3 Juna, 2026
image
Home Kategorija Najave II (Page 10)

Najave II

Termalne kamere u borbi protiv požara

Nastupili su ljetni mjeseci, a oni donose i povećanje dnevnih temperaturnih vrijednosti te nesnosne vrućine. I dok se od vrućina još možemo nekako odbraniti, rast temperature donosi nam, nažalost, i onu ružniju, opasniju stranu ljeta – pojavu šumskih i požara na otvorenome koji ugrožavaju ljudske živote i imovinu. U ovom ćemo se tekstu osvrnuti na korištenje termalnih kamera s naprednim analitikama za ranu detekciju požara na otvorenim prostorima

Piše: Elvis Ferhatović, pretprodajni inženjer, Hikvision Adriatic; mail: ferhatovic@hikvision.com

Prema statistici, više od 75 posto požara na otvorenome uzrokovano je djelovanjem ljudi. Najčešće je to nemar, ali ponekad su i namjerno izazvani. Svake godine broj požara raste u prosjeku deset posto u odnosu na prethodnu godinu. Pravilnom edukacijom i povećanjem opreza većina se mogla izbjeći. Ali ako, i kada, dođe do požara, treba ga što prije detektirati, locirati te staviti pod nadzor.

Najčešće se vatra pojavi i šire na nepristupačnim područjima, što umnogome otežava njeno rano otkrivanje i gašenje. Dosad se nadzor uglavnom obavljao sigurnosnim patrolama s bespilotnim letjelicama, korištenjem običnih kamera i, naravno – pomoću prijava građana i prolaznika. Razvojem tehnologije povećao se i broj noviteta na tržištu sigurnosti. U posljednje vrijeme sve su popularnije termalne kamere koje imaju mogućnost pravovremene detekcije požara, čime omogućuju bržu reakciju nadležnih službi u obuzdavanju i gašenju vatre.

Što su termalne kamere i zašto ih koristimo?

Infracrvena radijacija jedna je od najraširenijih elektromagnetskih radijacija u prirodi. Svaka kretnja molekula i atoma u bilo kojem tijelu uzrokuje konstantno emitiranje termalne infracrvene energije, a svaki objekt s temperaturom iznad apsolutne nule (-273.15 ℃) može emitirati detektivnu količinu toplinskog zračenja. Što je temperatura objekta viša, to se više infracrvenog zračenja emitira. Iako nevidljiva ljudskim očima, ova vrsta zračenja može se detektirati samo termalnim kamerama, koje će proizvesti slike (termograme) koristeći temperaturne razlike.

Termalne kamere donose veliku prednost u odnosu na konvencionalne zato što mogu vidjeti kroz potpuni mrak, kroz dim, izmaglicu ili smog, kroz kišu, snijeg i maglu, a sve to bez obzira na odbljeske, sjene ili refleksije i, što je posebno interesantno – na vrlo velike udaljenosti.

Princip rada sustava detekcije požara termalnim kamerama

U praksi se najčešće koriste PTZ kamere s termalnim i običnim optičkim modulom. Pritom se termalni kanal koristi za otkrivanje uzroka požara. Kamere posjeduju algoritam za detekciju toplinskog izvora požara koji može locirati sumnjiv izvor topline, usporediti temperaturu između ciljane temperature i temperature okoline – sve kako bi utvrdio je li razlika veća od definiranog praga za požar.

Optički kanal koristimo za detekciju dima i verifikaciju požara detektiranog putem termalnog kanala. Optička leća u PTZ kameri koristi algoritam za detekciju dima. Budući da se dim pojavi prije samoga požara, a vatra može biti pokrivena i šumskim lišćem ili zaklonjena planinskim obroncima, algoritam detekcije dima pomaže kako bi se skriveni cilj locirao ranije, što itekako može ubrzati početak intervencije i gašenje požara u početnoj fazi.

Prije same instalacije ovih kamera detaljno se mora pregledati područje koje se želi pokriti ovakvim rješenjem. Najčešće su to područja na otvorenom, jako velikih površina i velikih udaljenosti od pozicije kamere do krajnje točke pokrivanja (u prosjeku od 500 m do 10 km).

Instalacija kamera

I zato, ako se na velikim udaljenostima hoće postići željeni efekt, potrebno je pridržavati se nekih bitnih zahtjeva. Odabrana pozicija za kameru mora biti najviša točka u odnosu na područje koje treba pokriti te se kamera treba moći slobodno pomicati tijekom “patroliranja” kako bi postigla što bolji efekt pokrivanja velikog područja. Treba izabrati poziciju na koju ju je lako transportirati, gdje joj možete omogućiti neprekinuto i stabilno napajanje te komunikaciju s centralnim sustavom. Kamera mora biti instalirana stabilno – da se ne trese i ne trza tijekom korištenja. Također može imati termalni kanal različite žarišne duljine. Što je žarišna duljina manja, to je manja i udaljenost na kojoj kamera može odraditi detekciju požara. S većom žarišnom duljinom povećava se i udaljenost. Te se udaljenosti kreću od 200 metara pa sve do preko 10 km. Npr. kamera sa žarišnom duljinom od 190 mm može bez problema detektirati požar na udaljenostima većim od 10 km.

Ovakve kamere obično su napravljene u velikim kućištima, s velikim i stabilnim motorima. Što je veća žarišna udaljenost, a time automatski i domet, to je veća i sama kamera i njezino kućište. Taj faktor treba imati na umu prilikom izbora kamere i lokacije na koju se montira. Većinom je riječ o velikim otvorenim površinama gdje nema osigurane infastrukture, stoga se u praksi najčešće ugrađuju stupovi ili tornjevi na koje se montiraju kamere i komunikacijski uređaji poput Wi-Fi-ja ili 4G opreme. Upravo zato treba napraviti proračune stabilnosti za stup ili toranj, uzimajući u obzir opremu koja se na njih montira. Također, sve se više za ovakve kamere koriste sustavi solarnog ili vjetroturbinskog napajanja s obzirom na dislokacije opreme koja se treba ugraditi.

Konfiguracija sustava za detekciju požara

Termalna kamera bitan je dio sustava za detekciju požara, ali, naravno, sustav se sastoji od više elemenata. Tek svi ti elementi kombinirani zajedno daju nam napredan alat za borbu protiv požara. Prvi od elemenata termalna je nadzorna točka koja se sastoji od segmenata prikazanih na slici 1.

Kada je u pitanju sustav bežičnog ili žičanog prijenosa, a s obzirom na različite uvjete, prijenosni sustav može biti 3G / 4G / 5G, WiFi ili bilo koji drugi sustav, ovisno o mogućnostima infrastrukture. Sustav napajanja može biti putem 220 V ili solarnih panela, vjetroturbina ili hibridnog sustava napajanja. Model termalne kamere odabire se ovisno o dometu koji mora pokrivati, dok vrsta i visina tornja ovisi o reljefu promatranog područja, ali u većini slučajeva potreban je toranj visok najmanje 20 metara.

Za funkcioniranje kompletnog sustava potrebno je oformiti nadzorno-operativni centar s educiranim osobljem koje će upravljati ovakvim naprednim sustavom. U centru se instalira VMS (softver za upravljanje videozapisima) na koji se spajaju termalne nadzorne točke i putem kojega se upravlja sustavom te se dobivaju informacije o svim relevantnim događajima u realnom vremenu. VMS se, također, najčešće koristi za kompletnu konfiguraciju sustava. Snimke s termalnih nadzornih točaka mogu se pohraniti direktno na kameru, putem VMS-a na server ili se može ugraditi i mrežni snimač koji će snimati sve događaje.

No, VMS je srce sustava i sve se vrti preko njega. Slažu se GIS mape (geoinformacijski sustav), na kojima se točno bilježe pozicije termalnih kamera. Pojedini VMS programi imaju u sebi ugrađene i module koji prikupljaju podatke o atmosferskim prilikama na terenu, odnosno GIS lokaciji, te sukladno tome, specijalnim algoritmima, mogu predvidjeti smjer širenja požara i tako lakše organizirati tim na terenu.

Upravljanje sustavom

Nakon što se ugrade svi elementi ovakvog sustava i sve se instalira u VMS programu, osoblje nadzornog centra preuzima glavnu ulogu. Jako je bitna pravilna edukacija i osposobljavanje djelatnika za rad u centru, jer sama tehnologija bez prave reakcije osobe u centru ne znači previše. Kad sustav detektira požar ili dim u realnom vremenu, on odmah izbacuje obavijest osoblju u nadzornom centru – s točnom pozicijom kamera grafički prikazanom na GIS mapi, a osoblje putem termalnog i optičkog kanala provjerava je li riječ o pravom požaru. Kad se potvrdi postojanje vatre, hitno se poduzimaju propisane procedure i šalju nadležne službe na teren. Osoblje nadzornog centra mora biti u stalnom kontaktu s ekipom na terenu kako bi razmjenjivali sve relevantne informacije u realnom vremenu, posebno o stanju požara i smjeru kretanja vatre. Vatrogasne ekipe na terenu mogle bi, uza sve navedeno, brzo obuzdati i ugasiti požar.

VMS program također nadzire sve nadzorne točke i prati podatke u stvarnom vremenu o pogreškama u sustavu, o stanjima naponskih priključaka te komunikaciju prema nadzornim točkama. Ako se dogodi bilo kakva greška, operater dobiva pravovremenu informaciju te se tim može poslati na teren kako bi nastalu pogrešku servisirao.

Prednost je ovakvog sustava što jedna osoba ne mora pratiti sve nadzorne točke istovremeno, nego sustav sam detektira požar vrlo rano te odmah po alarmnom događaju obavještava osoblje. Požar se detektira rano, što znači da je reakcija nadležnih službi brža te se vatra može brzo staviti pod kontrolu štiteći ljude i imovinu, ali, naravno – i samu prirodu. Ovakav način zaštite od požara vrlo je učinkovit i sve se više koristi u praksi.

Hikvision predvodi industriju sigurnosti

Kompanija Hikvison kao vodeći svjetski proizvođač videonadzornih kamera i općenito sigurnosne opreme aktivna je i na tržištu i u svom odjelu za istraživanje i razvoj, pa nudi veliku paletu proizvoda za rano otkrivanje i prevenciju požara. Riječ je o novim tehnologijama za detekciju požara te o stalnim usavršavanjima postojećih sustava. Uz stalno nadopunjavanje ponude novim proizvodima, Hikvision Adriatic organizira i posebne tehničke radionice te osposobljavanje za tehničare u regionalnim centrima za trening u Zagrebu i Beogradu. Stalne edukacije vrlo su bitne kako bi se sustavi uvijek ispravno konfigurirali i kako bi se osoblje koje će na kraju njima upravljati obučilo za ispravan rad sa sustavima. Hikvisionovi stručnjaci rado dijele svoje znanje sa svim ostalim ekspertima i akterima protupožarnog sustava.

Koliko, zapravo, košta sigurnosni sistem?

Prilikom kupovine sigurnosnog sistema odluke se često svode na cijenu kamera, pohrane i instalacije. Ipak, ovakav pristup za krajnjeg korisnika može biti veliki izazov. Videonadzorni sistemi obično imaju vijek trajanja između pet i dvadeset i više godina, tako da svođenje analize cijene na početni trošak ne uzima u obzir širu sliku

Piše: Ricardo Marranita, menadžer za razvoj proizvoda, Axis Communications; E-mail: ricardo.marranita@axis.com

Početna cijena kupovine i instalacije sigurnosnog sistema obično čini samo 30% ukupnih troškova tokom njegovog životnog vijeka. Oni su još poznati i pod imenom “ukupni troškovi vlasništva”. Uprkos tome, mnogi krajnji korisnici ponekad donose odluku samo na osnovu cijene kamera. Zapravo, oni donose odluku na temelju procjene nekih 10-15% ukupnih troškova sigurnosnog sistema. Realnost je takva da otprilike 70% troškova nastaje nakon instaliranja sistema. Nažalost, ovo može biti neugodno iznenađenje za korisnike koji ne uzmu u obzir i indirektne troškove sigurnosnog sistema.

Zato vrijedi odvojiti barem malo vremena za razmišljanje o tome kako će se naš sistem koristiti jer se tako dobija slika o troškovima povezanim s njegovom primjenom, odnosno njegovom potencijalu da ponudi znatne uštede na duge staze, uzimajući u obzir i potrošnju energije, ali i održavanje. Iako ćemo se ovdje posebno fokusirati na kamere, ovaj princip se primjenjuje na bilo koji uređaj unutar videonadzornog sistema. Ukupni troškovi vlasništva pomažu korisniku da prepozna pitanja koja treba postaviti u svakom procesu nabavke novog sigurnosnog sistema.

Nije sve u cijeni kamere

Filtriranje opcija je važan korak u procesu nabavke – definiranje potreba za nadzorom i dostupnog budžeta ključno je za sužavanje izbora. Nažalost, previše početnih analiza potreba fokusira se samo na kamere, bez razmatranja širih zahtjeva sistema u cjelini, od korištenja energije do potreba za pohranom. Jasno, lakše je fokusirati budžetska razmatranja samo na nabavku kamere, a ne na to gdje će se novac uložiti za potrebe rada i održavanja tog uređaja. Ipak, takav sigurnosni sistem mora odgovoriti i na vaše potrebe u doglednoj budućnosti. Vrijedi imati na umu da troškovi rada, praćenja i održavanja nekih kamera često premašuju cijene samih uređaja i stoga se moraju uzeti u obzir prije same kupovine.

Predviđanje troškova pohrane

Ako na tržištu tražite novi videonadzorni sistem, vrlo je vjerovatno da ćete morati razmisliti i o tome kako pohraniti snimke koje on generiše. U prosjeku, zakoni obično predviđaju da se potencijalni dokazni materijal čuva barem mjesec dana. Ipak, u nekim regijama ili slučajevima primjene, ovaj rok je produžen na 180 dana, što pohranu čini značajnim faktorom u ukupnim troškovima sigurnosnog sistema.

Kako biste izbjegli velike troškove rada servera i električne energije nakon instalacije, ključno je razmotriti različite troškove pohrane povezane sa svakim modelom kamere koji razmatrate za nabavku. Kupovina jeftinijih kamera radi smanjenja početnih izdataka može biti ekonomski upitna opcija ako one dolaze u paketu s ogromnim zahtjevima za kapacitetima za pohranu. Na neki način one vas prisiljavaju da trošite više na servere, pa i energiju na duže staze. Isto tako, ako planirate reducirati troškove pohrane smanjenjem veličine pohranjenog videozapisa, morat ćete pažljivo odabrati prave uređaje kako biste osigurali da komprimiranje materijala ne ugrozi kvalitet dokaznog materijala.

To znači da nećete dozvoliti da pikselizacija ili zamućenje slike idu do te mjere da više nije moguće identificirati osumnjičenog. Ako na kraju imate snimak lošeg kvaliteta koji ne može poslužiti kao koristan dokaz, to može obesmisliti prvobitni cilj instaliranja samog sigurnosnog sistema. Neke kamere dolaze sa sofisticiranom tehnologijom koja može pratiti sve važne forenzičke detalje koji su vam potrebni, a da istovremeno smanjuju potrebe za kapacitetima za propusnost i pohranu. Tako se troškovi smanjuju na duže staze. Zato prije nego što instalirate sistem vrijedi provjeriti sve navode o mogućnosti dobijanja visokokvalitetnih snimaka uz niske zahtjeve za kapacitetima za pohranu. Time možete osigurati da vaša očekivanja ne budu iznevjerena.

