahvaljujući „manjkavostima“ VPN servisa. Osim toga, čak i kada koristite VPN, možete pokupiti neki malware prilikom posjete sumnjivim web-stranicama, a ukoliko dobro ne istražite svog VPN provajdera, možete otkriti i da historijat vaših online aktivnosti nije izbrisan kao što je trebao biti. I zato, kako biste izbjegli bespotrebnu glavobolju, nikada ne otvarajte sumnjive e-mailove, pripazite šta pretražujete kada koristite javne bežične mreže i uvijek koristite kvalitetan anivirusni softver.

Zabluda 2: Nije mi potreban VPN ako se ne bavim nelegalnim aktivnostima

Većina online korisnika i dan-danas smatra da ne mora koristiti VPN-ove ukoliko ne rade ništa nezakonito na internetu. Iako VPN-ovi mogu poslužiti ukoliko želite, naprimjer, pristupiti videosadržajima koji inače nisu dostupni u vašoj zemlji, (ne)legalnost nije jedini razlog zbog kojeg se VPN-ovi upotrebljavaju. Naime, oni su dizajnirani kako bi enkriptirali vašu cjelokupnu online komunikaciju, što znači da u principu štite i vaše podatke. Dakle, pametno je koristiti VPN-ove svaki put kada sumnjate u sigurnost svojih podataka, što znači da ih je pametno koristiti i svaki put kada se konektujete na internet preko javne Wi-Fi konekcije, koja je itekako podložna hakerskim upadima.

Zabluda 3: VPN usporava konekciju

Možda ste nekada čuli da će se, pošto se vaši podaci u slučaju korištenja VPN-a obrađuju preko nekog udaljenog servera smještenog na drugom kraju svijeta, usporiti brzina vaših pretraga na internetu i pregledanja web-stranica. Ovo je samo djelomično tačno. Kao prvo, brzina VPN-a ograničena je na brzinu vaše internetske veze. Kao drugo, sve to zavisi i od lokacije servera na koji se povezujete: tu vrijedi pravilo da, što je server udaljeniji od vas, to je latencija veća. Zato je bitno da se prilikom odabira VPN servisa odlučite za onaj koji ima mnogo dobro održavanih servera smještenih na različitim lokacijama, što bi vam trebalo pomoći da dobijete brzinu veze na koju ste inače navikli.

Zabluda 4: Besplatni VPN je dovoljno dobar

E nije. Iako nam je svima drago dobiti nešto besplatno, činjenica je da većina besplatnih usluga stiže s nekim ograničenjima, kojih u plaćenim uslugama uglavnom nema. Ista stvar važi i za besplatne VPN-ove, koji su najčešće popraćeni striktnim ograničenjem brzine, što će vam otežati rad na internetu, a ograničen je i mjesečni saobraćaj. Osim toga, besplatni VPN-ovi će vas zatrpati reklamama i vrlo vjerovatno će bilježiti vašu aktivnost na internetu. Ukoliko ipak želite koristiti besplatne VPN-ove, uvijek prvo pažljivo pročitajte uslove korištenja, jer je moguće da kompaniji „svojevoljno“ pružate, a da to još i ne znate, uvid u svoje pretrage, e-mail adresu i ostale privatne informacije samo kako biste mogli koristiti njene usluge. Do ovog dolazi zato što i besplatni VPN-ovi moraju plaćati naknade za održavanje svojih servera. Šta mislite odakle im novac za to? Također, ako već neko vrijeme koristite određeni VPN, a još niste detaljno pročitali uslove korištenja, trebali biste to uraditi što prije. Nikada nije kasno promijeniti pružaoca usluga u slučaju da shvatite kako vam ipak ne odgovara u potpunosti.

