26 Jula, 2026
image
Home Articles posted by a&s Adria (Page 377)

Operativna soba, obrasci, grafički prikazi i prezentacije

Postoji veliki broj obrazaca koji se mogu koristiti u svakodnevnom poslu i koji mogu umnogome olakšati naš rad. Nemojte se ustručavati da obrasce koristite i po potrebi ih izmijenite i prilagodite vlastitim i potrebama vašeg tima

Piše: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e
E-mail: redakcija@asadria.com

Ranije smo govorili da što je veća akcija koju vodimo i tim kojim upravljamo, to će teže biti pravovremeno iznaći sveobuhvatnije rješenje. Nekada ćemo imati više ljudskih i tehničkih resursa, a nekada manje. No, treba znati da empirijske vrijednosti ne znače da ne moramo dosljedno, precizno i disciplinovano upravljati operacijom. Postoji veliki broj obrazaca koji se mogu koristiti u svakodnevnom poslu i koji mogu umnogome olakšati naš rad. Nemojte se ustručavati da obrasce koristite i po potrebi ih izmijenite i prilagodite vlastitim i potrebama vašeg tima. Obrasce držite što je moguće jednostavnijim, a nastojte da uvijek izradite vremenski plan svih aktivnosti, koji će vam pomoći da lakše i uspješnije vodite tim. Sve zadatke, djelomične probleme i odluke uvijek nastojte prikazati grafički.

I format je bitan

Grafički prikaz, osim bolje preglednosti, olakšat će nam i da uočimo eventualne nedostatke, odnosno bolje sagledamo izvodljivost akcije. Imajte na umu da sve što se ne može logično prikazati, u stvarnosti vjerovatno neće ni funkcionisati. Prilikom popunjavanja obrazaca držite se, kad je god moguće, formata A4 i radite, ukoliko je neophodno, s odgovarajućim projektorom. A4 formati su jednostavni za transportovanje, a mogu se svugdje kopirati po potrebi, poslati faksom te skladištiti u registratorima i drugim odlagalištima. Nikad ne radite direktno na samim kartama, nego zalijepite preko njih providne folije i tek onda ucrtajte markiranje. Tako se karte mogu više puta koristiti, a označene informacije se mogu sigurno ukloniti. Mislite uvijek i na tragove koje ostavljate iza sebe. Prečesto je protivnička strana našla informacije u kantama za smeće i na mjestima za skupljanje starog papira i iskoristila ih. Sama prezentacija koju ćemo spremiti za sastanak sa timom mora biti jednostavna, razumljiva i pregledna. Trebala bi sadržavati neke osnovne elemente poput:

  • Cilj/svrha (o čemu se mora odlučiti)
  • Trenutno stanje (osnovne činjenice, uslovi itd.)
  • Prikaz problema
  • Sloboda djelovanja
  • Varijante (sa nekoliko prednosti i nedostataka)
  • Zahtjevi/prijedlozi za osobu koja odlučuje
  • Odluka (mjesto za bilježenje odluke)

I za prezentaciju važe ista pravila: mora biti kratka, jasna, bogata grafičkim prikazima i, naravno, bez grešaka. Vi prezentirate zato što ste najkompetentniji u toj oblasti, stoga se od vas očekuje stručna kompetencija.

Struktura upravljanja

Također, ranije smo govorili i o infrastrukturi, pa smo rekli da ona varira ovisno o situaciji. U praksi to znači da ćemo nekada komandovati akcijom iz udobnih kancelarija, a nekada je voditi iz preinačene hotelske sobe sa stolom i nekoliko stolica ili sa zadnjeg sjedišta vozila. Kako god, komandno mjesto ili centrala za vođenje operacije se mora uspostaviti. Također, neophodno je uspostaviti centralno mjesto prvog kontakta za sva pitanja i koordinaciju unutar tima te logistički centar. Iako to u praksi neće uvijek biti moguće, neophodno je razdvojiti logističke i administrativne centrale tima od mjesta za vođenje i upravljanje. Operativna prostorija mora biti prikladno namještena i svakako odgovarajuće veličine. Idelno bi bilo da njena pozicija bude takva da ima optimalan pregled i da se u svako doba može znati ko se nalazi unutar ili van zgrade.

Uvijek mislite i na odgovarajuću zaštitu, jer je operativna soba mjesto u kojem se skupljaju sve informacije. Ona je lokacija od posebne važnosti za cijeli tim, mjesto je prvog kontakta i dobivanja informacija.

Prostorija upravljanja

Prostorija za upravljanje trebala bi se nalaziti na što je moguće mirnijem mjestu kako bi omogućila proaktivan način rada. Stolovi i stolice u prostoriji trebali bi biti mobilni, a zidovi se trebaju opremiti kartama i drugim informacijama. Prostorija se mora moći prilagoditi kako za kratke tako i za duge sastanke. Aparat za kopiranje, projektor, faks i druga tehnička pomagala bi se također trabali nalaziti u neposrednoj blizini, kao i telefoni i priključak na internet. Prostoriju je neophodno zaštititi od elektronskog prisluškivanja i špijuniranja, te strogo voditi računa o tome ko, kako i šta je napušta. Sve ono što je urađeno tokom boravka u prostoriji i sastanaka vezanih za operacije, strategije i planove se nakon upotrebe mora odnijeti iz prostorije ili uništiti paljenjem ili rezačem papira. Mislite i na kontrolu pristupa vašim prostorijama, kao i vlastitoj zaštiti. Razmislite i o slabim tačkama s obzirom na osoblje zaduženog za čišćenje, kao i druge pružaoce usluga koji imaju pristup prostorijama.

Poslovi i zadaci vezani za operativni centar

Prijava i odjava sa dužnosti (kontrola/obračunavanje radnog vremena)

Informacije o svim aktivnostima protivničke strane

Planovi smjena i operacija

Uvid u zadatak

Koncept operacije

Podjela tima

Tabela s resursima

Informacije o uputama i kratkim sastancima

Dalji tok mjere (aktivnosti štićene osobe)

Logistika i opskrba

Oprema (dodatni materijal i materijal za tim)

Koordinacija ključeva (vozila, soba itd.)

Videonadzor pojedinih područja

Telefonska centrala

Vođenje izvještaja (šta se, kad, kako i gdje desilo uz evaluaciju)

Administracija radiouređaja i sredstava komunikacije (stanica za punjenje itd.)

Administrativna priprema i praćenje mjere

Planiranje i utvrđivanje opisa poslova

Jedan od temeljnih zadataka sigurnosnih odjela je dizajniranje opisa radnih aktivnosti. Opis posla nije samo puki dokument u dosjeu uposlenika nego „živi“ dokument na temelju kojeg sigurnosni odjel prima uposlenike, evaluira ih i upravlja njihovim radom. Jasno definiranje onog što se očekuje od uposlenika predstavlja važan temelj aktivnosti sigurnosnog menadžmenta

Piše: Mirza Bahić
E-mail: redakcija@asadria.com

S obzirom na postojanje jasne veze između snage i učinkovitosti neke organizacije ili odjela i kvaliteta pratećih opisa poslova, ovoj oblasti se mora posvetiti dovoljno pažnje. Kvalitet obavljenog rada na ovom planu može se evaluirati na temelju preciznosti i sveobuhvatnosti opisa radnih zaduženja, podudaranju između kandidata i opisa rada, te nivoa razumijevanja očekivanja uprave među uposlenicima. Od kvalitetnog opisa posla zavisi i mogućnost sigurnosnog odjela da isplanira svoje aktivnosti na planu obuke i vršenja evaluacije učinka uposlenika.

Kreiranje sklada

Sve navedeno je pokazatelj da opis radnih aktivnosti predstavlja važan dokument koji diktira uspješnost odjela, dok njegovo nepostojanje kreira klimu konfuzije, loše radne prakse i subjektivne evaluacije učinka uposlenika. Konačno, na taj način se stvara nesklad na nivou same organizacije. Jedan od načina da se ovo spriječi je temeljitost i preciznost u samom opisu prirode posla i očekivanja menadžmenta. Za početak se mora utvrditi kakav je karakter samog zadatka čije se izvršavanje očekuje od uposlenika kako bi se nakon toga mogao pripremiti i opis traženih kvalifikacija. Navedene kvalifikacije postaju kriteriji za primanje osoblja u radni odnos. Tu je važno uspostaviti kvalitetnu saradnju između odjela za ljudske resurse i sigurnosnog sektora. Prilikom utvrđivanja kvalifikacija treba izbjegavati praksu korištenja generalnih ili nejasnih opisa. Naprimjer, nije dovoljno navesti da kandidati za određenu poziciju moraju imati „univerzitetsku diplomu“ (koje institucije?) i „odgovarajuće iskustvo od tri godine“ (u čemu?). Primjer kvalitetnijeg pristupa na ovom planu je navođenje konkretne tražene akademske kvalifikacije (npr. bakalaureat) uz opis oblasti iz kojih se traži iskustvo, poput prava, administracije ili istražiteljskog rada.

Obuka i evaluacija kao sastavni dio opisa rada

Nisu rijetki slučajevi kada ni sami uposlenici nisu upoznati s opisom posla, a da su već na određenom radnom mjestu. Jedan od pokazatelja loših menadžerskih odluka je raskorak između radnog učinka i očekivanja menadžmenta i ovo nije pojava koja se dešava samo na nižim nivoima. To može dovesti do nezadovoljstva uposlenika, koji će imati pravo na stav da organizacija ili sigurnosni odjel ne valorizira njihove radne rezultate na pravi način. Dodatni problem je činjenica da brojne sigurnosne kompanije danas same organiziraju obuku za svoje osoblje i tome se, usljed nekvalitetno dizajniranog opisa poslova, nerijetko pristupa generički. Naprimjer, svi istražitelji moraju proći obuku iz vođenja intervjua ili ispitivanja i to obuhvata kako stručnjake za detekciju falsifikata tako i eksperte za oblasti otkrivanja prevara, sprečavanja krađa i dr. Kako bi se obuke iz oblasti ove tehnike održale „živim“ i aktuelnim, njih je potrebno periodično obnavljati u vidu radionica. Na njima bi uposlenici, u skladu sa svojim zaduženjima, simulirali situacije s kojim će se suočavati u svom terenskom radu, poput ispitivanja očevidaca ili osumnjičenika. Posebno imenovana osoba unutar sigurnosnog odjela mora biti zadužena za organizaciju obuka, i to u skladu s važećim opisima poslova. Ukoliko to nije izvedivo unutar odjela, može se angažirati i neka eksterna konsultantska kompanija.

Osim obuke, s kvalitetnim dizajniranjem opisa poslova neraskidivo su vezane i evaluacije uposlenika. One povlače i uvođenje disciplinskih mjera protiv uposlenika ako je njihov radni učinak ispod opisom utvrđenog standarda, kao i nagrade u vidu promaknuća za vrhunske radne rezultate. Sve navedeno se mora uskladiti s opisom poslova, čiji su sastavni dio i navedene evaluacije. Naprimjer, istražitelj koji se primarno bavi provjerom biografskih podataka može izvršiti privođenje osoba koje zatekne u vršenju krivičnog djela. Istovremeno, iako su njegove akcije pohvalne, njemu se za to ne može uručiti nagrada ili priznanje jer one nisu definirane u opisu njegovih radnih zadataka. Rezultat je proizvoljnost i haotičnost u segmentu nagrađivanja i/ili kažnjavanja uposlenika, što narušava ugled sigurnosnog odjela.

