2 Juna, 2026
image
Home Kategorija Najave II (Page 25)

Najave II

Mobilni biometrijski uređaji za autentifikaciju u pokretu

Mobilna biometrija postala je norma u današnjem svijetu. U vrijeme kada veliki proizvođači telefona ugrađuju skenere otisaka prstiju u svoje uređaje, društvo se navikava na svakodnevno korištenje biometrijskih podataka za provjeru identiteta. Ipak, kada je u pitanju policija ili granična služba, situacija s korištenjem biometrijskih podataka nije tako jednostavna
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Tržište mobilne biometrije se brzo širi. U izvještaju kompanije MarketsandMarkets predviđa se da će do 2022. godine ovaj segment dostići vrijednost od 49,3 milijarde dolara, a rast će biti moguć zahvaljujući sve širem korištenju mobilnih uređaja i povećanju broja mobilnih transakcija. Osim toga, napredak na planu tehnologija u radu baterija i kamera također doprinosi razvoju kvalitetnijih mobilnih biometrijskih uređaja. I u organima reda i graničnim službama upotreba mobilnih biometrijskih uređaja bilježi značajan rast. Sposobnost ove tehnologije da ponudi praktičan i siguran način identifikacije osoba bilo gdje i u bilo kojem trenutku ne samo da doprinosi javnoj zaštiti i sigurnosti nego i povećava njenu efikasnost i efektivnost

Načini primjene
Danas je sve više ljudi u pokretu. Tu spadaju masovne migracije kao posljedica geopolitičke nestabilnosti i ekonomskih teškoća, intenzivniji turizam i globalno integrisani poslovni modeli. Svi ovi faktori samo naglašavaju potrebu za efikasnijim i efektnijim rješenjima za upravljanje identitetom. Upravljanje identitetom je olakšano primjenom biometrijskih elektronskih dokumenata i baza podataka kao što su automatizirani sistemi za identifikaciju otisaka prstiju (AFIS) i automatizirani biometrijski sistemi identifikacije (ABIS). „Biometrijska verifikacija sada je dostupna u mobilnoj verziji i služi za elektronsku kontrolu identifikacijskih dokumenata i/ili provjeru biometrijskih podataka pomoću AFIS/ABIS sistema“, kaže Rémi Guidet, direktor marketinga za identifikacijska rješenja u kompaniji Gemalto.

Korisnost tehnologije identifikacije osoba na licu mjesta još je očiglednija na graničnim prijelazima, na kojima ima više ulaznih punktova koji pokrivaju more, kopno i zrak. „Nisu sve granične lokacije pogodne za iskrcavanje ljudi, a neke nemaju ni odgovarajuću infrastrukturu za skeniranje niti su opremljene za rad s većim brojem osoba. Kada su u pitanju organi reda, efikasnost se može unaprijediti primjenom terenske forenzike u vrijeme kada finansijski pritisci zahtijevaju što efikasnije radne procedure“, kaže John Hinmon, zamjenik direktora globalnog marketinga u kompaniji Crossmatch. Za takve situacije posebno su pogodni mobilni biometrijski uređaji. „Oni omogućavaju da se identiteti brzo i precizno utvrde i provjere na bilo kojoj lokaciji. Time se poboljšava i ubrzava rad i efikasnost ovih organa. Osim toga, mobilna rješenja su često jeftinija opcija za kupovinu nego stacionarna“, kaže Gunther Mull, direktor kompanije Dermalog. „Uz mobilnu identifikaciju, službenici na terenu mogu uzeti otiske prstiju osoba koje nemaju odgovarajuće identifikacijske dokumente, umjesto da troše sate na uzimanje otisaka u stanici. Time se povećava produktivnost, a službenici dobijaju više vremena da se na terenu bave zaštitom ljudi“, kaže Shelley Luster, menadžer marketinga u Fulcrum Biometricsu.

Mobilni identifikacijski broj
„Još jedan vid primjene podrazumijeva korištenje mobilnog identifikacijskog broja za izvršavanje naloga za privođenje osoba. Time se organe reda štiti od potencijalnih parnica na temelju hapšenja pogrešnih osoba“, kaže Jacky Lecuivre, direktor kompanije Coppernic i navodi da je jedan od glavnih problema za organe reda to što na terenu često ili nema infrastrukture ili je ona demontirana. „To znači da jedino rješenje koje odgovara njihovim potrebama u pogledu efikasnosti i fleksibilnosti jeste da se službenike zadužene za kontrolu granice i provedbu zakona opremi mobilnim uređajima koji će objediniti tehnologije za uzimanje podataka (tj. biometriju, RFID [beskontaktni], pametne kartice [kontaktne], bar kod, optičko prepoznavanje znakova [OCR]) i najnovije sisteme bežičnih komunikacija (npr. Wi-Fi, BT, GSM/GPRS, 3G, 4G FTE, GPS)“, kaže on. Lecuivre dodaje da se policijski organi širom svijeta suočavaju s veoma ozbiljnim zahtjevima: da budu u stanju kontrolisati i autentificirati svaku vrstu identifikacijske dokumentacije nove generacije (biometrijska / elektronska) bilo gdje i u svakom trenutku.

Otisci prstiju se i dalje najviše koriste u mobilnoj biometriji
Iako postoje brojni tipovi biometrijskih podataka koji se mogu uzeti, otisak prsta, lice i šarenica oka su najdostupniji za biometriju u pokretu. „Otisci prstiju i prepoznavanje lica su pogodniji za mobilne uređaje zbog dimenzija sistema za uzimanje otisaka i sveprisutnosti kamera“, kaže Luster. Otisak prsta je i dalje najčešće korišteni biometrijski element za identifikaciju. Mull navodi da za to postoje historijski razlozi, s obzirom na to da se otisci prstiju dugo koriste kao sigurnosna identifikacija u graničnoj kontroli i organima reda. „Dimenzije skenera su posljednjih godina smanjene kako bi se mogli integrisati u mobilna rješenja. Integracija je praktično počela s FAP10 tehnologijom, koja je brzo evoluirala u optički FAP20 i LES (senzor koji emitira svjetlost) i FAP30 i FAP45 tehnologije, koje omogućavaju vrhunski kvalitet uzetih otisaka prstiju, kao i usklađenost s preporukama Nacionalnog instituta za standarde i tehnologiju (NIST). Dalje, biometrijsko uzimanje otisaka prstiju je najlakši i najpouzdaniji metod za primjenu u pokretu, u poređenju s prepoznavanjem lica, koje se mora uskladiti s pratećim okruženjem ili skeniranjem šarenice oka, koje zahtijeva posebnu kameru za snimanje (infracrvenu)“, kaže on. „U poređenju s ostalim metodama, režim rada za uzimanje otiska prsta je veoma brz, jednostavan i ergonomičan i može biti veoma pouzdan ako posjedujete dobar čitač. Otisak prsta može potvrditi identitet bilo kojeg pojedinca upoređivanjem njegovog otiska s onim koji je kodiran u njegov lični dokument. Isto je moguće postići i slanjem biometrijskih podataka direktno u centralizirani AFIS sistem“, objašnjava Lecuivre.

Ostali tipovi biometrije
Sve veća je i potražnja za prijenosnim uređajima koji su sposobni prepoznati lice ili šarenicu oka. No, ovaj tip biometrijskog modaliteta uveliko zavisi od vida primjene, konkretne situacije i integriteta odgovarajuće baze podataka. „Ako aplikacija predstavlja upravljanje iznimkama, npr. kod putnika koji ne može biti identifikovan kamerom za prepoznavanje lica dok čeka u redu za ukrcavanje u avion, za potvrdu identiteta mogu se uzeti otisci prstiju. Općenito govoreći, najčešće se koriste otisci prstiju i slike lica i oni imaju najveće baze uporednih podataka. Pasoši koji su kompatibilni s propisima Međunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo (ICAO) sadrže slike lica, a u mnogim zemljama se na njihovom čipu čuvaju i biometrijski podaci o otisku prsta“, kaže Hinmon. „Vozačke dozvole imaju slike lica, dok se u dosjeima nalaze i otisci prstiju. U slučaju da neka osoba bude zaustavljena na cesti i ne može pokazati važeći identifikacijski dokument, službeno lice može utvrditi identitet ili bar isključiti mogućnost postojanja kriminalnog dosjea uz korištenje otiska prsta. To se naziva brzom mobilnom identifikacijom i obično podrazumijeva uzimanje dva ili više otisaka prstiju na mobilnom uređaju za uzimanje otisaka“, kaže Hinmon.

Međutim, različiti biometrijski modaliteti predstavljaju izazov u situacijama kada ih koriste organi reda. Naprimjer, organi reda nešto rjeđe koriste prepoznavanje šarenice oka kao identifikator, jer uporedne baze podataka uglavnom služe za otiske prstiju i prepoznavanje lica. Hinmon dodaje i da su otisci dlana važan segment policijske i forenzičke istrage.

Najvažniji zahtjevi za mobilni biometrijski uređaj
Kada je riječ o zahtjevima za mobilne biometrijske uređaje koji se koriste u sektorima granične kontrole i policije, najvažniji se tiču certifikacije prema utvrđenim državnim ili međunarodnim standardima i propisima koje utvrdi vlasnik odgovarajuće baze podataka. „Ovime se osigurava da se zapisi koji se unose u bazu podataka mogu obraditi s podacima koji će se upoređivati s onima iz baze podataka. Isto tako, ovim putem se postavljaju određeni standardi u pogledu uzimanja podataka i kvaliteta slike. U konačnici, rezultati provjere identiteta mogu imati krupne posljedice“, objašnjava Hinmon. Neki od standardnih biometrijskih uređaja moraju biti usklađeni s FBI-jevim standardima kvaliteta slike, preporučenim praksama Nacionalnog instituta za standarde i tehnologiju (NIST) i Američkim nacionalnim standardom za informacijske sisteme (ANSI). Budući da su kontrola granica i organi reda od ključne važnosti za jednu zemlju, prateći uređaji moraju biti robusniji od sličnih uređaja koji se koriste u komercijalnim aplikacijama. Ekstremna radna okruženja zahtijevaju uređaje koji su izdržljivi, otporni na vodu i prašinu i dizajnirani za rad u više smjena. Veličina, težina, jednostavnost korištenja i komunikacijski moduli (npr. 3G/4G, Wi-Fi, itd.) također su ključni faktori koje treba razmotriti. „Po definiciji, mobilni ručni uređaji moraju biti mali, lako prenosivi i imati napajanje na baterije. Osoblje i službenici ne žele raditi s teškim i kabastim uređajima“, kaže Hinmon. I kvalitet i pouzdanost senzora za otiske prstiju su veoma važni. Nove tehnologije kao što su kapacitivni tanki tranzistorski senzori (poznati i kao kapacitivni TFT) omogućavaju uzimanje otisaka prstiju na tanjim i manjim čitačima. Pošto na ovu tehnologiju ne utječe ambijentalno svjetlo i direktna sunčeva svjetlost, ona je idealna za korištenje u graničnim službama i organima reda.

Izazovi korištenja tehnologije
Upotreba mobilnih uređaja za biometrijsku autentifikaciju u sektoru granične kontrole i organa reda suočava se s brojnim izazovima, u rasponu od njihove cijene do zaštite privatnosti. Lecuivre navodi da je jedan od glavnih izazova u korištenju mobilnih uređaja za biometrijsku autentifikaciju u ovim vertikalama zabrinutost u vezi sa zaštitom privatnosti. „Neki ljudi i dalje misle, kažu i pišu da je otisak dio privatne ‘baštine’ svakog pojedinca, čak i ako je on potencijalni terorista. Srećom, ove dileme su sve manje prisutne s rastućim problemima terorizma i javne sigurnosti s kojima se trenutno suočavamo. Još jedan izazov je i potreba za brzim i sigurnim prijenosom podataka. Traži se kontinuirano širenje mobilnih mreža velikih brzina i zaštićeno kodiranje podataka koji se prenose. Samo uz bežičnu vezu s centralnom bazom podataka, korištenje prijenosnih biometrijskih uređaja može postati stvarna alternativa stacionarnim rješenjima“, kaže Mull. Izazov također predstavlja i usklađivanje ovih uređaja sa zahtjevima projekta, infrastrukturom i vertikalama/aplikacijama koje se već koriste. „Većina zemalja ima različite identifikacijske dokumente i biometrijska pravila, kao i specifičan pristup kontroli granica i verifikaciji identiteta. Izazov je u tome da dobijete mobilno biometrijsko rješenje koje je lako prilagoditi potrebama svakog projekta“, kaže Guidet. Hinmon dodaje da bi svako mobilno tehnološko rješenje trebalo uzeti u obzir analizu rizika za konkretnu primjenu kao i kompromis između performansi fiksnog i mobilnog sistema.

Dolazi mobilna budućnost?
Nema sumnje da su napredak na planu biometrijskih tehnologija i njihovo sve rasprostranjenije korištenje faktori jačanja podrške za njihovu upotrebu u javnosti, posebno ako se ova primjena odnosi na organe reda i granične službe. Upotreba jednog biometrijskog identifikatora za provjeru identiteta neke osobe obično nudi dovoljnu preciznost, a korištenje multimodalne biometrije dodatno poboljšava i preciznost i sigurnost. Otisci prstiju koriste se kao standard za identifikaciju i provjeru identiteta osoba u organima reda i graničnim službama. Ipak, ti organi počinju koristiti multimodalnu biometriju kao precizniji i sigurniji metod. „Korištenje multimodalnih ručnih biometrijskih uređaja trenutno je jedan od najvažnijih trendova u industriji. Paralelna kontrola više biometrijskih karakteristika povećava tačnost biometrijskih sistema“, kaže Mull.

Uzimanje otiska prsta i prepoznavanje lica je uobičajena kombinacija u multimodalnoj biometrijskoj autentifikaciji. To je, uglavnom, posljedica činjenice da biometrijske baze podataka najčešće sadržavaju otiske prstiju i podatke o licima. „Što se tiče mobilnih biometrijskih uređaja, oni najčešće omogućavaju uzimanje otisaka prstiju i prepoznavanje lica uz korištenje automatskog fokusa na kameri uređaja, kao i specifičnih algoritama za prepoznavanje lica“, navodi Lecuivre. Na terenu upotreba multimodalnih biometrijskih uređaja značajno pomaže organima reda i službama granične kontrole. „Umjesto da troše vrijeme na izvođenje ljudi iz voza na granici, pripadnici granične službe mogu nositi ručne uređaje dok se kreću unutar njega. Ako otkriju nešto sumnjivo, mogu uzeti otisak prstiju kako bi obradili konkretan izuzetak. Iako pametni uređaj koji se koristi može posjedovati kameru, on se ne može koristiti u toku posla. Vjerovatnije je da će uređaj posjedovati periferni čitač za mašinski čitljivi pasoš za njegovu obradu“, kaže Hinmon.

Praćenjem učenika do duševnog mira

Riječ je o jednostavnoj činjenici – roditelji žele znati gdje su im djeca. Zahvaljujući rješenjima za praćenje učenika, duševni mir sada mogu imati kako roditelji tako i vozači i školsko osoblje
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Većina sigurnosnih tehnologija koje se koriste u školskim autobusima, poput detekcije sudara, nadzornih kamera i praćenja pomoću GPS-a, nisu u upotrebi samo u školskom prijevozu. Mnoge se već uveliko koriste u industriji transporta. Međutim, ono što jeste jedinstveno za školski prijevoz je ubrzano povećanje popularnosti aplikacija i tehnologija za praćenje učenika. Pomoću njih vozači i roditelji mogu pratiti i autobus i učenike u njemu, istovremeno kontrolišući i efikasnost školskog prijevoza.

Različiti načini praćenja učenika
Najnovije rješenje u segmentu praćenja učenika jesu ID kartice koje će oni koristiti pri ulasku u školski autobus i izlasku iz njega. Ovo administratorima i roditeljima omogućava da provjeravaju i prate gdje se učenici nalaze na putu do škole. Kompanije poput Wireless Linksa u ponudi imaju aktivna i pasivna RFID rješenja za praćenje učenika koja se integrišu sa sistemima za upravljanje flotom autobusa. Ovo rješenje u integraciji sa sistemom za upravljanje autobusima omogućava vidljivost i kontrolu lokacije učenika i autobusa uživo, istovremeno pomažući u povećanju sigurnosti prijevoza.

Prema Geneu Ballardu, menadžeru u oblasti pametnih autobusa u Kajeetu, efikasno rješenje za praćenje učenika mora podrazumijevati sljedeće: potpuno funkcionalan GPS u autobusu, RFID ili NFC ID kartice za učenike te tablete za vozače (koji u pojedinim državama nisu dozvoljeni). “Tablet za vozača je bitan zato što će neki učenici zaboraviti ID kartice, pa se njihovi podaci moraju ručno unijeti u tablet”, objašnjava on. Kajeetovo rješenje omogućava povezivanje preko Wi-Fi-ja radi pouzdanog slanja podataka o lokaciji učenika. “Naše SmartBus rješenje također uključuje GPS kako bi se omogućilo provjeravanje trenutne i prethodnih lokacija za svaki školski autobus, vizualiziranje lokacije autobusa uz prikaz njegove putanje u određenom školskom okrugu te kreiranje prilagođenih izvještaja, uključujući i one o prekoračenjima brzine”, kaže Ballard.

Seanovo rješenje za praćenje i određivanje broja učenika u školskom prijevozu integrisano je sa softverom za upravljanje rutama, GPS-om i videonadzorom. “Praćenje učenika zahtijeva RFID karticu, čitač kartica, bežičnu vezu i interfejs za slanje podataka. Većina kompanija u svojoj ponudi ima djeliće ovog rješenja, što rezultira manjkom kompatibilnosti i nerazumljivim izvještajima. Mi nudimo potpuno integrisano rješenje za video, praćenje i usmjeravanje”, kaže Justin Malcolm, direktor upravljanja proizvodima u Safe Fleetu. ReaXium je osmislio jedinstveno rješenje koje se oslanja na biometrijske uređaje u školskim autobusima. “Učenici i vozači autobusa se pri ulasku provjeravaju pomoću uređaja koji snima njihove otiske prstiju ili ID kartice, što potvrđuje njihov identitet, vrijeme ulaska te u kojem se autobusu nalaze i na kojoj bi stanici trebali izaći”, objašnjava Edgar Zorrilla, direktor ReaXiuma. Za razliku od prozivanja učenika, korištenja kamera i GPS praćenja, koji pate od manjka vizualizacije, ReaXiumovo rješenje pouzdano određuje koji se učenici nalaze u autobusu, na kojoj stanici će izaći i kada.

Prevazilaženje izazova
Škole uvijek imaju ograničen budžet te se na dodatke za praćenje učenika, uprkos očitim prednostima, često gleda kao na nešto nepotrebno. Imajući to u vidu, pružaoci rješenja rade s ograničenim budžetom škola tako da one i dalje mogu koristiti prednosti ove tehnologije. ReaXium ima fleksibilan poslovni model kojem je cilj omogućavanje školama da izvuku maksimum iz implementiranog rješenja. “Za početak, budući da nudimo uslugu kojom daljinski upravljamo, ne tražimo od škola da ulože u nešto što će izgubiti na vrijednosti; naši kupci umjesto toga plaćaju mjesečno za kontinuirani nadzor i podršku, kao i za softverske ili hardverske nadogradnje”, objašnjava Zorrilla.

Wireless Links nudi jeftine opcije kao što su RFID rješenja integrisana s GPS telematikom. “Pored uređaja za GPS telematiku postavljenih u autobusima, nudimo i pasivna i aktivna RFID rješenja. Obje opcije su prilagođene manjem budžetu. Kada je u pitanju pasivni RFID, kartica koju koriste učenici služi kao pasivna RFID kartica. Kada uđe u autobus ili izađe iz njega, učenik je skenira na čitaču kako bi zabilježio lokaciju i vrijeme ulaska. Što se tiče aktivnog RFID-a, svaki učenik ima ličnu RF oznaku s jedinstvenim ID informacijama. Kada uđe u autobus ili izađe iz njega, RF oznaka se automatski povezuje s Piccolo Plus telematskim uređajima postavljenim u autobusu”, kaže Morgan Minster, marketinška menadžerica u Wireless Linksu.

Iako troškovi čine veliku prepreku, Leslie Kilgore, potpredsjednica inžinjeringa u Thomas Built Busesu, ističe da većina škola zadržava svoje autobuse po 15 godina ili više. “Čak i ako škola odluči instalirati tehnologiju za praćenje učenika, neki stariji autobusi možda neće biti kompatibilni s njom, što znači da će samo noviji (na koje otpada manji procent od čitave flote) biti opremljeni ovakvim uređajima”, kaže ona. Svijest i edukacija o tehnologiji također predstavljaju izazov. Iako škole u učionicama usvajaju nove, pametnije tehnologije, uviđanje prednosti i razumijevanje načina rada drugih tehnologija kao što je praćenje učenika ne teče uvijek tako glatko.

Za kompanije poput ReaXiuma, koja ima jedinstveno rješenje za biometrijsko praćenje učenika, edukacija korisnika o efikasnosti njihovog biometrijskog rješenja predstavlja ključnu stvar u njegovoj primjeni. “Prepreke s kojima se suočavamo su manjak znanja o tome kako biometrija funkcioniše, na koji način će poboljšati sigurnost, kao i o troškovima ugradnje ovog sistema. Kako se biometrija razvija u pravcu preventivne sigurnosti, ljudi imaju negativnu tendenciju da misle da je njihov identitet ugrožen te da su njihovi lični podaci pohranjeni u bazi podataka kojoj može svako pristupiti, što nije istina. Pored biometrije, u okviru istog rješenja nudimo i kartična rješenja za praćenje”, objašnjava Zorrilla.

Predstoji još dosta posla
S tehnološke tačke gledišta, Zorrilla kao izazove ističe povezivost i potencijalni prolazak autobusa kroz područja nepokrivena nadzorom. “Međutim, naše rješenje funkcioniše i online i offline. Svi podaci koji se prikupe tokom prekida konekcije ili prilikom prolaska kroz područja nepokrivena nadzorom kao što su podaci o lokaciji autobusa, učenicima koji ulaze u njega i drugi, automatski se sinhronizuju i ispravno bilježe po ponovnom uspostavljanju veze”, dodaje on. Praćenje učenika nesumnjivo ima svoje prednosti, naročito u razvijenom urbanom okruženju, u kojem bi pitanja zaštite i sigurnosti mogla biti bitnija. Međutim, kako stvari sada stoje, škole će, s obzirom na ograničen budžet, teško moći trošiti novac na tehnologije kao što je praćenje učenika budući da velika većina školskih autobusa ne mora čak imati ni sigurnosne pojaseve. Mada, imajući u vidu da sigurnost postaje sve bitnija tema, pojedine obrazovne ustanove će uvidjeti prednosti korištenja takve tehnologije.

Kako praćenje učenika pomaže vozačima i školskom osoblju
Praćenje učenika povećava svijest o tome ko je ko i gdje u prijevozu. Također pomaže roditeljima da se ne brinu, ali i školama da efikasnije upravljaju prijevozom. Wireless Linksovo rješenje pomaže menadžerima školskog prijevoza da bolje komuniciraju sa školama i vozačima, upoznaju se s obrascima vožnje, prate lokaciju školskog autobusa te odmah prime upozorenja ukoliko dođe do odstupanja od regularne rute, objašnjava Morgan Minster. Direktor ReaXiuma ističe da su neki od najvećih problema sa sigurnošću u školskom prijevozu praćenje prisustva u autobusu te šta uraditi u situacijama kada nisu svi učenici na broju. “Iako korištenje nadzornih kamera i softvera za praćenje autobusa donekle rješava problem prikaza njihove aktivnosti, time se ne postiže mnogo u pogledu odgovornosti. A to podrazumijeva sljedeće: ko ulazi u autobus i izlazi iz njega, kada te stalnu komunikaciju vozača autobusa i škole”, kaže Zorrilla.

Rješenja za praćenje učenika mogu pomoći u prevazilaženju problema poput onih kada učenici uđu u pogrešan autobus, ne izađu na pravoj stanici, kao i manjka obavijesti za roditelje kada ovi pitaju školu gdje im se nalazi dijete, a škola ne zna odgovor na to. Zorrilla ističe da pametni školski autobusi sada mogu komunicirati s dispečerima uživo tako što će automatski sinhronizovati svoju lokaciju i listu putnika te prosljeđivati obavijesti koje vozači pošalju. Administratori mogu pratiti autobuse i učenike u njima preko sigurnog web-interfejsa. Roditelji ili staratelji također mogu pratiti autobuse i učenike pomoću mobilne aplikacije. Praćenje učenika može poboljšati i rad vozača školskih autobusa. “Naprimjer, naš uređaj služi i za upravljanje podacima o učenicima, što znači da vozači sada mogu znati koliko će učenika biti na stanici i ko će oni biti. Ovaj uređaj služi i za prosljeđivanje obavijesti, što vozačima omogućava da blagovremeno obavijeste administratore ili porodice o neočekivanom zastoju ili incidentu”, objašnjava Zorrilla.

 

Izazovi razmjene podataka u pametnim gradovima

Dijeljenje podataka je neizbježna pojava u pametnim gradovima i gradskom nadzoru. Iako odabir “idealnog” sistemskog okvira za dijeljenje podataka može predstavljati izazov, to se uz saradnju svih uključenih strana može uraditi tako da bude korisno za sve njih

Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Pametni gradovi postali su realnost ponajviše zahvaljujući internetu stvari. To je rezultiralo prikupljanjem velike količine podataka, od kojih većina biva neiskorištena. Implementiranje dobrog sistemskog okvira za dijeljenje podataka u pametnim gradovima kako bi se oni dijelili između različitih organizacija i institucija omogućit će gradovima da postanu pametniji, sigurniji i efikasniji. Kada je u pitanju gradski nadzor, dijeljenje podataka postalo je bitan dio omogućavanja pristupa neophodnim informacijama za sve relevantne strane u ovoj oblasti. Međutim, prepreke za njegovo provođenje su vladine regulative i zabrinutost o zaštiti privatnosti. Radeći transparentno i u skladu s regulativama, pametni gradovi mogu implementirati sistemski okvir za dijeljenje podataka od kojeg imaju koristi građani, kompanije i grad kao cjelina.

“Idealan” sistemski okvir
Savršen sistemski okvir za dijeljenje videonadzornih podataka u pametnim gradovima trebao bi biti osmišljen tako da donosi prednosti i ekosistemu pametnog grada i strankama uključenim u taj proces. Te stranke se protežu od raznih vladinih agencija i organizacija do kompanija, zajednica i stanovnika grada. Sistemski okvir bi svakom učesniku u razmjeni podataka trebao omogućiti da zadrži kontrolu nad svojima podacima. Istovremeno, okvir treba biti uvezan s različitim sistemima koji su pod kontrolom aktera razmjene podataka. “U pametnom gradu sistemski okvir za razmjenu podataka mora imati ugrađene sigurnosne dozvole kojima se može ući u trag i koje vlasnicima omogućavaju da dijele različite vrste podataka, zavisno od agencije ili osobe koja im pristupa. Pristup svim dijeljenim podacima mora se moći upratiti radi inspekcija, uz potpunu transparentnost svih strana koje su imale dodira s njima, te se mora moći otkriti kada i pod čijim ovlaštenjem im je pristupano”, kaže Giovanni Gaccione, šef odjela za prakse u oblasti prava i javne zaštite u Genetecu.

Kako savjetuje Stuart Rawling, marketinški direktor u Pelco by Schneider Electricu, bitno je da svaka općinska organizacija ima strukturiranu politiku vezanu za ovo, uz informacije i savjete iz svih institucija. “Ove institucije, kako interno tako i eksterno, moraju uskladiti razumijevanje dijeljenja podataka i pravnih implikacija. Najbolje prakse trebale bi početi od liste podataka koje je prihvatljivo dijeliti (npr. lista osoba s kriminalnim dosjeom), a ne od crne liste podataka koji se ne smiju dijeliti (npr. broj socijalnog osiguranja). Na ovaj način početna tačka je da se ne dijele podaci za koje bi se subjektivno moglo reći da nisu osjetljivi, ali koji bi se kasnije mogli pokazati kao takvi”, kaže on. Ron Grinfeld iz Odjela za razvoj globalnog poslovnog marketinga za korporativnu sigurnost u FLIR Systemsu predlaže dizajn zasnovan na API-jima koji bi omogućio podatkovne integracije ne samo s novoimplementiranim digitalnim/podatkovnim sistemima nego i sa starijim sistemima.

Javno i privatno djeljenje
Osim toga, savršen sistemski okvir trebao bi podržavati veliki protok podataka koje prikupljaju razni senzori te omogućiti i javno i privatno dijeljenje podataka. “Ovaj sistemski okvir bi se trebao moći proširiti s tradicionalnih gradskih korisnika i omogućiti podršku za nove tipove kreatora vrijednosti i stranki”, dodaje on. Prema Fan Yangu, menadžeru za vertikalna rješenja u Hikvision Digital Technologyju, inteligentni sigurnosni uređaji imaju bitnu ulogu u pametnim gradovima u pogledu snimanja relevantnih objekata i informacija. Ti uređaji šalju podatke u centralu kako bi se analizirali i pohranili u strukturirane baze videopodataka. “Ovi korisni podaci će se prikazati na zahtjev u okviru različitih sistema u pametnom gradu, kao što su oni u saobraćaju, javnoj sigurnosti, upravljanju gradom i okruženjem itd.”, kaže Yang. Kada je u pitanju videonadzor, budući da se video prebacuje u baze podataka i zatim kombinuje s algoritmima koji se koriste u različitim industrijama, Yang ističe da ti podaci mogu pomoći u inteligentnim operacijama, menadžmentu i pružanju usluga. “Prema tome, neophodna komponenta idealnog sistemskog okvira trebala bi uključivati inteligentne AI uređaje za snimanje podataka te centar za analizu i pohranu podataka i otvoreni sistem za dijeljenje podataka”, dodaje on.

Izazovi u pronalaženju “idealnog” okvira
Regulative na federalnom, državnom i lokalnom nivou mogu predstavljati izazove za implementiranje sistemskog okvira za dijeljenje podataka, što uključuje i zabrinutost javnosti zbog potencijalnog ugrožavanja privatnosti. Međutim, prema Gaccioneu, sam gradski nadzor se ne susreće s mnogo prepreka pri dijeljenju podataka sve dok se poštuju određeni protokoli za zaštitu privatnosti i podataka te ako se podaci snime na javnim lokacijama. Razlog za ovo je taj što se većina snimljenog materijala u gradovima, ako ne i sav materijal, odnosi na javne lokacije. “Privatnost i regulative ulaze na scenu kada neko kombinuje te videopodatke s ličnim podacima, što od generičkog javnog videa stvara video o nekome ili nečemu. Dijeljenje videonadzora prije dodavanja ličnih podataka omogućava lakšu distribuciju i saradnju”, kaže Gaccione.

GDPR je početkom ove godine podigao mnogo prašine u medijima zbog načina na koji mijenja oblast zaštite privatnih podataka i jednakosti ljudi širom Evrope. Ipak, regulative koje sadrži nisu sasvim nove. “Mnoge zemlje u Evropskoj uniji i ostatku svijeta već decenijama su imale regulative o zaštiti podataka i privatnosti pojedinaca. Međutim, ponekad su praktično bile neprovodive u drugim državama – GDPR je istaknuo i zacementirao posljedice njihovog nepridržavanja na širem međunarodnom području. Ovo je donijelo prisilnu promjenu ponašanja na globalnom nivou iako se regulative primjenjuju samo na građane Evropske unije. Jedna od komponenti GDPR-a je pravo pojedinca da podaci o njemu budu uklonjeni iz relevantnih baza podataka. Kako bi se pridržavalo ovoga u oblasti gradskog nadzora, moraju postojati procedure za adekvatno odgovaranje na te zahtjeve i njihovo istraživanje te za reakciju na njih zasnovanu na radnim protokolima organizacije”, objašnjava Rawling. Rizici povezani s prikupljanjem, dijeljenjem i zloupotrebom podataka također predstavljaju veliki izazov – to uključuje pravne i cyber sigurnosne rizike te druge upade koji mogu dovesti do gubitka i krađe podataka. “Osim toga, kompetitivni rizici su također izazov, pri čemu se u dijeljenim podacima mogu naći kompetitivni faktori i informacije koje mogu upasti u pogrešne ruke”, kaže Grinfeld. Kako bi se prevazišli ovi izazovi, on preporučuje da se sistemski okvir za dijeljenje podataka izgradi na arhitekturi koja može ispuniti ciljeve idealnog okvira, ispunjavajući potrebe za kontrolom podataka, dijeljenjem i otpornošću na hakerske napade.

Prednosti i budućnost
Jedna od prednosti sistemskog okvira za dijeljenje podataka bila bi veća svijest o sigurnosti i javnim operacijama koje se odvijaju u stvarnom vremenu. “Drugim riječima, riječ je o korištenju konsolidacije podataka radi stjecanja boljeg uvida u to šta se dešava u stvarnom vremenu, što omogućava bolje donošenje odluka i efikasnije upravljanje sigurnosnim događajima”, kaže Grinfeld i napominje da će korištenje velikih podataka u budućnosti postati trend. To će uključivati pametno procesiranje konsolidovanih podataka, što bi moglo pomoći u detektovanju i analiziranju raznih obrazaca, nepravilnosti, trendova i ponašanja koja imaju direktan utjecaj na ciljeve povezane sa sigurnošću i javnom zaštitom. “Spomenuti način korištenja podataka može donijeti razne prednosti, počevši od sposobnosti identifikovanja problematičnih slučajeva korištenja podataka do efikasnijeg rada vlada i općinskih agencija širom grada. Gradovi će htjeti da postoji sposobnost predviđanja sigurnosnih događaja prije nego što do njih dođe, što bi im omogućilo da u pojedinim slučajevima potpuno spriječe njihovo izbijanje, dok bi u drugim slučajevima postigli bolje ishode. To je budućnost prema kojoj svi idemo”, kaže on. Iako se mnogi sistemski okviri za dijeljenje podataka danas vrte oko ideje masovne pohrane podataka, Gaccione vjeruje da taj cilj za sada nije realan za većinu organizacija. Međutim, on bi mogao biti dio naše budućnosti. “Vjerujem li da ćemo jednog dana imati ‘skladište’ ili ‘jezero’ podataka po gradu? Naravno, nadam se da hoćemo, ali stvarnost je da svaki akter drugačije čuva podatke. To ima manje veze s tehnologijom nego sa specifičnom situacijom u kojoj se koriste podaci”, kaže on.

Sistemski okviri za budućnost
Kada je riječ o gradskom nadzoru, Yang vjeruje da će kontinuirani razvoj i napredak vještačke inteligencije, velikih podataka i cloud računarstva u budućnosti učiniti prikupljanje podataka preciznijim i efikasnijim. “Efikasno prikupljanje podataka će omogućiti brže generisanje izvještaja, koji se mogu dijeliti u različitim područjima pametnog grada. Osim toga, to će čitavom sistemu omogućiti da se brže prilagođava i podešava”, smatra Yang. U budućnosti će dijeljenje podataka biti veliki dio pametnih gradova i gradskog nadzora te će od velikog značaja biti poznavanje načina kako da se ono iskoristi. Iako postoje ograničenja koliko se podataka može dijeliti i s kime, uz adekvatan sistemski okvir mogućnosti su neograničene.

Detaljniji pogled na dijeljenje podataka i gradski nadzor
Potpredsjednik marketinga u CNL Softwareu Adlan Hussain govorio je o nekim neophodnim komponentama “idealnog” sistemskog okvira za dijeljenje videonadzornih podataka koje mogu omogućiti njegov pozitivan utjecaj na gradski nadzor. Prema njemu, budućnost videonadzora u pametnim gradovima bit će izgrađena oko partnerstava i memoranduma razumijevanja između određenog broja aktera unutar gradova. “Ove inicijative za implementaciju okvira će zahtijevati platformu koja omogućuje višesistemsku integraciju, nezavisno od toga ko je proizvođač sistema. One će također omogućiti postepenu integraciju tehnologija koje se nadopunjuju, kao što su prepoznavanje registarskih tablica, prepoznavanje lica i videoanalitika”, kaže Hussain i navodi sljedeće komponente kao neophodan dio idealnog sistemskog okvira za dijeljenje podataka te objašnjava na koji način će one pozitivno utjecati na pametne gradove:

• Konsolidacija videa: Programi sigurnih gradova se provode u fazama, a jedna od prvih je integracija tehnologije unutar velike organizacije u gradu – to se obično odnosi na policijske snage. Njihova želja je da uvežu svoje različite videosisteme. Naprimjer, grad Atlanta u saveznoj američkoj državi Georgiji je proteklih godina uložio u određeni broj nadzornih sistema kako bi policiji i profesionalcima u oblasti javne sigurnosti omogućio pristup vizuelnim podacima mnogo prije nego što interventni timovi stignu na mjesto događaja.
• Prikupljanje podataka: Instantni pristup velikom broju “očiju na terenu” brzo postaje ključni dio nadzornih centara. To se zatim proširuje na druge tehnologije u cilju održavanja reda i zakona na osnovu kvalitetnih podataka, pri čemu su oni ključni faktor proaktivnog korištenja nadzora.
• Saradnja: Jedna od najefikasnijih metoda povećanja kvaliteta podataka dostupnih vladinim agencijama je implementacija centra za integraciju kamera. Ovaj model pomaže u smanjenju troškova osiguravanja videa za sve uključene agencije.
• Javno-privatno partnerstvo (JPP): Hussain ističe da su u CNL-u uočili da se njihovi kupci prebacuju na PPP.
• Prediktivni nadzor: Mogućnost primjenjivanja analitike na podatke o određenim događajima, što omogućava bolje predviđanje incidenata i korištenje resursa u cilju adekvatnog odgovora na njih.

Kako gradove učiniti sigurnijim i pametnijim?
Svi znamo da dijeljenje podataka gradove može učiniti sigurnijim i pametnijim, ali kako? Genetecov šef Odjela za prakse u oblasti prava i javne zaštite Giovanni Gaccione navodi primjere toga gdje se nalazimo danas, a gdje bi nas u budućnosti dijeljenje podataka moglo odvesti. On objašnjava da danas, nakon što se desi saobraćajna nesreća, hitna služba dobija poziv od nekoga ko je bio uključen u nesreću ili joj je svjedočio. Nakon toga policijski tim se šalje na teren da izvrši uvid u događaj i napravi izvještaj o njemu. Policija će zatim imati pristup kamerama u području u kojem je došlo do nesreće te će moći pregledati njen video. Poslije toga policija će početi sastavljati sliku incidenta i istraživati ga.

Zamislimo da će u budućnosti postojati zajednički sistem Ministarstva saobraćaja i policije. Kada hitna služba dobije poziv od nekoga ko je učestvovao ili svjedočio saobraćajnoj nesreći, operaterov sistem automatski prosljeđuje video snimljen na lokaciji incidenta i u vrijeme kada je do njega došlo. “S obzirom na to da Ministarstvo saobraćaja dijeli pristup svojim sistemima za autobuse i vozove, možemo vidjeti i snimak s ostalih kamera oko mjesta incidenta. Snimak s autobusa s kamerama koji je bio blizu mjesta događaja automatski se prosljeđuje na ekran operatera. Na videu s tog autobusa operater ili policija mogu vidjeti više detalja o incidentu, kao i eventualni broj registarske tablice i smjer kretanja počinioca. Sistem zatim može početi prosljeđivati video s kamera koje su dio javno-privatnog partnerstva, kao i s kamera s autobuskih stanica i raskrsnica. Na taj način se omogućava uvid u čitav film o incidentu, kao i u dodatne podatke o osumnjičenima”, kaže on. Isti podaci s kamera se zatim mogu podijeliti s brojnim drugim agencijama, a ne samo s agencijom koja je postavila kameru, dodaje on. “Iste kamere s odgovarajućim sistemskim okvirom mogu pomoći gradovima da poberu brojne prednosti. Ukratko, suština je to da video ili podaci neće više biti alat policije ili Ministarstva saobraćaja nego alati gradova, pri čemu će pomoći u ostvarivanju sigurnijih i pametnijih urbanih zona”, zaključuje Gaccione.

 

Pametniji gradovi uz navođeno parkiranje

Kako se vlade širom svijeta sve više okreću ideji pametnih gradova, a upravljanje saobraćajem u njima postaje glavni problem, tako i rješenja za pametno navođenje saobraćaja postaju sve bitnija. U ovom članku ćemo se pozabaviti stanjem na ovom tržištu, kao i tehnologijama povezanim s trenutnim trendovima

Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Budući da broj vozila širom svijeta raste, sve je teže upravljati saobraćajem. Srećom, automobilska industrija jedna je od onih koje ubiru najveću korist od tehnoloških inovacija koje omogućavaju različitim uređajima da postanu pametniji i efikasniji. Zahvaljujući rastu industrije vozila, parkiranje je postalo veliki problem. Međutim, industrija pametnih parkinga posljednjih je godina mnogo napredovala. Prema izvještaju MarketsandMarketsa, očekuje se da će vrijednost tržišta pametnih parkirališta za putnička vozila do 2021. dostići cifru od 5,3 milijarde dolara, uz objedinjenu godišnju stopu rasta od gotovo 18 posto tokom perioda od deset godina. Glavni faktori koji potiču ovaj rast su zabrinutost zbog sve većih saobraćajnih gužvi u urbanim područjima, ograničena dostupnost mjesta za parkiranje te strožije regulative vezane za emisije štetnih plinova. Ono što također pogoduje razvoju ovog tržišta je i činjenica da određeni broj vlada širom svijeta prepoznaje značaj efikasnog upravljanja parkiranjem. Među rješenjima koja čine ekosistem pametnog parkiranja, jedno koje se ističe odnosi se na sisteme za navođeno parkiranje. Jednostavno rečeno, sistem za navođeno parkiranje pomaže ljudima da izbjegnu vremenski zahtjevan i stresan proces potrage za slobodnim mjestima na parkiralištima. Međutim, postoje i dodatne prednosti i mogućnosti za sistem-integratore koji su zainteresovani da ovo rješenje uključe u svoj portfolio.

Prednosti rješenja za navođeno parkiranje
Prema Haraldu Schmittu, direktoru njemačke kompanije MRS-Traffic, tri su glavne prednosti kvalitetnog rješenja za navođeno parkiranje: smanjeno vrijeme pronalaska slobodnog mjesta za parkiranje, smanjenje emisija štetnih plinova zbog efikasnije navigacije te praćenje statusa svih mjesta za parkiranje. Iako je ovo suštinski opis čitavog rješenja, važno je znati kako se postižu navedeni ciljevi. Menadžerica nacionalne prodaje u novozelandskom Smart Parking Technologyju Rebecca Grainger objašnjava na koji način funkcioniše njihovo rješenje.

“Pametno parkiranje ima razne opcije navođenja kako bi vozači mogli pronaći dostupne lokacije za parkiranje, kao i pojedinačna parking-mjesta uz ceste. Naša aplikacija u stvarnom vremenu prikazuje informacije o navođenju i lokaciji svakog parkirališta na kojem su ugrađeni naši senzori. Aplikacija koristi Google mape, što znači da ljudi mogu isplanirati cijeli put do parkinga na jednostavan i efikasan način. Drugi način navođenja koji možemo ponuditi podrazumijeva lokalnu signalizaciju dostupnosti mjesta za parkiranje u stvarnom vremenu i usmjeravanje do dostupnih mjesta. Na višespratnim parkiralištima također imamo senzore iznad parkinga koji mijenjaju boju u zavisnosti od statusa zauzetosti svakog od mjesta za parkiranje”, kaže Grainger. Ona dodaje da svako od ovih rješenja ima značajne prednosti za operatere parkirališta, lokalne zajednice, posjetioce i okruženje, uključujući smanjenje zastoja u saobraćaju na prometnim ulicama, smanjenje zagađenja, eliminisanje potrebe da se zapošljavaju timovi nadzornika parkinga, povećanje sigurnosti na cestama budući da se vozači verbalno usmjeravaju do dostupnog parkinga te bolje slijeđenje propisa za parkiranje.

Ispunjavanje želja i potreba
Ovdje je ključni faktor taj da je prilikom implementiranja ovakvog rješenja lako postati previše fokusiran na ispunjavanje potreba i želja kupaca. Međutim, za ovu industriju bi dugoročno bilo dobro sagledati širu sliku. Prema Pauliusu Vezelisu, šefu poslovnog razvoja u kompaniji Pixevia iz Litvanije, očigledno je da je spomenuto rješenje praktično za vlasnike automobila, ali njegove prednosti sežu i dalje od toga. “Prije svega, pametno navođeno parkiranje ljudima štedi vrijeme potrebno za pronalazak slobodnog mjesta, što zauzvrat smanjuje emisiju ugljik-dioksida, budući da automobili ne moraju kružiti naokolo. Druga prednost pametnog parkiranja je smanjenje saobraćaja u gradu zato što, statistički, oko 40 posto prometa, naročito u gradskom centru, čine automobili koji traže mjesto za parkiranje. Pametni parking pomaže u smanjenju emisija ugljik-dioksida u cijelom gradu, jer se saobraćaj efikasnije odvija, a na cestama se nalazi manje automobila”, kaže on.

Tehnologija iza ovog rješenja
Prema Haraldu, četiri su glavne komponente sistema za pametno navođeno parkiranje. Riječ je o bežičnom magnetnom senzoru, kameri, indukcijskoj petlji i radaru. S druge strane, Vezelis je mišljenja da savremena napredna rješenja koriste samo kamere za nadgledanje parkirališta i njihovih ulaza i izlaza, u kombinaciji s grafičkim procesorima koji obrađuju informacije. “Možete koristiti postojeće starije sigurnosne kamere na parkingu ili nove kamere. Postoji nekoliko opcija za procesiranje videa: možete ugraditi grafičke procesore u svoj server i procesirati podatke lokalno ili slati video s kamere u oblak da se tamo procesira”, kaže Vezelis. Grainger ovo dalje objašnjava dodajući da se tehnološke komponente u sistemima za navođenje u njenoj kompaniji mogu svesti na mrežu senzora, promjenjivu signalizaciju, aplikaciju i mapu. Sve ove komponente sistema programirane su i rade preko firmine platforme koja se nalazi na Google cloudu te su operaterima dostupne na uvid preko softvera.

Grainger objašnjava i da senzori mogu biti smješteni u zemlji, na tlu ili iznad njega, osim brojača automobila i ALPR kamera. IoT gatewayi ugrađeni u svaki uređaj omogućavaju umrežavanje velikog broja uređaja, kao i stvaranje područja otvorene povezivosti. Signalizacijski sistemi u stvarnom vremenu prikazuju informacije o dostupnosti mjesta za parkiranje i kapacitetu parkirališta te usmjeravaju saobraćaj radi njegovog boljeg protoka. Mobilne aplikacije omogućavaju plaćanje i navođenje u stvarnom vremenu. Ova pametna tehnologija za parkiranje također uključuje mapu koja se može ubaciti na web-stranice i koja omogućava posjetiocima da isplaniraju putovanje do određene lokacije ili kompanije. Kao i u slučaju ostalih aktuelnih tehnologija, ne može se poreći uloga koju u sistemima za navođeno parkiranje ima vještačka inteligencija (AI). Startupi kao što je američki Streetline osmislili su rješenja koja za navođeno parkiranje i analitiku u stvarnom vremenu koriste mašinsko učenje.

Glavne karakteristike
Vezelis ističe četiri glavne mogućnosti koje AI i rješenja za navođeno parkiranje s kamerama obično imaju. To su:
• Laka implementacija – nema potrebe da se senzori postavljaju svugdje ili da se grade rampe s namjenskim LPRN kamerama.
• Isplativost – jedna kamera može pokriti 100 parking-mjesta i istovremeno prepoznavati registarske tablice.
• Veća sigurnost – vrhunska rješenja nude sigurnosne obavijesti o neuobičajenom ponašanju na parkiralištima. Naprimjer, o nelegalnom okupljanju po noći, sumnjivom ponašanju pored automobila i nelegalnom parkiranju.
• Veće zadovoljstvo kupaca – AI i sistemi s kamerama ne samo da pomažu u pronalasku slobodnog mjesta za parkiranje nego imaju i opciju za pronalaženje vašeg automobila, budući da sistem ne samo da detektuje zauzeta mjesta nego zna i koji se automobil nalazi na kojem mjestu.

Grainger, pak, dijeli mogućnosti sistema u dvije kategorije. “Prvo, prednosti za korisnika uključuju jasnu i preciznu signalizaciju, koja u stvarnom vremenu prikazuje stanje ispunjenosti parkirališta”, kaže ona. “Ovo omogućava veću efikasnost, naprimjer pri parkiranju na višespratnom parkingu moguće je preskočiti spratove koji su potpuno ispunjeni, a kada (vozači) dođu na sprat na kojem ima slobodnih mjesta, mogu vidjeti koja su to tačno mjesta dostupna tako što će pratiti sistem navođenja iznad parkinga u potrazi za zelenim svjetlom. Još jedna prednost za korisnika je dokazana činjenica da efikasno parkiralište s dobrim osvjetljenjem i funkcionalnim sistemom navođenja obeshrabruje antisocijalno ponašanje.” Druga kategorija se tiče prednosti za operatere, budući da korištenjem podataka sa senzora prikupljenih preko cloud platforme mogu definisati poslovna pravila i isplanirati rad parkinga kako bi povećali njegovu efikasnost.

Izazovi i poteškoće u provedbi
Grainger objašnjava da glavne poteškoće s kojima se njena kompanija suočava, a koje mogu otežati montiranje sistema, nastaju zbog terena na kojem se nalazi parking, lokacije i vremenskih uslova. Ovo može uključivati gradove s izuzetno brdovitim terenom, parkinge na lokacijama kao što su pristaništa na kojima se ne mogu bušiti rupe ili područja na kojima ima obilnih sniježnih padavina. “Međutim, nakon više od 15 godina specijalizacije u razvoju opreme za parkiranje, pametni parking sada na raspolaganju ima izbor različitih senzora, tako da se većina, a možda i svi zahtjevi lokacije mogu ispuniti te se izazovi mogu prevazići”, dodaje ona. Vezelis ističe da je generalno prilično lako montirati i početi koristiti pametni AI parking-sistem zasnovan na kamerama. “Samo povežite postojeće kamere s, recimo, Pixevijinim cloudom i spremni ste za rad. Ponekad poteškoće nastaju ako parkiralište ima neobično okruženje ili oblik. Postavljanje takvog sistema može biti problematičnije na parkiralištima koja imaju vrlo kompleksan oblik s mnogo uglova i malih džepova s jednim ili dva mjesta za parkiranje. Drveće također predstavlja prepreku – ako ima previše drveća na sredini parkirališta, možda će biti potrebne dodatne kamere kako bi se vidjelo šta se nalazi iza njega. Te dodatne kamere inače ne bi bile potrebne”, kaže on.

Kvalitet u prvom planu
Kada je u pitanju ponašanje kupaca, Schmitt ističe da bi tržište trebalo biti svjesno činjenice da jeftini proizvodi neće donijeti dobre rezultate. “Koliko para toliko muzike. To znači da mnogi kupci pokušavaju nabaviti najjeftinije rješenje. Kada ono ne odgovara, kupci misle da pametni sistemi parkiranja ne rade dovoljno dobro. Na ovom tržištu treba kupovati visokokvalitetne proizvode od dobavljača koji također pruža podršku tokom faze planiranja i projektovanja”, kaže Schmitt. Tu je i činjenica da je samo rješenje još u fazi razvoja. Greg Mason, potpredsjednik tehničke prodaje u TIBA Parking Systemsu, kaže da je trenutno glavna stvar koju treba imati u vidu trošak zbog vlasnički zaštićenog softvera. On se trenutno razvija u malim koracima, što ga čini skupim. “Mislim da vertikalni efekt vlasnički zaštićenog softvera smanjuje povrat investicije kod ljudi koji ga kupuju. Dakle, dolazi do negativne povratne reakcije na današnjem tržištu. Imate visoke troškove s malim povratom investicije. A proizvodnja hardvera usljed toga postaje ograničena. Treba nam da dođemo do efikasnije pozicije na kojoj je povrat investicije veći i koja je zasnovana na dijeljenim informacijama i podacima, što će povećati prodaju i potražnju”, kaže Mason.

Šta sistem-integratori trebaju znati
Ako bi sistem-integratori znali s kim se udružiti u ovoj industriji, to bi uveliko doprinijelo učvršćivanju njihovog prisustva na tržištu. Da ne govorimo o tome da će tehničke vještine koje se koriste u sigurnosnoj industriji, naročito one vezane za kamere, biti od koristi i u ovom sektoru. “Prije svega, trebali bi se fokusirati na pronalazak dobrog partnera koji poznaje izazove koji prate takve sisteme i koji ima praktično iskustvo u njihovoj implementaciji. Drugi korak bi bio da što prije započnu pilot-projekte sa svojim klijentima kako bi im pokazali da to nije bauk i da može biti od velike koristi za vlasnike parkirališta. Osim toga, veoma je korisno posjedovati i znanje o različitim vrstama kamera, infracrvenoj svjetlosti, pozicioniranju kamera i prijenosu videa, kao i vještine povezane s navedenim”, objašnjava Vezelis. Ukratko, potencijal rasta ovog sektora ne može se ignorisati, naročito zato što bi se ovakvi sistemi mogli posmatrati kao integralni dio pametnih gradova. Vodi se debata o tome treba li se fokusirati na kamere ili na senzore, ali u savršenom slučaju najbolje bi trebala raditi njihova kombinacija.

Šta je u trendu: kamere ili senzori?
U ovoj fazi bilo bi teško identifikovati specifične trendove koji se šire na tržištima u različitim regionima. Naprimjer, Paulius Vezelis, šef poslovnog razvoja u kompaniji Pixevia iz Litvanije, ističe značaj kamera u odnosu na senzore. “Trenutno je glavni trend korištenje pametnog parking-sistema s kamerama. Nema više senzora na tlu na svakom parking-mjestu”, kaže Vezelis. “Do vjerovatno najveće promjene na tržištu došlo je zbog napretka u oblasti vještačke inteligencije. Napredak na tom polju rezultirao je uveliko poboljšanim mogućnostima neuralnih mreža da razumiju i koriste podatke s jednostavnih sigurnosnih kamera koje se koriste za određene zadatke na pametnim parkinzima kao što su navođenje ili prepoznavanje registarskih tablica. Prije su vam trebale specijalizirane kamere na ulazima da detektujete brojeve na automobilima ili namjenski senzori na svakom mjestu za parkiranje, ali sada se sve to može postići pomoću nekoliko jednostavnih sigurnosnih kamera.”

S druge strane, Harald Schmitt, direktor njemačkog MSR-Traffica, ističe da korištenje optičkih senzora postaje manje popularno u odnosu na senzore na tlu, ne samo zbog veće tačnosti podataka nego i zato što optički senzori nisu u skladu sa sve većom zabrinutošću zbog privatnosti podataka. “Pojedinačna detekcija pomoću magnetnih senzora je najveći trend. Zahvaljujući brojnim godinama iskustva, ova tehnologija je najbolja na ovom tržištu i nudi najveću tačnost podataka. Kamere, naprimjer, mogu biti problematične zbog nove Opće regulative o zaštiti podataka (GDPR). Također, na optičke senzore mogu utjecati osvjetljenje, tama, snijeg itd.”, spominje Schmitt.

Osim ovoga, bitno je naglasiti da je rast popularnosti koncepta sistema za pametno navođeno parkiranje potaknut i rastom broja inicijativa kao što su pametni gradovi. Štaviše, Rebecca Grainger, menadžerica nacionalne prodaje u Smart Parking Technologyju, kaže da su trenutno rastući trendovi u oblasti pametnog parkinga digitalizacija i utjecaj pametnih gradova. To je logično budući da se ljudi sve više navikavaju na umrežene uređaje te žele još veći nivo praktičnosti u svim aspektima svojih života.
“Korisnici postaju mnogo obavješteniji te sve više koriste tehnološke opcije koje njihovu svakodnevicu čine lakšim. Parking je velika komponenta toga; štaviše, do 30 posto svih vozača na gradskim cestama u potrazi je za mjestom za parkiranje. Odgovorili smo na to ne samo tako što smo omogućili da naša aplikacija i navođenje pomažu ljudima da brže pronađu odgovarajući parking nego smo našu tehnologiju dizajnirali tako da bude prilagodljiva i intuitivna. Korištenjem naše cloud centrale, mjesta za parkiranje se mogu podesiti tako da imaju različite parametre i vremenska ograničenja”, kaže ona.

 

Najvažniji tehnološki trendovi u 2019.

Od potencijala 5G tehnologije do sve moćnije vještačke inteligencije (AI) naše umrežene živote sve više oblikuje uspon transformativnih tehnologija. Iako su one već dovoljno snažne same po sebi, danas se međusobno konvergiraju kako bi suštinski promijenile način na koji ostvarujemo interakciju sa svijetom, poslujemo i komuniciramo

Izvor: IHS Markit
E-mail: redakcija@asadria.com

Kako se konvergencija nastavlja, danas se nekada zasebne industrije prožimaju na sasvim nove načine i donose jednako nove mogućnosti i izazove. Transformativne tehnologije temeljno mijenjaju načine funkcioniranja kompanija i svakodnevni život ljudi. Kako ove tehnologije postaju pametnije i sofisticiranije, a tržišta evoluiraju, nove industrije su već spremne za transformaciju. Brzina kojom se ove tehnologije etabliraju je sve veća. U nastavku pročitajte koje je to ključne trendove u 2019. godini, koji će imati veliki utjecaj na komercijalna i potrošačka tržišta, izdvojila istraživačka kompanija IHS Markit.

1970-te
Razvoj IP protokola: e-mail je uveo instantnu komunikaciju u poslovne procese
1980-te
Kablovska televizija: Cjelodnevno emitiranje vijesti promijenilo je način konzumacije sadržaja
1990-te
Litij-jonske baterije: Prenosiva elektronika uvela je revoluciju u dostupnost tehnologije
2000-te
Povećana mrežna propusnost i pojava aplikacija:
– Pojavili su se poslovni modeli za streaming sadržaja
– Sadržaji se prilagođavaju konzumaciji preko mobitela
– Pojava poslovnog modela aplikacijskih platformi
2010-te
Litij-jonske baterije i povezivanje na daljinu
– Prodor električnih vozila mijenja tržišnu potražnju za naftom
– Internet stvari i srodne tehnologije postaju dostupne na više tržišta
2019. i dalje
Konvergencija vještačke inteligencije, interneta stvari (IoT) i oblaka (cloud)

1. TREND: SVEPRISUTNI VIDEO
Sveprisutnost videa dovodi do značajnih promjena u industriji jer se sve veći broj tržišnih igrača bori za pažnju potrošača i postizanje profita, a kompanije se moraju prilagođavati situaciji kako bi se nosile s rastućom potražnjom.

1. Automatsko prepoznavanje registarskih tablica (ANPR) je tehnologija za automatsko čitanje registarskih tablica vozila.
Predviđa se da će na globalnom tržištu prihodi od prodaje integrisanih (inteligentnih) kamera rasti po složenoj godišnjoj stopi od 16,4% od 2017. do 2022. godine.
2. Automobilska industrija
Globalne isporuke automobilskih displeja će porasti za 11% u odnosu na cifru od 164 miliona isporučenih uređaja u 2018.
3. Digitalno oglašavanje
Za 2018. IHS Markit je predvidio da će cjelokupna industrija digitalnog oglašavanja zabilježiti rast prihoda od 23,8% u odnosu na godinu ranije.
4. Mobiteli
Kumulativni broj pojedinačnih isporuka pametnih telefona u prva tri kvartala 2018. godine na globalnom nivou je premašio milijardu uređaja. Broj isporučenih savitljivih AMOLED ekrana će do 2015. dostići cifru od 50 miliona.
5. Videonadzor
U 2018. godini je isporučeno oko 108 miliona mrežnih kamera. Za svjetsko tržište softvera za videoanalitiku predviđa se rast od 14,9%, kao i dostizanje vrijednosti od 564,5 miliona dolara do 2022.
6. AR/VR tehnologija
Potrošačka izdvajanja za aplikacije i sadržaje namijenjene virtuelnoj (VR) i umjetnoj (AR) realnosti će u 2019. godini premašiti sedam milijardi dolara.
7. Streaming sadržaja uživo
Udio sadržaja na internetu koje kreiraju korisnici će do 2022. iznositi čak 20%.
8. Sigurnost domova
Potrošačko tržište videonadzornih sistema će u 2018. godini vrijediti više od milijarde dolara.
9. OTT video
Broj pretplata na online videoservise koje nude OTT provajderi i tradicionalni ponuđači sadržaja će se više nego udvostručiti između 2017. i 2022. godine. U posljednoj godini ovo tržište će vrijediti nešto manje od milijardu dolara.
10. TV
Tradicionalni TV i online video zajedno generišu više od 500 milijardi dolara prihoda godišnje. Predviđa se da će ovi godišnji prihodi između 2017. i 2022. godine rasti uz godišnju stopu od 4,9%.
11. Mreže
Video sve više dominira IP saobraćajem. Do 2020. godine na video će otpadati 75% saobraćaja u fiksnoj i 66% saobraćaja u bežičnoj mreži.
12. Dronovi
Gotovo 60% profesionalnih dronova opremljeno je kamerama.

Faktori rasta
Neki od najvažnijih faktora rasta su: uspon online ponuda i platformi, uključujući tehnologije novih i jakih tržišnih igrača, veće korištenje mobilnih umreženih uređaja sposobnih za snimanje i prikazivanje videa, napredak na planu mrežnih i prijenosnih tehnologija za dijeljenje videosadržaja te općenito nagli rast količine sadržaja koje kreiraju korisnici i videozapisa na društvenim platformama. Sektor medija, televizija, kućna kina, društveni mediji i igre imaju bitnu ulogu u širenju videa, iako ovaj trend utječe i na druge industrije kao što su sigurnost, obrazovanje i zdravstvo. Ovi sektori se sve više oslanjaju na videotehnologiju.

Infrastruktura, mrežni kapacitet i korisničko iskustvo
Budući da mrežna infrastruktura sadašnje generacije nije opremljena za podršku brzom razvoju videosaobraćaja, ulaganje u mrežu sljedeće generacije je neophodno za podršku vrhunskom korisničkom iskustvu unutar masovne korisničke baze. 5G će biti transformativna tehnologija za video jer će omogućiti širokopojasni pristup na mobilnim uređajima. To će omogućiti streaming profesionalnog videa i sadržaja koje kreiraju korisnici u do sada neviđenom obimu.

Sadržaj i monetizacija
Kako bi ostvarili efikasan povrat uloženog, pružaoci usluga, emiteri i platforme koje se bore za dio prihoda od videa trebaju pravu kombinaciju kvalitetnog sadržaja. Usluge sadržaja, mogućnosti i poseban mrežni pristup za video mogu se monetizirati na različitim nivoima, ali video može poslužiti i za neke šire ciljeve. Za telekomunikacijske i velike tehnološke kompanije, video može privući korisnike cijelog spektra usluga koje zajednički omogućavaju rast prihoda i zarade i jačaju lojalnost korisnika. Video bi, stoga, trebao biti pozicioniran kao primarni alat za podizanje ukupne vrijednosti ponude.

Zaštita privatnosti i podataka
Sve češće snimanje videosadržaja pomoću pametnih telefona, nosivih uređaja, dronova ili satelita rezultirat će prikupljanjem, pohranom i potencijalnim dijeljenjem sve većeg broja privatnih slika građana. Istovremeno, napredak na planu vještačke inteligencije i mašinskog učenja omogućava identifikaciju zasnovanu na prepoznavanju lica, što potencijalno ugrožava privatnost ljudi. Stoga će država i njena regulatorna tijela morati preuzeti ključnu ulogu u zaštiti građana, uz primjenu odgovarajuće politike, zakonskih rješenja i alata za sprečavanje kršenja privatnosti i zaštitu podataka.

Zajedničke strategije medija i telekoma u 2019.
Medijske kuće i telekomunikacijske kompanije osjetile su se ugroženim poslovanjem kompanija kao što su Netflix, Amazon, Google, Facebook i Apple. Zbog toga je došlo značajnog rasta aktivnosti na planu spajanja i akvizicija u ovim sektorima, odnosno objedinjavanja i širenja ključnih igrača na ovim tržištima. Tokom 2019. počet će se osjećati posljedice velikih poslovnih aranžmana koje su sklopili AT&T i Time Warner, Disney i Fox, Vodafone i Liberty Global, Comcast i Sky. Novonastali i ojačani industrijski lideri će postepeno početi predstavljati svoje strategije.

2. TREND: RUBNO RAČUNARSTVO (EDGE)

Rubno računarstvo uglavnom se odnosi na obradu koja se tradicionalno izvodi u cloud okruženju. Ona se danas odvija „bliže“ izvorima podataka sa senzora ili interfejsima koji povezuju čovjeka i mašinu, što mijenja načine implementacije mreža i razvoja uređaja i kreira nove izvora prihoda jer računarski resursi postaju dostupniji krajnjem potrošaču.

Ključna aplikacija rubnog računarstva je distribucija videosadržaja, koju je 92% ispitanika navelo kao bitan i zanimljiv segment.
Rubne lokacije koje koriste telekomunikacijske kompanije nalaze se na razdaljini od 5 do 20 milisekundi od korisnika kojima se pružaju usluge, dok su rubne lokacije OTT operatera i distributera sadržaja preko interneta smještene na udaljenosti od 20 do 50 milisekundi.
82% operatera planira koristiti uCPE za izvršenje VNF funkcija na korisničkim lokacijama
97% operatera planira izvršenje VNF funkcija u okruženju pametnih centralnih ureda (smart CO)
85% operatera planira izvršenje VNF funkcija u okruženju centra podataka u blizini centralnog ureda
70% operatera planira izvršenje VNF funkcija u okruženju centra podataka koji se ne nalazi u blizini

Faktori rasta
Ključna aplikacija rubnog računarstva je isporuka videosadržaja. Zatim treba istaći rad u realnom vremenu i niže latencije za radna opterećenja, kao i sigurnosne aplikacije kod kojih je vrijeme ključni faktor, otpornost na situacije kada mrežna veza nije dovoljno kvalitetna ili nije dostupna, prikupljanje podataka i mogućnost njihovog filtriranja kako bi se uskladile potrebe skladištenja, umrežavanja i računarstva, funkcije sigurnosti i zaštite privatnosti su centralizirane i poboljšane, posebno u domenu interneta stvari, kod kojeg krajnji čvorovi nisu nužno pogodni za to.

Pružaoci usluga, provajderi usluga u oblaku i kompanije koje se bave internetom stvari posebno se fokusiraju na rubno računarstvo. Ova tehnologija utječe i na cijeli lanac vrijednosti, od proizvođača poluprovodnika, preko proizvođača originalne opreme (OEM) do segmenata kao što su mediji, sigurnost i igre.

Evolucija rubnog računarstva
Nova tehnologija rubnog računarstva predstavlja moćan skup lokacija za upravljanje aplikacijama i one se mogu nalaziti bilo gdje. Naprimjer, umreženo vozilo predstavlja „rubni“ sistem na točkovima. Uz veliki broj potencijalnih ciljnih lokacija, neka rubna rješenja se razvijaju za potrebe obrade manje količine podataka za manji broj korisnika, dok su ostala rješenja sveobuhvatna i služe za obradu velikih skupova podataka za potrebe većeg broja korisnika. Tu spadaju i centri podataka koji su smješteni u velikim gradskim centrima. Novi specijalizirani čipovi manje snage će napajati rubne uređaje. Iako mnogi izjednačavaju rubno računarstvo s 5G tehnologijom, aplikacije za njega već postoje, za razliku od veoma malog broja primjena 5G tehnologije danas. Kako se svijet interneta stvari širi i uključuje sve više uređaja (njih oko 20 milijardi, prema procjenama kompanije IHS Markit), obim podataka koji će se kreirati u budućnosti u potpunosti će promijeniti sadašnju paradigmu centraliziranog oblaka.

Prepreke široj primjeni rubnog računarstva
Glavna prepreka za efikasnu primjenu rubnog računarstva je potreba za velikom propusnošću. Važno pitanje je i potreba smanjenja količine saobraćaja u pojasu za slanje podataka pomoću analitike. Na taj način se podaci mogu oblikovati i filtrirati već na rubnim uređajima. Tehnički zahtjevi i visoki troškovi također predstavljaju prepreke za primjenu rubnog računarstva, navode ispitanici. Mnoge aplikacije na „rubu“ mreže zahtijevaju kreiranje novog softvera. Ipak, trenutno ne postoje zajednički aplikacijski programski interfejsi (API) za programere aplikacija za ovaj vid računarstva. Istovremeno, zajednička platforma za programiranje je neophodna za kvalitetno rubno računarstvo. Stanoviti potencijal nudi otvorena Eclipse platforma za API-je i mikroservise. Važno pitanje je i način na koji operater može voditi, nadzirati i kontrolisati hiljade rubnih lokacija jer za to ne postoje standardni softverski paketi.

3. TREND: VJEŠTAČKA INTELIGENCIJA (AI)

Kako vrijeme prolazi i tehnologija ubrzano napreduje, vještačka inteligencija će na kraju ući u sve industrijske domene i transformirati naš svijet. Mašinsko učenje, neuronske mreže i duboko učenje su samo neke od stavki koje se razvijaju ispod AI kišobrana. Razvoj novih algoritama i metoda za poboljšanje efikasnosti i sposobnosti rješavanja problema proizvod je dovršenosti konkretnih aplikacija i uspona tzv. velikih podataka. Da bi se AI u potpunosti razvio, neophodno je da mnoge komponente i faktori rasta sazriju, napreduju i ostvare uspjeh.

Faktori rasta
Među faktorima rasta ovog segmenta posebno se ističu: sposobnost mašina da postanu nezavisnije i autonomnije i uče iz svog okruženja, nagli rast upotrebe podataka pogodnih za prikupljanje i analizu preko brojnih platformi, od mobilnih do onih u oblaku, elektronika visokih performansi je sposobna obraditi ogromne količine podataka i ponuditi strukturirane spoznaje, dostupnost srodnih transformativnih tehnologija dovela je do pravog buma: umreženost, internet stvari i oblak. Sveprisutnost vještačke inteligencije ne poznaje granice. Svaka industrija i cijelo društvo će imati koristi od AI-ja, ali se toj revolucionarnoj tehnologiji potrebno i prilagoditi. Automobili, potrošačka elektronika, sigurnost, obrazovanje i zdravstvena zaštita se sve više oslanjaju na AI.

Rubno računarstvo ili oblak?
Brzina razvoja vještačka inteligencija, a posebno u domenima kao što su mašinsko i duboko učenje, pomogla je širenju ove tehnologije na više industrija. Tu možemo uključiti potrošačku elektroniku, zdravstvo, proizvodnju i automobilsku industriju. Danas se nalazimo na početku prave industrijske revolucije. AI tehnologija se danas može implementirati na krajnjim uređajima, na rubu mreže ili u oblaku. I njene hibridne kombinacije su pogodne za određene primjene. Svaki pristup dolazi u paketu s poželjnim slučajevima upotrebe, specifičnim zahtjevima i potrebama.

AI tehnologija u oblaku će omogućiti pristup većoj računarskoj snazi, koja će biti dostupna za analizu podataka i primjenu složenijih algoritama (kao što je duboko učenje) što bliže lokaciji na kojoj se prikupljaju podaci. Ipak, u vezi s tim postoje i potencijalni problemi koji se tiču privatnosti, latencije i stabilnosti. Kvalitetnija implementacija AI algoritama na samom uređaju ili na rubu mreže smanjit će potencijalne rizike i ponuditi druge prednosti koje zahtijeva širok spektar aplikacija. Očekuje se da će cloud tehnologija imati ogromnu prednost kod omogućavanja pristupa obuci za potrebe vještačkih neuronskih mreža (ANN) ili određenih tipova dubokog učenja na mreži jer je u oba slučaja potrebna centralizacija podataka i masovna računarska obrada.

OSTALI TRENDOVI

Šta nam donosi 5G tehnologija?
Prema istraživanjima koje je provela kompanija IHS Markit, 82% mobilnih operatera već uveliko vrši testiranja i probe povezane s 5G tehnologijom. To se posebno odnosi na područja Sjeverne Amerike i Azije, u kojima tamošnje države planiraju uskoro početi s implementacijom ove tehnologije. Većinu operatera s tehničke strane najviše zanimaju ultraniska latencija koju nudi 5G, kao i cijene po bitu i veći mrežni kapaciteti. Svaki od ovih tehničkih aspekata trebao bi donijeti poboljšanje mrežnih performansi – nižu latenciju, veće kapacitete i znatno bolju mrežnu propusnost, a sve to uz niže cijene po bitu. Najzahtjevnija oblast za implementaciju 5G tehnologije bit će radio, a prate je transportni sektor i menadžment, navode ispitanici.

Blockchain tehnologija za veće uštede i efikasnost
Iako je riječ o mladoj tehnologiji, blockchain poslovnom svijetu nudi veliki potencijal za ostvarivanje ušteda i podizanje nivoa efikasnosti u pratećim procesima. Poslovna vrijednost ove tehnologije skočit će sa 2,5 milijardi američkih dolara u 2017. na dva biliona dolara u 2030. godini. To se posebno odnosi na sektore kao što su finansije, zdravstvo, lanci snabdijevanja i logistika, upravljanje identitetima, maloprodaja i prodaja preko interneta. U finansijskom sektoru blockchain će izmijeniti način na koji pristupamo prekograničnom plaćanju, trgovanju dionicama, upravljanju vrijednosnim papirima i drugim finansijskim uslugama. Kako je u pitanju sektor vrijedan više stotina milijardi dolara, i najmanje uštede koje blockchain donese imat će ogromnu vrijednost. U zdravstvu primjena blockchaina je već počela i danas se koristi kao podrška u borbi protiv krivotvorenja lijekova, kvalitetnijem upravljanju medicinskih podacima, medicinskim istraživanjima i sistemima naplate i potraživanja. Samo u ovom sektoru primjena blockchaina bi do 2013. godine mogla dostići vrijednost od 134 milijarde dolara. Blockchain će naći svoje mjesto i u segmentu upravljanja identitetima, gdje se do 2030. očekuje implementacija projekata u vrijednosti od 200 milijardi dolara.

Digitalni asistenti sve više koriste AI tehnologiju
U današnjem umreženom društvu digitalni asistenti čine naše živote lakšim i utiru put ka kreiranju tzv. pametnih zajednica. Istovremeno, oni nude i ogromne mogućnosti za zaradu kako za velike tako i za male firme. Napredak u oblasti digitalnih asistenata će kreirati i nove vidove njihove primjene, koje će biti manje povezane s kvalitetnim korisničkim iskustvom, a više s rastom prihoda i smanjenjem troškova. Vještine prepoznavanja svakodnevnog jezika omogućit će poboljšanje korisničke podrške i interakcije jer će ponuditi personaliziranu povratnu informaciju o novim ponudama i proizvodima prema potrebama pojedinačnih korisnika.

Internet stvari: jednostavnije kreiranje aplikacija
Platforme za razvoj aplikacija (AEP) su segment interneta stvari koji olakšava upravljanje podacima. Iako su ponuđači ovih rješenja u početku nudili funkcije od koristi za cijeli internet stvari, veliki broj njih danas kreira platforme namijenjene pojedinačnim vertikalama poput umreženih vozila, pametnih gradova i industrijske automatizacije. Prema predviđanjima IHS Markita, broj uređaja za internet stvari koji koriste AEP platforme će do 2022. godine porasti za 38%. Razlog za to je sve veća prihvaćenost ovih uređaja u različitim sektorima, kao i izražena težnja korisnika da razvoj interneta stvari sve više eksternaliziraju kako bi se mogli bolje fokusirati na svoje poslovanje.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.