Nakon dvije godine odgode, 10. marta u sarajevskom hotelu Hills održano je godišnje okupljanje Komore agencija i unutrašnjih službi za zaštitu ljudi i imovine. Pred pedesetak okupljenih razgovarano je o stanju fizičke i tehničke zaštite u Bosni i Hercegovini i predložene su smjernice za buduće uređenje ove industrije
Piše: Damir Muharemović; E-mail: redakcija@asadria.com
Konferenciji “Stanje privatne zaštite ljudi i imovine u FBiH – Izazovi (između zahtjeva zakona i mogućnosti trzišta)” prisustvovali su predstavnici bosanskohercegovačkih zaštitarskih agencija, unutrašnjih sluzbi zaštite, kantonalnih ministarstava unutrašnjih poslova te Federalnog MUP-a i Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu, koji su, uz naš magazin a&s Adria, bili partneri i suorganizatori ovog godišnjeg okupljanja.
Policija partner agencijama
Događaj je otvorio Enes Bezdrob, savjetnik federalnog ministra unutrašnjih poslova, koji je kazao da je privatna zaštita u relativno kratkom periodu doživjela procvat i izrasla u respektabilnu djelatnost, ali da važeći zakoni u nekim aspektima predstavljaju otežavajuću okolnost. Prednost je u tome što ova industrija u Federaciji BiH ima komoru, koja okuplja većinu učesnika na tržištu, te da bez nje nijedan zakonski propis niti može niti hoće biti donesen. “Ja se nadam da će to ići još mnogo bolje. Aktuelni politički i ekonomski momenat dovoljan je pokazatelj koliko je bitno da privatna sigurnost izraste u još respektabilniju djelatnost. Zato mi je drago da ovdje čujemo ideje i misli ljudi koji su odgovorni za ove poslove. Nadam se da ćemo izvući zaključke i nova pravila koja će prtiti bolji put kako bi agencije i državni organi bili zadovoljniji svojim radom”, rekao je Bezdrob.
Zadovoljan okupljanjem bio je i drugi predstavnik FMUP-a glavni inspektor Dino Šećerović, koji je kratko obraćanje iskoristio da naglasi važnu činjenicu – da učesnici na tržištu fizičke i tehničke zaštite u policiji imaju isključivo partnera s kojim se mogu i trebaju nadopunjavati i graditi sigurnije društvo. “Agencije su naš suštinski partner u sigurnosti i zato vam želimo dati punu podršku i zajedno s vama artikulisati probleme i pronalaziti rješenja”, rekao je Šećerović te dodao kako je federalni ministar policije formirao koordinacijski tim kao stalno tijelo koje će raditi na sistemskom rješavanju problema.
Bez ozbiljnih propusta za dvadeset godina
Na temu historijskog razvoja i značaja privatne zaštite govorio je Armin Kržalić, univerzitetski profesor i stručnjak za sigurnosne studije. Iako historija ove industrije seže još do starog Egipta, Grčke, Rima i Bizantije, problem je uvijek bio, a i danas je, razabrati gdje je granica između privatnog i državnog. Prvo osiguravanje komercijalnih kompanija zabilježeno je u Americi 50-ih godina 19. stoljeća, kada su Pinkertonove agencije osiguravale željeznice, a zatim i niz fabrika. Veliki skok u potražnji za uslugama privatne zaštite uslijedio je nakon velikih svjetskih i hladnog rata te napada na američko tlo 2001. godine. Vlade su se kapacitetom sve teže nosile sa zaštitom privatnih lica i kompanija i zato su sve veći dio kolača davale privatnim sigurnosnim agencijama, a kasnije i druge poslove poput patrola, istraga saobraćajnih nesreća, procjene rizika itd. Tu je i modernizacija kao pokretač razvoja ovog tržišta jer su upravo mnogi oblici kriminala razvijeni pomoću novih tehnologija i interneta, što je izazvalo rast cyber sigurnosnog sektora.