Opisi poslova kao „živi“ dokumenti

Ako su opisi poslovnih zaduženja temeljni dokumenti za praćenje radnih učinaka neke organizacije ili sigurnosnog odjela, njihova uloga se mora održavati kontinuiranim ažuriranjem u odnosu na rezultate koje daju. Oni moraju reflektirati isključivo aktuelno stanje u kojem se sigurnosni odjel nalazi. Ako osobe koje vode istrage kreditnih prevara sada imaju direktan pristup kreditnoj dokumentaciji, nužno je navesti tu činjenicu u opis posla. Isto tako, ako je matična kompanija izvršila akviziciju manje firme u drugom kraju države, mjesečna službena putovanja bi mogla postati obavezna za sigurnosno osoblje. Rezultat mora biti navođenje službenih putovanja i odsustva u oficijelnom opisu pratećeg posla. Razlog za insistiranje na ovom je jednostavan – jedina konstantna stavka danas su kontinuirane promjene na tržištu, a moderni i savremeni sigurnosni odjeli moraju stalno pratiti šta se dešava i čemu treba posvetiti pažnju. Tu, jasno, spada i ažuriranje opisa poslova. To se u prvom redu odnosi na njihova tri osnova elementa: funkcije, odgovornosti i ovlasti te međusobne odnose. Kvalitetni opisi poslova će, osim ovih elemenata, navesti i ciljeve određene pozicije, njen djelokrug i karakter, poziciju unutar organizacije, organizacijsko okruženje, specifične funkcije, funkcije nadređenih, primarne izazove, ovlasti, međusobne odnose, zaduženja i zahtjeve. Insistiranje na kreiranju kvalitetnih opisa poslova ne bi trebalo biti iznenađujuće ako znamo da se ono temelji na iskustvima u izgradnji razumijevanja, saradnje i vrhunskih radnih rezultata.

To, naravno, ne znači da oni trebaju biti rigidni i da u okviru sigurnosnog odjela u vanrednim situacijama neće biti i izlaska iz sfere onog što je predviđeno opisom rada. Tu je ključna riječ fleksibilnost, uz svijest da se u sigurnosnoj industriji situacija nerijetko mijenja i preko noći, što dovodi do čestih promjena u segmentu opisa radnih zadataka. A zahtjevima tržišta se mora kvalitetno odgovoriti. Zato je u cijeloj organizaciji svijest o ovoj problematici potrebno širiti kako od najnižih tako i do najvišeg menadžerskog nivoa. Pravilno razumijevanje ove oblasti sigurnosnom odjelu može uštediti dovoljno vremena u smislu odsustva potrebe za bavljenjem neželjenim posljedicama po organizaciju. Na taj način se svako u hijerarhijskom lancu može fokusirati na realizaciju radnih zadataka u skladu sa svojim jasno i nedvosmisleno utvrđenim i usvojenim opisom poslova.

Tehnološke istražne tehnike i izrada vizuelnih materijala

U okviru istraga često se koriste vizuelni materijali. Istražitelji u privatnom sektoru moraju posjedovati barem upotrebljive vještine u radu s tri vrste vizuelnih materijala: fotografijom, CCTV videozapisima i snimcima s videokamera. Takvi materijali nude veliku količinu informacija koje se u brojnim kontekstima ne mogu izraziti verbalnim ili pisanim putem. Tačnije, slika doista govori za hiljadu riječi

Piše: Mirza Bahić
E-mail: redakcija@asadria.com

Kako bi vizuelni materijal bio od koristi, on mora biti konzistentan i korektno zabilježen. U kontekstu privatnih istražiteljskih radnji, obično se koristi za prikaz lokacije ključnog događaja ili incidenta, kao i posljedica počinjenog kriminalnog akta, poput vandaliziranih izloga ili tragova na mjestu zločina u slučaju provale. Vizuelni materijal može sadržavati i prikaz samog činjenja nekog nedozvoljenog djela, kao u slučaju blagajnika koji stavlja novac u svoj džep ili predaje ukradenih predmeta trećoj osobi. Uvid u neku situaciju može se steći već na temelju jedne kvalitetne slike, a da ne govorimo o seriji slika koje mogu otkriti važne detalje i ključne dokaze za potrebe istrage.

Fotografija

Iako se fotografija u kriminalistici koristi više od stotinu godina, ona i danas predstavlja svestran i veoma koristan alat. Brojni istražitelji je koriste kao primarni metod prikupljanja vizuelne dokumentacije jer fotoaparat nudi visoke rezolucije, jednostavnu pohranu i zahvalan je za korištenje čak i za početnike. Uz to, za svijet privatnih istražitelja važne su i funkcionalnosti digitalnih kamera, jer mogu na mjestu događaja utvrditi je li neki prizor adekvatno zabilježen i obrisati ga ukoliko nije. Osim toga, digitalne fotografije se jednostavno inkorporiraju u izvještaje i prezentacije o obavljenim istražnim radnjama, a prednost digitalnih kamera jesu i modovi koji i neobučenim osobama olakšavaju adekvatno fotografisanje scene. Objektivi visokog kvaliteta koji omogućavaju zumiranje na većim udaljenostima također su koristan dodatak, pri čemu istražitelji trebaju imati na umu da veći stepen zumiranja obično sužava vidno polje, tako da je tu potrebno pronaći balans. Prije odlaska na teren istražitelji moraju prekontrolisati stanje baterija za aparat, dostupnost materijala za čišćenje objektiva, postolja (ako je potrebno) te papira ili elektronskog uređaja pomoću kojeg će praviti bilješke o snimljenom materijalu.

Tajno snimanje

Videonadzor se već decenijama koristi za osiguravanje poslovnih i rezidencijalnih prostora i njegova uloga u vođenju istraga posebno je važna. Istražitelji videonadzorne kamere mogu koristiti na prikriven ili transparentan način. Za istražitelje koji rade rekonstrukciju određenog kriminalnog akta, videozapisi mogu biti ključni dokazni materijal. Tajno snimanje za potrebe prikupljanja informacija je rutinski dio posla privatnih istražitelja. U većini slučajeva se utvrđuje odgovornost neke osobe za određeno krivično djelo, kao i za praćenje samog akta u trenutku njegova odvijanja. Jedan od primjera je postavljanje kamere na vrata kroz koja se vrši dostava robe radi praćenja radnika za koje se sumnja da potkradaju kompaniju. Prilikom postavljanja nadzornih kamera istražitelj se mora pobrinuti da one budu nenametljive ili zakamuflirane. Moderne kamere su, zahvaljujući svojim manjim dimenzijama, naročito pogodne za to. One se na jednostavan način mogu postaviti u utikače, satove ili detektore požara, te zamaskirati da izgledaju neprimjetno u odnosu na komade odjeće ili nosive predmete na nekoj osobi (naočale, ručni satovi i dr.).  Pri tome, istražitelj mora najprije razmotriti je li tajna instalacija kamere u nekoj zoni dozvoljena ili ne. Prikupljanje vizuelnog dokaza o tome da neko, naprimjer, koristi ilegalne narkotike ili krade robu može povući pitanje pravne odgovornosti istražitelja ili kompanije. Narušavanje privatnosti u nekim zemljama je prekršaj, koji može povlačiti isplaćivanje visokih naknada oštećenom, koji može tužiti kompaniju ili samog istražitelja. Zbog toga istražitelj prije odlučivanja na ovaj korak mora detaljno razmotriti sve zakonske implikacije takvog čina.

Dokumentiranje i vođenje evidencije na terenu

U nemalom broju situacija vizuelni materijal ostaje trajni dokaz za incidente, pljačke, akte vandalizma i druga krivična djela. Pri tome je potrebno voditi i kvalitetnu evidenciju o ovim materijalima. Primarni razlog za to je činjenica da se takva dokumentacija može naknadno analizirati u bilo kojoj fazi istrage. Istražitelj se stoga mora pridržavati određenih profesionalnih standarda. Na mjestu zločina, naprimjer, može biti korisno evidentirati sve zatečene predmete, i to prije nego što se uđe na samu lokaciju. Fotografije ili snimci se rade iz različitih perspektiva, najčešće iz sva četiri ugla sobe, ako je riječ o zatvorenom prostoru. U toj situaciji istražitelju je korisno da pokuša napraviti snimke iz perspektiva drugih osoba, npr. svjedoka koji navode gdje su se nalazili u vrijeme incidenta ili službenog osoblja koje se prvo nađe na terenu. Kako bi se stekao što bolji uvid u situaciju na terenu, predmeti od interesa za istražitelja se trebaju snimati u sekvenci od šireg ugla kadriranja prema užem. Ovu akciju prati i pisana evidencija o lokaciji na kojoj je zatečen navedeni predmet. Ako je on pomjeren, istražitelj ga najprije treba snimiti na poziciji na kojoj ga je i zatekao. Nakon toga se pristupa postavljanju predmeta na njegovu izvornu lokaciju. Također, prije pomjeranja namještaja korisno je napraviti snimak aparatom koji se drži iznad njega radi dokumentiranja izvorne pozicije u odnosu na predmete. Istražitelj treba nositi i papir ili elektronski uređaj za vođenje evidencije, na kojem će navesti metričke vrijednosti udaljenosti između objekata od interesa te, po potrebi, pripremiti opis ili skicu cijele lokacije, uz navođenje datuma, vremena, smjera i postavki aparata.

Sve u svemu, tehnološki napredak na planu mogućnosti i praktičnosti korištenja modernih fotografskih aparata, kamera pa i telefona istražiteljima je značajno olakšao pristup alatima za izradu vizuelnih materijala i prateće dokumentacije. Veliki izbor znači da istražitelj mora biti pažljiv prilikom odabira kvalitetne i pristupačne opreme. U većini slučajeva one će u njegovim rukama igrati bitnu ulogu u pronalaženju odgovora na pitanja ko, šta, kako i kada, koja su esencijalni element svake profesionalno vođene istrage.

10 najpoznatijih hakera svih vremena

Nakon što smo govorili o 10 najgorih virusnih zaraza, red je da nešto kažemo i o ljudima koji stoje iza nekih od najpoznatijih hakerskih napada. Bitno je uočiti da hakeri tek u određenoj mjeri koriste tehnološka sredstva, dok je u većini slučajeva njihov napad kreiran na osnovu socijalnog inženjeringa. Uspješan hakerski napad najčešće sadrži dobro isplaniranu strategiju u pogledu najveće slabosti sistema, a to su po pravilu ljudi, a ne tehnologija. Iako ima i nekih suprotnih primjera, socijalni inženjering je najčešće glavno oružje hakera

Izvor: Goran Milić
E-mail: redakcija@asadria.com

Iako se pojava hakera i hakerskih napada veže za osamdesete godine 20. vijeka, prvi zabilježeni hakerski napad se desio davne 1903, kada je Nevil Maskelyne tokom demonstracije rada bežičnog telegrafa ubacio neprikladan sadržaj u poruke kodirane Morseovim kodom. Nešto kasnije, 1930. godine, tri poljska kriptologa Marian Rejewski, Henryk Zygalski i Jerzy Rozycki razbili su kod čuvene Enigma mašine za šifriranje. Nakon toga bilo je još sličnih primjera, a svi su vezani za vrijeme prije nego što su digitalni kompjuteri ušli u masovnu upotrebu.

Kevin Mitnik

Nijedan pregled slavnih hakera ne može proći bez Kevina Mitnika, najtraženijeg cyber kriminalca svog vremena. Američko ministarstvo pravde ga je proglasilo najtraženijim kompjuterskim kriminalcem u historiji SAD-a. Kevin je provalio u sisteme mnogih velikih kompanija, kao što su Novell, Sun, Nokia i Motorola, a navodno je prisluškivao i telefonsku mrežu Američke državne sigurnosne agencije (NSA), mada za to ne postoje dokazi. Ono najvažnije jeste da je Kevin Mitnik u svojim napadima koristio socijalni inženjering, o čemu je kasnije otvoreno i govorio. Uhapšen je 1995. i osuđen na pet godina zatvora. Kaznu je odslužio 2000. i od tada se bavi konsultantskim poslom u sigurnosnom sektoru.

Kevin Poulsen

Drugi Kevin je bio poznat kao Dark Dante. Njegova specijalnost su bili telefonski sistemi, a jedan od njegovih najpoznatijih napada je povezan s radiostanicom KIIS-FM i njihovom nagradnom igrom, koju je Poulsen tako namjestio da dobije glavnu nagradu – automobil Porsche 911. Na listu traženih kriminalaca je dospio kada je otkriveno da je upao u federalne baze podataka SAD-a, te je FBI pokrenuo veliku istragu. Poulsen je uhvaćen i osuđen na zatvorsku kaznu od četiri godine i četiri mjeseca. Nakon izlaska iz zatvora posvetio se novinarskom poslu i trenutno je jedan od urednika poznatog časopisa Wired.

Jonathan James

Poznat kao Comrade, Jonathan James je prvi maloljetni haker koji je uhvaćen i osuđen na zatvorsku kaznu. Sa 15 godina James  upada u sisteme velikih kompanija i američkih škola, ali je najpoznatiji po upadu u američko Ministarstvo odbrane 1999. godine. Ovaj haker je uspio doći do izvornog koda programa koji je upravljao Međunarodnom svemirskom stanicom. Nakon što je upad otkriven, NASA je ugasila svoj kompjuterski sistem na tri sedmice. Uhapšen je 2000. i osuđen na kućni pritvor. Sedam godina poslije bio je pod istragom zbog napada na kompanije Boston Market, Barnes & Noble i Office Max, ali nije uhapšen. 2008. godine Jonathan James je izvršio samoubistvo.

Vladimir Levin

Ruski haker Vladimir Levin je 1995. godine pristupio kompjuterima banke Citibank i preusmjerio 10 miliona američkih dolara na druge račune širom svijeta. Još jednom Levin nije koristio kompjutere za ovaj napad, već je prisluškivao telefonske razgovore u kojima su korisnici iznosili podatke o svojim bankovnim računima i tako dobio podatke koji su mu bili potrebni. Levin je uhvaćen i osuđen na tri godine zatvora, a FBI je uspio da vrati gotovo cjelokupnu ukradenu sumu.

Gary McKinnon

Škot Gary McKinnon u početku je bio lovac na leteće tanjure, ali je onda odlučio da potraži podatke direktno u bazama NASA-e. Uspio je provaliti u čak 97 kompjutera američke vojske i Svemirske agencije, na kojima je brisao podatke i instalirao viruse. McKinnon je na web-sajtove vojnih institucija u koje je upadao ostavljao poruku: “Your security is crap.” Ovaj haker uspio je na 24 sata ugasiti kompletnu vojnu mrežu američke države Washington sa oko 2.000 kompjutera. Ovo je i danas najveći hakerski napad na neku vojnu mrežu.

Mathew Bevan i Richard Pryce

Ova dva hakera su mogla prouzrokovati međunarodni sukob većih razmjera, pa čak možda i nuklearni rat. Jer šta drugo pomisliti kada čujete informaciju da su Mathew Bevan i Richard Pryce hakirali sisteme SAD-a i Sjeverne Koreje. Prvo su upali u vojne sisteme američke vojske, a onda su preko njih napadali vojne sisteme drugih država. Ključan je bio upad u Korejski istraživački institut za atomsku energiju i prebacivanje podataka u bazu američkih zračnih snaga (USAF). Sreća u nesreći je što su zabunom napali institut Južne Koreje, pa podaci nisu bili toliko bitni. Da su bili podaci Sjeverne Koreje, ko zna šta bi se desilo.

Adrian Lamo

Vjerovatno jedna od omraženijih ličnosti čak i u hakerskoj zajednici, jer je njegov “rad” doveo do hapšenja američkog vojnika Chelsea Manninga, koji je proslijedio 750.000 povjerljivih dokumenata američke vojske i diplomatije web-sajtu WikiLeaks. Prije toga Adrian Lamo je provalio u bazu podataka The New York Timesa i ukrao podatke o 3.000 novinara i saradnika ove ugledne novine. Njegove žrtve uključuju i kompanije Yahoo, Microsoft i Google. Lamo nikada nije odslužio zatvorsku kaznu, što se dovodi u vezu s otkrivanjem Manninga, ali je izjavio da je to bila njegova velika greška i da ne prođe ni dan a da ne razmišlja o njemu, jer odslužuje dugotrajnu zatvorsku kaznu.

Astra

Astra na Sanskritu znači oružje, ali to je i ime grčkog hakera koji je najpoznatiji po krađi i prodaji nacrta za moderno naoružanje. Ovaj 58-godišnji matematičar je hakirao sistem francuske kompanije Dassault Group, krao strogo povjerljive podatke o tehnologiji izrade modernog naoružanja i prodavao ih drugim državama čitavih pet godina. Riječ je o podacima o borbenim avionima, a pretpostavlja se da je Astra povodom toga bio u kontaktu sa 250 ljudi iz svih krajeva svijeta. Ukupna šteta se procjenjuje na 360 miliona američkih dolara. Astra je uhvaćen i osuđen na šest godina zatvora, a njegov pravi identitet je ostao tajna.

Albert Gonzalez

Albert Gonzalez drži rekord za najveću krađu kreditnih kartica u historiji. On je tokom dvije godine prikupljao podatke o kreditnim karticama i prodavao ih na internetu. Procjenjuje se da prodao oko 170 miliona kreditnih kartica i brojeva bankomata. Ovo je uspio zahvaljujući instaliranom sniffer alatu, koji mu je slao podatke iz jedne velike američke kompanije. Gonzalez je osuđen na 20 godina zatvora.

Anonymus

Na kraju, moramo spomenuti i hakersku grupu Anonymus, koja okuplja veliki broj anonimnih hakera. Za njih je karakteristično to što djeluju kao borci protiv cenzure, kontrole i ostalih vidova ugnjetavanja slobode. Sebe nazivaju digitalni Robin Hoodovi, a prepoznatljivi su i po maskama Guy Fawkesa, koje je popularizovao film V for Vendetta. Žrtve ove hakerske grupe su Vatikan, FBI, PayPal, Sony, Mastercard, Visa te državni organi Kine, Izraela, Tunisa i Ugande.

 

Intervju: Aleksandar Dobnikar, menadžer kompanije Sony za istočnu Evropu

Sony je još davne 1970. započeo razvoj CCD čipa, a 1972. javnosti je predstavljena prva slika (slovo S) napravljena u rezoluciji 8×8 piksela. Prvi komercijalni CCD senzor se pojavio 1978, a prvu CCD kameru na svetu je napravio 1980. godine. To je bio rezultat investicije vredne 20 milijardi jena. Kamera XC-1 bila je u rezoluciji 120K piksela i služila je pilotima jumbo jet putničkih aviona za bezbednije poletanje i sletanje

Razgovarao: Semir Kapetanović

E-mail: redakcija@www.asadria.com

a&s Adria: Gosp. Dobnikar, hvala Vam što ste odvojili vrijeme za ovaj razgovor. Za početak, molio bih Vas da nam se ukratko predstavite: vaš obrazovni put, profesionalna iskustva, kada i kako ste počeli raditi za Sony, koju funkciju obavljate u vašoj kompaniji, za koje zemlje ste zaduženi?

Dobnikar: Mislim da sam veoma srećan čovek koji je uspeo da dva omiljena hobija spoji u profesionalno zanimanje: ljubav prema elektronici i fotografiji. A to sam nasledio od svog oca. Inače, prvi posao sam imao u Institutu Mihajlo Pupin u Beogradu u razvojnom odeljenju za visokostabilne kristalne oscilatore. Posle karijeru sam nastavio kod distributera bezbednosne opreme CCTV Centar Master. Paralelno sa poslom u IMP-u, imao sam svoju privatnu firmu, koja se bavila ugradnjom antenskih sistema, bezbednosnih kamera i alarma. Imao sam privilegiju da učim od najboljih, a jedan od prvih ozbiljnijih poslova je bila ugradnja sistema za videonadzor u rezidenciji Japanskog ambasadora. Naravno, to je bio moj prvi susret sa Sonyjevom opremom, pre skoro 30 godina. Kada je Master postao distributer za Sony, ja sam dobio zaduženje da se detaljno upoznam sa proizvodnim programom, prezentujem ga i ponudim ga svim kupcima. Kada se 2008. godine ukazala prilika, prešao sam da radim za kompaniju Sony kao regionalni menadžer prodaje. Sony Proffesional Solution Europe (Sony PSE) je kompanija sa sedištem u Engleskoj i deo je grupacije Sony, koja se bavi prodajom profesionalne opreme kao što su audio/video studijska oprema, projektori, monitori, videokonferencijski sistemi, medicinska oprema i, naravno, oprema za videonadzor. Trenutno pokrivam 18 zemalja istočne Evrope i zadužen sam za videonadzornu opremu.

a&s Adria: Recite nam nešto o tome kada je Sony počeo poslovati u oblasti sigurnosti s osvrtom na otvaranje regionalnog ureda? Jesu li postojale neke važne prekretnice, na koji način su iskustva na brojnim ostalim poljima pomogle Sonyju da izgradi brend na tržištu sigurnosti i kako, zapravo, Sony stoji u ovoj sve konkurentnijoj industriji?

Dobnikar: Sony je još davne 1970. započeo razvoj CCD čipa, a 1972. je javnosti predstavljena prva slika (slovo S) napravljena u rezoluciji 8×8 piksela. Prvi komercijalni CCD senzor se pojavio 1978, a prvu CCD kameru na svetu je napravio 1980. godine. To je bio rezultat investicije vredne 20 milijardi jena. Kamera XC-1 bila je u rezoluciji 120K piksela i služila je pilotima jumbo jet putničkih aviona za bezbednije poletanje i sletanje. Sony je zvanično objavio da 2017. prestaje sa proizvodnjom CCD senzora, a najnovi modeli CMOS senzora su već prevazišli, do skora, neprevaziđenu osetljivost CCD čipa. SuperHAD, ExwaveHAD, DynaView, EXwavePRO, Effio, Exmor i Exmor-R su zaštitni znaci kompanije Sony i nalaze se u skoro svim tehničkim karekteristikama kamera, bez obzira na namenu. Mnogi prodavači kamera upravo koriste, odnosno zloupotrebljavaju ovu činjenicu kako bi zbunili korisnika i „preimenovali“ svoje proizvode nepoznatog porekla u Sony kamere. Ako kamera ima ugrađen Sony senzor, ne mora da znači da je u pitanju i Sony kamera. Inače, regionalno predstavništvo kompanije Sony počelo je s radom pre 10 godina. Trenutno Sony PSE u Beogradu ima troje zaposlenih i regionalno pokrivamo kompletan asortiman profesionalnih proizvoda, osim medicinske opreme. Upravo to nam daje mogućnost da svim našim partnerima možemo da ponudimo veliki asortiman vrhunske opreme, bez obzira na glavni/osnovni posao kojim se bave.

a&s Adria: Koje su to najznačajnije Sonyjeve temeljne (core) tehnologije? Opišite nam na koji način one utječu na kvalitet vaših proizvoda?

Dobnikar: U svetu trenutno postoje samo dve kompanije koje mogu da proizvedu kameru. Jedna je, naravno, Sony. Kada kažem proizvedu, mislim na dizajn, objektiv, CMOS čip i procesor, odnosno sistemski blok za obradu slike (DSP). Ovo je možda i najveća prednost kompanije Sony s obzirom na to da se svi najbitniji sastavni elementi kamere proizvode pod istim krovom u istom kvalitetu. Ako neko poredi kvalitet proizvoda isključivo prema parametrima koji su navedeni u tehničkoj specifikaciji, onda je veoma bitno da se ustanovi i dokaže metodologija, odnosno standard prema kojem su ta merenja izvršena. Na žalost, u današnje vreme, u našem regionu, gde je korišćenje ljudskih resursa skoro besplatno, gde uglavnom ne postoje profesionalni konsultanti i gde je cena jedini parametar pri izboru opreme – ova činjenica je zanemarena.

Sony ima daleko najveći deo tržišta kada je reč o senzorima (CCD & CMOS), čak i kod većine proizvođača kamera  kompletan blok kamere je Sony. Takođe, Sony je najveći proizvođač studijske (broadcast) opreme, a napredna tehnologija koja se primenjuje u tom segmentu prenosi se na celukupan asortiman video-opreme. U skladu s tim, Sony je standardizovao format i rezoluciju slike i svi proizvodi iste generacije kao što su kamere, monitori ili uređaji za snimanje su kompatibilni. Počeli smo sa HD rezolucijom, zatim full HD, 4K, 8K… Sony može da proizvede čip kakav želite i kada želite, ali mislim da trka za megapikselima nema smisla. Usko grlo je prateća mrežna oprema, koja limitira brzinu i količinu podataka koji se obrađuju, odnosno koji treba da se prenesu. Naš moto je „designed for security“, odnosno mogućnost da postojeću, naprednu tehnologiju koju posedujemo stavimo u službu bezbednosti, a u skladu s postojećim resursima. Sony je jedan od osnivača ONVIF platforme, što osigurava dugoročnu kompatibilnost naših proizvoda.

a&s Adria: Sony ima široku paletu proizvoda sa raznovrsnom primjenom. Predstavite nam vaš proizvodni portfolio i njegovu primjenu?

Dobnikar: Konkretno, u okviru opreme za videonadzor tu su pre svega kamere, snimači, program za monitoring i snimanje i prateća oprema. Nakon sjedinjenja sa grupom koja prodaje profesionalne monitore, projektore i opremu za video-konferenciju, u mogućnosti sam da mojim klijentima ponudim mnogo veći asortiman opreme. Svaki sistem za video-nadzor podrazumeva i korišćenje monitora, odnosno da bi mogli da gledate sliku sa 4K kamere, potreban vam je i monitor u istoj rezoluciji. Moram da iskoristim priliku da spomenem najnovije laserske projektore koji su bez konkurencije na tržištu.

a&s Adria: Prema vašem mišljenju, koji su najvažniji tehnološki noviteti koje ste predstavili u prošloj godini te koje bismo mogli očekivati u novoj godini?

Dobnikar: Najnovi proizvod koji smo predstavili je spoljna kamera u 4K rezoluciji SNC-VM772R. Zahvaljujući velikom senzoru (1“) i naprednoj tehnologiji, na tržištu trenutno ne postoji slična kamera. Glavni problemi s kojima se susrećemo kada je u pitanju visoka rezolucija, kao što su brzina prikaza u realnom vremenu, osetljivost, količina podataka (protok), brzina obrade slike, dinamički opseg, odgovarajući objektiv itd. – rešeni su i kamera, bez obzira na to što ima 4x veću rezoluciju, ima iste parametre kao i kamera u rezoluciji 1080 (full HD). Maksimalna rezolucija slike je 20 MPix i kamera može sama da prepozna prostor koji posmatra i da sve parametre prilagodi trenutnim uslovima. Kako je vreme novac, potrudili smo se da olakšamo i ubrzamo instalaciju naših novih kamera. Tokom podešavanja pristup kameri je obezbeđen bežičnim putem (wireless direktno sa kamere), a slika se prati na bilo kojem bežičnom uređaju, Android ili IOS, dok je softver besplatan i dostupan na internetu.

a&s Adria: Trendovi u videonadzoru ukazuju na postepen prelazak na H.265 kompresiju, 4K rezoluciju, potrebu za rješenjima kojima će se upravljati velikom količinom podataka (big data), zatim upotrebu nosivih uređaja, sve veću prisutnost interneta stvari itd. U kojoj mjeri Sony već prati ove trendove i koliki je njihov utjecaj na tržištu Jadranske regije?

Dobnikar: Novi, “pametni“ kodek, veća kompresija, veća rezolucija, pametne kamere, laka integracija su glavni aduti budućih kamera. Naravno, ne i bezbednosnih kamera. Sony je još pre 5 godina predstavio 8K senzor (studijska kamera F65), ali će proći još dosta vremena dok ta tehnologija ne zaživi u videonadzornim kamerama. U našem regionu mrežna infrastruktura je dosta nerazvijena i upotreba 4K kamera je dosta ograničena. Sony se fokusira na primenu novih, pametnih kodeka, koji omogućavaju automatsku promenu kompresije i rezolucije u delovima slike u zavisnosti od onoga šta se želi videti. Osim toga, usavršavamo i koristimo ugrađenu analitiku u samoj kameri kako bismo smanjili protok kroz mrežu, ubrzali pregled i analizu pristiglih podataka i smanjili opterećenje servera.

a&s Adria: Sony je za sada videonadzorna kompanija. Planirate li da se okušate u drugim segmentima industrije sigurnosti, poput kontrole pristupa, protivprovale i sl?  

Dobnikar: Sony Video Security je samo deo grupe Presentation & Comunication, koja je deo kompanije SONY PSE. Trenutno ne postoje planovi da se proizvodni program proširi sa drugom opremom kao što je kontrola pristupa ili protivprovala, zaštita od požara. Nije isplativo da razvijamo nešto što već postoji, a u čemu ne možemo da budemo najbolji. Naš fokus je da napravimo najbolju kameru, da obezbedimo odgovarajuću dodatnu opremu i da to prezentujemo našim partnerima.

a&s Adria: Na koja se vertikalna tržišta fokusirate i zašto?

Dobnikar: Uglavnom svaki proizvođač opreme će vam dati, više ili manje, sličan odgovor na ovo pitanje. Videonadzor gradova, banke, trgovina, obrazovanje i transport. Mislim da budućnost kompanije Sony upravo leži u tome da možemo da ponudimo nešto što konkurencija nema – najbolje kamere, najbolje monitore, najbolje laserske projektore ili jedinstveno sistemsko i programsko rešenje kao što je Hawk-Eye ili Visual Presenter, i da ne budemo ograničeni samo na bezbednosne sisteme.

SLUČAJEVI IZ PRAKSE

a&s Adria: Predstavite nam nekoliko uspješnih slučajeva iz prakse na regionalnom tlu? 

Dobnikar: Nekoliko uspešnih projekata za koje smo dobili odobrenje da mogu biti prezentovani u javnost se nalazi na našoj web-prezentaciji na stranici https://www.pro.sony.eu/pro/lang/en/eu/products/video-security-case-studies. Takođe, mogu da podelim sa vašim čitaocima uspešan projekat, čiju prezentaciju upravo spremamo, a odnosi se na sistem video-nadzora poljoprivrednih mašina (tokom rada) i otvorenih prostora. Sistem je trenutno pilot-projekat i namenjen je poboljšanju bezbednosti na radu i povećanju efikasnosti opreme. Osim toga, najzastupljeniji su projekti nadzora gradova, sportskih i trgovinskih objekata, a u poslednje vreme aktuelni su projekti nadzora u vozilima, bez obzira na to da li je reč o autobusima, trolejbusima ili šinskim vozilima.

a&s Adria: Na koji način gradite odnos s vašim partnerima i kako bi, zapravo, potencijalni klijent mogao postati vaš partner? Šta su to SSPR i A&E programi?

Dobnikar: Kada je Sony, odnosno visokotehnološka IT oprema u pitanju, institucija klasičnog distributera je prevaziđena. Svesni smo da oprema brzo gubi na vrednosti i da je protok novca veoma otežan. Distributeri se trude da unaprede poslovanje tako što će dodati svoju vrednost u cenu opreme. To može biti trening, pomoć pri izradi projekta, servisiranje ili „post-sales“ podrška. Specifičnost security trgovaca je da mi prodajemo poverenje, koje se teško stiče, a koje se veoma lako gubi. Upravo iz navedenih razloga moj posao se sastoji u obuci menadžera prodaje, ali pre svega u negovanju dobrog odnosa sa Sonyjevim partnerima. To su uglavnom sistem-integratori koji imaju pristup projektima u kojima je kvalitet i pouzdanost opreme od presudnog značaja. Budući partner kompanije Sony sklapa ugovor direktno sa Sonyjem i opremu može kupovati gde želi, od bilo kog autorizovanog distributera. Partnerski odnos, osim boljih cena, obezbeđuje brzu tehničku podršku, poručivanje demo-opreme, podršku i pomoć pri organizovanju prezentacija, zajedničke posete krajnjim korisnicima itd.

a&s Adria: Manje se spominje, ali važnu ulogu svakako pruža kvalitetan servis i garancija. Recite nam nešto o tom pitanju iz Sonyjevog ugla?

Dobnikar: Kada je u pitanju oprema za videonadzor, kvalitetna i pravovremena tehnička podrška i servis su od primarnog značaja. Standardna garancija za naše kamere je tri godine (Prime Support) sa mogućnosti proširenja do pet godina (Prime Support +). U slučaju potrebe kupac dobija nov proizvod, a zatim kurirska služba preuzima neispravan uređaj i šalje ga na popravku. Glavni servisni centar se nalazi u Francuskoj (Alsace). U zavisnosti od tipa proizvoda, opremu uglavnom menjamo ili popravljamo na nivou zamene borda (PCB). Izuzetno smo ponosni na vrlo mali procenat kvarova.

a&s Adria: Vaše mišljenje o poziciji Sonyja u Jadranskoj regiji? Imate li neke posebne planove razvoja na ovom području i postoji li dovoljno veliki interes regionalnih firmi i krajnjih korisnika za vašim proizvodima?

Dobnikar: Mislim da interes za Sony proizvodima postoji i da Sony i dalje predstavlja premium brend. Kada god sam u mogućnosti da krajnjem korisniku prezentujem našu opremu, verovatnoća da projekat dobijemo se drastično uvećava. S obzirom na to da se bavimo B2B poslom, ne pojavljujemo se na tržištu direktno, već samo kroz mrežu autorizovanih partnera. Fondove za marketing plasiramo uglavnom preko naših partnera, jer verujemo da oni tržište poznaju bolje od proizvođača opreme. Aktivno učestvujemo u pronalaženju novih, potencijalnih korisnika opreme, a razvoj tržišta je u skladu sa planovima koje kompanija ima za naš region.

PROMOCIJA SONYJA NA ADRIA SECURITY SUMMITU

a&s Adria: Koje kanale i aktivnosti koristite kako biste promovisali vaš brend? Da li je u tom pogledu Adria Security Summit kao najveća regionalna konferencija i izložba sigurnosti bila važna prilika za promociju Sonyja i sklapanje novih poslovnih partnerstava?

Dobnikar: Moram da priznam da sam na vašoj prvoj regionalnoj konferenciji učestvovao samo kao slušalac, ali sam zainteresovan da aktivno uzmem učešće u septembru. Zato mislim da je od presudnog značaja da na konferenciju pozovete što više dobrih sistem-integratora koji će da predstave svoja rešenja iz oblasti bezbednosti. Mislim da puko čitanje tehničkih karakteristika više nikome ne treba. Takođe, mislim da bi vašu konferenciju trebalo da iskoriste svi mladi projektanti kako bi stekli saznanja o novim tehnologijama, odnosno ideje za svoja buduća rešenja. Nadam se da će Adria Security Summit 2016. biti još uspešniji i da će to biti pravo mesto za promociju proizvoda kompanije Sony.

Definicije općih pojmova

Vođa operacije mora odlučiti koji je „preostali“ rizik i u kojoj je mjeri podnošljiv. U pojedinačnom slučaju svaki član tima mora za sebe odlučiti u koji se rizik smije upustiti u aktuelnoj situaciji, ali da se pri tome u opasnost ne dovedu zadatak i cjelokupna predviđena mjera

Piše: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Private Security Training Association)
E-mail: redakcija@asadria.com

Opasnost je postojeća ili moguća situacija koja može prouzrokovati povredu, gubitak i/ili uništavanje kako tijela i života tako i materijala i opreme.

Stanje

Pod stanjem se podrazumijeva vrsta i stepen fizičke i psihičke spremnosti osoblja i materijala. Stanje korištenog materijala može također znatno utjecati na rizik pojedinačnih akcija, npr. ako na automobilu imamo ljetne gume po zimi.

Vjerovatnoća nastanka

Opisuje vjerovatnoću nastanka nekog događaja. U redoslijedu koriste se sljedeći pojmovi:

  • nije vjerovatno – vjerovatno
  • rijetko – često
  • povremeno

Posljedica

Najčešće opisuje obim povrede tijela i oštećenja korištenog materijala. U navedenom redoslijedu najčešće se koriste sljedeći pojmovi:

  • zanemarena (prva pomoć ili jednostavan ljekarski tretman su dovoljni, materijal je još upotrebljiv…),
  • ograničena (lakše povrede, nekoliko dana radno nesposobni, manja oštećenja materijala),
  • kritična (znatne i kontinuirane povrede, koje mogu biti trajne, znatna oštećenja na materijalu, znatan utrošak za popravku),
  • katastrofalna (gubitak života ili teške povrede sa trajnim oštećenjem i invaliditetom, krupno oštećenje materijala ili totalna šteta).

Rizik

Rezultat je manipulacije vjerovatnoćom nastanka (s posljedicama). Može se dogoditi da neki događaj u klasifikaciji „nije vjerovatno“, ali s katastrofalnom posljedicom predstavlja veći rizik nego česti događaj sa zanemarenom posljedicom. Za proračunavanje pojedinačnih rizika najbolje je uspostaviti tabelu vjerovatnoća nastanka i posljedica:

E – ekstremno visok (zadatak se više ne može izvršiti)

V – visok (zadatak se samo uslovno može izvršiti, izrazito smanjenje učinka)

S – srednji (zadatak se može samo umjereno izvesti)

N – nizak (mali ili nikakav utjecaj na izvođenje zadatka)

Izloženost

Frekvencija i/ili vremenski interval u kojem su osoblje i materijalna sredstva izloženi opasnosti.

Kontrole

Poduzete mjere kako bi se minimizirao rizik.

Menadžment rizika

U najkraćem bismo mogli reći da je to primjena i provođenje sljedećih koraka:

  • identificiranje opasnosti
  • sve tekuće i buduće mjere moraju biti uključene
  •  procjena opasnosti
  • pojedinačna procjena opasnosti i određivanje rizika
  • izrada mjera za smanjenje rizika
  • izrada mjera za svaki rizik (sa različitim varijantama)
  • određivanje preostalog rizika
  • donošenje konačne odluke

Vođa operacije mora odlučiti koji je „preostali“ rizik i u kojoj je mjeri podnošljiv. U pojedinačnom slučaju svaki član tima mora za sebe odlučiti u koji se rizik smije upustiti u aktuelnoj situaciji, ali tako da se u opasnost ne dovedu zadatak i cjelokupna predviđena mjera. Kod direktnog suzbijanja opasnosti do uspjeha nas može dovesti samo dobra fizička i psihička priprema.

Uspjeh se mora moći mjeriti. Mjereći stepene uspjeha, postići ćemo da se možemo konstantno razvijati i izgrađivati na stečenim iskustvima. Menadžment rizika mora postati stalni proces razmišljanja.

Radna tehnika

Različiti, odnosno individualni su pristupi pojedinačnim izazovima i načinima na koji se oni pretvaraju u upotrebljiva rješenja. Optimalna infrastruktura i tehnička pomagala neće nam stajati uvijek na raspolaganju, a uprkos tome, od nas će se uvijek tražiti da dođemo do odluke čak i u veoma nezgodnim vremenskim i drugim okolnostima. Što je veća akcija i tim kojim upravljamo, to će teže biti pravovremeno iznaći sveobuhvatnije rješenje. To što ćemo nekada imati više ljudskih i tehničkih resursa, više empirijske vrijednosti, ne znači da ne moramo dosljedno, precizno i disciplinovano upravljati.

Ček-lista: Osmatranje pješice

Promatranje rute:

Da li je pomicanje formalno ili neformalno?

Može li se prognozirati dionica ili vrijeme?

Da li je ta dionica najkraća?

Je li prisutna minimalna opasnost?

Gdje su tačke opasnosti?

Da li se utvrdila alternativna dionica (rezervna ruta) u slučaju zatvaranja ili drugih ometajućih događaja na glavnoj dionici?

Jesu li utvrđena sigurna mjesta ili lokacije (luke) u slučaju prisilnih pauza zbog uznemiravajućih događaja na dionici?

Da li smo odabrali kontrolne tačke na dionici i dogovorili dodijeljene kodove sa kontrolorima dionice?

Može li nas službeno vozilo uporedo pratiti?

Koja je najbolja ruta za evakuaciju?

Najbliže dežurne službe: Naziv, adresa, broj telefona, radno vrijeme, vrijeme vožnje za hitne službe, vrijeme vožnje, rute vožnje.

Postoje li fizički rizici kao što su: loša sposobnost kretanja, naporna dionica pješačenja, opasni psi i sl.

Sigurnosna mjesta: vrsta, lokacija, odgovorna osoba, kontakt.

Budite oprezni u vezi sa: sumnjivim predmetima, novim građevinama, popravkama i gradilištima (mogle bi biti sakrivene eksplozivne naprave), kantama za smeće i kontejnerima, papirnim i plastičnim kesama, podršci s kojom raspolažemo, dodatnom osoblju koje nam stoji na raspolaganju za kontrolu okupljanja mase te strateškoj postavljenosti osoblja za sigurnost duž rute.

 

Vođenje procesa angažovanja novog sigurnosnog osoblja

Primanje novog sigurnosnog osoblja u radni odnos predstavlja jednu od najvažnijih funkcija i zaduženja sigurnosnog menadžmenta. Ovo se podjednako odnosi na situacije kada je poslodavac sigurnosni odjel neke kompanije ili samostalni poslovni subjekt za pružanje sigurnosnih usluga

Piše: Semir Kapetanović
E-mail: redakcija@asadria.com

Standardi u pogledu pratećih aktivnosti i tražene posvećenosti ovom zadatku moraju biti visoki za strukture koje vode ovaj proces, a isto važi i za kriterije na nivou pojedinca-kandidata koji se želi baviti navedenim pozivom. Kandidat mora zadovoljavati sljedeće minimalne standarde koji se primjenjuju kako za početne sigurnosne poslove poput uniformiranog čuvara i zaštitara tako i za prijem na rukovodeće pozicije.

Standardi za prijem u radni odnos

Za početak, aplikant na radno mjesto u sigurnosnoj industriji ne smije patiti od bilo kakvih fizičkih ili emotivnih poremećaja ili nedostataka koji mogu negativno utjecati na unaprijed utvrđene standarde u pogledu izvršavanja radnih zadataka. To ne znači da osobe koje imaju posebne fizičke potrebe ili su na bilo koji način hendikepirane ne mogu adekvatno izvršavati svoje radne obaveze. One to, naprimjer, mogu činiti u sferi kontrole pristupa i praćenja alarma. Osim toga, potencijalni uposlenici moraju biti u stanju da demonstriraju odgovornost, zrelost i iskrenost, i to putem lahko provjerivih podataka o prethodnim angažmanima ili stepenu obrazovanja. Konačno, osobe koje žele raditi u ovoj industriji ne smiju imati historiju počinjenih krivičnih djela za koje su osuđene. Ipak, u mnogim državama danas se za sigurnosno osoblje izdaju licence za koje je predviđeni prag u pogledu ranije počinjenih krivičnih djela previše nizak i svodi se na nivo kaznenog djela. To znači da lica koja su osuđivana za prekršaje imaju pravo na radno mjesto u ovoj industriji, kao i na licencu. Ovo je pogrešno iz više razloga. Za početak, brojna kaznena djela se tretiraju kao prekršaji radi lakšeg vođenja sudskog procesa. Također, takvo djelo može ostati nedosuđeno zbog nedostatka dokaza ili sprečavanja u njegovom vršenju. Zbog toga je važno da se kao standard prijema u radni odnos na poslovima sigurnosti češće primjenjuje standard prema kojem se, umjesto kriterija ozbiljnosti kaznenog djela, primjenjuje analiza karaktera takvog djela, pri čemu se kao eliminatorna tretiraju ona protiv morala, poštenja i pravde.

Vođenje procesa angažmana osoblja: oglašavanje

Proces primanja sigurnosnog osoblja u radni odnos odvija se u fazama. To su: oglašavanje, početni intervjui, sekundarni intervjui, odabir najboljeg kandidata, analiza biografije aplikanta i formalna ponuda posla. U fazi oglašavanja najpoželjniji je direktni pristup. To znači da se može navesti ime kompanije, lokacija obavljanja posla, početna plata, beneficije i minimalni zahtjevi. Ovaj proces obično vode odjeli za ljudske resurse unutar kompanija, no i u okviru njega se traži mišljenje sigurnosnog menadžera. Prilikom oglašavanja, naprimjer, nenavođenje iznosa plate ne mora nužno imati negativan utjecaj na ovaj proces, nego stvoriti dojam o manjku njegove transparentnosti. To znači da pitanje visine iznosa plate može biti ključno u evaluaciji atraktivnosti oglasa za određeno radno mjesto. Za početne pozicije u sigurnosnoj industriji oglasi se, osim standardnih platformi za oglašavanje, mogu objavljivati i na nivou lokalnih fakulteta sigurnosti ili srednjih škola. Ove institucije su nerijetko kvalitetan izvor budućih uposlenika na početnim pozicijama, jer studenti vještinu stječu jako brzo i spremni su raditi u smjenama i satnicama koje se tretiraju kao najmanje poželjne.

Proces oglašavanja za prijem više rangiranog osoblja je nešto drugačiji. Umjesto direktnog i otvorenog pristupa, preporučuju se posebni oglasi koji će privući profesionalce ili ljude okrenute karijeri. Tu od koristi mogu biti i lokalne asocijacija uposlenika u oblasti sigurnosti. Pri tome se ne mora navoditi o kojoj je konkretno kompaniji riječ, ali je potrebno dati informaciju o količini traženog iskustva. Ovakvi oglasi omogućuju kompanijama da vode izrazito selektivan proces odabira kandidata s posebnim vještinama.

Inicijalni i sekundarni intervjui

Prvi kontakt s kompanijom aplikanti ostvaruju putem odjela za ljudske resurse i poželjno je da inicijalni intervju s kandidatom vode profesionalci iz tog sektora. Prvi intervju se ne vodi s ciljem odabira uposlenika, nego ima funkciju pripreme aplikanta za razgovor s predstavnikom sigurnosnog odjela. Voditelj intervjua koji vodi uposlenik u sektoru sigurnosti mora dobro poznavati sve propise kojim se zabranjuje diskriminacija po osnovi spola, dobi, porijekla ili uvjerenja. To je posebno važno u kontekstu odbijanja kandidata, koji se mogu odlučiti na pokretanje tužbi, zbog čega je korisno u cijeli proces uključiti i odjel za ljudske resurse. Tokom inicijalnog intervjua koji vodi predstavnik sektora sigurnosti nadležno lice mora utvrditi postoji li korelacija između interesa i kvalifikacija aplikanta i potreba sigurnosnog odjela, što se može postići samo tokom razgovora s pojedinačnim kandidatima. Prije intervjua poželjno je da predstavnik odjela detaljno analizira aplikaciju za posao svakog kandidata i, u tom kontekstu, razmisli o temama o kojima će se razgovarati tokom intervjua. Nakon ove faze slijedi sekundarni intervju, koji se, zapravo, sastoji od konsultacija između nadzornika i menadžera sigurnosti, pri čemu se mora postići kompromis o isključivanju određenih kandidata ili njihovom stavljanju u najuži izbor.

Provjera podataka

Nakon ove faze slijedi provjera biografije odabranih kandidata. U tome se potrebno pridržavati određenih standarda. Kao prvo, potrebno je provjeriti je li aplikant osoba za koju se predstavlja i da li posjeduje radno iskustvo koje je navela. Isto važi i za provjeru stepena obrazovanja i posjedovanja traženih vještina. Pri tome je potrebno ispitati i da li je kandidat u stabilnoj finansijskoj situaciji i je li ranije osuđivan. Ovim je obuhvaćena i provjera njegove reputacije i, ako je moguće, ugleda koji uživa kod bivših poslodavaca. Nakon okončanja i ovog procesa ciklus je kompletiran i cijeli proces se vraća na odjel za ljudske resurse, koji s kandidatima dogovara visinu plate i datum stupanja u radni odnos. Iz tog odjela se šalje i formalna ponuda za posao odabranom kandidatu. Sigurnosni odjeli se, u principu, ne bave ovim stvarima jer u slučaju konflikta u vezi s datumom početka rada ili plate ne moraju prolaziti kroz nerijetko neugodne situacije s kojim se lakše nose odjeli za ljudske resurse. Predstavnik sigurnosnog odjela, stoga, u ovoj finalnoj fazi ima isključivo funkciju posrednika.

 

Utvrđivanje motiva: pitanje zašto u okviru vođenja istrage

Odgovor na pitanje zašto u okviru vođenja istražnih radnji istražitelja neumitno suočava s intrigantnim, ali i kontroverznim pitanjem motivacije počinitelja. Motiv, stoga, predstavlja logički razlog ili povod koji se nalazi u samoj srži počinjenog krivičnog djela ili prekršaja

Piše: Semir Kapetanović
E-mail: redakcija@asadria.com

Kako bi adekvatno utvrdili motiv, istražitelji moraju imati natprosječan uvid u motivaciju i generalne obrasce ponašanja ljudi. Ipak, i tu postoje određena ograničenja koja     istražitelji moraju imati na umu. Kao primjer lahko prepoznatljivog motiva može poslužiti potreba narkomana za novcem kojim će kupiti supstance za zadovoljavanje svojih navika. To ga lahko može odvesti do krađe novca koji pripada kompaniji. U tom slučaju je riječ o očitom, odnosno primijenjenom motivu. Razlozi zašto je neka osoba inicijalno počela koristiti narkotike zahtijevali bi mnogo detaljniju istragu motiva, ali oni su više u sferi interesa psihologa ili psihijatra nego istražitelja.

Priroda motivacije

Druga dimenzija utvrđivanja motiva također može biti problematična. U pitanju je analiza finalne vrijednosti motiva u odnosu na samu istragu. Naprimjer, autori Brandstatter i Hyman u svom djelu „Temelji provedbe zakona“ navode da je za uspješno vođenje krivičnog postupka uvijek neophodno utvrditi motiv činjenja krivičnog djela. Osim toga, oni smatraju da utvrđivanje motiva može predstavljati prvi efikasan korak u utvrđivanju identiteta počinitelja ili nevinosti/krivice osumnjičenika. Razumijevanje motiva iza nekog krivičnog djela je skoro uvijek neophodan preduvjet za uspješno krivično gonjenje. Mada naglasak na motivu može biti i upitan u kontekstu krivičnog djela krađe jer neki ljudi jednostavno ne mogu dati zadovoljavajuće objašnjenje zašto su je počinili.

S druge strane, stručnjaci također navode da utvrđivanje motiva može biti efikasan prvi korak u razotkrivanju identiteta krivca. Odgovor na pitanje zašto može nas dovesti i do pratećeg odgovora na pitanje ko. Autori Brandstatter i Hyman navode da “se motivi često utvrđuju tako što se odredi ko ima korist od činjenja krivičnog djela“, što znači i da pitanje ko može odvesti do odgovora na zašto.

Tipovi motivacije: želja i potreba

S obzirom na to da i za istražitelje u privatnom sektoru postoji jasna i naglašena vrijednost u utvrđivanju motiva počinitelja, istražne radnje s tim ciljem se mogu koristiti i u okviru strategija vođenja istrage ili privođenja. Psiholozi navode tri motiva kao razloge za činjenje krivičnih djela: potrebu ili želju, racionalizaciju i priliku. Motivi koji spadaju u kategoriju potrebe mogu imati korijen u problemu koji određeni pojedinac tretira kao nerješiv. On može biti finansijske naravi, s uzročnicima u sklonosti kockanju, ovisnosti o drogama i alkoholu, životu izvan vlastitih materijalnih mogućnosti ili dodatnim troškovima poput izdataka za liječenje oboljelih članova porodice. Pojedinac može biti vođen i antagonizmom prema kompaniji u kojoj radi i izražavati želju za osvetom zbog nemogućnosti dobijanja unapređenja ili neprijateljstva prema nadređenima. Isto tako, može se raditi i o pukim psihološkim razlozima poput kleptomanije. Neka lica kradu kako bi pomogla drugim, dok drugi krađom kompenziraju vlastita stresna i neugodna životna iskustva. Konačno, osoba se može odlučiti za krađu samo zato jer želi nešto što sebi inače ne može priuštiti.

Racionalizirani motivi

Kriminalac koji racionalizira činjenje krivičnih djela uspijeva uvjeriti samog sebe da, naprimjer, krađa sama po sebi ne predstavlja ništa loše. Najčešći razlozi za racionalizaciju uključuju opravdanja poput toga da bi ukradeni predmet ionako bio bačen, da je u pitanju posudba, da je neko lice nedovoljno plaćeno i da samo uzima šta mu pripada i dr. Isto tako, počinitelj sebi krivično djelo može predstaviti kao zločin koji bi svi drugi počinili i da nema potrebe da se suzdržava od činjenja, te da je ono opravdano jer vlasnik kompanije ionako ima dovoljno za sebe. Bilo kako bilo, izvori racionalizacije za motive za činjenje krivičnih djela su praktično nepresušni.

Prilika kao motiv

Prilika sama po sebi ne može činiti motiv za nezakonite vidove ponašanja ili krađu. Brojni ljudi imaju jednake prilike, ali nikada ne kradu. Umjesto toga, ona se može tretirati kao neophodni element krađe i postoji kao aspekt koji je povezan s jednim ili više poticaja koji su ovdje opisani kao izraz želje ili racionalizacije. Također, motivi za činjenje djela mogu biti i prikriveni. Želja terorista za publicitetom može predstavljati značajniji motiv u odnosu na potrebu da se uzrokuje materijalna šteta ili ostvari finansijska korist. Ponekad pitanje zašto je došlo do nekog incidenta može pomoći kompaniji ili pojedincu da učinkovitije odgovore na prijetnje. Prijetnje bombaškim napadima su danas nešto s čim se često suočavaju kako kompanije tako i institucije. Dimenzija odgovora na njih direktno zavisi od percepcije motiva koji stoje iza takvih prijetnji. Umjesto pukog reagiranja na prijetnje, značajno inteligentniji i efikasniji odgovor na njih može se osmisliti jednom kada se utvrde motivi na kojima se one temelje.

——————

Sam proces vođenja istražnih radnji u osnovi se temelji na prikupljanju informacija i primjeni zdravog razuma, pri čemu se navedene informacije analiziraju s ciljem rješavanja problema. Osim pitanja ko, kada, kako i gdje, istražitelj se mora zapitati i zašto je nešto učinjeno. U tom procesu najvažniji saveznik su mu imaginacija i kreativnost. On mora dovoljno poznavati obrasce ponašanja ljudi i primijeniti logičko rasuđivanje. Bez obzira na oslanjanje na zdrav razum, dobar dio njegovog uspjeha temelji se i na upornosti u pogledu utvrđivanja motiva. Navedeni postupak može nerijetko biti vremenski zahtjevan pa i repetitivan, ali je riječ o složenim zadacima sa visokim nivoom lične satisfakcije po njihovoj realizaciji. Jedinstvo između pitanja koje istražitelj sebi postavlja tokom istrage tu igra ključnu ulogu. Na početku istrage pitanje ko je odgovoran za neko krivično djelo neminovno povlači izlazak na teren i ispitivanje gdje je došlo do tog djela. Zahvaljujući pitanju kako je neko djelo počinjeno, istražitelj će znati gdje da potraži informacije o njemu, uključujući i utvrđivanje vremenskog okvira, odnosno odgovora na pitanje kada. Na kraju, objedinjavanjem navedenih pristupa istražitelj dolazi u mogućnost da odgovori i na pitanje zašto je nešto učinjeno, odnosno da utvrdi motive počinitelja koji ga neminovno vode i do razotkrivanja njegovog identiteta i privođenja pravdi.

10 najgorih malwera svih vremena

Ostvarivanje fizičkog pristupa kompjuterskim sistemima najčešće nije lako, kako zbog mjera fizičke i tehničke sigurnosti tako i zbog geografske disperzije. Zbog toga napadači koriste druge metode kako bi došli do pristupa sistemu. Jedna od najčešćih metoda je instalacija zlonamjernog programskog koda na uređaj žrtve. Taj se kod jednim imenom naziva malware

Izvor: Goran Milić
E-mail: redakcija@asadria.com

Zlonamjerni programski kod može uzrokovati štetu ili, što je danas češći slučaj, može napadaču omogućiti korištenje uređaja za sofisticiranije napade. Iako se tipovi malware softvera mogu dijeliti po različitim kriterijima, najčešća podjela je na trojance, viruse i crve. Trojanci su dobili ime po trojanskom konju, jer izvode sličan trik – sakrivaju svoju pravu funkciju u obliku nekog korisnog programa. S obzirom na to da ih sami korisnici instaliraju na sistem, oni su izuzetno opasni jer obično imaju velike ovlasti nad sistemom. Najčešće je riječ o malim korisnim programima koji obavljaju neke česte zadatke, ali se u posljednje vrijeme češće nalaze u obliku izvršnih skripti na web-stranicama. U slučaju da je pretraživač weba konfigurisan tako da se web-skripte izvršavaju automatski, trojanac se može pokrenuti jednostavnim dolaskom na web-stranicu, bez ikakve akcije korisnika.

Napad i širenje

Virusi su vjerovatno najpoznatiji oblik malicioznog programskog koda. Naziv su dobili po funkciji samostalne replikacije koju posjeduju i biološki virusi. Kada virus “inficira” ili “zarazi” jedan uređaj, automatski počinje da traži i drugi uređaje koji se nalaze u njegovoj blizini (Ethernet ili WiFi mreža, uređaji povezani Bluetooth protokolom i sl.) kako bi širio zarazu. Prvi virusi su se prenosili disketama, ali danas najčešće koriste mail poruke i zaražene dokumente uredskih aplikacija. Zanimljivo je da virusi mogu određeno vrijeme biti neaktivni na sistemu, te se aktivirati tek na nakon određenog vremena ili na neki specifičan događaj (datum, spajanje na određenu mrežu, priključenje određenog hardvera i sl.).

Crvi su programi koji putuju kompjuterskom mrežom s jednog kompjutera na drugi. Za razliku od virusa, crvi “inficiraju” sisteme bez interakcije korisnika, mada u novije vrijeme razlika između crva i virusa postaje sve manja, s obzirom na to da maliciozni softver postaje sve složeniji, te u sebi objedinjava osobine više tipova zlonamjernog programskog koda. Osim izvršavanja zlonamjernog koda, crvi predstavljaju opasnost i za kompjuterske mreže, jer svojim repliciranjem zagušuju mrežni saobraćaj.

Melissa

Melissa je jedan od prvih masovnih virusa. Riječ je o skripti sakrivenoj u Word dokumentu, koja se replicirala na 50 slučajno odabranih mail adresa u žrtvinom adresaru. U istragu o kreatoru virusa se uključio i američki FBI, jer je virus uzrokovao totalni haos u kompjuterskim mrežama američkih državnih organizacija. Kreator Mellisa virusa David L. Smith kasnije je pomagao u hvatanju drugih cyber kriminalaca, a odslužio je “samo” 20 mjeseci zatvorske kazne.

ILOVEYOU

Godinu dana nakon Melissa virusa internet je pogodila pošast zvana ILOVEYOU. Ovaj crv je stigao sa Filipina. Ime je dobio po naslovu mail poruke kojom se širio, u kojoj se navodno nalazila ljubavna poruka tajnog obožavatelja žrtve. Crv je imao više načina malicioznog djelovanja – od mijenjanja registry baze Windows operativnog sistema do preuzimanja i pokretanja aplikacije za krađu šifri. Procjenjuje se da je šteta od ovog virusa iznosila oko 10 milijardi američkih dolara.

Klez

Klez je prvi malware koji je upotrijebio tehniku koja će kasnije postati poznata kao polimorfizam. Zavisno od varijante, ovaj maliciozni kompjuterski program mogao je imati karakteristike virusa, crva ili trojanca. Ubrzo nakon pojavljivanja hakeri su unaprijedili Klez, tako da je postao značajno opasniji od svoje originalne verzije. Jedna od metoda koju je koristio je slanje mail poruka s podacima iz adresara žrtve u From polju. Klez se zbog toga smatra i prvim ozbiljnim spam virusom.

Code Red i Code Red II

Ova dva crva su iskorištavala slabosti otkrivene u Windows NT i Windows 2000 operativnim sistemima. U pitanju je bio buffer overflow problem, što znači da je program mogao kreirati toliko podataka u memoriji da su prepisivani podaci drugih aplikacija. Code Red je korišten za DoS napade na Bijelu kuću. Code Red II je preuzimao potpunu kontrolu nad kompjuterom žrtve.

Nimda

Virus Nimda (što je naopako napisano Admin – Administrator, korisnik s najvećim pravima na sistemu) bio je najbrže replicirajući virus svog vremena. Iako je napadao i personalne kompjutere, njegov kod je bio usmjeren prvenstveno na glavne servere koji upravljaju internetom. Zbog svog brzog širenja Nimda se smatra DDoS virusom.

SQL Slammer/Sapphire

Prvi virus koji je napadao isključivo servere, i to one na kojima su se nalazile baze podataka. Ovaj virus je potpuno ugasio nekoliko vrlo velikih sistema. Bankomati Banke Amerike su potpuno prestali s radom, hitne službe grada Seattlea su bile potpuno isključene, a Continental Airlines je obustavio nekoliko letova zbog ugašenog sistema za čekiranje. Ovaj virus je prvi put upotrijebio takozvani Zero Day attack, iskoristivši slabost u softveru za koji se nije znalo i za koji nije bilo lijeka. Brzina širenja ovog virusa i danas se uzima za primjer štetnosti. Za samo petnaestak minuta polovina servera koji čine osnovu interneta bila je oborena.

Sasser i Netsky

Ovaj virus se nije širio mail sistemom, već je koristio slabosti u Windows operativnom sistemu. Kada se instalirao na žrtvin kompjuter, tražio je druge sisteme sa poznatim slabostima u mreži. Ovo je jedan od rijetkih slučajeva u kojima je tvorac virusa otkriven i uhapšen, ali je sedamnaestogodišnji Sven Jaschan zbog maloljetnosti izbjegao dugu zatvorsku kaznu.

Conficker

Ovaj crv je zaražene kompjutere vezivao u botnet mrežu, te je u jednom trenutku pod njegovim kontrolom bilo više od devet miliona kompjutera. Jedna od najvećih virusnih zaraza u historiji je uzrokovala više od devet milijardi dolara štete. Crv je koristio slabosti u Windows operativnom sistemu, te je isključivao antivirusnu zaštitu.

CryptoLocker

Jedna od novijih prijetnji. Ovaj trojanac je kriptirao sadržaj hard diska kompjutera koji je zarazio, pa je od vlasnika zahtijevao plaćanje otkupnine za vraćanje podataka. Otkupnina je iznosila oko 400 američkih dolara. Policija je uspjela pronaći botnet koji je kontrolisao CryptoLocker i uspjela ga je isključiti. Broj zaraženih kompjutera bio je veći od 500.000, ali nije poznato koliko je žrtava platilo otkupninu.

Stuxnet

Stuxnet je prvi ozbiljan primjer virusa kreiranog za cyber ratovanje. Pretpostavlja se da ga je kreirala izraelska vojska, a cilj su mu bila iranska nuklearna postrojenja. Stuxnet je, postavljajući pogrešne parametre rada, uništavao skupocjenu industrijsku opremu. Pretpostavlja se da je uništio petinu iranskih nuklearnih centrifuga, ali se crv širio i po drugim Siemens SCADA sistemima širom svijeta.

Intervju: Ivo Pavičić, prodajni menadžer D-Linka za Jadransku regiju i Grčku

D-Link je danas pozicioniran među 100 najvećih IT kompanija u svijetu i jedan je od lidera u IP rješenjima. Mi nudimo integrirana rješenja koja pokrivaju cijelu paletu end-to-end proizvoda. Tržište smo podijelili na Consumer i Business segmente, pa tako dijelimo i proizvode. No, bitno je razumjeti odnos između ta dva rješenja. U 2015. u našoj regiji omjer Business proizvoda u odnosu na Consumer opremu bio je 43%. Taj odnos je čak i viši u nekim drugim regijama

Razgovarao: Semir Kapetanović

E-mail: redakcija@www.asadria.com

a&s Adria: Za početak, molio bih Vas da se ukratko predstavite našim čitaocima?

Pavičić: Moja funkcija u D-Linku je prodajni i marketinški menadžer za Jadransku regiju, koju čine sve zemlje bivše Jugoslavije i Albanija, te Grčku. Zaposlen sam u talijanskom uredu, koji ujedno koordinira sve južnoeuropske zemlje kao što su Francuska, Portugal, Španjolska i Italija. Moje prvo radno iskustvo datira još od prije 11 godina, kada sam dobio priliku da se zaposlim u Italiji. Prvih pet godina sam radio za talijansku tvrtku u sektoru proizvodne industrije za automobile i kućanske aparate kao prodajni manadžer za cijelu Europu. Nakon toga sam radio tri godine kao menadžer za razvoj poslovanja (BDM) za multinacionalnu tvrtku u sektoru plastičnih i PVC kartica. U D-Linku radim već pune četiri godine, a posljednje dvije dosta vremena provodim u uredu u Zagrebu, naravno, koliko mi vrijeme dozvoljava.

a&s Adria: Tokom svoje 30-godišnje historije D-Link je stekao renome jednog od najznačajnijih globalnih ponuđača mrežne opreme, sa čak 47,1% udjela u svjetskom tržištu samostalnih WLAN pristupnih tačaka i 31% enterprise switcheva. Također, D-Link uspješno posluje i na tržištu sigurnosti i pametnih domova. Recite nam nešto više o tome kada i zašto je vaša kompanija počela poslovati u tim dvjema oblastima, koji su bile važne prekretnice i iskustva?

Pavičić: Ova godina nije samo posebna po tome što je prošlo 30 godina od osnivanja D-Linka, ona je također posebna zato što je prošlo točno 10 godina od otvaranja lokalnog ureda u Zagrebu. Dakle, dva su razloga za slavlje. U 30 godina postojanja D-Link je donio dosta inovacija na tržištu počevši od Green Ethernet tehnologije prije osam godina, odnosno uređaja za uštedu potrošnje struje, do današnjih poznatih mydlink Home uređaja. Ideja za pametnu kuću ide unatrag do 2012. godine, kada smo izbacili na tržište prvu cloud kameru u potrošačkom segmentu putem besplatne platforme mydlink Cloud. Od 2012. do kraja 2015. broj mydlink korisnika samo u Europi je prerastao tri miliona. Sama ta činjenica pokazuje da uzimamo 60% tržišta u tom segmentu. U posljednje četiri godine smo rapidno rasli i u segmentu kućnog videonadzora. Prošle godine smo predstavili koncept mydlink Home, što je samo uspješan nastavak prijašnjeg koncepta mydlink Cloud, te predstavili četiri uređaja u 2015. za pametnu kuću.

a&s Adria: Koje linije proizvoda danas imate u ponudi i koja je njihova primjena?

Pavičić: D-Link je danas pozicioniran među 100 najvećih IT tvrtki u svijetu i jedan je od lidera u IP rješenjima. Mi nudimo integrirana rješenja koja pokrivaju cijelu paletu end-to-end proizvoda. Tržište smo podijelili na Consumer i Business segmente, pa tako dijelimo i proizvode. No, bitno je razumjeti odnos između ta dva rješenja. U 2015. godini u našoj regiji omjer Business proizvoda u odnosu na Consumer uređaje bio je 43%. Taj odnos je čak i viši u nekim drugim regijama. Kada govorimo o proizvodima za kućnu upotrebu, tu spadaju pametne kuće, automatizacija domova, ruteri, adapteri, 3G i 4G uređaji. Primjena tih uređaja je dosta jednostavna i tendencija je plug-and-play upotrebe. Business portfolio sadrži četiri glavne kategorije: videonadzor, wireless, pohranu i switching. Što se tiče switchinga, dobro smo pozicionirani na globalnom tržištu i sa sigurnošću možemo reći da nudimo najveću ponudu swicheva za tržište malih i srednjih poslovnih subjekata.

a&s Adria: Prošle godine predstavljena je vigilance serija kamera. U čemu se ogleda njihova specifičnost i je li to, zapravo, D-Linkov odgovor na snažnu ekspanziju kineskih proizvođača videonadzorne opreme?

Pavičić: Prvo moram reći da se konkurentnost u Adriatic regiji ne razlikuje mnogo od konkurentnosti na ostalim tržištima. Sve regije su cjenovno osjetljive. Nakon pomne analize i evaluacije D-Link je odlučio razviti specifičan niz profesionalnih kamera koje samo instalateri mogu nuditi na tržištu po vrlo konkurentnim cijenama. Vigilance kamere se ne razlikuju po kvaliteti od ostalih kamera koje imamo u portfoliju, ali imaju konkurentnu cijenu i istovremeno obećavaju izvrsnu D-Link kvalitetu. Također, pripremili smo i poseban affiliate program Smart Instalater, neku vrstu „programa vjernosti“, gdje će partneri kroz portal registriranih projekata imati prodajnu podršku i obuku. Ovim potezom do kraja 2016. godine očekujemo dodatno povećanje našeg udjela na tržištu.

Tržište automatizacije domova u 2016. će također rasti, a D-Link je već vodeći na tom putu s potpuno integriranim sklopom hardverske i softverske tehnologije koji radi besprijekorno, čime omogućava rješenje koje će zadovoljavati zahtjeve korisnika

a&s Adria: Šta je srž vaše Auto Surveillance VLAN tehnologije i koju primjenu ona ima?

Pavičić: Pri uvođenju IP videonadzora u određeni prostor suočavamo se s izazovom kako efektno i optimalno iskoristiti postojeće mrežne resurse, vodeći računa o nesmetanom funkcioniranju dosadašnje produkcijske mreže. S druge strane, osiguravamo nesmetani protok mrežnih podataka koje će generirati videonadzor, istodobno ne dovodeći u pitanje sigurnost. Upravo zbog ove mogućnosti smanjuju se ukupni troškovi jer nema uvođenja novih mrežnih uređaja i sve odrađuje jedan preklopnik. Povrh svega, Auto Surveillance VLAN funkcija je u potpunosti automatizirana i ne zahtijeva složena podešavanja i prisutnost sistem-administratora.

a&s Adria: Ne smijemo zaboraviti i mrežnu sigurnost, u kojoj je D-Link također prisutan na tržištu. O kakvim se rješenjima radi?

Pavičić: Što se tiče Business segmenta, D-link nudi kvalitetno rješenje Unified Service routera. Ovo rješenje je koncipirano za tržište malih i srednje velikih poduzeća i bez poteškoća može biti integrirano u već postojeću mrežu. Neke od značajki ovog uređaja su IEE 802.11n, siguran bežični pristup, 3G WAN redundancija, IPv6, te opsežan i moćan VPN motor. Što se tiče Consumer segmenta, najvažni element za sigurnost je cloud platforma i interakcija uređaja. Zbog ogromne količine podataka koji cirkuliraju od korisnika pametnih domova, tvrtke koje igraju na tom tržištu moraju osigurati da podaci ostanu visokosigurni. Curenje podataka kupaca imalo bi negativan utjecaj na cijelo tržište. U D-Linku koristimo AWS cloud hosting platformu i osiguravamo da je svako streamanje kriptirano između svake interakcije uređaja i aplikacije, te aplikacije i cloud platforme. Do sada nismo imali nikakve pritužbe u pogledu sigurnosti podataka.

a&s Adria: Prema vašem mišljenju, koji su najvažniji tehnološki noviteti koje ste predstavili u 2015. godini, te koje bismo mogli očekivati u novoj godini?

Pavičić: U 2015. osjetila se tendencija rasta potrebe za PoE preklopnicima većeg PoE budžeta. Logičan je to slijed razvoja bežičnih mreža, ali i većeg interesa za IP videonadzorom. D-Link je tako uveo niz preklopnika sa sufiksom MP (Maximum Power) kako bi odgovorio na takve zahtjeve. Bežična tehnologija evoluirala je pojavom Wireless AC standarda, i to je bila ključna tehnologija na koju smo se fokusirali u 2015. godini. Ova godina donosi naglasak na tehnologije vezane za automatizaciju doma i na tom području se može očekivati nekoliko zanimljivih noviteta pod mydlink Home zajedničkim nazivnikom. U okviru videonadzora ide se u smjeru viših rezolucija (4K), ali su tražene i tehnologije koje će omogućiti veću iskoristivost i automatizaciju sustava.

Servis i garancija

a&s Adria: Uvijek nekako u prikrajku, ali izuzetno važnu dodatnu vrijednost pruža kvalitetan servis i garancija. Recite nam nešto o tome iz D-Linkovog ugla?

Pavičić: Servis i garancija su jedan od naših prioriteta, a ujedno i najbolja predispozicija za dobro poslovanje. Na neke proizvode za poslovne korisnike dajemo ograničenu garanciju, odnosno minimalno pet godina nakon što uređaju istekne životni vijek ili EoL (End of Life). Na kamere dajemo dvije godine garancije. Mi se oslanjamo na naše lokalne servisne partnere, ali u 99% slučajeva proizvodi se ne popravljaju, nego zamjenjuju novima.

a&s Adria: Trendovi u videonadzoru ukazuju na postepen prelazak na H.264 kompresiju, 4K rezoluciju, potrebu za rješenjima kojima će se upravljati velikom količinom podataka, zatim upotrebu nosivih uređaja, sve veće prisustvo interneta stvari itd. U kojoj mjeri D-Link namjerava pratiti ove trendove?

Pavičić: Naravno da se držimo trendova na tržištu. U našem porfoliju već imamo 4K kameru iako je njihova primjena veoma mala ili ograničena. Trendovi u segmentu IoT su jako interesantni za nas. Možemo čak reći da smo među liderima na tržištu s proizvodima baziranim na našoj mydlink Home platformi.

a&s Adria: Planirate li da se okušate u drugim segmentima industrije sigurnosti, poput kontrole pristupa, protivprovale i sl?

Pavičić: D-Link se izuzetno dobro i brzo prilagođava tržištu. U posljednje četiri godine smo predstavili pregršt inovativnih proizvoda i siguran sam kako ćemo i dalje slijediti tu tendenciju. Možemo čak i reći da više nismo samo „networking“ kompanija. Jako mnogo sredstava se ulaže u istraživanje i razvoj, a kao što sam već naglasio, inovacije dolaze u Business i Customer segmentu.

a&s Adria: Vaša kompanija korisnicima nudi alat za upoređivanje proizvoda. Na koji način on olakšava odabir pravih uređaja? Preprodavačima nudite i neke druge prodajne alate?

Pavičić: Da budemo precizniji, Product selector je samo jedan od alata koji nudimo. Krajem 2015. smo predstavili VIP+ (The Value in Partnership+) program za naše partnere u regiji. Program je predstavljen prilikom naše turneje i u veoma kratkom roku prijavio se pozamašan broj partnera. Koncipiran je za sve IT preprodavače, instalatere i sistem-integratore, a nudi široke mogućnosti, između ostalog i Product Selector Comparison Tool. Neke od njegovih interesantnih značajki su: IP surveillance planner, softver koji olakšava projektiranje videonadzora, WiFi Planner, koji planira instalaciju pristupnih tačaka uzevši u obzir sve varijabilne okolnosti kao što su debljina zidova, vrsta i materijal, NFR (non for resell) program, gdje partneri mogu kupiti ili uzeti demo proizvode za svrhu testiranja, program nagrađivanja itd.

a&s Adria: Na koji način gradite odnos s vašim partnerima? Koje im edukacije i programe nudite, koje pogodnosti, te kako bi zainteresirana firma mogla postati vaš partner? 

Pavičić: Svaka tvrtka koja kupuje od lokalnog distributera može postati naš partner. Osim navedenog VIP+ programa, naša kompanija organizira edukaciju partnerima prema potrebi i zahtjevima. U 2015. smo imali osam velikih evenata za sve partnere i distributere, više od 30 treninga unutar partnerskih firmi i desetke edukacijskih webinara, koje je zbog komoditeta svih sudionika bilo najlakše tako organizirati. Neke od većih pogodnosti koje D-Link nudi su efikasnost, odnosno da u vrlo kratkom roku imate odgovor i projektnu cijenu (putem distributera), fleksibilnost odlaska s partnerom na teren i analizu slučaja, te, naravno, komercijalnu i tehničku podršku.

Primjeri iz prakse

a&s Adria: Predstavite nam nekoliko uspješnih slučajeva iz prakse koje ste implementirali na području Jadranske regije? 

Pavičić: Adriatic regija je dosta velika, samim tim penetracija u javni i privatni sektor u nekim zemljama je otežana baš zbog te udaljenosti. U BiH smo imali nastavak projekta iz 2014. za Ministarstvo pravosuđa, gdje su veliki dio opreme bili preklopnici. U Hrvatskoj, od značajnih projekata, uspješno smo zaključili videonadzor u jednom od vodećih trgovačkih lanaca, gdje smo isporučili veliku količinu kamera za poslovne korisnike. U Srbiji bih želio istaknuti projekt besplatnog pristupa internetu u javnom gradskom prijevozu, gdje je omogućen Wi-Fi svim korisnicima prijevoza. Što se slovenskog tržišta tiče, mogu istaknuti dobru suradnju sa service providerom, koji već tri godine uzastopno kupuje naša rješenja za 4G.

a&s Adria: Koji su najveći izazovi za D-Link i na koji način im se nastojite suprotstaviti? Da li su to azijski proizvođači ili nedostatak lokalne podrške, eventualna specijaliziranost za određena vertikalna tržišta…?

Pavičić: Najveći izazov je lokalna ekonomija i organizacija vremena. Regija je velika. Pokrivamo osam zemalja i sveukupno 14 distributera, a pokušavamo proširiti broj lojalnih partnera u svakoj zemlji. Osim toga, radimo mnogo na edukaciji partnera i jačanju branda, a možemo spomenuti i povoljnu cijenu proizvoda. Nas prodajni tim se u 2015. proširio za još dvije osobe, a imamo i lokalne agente u regiji. Tim je izvanredan i efikasan, te sam siguran kako ćemo sve navedene izazove prevladati u nadolazećim godinama.

a&s Adria: Pozicija D-Linka u Jadranskoj regiji?

Pavičić: D-Link je posljednjih nekoliko godina u samom vrhu vendora koji nude rješenja za male i srednje poduzetnike. U posljednjih pet godina bilježimo konstantan rast u prodaji. Na tržištu se predstavljamo kao idealan ponuđač za mala i srednja poduzeća, gdje i dalje želimo ostati. Fokus kategorija posljednjih godina je videonadzor, u kojem bilježimo veliki rast u Business segmentu. Odmah nakon toga je switching i wireless, koji je po udjelu u prometu i dalje broj 1. Interes za našim proizvodima postoji kao što postoji konsolidirana mreža lojalnih partnera s kojima radimo skoro na dnevnoj bazi. Jedan od fokusa u regiji u 2016. je povećanje prometa u Makedoniji, Crnoj Gori, Kosovu i Albaniji.

a&s Adria: Koje kanale i aktivnosti koristite kako biste promovisali vaš brend? Da li je u tom pogledu Adria Security Summit bio važna prilika za promociju vašeg brenda i sklapanje novih poslovnih partnerstava?

Pavičić: Komunikacija sa tržištem postoji na više načina. Svaki članak, blog ili sl. koji se pojavi pomaže promoviranju našeg branda. Surađujemo sa svim važnijim časopisima u regiji. Adria Security Summit 2015 je bio organiziran na visokom nivou i bila nam je čast da prisustvujemo. Da, pomoglo nam je i u sklapanju novih poslovnih partnerstava, ali i u podizanju branda u poslovnom segmentu.

a&s Adria: Vaše mišljenje o današnjoj industriji sigurnosti, koji su najvažniji trendovi i šta možemo očekivati u godinama koje su pred nama?

Pavičić: Na europskoj razini podaci od IHS Technologyja pokazuju da će tržište IP tehnologije dobiti kvotu od cca 80% u 2016. Naravno, ovaj odnos u našoj regiji je daleko manji, nažalost. Tržište automatizacije domova će također rasti, a D-Link je već vodeći na tom putu s potpuno integriranim sklopom hardverske i softverske tehnologije koji radi besprijekorno, čime omogućava rješenje koje će zadovoljavati zahtjeve korisnika. S obzirom na to kako dosta putujem po Italiji i Grčkoj, imam prilike vidjeti kako ta tržišta reagiraju i koliku važnost daju sigurnom domu. Uređaji su sve jednostavniji za instalaciju i ne zahtijevaju nikakvo posebno znanje za korištenje. Npr. u Grčkoj surađujemo s kompanijom Vodafon Greece, gdje u svojim trgovinama prodaju smart home uređaje D-Link i ostalih vendora. Sve velike maloprodaje imaju poseban kutak za uređaje za pametne domove, a sve veći interes za ovo područje iskazuju i regionalni telekomunikacijski operateri.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.