Zabluda 5: Svi VPN-ovi su isti

Ovo nije istina jer, ukoliko ste već odlučili da koristite VPN, onda ste to vjerovatno uradili kako bi prijenos vaših podataka preko interneta ostao siguran. Da bi to zaista bilo tačno, trebate dobro razmisliti i sve istražiti prije konačnog odabira VPN servisa. Naime, iako je enkripcija podataka sastavni dio usluge svih VPN-ova, nivo enkripcije nije kod svakog pružaoca VPN usluga isti. I dok će vam neki ponuditi najsigurnije enkripcijske sisteme, mnogi će nuditi samo one slabije. Zato trebate izabrati servis koji nudi OpenVPN, dok PPTP treba izbjegavati po svaku cijenu. Također, trebate pripaziti na to da VPN ne čuva logove vaših aktivnosti prilikom korištenja interneta, kao i na to da ne pohranjuje vaše privatne podatke. Dakle, zaključak se sam nameće: prije donošenja bilo kakve konačne odluke prvo dobro istražite potencijalne pružaoce VPN usluga i posebno – one usluge koje ne nude. Samo tako ćete biti koliko-toliko sigurni u ispravnost vlastitog izbora, mada, kada je riječ o anonimnosti u internetskoj sferi, uvijek imajte na umu da u vremenu sveopšte povezanosti – apsolutna anonimnost više ne postoji.

VPN-ovi koji ne ispunjavaju data obećanja o privatnosti

Nikada ne treba slijepo vjerovati obećanjima VPN servisa koja se tiču sigurnosti podataka i anonimnosti u online sferi. Ne treba zaboraviti slučaj Codyja Andrewa Kretsingera, koji zahvaljujući VPN-u HideMyAss (koji je FBI-u otkrio Codyjevu IP adresu i korisničko ime) služi petnaestogodišnju zatvorsku kaznu zato što je bio član poznate hakerske grupe Lulzsec. Ostali VPN-ovi koji ne ispunjavaju sva svoja obećanja su: EarthVPN, Private Internet Access, PureVPN i Hola, koja je prošle godine bila izložena optužbama da služi kao platforma za lansiranje hakerskih napada.

U ovom broju osvrnut ćemo se na jednu od najrazornijih vrsta malwarea koji mogu napasti vaš računar ili pametni telefon. Riječ je o tzv. ucjenjivačkom softveru, čija su sve češća meta i kompanije zbog veće vjerovatnoće isplate otkupnine

Piše: Vesna Matić-Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Ransomware je vrsta zlonamjernog softvera, odnosno malwarea, koju hakeri koriste kako bi korisniku onemogućili pristup računaru ukoliko ovaj u određenom roku ne uplati sumu novca kako bi ponovo mogao pristupiti svojim fajlovima. Riječ ransomware izvedenica je od engleske riječi ransom, što u prijevodu znači ucjena, i ware, koje označava softver. Ransomware uglavnom napada na dva načina: ili zaključa vaš računar i onemogući vam pristup u potpunosti ili – u gorem i danas češćem slučaju – enkriptira sve vaše fajlove (ponekad i čitav hard disk), tako da čak i nakon njegovog uklanjanja s računara većinu tih fajlova vjerovatno nećete moći povratiti.

Historijat nastanka

Prvi oblik ransomwarea pojavio se u Rusiji prije otprilike deset godina. Kreirali su ga pripadnici krugova ruskog organizovanog kriminala i u početku je ciljao samo žrtve koje su živjele na području Rusije i okolnih država poput Ukrajine, Kazahstana i Bjelorusije. Posljednjih godina ransomware se sve češće spominje kao prijetnja internacionalnim korisnicima interneta. Ponekad ga zovu i policijskim malwareom, jer se ucjena često provodi pod krinkom policijskih snaga. U tim slučajevima žrtva će primiti poruku u kojoj stoji da joj je računar pod istragom zbog navodne posjete zabranjenim pornografskim sajtovima ili kršenja autorskih prava. Napadač će tražiti od žrtve da plati otkupninu ukoliko želi da „optužbe“ budu odbačene, s tim da će, ako bude odlaganja u plaćanju, suma koju treba platiti rasti. Ukoliko žrtva potpuno odbije platiti otkupninu, zaprijetit će joj se hapšenjem, suđenjem, pa čak i zatvorom.

Najpoznatiji oblik takozvanog policijskog ransomwarea jeste Reveton, koji je bio posebno uspješan zato što je koristio lokalizaciju kako bi žrtva povjerovala da joj poruku šalju policijske snage iz države u kojoj živi. Tako bi žrtvi napada Revetonom, koja živi u SAD-u, stigla poruka za koju djeluje kao da dolazi od njihovog Ministarstva pravde, dok bi Britanac dobio poruku od navodne londonske Metropolitan policije. Iako je Reveton bio lokaliziran za svaku evropsku državu, kao i za SAD, Australiju, Kanadu i Novi Zeland, ipak je imao jednu manu: pošto nije enkriptirao korisnikove fajlove, moglo ga se se ukloniti pomoću bilo kojeg antivirusa, bez ikakvih sporednih efekata.

CryptoLocker: najopasniji ransomware

Za razliku od Revetona, CryptoLocker se nije tako lako mogao ukloniti iz sistema. CryptoLocker je prvi put primijećen 2013. godine i smatra se jednim od najopasnijih tipova ransomwarea na svijetu. On kriptira sve bitne računarske fajlove metodom dva RSA ključa, javnog i privatnog. Pošto vam za otključavanje podataka trebaju oba ključa, a privatni ključ se šalje na neki udaljeni server – vi, zapravo, plaćate otkupninu za njega. Iznos može biti 300 ili 3.000 dolara, sve zavisi od „apetita” napadača. CryptoLocker koristi skoro neprobojnu enkripciju kako bi zaplijenio korisnikove fajlove, pa čak i kada je malware uklonjen, fajlovi i dalje ostaju zaključani i samim time nedostupni korisniku. Ipak, CryptoLocker nije bio dugog vijeka. Samo godinu dana od nastanka, u junu 2014. godine, srušeni su serveri za širenje ovog ransomwarea u operaciji Tovar. Nažalost, s ukidanjem CryptoLockera nisu prestali svi problemi. Nakon što su cyber kriminalci otkrili sve prednosti lake zarade preko ovog tipa ransomwarea, nakon njega ubrzo su se pojavile nove, sofisticiranije verzije.

Jedan od njih je bio TorrentLocker, koji se pojavio ubrzo nakon uklanjanja CryptoLockera. TorrentLocker koristi maliciozne e-mail attachmente kako bi napao korisnikov računar. Najveća razlika između njega i ostalih tipova ransomwarea jeste u tome što on otkupninu traži u lokalnoj valuti, tako da će od Australca tražiti otkupninu u australskim dolarima, a od nekog iz BiH u konvertibilnim markama, s tim da tražena suma može biti isplaćena u Bitcoin valuti, a čak će vam izlistati i Bitcoin mjenjačnice u poruci kojom je objavio napad na vaš računar.

Najnovija verzija kriptografskog malwarea CryptoWall 4.0 jasno pokazuje da se svakodnevno radi na unapređivanju ransomwarea, tako da ovaj spomenuti, recimo, prilikom napada mijenja nazive svih zaraženih fajlova, što žrtvi otežava prepoznavanje toga koji fajlovi jesu, a koji nisu šifrirani. Zbog toga ih je teže povratiti s backupa.

Ugroženi svi operativni sistemi

Iako je ransomware tradicionalno napadao kompjutere sa Windows operativnim sistemom i, u manjoj mjeri, Android pametne telefone, posljednjih nekoliko godina svjedoci smo napada ransomwareom na Linux sisteme i Mac računare. Tako je 2015. godine Dr.Web, velika ruska kompanija koja se bavi informatičkom sigurnošću, otkrila Linux.Encoder.1 ransomware, a početkom ove godine otkriven je i KeRanger ransomware, koji je ciljao na Mac računare. Iako su napadi na ove platforme znatno manje učestali nego na Windowsu i Androidu, njihov broj se iz godine u godinu sve više povećava, što izaziva zabrinutost kod njihovih korisnika.

Budućnost ransomwarea

U posljednjih nekoliko godina ransomware se pretvorio u isplativu robu. Naime, danas postoji velika vjerovatnoća da, ako je vaš računar zaražen ransomwareom, osoba koja ga je zarazila nije ona koja ga je kreirala. I dok s jedne strane imamo poznate, već imenovane tipove ransomwarea koji su svoje nazive „zaradili“ zbog razornih moći koje posjeduju, sve je češća pojava da se neki proizvođači posebno trude da ovakve proizvode učine što je moguće više generičkim i anonimnijim. Zahvaljujući toj praksi, danas imamo takozvani white-label ransomware, kojeg može kupiti bilo ko i rebrendirati ga, odnosno imenovati kako želi, pa od jednog tipa ransomwarea može nastati neograničen broj novih, a svi potiču od jednog izvora. Kako onda izgleda budućnost ransomwarea? U svakom slučaju svijetlo, dok nama pada mrak na oči zbog brojnih mogućnosti koje njegov razvoj nudi cyber kriminalcima.