Iz svega navedenog se može zaključiti, kaže Kržalić, da je “privatna sigurnost potreba i pogrešno je vjerovati da je država oslabila zbog jačih zaštitarskih agencija. Privatna sigurnost nije prijetnja miru i stabilnosti niti je konkurencija državnoj sigurnosti – ona je partner državi. Važno je kazati da je bosanskohercegovačka zbilja takva da u proteklih dvadeset godina, od kada je normativno definisana ova oblast, ne možemo naći ozbiljne propuste u radu firmi, dok je njihova korist za društvo velika.”
Dva jubileja
Dva su jubileja industrije privatne sigurnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine obilježena ove godine. Prvi je dvije decenije normativnog uređenja ove oblasti od donošenja prvog Zakona o agencijama za zaštitu ljudi i imovine 2002. godine, od kada je tržište uhvatilo korak s okruženjem i ostatkom Evrope, a privatne firme stekle veliko iskustvo. Drugi je petogodišnjica postojanja Komore zaštitara, koja je krajem 2016. upisana u registar, a 2017. počela održavati sjednice. Više od četrdeset članica tada je trasiralo put ka zajedničkom nastupu u godinama koje će uslijediti. Tadašnji član Inicijativnog odbora za formiranje Komore, a današnji predsjednik Upravnog odbora Muris Prnjavorac prisjetio se početaka i ljudi koji su dali najveći doprinos. No, zaštitarske agencije danas imaju problem tržišnog nastupa, opstanka i daljeg razvoja, što je bio povod ovog okupljanja.
Problem pronalaska i zadržavanja radnika
Naime, kompanije se suočavaju s problemima koji prijete da će u godinama pred nama ugroziti njihovo poslovanje. Među takvima su: veliki odliv radne snage i nemogućnost pronalaska kvalificiranih radnika na tržištu i samim tim održavanja funkcionalnosti sistema s raspoloživim ljudskim potencijalima, loše riješeni odnosi javnog i privatnog sektora, odlazak mladih, dodatna normiranost uz onu koju moraju provesti kao i ostale firme, veoma niska cijena usluga, rad na crno itd. Najveći je problem manjak radnika, kako fizičke tako i tehničke zaštite. Zaštitari koji u Bosni i Hercegovini imaju malu platu taj posao smatraju privremenim i prijelaznim rješenjem i prvom boljom prilikom ga napuštaju. Uz trend sve većeg emigriranja, oni lako pronalaze posao u nekoj od razvijenih zemalja Unije, u kojima im se nude mnogo bolji uslovi. “U Evropskoj uniji djeluje oko 45.000 društava, koji upošljavaju oko dva miliona licenciranih zaštitara, a bit će im potrebno još. Ovo će izvršiti pritisak na nas jer će ljudi odlaziti vani. Stari radna snaga i u Uniji, ali oni razmišljaju da i njih ostave aktivnim”, kaže Prnjavorac i dodaje da se u novom zakonskom okviru mora pronaći način da se bivšim zaposlenicima agencija, policije i vojske u penziji omogući rad na lakšim, ali jednako odgovornim poslovima, poput onih u dojavnim centrima.
Uz analize koje radi CoESS, i sindikat radnika UNI Europa još je 2017. uradio izvještaj u kojem su identifikovali probleme i definirali strategiju djelovanja. Donijeli su zaključak da je potrebno suočiti se s demografskim promjenama i upravljati njima, prilagoditi se promjenama i tražiti načine za privlačenje i zadržavanje mlađih generacija. Oni su s Business Europom ažurirali agendu vještina u kojoj daju preporuke za rješavanje spomenutih ometača privrede s rokom realizacije do 2030. U okviru toga su, između ostalog, dozvolili penzionisanim vojnicima i policajcima da rade u agencijama, dok to u Federaciji BiH, recimo, i dalje nije dozvoljeno. Drugi način je privlačenje kvalificirane radne snage iz zemalja poput Bosne i Hercegovine, što je veliki izazov za lokalne firme da zadrže svoje radnike. Pandemija je usporila određene procese, ali s njenim završetkom odliv ljudi će se zasigurno nastaviti, a put na Zapad dodatno olakšati. Stoga je važno istaknuti da je prvi i glavni ometač nedostatak radne snage koja ispunjava kriterije propisane zakonom. “Moramo proširiti profil kadra koji radi u tehničkoj i fizičkoj zaštiti. Imamo primjer osobe koja je završila matematičko-računarsku srednju školu, ali je ta škola funkcionisala u okviru gimnazije, a da bi bio programer za tehničku zaštitu, zakon kaže da mora imati elektrotehničku školu i zato ne može biti zaposlen. Zar je bitno kakvu školu tehničar ima? Pa niko ne bi na teren poslao nekoga ko ne zna raditi”, ilustrirao je Prnjavorac.