Svaki skup zahtjeva je jedinstven. Naprimjer, nekada će vam zatrebati slike visokog kvaliteta, čak i u mraku. Neke kamere mogu kompenzirati slab nivo osvjetljenja jačanjem funkcije praćenja signala, što dovodi do većih troškova i zahtjeva za pohranom. Druge opcije mogu koristiti alternativne tehnologije za optimizaciju svjetla koje nemaju jednako veliki utjecaj na troškove pohrane. One bi vam mogle pomoći da optimizirate budžet eliminacijom potrebe za dodatnim vanjskim osvjetljenjem.

Predviđanje indirektnih troškova

Tip uređaja koji odaberete utjecat će na troškove mnogo više od same pohrane. Nadzor, održavanje i utrošak električne energije također se moraju uzeti u obzir kako bi se predvidjeli ukupni troškovi sigurnosnog sistema. Jednom kada zbrojite cifre, troškovi mogu početi rasti prilično brzo, ali najvažnije je znati da će uređaji koje odaberete imati veliki utjecaj na konačni saldo. Odabir ekonomičnijih kamera i uređaja u startu može rezultirati velikim indirektnim troškovima. Nasuprot tome, odabir kvalitetnijih kamera i uređaja može vam omogućiti da dugoročno smanjite indirektne troškove sigurnosnog sistema, donoseći uštede koje možete iskoristiti za reinvestiranje i brži razvoj poslovanja. Naprimjer, vlasnici videonadzornih sistema instaliranih u zonama sa zahtjevnim uslovima rada, kao što su pomorske luke ili hemijska postrojenja, mogu se suočiti s visokim računima za čišćenje slane vode i uklanjanje prašine s kamera. Prelaskom na sofisticiranije kamere koje nude funkcije daljinskog čišćenja ili dolaze u paketu sa samočistećim materijalima i komponentama (kao što je hidrofilna kupola) mogu se smanjiti potrebe za održavanjem, a time i troškovi.

Kako pretvoriti nabavku u investiciju?

Ako se nabavci željenog tipa kamere pristupi uz svijest o utjecaju ove odluke na buduće troškove, odluka o nabavci se može pretvoriti u odluku o investiciji. Postizanje ovog cilja je lakše ako se u startu postavi nekoliko ključnih pitanja.

Prvo se tiče funkcija koje želite dobiti s kamerom, kao i potrebe za prostorom za pohranu koju nabavka takve kamere povlači. Drugo pitanje tiče se projiciranih troškova napajanja takvog sistema na duže staze. Važno je dobiti sliku i o ulozi pratećih tehnologija u kameri u formiranju ukupnih troškova. Na kraju, vrijedi sagledati i njihov udio u općim troškovima.

Pitanje koštanja sigurnosnog sistema izlazi izvan okvira razmatranja koja se tiču inicijalne nabavke. Donošenje najbolje odluke na osnovu šire slike o troškovima može značiti nešto veći početni izdatak koji će se dugoročno isplatiti. Zato vrijedi izdvojiti vrijeme za postavljanje pravih pitanja na samom početku. To ide u paketu sa pronalaženjem partnera koji vam mogu ponuditi odgovore na ta pitanja i pomoći vam da izračunate dugoročne troškove. Tako vam se omogućava da izbjegnete potencijalno neugodna iznenađenja u pogledu utroška električne energije, troškova pohrane, rada i održavanja. Važno je znati i da se tako osigurava da na kraju dobijate sigurnosni sistem koji odgovara vašim konkretnim potrebama.

Pet koraka za optimizaciju ulaganja

Odlučivanje o tome koji sigurnosni sistem želite nabaviti povlači detaljnu analizu. U konačnici, sigurnosni sistemi mogu trajati pet godina ili više, tako da blagovremena analiza svih relevantnih faktora može dovesti do znatnih ušteda troškova i većeg povrata investicija (ROI) na duže staze. Iako se ovaj proces može činiti zahtjevnim, u praksi postoji pet jednostavnih koraka koje možete slijediti kako biste bili sigurni da ćete maksimalno iskoristiti svoje ulaganje. Praćenje ovih koraka omogućava vam da se odlučite za najbolji sigurnosni sistem za vašu organizaciju, a da istovremeno optimizirate svoja ulaganja.

Odaberite kameru prema vrijednosti koju dodaje

Iako se na prvu može učiniti suvišnim, pitanje “zašto nabavljam kamere” jeste važan početni korak. Cijena uređaja i njegove funkcije su važni faktori, ali je od vitalnog značaja pravilno razumjeti šta vaša organizacija, zapravo, želi od kamere prije nego što počnete vagati vrijednost različitih funkcija u svakom modelu.

Jasnoća vizije je ključna kako biste osigurali da će kamere koje završe u vašem užem izboru raditi na željeni način ili ponuditi potrebni dokazni materijal. Naprimjer, da li instalirate sigurnosni sistem za stabilizaciju zarade u maloprodaji tako što ćete se boriti protiv krađe i prevara? Ili vam je cilj optimizirati proizvodnju i izbjeći zastoje u proizvodnom postrojenju? Da li možda samo želite ponuditi sigurnost za svoje zaposlene ili putnike u javnom prijevozu?

Postoji mnogo različitih načina na koje se sigurnosni sistemi mogu primijeniti kako biste pomogli vašoj organizaciji, od povećanja sigurnosti do kreiranja poslovne vrijednosti. Određivanje razloga zašto upravo sada nabavljate sistem je ključni prvi korak u jačanju spremnosti za optimizaciju investicija.

Izračunajte kako uređaj utječe na ostatak sistema

Nakon toga morate stvoriti sliku o tome kako vaš odabir kamere utječe na ostatak sistema. Pohrana je važan faktor u ovoj kalkulaciji. Jeftinije kamere mogu izgledati kao privlačna opcija, ali ako je njihova tehnologija kompresije ograničena na smanjenje brzine prijenosa, odnosno potrebe za kapacitetima propusnosti i pohrane, ta ušteda dolazi nauštrb dobijanja kvalitetnog snimka.

Tako možete obesmisliti sam razlog zbog kojeg nabavljate sistem. S druge strane, sofisticiranije kamere mogu imati veću početnu cijenu, ali su opremljene inteligentnim algoritmima koji nude relevantne forenzičke informacije u punoj rezoluciji i pri punoj brzini prikaza, a da pri tome zahtijevaju manje prostora za pohranu. Na taj način možete nadoknaditi početnu veću cijenu kroz niže troškove pohrane u godinama koje dolaze. Ipak, troškovi pohrane i potrebe za njom samo su jedan segment kalkulacije koji treba uzeti u obzir u ovoj fazi. Šta je sa složenošću instalacije? Koliko brzo ćete biti u stanju podesiti vaš uređaj i dodati sve komponente sistemu? Vrijedno je razmisliti i o tome koja će vam dodatna oprema biti potrebna da osigurate da će sigurnosni sistem ispuniti vaše ciljeve ako odaberete konkretni model kamere. Naprimjer, ako kamere koje ste odabrali zahtijevaju dodatnu opremu za postavljanje, to će imati nepovratan utjecaj na instalaciju i učiniti je sporijom i skupljom nego što je prvobitno predviđeno. Ako to shvatite tek na dan instalacije, postoji znatan rizik od kašnjenja cijelog projekta. Ukupna slika o svim troškovima, a ne samo o cijeni samih uređaja važna je za optimizaciju ulaganja u sigurnosni sistem.

Procijenite troškove korištenja i rada sistema

Sljedeće važno pitanje je “šta će se desiti kada se sistem pokrene?” Ovaj korak se često zanemaruje. To je zato što neki korisnici tretiraju operativne troškove sistema kao prirodnu cijenu poslovanja, dok drugi možda ne žele previše razmišljati o tome ako je to pokriveno budžetom nekog drugog odjela. Ipak, ulaganje vremena u razmišljanje o troškovima rada sistema važno je za sve donosioce odluka uključene u nabavku sigurnosnog sistema. Tu, zapravo, nastaju veliki, ali manje vidljivi troškovi. Iako oni možda neće utjecati direktno na vas ili vaš odjel, vaša organizacija će ih sigurno osjetiti. A ako vaša kompanija gubi novac zbog visokih operativnih troškova sistema, to će na kraju utjecati i na vaš budžet. To znači da vrijedi razmisliti o potrošnji električne energije, potrebnom održavanju i troškovima praćenja sistema. No, kako različite kamere u vašem užem izboru mogu utjecati na ove troškove? To možete procijeniti stavljanjem na papir nekoliko ključnih pitanja.

Prvo morate razmotriti koliko energije željene kamere troše tokom upotrebe i kako to može utjecati na vaš račun za struju? U vezi s tim, koliko vam je prostora za pohranu potrebno za konkretne kamere i kako to dugoročno utječe na vaše troškove električne energije? Na kraju, morate znati da li željene kamere nude neku pametnu funkciju za smanjenje ukupnih troškova. Naprimjer, da li one nude superiorne analitičke funkcije kao što su duboko učenje i rubna analitika, smanjenje broja lažnih alarma i ubrzavanje forenzičke pretrage radi smanjenja operativnih troškova? Uređaji koje odaberete u konačnici će utjecati na sve troškove koji nastaju tokom životnog ciklusa sigurnosnog sistema.

Predvidite utjecaj koji će sistem imati na poslovanje

Kada dobijete širu sliku o tome kakve su troškovne implikacije nabavke kamera iz vašeg užeg izbora, vrijeme je da razmotrite i krajnji rezultat – kako će taj sistem pomoći vašem poslovanju? Hoće li dovesti do veće efikasnosti, smanjenja krađa, poboljšanja usluga koje pružate klijentima ili stepena zadržavanja zaposlenih stvaranjem sigurnijeg radnog mjesta?

U konačnici, ispravno odabran sigurnosni sistem može kreirati poslovnu vrijednost za vašu organizaciju, što znači i bolje finansijske rezultate. Važno je kvantificirati način na koji će sigurnosni sistem utjecati na vaše poslovanje kako biste prilikom donošenja odluke mogli procijeniti navedene prednosti u odnosu na ukupne troškove.

Bavljenje ovom temom često uključuje saradnju između odjeljenja. Tako se lakše dobija i procjenjuje šira slika utjecaja sistema na poslovanje u cjelini. Kao dodatna pogodnost, saradnja među odjeljenjima također otvara mogućnost pristupa većem budžetu i dodatnog učešća u odabiru sistema videonadzora, kao i analizi prednosti koje on može donijeti poslovanju.

Donesite najbolju odluku za svoju organizaciju

Ovaj posljednji korak odnosi se na procjenu informacija do kojih ste došli u prethodnim fazama i uključivanje svih dobijenih uvida u vašu konačnu odluku. Sve dok analizirate neki novi uvid dobijen tokom ovog procesa, npr. ako uračunate dodatnu vrijednost željenog uređaja ili procjenjujete povezane troškove rada, vi zapravo pravite korak u pravom smjeru – odmičete se od puke nabavke sistema i idete ka planiranju investicije koja može donijeti pogodnosti za vašu organizaciju.

Ovaj proces okončavate procjenom različitih scenarija vezanih za nabavku više sigurnosnih uređaja jer će vas on bolje pripremiti na optimizaciju sistema koji kupujete u korist vaše kompanije. Umjesto da vršite odabir na osnovu početnih troškova, sada donosite odluku sa dugoročnom vizijom i tako smanjujete rizik od neugodnih i iznenadnih troškova koji se mogu javiti u budućnosti.

Rad sa partnerom na odabiru najboljeg sistema

Važno je imati na umu da ovo ne morate raditi sami. Proces odgovaranja na ova pitanja pomaže vam da prepoznate partnere koji žele uložiti u dugoročni uspjeh vaše organizacije. Zato je ključno pronaći pravog partnera koji će zajedno s vama proći kroz ove scenarije kako biste pronašli sistem koji će raditi u vašem najboljem interesu. To se odnosi na visinu prihvatljivih ukupnih troškova vlasništva, kao i na nabavku sistema koji će zadovoljiti vaše potrebe za vrijednošću na duže staze.

Ima neka tajna veza: klimatske promjene i cyber sigurnost

Ekstremni vremenski uslovi, kao što su uragani i poplave, dobro su poznati fenomeni koji pustoše infrastrukturu i ugrožavaju stanovništvo. Manje očigledan, ali ništa manje destruktivan je i utjecaj ovih pojava na globalnu cyber sigurnost, s kojom plešu u začaranom krugu

Piše: Mirza Bahić; E-mail: redakcija@asadria.com

Eskalacija ekstremnih vremenskih prilika, rast nivoa mora i otapanje globalnog ledenog pokrivača postali su više od puke brige za okoliš. Ove pojave su danas i katalizatori rasta broja cyber napada širom svijeta, što je izazov za pojedince, organizacije i države jer traži dublje razumijevanje složenog odnosa između ova naizgled nepovezana fenomena.

Ekstremno vrijeme i cyber sigurnost su povezani

Nije neobično da ekstremni vremenski događaji mogu nanijeti veliku štetu infrastrukturi, uključujući onu informatičku, centre podataka, servere i ključne sisteme. Osim što uzrokuju poremećaje u kvalitetu internetske veze i dostupnosti usluga cyber zaštite, fizička oštećenja IT infrastrukture otvaraju mogućnosti za cyber kriminalce koji koriste novonastale sigurnosne rupe da dobiju neovlašteni pristup resursima ciljane organizacije.

Nakon klimatskih katastrofa kritična sigurnosna infrastruktura je obično ozbiljno ugrožena, što povećava ranjivost organizacija i pojedinaca na cyber napade. Pored infiltracije u prateće sisteme i baze podataka, kriminalci iskorištavaju prateći haos i konfuziju u situacijama klimatoloških katastrofa kako bi pokrenuli i ekvivalente phishing napada, uz preuzimanje uloga humanitarnih organizacija koje prikupljaju donacije za pomoć tokom katastrofa. Uz manjak vremena za provjeru kredibiliteta ovakvih subjekata, situacije poput sve češćih poplava ili tornada su idealno vrijeme i za lažno predstavljanje s ciljem iskorištavanja spremnosti ljudi da pomognu stradalnicima pogođenih katastrofom. Na taj način napadači ne samo da obmanjuju žrtve nego i kradu lične podatke i informacije o identitetima legitimnih institucija koje pružaju pomoć u ovim situacijama.

Nadalje, neumitni rast nivoa mora predstavlja dodatne izazove za menadžere cyber sigurnosti. Obalne regije i ostrvske države posebno su podložne naglom rastu nivoa voda, što dovodi u opasnost kritičnu infrastrukturu, uključujući centre podataka i komunikacijske mreže. Plavljenje ovih vitalnih komponenti otvara širok prostor za napade koje cyber kriminalci koriste za infiltriranje u sisteme, krađu informacija i remećenje pružanja osnovnih usluga.

Ograničavanje resursa za odgovor na prijetnje tokom katastrofa

U međuodnosu klimatskih promjena i sigurnosti postoji i njegova “ciklična” strana jer je sama cyber sigurnost u velikoj mjeri zavisna od dostupnih IT resursa. Pristup istima danas je često ograničen upravo zbog klimatskih promjena, a povećana glad za resursima za borbu protiv cyber napada, ironično, dovodi i do pojačanog globalnog zagrijavanja i pratećih ekstremnijih vremenskih uslova. Kako mnoga društva kaskaju u kreiranju izvora obnovljive energije, energijski intenzivna priroda same cyber zaštite zapravo doprinosi pogoršanju klimatskih uslova kroz veću potrošnju energije i tako generisanju intenzivnijih toplotnih emisija.

S druge strane, ekstremni vremenski uslovi izazvani klimatskim promjenama potkopavaju napore timova usmjerenih na zaštitu korisnika od informatičkog kriminala. Naprimjer, nepredvidivi uragani razaraju sigurnosnu infrastrukturu jer ometaju pružanje osnovnih usluga cyber zaštite na koje se oslanjaju brojni korisnici i organizacije. Kako korisnici u vremenu katastrofe moraju birati između gašenja kritičnih zaštitnih sistema i gubitka energije, oni ostaju bez sloja zaštite koji ih inače upozorava na infiltraciju napadača i njihovog softvera.

Klimatski neštetni izvori energije kao nove mete

Učinci klimatskih promjena na cyber sigurnost su višeslojni i ne moraju biti direktno povezani sa gubitkom informatičkih resursa, prekidom dostupnosti sigurnosnih usluga i pokušajima prevara. Same klimatske promjene su već kreirale ogromnu potražnju za obnovljivim izvorima energije jer energetska postrojenja poput solarnih i vjetroelektrana ne povlače emisije ugljičnog dioksida i drugih gasova koji izazivaju efekat staklenika. Kako sistemi obnovljivih izvora energije postaju okosnica ekonomskih aktivnosti, oni se sve više percipiraju kao privlačne mete za razne cyber kriminalce. Brža tranzicija ka tzv. zelenoj energiji kao odgovor na klimatske promjene neizbježno će otvoriti dodatne sigurnosne praznine, pružajući kriminalcima neograničen izvor ranjivih sistema u čijoj odbrani često nemamo dovoljno iskustva. No, postoji li balansirano rješenje koje može smanjiti rizik od poplave cyber napada u vrijeme kada i one fizičke već nanose dovoljno globalne štete?

Razumijevanje međuodnosa kao ključni prvi korak

Za efikasnu borbu protiv dvoglave prijetnje klimatskih promjena i cyber kriminala, organizacije moraju bazirati svoju strategiju na analizi globalnih trendova.

Za početak, provođenje redovnih procjena cyber rizika je prvi korak u identifikaciji potencijalnih prijetnji u odnosu na vremenske prilike koje dominiraju u korisnikovoj operativnoj regiji. Nakon temeljite evaluacije sistema i mrežnih resursa organizacije, ovi subjekti moraju razraditi robusne planove odgovora na klimatske incidente i održavati stanje pripravnosti za otklanjanje pratećih sigurnosnih rizika povezanih s njima, poput prestanka napajanja i prekida internetske veze, oštećenja informatičke infrastrukture, gubitka pristupa sigurnosnim uslugama i pokušajima prevara.

Ulaganje u savremenu tehnologiju cyber sigurnosti će, pored standardnih mjera, tražiti dodatni fokus na stavke poput energijske efikasnosti te otpornosti i redundancije u slučaju otkazivanja ključnih IT resursa. Kako su klimatske promjene problemi od nacionalnog, pa i transnacionalnog značaja, samo je pitanje vremena kada će odgovarajuće najbolje prakse biti donesene na ovim nivoima. U međuvremenu, organizacije će same morati razraditi protokole cyber zaštite u okolnostima ekstremnih vremenskih prilika. To se posebno odnosi na razvoj protokola za zaštitu osjetljivih podataka i održavanje funkcionalnosti i autonomije odbrambenih sistema u kriznoj situaciji.

Efikasan pristup cyber sigurnosti može pomoći i u smanjenju neizbježne štete koja nastaje zbog ekstremnih klimatskih uslova i suziti manevarski prostor profiterima na ovom tipu nesreća, među kojima su i nepoželjni akteri iz kibernetičkog svijeta.

Multisenzorske kamere jače su nego ikada

Nadzor velikih površina važan je segment videonadzora, posebno za krajnje korisnike koji moraju pokrivati prostore i objekte kao što su aerodromi, parkinzi i skladišta. Ipak, izazov je oduvijek predstavljala i činjenica da takve površine moraju biti pokrivene većim brojem kamerama, što može biti skupo i nepraktično za instalaciju

Piše: asmag.com; E-mail: redakcija@asadria.com

 Fiksna IP kamera s jednim senzorom nudi visoke performanse i odličnu rezoluciju, ali ima i svoje nedostatke. Najveća je činjenica da pokriva usko vidno polje, što je ograničavajući faktor pri nadzoru velikih površina. Panoramske kamere otklanjaju ovaj problem uz vidno polje od 180, 270 ili čak 360 stepeni unutar pokrivane zone, što korisnicima omogućava da dobiju nadzor iz više pravaca pomoću samo jednog uređaja.

Panoramski i višesmjerni nadzor

S druge strane, fisheye i multisenzorske kamere nude panoramski nadzor. Prve imaju jedan objektiv “ribljeg oka”, koji daje vrlo izobličen pogled na scenu. Zbog toga se multisenzorske kamere nameću kao idealan izbor jer uključuju više objektiva u jednom uređaju. Multisenzorske kamere mogu se podesiti tako da nude i panoramski i višesmjerni nadzor. Panoramske multisenzorske kamere u potpunosti pokrivaju široko vidno polje. Naprimjer, kamera od 180 stepeni može pokriti cijelu uličnu scenu, dok ona od 270 stepeni postavljena na vanjskom uglu zgrade nudi potpunu pokrivenost željenog prostora. Ove kamere služe za praćenje stanja na terenu na velikim površinama.

Kao alternativa, dostupan je i višesmjerni nadzor, gdje se senzori mogu postaviti tako da pokrivaju više smjerova kako bi ponudili detaljan prikaz iz više uglova u određenoj zoni. Idealni su za prostore kao što su hodnici, raskrsnice i vanjski uglovi zgrada, a posebno za lokacije kao što su škole ili maloprodajni objekti.

 Viši kvalitet slike

“Multisenzorske IP kamere imaju dva ili više samostalnih modula senzora, odnosno objektiva u jednom kućištu. Ovo kameri daje mnogo veću gustoću piksela za svako vidno polje, što rezultira znatno većim kvalitetom slike od onoga što je dostupno uz širokougaoni objektiv uparen s jednim senzorom. S više senzora u jednom kućištu instalateri i krajnji korisnici imaju koristi od manjih troškova instalacije, samo jedne montaže i jednog mrežnog kabla koji služi za napajanje i podatke. Multisenzorske kamere također minimiziraju portove potrebne na PoE switchu, a potrebna im je samo jedna softverska licenca za VMS”, kaže Rui Barbosa, menadžer proizvoda u kompaniji i-PRO Americas, dodavši kako ovakve kamere zauzimaju manje prostora i manje su nametljive od više pojedinačnih kamera.

Multisenzorske kamere nude razne pogodnosti. “Koristeći samo jedan mrežni kabl i IP adresu, kamere s više senzora zamjenjuju nekoliko konvencionalnih kamera, omogućavajući korisnicima da prate više zona jednim uređajem. One nude znatne uštede za krajnje korisnike jer im je potrebno daleko manje kablova, vodova i hardvera za montažu, a uključuju samo jedan proces instalacije, jedan izvor napajanja, jednu IP adresu i jednu VMS licencu”, kaže Uri Guterman, voditelj proizvoda i marketinga u kompaniji Hanwha Vision Europe.

Primjene

Jedinstvene karakteristike multisenzorskih kamera čine ih idealnim za svaku primjenu kod koje se traži visokokvalitetna pokrivenost na velikim površinama. “Multisenzorske kamere su svestrane i pogodne za velike unutrašnje i vanjske prostore, bez obzira na vertikalno tržište. Naprimjer, na aerodromu se ova kamera može instalirati u zatvorenom prostoru kako bi terminali ostali zaštićeni i sigurni. To se odvija uz efektivno praćenje toka saobraćaja u dva smjera, kao i na otvorenom radi nadzora aerodroma. U školi se ove kamere mogu postaviti u zatvorenom prostoru radi zaštite raskrsnica unutar hodnika ili na otvorenom kako bi se zaštitio parking. U gradovima multisenzorska kamera može pružiti optimalnu pokrivenost glavnih raskrsnica”, kaže Hamish Dobson, potpredsjednik odjela za poslovnu tehničku zaštitu u Motorola Solutionsu.

Vertikalna tržišta koja mogu imati koristi od multisenzorskih kamera uključuju maloprodaju, transport, državne institucije, obrazovanje i bolnice. Međutim, ove kamere se koriste i u druge svrhe i pomažu krajnjim korisnicima da dobiju vrijednu poslovnu inteligenciju. Osim sigurnosti, dokazano je da kamere s više senzora smanjuju gubitak robe, pomažu u rješavanju sporova između osoblja i kupaca, osiguravaju forenzičku dokumentaciju za vođenje slučajeva, sprečavaju pojavu lažnih potraživanja te poboljšavaju praćenje tokova saobraćaja.

To je posebno važno za maloprodaju. Multisenzorske kamere mogu se instalirati s različitim tipovima softvera za analitiku kako bi pomogle organizacijama da se bolje nose s raznim aspektima svog poslovanja. Naprimjer, organizacije mogu koristiti vidno polje kamera od 180 do 360 stepeni da prate kako se kupci kreću po radnji, gdje se pojavljuju uska grla i koje su kase opterećene. Na taj način mogu optimizirati raspored objekata unutar radnje za bolju operativnu efikasnost i poboljšano korisničko iskustvo.

Snaga vještačke inteligencije

IP kamere su sve češće potpomognute videoanalitikom koja podržava vještačku inteligenciju (AI). Ova tehnologija kameri daje više inteligentnih funkcija, a ni multisenzorske kamere nisu izuzetak kada je u pitanju ovaj trend. “Dodavanje vještačke inteligencije multisenzorskoj kameri znači da korisnik ne mora stalno pratiti događaje, jer sistem automatski upozorava operatere na prethodno konfigurisane događaje, npr. na vozila koja ulaze u određenu zonu i na ljude koji se tamo nepotrebno zadržavaju. Tako se podržava precizna klasifikacija objekata, praćenje objekata, brza pretraga događaja i funkcije poslovne inteligencije na rubnim uređajima”, kaže Guterman. Podrška AI-ja također smanjuje i broj lažnih alarma, što je izuzetno važno za operatere u nadzornom centru.

“Dodavanje vještačke inteligencije multisenzorskoj kameri može pretvoriti videonadzorni sistem iz reaktivnog u proaktivno rješenje. Operateri koji prate kamere na nekoj lokaciji tokom dugog perioda mogu iskusiti pad pažnje i stres, što može rezultirati propuštanjem događaja. Multisenzorske kamere s funkcijama videoanalitike pogonjenim vještačkom inteligencijom mogu pomoći u detekciji i upozoravanju operatera na potencijalne događaje koji mogu proći neprimijećeni, a trebaju njihovu pažnju, kao što je, npr., nepotrebno zadržavanje osoba, nedozvoljeni ulazak vozila i dr. Tako se ubrzava vrijeme odgovora i vođenja istraga”, kaže Dobson.

Budući da se analitika zasnovana na vještačkoj inteligenciji može instalirati na svaki senzor, to omogućava mnogo više prilagodbi za analitiku koja se može koristiti u više smjerova, smatra Barbosa. “Instalater može odrediti jedan smjer koji se koristi za brojanje ljudi koji ulaze na vrata, dok drugi smjer može poslužiti za obavještavanje o tome koliko je ljudi u redu za odjavu. Treći može pokrivati praćenje neovlaštenog pristupa zabranjenoj zoni. Mogućnosti su beskrajne, a činjenica da sve ovo možete raditi sa samo jedne nadzorne tačke je doista fascinantna”, kaže Barbosa.

Vrste vještačke inteligencije

AI koji se koristi u multisenzorskim kamerama omogućava detekciju i klasifikaciju objekata kao minimum. Ovo sistemu omogućava da prepozna objekte kao što su ljudi, vozila, registarske tablice i slično. Postoje i naprednija rješenja koja mogu dodatno analizirati detalje u sceni. “Napredniji modeli klasificiraju atribute kao što su starost, spol, boja i vrsta odjeće, modni dodaci (poput šešira, maske za lice, naočala, torbe) kao i tip vozila, boja, pa čak i model”, kaže Guterman.

Napredna AI analitika je podržana na ovim kamerama zahvaljujući snažnijem hardveru, što se posebno odnosi na sistem na čipu (SoC), koji ima dovoljno računarske snage za izvršavanje složenih algoritama. “Kada se informacije obrađuju na rubnim uređajima, važno je imati snažan i fleksibilan sistem na čipu koji može podržati više analitičkih procesa paralelno, a troši vrlo malo energije. Budući da se polje vještačke inteligencije tako brzo mijenja, i-PRO je odabrao napredni Ambarella AI sistem na čipu, koji pogoni tehnologiju koja stoji iza autonomnih vozila, interneta stvari i robotike”, kaže Barbosa.

Multisenzorske kamere i kamere s vještačkom inteligencijom idealno su rješenje za različite tipove korisnika, koji sada mogu podrobnije razumjeti situaciju na terenu i efikasnije obavljati svoje zadatke. “Ove mogućnosti mogu pružiti bolji uvid u sve što se dešava na lokaciji, što sigurnosnim operaterima omogućava da donose pametnije odluke i reaguju na događaje. Multisenzorske kamere nemaju prepreke za korištenje AI analitike u poređenju sa standardnim kamerama, a vrijednost koju donose ovisi o vidu primjene, instalaciji i vidnom polju”, kaže Dobson.

Proces odabira

Postoje određeni ključni faktori koja treba uzeti u obzir pri odabiru multisenzorske kamere s vještačkom inteligencijom. Prvo treba znati da kvalitet slike mora biti dovoljno dobar da bi AI efikasno radio svoj posao. Stoga bi korisnik trebao obratiti pažnju na različite specifikacije kako bi se uvjerio da kamera može prikazati sliku dovoljno visokog kvaliteta. “Ukupna rezolucija i brzina prikaza su važne specifikacije koje treba uzeti u obzir. Multisenzorske kamere su namijenjene za postavljanje na velikim površinama na kojima ljudi, vozila i važni detalji mogu biti daleko od kamere. Što su rezolucija i brzina prikaza veće, to će kameri biti lakše da zabilježi potreban nivo detalja”, kaže Dobson. Time se, zapravo, dobija jasnija slika onoga što se dešava na lokaciji.

IC osvjetljenje

Infracrveno osvjetljenje je još jedna važna karakteristika koju treba uzeti u obzir, posebno za praćenje vanjskih površina gdje sumrak ili noć mogu otežati vidljivost. Opcija IC osvjetljenja na multisenzorskim kamerama omogućava operaterima da jasno vide lokaciju čak i kada je ona slabo osvijetljena ili je vani potpuni mrak. Mogućnost rada s odgovarajućim VMS-om još je jedan ključni faktor koji treba uzeti u obzir. “Od ključne je važnosti da AI kamera bude uparena sa VMS sistemom koji podržava sve metapodatke koje kamera generiše. Ako VMS ne može podržati sve podatke s kamere, onda je sistem ograničen od samog početka”, kaže Barbosa. Zbog toga je i-PRO kreirao Active Guard dodatak, koji se može instalirati s popularnim VMS-ovima kao što su Genetec i Milestone, omogućavajući im da prikažu sve atribute koje kamera može prepoznati, kao i da rade s njima.

Optimiziranje instalacije

I način instalacije multisenzorske AI kamere igra važnu ulogu ako se traže optimalni rezultati. U tom smislu, treba razmotriti i faktore kakvi su, naprimjer, prostor koji se nadgleda, vidno polje i idealna visina za ugradnju. “Za najbolje analitičke performanse zasnovane na vještačkoj inteligenciji važno je da se kamera ne postavlja previsoko. Dobro postavljena multisenzorska kamera može lako zamijeniti tri ili četiri samostalne kamere na uglu zgrade ili raskrsnici hodnika. Za hodnike je također važno odabrati kameru koja može optimizirati omjer širine i visine kako bi prikazala veću površinu hodnika umjesto zidova”, kaže Barbosa. Ovisno o udaljenosti koju treba pokriti, može biti korisno uzeti 4K senzore kako bi se osiguralo da je gustoća piksela dovoljno visoka da se razaznaju lica i druge karakteristike.

“Multisenzorske kamere nude veliku fleksibilnost i mogu se instalirati na mnogo različitih načina. Naprimjer, multisenzorske kamere od 180 stepeni obično se koriste za pokrivanje površina od zida do zida, dok su one od 270 stepeni najprikladnije za pokrivanje krajeva zgrada bez mrtvih uglova. S druge strane, multisenzorske kamere od 360 stepeni nude odličnu pokrivenost kada se postave nasred raskrsnica i širokih površina kao što su parkinzi”, dodaje Dobson.

Važno je napomenuti da postoje određeni online alati koji mogu pomoći u optimizaciji instalacije. “Online alati kao što je Wisenet Toolbox Plus omogućavaju korisnicima da naprave jednostavne izračune vidnog polja i odaberu prave funkcije, opcije za objektiv i pribor za konkretnu instalaciju. Sistem-integratori mogu lako pretraživati, filtrirati i porediti specifikacije, a zatim sastaviti listu proizvoda potrebnih za određeni projekat”, kaže Guterman dodavši kako se na taj način dolazi do dokumenta s procjenom potrebnog propusnog opsega i kapaciteta za pohranu za konkretni projekat.

Ultraširokopojasno precizno pozicioniranje

Dok konvencionalna RF tehnologija mjeri udaljenost prema jačini signala koristeći RSSI metodu indikatora jačine primljenog signala, UWB mjeri udaljenost prema vremenu proleta. U okviru te metode signali se šalju slično onako kako to čini radar. Jačina signala često opada zbog utjecaja okoline, što otežava korištenje ovog mjerenja kao apsolutnog standarda. Međutim, brzina signala je uvijek konstantna

Piše: Artem Arifov, menadžer za razvoj poslovanja, Suprema Europe and North Africa; E-mail: aarifov@supremainc.com, sales_eu@supremainc.com

Pametni telefoni Applea i Samsunga od ove su godine opremljeni ultraširokopojasnom (UWB) tehnologijom. Appleovi uređaji koriste UWB za AirDrop dijeljenje podataka na blizinu u iPhone uređajima i za praćenje lokacije putem digitalnih oznaka, čime se mogu nadzirati važne stvari korisnika kao što su novčanici i torbe. Funkcija SmartThings Find na Samsungovim Galaxy modelima koristi UWB za pronalaženje izgubljenih digitalnih uređaja.

Na prvi pogled može izgledati da je pronalaženje uređaja i objekata vrlo jednostavna funkcija. Međutim, sa tehničkog aspekta, zapravo je vrlo teško postići dovoljno visoku preciznost da se trenutno pronađu uređaji i predmeti u složenom zatvorenom prostoru kao što je dom ili kancelarija. UWB je radiofrekvencijska tehnologija koja omogućava ovu preciznost.

 Mjerenje na vremenu proleta

Poznato je da UWB može izmjeriti tačnu poziciju objekta sa greškom od samo 5 do 10 cm. Da bi postigao tako visoku preciznost, UWB koristi širokopojasnu komunikaciju i tehnologiju mjerenja udaljenosti zasnovanu na vremenu proleta (Time-of-Flight), odnosno vremenu koje je potrebno da čestica ili val pređe određeni put u nekom sredstvu.

Dok bežične komunikacije na kratkim udaljenostima, kao što su Wi-Fi ili Bluetooth Low Energy protokol (BLE), općenito imaju komunikacijski opseg od nekoliko MHz, UWB ima komunikacijski opseg od nekoliko GHz. Ova mnogo veća propusnost omogućava daleko manje neuspješnih pokušaja u komunikaciji i veću brzinu odgovora.

Dok konvencionalna RF tehnologija mjeri udaljenost prema jačini signala koristeći RSSI ili indikator jačine primljenog signala (Received Signal Strength Indicator) metodu, UWB mjeri udaljenost prema vremenu proleta. U okviru te metode signali se šalju slično onako kako to čini radar, pri čemu se udaljenost mjeri kao vremenska razlika između odašiljanja i vraćanja signala. Jačina signala često opada zbog utjecaja okoline, što otežava korištenje ovog mjerenja kao apsolutnog standarda. Međutim, brzina signala uvijek je konstantna, čineći raspon zasnovan na vremenu proleta preciznijim od onoga zasnovanog na RSSI-ju i mnogo boljim mjerenjem za upotrebu kao širokoprihvaćeni standard. Nadalje, ako se doda ugao signala, moguće je još preciznije mjerenje položaja.

Hoće li UWB promijeniti kontrolu pristupa?

Pozicioniranje zasnovano na GPS-u podliježe općoj grešci od oko 50 metara. U vanjskom okruženju greška od 50 metara možda neće biti značajna. Međutim, u slučaju pozicioniranja u zatvorenom prostoru, važno je imati mnogo veći stepen preciznosti. Tehnologija preciznijeg pozicioniranja u zatvorenom prostoru se kontinuirano proučava decenijama kroz različite metode kao što su Wi-Fi, Bluetooth i geomagnetizam. S ultraširokopojasnom tehnologijom konačno je dostigao nivo performansi koji može zadovoljiti tržište i korisnike. UWB omogućava identifikaciju informacija o tačnoj lokaciji korisnika unutar zgrade, a te informacije mogu se koristiti kao podaci za različite usluge.

Sada promijenimo perspektivu i razmislimo o tome koliko će tačne informacije o lokaciji promijeniti sigurnost pristupa.

Precizno mjerenje udaljenosti, kada se koristi zajedno s prepoznavanjem lica ili akreditivima za mobilni pristup, omogućit će ulazak i izlazak bez ikakve potrebe za posebnim procedurama autentifikacije – konačno omogućavajući tehnologiju koju svi u industriji sigurnosti zamišljaju decenijama.

Precizno mjerenje lokacije dovest će do pojave sistema kontrole pristupa koji više ne zahtijeva ugradnju čitača za autentifikaciju na svaka vrata. Bit će moguće provjeriti i potvrditi kredencijale svake osobe koja pokušava ući u zaštićeni prostor bez korištenja čitača na svim pojedinačnim vratima.

UWB će omogućiti precizno mjerenje udaljenosti i lokacije. Ove dvije karakteristike će omogućiti siguran i praktičan pristup i kompanijama i korisnicima, bez potrebe za instaliranjem zasebnih čitača ili prolaženjem kroz poseban proces autentifikacije za svaka vrata kroz koja se želi proći.

Napredak UWB-a s pametnim telefonima

Jedan važan preduslov mora biti ispunjen prije nego što UWB može omogućiti ovu promjenu – neophodno je da bude podržan na svim pametnim telefonima na tržištu. Apple iPhone i Samsung Galaxy uređaji već su omogućili podršku za UWB, a brendovi pametnih telefona srednjeg ranga, kao što je Xiaomi, također su najavili planove za opremanje svojih novih modela UWB tehnologijom. Uzimajući u obzir brzu stopu usvajanja novih tehnologija u trenutnim pametnim telefonima, velika je vjerovatnoća da će skoro svi smartfoni podržati UWB za samo dvije do tri godine, što naše predviđanje budućnosti sigurnosti pristupa čini mnogo bližim stvarnosti.

Bliska zaštita ličnosti

U normalnim slučajevima probijanje kroz grupu nije zadatak tjelohranitelja. To su zadaci za specijalne jedinice policije ili vojske. Da bi obavljali i takve operacije, tjelohranitelji bi morali prolaziti posebne vrste obuke i treninga, što iziskuje i veoma velika sredstva, koja nisu sve agencije u mogućnosti osigurati

Pripremio: Nermin Kabahija; E-mail: redakcija@asadria.com

Intervencija našeg tima za zaštitu trebala bi se ograničiti na konfrontaciju između osoba koje agresivno nasrću jedna na drugu ili na probijanje do prostorije u kojima se naša štićena osoba nalazi. Zato, ukoliko posumnjamo da se u našem objektu nalazi neki uljez spreman za napad, slučaj radije predajmo policijskim snagama jer nema potrebe da sebe i štićenu osobu izlažemo nepotrebnim opasnostima.

Šta tačno učiniti?

Naravno, nećemo uvijek biti u poziciji da smo uz štićenu osobu, recimo ukoliko smo na konferencijama ili prilikom nekih povjerljivih sastanaka. No, ako u takvoj situaciji najednom čujemo pucnjavu ili glasnu vrisku, kako ćemo se ponašati? Većina će instinktivno odmah krenuti da se probije i uđe u prostoriju kako bi se uvjerili u to šta se događa. Na mnogim treninzima čak i pravi profesionalci jednostavno krenu da upadaju u prostoriju i tako bivaju pogođeni municijom za vježbanje. U stvarnom slučaju to se ne radi jer može biti opasno po život. Zato ni u kom slučaju ne smijemo samo upasti u prostoriju – pucnjevi su sigurno ispaljeni iz nekog razloga i moguće je da se u prostoriji nalazi jedno ili više oružja.

Zato je potrebno prioritet staviti na alarmiranje situacije i to moramo uraditi prije nego što odlučimo ući u prostoriju. Mudrost se krije u tome da, ako i mi budemo pogođeni prilikom paničnog ulaska u prostoriju, možda više niko neće biti u poziciji da pošalje dojavu, pa situacija može biti još dramatičnija i gora. U svakom slučaju, ne smijemo gubiti vrijeme, moramo postupati racionalno i biti u stalnoj koordinaciji sa članova našeg tima.

Borba izbliza

Kao tjelohranitelji moramo biti u stanju da se prilagođavamo situacijama kao i da reagujemo na sve napade bez oružja. Zato nam je neophodno i osnovno znanje bilo koje odbrambene tehnike. Ne možemo ovom prilikom ulaziti u specifične tehnike jer sve imaju prednosti i nedostatke, ali generalno gledano, borilački sport je idealno sredstvo za lični fitnes, stjecanje kondicije i snage te usavršavanje koordinacije pokreta. Osim odbrane vitalnih dijelova tijela, potrebne su nam tehnike i taktike koje efektivno funkcionišu i koje se mogu primjenjivati ad hoc. Tehnike kojima želimo ovladati moraju biti jednostavne i efektivne. Ipak, bliski fizički kontakt potrebno je izbjegavati onoliko koliko je to moguće. Jako je bitno izbjeći klasičnu tuču i ozljeđivanja, a to možemo postići i putem verbalne komunikacije. Ukoliko ona ne upali, umiješat ćemo se, ali to mora biti efektivno. Tehnika borbe izbliza mora da sadrži kako kontrolisanje i zadržavanje protivnika tako i čiste tehnike odbrane i blokade od noževa i udaraca.

Vatreno oružje

Da bi se upotreba vatrenog oružja uopće mogla razmatrati, potrebno je primijeniti sve ono što smo ranije govorili o prepoznavanju napada i evakuaciji. Napadi će uvijek biti usmjereni ka štićenoj osobi, a ne direktno protiv nas, što znači da će se upotreba oružja gotovo uvijek odvijati u neposrednoj blizini štićene osobe, drugih tjelohranitelja ili drugih osoba u našoj okolini. Često će biti potrebna brza razmjena vatre, s jedne strane, i kontrole ili evakuacije štićene osobe, s druge strane. Oružje ćemo upotrijebiti iz pokreta, koristeći najčešće jednu ruku, a pri tome ćemo nastaviti održavati komunikaciju sa drugim tjelohraniteljima i štićenom osobom. Samo sveobuhvatna obuka i stalno usavršavanje nas mogu pripremiti da u pravom trenutku ispravno djelujemo.

Očima statistike

Svaka upotreba vatrenog oružja prilikom zaštite lica mora se precizno evidentirati. No, praksa pokazuje da ne postoje precizne statistike koje evidentiraju sve detalje razmjene vatre kao što su udaljenosti, broj ispaljenih metaka, vremenski intervali i sl. U većini slučajeva upotrebljavaju se isključivo policijski podaci. Trendovi u SAD-u i nekim dijelovima Evrope su da se podaci sakupljaju i upoređuju kako bi se došlo do bolje slike ukupne situacije, a time i boljeg rješenja problema. Posebno su zanimljive statistike američkog FBI-ja i policije New Yorka koje nam mogu biti primjer za izradu nekih naših prognoza. One kažu da su se dvije trećine svih razmjena paljbe u kojima su službenici izgubili život odvijale unutar tipične distance za razgovor ili izbliza (1,5–6 m). Vjerovatnoća pogađanja iznosila je u prosjeku oko 16,7%.

Polazeći od poznatih napada i atentata na štićene osobe i navedenih statističkih vrijednosti, može se pretpostaviti da se napadači uvijek nalaze u neposrednoj blizini tjelohranitelja i štićenih osoba, a često su nesudionici, saradnici i drugi tjelohranitelji u direktnom okruženju štićene osobe. Isto tako, veoma je teško neutralizirati napadača vatrenim oružjem i često hici koji promaše dovode do povrede osoba koje se nalaze okolo.

Lažni alarmi u protivprovali

Ako ste mislili da po utvrđivanju da je neki alarm lažan možete odahnuti, razmislite još jednom. I bez realne prijetnje, svaki lažni alarm je izvor frustracija, troškova za korisnika i nadležne službe, kao i štete po ugled proizvođača

Piše: Mirza Bahić; E-mail: redakcija@asadria.com

Svima je poznata stara priča o dječaku pastiru koji je stalno upozoravao druge na nepostojeće vukove, da mu po dolasku pravih zvijeri više niko nije vjerovao. Lažni alarmi u protivprovali rade po istom principu i prate sigurnosnu industriju od njenih prvih dana. Ipak, priča se od stvarnosti razlikuje u tome da bi vas ignorisanje ponavljajućih lažnih alarma moglo skupo koštati jer svako nepotrebno uzbunjivanje ima svoju cijenu. U nastavku teksta donosimo nove pristupe raspetljavanju vječnog “Gordijevog čvora” industrije – lažnih alarma u protivprovali.

Ćudljivi, ali esencijalni sistemi

I korisnici i sigurnosni eksperti stalno naglašavaju važnost protivprovalnih alarma za zaštitu organizacija i domova od potencijalnih opasnosti. Elektronski sigurnosni sistemi su se pokazali vrlo efikasnim u prepoznavanju prijetnji i obavještavanju vlasnika i korisnika objekata o incidentnim situacijama.

“Nažalost, glavni problem kod svih protivprovalnih sistema ostaje pojava lažnog alarma. Lažni alarm može da bude ne samo iritantan i dosadan nego korisniku sistema može doneti dodatne troškove tokom korištenja. Lažne alarme je nemoguće potpuno eliminisati, ali možemo preduzeti više koraka kako bismo taj broj sveli na minimum”, kaže Aleksandar Dobnikar, menadžer distributivne prodaje za JI Evropu u kompaniji Bosch Building Technologies. Njegovo mišljenje dijeli Ketrin Stepančić-Kontošić, voditeljica prodaje u firmi Vlado Elektronika. “Vrlo često slušamo o sigurnosnim sistemima koji prave probleme. Tu se lažni alarmi često spominju kao prvi uzrok nezadovoljstva korisnika”, kaže Stepančić-Kontošić.

U protivprovali povezivanje jednog zamršenog i reaktivnog sistema i njegovih promjenjivih postavki s interakcijama s ljudima i njihovom okolinom povećava vjerovatnoću od pojave lažnih alarma. Iako ovi sigurnosni sistemi nude ogromne prednosti u smislu zaštite života i imovine, lažni alarmi su smetnja i za organizacije i za interventne službe koje moraju odgovarati na njih izlaskom na teren.

Koliko su, zapravo, lažni alarmi česti?

Stopa lažnih alarma u protivprovalnim sistemima može varirati u zavisnosti od konkretne instalacije i njene konfiguracije, kao i faktora kao što je radno okruženje. Općenito govoreći, lažni alarmi se mogu pojaviti iz različitih razloga, uključujući slučajne okidače, kvarove na opremi i ljudske greške.

Ma kakvi razlozi bili, dovoljno ilustrativan podatak je da 98% poziva na intervencije u Sjedinjenim Američkim Državama otpada na lažne alarme, navode u Međunarodnom udruženju šefova policije (IACP). “Kada su u pitanju protivprovalni alarmni sistemi, procjenjuje se da se više od 90% svih protivprovalnih alarma pokaže lažnim”, kaže Marco Zittino, prodajni menadžer u AVS Electronicsu. Prema izvještaju Koalicije sigurnosne industrije za alarme (Security Industry Alarm Coalition), prosječna stopa lažnih alarma za stambene objekte u Sjedinjenim Državama u 2018. bila je 0,8 lažnih alarma godišnje po sistemu. S druge strane, kompanija Reolink navodi da između 94% i 98% svih aktivacija protivprovalnih sistema u Americi predstavlja lažne uzbune, što rezultira troškovima od 1,5 milijardi dolara.

Ni korisnici nisu zadovoljni, što pokazuje istraživanje Parks Associatesa u okviru kojeg je od ispitanika traženo da opišu svoja iskustva s nadzornim i alarmnim sistemima u domaćinstvima. Gotovina polovina (48%) vlasnika sigurnosnih sistema navela je da njihov sistem pokreće previše lažnih alarma. Istovremeno, najmanje 62% ispitanika potvrdilo je aktiviranje najmanje jednog lažnog alarma u godini dana.

No, je li situacija bolja kod sigurnosnih sistema opremljenih videoanalitikom? U tom smjeru je išlo istraživanje NW Systems Grupe, koje je pokazalo da je 93% srednjih i velikih preduzeća u Engleskoj prijavilo veliki broj lažnih upozorenja u CCTV sistemima koji posjeduju videoanalitičke funkcije. Prema istom izvještaju, 27% svih donosilaca odluka među ispitanicima navodi da njihovi CCTV sistemi generišu višak lažnih upozorenja upravo zbog pogrešne specifikacije ili konfiguracije softvera za videoanalitiku.

U izvještaju se navodi da su dobavljači videoanalitičkih sistema skloni davanju viška obećanja i korištenju zbunjujućih fraza u svojoj prodajnoj i marketinškoj literaturi o sprečavanju lažnih alarma. Zbog toga barem 33% ispitanih navodi zbunjenost opisima funkcija, dok 28% njih smatra i da je dovedeno u zabludu. Materijali o prodaji i marketingu obično su sadržavali popularne fraze kao što su “analitika na bazi vještačke inteligencije (AI)”, “duboko učenje”, “pametna detekcija pokreta”.

Posljedice se potcjenjuju

Lažni alarmi ne samo da uzrokuju neugodnosti vlasnicima zgrada i narušavaju reputaciju alarmnih kompanija već mogu dovesti i do znatnih troškova za lokalne zajednice u vidu nepotrebnog angažmana službi koje prve izlaze na teren u slučaju lažne uzbune.

“Pravi teret lažnih uzbuna pada na interventne službe. Svaki lažni alarm u protivprovali podrazumijeva da policijska uprava ili nadzorna stanica angažira službenika ili operatera da ispita slučaj i obično je potrebno 20-30 minuta da se situacija riješi”, kaže Zittino. Lažni alarmi koštaju američke policijske uprave oko 1,8 milijardi dolara i 64.000 radnih sati godišnje, navodi se u istraživanju Centra za policiju, prodaju i integraciju. U Velikoj Britaniji ovi troškovi se procjenjuju na oko milijardu funti godišnje.

Razlog za ovaj veliki trošak je taj što se na mjesto poziva alarma šalju patrolna vozila i osoblje jer se svi alarmi tretiraju kao događaji visokog prioriteta. Ove intervencije danas ne koštaju samo policijske uprave već mogu povlačiti i kazne koje plaćaju kompanije i korisnici. Zbog toga pitanje lažnih alarma izlazi izvan okvira individualnog izvora frustracija i uključuje i konkretnu cijenu koju korisnik snosi u ime cijele zajednice.

Zato rješenje koje može ublažiti ovaj problem ne samo da štedi vrijeme interventnim službama nego i novac korisnika sigurnosnog sistema, uz lakše preusmjeravanje resursa na autentične alarmne događaje koji zahtijevaju pažnju. Zbog toga su mnogi gradovi širom svijeta bili prinuđeni implementirati programe smanjenja lažnih alarma u svojim zajednicama. Naprimjer, u Los Angelesu već se godinama primjenjuje policijska praksa naplate kazni za izlazak na teren usljed lažnih alarma. Za licencirane korisnike alarma, prvi lažni alarm će rezultirati kaznom od 267 USD, uz povećanje od 50 USD za svaki naredni.

Pored pratećih frustracija, lažni alarmi su zbog kazni koje se primjenjuju u nekim zajednicama postali i stvarni izvori finansijskih gubitaka za svoje korisnike, što samo podiže ukupne troškove vlasništva nad sigurnosnim sistemom.

Pri tome, bezopasne pojave poput aktiviranja alarma tokom igre djece ili kretanja kućnih ljubimaca mogu obezvrijediti sigurnosni sistem na više načina jer se javlja jednako opasan fenomen – ignorisanje stvarne uzbune ili isključivanje sistema radi lažnih okidača kako bi se izbjegle kazne ili frustracije.

Zbog pojave trenda da se za lažne alarme kažnjavaju i pružaoci usluga u oblasti protivprovale, sigurnosna industrija se našla pred jedinstvenim izazovom koji traži i tehnološki i pravni odgovor. Za ovo drugo pobrinuli su se lobiji koji su u više američkih saveznih država izdejstvovali zabranu da lokalne vlasti kažnjavaju pružaoce sigurnosnih usluga. Ipak, ova pravna bitka još je u toku, a njeni ishodi će umnogome odrediti pristup industrije problemu lažnih alarma i njihovog utjecaja na lokalne zajednice.

Kažnjavanje pružalaca usluga protivprovalne zaštite umjesto korisnika

Neke države i lokalne zajednice poduzimaju inicijative da za lažne alarme kažnjavaju pružaoce usluga protivprovalne zaštite, a ne vlasnike objekata u kojima se navedena oprema koristi. Sličan sistem se primjenjuje i u američkom gradu Seattleu, pri čemu je tamošnja zajednica već zabilježila znatan pad stope lažnih alarma na osnovu naplate ovih kazni (sa 25.000 lažnih alarma na 11.000 nakon uvođenja programa). Pri tome, naplate kazni se odnose na same alarmne kompanije, od kojih se traži da budu licencirane i ponude naprednu provjeru alarma prije nego što se zatraži izlazak policije na teren. Tačnije, tamošnja policija traži dostavljanje fizičkih dokaza prije intervencije, pri čemu se kao adekvatan dokazni materijal ne smatra sama aktivacija alarma, otvaranje vrata ili prozora i sl.

Uzročnici pojave lažnih alarma

“Lažni alarmi jesu česti kod protivprovalnih sistema, ali su uzroci njihovih pojava jedinstveni”, kaže Zittino. Njegov kolega Dobnikar iz Boscha navodi da se greške uglavnom dešavaju kada je postojeći sistem zastario i prevaziđen. “To su uzroci više sile (strujni udar, grom) kod neadekvatnog uzemljenja ili kabliranja, no najčešći uzrok svih lažnih alarma se javlja kao posledica ljudske greške”, smatra on. U konačnici, uzročnici lažnih alarma u protivprovalnim sistemima se mogu zbirno opisati kao faktori tehničkog, ljudskog i prirodnog karaktera.

Korisničke greške

Korisničke greške čine oko 50% svih lažnih alarma u protivprovali, navode u AVS Electronicsu. Najčešći uzroci su nedovoljna obuka osoblja ili korisnika koji rukuju sistemom. Osim toga, ekipe za čišćenje, osoblje za održavanje ili drugi povremeni izvođači radova često ne dobijaju odgovarajuća uputstva o tome kako koristiti protivprovalni sistem. Oni ga zbog toga mogu slučajno aktivirati dok pokušavaju ući ili izaći iz zgrade. Isto važi i za korisnike koji sami obavljaju rutinske aktivnosti na održavanju sistema, npr. prilikom zamjene baterija sigurnosnih uređaja. I oni mogu slučajno aktivirati alarm za neovlašteno rukovanje ako prethodno nisu instruirani da prije takvih aktivnosti pozovu nadzorni centar.

Kako spriječiti lažne alarme zbog pogrešne instalacije?

Svaki detektor prije puštanja sistema u rad treba podesiti i testirati. Posebna opreznost je potrebna prilikom podešavanja detektora koji imaju antimasking zaštitu i onih koji koriste radar za detekciju. Noviji sistemi imaju mogućnost da se kontrolišu s udaljene lokacije i da, po potrebi, ručno ili automatski “premoste” ili onesposobe zonu ili detektor koji generiše lažne alarme. Ovo jeste brzo i efikasno rješenje, ali i veoma opasno, ako ne postoji odgovarajuća provjera ili verifikacija uzroka alarma, navode u Boschu. “Najčešće greške su nepravilna pozicija (ugao i visina) na kojoj se detektor montira, nepravilna upotreba nosača detektora i pogrešno programiranje sistema. Greška može da se javiti kod pogrešnog izbora zonskih otpornika (ili EOL otpornika). Spojevi se zbog premalih klema i malo mesta unutar detektora u većini slučajeva rade jednostavnim uvrtanjem krajeva, što zna da dovede do prekida konekcije u toku eksploatacije. Noviji detektori imaju mikroprocesor, odnosno komponente koje su osetljive na elektrostatički elektricitet, zbog čega treba izbegavati direktan dodir sa pločicom (PCB)”, navodi Aleksandar Dobnikar iz Boscha.

Neadekvatno održavanje

Alarmni sistemi su precizni instrumenti koji zahtijevaju rutinsko održavanje. Pod održavanjem se, između ostalog, podrazumijeva testiranje sistema i svih perifernih modula, zamjena potrošenih baterija (rezervno napajanje) i detektora te čišćenje i pregled kablova.

U protivnom, ako je alarmni sistem oštećen ili zapostavljen, njegovi ugrađeni detektori pokreta, senzori na prozorima i vratima te drugi terenski uređaji mogu otkriti prijetnje i tamo gdje ih nema. “Ponekad se dešava da instalater, u nedostatku odgovarajućeg alata, izbuši veću rupu na detektoru za ulaz kablova. Kroz taj otvor ulaze sitne životinje (pauk, mrav, bube) koje vrlo često generišu lažni alarm. Predlažem da svaki korisnik unapred dogovori redovan servis i pregled alarmnog sistema barem jednom u toku dve godine”, navodi Dobnikar.

Čak i naizgled bezazleni ambijentalni faktori kao što je gusta paučina na detektoru pokreta mogu aktivirati alarm u inače bezopasnoj situaciji. Ostali lažni ambijentalni okidači alarma su nevrijeme, prolazak životinja ispred senzora i pomjeranje vegetacije.

Za razliku od divljih životinja, kućni ljubimci su nešto češći okidač ponavljajućih alarma. Zato kompanije poput Boscha i Venitema nude detektore koji su imuni na aktiviranje alarma usljed detekcije pokretnih objekata ranije definirane mase. Venitem svom rješenju dodaje i softver koji analizira vrstu životinje prema njenoj veličini, uz dva nivoa razlikovanja i antimasking funkciju, koja senzore za rad na otvorenom čini otpornim na okidače u vidu insekata.

Nestanak struje ili pražnjenje baterija također je jedan od uzročnika pojave lažnih alarma. Zato su neki protivprovalni uređaji, poput Venitemovih, opremljeni nadzornim sistemom koji omogućava konstantno praćenje stanja svih instalacija.

Loš inžinjering i instalacija

Neke kompanije zanemaruju faktor kvaliteta instalacije alarmnog sistema i tako doprinose učestalosti lažnih alarma. Ako senzori na vratima i prozorima nisu pravilno postavljeni ili se određeni tip senzora pokreta koristi s pogrešnim postavkama, može doći do češćeg aktiviranja lažnih alarma. Loše instalirani i projektovani sistemi mogu uključivati i uređaje koji nisu predviđeni za konkretna okruženja, a tu je i opasnost instalacije jeftinijih komponenti unutar sigurnosnog sistema koje jednostavno ne mogu izaći na kraj sa stalnim korištenjem u odnosu na robusnije i standardizirane materijale.

Pouzdanost protivprovalnog alarma direktno je povezana s kvalitetom komponenti, njihovom ugradnjom i održavanjem. Zato je kod odabira i instalacije ovih sistema oslanjanje na kvalificirane instalatere i certificirane i proizvode karta na koju vrijedi igrati u situaciji u kojoj vam niko ne može ponuditi stopostotnu zaštitu od lažnih alarma. “Moraju se poštovati preporuke proizvođača vezano za opremu koja se koristi i ista se mora uskladiti sa zahtevom korisnika. Tipska rešenja su retka i ne treba ih primenjivati. Ovde pre svega mislim na mesto na kojem se alarmni detektor montira, pravilan izbor detektora, povezivanje sa sistemom za dojavu, postavljanje kablova, dimenzioniranje rezervnog napajanja i način rada sistema”, kaže Dobnikar.

Lažne alarme aktiviraju i ANPR kamere

Lažne alarme aktiviraju ne samo standardni senzori nego i specijalistički uređaji kakve su ANPR kamere za prepoznavanje registarskih tablica. Kako ovi uređaji moraju odobriti pristup samo za specifična vozila, lažni alarmi su najčešće posljedica pogrešnog očitanja simbola na tablicama, npr. ako kamera snimi odraz tablica u lokvi umjesto fizičke oznake na automobilu i pošalje pogrešnu poruku do alarmnog sistema. Zato ovi uređaji moraju biti postavljeni na odgovarajuću visinu, i pod ispravnim uglom udaljenosti od vozila. Vremenski uvjeti kao što su kiša ili snijeg, ali i performanse snimanja također treba uzeti u obzir kako bi se izbjegli lažni alarmi izazvani jakim farovima i potencijalnom refleksijom s obližnjih objekata.

 Vizuelna verifikacija kao rješenje?

S vremenom se izdvojila i “škola mišljenja” unutar industrije po kojoj lažne alarme treba primarno rješavati na tehnološkom, a ne pravnom bojnom polju. “Instalacija videonadzora ili mogućnost videoverifikacije alarma može donekle da reši ovaj problem, privremeno”, kaže Dobnikar.

Razvoj i integracija rješenja baziranih na AI-ju i vizuelnoj verifikaciji pojavili su se kao važni tehnološki trendovi s ciljem smanjenja lažnih alarma u protivprovali i otklanjanja potrebe za regulatornim okvirima koji povlače kažnjavanje korisnika ili kompanija. Pri tome se “verifikovani” alarmni događaj definiše kao situacija koju sigurnosni sistem najprije registrira, nakon čega nadležni operater prema standardizovanom protokolu utvrdi prisustvo osoba i veliku vjerovatnoću da je napad u toku.

Videoverifikacija se koristi za provjeru autentičnosti prijetnje prije nego što se kao odgovor na nju angažuje ljudstvo ili materijalni resursi. U kompaniji Ajax Systems navode da je za smanjenje broja alarma dovoljna i tzv. fotografska verifikacija, odnosno mogućnost da se terenski događaj koji je aktivirao alarm vidi prije intervencije. Njihova MotionCam serija, primjerice, ne traži dodatna sistemska podešavanja za ovaj vid pogodnosti i približava je i tehnički manje potkovanim korisnicima.

“Kod videonadzora sve više ljudi koristi videotehnologiju u svrhu alarmiranja i zato posvećujemo posebnu pažnju razvoju videoanalitike koja se temelji na specijalnim algoritmima za klasifikaciju potencijalnih uljeza”, navode Andrej Češek i Elvis Ferhatović, pretprodajni inžinjeri u kompaniji Hikvision Adriatic. Hikvisionova tehnologija AcuSense oslanja se na klasificiranje vozila i ljudi, pri čemu se sve informacije ponovo filtriraju uz anuliranje lažnih alarma s visokim postotkom efikasnosti. Ova tehnologija radi na principu algoritma dubokog i mašinskog učenja.

“Za smanjivanje broja lažnih alarma imamo i drugu varijantu – korištenje termalnih kamera u svrhu perimetarske zaštite. U tom je slučaju slika ista i danju i noću jer vremenski i svjetlosni uvjeti ne mogu uzrokovati lažne alarme, pa je detekcija vrlo pouzdana”, navode Češek i Ferhatović. U Ajaxu se, s druge strane, problem lažnih alarma tretira kao sistemski, a ne isključivo hardverski problem. Zato ova kompanija naprednijim korisnicima nudi i ručno podesive funkcije za redukciju lažnih alarma. Instalateri mogu ograničiti uvjete aktiviranja alarma na aktivaciju više sistema istovremeno ili razdvojiti uključivanje alarma na dvije faze – inicijalnu i završnu.

U tom slučaju, alarm se aktivira tek kada se uključi i drugi uređaj, dok se nehotično aktiviranje sprečava zahtjevom da pokretanje alarma zavisi od pritiska dva panik-tastera. Na kraju, lažni alarmi usljed kvarova se preveniraju tako što sistem ignoriše oštećene ili pogrešno postavljene senzore ako se oni ne vrate u početno stanje u određenom roku.

Uloga vještačke inteligencije

U Vlado Elektronici, zastupniku italijanske kompanije EL.MO., uspon vještačke inteligencije u sigurnosnom sektoru vide i kao najavu početka kraja dominacije lažnih alarma kao ključnog nedostatka protivprovalnih sistema. “Kroz ove nove tehnologije krajnjim potrošačima i sigurnosnim stručnjacima moguće je pružiti alate potrebne za jačanje performansi protuprovalnih alarmnih sistema, a da se u isto vrijeme znatno umanje mnogi problemi koji se mogu javiti nakon instalacije takvih sistema”, kaže Stepančić-Kontošić.

U saradnji s kompanijom EL.MO. Vlado Elektronika vještačku inteligenciju tretira kao alat za redukciju lažnih alarma te kao dio šireg integrisanog ekosistema. U praksi, to znači da su e-Vision videonadzorni sistemi s AI mogućnostima koje nudi EL.MO. integrisani sa PROXIMA i PREGIO serijom centrala za kontrolu upada. Kao most između njih služi interfejs nazvan D-PULSE preko kojeg alarmni događaji generisani analizom tokova videopodataka (npr. upad, prelazak linije ili ostavljeni objekat) aktiviraju alarm u kontrolnoj tabli za detekciju upada na isti način kao i senzor.

Na taj način vještačka inteligencija može precizno “protumačiti” praćenu scenu i raščlaniti njene elemente. Tako se rizik od pojave lažnih alarma u protivprovali znatno smanjuje jer će AI prepoznati pojave poput pomjeranja lišća, vremenskih pojava i kretanja životinja. “Svojevrsna pronicljivost ovih sistema omogućava napredno prepoznavanje ljudskih oblika i ponašanja, vrsta životinja i vozila”, navodi Stepančić-Kontošić, “što podržava aktiviranje prethodno definiranih scenarija automatizacije kako bi se postigao maksimalni nivo prilagodljivosti i zaštite od lažnih alarma.”

Uloga zvuka u redukciji lažnih alarma

Korištenje videa za verifikaciju alarmnih događaja prije uzbunjivanja interventnih službi može znatno smanjiti broj lažnih alarma. Ipak, video je tek dio slagalice u borbi za prevenciju lažnih alarma. Važni dokazi potrebni za verifikaciju se prikupljaju i kada je uključena audiokomponenta sigurnosnog sistema, npr. ako se čuje lomljava stakla, pucnjevi ili razgovor napadača tokom pokušaja provale. Uključivanje tehnologije audionadzora u sigurnosni sistem može pomoći interventnim službama da potvrde da li je alarmni događaj autentičan i tako osiguraju da policija reagira samo na stvarne prijetnje. Monitori za zvuk mogu uživo pratiti i snimati audiosadržaje nakon aktiviranja alarma, što korisniku omogućava da lakše utvrdi šta se događa i zašto. Tu su i dodatne informacije u vezi s lokacijom događaja i nivoom prijetnje, čime se organima reda omogućava da pripreme adekvatan odgovor u odnosu na stanje na terenu.

Je li moguće pomiriti osjetljivost i otpornost na lažne alarme?

“Komponenta koja je najviše uključena u probleme s lažnim alarmima u protivprovalnom sistemu je senzor, posebno vanjski, jer je on za razliku od internog detektora izložen vremenskim nepogodama i vanjskim faktorima”, kaže Barbara Lomartire, menadžerica marketinga i komunikacija u kompaniji Venitem.

Zato su u Venitemu prepoznali atmosferske prilike kao važan uzročnik pojave lažnih alarma, što se prvenstveno odnosi na grad, maglu, ali i sunčevu svjetlost. To se posebno odnosi na situacije u kojima se koriste PIR detektori jer su oni znatno osjetljiviji na varijacije u temperaturi i atmosferske uvjete, npr. sunčevu svjetlost koja može aktivirati lažni alarm. Njihovi detektori posjeduju tehnologiju temperaturne kompenzacije u okviru koje algoritmi za obradu automatski optimiziraju nivo detekcije prema vanjskoj temperaturi.

I drugi ponuđači protivprovalnih rješenja odgovor na problem lažnih alarma vide u usavršavanju senzorske tehnologije koja je prva linija komunikacije alarmnog sistema i vanjskog svijeta. “U kompaniji Optex nudimo širok portfolio proizvoda i tehnologija za detekciju lažnih alarma koji odgovaraju različitim tipovima lokacija, potrebama i nivoima sigurnosti”, navodi Jacek Wójcik, direktor za odnose s kupcima za Centralnu i Istočnu Evropu u kompaniji Optex.

Optexovi PIR senzori opremljeni su SMDA sistemom za multidimenzionalnu analizu, što omogućava detektoru da analizira pasivne infracrvene signale i informacije o ambijentu kako bi mogao razlikovati prave pokušaje provale od lažnih alarma izazvanih, naprimjer, promjenom temperature. “Protivprovalni sistemi često imaju vanjsku komponentu, zbog čega lažne alarme izazivaju ambijentalne pojave poput vjetra. Optex tu kao rješenje nudi optičke senzore otporne na elektromagnetne i radiosmetnje, vlagu, so, UV zračenje i udare groma, što minimizira šansu da alarm aktivira bilo koji ambijentalni faktor umjesto autentične prijetnje”, navodi Wójcik.

Informacije o uočenim objektima šalju se u stvarnom vremenu, uz mogućnost podešavanja detekcije za praćenje isključivo ciljeva koji su veći od unaprijed definirane veličine ili samo onih koji se zadržavaju u polju detekcije duže od definiranog vremena. Drugi parametri detekcije se mogu mijenjati kako bi se što fleksibilnije prilagodili mjestu instalacije i tako spriječili lažne alarme.

Na sličan pristup se oslanjaju u AVS Electronicsu. “Nudimo mogućnost konfigurisanja detektora po mjeri korisnika, što znači da ga možete prilagoditi okruženju i standardima lokacije ugradnje”, kaže Zittino.

Analitika kao odgovor na lažne alarme

Vjera u videoanalitiku kao rješenje za redukciju učestalosti pojave lažnih alarma nije poljuljana kod korisnika, navodi se u istraživanju kompanije NW Security. Najmanje 30% firmi vjeruje da softver za videoanalitiku koji koriste pomaže u smanjenju broja lažnih alarma.

I u Optexu smatraju da će dodatna redukcija lažnih alarma ići u pravcu analitike. Rješenje vide u uvođenju vanjskih PIR senzora s funkcijom inteligentne vizuelne verifikacije i tehnologije analize videosadržaja (VCA) u samoj kameri. Ovi senzori bit će u mogućnosti da nauče ignorisati efekte svjetla, vjetra, kiše ili snijega, uz toleranciju uočenih životinja kako bi se efikasno smanjio broj slučajeva lažne detekcije.

U AVS Electronicsu tvrde da će u borbi protiv lažnih alarma biti važna detekcija na bazi više tehnologija. “Mi već koristimo tehnologije bazirane na PIR i mikrovalnim senzorima. Svaku sumnju u lažni alarm otklonit će videoverifikacija i detektori s ugrađenim kamerama i mikrofonima koji će komunicirati s korisnikom ili nadzornom stanicom”, kaže Zittino.

Iako je povjerenje u analitiku kao univerzalni lijek za lažne alarme prisutno kod većine, nije mali broj ni onih koji navode da neće uložiti u analitiku čak i po cijeni nošenja s problemom lažnih alarma. Glavni razlozi zbog kojih ulaganja izostaju povezani su s nedostatkom materijalnih resursa za ulaganje u videoanalitiku i potrebom za angažmanom sistem-integratora koji im treba pomoći u odabiru i konfiguraciji analitike.

Za sada se može reći da u sektoru protivprovale vladaju dva međusobno isključujuća trenda kada je u pitanju prevencija lažnih alarma. Jedan je svijest o ulozi analitike i pravilne instalacije i konfiguracije sistema u odnosu na ambijentalne i terenske faktore, dok je drugi nesklonost prema ulaganju zbog manjka resursa i činjenice da proizvođači opreme ne koriste jasan i koncizan jezik ili nude nerealna obećanja.

Detektor kao ključna komponenta

Postoji više tipova detektora i njihov pravilan izbor je od presudne važnosti za rad alarmnog sistema. Oni uključuju detektor pokreta, PIR, mikrotalasni detektor (MW), dualni detektor (PIR+MW), detektor loma stakla, seizmički detektor, detektor vibracija i dr.

“Detektor je osnovni element svakog alarmnog sistema koji služi za prikupljanje podataka iz štićenog objekta. To je upravo onaj dio alarmnog sistema koji generiše lažni alarm, ako ne računamo sabotažu sistema”, kaže Dobnikar. Zbog toga se njegova matična kompanija Bosch u borbi protiv lažnih alarma fokusirala na komponentu detektora, odnosno njegove funkcije kao što su vrijeme odziva, osjetljivost, zona pokrivanja, otpornost na smetnje i dr.

Jedan od glavnih uzročnika lažnih alarma u protivprovali je i temperaturna kompenzacija jer većina kvalitetnijih detektora na tržištu posjeduje funkciju tzv. linearne temperaturne kompenzacije. To znači da sa povećanjem temperature raste i osjetljivost detektora. Ovakvo rješenje dovodi do pojave lažnih alarma u slučaju da ambijentalna temperatura nastavi rasti i bude veća od temperature tijela.

Umjesto toga, Bosch koristi tehnologiju dinamičke temperaturne kompenzacije. U praksi, to znači da se osjetljivost detektora povećava samo u opsegu 32,2°C – 37,7°C, što odgovara temperaturi ljudskog tijela. Ako temperatura nastavi rasti, osjetljivost detektora se smanjuje, dok će Boschev detektor detektovati razliku temperature tijela u odnosu na ambijent.

“Naš TriTech detektor u prvih deset sekundi po uključenju vrši samokalibraciju, odnosno podešavanje radnih parametara u skladu sa okruženjem. To se ne odnosi samo na temperaturu i svetlo već i na sve predmete (pokretne i nepokretne) koje detektor ‘vidi’. Ako u prostoriji postoji bilo kakav izvor smetnji (npr. temperatura), detektor će to zapamtiti i u odnosu na taj nivo signala podesiti osetljivost kako bi prepoznao provalnika”, kaže Dobnikar.

Na kraju, Bosch polaže nade i u MEMS (Micro Electric Mechanical System) senzor, koji mnogi poznaju iz mobilnih telefona ili automobila, a sada je dio najnovijeg “Commercial Series Gen2” detektora. On služi da poveća otpornost detektora na lažne alarme kada je u pitanju sabotaža (pomjeranje, udaranje i iznenadne vibracije) kao i da mnogo brže prepozna ovakve aktivnosti.

Edukacija nezanemariv faktor

Pored svega navedenog, postoji li i treći “X faktor” u jednačini lažnih alarma, a koji se ne tiče finansija, marketinga ili tehnologija? Naši sagovornici problem vide i u nedovoljnoj edukaciji korisnika o sprečavanju i posljedicama lažnih alarma.

“Glavni uzrok grešaka je, pre svega, nedovoljna obučenost krajnjeg korisnika. Najčešće je u pitanju pogrešno unesena ili zaboravljena šifra, nepridržavanje uputstva ili protokola za korištenja sistema (temperatura u objektu, otvoren prozor, AC, grejno telo, životinje)”, navodi Dobnikar dodavši kako sabotaža sistema ponekad izgleda kao lažni alarm i na ovakvu situaciju posebno treba obratiti pažnju, pogotovo ako se desi kada alarmni sistem nije aktiviran.

U kompaniji Ajax Systems odgovor na ovaj izazov vide u produbljivanju komunikacije s korisnicima preko aplikacije. “Podaci jasno pokazuju da su sami korisnici najveći generatori lažnih uzbuna. Iako je lako obučiti profesionalca za sigurnost koji od tih vještina zarađuje za život, isto ne vrijedi i za korisnika. Mi u Ajax Systemsu vjerujemo da što više interakcije ostvarujemo s našim korisnicima putem naše aplikacije i što im više vrijednosti nudimo, i oni će se osjećati ugodnije. Pozitivno korisničko iskustvo i obuka pomoći će u smanjenju broja lažnih alarma više nego sama obuka. To je moje dosadašnje iskustvo”, kaže Ilia Yashmakov, direktor prodaje za Balkan i Jadransku regiju u kompaniji Ajax.

AVS Electronics edukacije provodi s fokusom na lokalnim partnerstvima. “Znati kako koristiti alarmni sistem nije znanje s kojim se ljudi rađaju. Tu dolazi drugi korak: partnerstvo sa dobavljačem komercijalnih alarmnih sistema sa decenijama iskustva u projektovanju, instalaciji i održavanju vrhunskih poslovnih alarmnih sistema. Važan faktor je pažljivo prilagođavanje svakog komercijalnog protivprovalnog sistema, kao i posvećenost korištenju samo najkvalitetnijih dobavljača i uređaja”, kaže Zittino. Na kraju, tu su i servisni ugovori i planovi preventivnog servisiranja za održavanje zdravlja i funkcionalnosti sistema.

Bosch rješenje vidi i u općem smanjenju utjecaja ljudskih faktora na lažne alarme, zbog čega nude i obuku distributera, a ne samo korisnika opreme. “Našim korisnicima dostupna su dva tipa treninga – komercijalna i tehnička sertifikacija. Na ovaj način obezbeđujemo da svi naši partneri budu pravovremeno upoznati sa najnovijim tehničkim rešenjima i da u svakom trenutku mogu da pruže kompletnu podršku krajnjim korisnicima naše opreme”, kaže Dobnikar.

Nadu u edukaciju polažu i u Hikvisionu, posebno na nivou redovnih stručnih radionica na lokalnom nivou. Tu su i Hikvisionova akademija kao i treninzi koji se odvijaju u prostorima distributera i obuhvataju obuku o lažnim alarmima za partnere, instalatere i ostale zainteresirane stručnjake. “Razvoj tehnoloških rješenja bez prave edukacije korisnika i instalatera nema smisla i osuđena je na propast i velike teškoće u svakodnevnom radu. Preduvjet pravilnog djelovanja i korištenja tehnologije sigurno je dobra edukacija svih sudionika u lancu – od prodavača, preko instalatera do krajnjih korisnika. Oni moraju znati pravilno konfigurirati i ugrađivati naše sustave”, zaključuju Češek i Ferhatović.

Podizni stubići za napredniju zaštitu prodajnih objekata

Često se govori o elektronskim sistemima zaštite poput videonadzora i kontrole pristupa. Ipak, i neke fizičke barijere su važni elementi sigurnosti. Među njima su podizni stubići, koji danas imaju različite namjene.

Piše: William Pao; E-mail: asmag.com

Podizni stubići imaju više različitih primjena. Za vlasnike prodavnica oni mogu imati ključnu ulogu u zaštiti kupaca i osoblja od udara vozila. “Mogu se koristiti kao uređaji za razgraničenje, odnosno razdvajanje zone pokretnog saobraćaja od ostalih zona. Ponekad se mogu koristiti za razgraničavanje vozne trake od biciklističke staze ili za razdvajanje pješačke zone (naprimjer redova za prodaju karata ispred stadiona) od parkinga ili ceste. Često vidimo kako se koriste i za zaštitu kritične infrastrukture (naprimjer električne opreme) ili prodavnica od udara vozila”, kaže Joseph Hauss, predsjednik kompanije Gibraltar Perimeter Security.

Zaštita prodavnica

Zaštita maloprodajnih objekata može biti znatno unaprijeđena postavljanjem podiznih stubića. U protivnom, njihovo odsustvo može imati razorne posljedice. Kao ilustracija može poslužiti incident u kojem je, prema članku Asocijacije sigurnosne industrije, čovjek iz Chicaga 2017. godine izgubio obje noge tokom slučajnog sudara ispred prodavnice 7-Eleven ispred koje nisu bili postavljeni podizni stubići. Prema članku, čovjek je od 7-Elevena dobio rekordnu odštetu od 91 miliona dolara.

Rob Reiter, glavni konsultant u kompaniji Reiter and Reiter Consulting i suosnivač organizacije Storefront Safety Council, komentarisao je ovaj incident: “Koji je najskuplji podizni stubić na svijetu? Onaj koji nije bio instaliran na trotoaru ispred prodavnice 7-Eleven u Čikagu. Pratim problem sigurnosti prodavnica i udara vozila u zgrade u Sjedinjenim Američkim Državama još od 2010. godine. Osnovao sam Storefront Safety Council 2012. godine kako bi se fokusirao na ovaj ozbiljni javni, zdravstveni i sigurnosni problem koji je često zanemaren. Ono što smo otkrili tokom godina je da je sigurnost vrlo često zanemarena u maloprodajnim i komercijalnim zonama u kojima Amerikanci najčešće jedu, rade, zabavljaju se i kupuju.”

Hiljade povrijeđenih godišnje

Koristeći statističke podatke do kojih je došla njegova organizacija Reiter, navodi brojke koje su posebno zabrinjavajuće. “Vozila udaraju u komercijalne i maloprodajne objekte više od 100 puta dnevno ili više od 36.000 puta godišnje. Svake godine je ozlijeđeno više od 16.000 kupaca, pješaka i zaposlenih, uz 2.600 poginulih. Mnogi od ovih sudara su niskobrzinski incidenti na parkinzima koji se lako mogu spriječiti”, kaže on.

“U nedavnom pravnom sporu sa 7-Elevenom otkriveno je da se više od 6.300 udara u proteklih 14 godina dogodilo u njihovim prodavnicama koje nisu bile zaštićene podiznim stubićima. Oko 800 prodavnica bilo je pogođeno tri ili više puta, a više od 100 njih se našlo na udaru više od pet puta. Ukupno je došlo do 1,3 udara u prodavnice dnevno, odnosno oko 500 udara godišnje u nezaštićenim prodavnicama”, dodaje on.

Ovi incidenti ukazuju na važnost instaliranja podiznih stubića kod ovih objekata. “Neke od ovih zona ne posjeduju zaštitne stubiće, dok ih druge imaju, ali to može biti pogrešan stubić i zato i dalje dolazi do incidenata. Najbolja praksa je nabaviti certificirani stubić testiran na sudare od uglednih proizvođača”, kaže Hauss. “Stubići se mogu dizajnirati na estetski atraktivan način, s nekoliko dekorativnih elemenata i marketinških omotača koji se mogu koristiti kao generator prihoda za krajnjeg korisnika jer služe kao reklamni prostor.”

Odabir

Sljedeće pitanje koje se postavlja je kako izabrati pravo rješenje za stubiće za prodavnice. Prema Haussu, većina stubića je napravljena od ugljičnog čelika ili nehrđajućeg čelika koji je testiran na sudare. “Međutim, na tržištu postoje neki proizvodi koji u svom dizajnu objedinjuju patentirane materijale s kombinacijom ugljičnog ili nehrđajućeg čelika”, kaže on.

On dodaje da bi korisnik trebao prepoznati tip vozila koja mu mogu biti prijetnja, kao i lokaciju i pravac saobraćaja oko objekta. “Brine li vas samo parkiranje s ulaskom prednjeg dijela vozila i slučajno dodavanje gasa ili to što bi vozilo moglo direktno udariti u vašu zgradu pri brzini od 80 km na sat (naprimjer vozilo nad kojim nema kontrole, a kreće se velikom brzinom)? Da li imate vrijedne stvari u svojoj prodavnici koje je čine metom za napade probijanjem izloga vozilom, pri čemu će neko pokušati fizički srušiti podizni stubić s više udaraca i ostaviti ga na mjestu, a potom pobjeći u drugom vozilu? Ovo su samo neka pitanja koja treba razmotriti prilikom odabira odgovarajućeg stubića, uz prepoznavanje vrste vozila i udara za zaštitu vašeg objekta”, kaže Hauss.

Instalacija

Važna je i sama instalacija. Prema Haussu, razmak između stubića zavisi od analize vektora kretanja vozila. “Postoje zone u kojima se parkira ulaskom prednje strane vozila pod uglom od 45 stepeni, a kod drugih pod uglom od 90 stepeni. Razmak predviđen Zakonom o osobama s invaliditetom SAD-a također mora biti razmotren prilikom instalacije stubića, što može varirati od općine do općine u pogledu njihovih minimalnih zahtjeva vezano za razmak. Da li vozilo zaista može ući pod uglom od 90 stepeni? Ovo je važno pitanje u vezi s razmakom”, kaže on.

Hauss dodaje da razmak između stubića također može zavisiti od proizvođača i načina na koji su oni testirani i certificirani. “Uobičajeno je da je maksimalni razmak između stubića u rasponu od 122 do 152 cm i on će omogućiti i pravolinijsko i parkiranje pod uglom i ispuniti propise Zakona o osobama s invaliditetom, ali vi morate ustanoviti na koji je način neki proizvod testiran i certificiran”, kaže on. “Ako je proizvod testiran s razmakom od 91 cm, a instaliran na rastojanju od 122 cm, to može promijeniti nivo opterećenja, jer su prilikom testiranja obuhvaćena dva do tri stuba, ali bi samo jedan stub bio na udaru u pravoj instalaciji na rastojanju od 122 cm jer je većina vozila manja od 2,4 metra u širini. Sve počinje od angažmana stručnog konsultanta koji zna koje su opcije dostupne na tržištu, a onda stupanjem u kontakt s renomiranim proizvođačem sa sjedištem u SAD-u.”

ChatGPT fenomen: Saveznik ili slaba karika u cyber odbrani?

Kako je popularni ChatGPT nedavno doživio i svoju povredu podataka, Europol i sigurnosne kompanije su ga stavile pod lupu kao potencijalnog saveznika, ali i sumnjivo lice u virtuelnom perimetru cyber sigurnosti 

Piše: Mirza Bahić; E-mail: mirza.bahic@asadria.com

Istraživačka kompanija OpenAI potvrdila je nedavno da je u martu 2023. svepopularni ChatGPT, bot vještačke inteligencije, posredno odgovoran za povredu podataka usljed buga koji je omogućio curenje privatnih podataka korisnika. Objelodanjene informacije uključivale su imena pretplatnika, e-mail i fizičke adrese te posljednje četiri cifre i datumi isteka kreditnih kartica.

 Curenje ličnih i finansijskih podataka 

Povreda podataka dovela je i do prekida rada ChatGPT-a, a korisnici čiji lični podaci nisu bili ugroženi mogli su barem vidjeti tuđe upite za razgovor sa vještačkom inteligencijom unutar svoje aplikacije. Kompanija OpenAI je povredu podataka pripisala bugu u Redis biblioteci otvorenog koda. Kao dodatnu mjeru kontrole štete po ugled popularnog bota, OpenAI je obavijestio javnost da će lično kontaktirati sve korisnike čiji su finansijski podaci objelodanjeni tokom incidenta. Dakle, slučaj je zatvoren i svi su sretni? Ne bi se reklo.

 Italija gasi ChatGPT, EU radi na krovnom zakonu

Da je 2023. počela loše za servis koji je uveden tek u novembru 2022. godine, pokazala je i odluka italijanske vlade da ugasi ChatGPT zbog potencijala platforme da ugrozi privatnost svojih korisnika. Početkom aprila italijanska organizacija za zaštitu podataka naredila je kompaniji OpenAI da privremeno prestane s obradom podataka tamošnjih korisnika zbog istrage o kršenju evropskih propisa o privatnosti. U obrazloženju je navedeno da je do povrede podataka došlo jer je korisnicima omogućeno da vide dijelove razgovora koje su drugi korisnici vodili sa chatbotom. Za tu vrstu masovnog prikupljanja i obrade ličnih podataka za sada nema pravne osnove, naveli su italijanski regulatori. Zbog ovakvog zadiranja u privatnost korisnika kompanija OpenAI rizikuje da se suoči sa kaznom od 20 miliona eura. Italija nije jedina zemlja čiji su se regulatori našli u neobranom grožđu kada je u pitanju brzi tempo napredovanja vještačke inteligencije i implikacija ovog trenda po društvo.

Evropska unija trenutno radi na krovnom zakonu o vještačkoj inteligenciji koji će imati i svoju sigurnosnu komponentu, uz fokus na zaštitu privatnosti korisnika. To se vidi kao srednje rješenje u odnosu na zabranu ChatGPT-a koja je danas na snazi u zemljama poput Kine, Irana, Sjeverne Koreje i Rusije. Mana ovakvog pristupa je činjenica da bi evropski zakon o AI-ju mogao stupiti na snagu tek za nekoliko godina, kada će ova tehnologija već evoluirati do neprepoznatljivosti.

 Upozorenja iz Europola

Možda će zakonodavci reagirati brže ako ozbiljnije shvate upozorenja o ChatGPT-u koja je u martu ove godine iznio Europol. Prema njima, kriminalci su već dobro upoznati s mogućnostima ovakvih platformi vještačke inteligencije za svoje ciljeve. U prvom redu, riječ je o njegovom korištenju za phishing te širenje dezinformacija i malvera. Kriminalci bi kao prvi korak mogli koristiti ChatGPT da znatno ubrzaju proces istraživanja u oblastima koje ne poznaju dovoljno. Bot im tu može lako pomoći da kreiraju uvjerljive tekstove za uvlačenje žrtvi u prevarantske sheme te dati im informacije koje se tiču terorizma, cyber kriminala i ilegalnih aktivnosti. “Iako ChatGPT koristi zaštitne mjere kao što su moderiranje sadržaja i odbijanje davanja odgovora na pitanja opisana kao opasna ili pristrasna, napadači ih mogu lako zaobići pametnim instrukcijama datim AI-ju”, smatraju u Europolu. Pri tome se sposobnost chatbota da oponaša stilove pisanja nameće kao važan alat za buduće phishing napade. Zbog prividne autentičnosti pratećeg sadržaja, korisnici će biti skloniji da kliknu na lažne linkove koji traže ostavljanje ličnih podataka.

Koristeći ChatGPT, čak i napadači kojima engleski ili neki drugi jezik nisu maternji mogu kreirati besprijekorne i naizgled legitimne e-mailove. Istovremeno, kreiranje ovakvih poruka pomoću ChatGPT-a je jako brz i masovan proces, uz personalizaciju sadržaja prema imitaciji tona, stila i detalja dobijenih iz prikupljenih ličnih podataka o žrtvi.

I dezinformacije i kodovi

Sposobnost ChatGPT-a da brzo proizvede tekst koji zvuči autentično čini ga idealnom platformom za širenje propagande i dezinformacija uz relativno malo truda. ChatGPT se može koristiti i za pisanje kompjuterskog koda, posebno za tehnički manje potkovane kriminalce koji ne poznaju kodiranje, a žele ga iskoristiti za infiltraciju na željeni sajt, navodi Europol. Protivmjera je, savjetuju stručnjaci Europola, podizanje svijesti o potencijalnoj zloupotrebi ChatGPT-a kako bi se osiguralo pravovremeno zatvaranje zakonskih i tehnoloških rupa prije nego što one otvore šire prečice za cyber kriminal.

 Pozitivna strana

No, batina i u ovoj utrci u naoružanju ima dva kraja, tako da nezanemariv dio cyber zajednice vidi ChatGPT i kao saveznika u borbi protiv kriminala. Etički hakeri već koriste postojeće AI alate za pomoć u izradi izvještaja o cyber ranjivosti, kreiranje uzoraka koda i prepoznavanje ključnih trendova u velikim skupovima podataka. Ono u čemu AI, uključujući i ChatGPT, zaista može pomoći sigurnosnim timovima jeste brzina kao ključni sastojak u upravljanju ranjivostima. Isto tako, taman koliko ChatGPT može pomoći napadačima u kreiranju autentičnih phishing poruka, isti potencijal se može iskoristiti i za prepoznavanje ovih sadržaja. S vremenom će, smatraju zagovornici AI-ja, ChatGPT biti koristan alat da se utvrdi je li neki sadržaj za koji se sumnja da je phishing generisan s malicioznom namjerom ili je autentičan. Osim toga, ChatGPT već u ovoj fazi može postati i vrijedan alat u “ratnim igrama” u kojima se simuliraju hakerski napadi i odbrana od njih.

ChatGPT kao defanzivni igrač

U okviru simulacija koje je radilo više cyber kompanija, ovaj bot je, naprimjer, dao detaljne odgovore na upite o slabostima u softveru koji administratori često koriste za testiranje sigurnosti sistema, kao što je Nmap. ChatGPT je u tim situacijama čak davao i napredne sugestije o poželjnim skriptama za ažuriranje odbrane, sve uz ilustracije u vidu napisanih linija koda. Kako cyber napadi postaju češći i složeniji, AI alati kakav je ChatGPT mogu biti i dvanaesti igrač u preopterećenim IT timovima, prvenstveno jer su sposobni obraditi ogromne količine podataka i predviđati trendove na osnovu njih. Uz napredak komplementarnih tehnologija mašinskog učenja i obrade prirodnog jezika, ovaj proces će biti još brži i pomoći će u jačanju ugleda ChatGPT-a i srodnih sistema kao potpornog stuba cyber zaštite umjesto imidža distopijskog saveznika visokotehnološkog kriminala.

Nova sigurnosna tehnologija za podatkovne centre i integratore

Podatkovni centri često pridaju više pažnje cyber sigurnosti zbog same prirode imovine koju koriste. Iako je i ovaj vid sigurnosti važan, neadekvatna fizička zaštita ih ostavlja ranjivim na krađu, pljačku i vandalizam. Nakon pandemije, ovo je postalo još važnije pitanje zbog veće količine podataka na različitim lokacijama

Piše: Mirza Bahić; E-mail: redakcija@asadria.com

Ozbiljnosti situacije danas su svjesni i menadžeri velikih podatkovnih centara. Već sama brza pretraga na Googleu o zaštiti podatkovnih centara otvara stranice koje govore o tome kako AWS i Microsoft Azure štite svoje objekte. To što ove kompanije uopće osjećaju potrebu da objasne mjere koje moraju preduzeti ukazuje na ozbiljnost ove problematike.

Ipak, najveći izazov u zaštiti podatkovnih centara je brz tempo kojim se ovi objekti razvijaju. Integracija fizičkih i logičkih sistema u takvom dinamičnom okruženju zahtijeva pažljivo razmatranje različitih faktora i optimizaciju strategija. U nastavku teksta razgovaramo o tome s nekim od vrhunskih profesionalaca u industriji.

Glavne prijetnje za podatkovne centre

Većina podatkovnih centara fokusira se na softver i alate za sigurnost podataka kao što su firewallovi za identifikaciju i ublažavanje cyber prijetnji. Ipak, potreba za fizičkom zaštitom ovih objekata je jednako važna, ako ne i važnija. Ugrožavanje fizičke sigurnosti može dovesti do krađe podataka i kreirati situacije u kojim će sigurnost podataka biti narušena.

„Uz rastuću prijetnju od cyber napada i prirodnih katastrofa, moramo raditi na zaštiti podatkovnih centara kako bismo zaštitili intelektualnu svojinu, osigurali usklađenost s propisima i održali standarde sigurnosti i otpornosti, a ove objekte učinili sigurnim. Pored toga, moramo biti svjesni da se podatkovni centri razvijaju. Šira primjena objekata baziranih na oblaku i rubnih centara podataka povećat će potražnju za fizičkim sigurnosnim rješenjima u narednoj godini“, kaže Alan Stoddard, predsjednik kompanije Cognyte Situational Intelligence Solutions. Ali možda pravi problem danas nije manjak tehnologije za zaštitu podatkovnih centara, već odsustvo njene pravilne primjene. John Rezzonico, izvršni direktor kompanije Edge360, ističe da je nedostatak blagovremenih nadogradnji i sistema održavanja glavni izvor zabrinutosti.

„Podatkovni centri obično koriste veliki broj uređaja za fizičku sigurnost u malom prostoru ili zonama, što može predstavljati izazov za upravljanje njima. Pored toga, iako mnogi centri podataka imaju sigurnosne sisteme, oni nerijetko dopuštaju zastarijevanje softvera za fizičku sigurnost, poput platformi za upravljanje videom. Ova činjenica se mora promijeniti: kako se sve više preduzeća prebacuje na rad na daljinu i jača pohranu kritičnih podataka putem oblaka i unutar centara podataka, potreba za kvalitetnom sigurnošću u njima raste, a njihova zaštita postaje važnija“, kaže on. Važno je napomenuti i da je fokus ovih objekata na zaštiti mreže, što znači da su programi fizičke zaštite u drugom planu. Međutim, fizička zaštita objekta ovog profila jednako je važna kao i zaštita pohranjenih podataka, ako ne i važnija.

Kontrolna lista za fizičku zaštitu podatkovnih centra

Sigurnost podatkovnih centra mora se osloniti na specifičnu formulu za zaštitu imovine, uz načelo primjene  tzv. koncentričnih krugova. Vanjski sloj predstavlja zaštita perimetra dok je sljedeći nivo jačanje sigurnosti samog objekta i sprečavanje neovlaštenog pristupa. U sljedećoj fazi sigurnosni menadžeri se moraju fokusirati na nabavku sigurnih ormara i polica u kojima se čuvaju podaci i serveri. Na kraju je potreban i dodatni sloj sigurnosti u vezi s kontrolom serverske prostorije kako bi se spriječilo da joj pristupaju neovlaštene osobe.

„Na svakom nivou treba da postoji standardna zaštita fizičke i cyber sigurnosti, što bi trebalo postati uobičajena praksa u podatkovnim centrima, bilo da su javni, privatni, kolocirani ili fizički“, napominje Rezzonico i dodaje: „Iste politike i metodologije treba primjenjivati bez obzira na veličinu, tip ili lokaciju podatkovnog centra. Ipak, to se često ne dešava, tako da dobijate objekte kojima nedostaju odgovarajuće sigurnosne mjere za zaštitu kritičnih podataka.”

I Stoddard se slaže da je najbolji način zaštite podatkovnih centara upravljanje kroz tzv. sigurnosne slojeve. Višeslojni pristup može na najbolji način podržati proaktivno planiranje i olakšati prepoznavanje i ublažavanje sigurnosnih incidenata ili ugrožavanja sigurnosti. On predlaže razmatranje sljedećih praksi:

Vođenje redovnih revizija – interne revizije će omogućiti da sistemi i procesi rade kako je i predviđeno. Revizije prepoznaju ranjivosti u objektima podatkovnih centara, kao i na svim pratećim sistemima i uređajima. „Sistemi kontrole pristupa, kamere za videonadzor i elektronske brave moraju se provjeriti kako bi se osiguralo njihovo ispravno funkcioniranje. Menadžeri sigurnosti moraju kontinuirano procjenjivati ​​da li zamjena osoblja podrazumijeva i ažuriranje procedura i sistema”, kaže Stoddard.

Kvalitetniji uvid u situaciju – svaki objekt koji zahtijeva dodatnu zaštitu, kao što je podatkovni centar, mora usvojiti i inteligentni sigurnosni pristup. Objedinjavanje svih podataka i sistema u jednu centraliziranu platformu osigurava viši nivo nadzora nad sigurnošću i operacijama.

Uspostavite redundantnost – izbjegnite mogućnost zastoja ili prekida rada sistema tako što ćete kreirati redundanciju u sklopu operacija vašeg podatkovnog centra. Greške u podatkovnom centru mogu se spriječiti proaktivnim planiranjem, testiranjem i kvalitetnijim uvidom u situaciju.

Poboljšani videonadzor – videosistemi trebaju biti sveobuhvatni i pokriti unutrašnje i vanjske prostore. Osim toga, cjelodnevni videonadzor je od ključnog značaja za prepoznavanje potencijalnih anomalija prije nego što se one pretvore u krupnije probleme. I zaštitari mogu biti bitna komponenta u segmentu poboljšanja tehnološke efikasnosti.

Ažuriranje standardnih operativnih procedura – ove procedure treba redovno evaluirati i testirati. Ovaj proces uključuje obuku i ažuriranje znanja o novim ili inovativnim sigurnosnim mjerama koje treba primjenjivati. Budući da se rizici brzo mijenjaju i razvijaju, preporučuju se redovne provjere postojećih procesa i procedura.

Rast broja podatkovnih centara

Tehnologija potrebna za fizičku zaštitu u podatkovnim centrima nije složena. Ono što često nije na odgovarajućem nivou je pristup njenom održavanju i radu. Mjere poput redovnih revizija i ažuriranja operativnih procedura koje predlaže Stoddard naglašavaju važnost ove problematike. U narednim godinama vjerovatno ćemo svjedočiti rastu broja podatkovnih centara širom svijeta jer je sve više korisnika svjesno važnosti i pogodnosti primjene rješenja u oblaku. To podrazumijeva i više mogućnosti za integratore sistema fizičke sigurnosti. Iako ovi izazovi mogu biti izvor zabrinutosti, ova oblast nudi i priliku za rast, ali isključivo uz adekvatan pristup.

 Nove sigurnosne prakse

Podatkovni centri su poput ostalih kritičnih objekata u tome da su preplavljeni sve većom količinom podataka koje kreiraju brojni zasebni sigurnosni i zaštitni sistemi. Iako svi ovi sistemi pružaju vrijedne informacije, sam obim nefiltriranih i nepovezanih ulaznih informacija rezultira “šumom” podataka koji prigušuje ono što je bitno i opterećuje operatere.

„Danas sve više podatkovnih centara implementira platforme za uvid u situaciju na terenu. One omogućavaju operaterima da se fokusiraju na kritične uvide i uvedu potrebne radnje kako bi zaštitili ono što je najvažnije“, objašnjava Stoddard. Ove tehnologije identificiraju podatke potrebne za zaštitu najznačajnije imovine unutar organizacija, odnosno, u ovom slučaju mrežne infrastrukture i predstavljaju dio snage inteligentnog sigurnosnog operativnog centra. Pored toga, okvir za vizualizaciju podataka omogućava sigurnosnim menadžerima da uživo prikažu podatke iz historije sistema unutar kontrolne table. S ovim tipom centraliziranih uvida u realnom vremenu sigurnosni timovi mogu transformirati način na koji prate, vizualiziraju, analiziraju i ostvaruju svoje sigurnosne ciljeve.

Fokus izvan sfere podataka

Podatkovni centri bi trebali razmotriti primjenu istih tipova protivmjera u svakom kritičnom objektu. Tu spadaju višefaktorska autentifikacija, detekcija anomalija, upravljanje identitetom, kontrola pristupa i videonadzor.

„Za podatkovne centre je važno i da pomno procijene svoje platforme za upravljanje videozapisima kako bi omogućili njihovu nadogradnju paralelno s mijenjanjem rizika i potreba. Nova VMS rješenja danas su razvijena na modernoj IT infrastrukturi i tzv. kontejnerizaciji i ovaj sistem dovodi do veće sigurnosti jer potpuna izolacija aplikacije omogućava postavljanje primarnih procesa iz svake aplikacije u zasebne kontejnere“, kaže Rezzonico i naglašava da je ovo izvor podrške i za održavanje i održivost na nivou cijele kompanije, što je još važnije kada se kritični sistemi održavaju na daljinu.

 Fizička sigurnost bez ugrožavanja cyber sigurnosti

Iako integratori fizičke sigurnosti moraju gledati izvan sfere podataka kako bi mogli obavljati svoj posao, to može ići i nauštrb cyber sigurnosti. Zapravo, jednak nivo brige za fizičku i cyber sigurnost treba biti ključna obaveza za integratore zbog međusobno povezane prirode savremenih uređaja.

„Integratori sigurnosti moraju se pobrinuti da dobavljači s kojima rade primjenjuju strategiju koja sigurnost stavlja u prvi plan prilikom razvoja sistema fizičke sigurnosti. Proizvođači bi trebali nabavljati proizvode za fizičku sigurnost koji su zaštićeni od cyber napada i redovno se testirati kako bi osigurali optimalnu usklađenost s propisima. Tu nema mjesta za kompromise u današnjem rizičnom okruženju koje kontinuirano evoluira”, kaže Stoddard. Cyber i fizička sigurnost idu zajedno, pri čemu integratori moraju razmotriti posljedice ugrožavanja oba tipa sigurnosti prilikom instalacije pratećih rješenja. Oni moraju ulagati u adekvatno razumijevanje obje strane sigurnosne jednadžbe kako bi ponudili sveobuhvatnu uslugu kritičnim lokacijama kao što su podatkovni centri. U protivnom, otvaraju se vrata različitim rizicima.

Šta integratori još trebaju znati

Predviđa se da će ukupna ulaganja u IT sektor širom svijeta u 2023. iznositi 4,5 biliona dolara, što je povećanje od tri posto u odnosu na 2022. Podaci su ovo iz novog istraživanja kompanije Gartner. Predviđa se i da će ulaganja u sisteme centara podataka doživjeti najveći rast od svih segmenata u 2024. godini – i do 11,1 posto. To upućuje i na potencijalni rast fizičke sigurnosti u ovom segmentu. Iako podatkovni centri nude sjajnu poslovnu priliku za integratore sigurnosnih sistema, oni moraju „natjerati“ korisnika da postane svjestan njihove važnosti. Za sigurnosne integratore je posebno važno da blisko sarađuju s klijentima kako bi ih upoznali s faktorima koje treba razmotriti paralelno s potrebama za fizičkom sigurnošću u ovim složenim okruženjima.

„Ako integratori ne mogu dočarati korisniku zašto treba implementirati odgovarajuću zaštitu, onda oni ne bi trebali ni raditi u sektoru podatkovnih centara. Da bi bili istinski uspješni na ovom tržištu, integratori moraju razumjeti potrebe tržišta i objekata u pogledu fizičke sigurnosti, kao i cjelovite poslovne strategije korisnika“, smatra Rezzonico. Drugim riječima, da bi iskoristili postojeću potražnju u ovom sektoru, integratori moraju imati jasnu sliku o stanju tržišta i biti u mogućnosti da to znanje prenesu kupcu. Na raspolaganju su im brojna rješenja za projekte u podatkovnim centrima, pri čemu rad na jedinstvenim zahtjevima svakog pojedinačnog korisnika igra ključnu ulogu.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.