Rani primjer kriptografskog napada

Jedna od prvih varijanti ransomwarea, koja je otkrivena 2006. godine, prije nego što je termin i skovan, zvala se TROJ_CRYZIP.A. Kada se pokrene, ovaj ransomware identifikuje određene tipove datoteka i smješta ih u posebnu, šifrom zaštićenu ZIP arhivu, istovremeno brišući originale sa žrtvinog računara. Da bi žrtva napada povratila svoje originalne fajlove, morala je uplatiti 300 dolara na sada već ugašen E-gold servis. Naime, kako je ovaj servis nudio anonimnost korisnicima, ubrzo su ga masovno počeli koristiti kriminalci za pranje novca, zbog čega je na kraju i ugašen.

Cyber sigurnost je vrlo važna tema o kojoj smo mnogo govorili na stranicama ovog magazina, ali zbog ogromnog broja prijetnji koje vrebaju korisnike interneta, nije na odmet podsjećati korisnike kako se treba ponašati u digitalnom svijetu

Izvor: Goran Milić
E-mail: redakcija@asadria.com

S obzirom na veliki broj stvari na koje treba obratiti pažnju tokom korištenja digitalnih alata, teško je sve obuhvatiti u jednom tekstu. Zbog toga smo izdvojili deset najvažnijih sigurnosnih praksi kojih bismo se svi trebali pridržavati. Na taj način ćemo internet učiniti sigurnijim mjestom, kako za nas same tako i za druge korisnike cyber prostora.

1. Obratite pažnju na socijalni inženjering

Počnimo s najvećom sigurnosnom prijetnjom – socijalnim inženjeringom. Uz pomoć socijalnog inženjeringa hakeri i kradljivci podataka dolaze do povjerljivih informacija. Pri tome često koriste metode phishinga (lažnih web-stranica i e-mail poruka) ili lažnog predstavljanja kako bi žrtve nagovorili da im dobrovoljno predaju povjerljive podatke ili načine na koje mogu doći do njih. Zbog toga je potreban veliki oprez na svakom koraku. Budite sumnjičavi prema telefonskim pozivima, linkovima, e-mail porukama te, zapravo, svim vidovima komunikacije. Kao poslovni korisnik uvijek imajte na umu da većina napada dolazi iznutra. Čak i sigurnosni eksperti mogu biti prevareni, pa je oprez najvažnija metoda borbe protiv zlonamjernih korisnika.

2. Zaključavajte svoj telefon

Pametni telefoni su postali osnovni komunikacijski uređaji, a pri tome se na njima nalaze i drugi razni povjerljivi podaci: od šifri za web-servise do sigurnosnih pinova za bankarske usluge. Zbog toga je veoma važno da uključite zaključavanje telefona. Čak štaviše, osnovni pinovi sa četiri cifre više se ne smatraju dovoljno sigurnim. Koristite više cifri ili instalirajte dodatne alate za povećanje sigurnosti. Nikako ne koristite pinove kao što su 0000, 1234 ili 9876.

3. Uključite automatski backup

Ako svakodnevno ne pravite zaštitne kopije važnih podataka, onda oni nisu sigurni. To nikako nije lak zadatak, a posebno se teško sjetiti svakodnevno praviti kopije. Zbog toga iskoristite brojne alate koji vam stoje na raspolaganju za automatsku zaštitu važnih podataka. I Windows i Mac OS imaju ugrađene alate za pravljenje backup kopija, a postoje i mnogi specijalizovani alati, pa čak i web-servisi. Dobar backup je najbolja zaštita od većine cyber napada.

4. Instalirajte dobar antivirusni i antimalware softver

Baš kao i u slučaju backup alata, veoma je važno da koristite antivirusne i antimalware alate. Postoje rješenja koja imaju sve zaštite u jednom paketu, a možete koristiti i odvojene alate. Ono što je važno je da imate te alate instalirane i da ih redovno koristite. Avast, Avira i nešto noviji 360 Total Security su dobri izbori, a pri tome su besplatni za ličnu upotrebu.

5. Zaštitite bežični router

Bežični router je prva tačka odbrane kada je u pitanju lokalna mreža. Veće mreže imaju administratore koji se brinu o sigurnosti, ali manje mreže su vaša odgovornost. Obavezno promijenite login podatke za administratora vašeg bežičnog routera. Koristite isključivo WPA2 (AES) enkripciju bežičnog mrežnog saobraćaja. Uključite firewall zaštitu na routeru. Provjerite i ostale sigurnosne postavke. Ako želite da dijelite konekciju s drugim korisnicima koji nisu stalni korisnici vaše mreže, postoje i načini da to uradite na siguran način. Najlakše je kreirati takozvanu „gost“ mrežu, na kojoj korisnici nemaju pristup lokalnoj mreži već samo pristup internetu.

6. Nikada ne šaljite povjerljive podatke e-mailom bez enkripcije

Povjerljive podatke kao što su bankovni podaci ili poslovne informacije nikada ne šaljite u e-mail porukama koje nisu enkriptovane. Korištenje enkripcije na mail porukama nije jednostavno, ali ako cijenite svoje podatke, potrošićete jedno popodne na konfiguraciju potrebnih alata kao što su PGP ili ProtonMail. A onda ćete zahtijevati od drugih učesnika komunikacije da urade isto, jer bez toga nema sigurne mail komunikacije. U slučaju da vam je to komplikovano ili teško izvodivo, ručno enkriptujte podatke prije slanja. Za to možete iskoristiti alate kao što su: VeraCrypt, 7-Zip ili AxCrypt.

7. Ne koristite javne otvorene bežične mreže bez VPN konekcije

Nema ništa bolje nego pronaći otvorenu bežičnu mrežu i koristiti internet bez dodatnog troška. Međutim, nema gore stvari koju možete uraditi za sigurnost podataka. Prilikom takve komunikacije svi podaci koje šaljete potpuno su otvoreni za prisluškivanje, pa čak i zlonamjerni korisnici sa niskim tehničkim znanjem mogu čitati vaše mail i druge poruke. Ako već morate koristiti otvorene bežične mreže, onda obavezno koristite VPN ili Virtual Private Network tunele. Riječ je o tehnologiji koja enkriptuje mrežni saobraćaj između vas i druge strane komunikacije, tako da nema mogućnosti prisluškivanja. Brojni web-servisi nude VPN zaštitu internetske komunikacije. Ako ne želite da plaćate za VPN, onda jednostavno nemojte koristiti otvorene bežične mreže. Koristite 3G konekciju, mada ni ona nije potpuno sigurna, ili se jednostavno strpite dok ne dođete do neke mreže kojoj vjerujete.

8. Koristite Password Manager alate

Dobra šifra je veoma važna, ali je teška za korištenje. Da imate jednu ili dvije, to bi se još i moglo savladati, ali danas prosječan korisnik interneta ima bar desetak različitih šifri, a najčešće i mnogo više. I sve one bi trebale biti kompleksne, dugačke i nikako se ne bi smjele ponavljati. Zbog toga je korištenje Password Manager alata gotovo obavezno, jer značajno olakšavaju teški zadatak upravljanja velikim brojem kompleksnih šifri. LastPass je vjerovatno najpoznatiji, ali postoje i Dashlane, KeePass, 1Password, RoboForm i mnogi drugi.

9. Koristite dvostruku autentifikaciju

Dvostruka autentifikacija je nova sigurnosna metoda koju danas omogućavaju svi ozbiljni web-servisi. Ako još niste čuli za ovu zaštitu, riječ je o metodi autentifikacije koja osim šifre koristi još jednu provjeru, kao što je slanje sigurnosnog koda na mail ili SMS kako bi servis bio siguran da ste to sigurno vi. Dvostruka autentifikacija je posebno korisna u slučaju danas vrlo čestih hakerskih napada na baze podataka s korisničkim imenima i šiframa. Ako imate uključenu dvostruku autentifikaciju, zlonamjerni korisnici vam ni u kom slučaju ne mogu ukrasti korisnički račun. Obavezno potražite i uključite ovu opciju u svojim web-servisima. Ako je nema, nemojte ni koristiti taj servis.

10. Redovno provjeravajte sigurnosne postavke i dozvole koje imaju aplikacije

Na kraju, nije dovoljno da samo poštujete sva ova pravila. Sigurnost treba održavati, pa povremeno provjerite poštujete li ovih deset pravila. Usput provjerite da li je softver koji koristite ažuran, te da li su mu sigurnosne postavke dobre. Provjerite koje dozvole imaju vaše mobilne aplikacije, jer se u telefonu nalazi mnogo važnih podataka. Neka vam ova pravila postanu redovna navika. I na kraju, još jednom – budite oprezni, zlonamjerni korisnici su svuda oko nas na internetu.