Anketom utvrđeni problemi
U oktobru 2020. među članicama Komore je provedena anketa o najvećim problemima u radu. Među 40-ak navedenih najčešći su: procedura, uslovi i kriteriji pri zapošljavanju radne snage u zaštitarstvu i proces certifikacije su toliko zahtjevni i komplikovani da potencijalni radnici radije zaposlenje traže u drugim sektorima; osnovni kriteriji za osnivanje i rad agencija u pogledu minimalnog broja certificiranih uposlenika su veoma zahtjevni i teško održivi, jer je pri osnivanju agencije potrebno imati četiri osobe sa certifikatom za fizičku i četiri za tehničku zaštitu te još jednu visokokvalifikovanu osobu; trebalo bi uvesti različite kategorije uposlenika na poslovima zaštite imajući na umu složenost poslovanja; agencije gube poslove zbog ograničenog broja radnika koji mogu nositi oružje itd.
Budućnost u Evropskoj uniji
Posljednje predavanje održao je dekan fakulteta za Kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Jasmin Ahić, koji je govorio o harmonizaciji zakonske regulative privatne sigurnosti u Bosni i Hercegovini u kontekstu evropskih integracija. On se prisjetio početaka regulisanja ovog sektora kada je, na inicijativu Ureda visokog predstavnika, u martu 2002. došlo do otvaranja diskusije i predlaganja prvih zakonskih akata, a 14. oktobra te godine FBiH dobila prvi zakonski akt. Posljednji podzakonski akti usvojeni su 2013. godine, ali tek na red dolazi mnogo toga što je, u zakonskom smislu, potrebno usaglasiti s Evropskom unijom. “Mi ćemo u kratkom periodu, ne samo tržišno nego i institucionalno, postati dio Evropske unije i otvoriti poglavlja 25 i 26, koji se odnose na sektor sigurnosti. Nama blizak primjer je Hrvatska, koja je postepeno uvodila neke stvari. Zato moramo krenuti s prvim koracima u harmonizaciji”, rekao je Ahić. Treba uzeti u obzir da sektor privatne zaštite više nije samo lokalna potreba građanstva već industrija koja, prema posljednjim podacima iz 2015. godine koje je prikupio CoeSS, ima 4.207 licenciranih zaštitara u 94 firme, koje ostvaruju prihode od 29 miliona eura.
Zakonske regulative su različite u zemljama Unije. U nekima nema nikako regulative, kaže Ahić, a Britanija je primjer da ne mora sve biti propisano, već dogovoreno između MUP-a i komore. Osim harmonizacije, CoESS traži i javnu transparentnost poslova i strukovni razgovor. Ako je to dvoje uređeno, ostalo se može dogovoriti. “Potrebno je povećati paletu usluga, vidjeti koji su ključni prioriteti, liberalizirati određene usluge, uvesti detektivsku djelatnost u zakon itd. Jedino partnerski odnos će dovesti do boljih rješenja, ali i do boljeg posla, zaštićenijih radnika i komitenata s kojima poslujete”, zaključio je Ahić.
Zaposlenici kao važan socijalni partner
Na kraju je uslijedila diskusija, u kojoj su prisutni iskoristili priliku da istaknu probleme s kojima se suočavaju u praksi. Inspektor Muamer Bajraktarević je istakao kako je potrebno da agencije posvete veću pažnju samim radnicima. “Nemojte zaboraviti da imate još jednog važnog socijalnog partnera – zaposlenike, koji se moraju slušati. Ne svodi se sve na finansijski aspekat odlaska u inostranstvo, jer su zaposlenici u svemu ovome najbitniji”, rekao je on. Predstavnici MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona, koji rade s agencijama prilikom zapošljavanja, predložili su da se davanje dozvola zaštitarima za nošenje oružja prenese s Federalne na kantonalne policije, jer se u tom procesu podnošenja i prihvatanja zahtjeva sada gubi po mjesec-dva dana, a ovako se može znatno ubrzati budući da svaki kanton svakako ima svoj zakon o nošenju i držanju oružja, na osnovu kojeg izdaju dozvole fizičkim licima.
Prestati sa snižavanjem cijena
Način ubrzavanja prijema novih radnika Mersiha Novalić, voditeljica sektora ljudskih resursa u agenciji Sector Security, vidi u upotrebi centraliziranog softvera, u koji bi se unosili podaci koji vide i agencije i nadležno tijelo, jer su agencije pretrpane administracijom zbog velike fluktuacije radnika. “Alarmantna je situacija”, kaže Novalić, “i da na birou u Kantonu Sarajevo više nema nijedne osobe koja traži posao u zaštitarskim agencijama, a da su samo tri osobe na posljednjem konkursu predale zahtjev za certifikaciju.” Rješenje mora biti u povećanju cijene rada, a ne u njenom daljem snižavanju kako je to, kaže, nedavno učinila jedna agencija dajući ponudu od samo 4,5 KM (2,3 eura) za sat fizičke zaštite. To je potvrdio i Elvedin Mehić iz agencije Scutum, koji je bio sudionikom tendera u Sarajevu kada je jedan kolega iz neimenovane članice Komore ponudio četiri marke, time prekršivši njen Etički kodeks, čiji član 15 predviđa da su vlasnici agencija dužni prilikom formiranja cijene na tržištu uzeti u obzir sva zakonska rješenja koja uzimaju u obzir plaćanje radnika: minimalnu platu, rad noću, za praznike, neradne dane i dr.
Malik Krivić, predsjednik Upravnog odbora Komore u prošlom sazivu, smatra da se ne treba zanositi da će se zakon brzo promijeniti, već da se treba fokusirati na podzakonske akte kako bi se prevazišli gorući problemi. Jedan od njih je problem s iskaznicama za različite poslove, koje se moraju nanovo vaditi kada osoba unutar firme mijenja radno mjesto. Usporavanju rada i prijema novih radnika potpomaže i složeniji proces obuke i polaganja ispita. Krivić ovdje predlaže da MUP razmisli o tome da dopusti edukaciju u obrazovnim ustanovama, a zadrži polaganje ispita u prostorijama MUP-a. Time bi se ubrzao proces, a zadržala kontrola kvaliteta. Zatim, potrebno je dotaknuti se pozicioniranja privatne sigurnosti u kriznim situacijama, gdje civilna zaštita ima nadležnost da naredi privatnim firmama da angažiraju svoje radnike i mehanizaciju u slučaju velikih nesreća, što je problematično jer agencije imaju obavezu da štite objekte klijenata i ne mogu ih tek tako napuštati. Prnjavorac je kao odgovor na ovo kazao da se najveći ometači u poslu, kao što su način prijema ljudi i vršenja poslova te ograničenje u nošenju oružja, ne mogu riješiti podzakonskim aktima.
Na kraju je Dino Šećerović, predsjednik koordinacijskog tijela pri Federalnom MUP-u, zaključio kako je potrebno odmah početi raditi na zakonu: pozvati i one agencije koje nisu članice Komore, poslati inicijativu za održavanje tematske sjednice Parlamenta Federacije, uključiti i Poresku upravu kao partnera u borbi protiv rada na crno te se uključiti u rad koordinacijskog tijela, koje nije nikakvo zatvoreno, već otvoreno tijelo za prijedloge i inicijative svih učesnika na tržištu sigurnosti.
Pogledajte fotografije sa konferencije:
