18 Aprila, 2026
image
Home Kategorija Najave II (Page 24)

Najave II

Zaštita perimetra probija nove granice

Povećana potražnja za zaštitom perimetra posljedica je napretka u oblasti pratećih tehnologija. Sve više klijenata počinje shvatati zaštitu perimetra kao neophodan sistem obavještavanja za potrebe zaštite svog poslovanja
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Zaštita perimetra prošla je dug put od vremena postavljanja jednostavnih ograda na vanjskim granicama objekata. Ovo tržište i danas nastavlja rasti zbog globalnog jačanja terorističkih prijetnji. Očekuje se da će tržište sistema za zaštitu perimetra do 2022. dostići vrijednost od 196,6 milijardi dolara. Poređenja radi, 2017. godine vrijedilo je 110,6 milijardi dolara. Ovaj trend će pratiti i složena godišnja stopa rasta od 12,2 posto, navodi se u izvještaju kompanije Marketsandmarkets. Rast tržišta se u prvom redu pripisuje povećanju broja terorističkih napada širom svijeta. Nova tehnološka dostignuća u segmentu videonadzora također jačaju potražnju za sistemima i uslugama u oblasti zaštite perimetra, uz širu primjenu interneta stvari (IoT) i pametnih tehnologija.

Terorizam i migracije kao pokretači
Za Sjevernu Ameriku se očekuje da će zadržati najveći udio na globalnom tržištu. Tamo su jačanje terorističkih aktivnosti, ilegalne imigracije i kriminal najveći faktori intenzivnijeg rasta tržišta sistema za zaštitu perimetra, navodi Marketsandmarkets. Dori Ribak, zamjenik direktora marketinga u RBtec Perimeter Security Systemsu, ukazuje i na rast slučajeva kriminala, krađa i vandalizma na komercijalnim i industrijskim tržištima u Sjevernoj Americi. On to pripisuje nedovoljnom dostupnošću policije, što prisiljava kompanije da se štite same. Najbrži rast tržišta zaštite perimetra predviđa se za Azijsko-pacifičku regiju (APAC). To je posljedica ekonomskog razvoja u segmentu infrastrukture (npr. aerodroma, željeznica i autoputeva) te snažnog rasta sektora finansijskih i bankarskih usluga.

Vertikale traže više
Sve izraženije prijetnje učinile su perimetarsku sigurnost mnogo važnijim faktorom za kritičnu infrastrukturu kao što su komunalije, transport, državni i vojni objekti, navodi se u izvještaju kompanije Memoori. Razne prijetnje mogu uzrokovati teške poremećaje u njihovom funkcionisanju i dovesti do velikih gubitaka za cijelu ekonomiju. Kompanije specijalizirane za perimetarsku zaštitu prepoznale su stabilan rast na tržištu kao posljedicu podizanja svijesti o potrebi zaštite kritične infrastrukture i spremnosti na ulaganje. Stewart Dewar, Senstarov menadžer proizvoda, navodi komunalne usluge, naftu i plin, komercijalni sektor i zatvore kao vertikale s izraženim rastom, koji prati i potražnja. „Postoji svojevrsni pritisak na energetska i komunalna preduzeća u smislu potrebe da cjelodnevno paze i štite svoje lokacije od niza prijetnji, uključujući vandalizam, napade militanata i terorističke aktivnosti. Ovaj rast je djelimično potaknut i donošenjem većeg broja državnih propisa“, kaže Dewar. Sektor nafte i plina je već dugo snažan faktor razvoja globalnog tržišta sistema za zaštitu perimetra, i to zbog različitih prijetnji s kojima se stalno suočava. Dewar navodi da brojne zemlje – čak i one koje se, poput Kanade, suočavaju s nešto nižim rizikom – ulažu mnogo novca u zaštitu nadzemne infrastrukture, prvenstveno zbog razvijenije svijesti o njenom ključnom značaju.

U komercijalnom sektoru povećana potražnja za zaštitom perimetra posljedica je napretka u oblasti pratećih tehnologija. Ovaj trend zaštitu perimetra čini prikladnijom i pristupačnijom za manje instalacije. Sve više klijenata počinje shvatati zaštitu perimetra kao neophodan sistem obavještavanja za potrebe zaštite svog poslovanja. „Kompanije stalno traže rješenja koja se lako mogu dodati postojećim ogradama“, kaže Ribak. U centrima podataka se također povećava broj instaliranih sistema jer sve više pojedinaca i organizacija koristi usluge u oblaku. Kao takvi, centri podataka postali su potencijalne mete za napadače. „Ovi centri dobijaju na važnosti, što povlači pojačanu sigurnost“, dodaje Dewar.

Šta je aktuelno?
Očekuje se da će integracija i prihvatanje novih i naprednih tehnologija doprinijeti rastu tržišta. Kompanija Memoori ukazuje na napredak senzorske i bežične tehnologije, radara te integracije s videonadzorom, kontrolom pristupa i vanjskom rasvjetom kao na faktore koji će dodatno ojačati potražnju na tržištu. Očekuje se da će uvođenje videoanalitike i softvera za duboko učenje imati veliki utjecaj na tržište alarma i perimetarske zaštite.

„Stalna poboljšanja videoanalitičke tehnologije u kombinaciji s videonadzornim kamerama s boljim performansama i nižim troškovima unapređuju efikasnost primjene analitike kao dijela rješenja za zaštitu perimetra“, navodi Dewar. Integracija sistema za potrebe kreiranja sveobuhvatnih sigurnosnih rješenja ključni je trend za tržište sistema za zaštitu perimetra, smatra Dewar i kaže: „Naprimjer, Senstar LM100 objedinjuje detekciju upada na perimetru i inteligentno osvjetljenje. Ovi kombinovani sistemi nude niže ukupne troškove vlasništva uz poboljšanje odvraćanja od napada, otkrivanja i procjene.“

Tomohiro Tsuji, viši menadžer prodaje i marketinga u Optexu, objašnjava da tehnologija za prepoznavanje slike utječe na zaštitu perimetra nudeći dodatne mogućnosti za videonadzorne kamere, kao što su prepoznavanje objekata, ljudi, automobila i životinja. Međutim, performanse detekcije i pouzdanost nisu ispunili očekivanja industrije zbog nedostataka samih alarma, kao i problema s lažnim alarmima, koji su posljedica svjetlosti, kiše, insekata itd. „Zbog toga se za postizanje boljih performansi koriste provjerene tehnologije kao što su laseri, optička vlakna, infracrvena svjetla, mikrotalasni, pa čak i pasivni infracrveni zraci“, dodaje on. Kako se tehnologija optičkih vlakana sve više koristi za ograde i podzemne sisteme zaštite perimetra, njena popularnost se temelji na potpunoj otpornosti na udare munje i elektromagnetske smetnje, objašnjava Dewar. Istovremeno, ona je potpuno sigurna za upotrebu u područjima u kojima postoji opasnost od curenja eksplozivnog plina.

Popularne opcije za odabir senzora
Očekuje se da će napredak tehnologije senzora u budućnosti dovesti do rasta sektora zaštite perimetra. Međutim, senzori su već među najpopularnijim tehnologijama na tržištu sistema za zaštitu perimetra, bilo da je riječ o onima koji se postavljaju na ograde ili tehnologiji za detekciju vibracija ili toplih tijela. „Senzori koji se postavljaju na ograde su općenito zabilježili rast u posljednjih nekoliko godina. Ovo je rezultat tehnološkog napretka, koji uključuje naprednije softverske algoritme, koji smanjuju učestalost lažnih alarma i nude veću preciznost na samoj lokaciji. Uz ova poboljšanja, senzori za ograde se sada tretiraju kao poželjnija opcija nego što su to nekada bili“, navodi Dewar. Integracija senzora za ograde s drugim sistemima, kao što je inteligentno osvjetljenje, omogućava i nove funkcije i aplikacije. „Naprimjer, inteligentno osvjetljenje može reagirati na upade prilagođavanjem intenziteta svjetla ili strobiranja u ugroženim zonama ili čak i na nivou pojedinačnih izvora svjetla, čime se povećavaju mogućnosti odvraćanja i procjene prijetnje“, dodaje on. Kao senzore koji dobijaju na popularnosti Ribak navodi kablovske senzore vibracija za ograde i podzemne seizmičke detektore. Oba tipa se kao setovi mogu povezati sa standardnim alarmnim ili videonadzornim sistemom.

Pristupačnija zaštita perimetra uz plug & play sisteme
Prepreke široj primjeni novih tehnologija često se mogu pripisati cijeni i kompleksnoj instalaciji. Uz plug & play rješenja sada više vertikala može ugraditi sisteme zaštite perimetra. U kompaniji RBtec su svjesni migracije sa sistema koji su prilagođeni korisniku, komplikovani za instalaciju i skupi za nabavku i održavanje na ekonomične plug & play sisteme, koji ne zahtijevaju iskustvo, certifikaciju ili obuku za upotrebu i održavanje. Dori Ribak, predstavnik kompanije, ovo opisuje kao jedan od najvažnijih trendova na globalnom tržištu sistema zaštite perimetra. „Naprimjer, prostori za samostalno skladištenje ili prodajni objekti koji su se suočavali sa čestim provalama i probijanjima ograde bi prije pet godina morali priznati da nemaju rješenja za svoje probleme. Na kraju bi morali pristati na IC detekciju, koja bi kontinuirano izazivala lažne alarme zbog vegetacije, vremena i životinja. Isto tako, oni su mogli pokušati riješiti problem pomoću kamera koje su im obično prikazivale čovjeka u kapuljači s ukradenim vozilom ili koristiti jeftinu analitiku, koja aktivira lažne alarme kada padne kiša“, kaže Ribak.

Danas, uz jednostavne komplete kablovskih senzora za ograde, sigurnosni operateri imaju pristup rješenjima koja ranije nisu mogli priuštiti ili za koja nisu posjedovali tehnička znanja. „Ovi kompleti se mogu kupiti kod standardnih distributera kao što su ADI i Anixter, kod kojih većina sistem-integratora ide kupovati ostalu opremu. To pomaže u pojednostavljivanju cijelog procesa osiguravanja objekata kao što su prostori za samostalno skladištenje. Korisnici sada mogu jednostavno otići do svog ponuđača sigurnosnih usluga i zamoliti ih da dodaju detekciju upada na njihovu ogradu i povežu je s postojećim alarmnim protivprovalnim sistemom. Osim toga, integrator koji se nikada u životu nije bavio zaštitom perimetra može jednostavno kupiti sistem i instalirati ga, bez brige o tome hoće li isporučiti kvalitetan i funkcionalan sistem“, dodaje on.

Primjena videoanalitike i termovizije
Ugrožavanja sigurnosti perimetra dešavaju se u cijelom svijetu. Kao dio sveobuhvatnog sistema perimetarske zaštite, videonadzorne kamere opremljene termovizijom i videoanalitikom mogle bi imati ključnu ulogu u praćenju potencijalnih uljeza.
Napredni tehnološki razvoj videonadzora označen je kao jedan od faktora koji potiču potražnju za uslugama i sistemima za zaštitu perimetra, navodi se u izvještaju kompanije MarketsandMarkets. Međutim, uljezi već dugo iskorištavaju tehnološke slabosti tradicionalnih videonadzornih kamera. To uključuje mrtve uglove i ljudske greške. Da bi suzbila ove slabosti, industrija je do sada primjenjivala dva pristupa. „Prvo, tu je analiza videosadržaja (VCA), koja pomaže da se efikasno otklone nedostaci povezani s ljudskim greškama i aktiviraju automatizirani alarmi prilikom detekcije uljeza. Drugo, nedostaci kamera vidljive svjetlosti mogu se otkloniti korištenjem termalnih kamera. U pitanju je praćenje toplinskih tragova uljeza pomoću uređaja koji su u posljednjih nekoliko godina postali snažniji i pristupačniji“, navodi Dmitry Rybakov, menadžer za marketing proizvoda za EMEA regiju u kompaniji Bosch Security and Safety Systems.

Da bi se postigao željeni učinak, VCA i termalne kamere moraju raditi zajedno. „Bez mogućnosti da termalne kamere snimaju u ekstremnim uslovima kao što su kiša, dim i odsjaj, čak i najmoćniji algoritmi za analizu sadržaja ne mogu otkrivati uljeze koji koriste mrtve uglove kamera. Bez pomoći videoanalitike, termalne kamere postaju tek dodatni ekran koji se slabo prati u kontrolnoj sobi, zbog čega u roku nekoliko minuta može doći do ljudske greške“, objašnjava Rybakov.

Kao rezultat toga, kompanije poput Boscha razvile su termalne kamere s ugrađenom inteligentnom videoanalitikom, kao što je DINION IP Thermal 8000. U okruženju zaštite perimetra termalne kamere poput onih iz Boscha mogu pomoći sigurnosnim operaterima na način da im ponude pristup najrelevantnijim mogućim podacima. Iako termalne kamere nisu zamjena za kamere vidljive svjetlosti, njihovo kombiniranje može ponuditi najdetaljniji uvid u situaciju na terenu i pomoći operaterima da blagovremeno prepoznaju određene subjekte. „Dodavanje termalnih kamera s inteligentnom videoanalitikom na postojeća sigurnosna rješenja garant je da korisnici neće tek tako propustiti potencijalnu prijetnju i da mogu brzo doći do preciznih podataka, bez obzira na ekstremne uvjete“, kaže Rybakov.

Banke se oslanjaju na veću otvorenost

Otvoreno bankarstvo planira uvesti revoluciju u finansijske usluge. Banke i pružatelji usluga u oblasti platnog prometa morat će raditi zajedno kako bi ponudili besprijekorno korisničko iskustvo. Hoće li to trasirati put da novi igrači ukradu klijente od tradicionalnih banaka ili je ovo prilika za banke da se transformišu iznutra? Ko je stvarni vlasnik vaših bankovnih podataka?
Priredila: redakcija a&s Adrije
E-mail: redakcija@asadria

Godinama je odgovor na ova pitanja bio jednostavan: vaša banka. Jednom mjesečno biste dobijali pisani izvještaj koji vam daje uvid u transakcije, a ostatak vremena samo banka ima uvid u ostale informacije. To niko do sada nije dovodio u pitanje. Ali onda je došla digitalizacija i s njom su se pojavili i veliki podaci. Spotify nam danas predlaže muziku koja bi nam se mogla svidjeti, a Uber ucrtava najkraću rutu do našeg doma. No, uprkos tome, ljudi su počeli uviđati moć podataka koji će omogućiti pružanje praktičnijih i njima prilagođenih usluga.

Djeljenje podataka
Bitno je napomenuti da isto važi i za zakonodavce Evropske unije, koji su predložili da se korisnicima omogući da dijele bankovne podatke s bilo kojim brendom kojem vjeruju. Rezultat inicijative je ažurirana Direktiva o platnim uslugama (PSD2), usvojena 2015. godine. PSD2 zahtijeva od svih banaka u EU da kreiraju interfejse za programiranje aplikacija (API), a zatim ih podijele s ovlaštenim trećim stranama. Klijenti mogu predati svoje bankovne akreditive određenim kompanijama, koje te podatke koriste za kreiranje boljih proizvoda ili olakšavanje procedura plaćanja. Naprimjer, britanski startup Funding Options bavi se povezivanjem kompanija sa zajmodavcima. Ranije je to podrazumijevalo da se od klijenta traži da popuni dugačke obrasce i dostavi osjetljive lične dokumente. Korištenjem bankovnih API-ja za pregled računa Funding Options je eliminirao te zahtjeve i sada se cijeli posao može obaviti za nekoliko minuta.

Novi pristup
No, hoće li klijenti zaista povjeriti svoje bankovne podatke trećim stranama? Conrad Ford, generalni direktor kompanije Funding Options, misli da hoće. „Prije pet godina ne biste ušli u automobil nepoznatog čovjeka u dva sata ujutro ili dopustili da stranac spava u vašoj kući samo zato što vam to kaže vaš telefon. Sada to radite. Naposljetku ćemo vidjeti istu promjenu razmišljanja i u oblasti finansijskih usluga. Samo će za to trebati vremena“, smatra on. Funding Options je samo jedan od više desetaka start-upova kojima je odobren pristup bankarskim API-jevima u Velikoj Britaniji (putem inicijative Open Banking, koja je slična kao PSD2, samo za Veliku Britaniju). Te kompanije jasno kažu da žele unijeti inovacije u bankarski sektor, a to žele i regulatori. Međutim, je li to ono što i banke žele? Neki tvrde da se banke plaše ovakve konkurencije i da su nespremne za prihvatanje koncepta otvorenosti. Louise Beaumont, kopredsjednica Radne grupe za otvorene banke u organizaciji TechUK, smatra da većina banaka nevoljno razvija API interfejse i namjerno to loše radi. „To je kao kada 14-godišnji dječak kaže da će oprati suđe, ali to toliko loše uradi da ga ne poželite ponovo pitati“, kaže ona. Kieran Hines, menadžer finansijskih usluga u konsultantskoj firmi Ovum, ima nešto blaži stav prema bankama. „Banke rutinski pristupaju svojim API-jevima, ali su ograničene usklađivanjem s propisima i kratkim rokovima“, kaže on.

Banke i pitanje povjerenja
Širom Evropske unije regulatori su primorali banke da trećim stranama učine dostupnim podatke o klijentima (uz njihovu dozvolu). To je dovelo do spekulacija da bi ovi novi tržišni igrači mogli „eliminirati“ banke. Ako iTunes može zamijeniti HMV, a Netflix eliminirati Blockbuster, zašto digitalni igrači ne bi mogli uraditi isto s bankama? Tu je ključno pitanje povjerenja. Jedna stvar je promjena pristupa konzumaciji digitalnih sadržaja, a sasvim drugo je posrednik preko kojeg primate platu. Studija za 2017. godinu koju je na području Velike Britanije radio Accenture dodatno potvrđuje ove dileme:
– 69% potrošača ne želi dijeliti informacije o svom računu s trećim stranama
– 53% kaže da nikada neće koristiti otvoreno bankarstvo
– 73% nerado dijeli lične finansijske informacije s trgovcima
– 93% nerado dijeli iste informacije s kompanijama koje se bave socijalnim medijima
– 59% ima povjerenje samo u banke kada je riječ o informacijama o računima

Mogućnosti i rizici
Lako je shvatiti zašto su banke nervozne. Riječ je o pitanju odgovornosti: u slučaju povrede podataka, većina klijenata će uputiti žalbe bankama, čak i ako je to posljedica greške treće strane. Ipak, veća briga je ona egzistencijalna. Banke se plaše da bi novi i disruptivni tržišni igrači, bilo da je riječ o malim start-upovima ili etabliranim brendovima kao što su Amazon i Facebook, mogli iskoristiti novu otvorenost da im preotmu klijente. Međutim, nedavni izvještaji ipak ukazuju na suprotno. Kompanija Accenture je 2017. godine otkrila da 69% klijenata u Velikoj Britaniji ne planira dijeliti lične finansijske podatke sa trećim stranama. Isto tako, 59% ispitanika je izjavilo da ima povjerenja samo u banke kada su u pitanju informacije o računima. To bi značilo da su one u povoljnoj poziciji da same istraže nove mogućnosti. Zapravo, neke to već i rade. Francuska Credit Agricole učinila je svoje API-je dostupnim već 2012. godine i pokrenula vlastiti CAStore kao platformu za pristup aplikacijama i uslugama koje se kreiraju na ovaj način. Španska BBVA banka isto je uradila 2013. godine. U Skandinaviji Nordea je također usvojila otvoreni pristup i sada ima više od 800 programera koji rade na njenom API programu. „To je bio pametan potez. Regulativa nam pomaže, a banke reaguju na nju. Ovo je za nas prilika da saznamo nešto više o našim klijentima. Mi nemamo monopol na dobre ideje, posebno u pogledu korisničkog iskustva i prezentacije podataka o računima“, kaže Ewan MacLeod, direktor digitalnog sektora u Nordei.

API ili screen scraping tehnologija?
Čak i prije uspona tzv. otvorenog bankarstva, neke kompanije su nudile usluge koje su omogućavale osobama da objedine sve informacije o svojim računima na jednom mjestu. Kako su to radili bez API-ja? Zahvaljujući screen scraping tehnologiji izvlačenja podataka tzv. struganjem s ekrana. U tom slučaju klijent bi dijelio svoje šifre s trećim stranama, koje bi naknadno mogle pretražiti račun u potrazi za podacima koji im zatrebaju. Ovo možda zvuči rizično, ali milioni klijenata su pristali na ovaj model. Kompanije kao što je američki Yodlee zabilježile su brz rast zahvaljujući ovom procesu. Sada kada su mnoge banke već razvile API-je, screen scraping pristup bi trebao odumrijeti. Evropska komisija je obećala da će zabraniti tu tehnologiju do septembra 2019. Međutim, mnogi vjeruju da je, s obzirom da API-ji nisu univerzalni i da se razlikuju po mogućnostima, treba zadržati kao rezervnu opciju.

Banke kao agregatori podataka
Prethodni primjeri pokazuju kako banke mogu angažovati programere za kreiranje inovativnih usluga na osnovu već dostupnih informacija o računima svojih klijenata. Druga opcija je da same postanu agregatori podataka, odnosno da pristupaju API-jima drugih finansijskih institucija. U Njemačkoj banka Fidor to već radi. Ona klijentima nudi pristup nizu proizvoda različitih ponuđača posredstvom svog portala. Ovaj koncept postao je poznat kao “bankarstvo kao tržište” i pomaže novim bankama da ponude dodatne usluge, a da ih ne moraju interno razvijati. Naprimjer, Fidor koristi Nutmeg da ponudi usluge ličnog upravljanja bogatstvom, dok se za crowdfunding kapital isto radi preko Seedrs platforme. Međutim, analitičari tvrde da će revolucionarne inovacije tek doći. Oni, uglavnom, vjeruju da će API-ji približiti bankarske usluge svakodnevnom životu. Sulab Agarval, direktor i menadžer plaćanja u Accentureu za Veliku Britaniju i Irsku, objašnjava: “Postoji mogućnost da banke postanu dio nebankarskog ekosistema. Možete zamisliti kako bi uslužne platforme poput Expedije, koja već uveliko zavisi od API-ja za aviolinije, hotele i iznajmljivanje vozila, mogle uvesti bankarske usluge. Banke bi mogle ponuditi kredite i druge usluge na osnovu toga gdje se ljudi nalaze, a ne samo u tradicionalnim bankarskim prostorima.“ Hines iz Ovuma vidi sličnu priliku i u poslovnom svijetu. „Velike firme s više računa u različitim geografskim regijama teško mogu dobiti jedinstven uvid u svoje finansije na jednom mjestu. S API-jem za otvoreno bankarstvo, one bi, teoretski, mogle objediniti sve ove nepovezane podatke u svojim sistemima za upravljanje riznicama“, kaže on.

Kvalitetna autentifikacija
Da bi se ovi scenariji ostvarili, klijenti će morati otkloniti i dileme koje se tiču povjerenja. Već decenijama im se govori da nikada i nikome ne daju svoje akreditive, a sada ih se ohrabruje da to čine. Da bi ih uvjerili u ovo, evropski regulatori insistiraju na kvalitetnoj dvostepenoj autentifikaciji za sve transakcije povezane sa PSD2. Drugim riječima, klijent će prilikom davanja pristupa svom računu nekoj kompaniji morati unijeti šifru ili jednokratni numerički kod ili biometrijski identifikator. Međutim, zakonodavstvo još nije precizno definiralo šta je „kvalitetna“ autentifikacija za klijente. Ustvari, Evropska bankarska uprava ne planira finalizirati svoje regulatorne tehničke standarde do septembra 2019. godine. Dobra vijest je da stručnjaci za sigurnost već razvijaju rješenja koja idu dalje od onih s dva faktora. Gemalto Assurance Hub, naprimjer, analizira hiljade atributa korisnika i uređaja, kao što su geolokacija, profiliranje uređaja, IP adresa, procjena uređaja i biometrija ponašanja. Najvažnije je to da se oni iza toga grupišu u jedinstvenu ocjenu kako bi proces autentifikacije bio ne samo kvalitetan već i brz i neometan. Banke prilikom anonimiziranja podataka mogu biti fleksibilnije u pogledu sigurnosti. Analiza skupova podataka koji ne sadrže lične informacije, ali nude generičke spoznaje može biti jako korisna. Ovo je još jedna atraktivna oblast za banke. Španska BBVA banka već duži niz godina radi s trgovcima na malo i lokalnim vlastima. U okviru ispitivanja za potrebe jedne madridske parade analizirala je podatke s prodajnih mjesta, a zatim u saradnji s općinskim vlastima radila na planiranju najbolje komercijalne rute za potrebe održavanja parade. Beaumont iz organizacije TechUK vjeruje da je ovo pravac u kojem bi se banke trebale kretati. „Zamislite banku koja s energetskom kompanijom radi na identifikaciji ugroženih klijenata i pružanju pomoći prije nego što ovi zapadnu u dugove. Svi bi od toga imali koristi. Postoji dosta sličnih mogućnosti poput ove. Banke samo moraju promijeniti način razmišljanja i posvetiti im se“, kaže on.

Otvoreno bankarstvo: ko su treće strane?
Ako otvoreno bankarstvo omogućava ljudima da svoje bankovne podatke dijele s trećim stranama, nameće se i jedno očigledno pitanje: ko su treće strane? Okvirno, možemo govoriti o dvije. Prva su pružatelji usluga u oblasti informacija o računima (AISP), ali oni ne mogu upravljati novcem. Umjesto toga, oni analiziraju finansijski historijat određene osobe na svim njenim računima kako bi dali preporuke. Većina ljudi misli da se navedeno odnosi samo na stranice za usporedbu cijena, ali tu ulogu mogu obavljati i drugi – komunalna preduzeća, trgovci na malo, pa čak i same banke. Druga kategorija su pružatelji usluga u oblasti posredovanja u plaćanju (PISP). Oni mogu koristiti API-je za pristup bankovnom računu i zatim “prebacivati” plaćanje s vlasnika računa na trgovce. Ovo se razlikuje od standardnog kartičnog procesa u kojem organizacije kao što su Visa i MasterCard povlače novac s računa. Velike kompanije za trgovinu kao što je Amazon mogu doći u iskušenje da iskoriste ovaj pristup u pokušaju da izbjegnu kartične naknade. Međutim, osam mjeseci nakon uvuđenja PSD2 u Evropi posrednici ovog tipa nisu ostvarili veći utjecaj.

Pet trendova u tehnologiji prepoznavanja lica

Malo biometrijskih tehnologija raspaljuje maštu kao ona za prepoznavanje lica. Istovremeno, njen uspon izazvao je zabrinutost u pogledu zaštite privatnosti. Predstavljamo vam trendove koji će oblikovati svijet biometrije lica u narednim mjesecima
Priredila: redakcija@asadria.com
E-mail: redakcija@asadria.com

Otkada je osmišljena kao tehnologija tokom 70-ih, prepoznavanje lica je značajno napredovalo i danas se smatra „najprirodnijim“ od svih biometrijskih mjerenja. Za to postoji dobar razlog: prepoznajemo se ne po otiscima prstiju ili šarenice oka, već gledajući svoja lica. Kod biometrije lica 2D ili 3D senzor najprije “snima” lice. Nakon toga se snimak transformiše u digitalne podatke primjenom odgovarajućeg algoritma. Naposljetku se snimljena slika uporedi s podacima koji se već nalaze u bazi podataka. Ovo je vjerna i “napredna” replika procesa koji se zbiva i u ljudskom mozgu. Ovi automatizirani sistemi se u roku samo nekoliko sekundi mogu koristiti za identifikaciju pojedinaca ili provjeru identiteta na osnovu crta lica: razmaka očiju, nosa, kontura usana, ušiju, brade itd., a to je izvedivo čak i u masi ljudi i unutar dinamičnih i nestabilnih okruženja. Biometrija lica se lako implementira. Krajnjem korisniku ne treba fizička interakcija. Štaviše, procesi detekcije i upoređivanja lica za potrebe verifikacije i identifikacije su veoma brzi.

Trend br. 1: Utrkivanje u inovacijama
Nekoliko projekata se u utrci za biometrijske inovacije takmiči za prvo mjesto. GaussianFace algoritam razvili su 2014. istraživači s Univerziteta Hong Kong. Njegov stepen tačnosti identifikacije lica iznosi 98,52%. Facebook je iste godine najavio pokretanje svog DeepFace programa, koji sa stopom tačnosti od 97,25% može odrediti da li dva slikana lica pripadaju istoj osobi. Kod istog testa ljudi su odgovorili ispravno u 97,53% slučajeva, odnosno za samo 0,28% preciznije od Facebook programa. U junu 2015. Google je postigao još bolje rezultate s FaceNetom kao novim sistemom prepoznavanja. Postignuta je 100% tačnost u referentnom testu nazvanom „Labeled Faces in the Wild“, kao i 95% tačnost u korištenju YouTubeove baze podataka lica. Koristeći vještačku neuronsku mrežu i novi algoritam, kompanija iz Mountain Viewa uspjela je povezati lica s njihovim vlasnicima s gotovo savršenim rezultatima. Ta tehnologija ugrađena je u Google fotografije i koristi se za sortiranje slika i njihovo automatsko označavanje na osnovu prepoznatih osoba. Nakon što je pokazala kvalitet u biometrijskom okruženju, ubrzo je izbačena i njena neslužbena online verzija otvorenog koda nazvana OpenFace.

U martu 2018. godine američka Direkcija za nauku i tehnologiju u okviru Ministarstva domovinske sigurnosti bila je pokrovitelj testova koji su obavljeni u centru Maryland Test Facility. Ovi testovi provedeni su u situacijama iz stvarnog života uz učešće više od 300 volontera. Analizirane su performanse 12 sistema za prepoznavanje lica u hodniku dimenzija 2 x 2,5 m. Gemaltovo rješenje koristi softver za prepoznavanje lica i ono je ostvarilo stopu uspješnog snimanja lica od 99,9% za manje od pet sekundi (u poređenju s prosjekom od 68%), kao i preciznu stopu identifikacije od 98% u istom intervalu. Navedeno je postignuto u poređenju s prosječnom stopom uspješnosti od 66%, kao i stopom greške od 1% u odnosu na prosječnih 32%.

Trend br. 2: Sigurnost, zdravstvo i trgovina su predvodnici
U jednoj studiji iz juna 2016. navodi se procjena da će do 2022. godine globalno tržište tehnologije za prepoznavanje lica ostvariti prihod od 9,6 milijardi dolara uz godišnju stopu rasta od 21,3%. Ovaj procenat može ići i do 23%, ako tu uračunamo i državne institucije kao najveće pokretače rasta. Glavne aplikacije za prepoznavanje lica mogu se podijeliti u tri ključne kategorije.

Sigurnost. Ovo tržište obilježila je pojačana aktivnost na planu borbe protiv kriminala i terorizma, kao i ekonomska konkurencija. Prepoznavanje lica koristi se prilikom izdavanja ličnih dokumenata, a najčešće se kombinuje s drugim biometrijskim tehnologijama kao što su otisci prstiju. Upoređivanje lica se također koristi tokom granične kontrole kroz povezivanje slike na digitaliziranom biometrijskom pasošu s licem vlasnika. Gemalto je 2017. godine isporučio nova automatizirana kontrolna vrata za PARAFE sistem (automatizirani sistem za brzi prijelaz na granicama) na aerodromu Roissy Charles de Gaulle u Parizu. Ovo rješenje je osmišljeno kako bi se tokom 2018. godine olakšao prelazak s tehnologije prepoznavanja otisaka prstiju na rješenja za prepoznavanje lica. Biometrija lica može se koristiti i u policijskim kontrolama, iako se njena upotreba strogo prati na području Evrope. U 2016. godini “čovjek sa šeširom”, koji je bio odgovoran za terorističke napade u Briselu, identifikovan je zahvaljujući softveru za prepoznavanje lica američkog FBI-ja.

Zdravstvo. I u ovoj oblasti je postignut značajan napredak. Zahvaljujući dubokom učenju i analizi lica, danas je moguće preciznije pratiti pacijentovo korištenje lijekova, otkrivati genetske bolesti kao što je DiGeorgeov sindrom sa stopom uspješnosti od 96,6% i pružati podršku postupcima kupiranja boli.

Marketing i maloprodaja su sektori u kojima se nije očekivala šira primjena tehnologije prepoznavanja lica. Ipak, ova tehnologija njima, zapravo, nudi jako mnogo mogućnosti. Postavljanjem kamera u maloprodajne objekte sada je moguće analizirati ponašanje kupaca i unaprijediti sam proces kupovine. Kao i kod sistema koji je nedavno dizajnirao Facebook, prodajnom osoblju se ustupaju informacije o klijentima preuzete s njihovih profila na društvenim mrežama. To se radi kako bi se došlo do stručno obrađenih informacija. Američka robna kuća Saks Fifth Avenue već koristi ovaj sistem.

U julu prošle godine Marriott International se udružio s grupacijom Alibaba kako bi pomoću tehnologije prepoznavanja lica ponudio uslugu brzih prijava u svoja dva hotela u Kini. Gosti hotela Hangzhou Marriott Qianjiang i Sanya Marriott Dadonghai Bay sada mogu skenirati svoje lične karte, slikati se i unijeti kontaktne podatke na samoposlužnom uređaju. Nakon provjere identiteta i informacija o rezervaciji sistem izbacuje kartice za otključavanje soba. Ova je tehnologija skratila vrijeme čekanja s tri minute na manje od minute. Od 2017. godine američki fast food lanac KFC i kineski maloprodajni i tehnološki gigant Alibaba testiraju rješenja za plaćanje na bazi prepoznavanja lica u gradu Hangzhou u Kini.

Trend br. 3: Biometrijski bum na rastućim tržištima
Iako su Sjedinjene Američke Države trenutno najveće tržište za tehnologiju prepoznavanja lica, Azijsko-pacifička regija bilježi najbrži rast u tom sektoru. Kina i Indija prednjače na tom planu. Projekat Aadhaar u Indiji je najveća biometrijska baza podataka na svijetu. On već podržava primjenu jedinstvenog digitalnog identifikacijskog broja za 1,2 milijarde stanovnika. Indijska agencija za identifikaciju, koja vodi Aadhaar program, objavila je da će autentifikacija lica biti dostupna kao dodatna usluga, zajedno s dodatnim faktorom za autentifikaciju kao što je otisak prsta ili prepoznavanje šarenice oka. Prepoznavanje lica se koristi i na drugim rastućim tržištima. Vrhovni izborni sud u Brazilu uključen je u projekat prikupljanja biometrijskih podataka širom zemlje. Cilj je da se, uz prikupljanje informacija o više od 140 miliona građana, napravi biometrijska baza podataka i izradi jedinstvena lična karta do 2020. godine. Ruska centralna banka je 2017. godine na području cijele zemlje implementirala program za snimanje lica i glasova i skeniranja šarenice i otisaka prstiju.

Trend br. 4: Hakeri brinu korisnike
Neki su zabrinuti i zbog brzine razvoja i sofisticiranosti tehnologije za prepoznavanje lica, odnosno njenog utjecaja na građane i zaštitu njihove anonimnosti. U Rusiji Grigorij Bakunov, direktor razvoja tehnologija u Yandexu, osmislio je rješenje za izbjegavanje kontinuiranog praćenja pokreta i „zbunjivanje“ uređaja za detekciju lica. On je razvio algoritam koji kreira posebnu „masku“ za zavaravanje softvera. Na kraju je odlučio da svoj proizvod ne izbaci na tržište nakon što je shvatio da bi ga kriminalci mogli zloupotrijebiti. U Njemačkoj berlinski umjetnik Adam Harvey osmislio je sličan uređaj nazvan CV Dazzle i sada radi na odjeći koja bi sadržavala uzorke koji mogu spriječiti detekciju. Krajem 2017. godine jedna vijetnamska kompanija je uspješno iskoristila masku za hakiranje Face ID funkcije za prepoznavanje lica na Appleovom iPhone X telefonu. Međutim, prateći postupak je previše komplikovan za širu primjenu. Otprilike u isto vrijeme istraživači iz jedne njemačke kompanije otkrili su tehnički nedostatak koji im je omogućio da zaobiđu autentifikaciju lica preko Windows 10 Hello sistema tako što su isprintali sliku lica u infracrvenom spektru.

Trend br. 5: Zakonodavci moraju zaštititi građane
Etički i društveni izazovi koje nosi zaštita podataka blisko su povezani s upotrebom tehnologija za prepoznavanje lica. Da li ova tehnološka dostignuća, dostojna naučnofantastičnih romana, zaista ugrožavaju našu slobodu i anonimnost? U Evropi Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR) predstavlja jasno definisani okvir za ovu oblast. Bilo kakva istraga o privatnom životu građana ili njihovim poslovnim putovanjima ne dolazi u obzir i taj vid ugrožavanja privatnosti povlači stroge kazne. Nakon što je stupila na snagu 25. maja 2018. godine, GDPR uredba predviđa poštivanje principa harmoniziranog evropskog okvira, posebno u oblasti zaštite prava na zaborav i davanje saglasnosti kroz jasnu afirmativnu akciju. Washington je treća savezna američka država koja formalno štiti biometrijske podatke kroz novi zakon donesen u junu 2017. godine. U Indiji na osnovu presude u slučaju Puttaswamy, koja je donesena 24. augusta 2017. godine, Vrhovni sud je u ustav ugradio pravo na privatnost. Ova progresivna presuda uvela je novu ravnotežu u odnos građana i države i predstavlja novi izazov za razvoj Aadhaar projekta.

Biometrija, mobilni pristupi, integracija, bežične brave i cloud

Prema Memooriju, kompaniji za istraživanje tržišta, globalno tržište proizvoda za kontrolu pristupa u 2018. godini poraslo je za osam posto, dostižući zaradu od gotovo 7,5 milijardi dolara. Usvajanje novih tehnologija na tržištu kontrole pristupa i u ovoj godini po svemu sudeći će biti u porastu, budući da korisnici zahtijevaju veću praktičnost i sigurnost
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Tržište kontrole pristupa generalno je sporo usvajalo najnovije tehnološke trendove. Jedan od razloga je to da organizacije ne nadograđuju svoje sisteme toliko redovno koliko nadograđuju ostale tehnologije kao što su mobilni telefoni. Prema Gaoping Xiaou, direktoru prodaje za azijsko-pacifičko tržište u AMAG Technologyju, tradicionalna kontrola pristupa i dalje zaostaje deset godina za ostalim sektorima. Uprkos tome, on smatra da će podizanje svijesti o sigurnosnim prednostima novijih tehnologija dovesti do toga da tržište u 2019. godini bude otvorenije za njih. “Nove tehnologije imaju strožije regulative i mislim da će kod ljudi u narednih 12 do 18 mjeseci doći do velikog rasta razumijevanja da postoji rizik prilikom korištenja starijih platformi, kao što su beskontaktne kartice ili Mifare CSN kartice na kritičnim lokacijama, te da je potrebna nadogradnja tehnologije kako bi se omogućilo sigurno okruženje”, kaže on.

Više bežičnih brava
Direktor upravljanja proizvodima u kompaniji Identiv Jason Spielfogel u ovoj godini očekuje veću upotrebu bežičnih brava: “Ne samo da su bežične brave spoj čitača i brave u istom hardveru nego i lakoća kojom se mogu postaviti i pustiti u rad uveliko prevazilazi starije metode kablovskog instaliranja sistema kontrole pristupa.” On dodaje da se ugostiteljska industrija “preusmjerila na ovo prije nekoliko godina, a sada ubrzano slijede najveći komercijalni/industrijski segmenti”.

Francois Lasnier, viši potpredsjednik u oblasti upravljanja identitetima i kontrolom pristupa u Gemaltu, ističe korištenje kontrole pristupa zasnovane na identitetima i u fizičkoj i u digitalnoj sferi kao zanimljivu pojavu u 2019. godini. “Umjesto provjeravanja svake transakcije pojedinačno, globalne platforme kontrole pristupa koje preuzimaju informacije s različitih sistema za upravljanje identitetima te donose pametne odluke na osnovu globalnih pravila za pristup korištenjem informacija i u fizičkom i u digitalnom kontekstu je nešto što očekujemo u budućnosti”, kaže Lasnier. On očekuje da će integracija autentifikacije i upravljanja pristupom u narednih nekoliko godina uzeti maha. “Autentifikacija će morati biti uže integrisana u upravljanje kontrolom pristupa kako bi se postigao nivo upravljanja rizikom koji je potreban organizacijama, a i kako bi se za krajnje korisnike smanjilo opterećenje u vidu logiranja u različite aplikacije”, kaže on.

Prema Vinceu Wenosu, potpredsjedniku tehnologije i inžinjeringa u Allegionu, ostali zanimljivi trendovi u ovoj godini uključuju: dalje populariziranje mrežnih IP rješenja, koja predstavljaju izazov za tradicionalne RS-485 arhitekture, kontinuiranu potražnju za cloud rješenjima nauštrb tradicionalnih lokalnih rješenja, rastuću inteligenciju rubnih uređaja usljed napretka glede štednje energije i energetski efikasnijeg računarstva, zatim pristup putem mobilnih uređaja i njegovu sposobnost da potakne dalju konvergenciju fizičke (tehničke) i logičke sigurnosti, kao i uključivanje naprednog mašinskog učenja i AI-ja te biometrije.

Prelazak s kartica na mobilne uređaje
Konsenzus među kompanijama u ovoj industriji je to da će u 2019. godini mobilni pristup imati centralnu ulogu. Tehnologije poput Bluetootha i PIR-a se sve više ugrađuju u čitače, omogućavajući korisnicima da svoje telefone drže u džepovima i ulaze u objekte tako što će naprosto mahnuti rukom pored čitača. IHS Markit narednih pet godina očekuje veliki rast tržišta mobilnog pristupa te procjenjuje se da će do 2022. godine imati objedinjenu godišnju stopu rasta od preko 100 posto. Dalje, predviđa se da će otprilike 20 posto trenutno instaliranih čitača za kontrolu pristupa do 2022. dobiti podršku za pristup putem mobilnih uređaja. “Iako će okruženja s najvišim nivoom sigurnosti nastaviti koristiti kartice kao dio svog višefaktorskog sistema akreditiva, u komercijalnim, industrijskim i stambenim vertikalama doći će do prebacivanja s kartica na pametne telefone kao primarne akreditive”, kaže Jason Spielfogel, direktor upravljanja proizvodima u Identivu.

Richard Huison, menadžer za Veliku Britaniju i Evropu u Gallagher Securityju, kaže da se na pristup pomoću mobilnih uređaja više ne gleda kao na običnu novotariju te da postaje popularniji zbog praktičnosti i dodatne sigurnosti. On dodaje da mobilni pristup ima neosporive prednosti, kao što je činjenica da se može koristiti na više lokacija te da se akreditivi mogu slati preko interneta. “To je od velike koristi za kupca kada je riječ o administriranju. Time se izbjegava štampanje svih silnih kartica te njihovo katalogiziranje i praćenje nalaze li se kod prave osobe.” Francois Lasnier iz Gemalta kaže da su telefoni postali centralna tačka interakcije ne samo u pogledu identificiranja i autentifikacije korisnika nego bi i glede iniciranja pristupnih zahtjeva (fizičkih ili digitalnih) bilo lakše razviti globalna pristupna pravila te donositi odluke o pristupu na osnovu cjelokupnog korisničkog kretanja.

Osim toga, Rick Caruthers, predsjednik Galaxy Control Systemsa, kaže da je veći broj korisnika koji zahtijevaju mobilne aplikacije koje primaju notifikacije i video sa sistema kontrole pristupa radi provjere. U Gallagher Securityju vjeruju da pametni telefoni zbog svoje sveprisutnosti imaju značajnu prednost u odnosu na pristupne kartice. “Koliko ljudi će se vratiti kući ako shvate da su ostavili pristupnu karticu? Gotovo niko. Ali većina bi ako se sjeti da je ostavila mobilni telefon kod kuće. Ljudi koriste telefon za plaćanje karti za kino i rezervisanje mjesta u restoranu, pa zašto im ne bi omogućavao prolazak kroz vrata za što imaju dozvolu?”

Ovo mišljenje dijeli i Andrew Fulton, šef upravljanja proizvodima u oblasti kontrole pristupa u Vanderbiltu. “Mobilnu kontrolu pristupa sada sve više traže krajnji korisnici koji žele u svoje organizacije uključiti mobilne telefone s određenim nivoima pristupa. Mobilni telefon u današnjem svijetu predstavlja konstantu i normalno je za kompanije da to vide kao priliku da integrišu mobilni pristup u urede i različite nivoe pristupa”, kaže on. Direktor TDSi-ja John Davies kaže da, iako je mobilni pristup već raširen u stambenom sektoru, istraživanja pokazuju da neke velike organizacije već kupuju nove čitače kako bi se pripremile za mobilne identifikacijske tehnologije. Procjenjuje se da bi na čitače koji imaju podršku za mobilni pristup do 2020. godine moglo otpadati 10 posto prodatih čitača. Uprkos prednostima, postoje sektori za koje Huison smatra da neće prihvatiti mobilni pristup, kao što su britansko zdravstvo i lokalne vlasti, zbog zabrinutosti u vezi s “manjkom kontrole” nad akreditivima.

Balansiranje između prednosti i mana
Praktičnost je jedan od najvećih faktora koji potiču prelazak na ostvarivanje pristupa preko mobilnih uređaja. “Za mnoge je mnogo lakše sjetiti se svog mobilnog telefona nego bedža ili kartice. Tu je također i problem otpada, budući da plastika koja se koristi u izradi tih akreditiva može stvarati mnogo otpada – naročito ako se koristi u velikim količinama, kao što je slučaj u hotelskim okruženjima”, kaže Andrew Fulton iz Vanderbilta. Druge prednosti uključuju gotovo instantno autoriziranje korisnika, brži i praktičniji pristup te niže ukupne troškove kada je u pitanju višefaktorska autentifikacija. “Autoriziranje akreditiva je naprednije, a cijena čitača je opala. To je potaknulo više kompanija da razmisle o mobilnom pristupu za buduće projekte. Smatramo da će se tehnologija mobilnog pristupa nastaviti popularizirati i preuzeti veći tržišni udio od tradicionalnih tehnologija”, kaže Rick Caruthers, predsjednik Galaxy Control Systemsa.

Iako je pristup pomoću mobilnih uređaja praktičan, treba uzeti u obzir i to hoće li podaci o aktivnostima biti pohranjeni na mobilnom uređaju ili cloud serveru. Gaoping Xiao dodaje da se mora imati u vidu i “cijena virtuelnih akreditiva u odnosu na kartice budući da troškovi implementacije mogu biti visoki kada su u pitanju rješenja pojedinih proizvođača”. Nancy Islas, predsjednica Maxxess Systemsa, kaže da, kako bi oni bili odgovarajuća zamjena za postojeće kartice i proximity čitače, brzina i kapacitet čitača s podrškom za mobilne akreditive moraju biti barem ekvivalentni onima u postojećim uređajima.

Xiao iz AMAG-a ističe da je jedan od izazova za uredska okruženja to što se još od zaposlenika zahtijevaju da nose bedž s fotografijom kako bi se razlikovali od ostalih radnika, posjetilaca i izvođača radova. Ipak, mobilni pristup u takvoj situaciji ima jednu očiglednu prednost – praktičan je, jer mnogi ljudi većinu vremena nose svoj pametni telefon, a takav pristup je sigurniji budući da su mobiteli obično zaštićeni lozinkom. Fulton iz Vanderbilta kaže da je još jedan izazov veliki broj različitih platformi za koje su ti programi razvijeni. “Ne nose svi istu vrstu telefona – ili čak uopće ne nose mobitel. Još jedna stvar koju treba imati u vidu je kako upravljati posjetiocima i izvođačima radova koji zahtijevaju kratkoročni ili dugoročni pristup objektu, kao i to kako se upravlja privatnošću. Tačnije, ukoliko zaposlenik koristi lični mobilni telefon za pristup, koliko poslodavac može pristupati tom telefonu ako se on koristi kao akreditiv. Svi ovi izazovi se moraju riješiti i o njima se mora raspravljati prije nego što kompanija može uvesti takvu vrstu rješenja.”

Problemi s računarskom sigurnosti također se moraju riješiti, budući da se briše linija između korištenja mobilnih telefona za posao i lične potrebe. Zahvaljujući ovome, mobilni uređaji će, prema potpredsjedniku Gemalta, najvjerovatnije postati primamljiva meta za napade. “Korisnici stoga moraju biti svjesniji kakve aplikacije instaliraju. Kompanije će posvetiti više resursa cjelovitoj sigurnosti pristupa pomoću mobilnih uređaja. Mobilni uređaji imaju neka sigurnosna ograničenja te će postati centralna meta hakerskih napada kako bude rasla njihova uloga u olakšavanju naše svakodnevice. Prema tome, sigurnosni mehanizmi za održavanje visokog nivoa povjerenja uz istovremeno posmatranje mobilnog telefona kao uređaja čija se sigurnost može narušiti (politika nultog povjerenja) postajat će sve važniji”, kaže Lasnier.

Nastavak integracije videa s kontrolom pristupa
Integracija videa s kontrolom pristupa je proces koji traje godinama, a kompanije vjeruju da će se nastaviti. “Integracija će generalno biti od ključne važnosti za proizvođače proizvoda za kontrolu pristupa i videonadzor. Prelazak na video integrisan s kontrolom pristupa logičan je nastavak ovog trenda i proizvođači kod kojih to predstavlja ključni dio ponude bit će uspješniji nego oni kod kojih to nije slučaj”, kaže Andrew Fulton iz Vanderbilta. Predsjednica Maxxess Systemsa Nancy Islas kaže: “Bilo koja organizacija s NoC-om ili SoC-om odmah će iskusiti prednosti spajanja svih ključnih nadzornih sistema, kontrole pristupa, sigurnosnih sistema i dvosmjerne komunikacije u okviru jedinstvene platforme. Takav visok nivo integracije omogućava upravljanje sigurnošću i operacijama uz potpuni pregled situacije, omogućavajući (organizacijama) da koordiniraju aktivnosti interventnih timova i ljudi koje štite, zajedno s informacijama koje trebaju znati u hitnim situacijama.” Rick Caruthers kaže da profesionalci sve više traže veći nivo integracije sistema kako bi konsolidirali operacije i uvezali prethodno razdvojene mogućnosti sistema u jednu jedinstvenu platformu. “Galaxy Systems proteklih nekoliko godina podržava VMS integraciju i nastavit ćemo se širiti uz pomoć novih integracijskih partnera kako se budu pojavljivali”, dodaje on.

Iz Identiva kažu da video predstavlja jednostavan način da se vizuelno verifikuje događaj u kontroli pristupa, ali i da kontrola pristupa daje dodatne podatke koji se mogu koristiti u istragama u okviru nadzora. “Preduslov za takvu integraciju zapravo zavisi od toga kako krajnji korisnik koristi svoje sisteme, ali kad god su kamere smještene u blizini uređaja za kontrolu pristupa, njihovo neintegrisanje je gubitak investicije. A kada se jednom integrišu, one omogućavaju izuzetno brzu verifikaciju događaja te potvrdu ispravnih/pogrešnih praksi”, kaže on. Prema Vinceu Wenosu iz Allegiona, iako će i snimljeni video i prijenos uživo i dalje biti od koristi, rješenja koja mogu koristiti slike za poboljšavanje sigurnosti – naprimjer, za prepoznavanje lica u videu – najvjerovatnije će biti najpopularnija. Iz Vanderbilta kažu da rješenja koja nude i kontrolu pristupa i upravljanje videom u cloud formatu koriste mala i srednje velika preduzeća zbog cijene i ponuđenih usluga. On dodaje da druge vertikale koje bi mogle imati koristi od videointegracije su one u kojima je video bio kritična komponenta za kontrolu pristupa, kao što su zdravstvo, edukacija, finansijske usluge, visoko obrazovanje, kasina i ugostiteljska industrija. Regionalni menadžer Gallagher Securityja Richard Huison smatra da integraciju videonadzora s kontrolom pristupa više potiču proizvođači i dobavljači koji se žele istaknuti po svojoj ponudi nego stvarne potrebe tržišta. Umjesto da bude neophodna za svaku vrstu upotrebe, on vjeruje da integracija videonadzora s kontrolom pristupa treba biti zasnovana na pojedinačnim potrebama.

Širenje beskontaktne biometrijske kontrole pristupa
Očekuje se da će uloga beskontaktne biometrije nastaviti rasti, djelomično zahvaljujući naprednijoj i preciznijoj tehnologiji. Prema procjenama MarketsandMarketsa, vrijednost globalnog tržišta biometrijskih sistema će do 2023. godine dostići 41,8 milijardi dolara, uz objedinjenu godišnju stopu rasta od 20 posto. Slično tome kako se za analitiku očekivalo da će biti ključni trend više od decenije, za predviđeni eksplozivni rast biometrije govorilo se da “samo što nije”. Međutim, danas je veliki tehnološki napredak smanjio cijenu i poboljšao performanse praktično svih biometrijskih uređaja, što olakšava usvajanje te tehnologije. “U kombinaciji s promjenom u pogledu korisničkog prihvatanja mobilne biometrije radi kontrole pristupa i elektronskog plaćanja, taj napredak će potaknuti dalje uvođenje biometrijskih rješenja”, kaže Vince Wenos iz Allegiona. Direktor upravljanja proizvodima u Identivu Jason Spielfogel kaže da je kreiranje sistema kontrole pristupa koji ne zahtijeva specifičnu angažovanost korisnika oduvijek bilo Ahilova peta beskontaktnih biometrijskih sistema. Razlog je to što takvi sistemi generalno zahtijevaju od osobe da bude na tačno određenom mjestu i/ili gleda u određeno mjesto kako bi je sistem prepoznao i autentificirao. Međutim, kako tehnologije koje mogu prepoznati šarenicu oka ili lice pod kosim uglovima postaju bolje, tako se prevazilaze i te prepreke. “Kada se kombinuju sa sistemima dizajniranim da spriječe skrivanje osoba jedne iza druge, ova tehnologija ima potencijal da revolucionizira kontrolne tačke”, kaže Spielfogel.

Nove tehnologije u praktičnoj primjeni
Gemalto je nedavno s jednom od vodećih aviokompanija najavio zajednički pilot-program kako bi implementirao biometrijsko ukrcavanje. “Test će potvrditi da se potrebe i očekivanja putnika mogu ispuniti korištenjem prepoznavanja lica nauštrb tradicionalne karte, a uz zadovoljavanje pasoških pravila Službe za carinu i graničnu zaštitu SAD-a”, kaže Lasnier iz Gemalta. U Allegionu ističu da državni sektor i javna zaštita više neće biti primarne vertikale koje koriste biometrijske tehnologije te da će u obrazovanju i zdravstvu doći do veće upotrebe kontrole pristupa. “Primjene u zdravstvu će najvjerovatnije uključivati neprekinut protok ljudstva, koji poboljšava iskorištavanje osoblja i zadovoljstvo pacijenata, zatim čišći rad uz beskontaktnu kontrolu pristupa te verifikovanje identiteta za pristup podacima pacijenata i drugim podacima. Kompanije bi također mogle umnogome povećati korištenje biometrije u kontroli pristupa, pri čemu će, prema Spiceworksu, potencijalno 90 posto njih koristiti tu tehnologiju do 2020. godine”, kaže Wenos.

Direktor TDSi-ja John Davies kaže da su građevinske zone bile dobar primjer toga na koji bi način biometrijska kontrola pristupa mogla biti korisna. U takvom okruženju za radnike je bilo daleko praktičnije da koriste sistem za prepoznavanje lica ili vena u dlanu budući da bi nošenje kartice moglo biti nepraktično, a otisak prsta bi se možda teško očitavao zbog loših uslova kojima su izložene ruke radnika. Takav sistem bi također bio pogodan i za sportske dvorane ili stadione, gdje profesionalni igrači moraju ostvariti pristup privatnim prostorima bez džepova ili torbi u kojima bi nosili akreditive. Ipak, postoje prepreke za usvajanje. Richard Huison ističe povećanu svijest o privatnosti podataka nakon što je GDPR stupio na snagu. On kaže da su ljudi bili zabrinuti da ih vlast snima te da nisu znali šta država može uraditi s tim snimcima: “Ali na kraju će to zbog praktičnosti biti rastući trend, a tehnologija će biti naprednija kako bi to olakšala, zajedno s educiranjem javnosti radi eliminisanja straha.”

Prepoznavanje lica kao faktor rasta
Uprkos početnom skepticizmu korisnika, veća prisutnost tehnologije za prepoznavanje lica utabala je put za njenu upotrebu u kontroli pristupa u vidu beskontaktne biometrije. Nancy Islas ističe da je implementacija prepoznavanja lica u pametnim telefonima umnogome ublažila krivulju učenja potrebnog za njeno korištenje. Ono je sada uveliko prihvaćena u javnosti, što će dodatno ubrzati upotrebu prepoznavanja lica u većem broju okruženja. Prema izvještaju MarketsandMarketsa, očekuje se da će vrijednost globalnog tržišta prepoznavanja lica do 2022. dostići gotovo 7,8 milijardi dolara, uz objedinjenu godišnju stopu rasta od 13,9 posto. Rast se pripisuje većoj potrebi za naprednijim nadzorom i nadgledanjem javnih prostora te povećanju korištenja te tehnologije u sektorima kao što je državni. Andrew Fulton ističe da su korisnici, slično kao u slučaju mobilnih akreditiva, željeli fleksibilnost u kontroli pristupa. Biometrijski čitači su im mogli pomoći u tome, uz istovremeno omogućavanje dodatnog nivoa sigurnosti za zaštitu organizacije. Iako se nove tehnologije stalno stavljaju u prvi plan, najpopularniji biometrijski sistemi su generalno najrašireniji i najpraktičniji, naprimjer prepoznavanje lica i šarenice oka.

“Vidimo da su se čitači lica proteklih nekoliko godina ubrzano razvijali, a mnogi kupci ih počinju koristiti umjesto čitača otisaka prstiju ili geometrije šaka zato što su praktičniji i vrlo sigurni. Također, mogu imati kapacitet i za 10.000 obrazaca lica kako bi se ispunila potreba za velikim brojem ljudi potrebnim u određenim okruženjima”, kaže Gaoping Xiao, direktor prodaje u AMAG Technologyju. Tehnologija prepoznavanja lica je tokom godina znatno naprednija te je sada preciznija nego prepoznavanje šarenice oka, kaže Richard Huison. “Prepoznavanje lica efikasno je usvojeno u kontrolisanim situacijama kao što je pasoška kontrola na aerodromima”, kaže on. Međutim, ističe da čak i u strogo kontrolisanim okruženjima poput pasoške kontrole procent prepoznavanja nije bio idealan. “Imamo dodatni problem ograničenja vidnog polja kamere, koja ne može snimiti određene ljude. Ja sam viši od dva metra i ne mogu pronaći kameru koja je smještena dovoljno visoko da me snimi, dok su neki ljudi u kolicima ispod 1,2 metra”, dodaje on.
Vince Wenos, potpredsjednik u oblasti globalne tehnologije i inžinjeringa u Allegionu, ističe da ulaganje u prepoznavanje lica značajno raste, posebno u Kini, budući da kompanije vide kombinaciju prepoznavanja lica i vještačke inteligencije kao značajan faktor na tržištu. “Izvještaji pokazuju da su protekle dvije godine ulaganja u biometriju prešla četiri milijarde dolara, pri čemu otprilike polovina otpada na kineske kompanije za prepoznavanje lica”, kaže on.

Više clouda i svijesti o cyber sigurnosti
Očekuje se da će u toku ove godine popularizirati cloud rješenja za kontrolu pristupa i upravljanje videom, pri čemu kompanije ističu veću želju među krajnjim korisnicima da prihvate cloud proizvode. Iako većina korisnika i dalje želi ulagati u tradicionalnija rješenja za kontrolu pristupa, prednosti oblaka, kao što su brža instalacija, automatske softverske nadogradnje, fleksibilnost i mobilnost, udaljeni servisi i bolja računarska sigurnost, potiču korisnike da pređu na njega. “Očekujemo da će u ovoj godini doći do velikog rasta u oblasti cloud kontrole pristupa, budući da ona otvara nove mogućnosti zarade za pružaoce usluga, kao i priliku za brojna mala i srednje velika preduzeća da na ekonomičan način implementiraju napredne mogućnosti kontrole pristupa. Kao rezultat toga, cloud rješenja za kontrolu pristupa će se nastaviti razvijati, uz nove mogućnosti i integracije u 2019. godini”, kaže Rick Caruthers.

Jason Spielfogel iz Identiva kaže da je prebacivanje kontrole i upravljanja sistemom kontrole pristupa u oblak logično iz više razloga, uključujući bolje upravljanje i kontrolu te veću sigurnost. “To također omogućava sistemima kontrole pristupa gotovo neograničenu prilagodljivost neopterećenu zahtjevom dodatnih panela u slučaju lokalne implementacije sistema. Trenutna situacija se zasniva na hibridnom pristupu, uz cloud kao primarni mozak sistema i lokalni backup. Kako proizvođači sistema kontrole pristupa budu nastavljali prebacivati funkcije sistema na rubne uređaje (bridgeve i čitače), to će cloud učiniti još atraktivnijom opcijom za kontrolu pristupa”, kaže Spielfogel.

IHS Markit očekuje da će se tržišna zarada industrije kontrole pristupa kao servisa do 2022. godine (ACaaS) povećati na 950 miliona dolara te da će mala i srednje velika preduzeća predvoditi usvajanje ACaaS-a. Na te kompanije je u 2017. godini otpadalo 21 posto zarade na tom tržištu. “Izmještanje kontrole pristupa u oblak krajnjim korisnicima pruža veću sigurnost, ali bez potrebe da ulažu u skupu IT infrastrukturu. Kontrola pristupa kao servis je brzorastući segment tržišta za male i srednje velike projekte (do 50 vrata). Međutim, djeluje da to još neće zaživjeti u većim projektima”, kaže direktor TDSi-ja. “Zanimljivo je da bismo uz kontrolu pristupa kao servis, koja predstavlja novu paradigmu za pružaoce usluga, mogli vidjeti i nove firme koje ulaze na tržište kao rezultat toga. Novi igrači znače veću konkurenciju, tako da će biti interesantno vidjeti kako će tržište reagovati i kako će pružaoci usluga prevazići nove izazove”, dodaje Davies.

S obzirom na to da se očekuje prelazak kontrole pristupa na cloud i IP tehnologiju, pitanje računarske sigurnost postaje važna stvar koju treba imati u vidu. Svijest o računarskoj sigurnosti bila je glavni faktor koji je poticao tehnološki razvoj u oblasti kontrole pristupa, smatraju u Gallagher Securityju. To je bilo usko povezano sa GDPR-om i djelomično s mobilnim akreditivima. Ali, Huison naglašava da je cyber sigurnost veliki problem te da su ga svjesni ljudi na sve većim nivoima. “U multinacionalnim kompanijama, specifičnim vertikalama kao što su bankarstvo te velikim korporacijama žele se pridržavati raznih državnih standarda te biti sigurni da ‘šta god je to što se ubacuje u moju mrežu’ neće olakšati hakerima ostvarivanje pristupa preko sistema za kontrolu pristupa ili videonadzor”, kaže on. Kada je riječ o malim i srednje velikim firmama, koje imaju manje znanja, stručnosti i resursa, Huison vjeruje da korisnici moraju biti uvjereni u sigurnost svoje mreže, kao i u to da li je njihova sigurnosna investicija spremna za buduće izazove i hoće li dugoročno biti “cyber sigurna”.

 

Važnost zaštite privatnih podataka djece na internetu

Hrvatska Agencija za zaštitu osobnih podataka je 28. januara obilježila Evropski dan zaštite ličnih podataka stručno-edukativnim skupom “Zaštita osobnih podataka djece u digitalnom dobu”. Ovu sve bitniju temu smo odlučili detaljnije istražiti, naročito zato što je i GDPR postrožio standarde upravljanja podacima s posebnim naglaskom na podacima djece
Piše: Vesna Matić-Karić i Senad Matić Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Svako četvrto dijete u Hrvatskoj bilo je žrtva zlostavljanja na internetu – nedavno je objavila Hrvatska izvještajna novinska agencija Hina. U svjetskim okvirima problem također nije zanemariv: u prošlogodišnjem istraživanju Ipsosa, kompanije za analizu tržišta, provedenom u 28 zemalja širom svijeta stoji da je u prosjeku gotovo petina roditelja izjavila da su njihova djeca barem jednom tokom 2018. godine bila žrtve cyberbullyinga. Pri tome je od zemalja pokrivenih istraživanjem problem najizraženiji u Indiji, Brazilu i SAD-u, gdje je 37, 29 i 27 posto roditelja respektivno reklo da su njihova djeca zlostavljana na internetu. Ovi podaci pokazuju da postoji sve veća potreba za strukturiranim mjerama zaštite ličnih podataka djece na internetu, budući da se zlostavljači često koriste fotografijama i drugim materijalima dobijenim od djece na prevaru, koje zatim koriste za njihovo ucjenjivanje. Jedan takav korak u Evropskoj uniji napravljen je stupanjem na snagu Opće regulative o zaštiti podataka (GDPR), koja se posebno bavi zaštitom privatnosti djece na internetu.

Neophodna strožija pravila
“Opća uredba o zaštiti podataka postrožila je pravila u obradi osobnih podataka djece i zamijenila zakone u području zaštite osobnih podataka u cijeloj Europskoj uniji od svibnja prošle godine”, napominje prof. dr. sc. Marija Boban, vanredna profesorica s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, konsultantica za GDPR i informacijsku sigurnost te direktorica TechFuturo Innovationa. “Posebna su kategorija upravo osobni podaci djece, gdje je ponajprije postavljena dobna granica 16 godina, ali i mogućnost predviđanja niže dobne granice za davanje privole za obradu osobnih podataka djece i do 13 godina, što su države članice Europske unije regulirale zakonima o provedbi GDPR-a”, dodaje ona. Boban ističe i važnost postojanja mogućnosti brisanja podataka ukoliko osoba naknadno ocijeni da joj je to u interesu. “Osobito je važan element ‘privole’ – kada je osoba kao dijete dala privolu za obradu podataka, no nakon nekoliko godina je zatražila brisanje. Osoba ima opravdani razlog za brisanje podataka, jer kao dijete, tijekom davanja privole, nije mogla u potpunosti biti svjesna rizika koji su uključeni u proces obrade. Ovo se osobito odnosi na društvene mreže i internetske forume”, objašnjava ona.

Ublažavanje problema kao faktor rizika
Jedan od problema je to što u društvu postaje općeprihvaćena pojava da djeca čak i u vrlo ranom dobu počinju koristiti pametne uređaje i pristupati internetskim stranicama. Djeca naivno pristupaju korištenju interneta i često nisu svjesna opasnosti širenja privatnih podataka i materijala na njemu. Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM) na svom web-sajtu ima brošuru o zaštiti djece u svijetu interneta i mobilnih telefona, koja pokušava educirati djecu, ali i roditelje o tome kako treba čuvati privatnost na internetu. Naprimjer, ona savjetuje da dijete ni u kom slučaju ne treba dijeliti intimne fotografije sebe i mlađe braće i sestara na internetu, kao i to da nikada ne treba pristati na sastanak s nepoznatom osobom bez znanja roditelja. Tu su i generalni savjeti o tome kako prepoznati sumnjivo ponašanje i zaštititi se od prevara na internetu kojima se pokušavaju dobiti lični podaci i pristup e-mail adresi.

Govoreći o tome koliko djeca slijede takve savjete, rukovodilac Odjela informiranja i zaštite korisnika u HAKOM-u, dipl. ing. el. Ivo Majerski, objašnjava da “djeca znaju teoriju o osnovama zaštite privatnosti na internetu često bolje od njihovih roditelja”, ali dodaje i to da najveći problem leži u tome što ne mogu biti svjesna opasnosti kao odrasli. “Mi, ustvari, pokušavamo prvenstveno osvijestiti roditelje i čitavo društvo da moramo biti podrška našoj djeci u odrastanju u digitalnom okruženju. To se ne odnosi samo na pitanja zaštite privatnosti kada smo na internetu ili se koristimo tehnologijom nego i na ostale teme poput sigurnosti i odgovornog ponašanja”, kaže Majerski. Slično mišljenje ima i pravobraniteljica za djecu u Hrvatskoj Helenca Pirnat Dragičević. “Koliko god bila vještija od odraslih u korištenju novih komunikacijskih tehnologija, mala djeca vrlo često nisu u stanju procijeniti rizike i posljedice svojega ponašanja, stoga odrasli moraju u velikoj mjeri biti uključeni u takve dječje aktivnosti”, kaže ona.

Je li zlostavljanje na internetu nasilje?!
Posebno se dotičući danas uobičajene prakse da roditelji javno dijele brojne fotografije svoje djece, Majerski objašnjava kako roditelji mogu biti primjer svojoj djeci kada je u pitanju ponašanje na internetu: “Osim onog očitog, da s djecom često razgovaraju o temi ponašanja na internetu te ih na taj način potiču da se odgovorno ponašaju i ne dijele svoje osjetljive ili privatne podatke, roditelji ne bi trebali javno objavljivati fotografije svoje djece u raznim situacijama koje se naizgled čine bezazlenim i simpatičnim. Često roditelji objavljuju osjetljive ili privatne podatke svoje djece ni ne razmišljajući da ih javno objavljuju, a osim toga time daju loš primjer svojoj djeci. Ne možemo očekivati da nam se djeca odgovorno ponašaju ako se sami tako ne ponašamo.”

Koliko je ovo bitno, pokazuje i to da je u HAKOM-ovoj brošuri istaknuta sumorna procjena da “društvo još ne smatra da je nasilje putem interneta oblik nasilja koji može imati ozbiljne posljedice te nerijetko možemo čuti da se to nije dogodilo u stvarnom svijetu”. Neke od praksi kada je u pitanju zlostavljanje djece na internetu uključuju postavljanje i dijeljenje videosnimaka i fotografija u kojima se žrtva ponižava, kao i ciljano upućivanje uvreda prema nekom djetetu. Ignorisanje tog problema i ocjenjivanje djece kao preosjetljive ukoliko se požale na njega može dovesti do ozbiljnih kriza u kojima bi dijete moglo razmišljati o samoubistvu ili samoozljeđivanju.

Štaviše, detaljno 21-godišnje istraživanje Univerziteta u Oxfordu, Swanseaju i Birminghamu, kojim je obuhvaćeno više od 150 hiljada osoba mlađih od 25 godina u 30 zemalja, pokazalo je da kod mladih ljudi postoji dvostruko veći rizik od samoozljeđivanja i samoubistva ukoliko su bili žrtve cyberbullyinga. U odvojenom prošlogodišnjem izvještaju južnoafričke neprofitne organizacije “Grupa za depresiju i anksioznost (SADAG)” spominje se da čak i djeca stara samo šest godina danas počinjavaju samoubistvo zbog zlostavljanja na internetu. Naime, u Južnoj Africi su cyber zlostavljači zbog sve niže dobne granice pristupanja djece internetu bili u mogućnosti koristiti društvene mreže za širenje glasina o mlađoj djeci nego što to inače rade. Zbog toga je troje djece od 6, 9 i 12 godina počinilo samoubistvo u rasponu od dvije sedmice u različitim dijelovima zemlje.

(Ne)informisanost roditelja i javnosti
“U današnjem digitalnom društvu izloženost djece internetskom svijetu u znatnom je porastu i upravo na takvim platformama moguće je primijetiti u kakvom smjeru su djeca odgajana i usmjeravana. Svjedoci smo da granice izloženosti djece svijetu na internetu određuju baš njihovi roditelji, jer događa se da poneki roditelji svjesno izlažu svoje dijete u medije, a radi ostvarenja određenih vlastitih ciljeva, interesa, vlastite popularnosti i sl.”, kaže direktor hrvatske Agencije za zaštitu osobnih podataka (AZOP) Anto Rajkovača, ističući značaj edukacije kada su u pitanju koraci koje roditelji mogu preduzeti kako bi zaštitili privatnost i lične podatke svoje djece. “U velikom broju slučajeva riječ je o dobroj namjeri, ali često i po vlastitom nahođenju koje ne mora biti dobro za dijete. Osim toga, iz istih razloga roditelji postavljaju fotografije (i druge osobne podatke) svoje djece na internet i društvene mreže”, dodaje on. S njime se slaže i stručnjak za sigurnost iz Odjela za Nacionalni CERT Hrvatske akademske i istraživačke mreže (CARNET) Svan Hlača, koji je također mišljenja da bi roditelji trebali postaviti jasnije granice između stvarnog i virtuelnog života. “Roditelji bi trebali raditi na jačanju povjerenja u odnosu s djecom kako bi im se dijete uvijek moglo obratiti za pomoć ako se suoči s problemom na društvenim mrežama i na internetu općenito”, kaže on. Međutim, Hlača smatra da roditelji moraju biti upoznati i s promjenama u internetskim trendovima kako bi njihovi napori imali efekta. “Htio bih naglasiti kako roditelji, suprotno uvriježenom mišljenju, često ne znaju uvijek najbolje. Ovo se posebno ističe u slučajevima pojave neprihvatljivog i neprimjerenog sadržaja te komunikacije na društvenim mrežama, ali i ostalim trendovima koji pogađaju mlade, a o kojima roditelji i osobe starije životne dobi ne znaju mnogo. Facebook je, primjerice, postao društvena mreža starije populacije koja mlade i djecu gotovo uopće više ne zanima. Važno je da budu upoznati sa svim promjenama kako bi mogli na pravi način pomoći”, objašnjava Hlača.

Prema Pirnat Dragičević, odgovornost roditelja, iako velika, nije glavni faktor kod zaštite privatnosti djece na internetu, nego je potrebno da im društvo u cjelini pruži podršku. “Nikako se ne može sva odgovornost prebaciti na roditelje, jer je očito da mnogi od njih premalo znaju o online rizicima i tome kako nadzirati njihove aktivnosti na internetu i kako ih zaštititi. Moram reći da pritužbe i obavijesti koje dobivamo u Uredu pravobranitelja za djecu ukazuju na izostanak svijesti roditelja o važnosti zaštite privatnosti djeteta, primjerice na društvenim mrežama, budući da mnogi roditelji i sami pretjerano izlažu vlastitu djecu”, kaže Pirnat Dragičević. “Općenito bi društvo trebalo pružiti bolju podršku roditeljima da izađu na kraj s ovim novim izazovima u odgoju i skrbi o djeci. U mnogim zemljama već se razmišlja o donošenju smjernica za roditeljstvo u digitalnom okruženju”, dodaje ona.

Regionalni problem
Kada je riječ o informisanosti roditelja, problem nije ograničen samo na Hrvatsku. “Javnost u Bosni i Hercegovini, mada i šire, nije u dovoljnoj mjeri ni obaviještena ni osviještena kada su u pitanju opasnosti i rizici objavljivanja fotografija na društvenim mrežama, a pogotovu fotografija maloljetne djece. Uzroci su prije svega nedovoljno poznavanje funkcionisanja interneta, društvenih mreža i digitalnih tehnologija, kao i niska razina svijesti o rizicima koje njihova upotreba nosi”, kaže stručnjakinja za IT i telekomunikacijske sisteme dr. sc. Sabina Baraković. Ona konkretnije pojašnjava tehničke aspekte ovog problema: “Naprimjer, algoritmi koje koriste društvene mreže kao i sistemi za prepoznavanje lica su svakim danom sve napredniji, a javnost ne zna kako funkcionišu. Svaka objavljena fotografija postaje dijelom tih sistema i može se koristiti na razne načine na koje ne možemo utjecati, bilo sada ili u budućnosti.” Da bi se ovo popravilo, smatra Baraković, neophodno je provesti sveobuhvatne i opsežne kampanje podizanja svijesti javnosti o sigurnosti digitalnih tehnologija i interneta, te ažurirati obrazovni sistem.

Šta država radi na ovom pitanju
U našem regionu se problem zaštite privatnih podataka djece na internetu tek posljednjih godina počeo ozbiljnije shvatati te postaje predmet koordinisanog djelovanja na nivou države. Baraković objašnjava da u Bosni i Hercegovini postoje određeni pokušaji da se javnost upozna s tematikom. “Nadležne bh. institucije poput Ministarstva sigurnosti BiH, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH ili Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH u saradnji s nevladinim i međunarodnim organizacijama su učestvovale i podržale brojne aktivnosti na podizanju svijesti o sigurnosti djece na internetu kao što su Dan sigurnijeg interneta u Bosni i Hercegovini, dijeljenje promotivnih materijala, edukacije itd. Također, ova tematika je prepoznata u ključnim strateškim dokumentima i akcionim planovima relevantnih institucija”, kaže Baraković. Međutim, ona napominje da to nije dovoljno: “Iako se nadležne institucije u Bosni i Hercegovini bave ovom tematikom u stručnom smislu, ipak nedostaje koordinacije i bolje uvezanosti za kvalitetnije rezultate u oblasti zaštite djece i njihovih podataka na internetu, što bi trebao biti imperativ.”

Manjak usmjerenog djelovanja i koordinacije donekle karakteriše i Srbiju, ali je država ipak ostvarila određeni napredak u posljednjih nekoliko godina. Ministarstvo turizma, trgovine i telekomunikacija Srbije već nekoliko godina zaredom održava kampanju o sigurnosti i zaštiti djece na internetu, čiji je cilj edukacija djece, roditelja, ali i nastavnika kako bi se spriječilo nasilje nad djecom na internetu. Također, u funkciji je i nacionalni kontaktni centar za sigurnost djece na internetu (www.pametnoibezbedno.gov.rs), gdje građani mogu prijaviti ugrožavanje sigurnosti djece. Ipak, očigledno je da na polju zaštite privatnih podataka djece na internetu treba još dosta raditi, kao i na podizanju svijesti o tome.

Što se tiče Hrvatske, Boban smatra da je ostvaren napredak na planu podizanja svijesti javnosti o ovoj temi, mada ističe manjak struktuirane strateške aktivnosti u smislu nacionalne strategije. “Pomaci su vidljivi upravo u školstvu i moram pohvaliti ravnatelje osnovnih i srednjih škola koji su uistinu prepoznali potrebu uključivanja tema o zaštiti prava djece u školske kurikulume kao i prijave projekata financiranih iz europskih fondova”, kaže Boban. U AZOP-u, pak smatraju da, uprkos prikladnoj regulisanosti pitanja koja se tiču privatnih podataka djece, ima još posla u ovoj oblasti. “Sigurno je da prostora za poboljšanje i napredak svakako ima, pri čemu se to ne odnosi samo na činjenicu da zakonodavstvo prati razvoj društva/modernih tehnologija – koliko je to maksimalno moguće, već i da kroz svakodnevnu praksu svi zajedno nastojimo stvoriti sigurno okruženje, prvenstveno za samu djecu kao najranjivije sudionike našeg društva, a potom i stvoriti što snažniji odnos povjerenja između djece i odraslih”, kaže Rajkovača.

Problem formalnosti
Kako nam je pojasnila Petra Slivnjak, viša stručnjakinja za pravna pitanja i službenica za zaštitu podataka u HAKOM-u, budući da je ta agencija nadležna za pitanja sigurnosti mreža i mrežnih usluga, ona je svojim Pravilnikom o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga propisala obavezu operaterima da svojim krajnjim korisnicima ponude mogućnost postavljanja zabrane pristupa sadržaju koji nije namijenjen djeci. Pirnat Dragičević, pak, kaže da država ne zaostaje u pružanju podrške, ali joj se čini da nisu svima potpuno jasni svi aspekti ove problematike: “Država svakako ulaže napore u podizanje svjesnosti o važnosti zaštite osobnih podataka općenito. Naročito su intenzivirane aktivnosti u vrijeme stupanja na snagu Opće uredbe o zaštiti podataka ili GDPR-a, ali čini mi se da nam u cjelini još nisu posve jasni svi aspekti ove problematike.” Tu navodi i konkretan primjer neupućenosti u problematiku jer su roditelji danas sa svih strana obasuti zahtjevima za potpisivanje saglasnosti. „Da li dijete može sudjelovati na natjecanju, putovati na ekskurziju, baviti se sportom ili nekom drugom slobodnom aktivnošću, slikati se za školske publikacije i web-stranice ili se pojaviti u TV-emisiji itd. Za sve to je potrebna suglasnost roditelja. Ali to se često shvaća samo kao formalna obveza koja se mora ispuniti, a ne kao jamstvo da će se s djetetom i njegovim podacima postupati s punom pažnjom i u najboljem interesu djeteta”. Na ovo se nadovezuje i Hlača, koji smatra da su trenutno različite institucije još razjedinjene glede zaštite podataka, ali naglašava da CARNET radi na intenziviranju saradnje s njima kako bi zajedno radili na podizanju svijesti javnosti i zaštiti privatnih podataka djece.

Pomoć društva
Kao i kada je riječ o bilo kojoj drugoj problematici, tako ni u ovoj ne možemo isključivo od države očekivati da riješi sve novonastale probleme. Možda i možemo, ali činjenica je da je sve mnogo lakše rješivo kada se u problem koji ga se ionako blisko tiče – uključi i samo društvo. Od empatičnosti društva zavisi i koliko brzo i efikasno država može riješiti tekuće probleme, a zaštita djece je u bilo kojem obliku jedna od najbitnijih stavki svakog iole zdravog društva. Tako u CARNET-u smatraju da svi korisnici interneta, bez obzira na njihovu dob, moraju biti svjesni da se problemi vezani za zaštitu privatnih podataka ne dešavaju na drugom kraju planete, nego da su prisutni posvuda. Od svijesti cjelokupnog društva zavisi zaštita i njegovih najranjivijih članova, odnosno djece. “Diljem svijeta postoje brojni slučajevi povrede osobnih podataka te primjeri na koji se način podaci mogu iskoristiti. Bilo da je riječ o izvođenju daljnjih napada ili krađi identiteta, važno je da svi korisnici interneta budu svjesni kako se incidenti ne događaju negdje tamo daleko, već da je internet sveprisutna globalna mreža u kojoj svatko može biti meta”, kaže Hlača. Većina naših sagovornika se slaže u konstataciji da su roditelji “prva linija odbrane” te da dosta toga, kada je o saniranju i preventivi ove problematike riječ, zavisi od njihovog poznavanja tematike i mehanizama zaštite. Kako bi zaista i bili prva linija odbrane, Boban roditeljima savjetuje nadzor nad online aktivnostima, ali nikako isključive zabrane. Ona je više za edukativnu komunikaciju sa djecom, čiji je glavni cilj upoznavanje djeteta s mogućim opasnostima kako bi znalo šta može očekivati i kako se zaštititi.

Kako spriječiti da dijete postane žrtva elektronskog nasilja?
Iz odgovora naših sagovornika dalo se zaključiti da su osnovni koraci u zaštiti djece od elektronskog nasilja odgoj, razgovor te edukacija djece i roditelja. “Kad govorimo o elektroničkom nasilju odgoj je svakako na prvom mjestu. Ne samo u školi nego i kod kuće. Djecu treba osvijestiti što je neprihvatljivo i nasilno ponašanje, ali i naučiti da uvijek prijave svako nasilje koje ne prestane nakon prvog upozorenja ili da kažu roditelju ako je neki odnos postao ‘čudan’, primjerice da digitalni ‘prijatelj’ traži od djeteta seksualizirane fotografije ili slično. Ponekad samo odrasli mogu riješiti neke situacije, a šutnja i odugovlačenje će najčešće samo povećati problem”, naglašava Majerski. Zbog toga on savjetuje da korištenju interneta pristupimo razumno te da uvijek imamo na umu moguće posljedice objavljivanja svojih informacija i fotografija, jer će iste zauvijek biti dostupne onima koji do njih žele doći. Zbog toga je HAKOM, u cilju promovisanja boljeg i sigurnijeg interneta te sigurne upotrebe online tehnologije i mobilnih uređaja među djecom i mladima, prošle godine potpisao prvu Povelju o sigurnosti djece na internetu u Hrvatskoj. Povelja je potpisana zajedno s Centrom za nestalu i zlostavljanu djecu te Centrom za sigurniji internet, uz podršku Ureda pravobraniteljice za djecu. “Interneta se ne treba bojati, ali se treba plašiti neznanja i upotrebe interneta na pogrešan način. Kao i bilo koja druga stvar u životu, internet i digitalne tehnologije nisu loše zamišljeni koliko se koriste na loš način”, pojašnjava Baraković.

Kroz razgovor sa stručnjacima se ispostavilo da je i nešto tradicionalniji pristup ovom problemu poželjan pri njegovom saniranju. Naime, Rajkovača smatra da onu staru dobru mantru “ne pričaj sa strancima” treba prenijeti i na online sferu. “Da bi minimizirali mogućnost da dijete postane žrtva elektroničkog nasilja, uputno je ponavljati da je bitan oprez, oprez i ponovno oprez. Na tom tragu, valja isticati staru mudrost ‘Nemoj pričati sa nepoznatima’, odnosno potrebno je održavati sustav vrijednosti i pravila koji se ugrađuje od najranijeg djetinjstva, što znači da ono što vrijedi u stvarnom životu vrijedi (uz još jače mjere opreza) u online sferi, a sve imajući u vidu kako su opasnosti u ovom svijetu još veće, u smislu suptilnosti, manipulacije, kao i veće mogućnosti prikrivanja tragova (ne)djela, zahvaljujući anonimnosti i skrivanju pravog identiteta internetskih predatora.”

Kao bitan faktor u zaštiti privatnosti djece na internetu svi naši sagovornici navode oprez roditelja prilikom postavljanja njihovih fotografija. Naime, javno postavljanje fotografije djeteta prilikom njegovog polaska u školu vrlo lako može značiti odavanje lokacije škole koju dijete pohađa, uz još neke dodatne informacije do kojih zlonamjerne osobe uz malo truda mogu doći. “Općenito preporučujemo roditeljima da u komuniciranju putem društvenih mreža budu oprezni i zaštite djecu od pretjeranog izlaganja. Lijepo je vidjeti da roditelji uživaju u svojoj roditeljskoj ulozi i da se djeca osjećaju ugodno i zaštićeno uz svoje roditelje, ali nekim fotografijama koje dokumentiraju tu bliskost mjesto je isključivo u obiteljskome albumu”, zaključuje Pirnat Dragičević.

Sprečavanje uzimanja privatnih podataka u svrhu marketinga
U ovakvim slučajevima je najbitnije znati šta želimo, a šta ne želimo predati marketinškim algoritmima te znati da u svakom trenutku možemo povući odobrenje za obradu ličnih podataka, naglašava direktor AZOP-a Anto Rajkovača. S druge strane, pravobraniteljica za djecu u Hrvatskoj Helenca Pirnat Dragičević postavlja pitanje koliko je poslovni sektor upoznat s propisima vezanim za ovu tematiku te smatra da bi dosljedno sankcionisanje kršenja propisa bio efikasan način sprečavanja nedopuštenog iskorištavanja podataka djece u marketinške svrhe. “Ponekad nam se obraćaju tvrtke ili agencije koje pokreću reklamne kampanje za proizvode namijenjene djeci ili namjeravaju uključiti djecu u samu kampanju, pa od nas traže informacije o tome koja pravila i ograničenja moraju poštovati kako ne bi prekršili propise ili povrijedili prava djece. I to je pokazatelj nedovoljne informiranosti i upućenosti o obvezama u vezi sa zaštitom prava djece u marketingu”, kaže Pirnat Dragičević.

AZOP-ova apikacija za informisanje djece o online opasnostima
Aplikacija “AZOP”, dostupna na Play Storeu i iTunesu, sadrži korisne savjete za djecu o tome kako se zaštititi na internetu, kratki internetski pojmovnik i savjete za roditelje, učitelje, nastavnike, školske pedagoge i psihologe. Direktor AZOP-a Anto Rajkovača tvrdi da je hrvatska javnost uveliko zainteresovana za aplikaciju te se nada da će ova, kao i mnoge druge slične inicijative, doprinijeti razvoju svijesti o važnosti zaštite privatnih podataka djece i mladih. On smatra da se ovakvim inicijativama i generalno modernim pristupom može lakše približiti ciljnoj grupi (djeci i mladima), ali i njihovim roditeljima, odgajateljima i učiteljima.

Prestroga primjena GDPR-a?
Dok neki roditelji i mediji kažu da se GDPR prestrogo provodi u slučaju popisa učenika u školama, gdje se sada umjesto imena trebaju stavljati brojevi, pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević smatra da to nije pretjerano. “Popisi djece koja su upisana u različite programe vrtića, popisi učenika koji koriste usluge školske kuhinje, koji idu na izlet ili na sistematski pregled, obavijesti o rasporedu polaganja popravnih ispita s navedenim podacima djece i slični podaci nekad su bili izvješeni na oglasnoj ploči u vrtiću ili školi i mogli su ih vidjeti samo oni koji bi došli u ustanovu. Danas se mnoge takve obavijesti objavljuju na internetu i time postaju globalno dostupne na neograničeno vrijeme”, kaže ona i navodi ekstremnije slučajeve koji ilustriraju značaj rigoroznog pridržavanja GDPR-a: “Još su mnogo gori slučajevi kad se na e-oglasnoj ploči suda nađu objavljene presude u kojima su navedeni podaci o djeci žrtvama nasilja, primjerice seksualnog. Čak se i u dokumentima Europskog suda za ljudska prava mogu pronaći imena djece u vezi s kojom su donošene neke presude.”

 

Mobilni biometrijski uređaji za autentifikaciju u pokretu

Mobilna biometrija postala je norma u današnjem svijetu. U vrijeme kada veliki proizvođači telefona ugrađuju skenere otisaka prstiju u svoje uređaje, društvo se navikava na svakodnevno korištenje biometrijskih podataka za provjeru identiteta. Ipak, kada je u pitanju policija ili granična služba, situacija s korištenjem biometrijskih podataka nije tako jednostavna
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Tržište mobilne biometrije se brzo širi. U izvještaju kompanije MarketsandMarkets predviđa se da će do 2022. godine ovaj segment dostići vrijednost od 49,3 milijarde dolara, a rast će biti moguć zahvaljujući sve širem korištenju mobilnih uređaja i povećanju broja mobilnih transakcija. Osim toga, napredak na planu tehnologija u radu baterija i kamera također doprinosi razvoju kvalitetnijih mobilnih biometrijskih uređaja. I u organima reda i graničnim službama upotreba mobilnih biometrijskih uređaja bilježi značajan rast. Sposobnost ove tehnologije da ponudi praktičan i siguran način identifikacije osoba bilo gdje i u bilo kojem trenutku ne samo da doprinosi javnoj zaštiti i sigurnosti nego i povećava njenu efikasnost i efektivnost

Načini primjene
Danas je sve više ljudi u pokretu. Tu spadaju masovne migracije kao posljedica geopolitičke nestabilnosti i ekonomskih teškoća, intenzivniji turizam i globalno integrisani poslovni modeli. Svi ovi faktori samo naglašavaju potrebu za efikasnijim i efektnijim rješenjima za upravljanje identitetom. Upravljanje identitetom je olakšano primjenom biometrijskih elektronskih dokumenata i baza podataka kao što su automatizirani sistemi za identifikaciju otisaka prstiju (AFIS) i automatizirani biometrijski sistemi identifikacije (ABIS). „Biometrijska verifikacija sada je dostupna u mobilnoj verziji i služi za elektronsku kontrolu identifikacijskih dokumenata i/ili provjeru biometrijskih podataka pomoću AFIS/ABIS sistema“, kaže Rémi Guidet, direktor marketinga za identifikacijska rješenja u kompaniji Gemalto.

Korisnost tehnologije identifikacije osoba na licu mjesta još je očiglednija na graničnim prijelazima, na kojima ima više ulaznih punktova koji pokrivaju more, kopno i zrak. „Nisu sve granične lokacije pogodne za iskrcavanje ljudi, a neke nemaju ni odgovarajuću infrastrukturu za skeniranje niti su opremljene za rad s većim brojem osoba. Kada su u pitanju organi reda, efikasnost se može unaprijediti primjenom terenske forenzike u vrijeme kada finansijski pritisci zahtijevaju što efikasnije radne procedure“, kaže John Hinmon, zamjenik direktora globalnog marketinga u kompaniji Crossmatch. Za takve situacije posebno su pogodni mobilni biometrijski uređaji. „Oni omogućavaju da se identiteti brzo i precizno utvrde i provjere na bilo kojoj lokaciji. Time se poboljšava i ubrzava rad i efikasnost ovih organa. Osim toga, mobilna rješenja su često jeftinija opcija za kupovinu nego stacionarna“, kaže Gunther Mull, direktor kompanije Dermalog. „Uz mobilnu identifikaciju, službenici na terenu mogu uzeti otiske prstiju osoba koje nemaju odgovarajuće identifikacijske dokumente, umjesto da troše sate na uzimanje otisaka u stanici. Time se povećava produktivnost, a službenici dobijaju više vremena da se na terenu bave zaštitom ljudi“, kaže Shelley Luster, menadžer marketinga u Fulcrum Biometricsu.

Mobilni identifikacijski broj
„Još jedan vid primjene podrazumijeva korištenje mobilnog identifikacijskog broja za izvršavanje naloga za privođenje osoba. Time se organe reda štiti od potencijalnih parnica na temelju hapšenja pogrešnih osoba“, kaže Jacky Lecuivre, direktor kompanije Coppernic i navodi da je jedan od glavnih problema za organe reda to što na terenu često ili nema infrastrukture ili je ona demontirana. „To znači da jedino rješenje koje odgovara njihovim potrebama u pogledu efikasnosti i fleksibilnosti jeste da se službenike zadužene za kontrolu granice i provedbu zakona opremi mobilnim uređajima koji će objediniti tehnologije za uzimanje podataka (tj. biometriju, RFID [beskontaktni], pametne kartice [kontaktne], bar kod, optičko prepoznavanje znakova [OCR]) i najnovije sisteme bežičnih komunikacija (npr. Wi-Fi, BT, GSM/GPRS, 3G, 4G FTE, GPS)“, kaže on. Lecuivre dodaje da se policijski organi širom svijeta suočavaju s veoma ozbiljnim zahtjevima: da budu u stanju kontrolisati i autentificirati svaku vrstu identifikacijske dokumentacije nove generacije (biometrijska / elektronska) bilo gdje i u svakom trenutku.

Otisci prstiju se i dalje najviše koriste u mobilnoj biometriji
Iako postoje brojni tipovi biometrijskih podataka koji se mogu uzeti, otisak prsta, lice i šarenica oka su najdostupniji za biometriju u pokretu. „Otisci prstiju i prepoznavanje lica su pogodniji za mobilne uređaje zbog dimenzija sistema za uzimanje otisaka i sveprisutnosti kamera“, kaže Luster. Otisak prsta je i dalje najčešće korišteni biometrijski element za identifikaciju. Mull navodi da za to postoje historijski razlozi, s obzirom na to da se otisci prstiju dugo koriste kao sigurnosna identifikacija u graničnoj kontroli i organima reda. „Dimenzije skenera su posljednjih godina smanjene kako bi se mogli integrisati u mobilna rješenja. Integracija je praktično počela s FAP10 tehnologijom, koja je brzo evoluirala u optički FAP20 i LES (senzor koji emitira svjetlost) i FAP30 i FAP45 tehnologije, koje omogućavaju vrhunski kvalitet uzetih otisaka prstiju, kao i usklađenost s preporukama Nacionalnog instituta za standarde i tehnologiju (NIST). Dalje, biometrijsko uzimanje otisaka prstiju je najlakši i najpouzdaniji metod za primjenu u pokretu, u poređenju s prepoznavanjem lica, koje se mora uskladiti s pratećim okruženjem ili skeniranjem šarenice oka, koje zahtijeva posebnu kameru za snimanje (infracrvenu)“, kaže on. „U poređenju s ostalim metodama, režim rada za uzimanje otiska prsta je veoma brz, jednostavan i ergonomičan i može biti veoma pouzdan ako posjedujete dobar čitač. Otisak prsta može potvrditi identitet bilo kojeg pojedinca upoređivanjem njegovog otiska s onim koji je kodiran u njegov lični dokument. Isto je moguće postići i slanjem biometrijskih podataka direktno u centralizirani AFIS sistem“, objašnjava Lecuivre.

Ostali tipovi biometrije
Sve veća je i potražnja za prijenosnim uređajima koji su sposobni prepoznati lice ili šarenicu oka. No, ovaj tip biometrijskog modaliteta uveliko zavisi od vida primjene, konkretne situacije i integriteta odgovarajuće baze podataka. „Ako aplikacija predstavlja upravljanje iznimkama, npr. kod putnika koji ne može biti identifikovan kamerom za prepoznavanje lica dok čeka u redu za ukrcavanje u avion, za potvrdu identiteta mogu se uzeti otisci prstiju. Općenito govoreći, najčešće se koriste otisci prstiju i slike lica i oni imaju najveće baze uporednih podataka. Pasoši koji su kompatibilni s propisima Međunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo (ICAO) sadrže slike lica, a u mnogim zemljama se na njihovom čipu čuvaju i biometrijski podaci o otisku prsta“, kaže Hinmon. „Vozačke dozvole imaju slike lica, dok se u dosjeima nalaze i otisci prstiju. U slučaju da neka osoba bude zaustavljena na cesti i ne može pokazati važeći identifikacijski dokument, službeno lice može utvrditi identitet ili bar isključiti mogućnost postojanja kriminalnog dosjea uz korištenje otiska prsta. To se naziva brzom mobilnom identifikacijom i obično podrazumijeva uzimanje dva ili više otisaka prstiju na mobilnom uređaju za uzimanje otisaka“, kaže Hinmon.

Međutim, različiti biometrijski modaliteti predstavljaju izazov u situacijama kada ih koriste organi reda. Naprimjer, organi reda nešto rjeđe koriste prepoznavanje šarenice oka kao identifikator, jer uporedne baze podataka uglavnom služe za otiske prstiju i prepoznavanje lica. Hinmon dodaje i da su otisci dlana važan segment policijske i forenzičke istrage.

Najvažniji zahtjevi za mobilni biometrijski uređaj
Kada je riječ o zahtjevima za mobilne biometrijske uređaje koji se koriste u sektorima granične kontrole i policije, najvažniji se tiču certifikacije prema utvrđenim državnim ili međunarodnim standardima i propisima koje utvrdi vlasnik odgovarajuće baze podataka. „Ovime se osigurava da se zapisi koji se unose u bazu podataka mogu obraditi s podacima koji će se upoređivati s onima iz baze podataka. Isto tako, ovim putem se postavljaju određeni standardi u pogledu uzimanja podataka i kvaliteta slike. U konačnici, rezultati provjere identiteta mogu imati krupne posljedice“, objašnjava Hinmon. Neki od standardnih biometrijskih uređaja moraju biti usklađeni s FBI-jevim standardima kvaliteta slike, preporučenim praksama Nacionalnog instituta za standarde i tehnologiju (NIST) i Američkim nacionalnim standardom za informacijske sisteme (ANSI). Budući da su kontrola granica i organi reda od ključne važnosti za jednu zemlju, prateći uređaji moraju biti robusniji od sličnih uređaja koji se koriste u komercijalnim aplikacijama. Ekstremna radna okruženja zahtijevaju uređaje koji su izdržljivi, otporni na vodu i prašinu i dizajnirani za rad u više smjena. Veličina, težina, jednostavnost korištenja i komunikacijski moduli (npr. 3G/4G, Wi-Fi, itd.) također su ključni faktori koje treba razmotriti. „Po definiciji, mobilni ručni uređaji moraju biti mali, lako prenosivi i imati napajanje na baterije. Osoblje i službenici ne žele raditi s teškim i kabastim uređajima“, kaže Hinmon. I kvalitet i pouzdanost senzora za otiske prstiju su veoma važni. Nove tehnologije kao što su kapacitivni tanki tranzistorski senzori (poznati i kao kapacitivni TFT) omogućavaju uzimanje otisaka prstiju na tanjim i manjim čitačima. Pošto na ovu tehnologiju ne utječe ambijentalno svjetlo i direktna sunčeva svjetlost, ona je idealna za korištenje u graničnim službama i organima reda.

Izazovi korištenja tehnologije
Upotreba mobilnih uređaja za biometrijsku autentifikaciju u sektoru granične kontrole i organa reda suočava se s brojnim izazovima, u rasponu od njihove cijene do zaštite privatnosti. Lecuivre navodi da je jedan od glavnih izazova u korištenju mobilnih uređaja za biometrijsku autentifikaciju u ovim vertikalama zabrinutost u vezi sa zaštitom privatnosti. „Neki ljudi i dalje misle, kažu i pišu da je otisak dio privatne ‘baštine’ svakog pojedinca, čak i ako je on potencijalni terorista. Srećom, ove dileme su sve manje prisutne s rastućim problemima terorizma i javne sigurnosti s kojima se trenutno suočavamo. Još jedan izazov je i potreba za brzim i sigurnim prijenosom podataka. Traži se kontinuirano širenje mobilnih mreža velikih brzina i zaštićeno kodiranje podataka koji se prenose. Samo uz bežičnu vezu s centralnom bazom podataka, korištenje prijenosnih biometrijskih uređaja može postati stvarna alternativa stacionarnim rješenjima“, kaže Mull. Izazov također predstavlja i usklađivanje ovih uređaja sa zahtjevima projekta, infrastrukturom i vertikalama/aplikacijama koje se već koriste. „Većina zemalja ima različite identifikacijske dokumente i biometrijska pravila, kao i specifičan pristup kontroli granica i verifikaciji identiteta. Izazov je u tome da dobijete mobilno biometrijsko rješenje koje je lako prilagoditi potrebama svakog projekta“, kaže Guidet. Hinmon dodaje da bi svako mobilno tehnološko rješenje trebalo uzeti u obzir analizu rizika za konkretnu primjenu kao i kompromis između performansi fiksnog i mobilnog sistema.

Dolazi mobilna budućnost?
Nema sumnje da su napredak na planu biometrijskih tehnologija i njihovo sve rasprostranjenije korištenje faktori jačanja podrške za njihovu upotrebu u javnosti, posebno ako se ova primjena odnosi na organe reda i granične službe. Upotreba jednog biometrijskog identifikatora za provjeru identiteta neke osobe obično nudi dovoljnu preciznost, a korištenje multimodalne biometrije dodatno poboljšava i preciznost i sigurnost. Otisci prstiju koriste se kao standard za identifikaciju i provjeru identiteta osoba u organima reda i graničnim službama. Ipak, ti organi počinju koristiti multimodalnu biometriju kao precizniji i sigurniji metod. „Korištenje multimodalnih ručnih biometrijskih uređaja trenutno je jedan od najvažnijih trendova u industriji. Paralelna kontrola više biometrijskih karakteristika povećava tačnost biometrijskih sistema“, kaže Mull.

Uzimanje otiska prsta i prepoznavanje lica je uobičajena kombinacija u multimodalnoj biometrijskoj autentifikaciji. To je, uglavnom, posljedica činjenice da biometrijske baze podataka najčešće sadržavaju otiske prstiju i podatke o licima. „Što se tiče mobilnih biometrijskih uređaja, oni najčešće omogućavaju uzimanje otisaka prstiju i prepoznavanje lica uz korištenje automatskog fokusa na kameri uređaja, kao i specifičnih algoritama za prepoznavanje lica“, navodi Lecuivre. Na terenu upotreba multimodalnih biometrijskih uređaja značajno pomaže organima reda i službama granične kontrole. „Umjesto da troše vrijeme na izvođenje ljudi iz voza na granici, pripadnici granične službe mogu nositi ručne uređaje dok se kreću unutar njega. Ako otkriju nešto sumnjivo, mogu uzeti otisak prstiju kako bi obradili konkretan izuzetak. Iako pametni uređaj koji se koristi može posjedovati kameru, on se ne može koristiti u toku posla. Vjerovatnije je da će uređaj posjedovati periferni čitač za mašinski čitljivi pasoš za njegovu obradu“, kaže Hinmon.

Praćenjem učenika do duševnog mira

Riječ je o jednostavnoj činjenici – roditelji žele znati gdje su im djeca. Zahvaljujući rješenjima za praćenje učenika, duševni mir sada mogu imati kako roditelji tako i vozači i školsko osoblje
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Većina sigurnosnih tehnologija koje se koriste u školskim autobusima, poput detekcije sudara, nadzornih kamera i praćenja pomoću GPS-a, nisu u upotrebi samo u školskom prijevozu. Mnoge se već uveliko koriste u industriji transporta. Međutim, ono što jeste jedinstveno za školski prijevoz je ubrzano povećanje popularnosti aplikacija i tehnologija za praćenje učenika. Pomoću njih vozači i roditelji mogu pratiti i autobus i učenike u njemu, istovremeno kontrolišući i efikasnost školskog prijevoza.

Različiti načini praćenja učenika
Najnovije rješenje u segmentu praćenja učenika jesu ID kartice koje će oni koristiti pri ulasku u školski autobus i izlasku iz njega. Ovo administratorima i roditeljima omogućava da provjeravaju i prate gdje se učenici nalaze na putu do škole. Kompanije poput Wireless Linksa u ponudi imaju aktivna i pasivna RFID rješenja za praćenje učenika koja se integrišu sa sistemima za upravljanje flotom autobusa. Ovo rješenje u integraciji sa sistemom za upravljanje autobusima omogućava vidljivost i kontrolu lokacije učenika i autobusa uživo, istovremeno pomažući u povećanju sigurnosti prijevoza.

Prema Geneu Ballardu, menadžeru u oblasti pametnih autobusa u Kajeetu, efikasno rješenje za praćenje učenika mora podrazumijevati sljedeće: potpuno funkcionalan GPS u autobusu, RFID ili NFC ID kartice za učenike te tablete za vozače (koji u pojedinim državama nisu dozvoljeni). “Tablet za vozača je bitan zato što će neki učenici zaboraviti ID kartice, pa se njihovi podaci moraju ručno unijeti u tablet”, objašnjava on. Kajeetovo rješenje omogućava povezivanje preko Wi-Fi-ja radi pouzdanog slanja podataka o lokaciji učenika. “Naše SmartBus rješenje također uključuje GPS kako bi se omogućilo provjeravanje trenutne i prethodnih lokacija za svaki školski autobus, vizualiziranje lokacije autobusa uz prikaz njegove putanje u određenom školskom okrugu te kreiranje prilagođenih izvještaja, uključujući i one o prekoračenjima brzine”, kaže Ballard.

Seanovo rješenje za praćenje i određivanje broja učenika u školskom prijevozu integrisano je sa softverom za upravljanje rutama, GPS-om i videonadzorom. “Praćenje učenika zahtijeva RFID karticu, čitač kartica, bežičnu vezu i interfejs za slanje podataka. Većina kompanija u svojoj ponudi ima djeliće ovog rješenja, što rezultira manjkom kompatibilnosti i nerazumljivim izvještajima. Mi nudimo potpuno integrisano rješenje za video, praćenje i usmjeravanje”, kaže Justin Malcolm, direktor upravljanja proizvodima u Safe Fleetu. ReaXium je osmislio jedinstveno rješenje koje se oslanja na biometrijske uređaje u školskim autobusima. “Učenici i vozači autobusa se pri ulasku provjeravaju pomoću uređaja koji snima njihove otiske prstiju ili ID kartice, što potvrđuje njihov identitet, vrijeme ulaska te u kojem se autobusu nalaze i na kojoj bi stanici trebali izaći”, objašnjava Edgar Zorrilla, direktor ReaXiuma. Za razliku od prozivanja učenika, korištenja kamera i GPS praćenja, koji pate od manjka vizualizacije, ReaXiumovo rješenje pouzdano određuje koji se učenici nalaze u autobusu, na kojoj stanici će izaći i kada.

Prevazilaženje izazova
Škole uvijek imaju ograničen budžet te se na dodatke za praćenje učenika, uprkos očitim prednostima, često gleda kao na nešto nepotrebno. Imajući to u vidu, pružaoci rješenja rade s ograničenim budžetom škola tako da one i dalje mogu koristiti prednosti ove tehnologije. ReaXium ima fleksibilan poslovni model kojem je cilj omogućavanje školama da izvuku maksimum iz implementiranog rješenja. “Za početak, budući da nudimo uslugu kojom daljinski upravljamo, ne tražimo od škola da ulože u nešto što će izgubiti na vrijednosti; naši kupci umjesto toga plaćaju mjesečno za kontinuirani nadzor i podršku, kao i za softverske ili hardverske nadogradnje”, objašnjava Zorrilla.

Wireless Links nudi jeftine opcije kao što su RFID rješenja integrisana s GPS telematikom. “Pored uređaja za GPS telematiku postavljenih u autobusima, nudimo i pasivna i aktivna RFID rješenja. Obje opcije su prilagođene manjem budžetu. Kada je u pitanju pasivni RFID, kartica koju koriste učenici služi kao pasivna RFID kartica. Kada uđe u autobus ili izađe iz njega, učenik je skenira na čitaču kako bi zabilježio lokaciju i vrijeme ulaska. Što se tiče aktivnog RFID-a, svaki učenik ima ličnu RF oznaku s jedinstvenim ID informacijama. Kada uđe u autobus ili izađe iz njega, RF oznaka se automatski povezuje s Piccolo Plus telematskim uređajima postavljenim u autobusu”, kaže Morgan Minster, marketinška menadžerica u Wireless Linksu.

Iako troškovi čine veliku prepreku, Leslie Kilgore, potpredsjednica inžinjeringa u Thomas Built Busesu, ističe da većina škola zadržava svoje autobuse po 15 godina ili više. “Čak i ako škola odluči instalirati tehnologiju za praćenje učenika, neki stariji autobusi možda neće biti kompatibilni s njom, što znači da će samo noviji (na koje otpada manji procent od čitave flote) biti opremljeni ovakvim uređajima”, kaže ona. Svijest i edukacija o tehnologiji također predstavljaju izazov. Iako škole u učionicama usvajaju nove, pametnije tehnologije, uviđanje prednosti i razumijevanje načina rada drugih tehnologija kao što je praćenje učenika ne teče uvijek tako glatko.

Za kompanije poput ReaXiuma, koja ima jedinstveno rješenje za biometrijsko praćenje učenika, edukacija korisnika o efikasnosti njihovog biometrijskog rješenja predstavlja ključnu stvar u njegovoj primjeni. “Prepreke s kojima se suočavamo su manjak znanja o tome kako biometrija funkcioniše, na koji način će poboljšati sigurnost, kao i o troškovima ugradnje ovog sistema. Kako se biometrija razvija u pravcu preventivne sigurnosti, ljudi imaju negativnu tendenciju da misle da je njihov identitet ugrožen te da su njihovi lični podaci pohranjeni u bazi podataka kojoj može svako pristupiti, što nije istina. Pored biometrije, u okviru istog rješenja nudimo i kartična rješenja za praćenje”, objašnjava Zorrilla.

Predstoji još dosta posla
S tehnološke tačke gledišta, Zorrilla kao izazove ističe povezivost i potencijalni prolazak autobusa kroz područja nepokrivena nadzorom. “Međutim, naše rješenje funkcioniše i online i offline. Svi podaci koji se prikupe tokom prekida konekcije ili prilikom prolaska kroz područja nepokrivena nadzorom kao što su podaci o lokaciji autobusa, učenicima koji ulaze u njega i drugi, automatski se sinhronizuju i ispravno bilježe po ponovnom uspostavljanju veze”, dodaje on. Praćenje učenika nesumnjivo ima svoje prednosti, naročito u razvijenom urbanom okruženju, u kojem bi pitanja zaštite i sigurnosti mogla biti bitnija. Međutim, kako stvari sada stoje, škole će, s obzirom na ograničen budžet, teško moći trošiti novac na tehnologije kao što je praćenje učenika budući da velika većina školskih autobusa ne mora čak imati ni sigurnosne pojaseve. Mada, imajući u vidu da sigurnost postaje sve bitnija tema, pojedine obrazovne ustanove će uvidjeti prednosti korištenja takve tehnologije.

Kako praćenje učenika pomaže vozačima i školskom osoblju
Praćenje učenika povećava svijest o tome ko je ko i gdje u prijevozu. Također pomaže roditeljima da se ne brinu, ali i školama da efikasnije upravljaju prijevozom. Wireless Linksovo rješenje pomaže menadžerima školskog prijevoza da bolje komuniciraju sa školama i vozačima, upoznaju se s obrascima vožnje, prate lokaciju školskog autobusa te odmah prime upozorenja ukoliko dođe do odstupanja od regularne rute, objašnjava Morgan Minster. Direktor ReaXiuma ističe da su neki od najvećih problema sa sigurnošću u školskom prijevozu praćenje prisustva u autobusu te šta uraditi u situacijama kada nisu svi učenici na broju. “Iako korištenje nadzornih kamera i softvera za praćenje autobusa donekle rješava problem prikaza njihove aktivnosti, time se ne postiže mnogo u pogledu odgovornosti. A to podrazumijeva sljedeće: ko ulazi u autobus i izlazi iz njega, kada te stalnu komunikaciju vozača autobusa i škole”, kaže Zorrilla.

Rješenja za praćenje učenika mogu pomoći u prevazilaženju problema poput onih kada učenici uđu u pogrešan autobus, ne izađu na pravoj stanici, kao i manjka obavijesti za roditelje kada ovi pitaju školu gdje im se nalazi dijete, a škola ne zna odgovor na to. Zorrilla ističe da pametni školski autobusi sada mogu komunicirati s dispečerima uživo tako što će automatski sinhronizovati svoju lokaciju i listu putnika te prosljeđivati obavijesti koje vozači pošalju. Administratori mogu pratiti autobuse i učenike u njima preko sigurnog web-interfejsa. Roditelji ili staratelji također mogu pratiti autobuse i učenike pomoću mobilne aplikacije. Praćenje učenika može poboljšati i rad vozača školskih autobusa. “Naprimjer, naš uređaj služi i za upravljanje podacima o učenicima, što znači da vozači sada mogu znati koliko će učenika biti na stanici i ko će oni biti. Ovaj uređaj služi i za prosljeđivanje obavijesti, što vozačima omogućava da blagovremeno obavijeste administratore ili porodice o neočekivanom zastoju ili incidentu”, objašnjava Zorrilla.

 

Izazovi razmjene podataka u pametnim gradovima

Dijeljenje podataka je neizbježna pojava u pametnim gradovima i gradskom nadzoru. Iako odabir “idealnog” sistemskog okvira za dijeljenje podataka može predstavljati izazov, to se uz saradnju svih uključenih strana može uraditi tako da bude korisno za sve njih

Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Pametni gradovi postali su realnost ponajviše zahvaljujući internetu stvari. To je rezultiralo prikupljanjem velike količine podataka, od kojih većina biva neiskorištena. Implementiranje dobrog sistemskog okvira za dijeljenje podataka u pametnim gradovima kako bi se oni dijelili između različitih organizacija i institucija omogućit će gradovima da postanu pametniji, sigurniji i efikasniji. Kada je u pitanju gradski nadzor, dijeljenje podataka postalo je bitan dio omogućavanja pristupa neophodnim informacijama za sve relevantne strane u ovoj oblasti. Međutim, prepreke za njegovo provođenje su vladine regulative i zabrinutost o zaštiti privatnosti. Radeći transparentno i u skladu s regulativama, pametni gradovi mogu implementirati sistemski okvir za dijeljenje podataka od kojeg imaju koristi građani, kompanije i grad kao cjelina.

“Idealan” sistemski okvir
Savršen sistemski okvir za dijeljenje videonadzornih podataka u pametnim gradovima trebao bi biti osmišljen tako da donosi prednosti i ekosistemu pametnog grada i strankama uključenim u taj proces. Te stranke se protežu od raznih vladinih agencija i organizacija do kompanija, zajednica i stanovnika grada. Sistemski okvir bi svakom učesniku u razmjeni podataka trebao omogućiti da zadrži kontrolu nad svojima podacima. Istovremeno, okvir treba biti uvezan s različitim sistemima koji su pod kontrolom aktera razmjene podataka. “U pametnom gradu sistemski okvir za razmjenu podataka mora imati ugrađene sigurnosne dozvole kojima se može ući u trag i koje vlasnicima omogućavaju da dijele različite vrste podataka, zavisno od agencije ili osobe koja im pristupa. Pristup svim dijeljenim podacima mora se moći upratiti radi inspekcija, uz potpunu transparentnost svih strana koje su imale dodira s njima, te se mora moći otkriti kada i pod čijim ovlaštenjem im je pristupano”, kaže Giovanni Gaccione, šef odjela za prakse u oblasti prava i javne zaštite u Genetecu.

Kako savjetuje Stuart Rawling, marketinški direktor u Pelco by Schneider Electricu, bitno je da svaka općinska organizacija ima strukturiranu politiku vezanu za ovo, uz informacije i savjete iz svih institucija. “Ove institucije, kako interno tako i eksterno, moraju uskladiti razumijevanje dijeljenja podataka i pravnih implikacija. Najbolje prakse trebale bi početi od liste podataka koje je prihvatljivo dijeliti (npr. lista osoba s kriminalnim dosjeom), a ne od crne liste podataka koji se ne smiju dijeliti (npr. broj socijalnog osiguranja). Na ovaj način početna tačka je da se ne dijele podaci za koje bi se subjektivno moglo reći da nisu osjetljivi, ali koji bi se kasnije mogli pokazati kao takvi”, kaže on. Ron Grinfeld iz Odjela za razvoj globalnog poslovnog marketinga za korporativnu sigurnost u FLIR Systemsu predlaže dizajn zasnovan na API-jima koji bi omogućio podatkovne integracije ne samo s novoimplementiranim digitalnim/podatkovnim sistemima nego i sa starijim sistemima.

Javno i privatno djeljenje
Osim toga, savršen sistemski okvir trebao bi podržavati veliki protok podataka koje prikupljaju razni senzori te omogućiti i javno i privatno dijeljenje podataka. “Ovaj sistemski okvir bi se trebao moći proširiti s tradicionalnih gradskih korisnika i omogućiti podršku za nove tipove kreatora vrijednosti i stranki”, dodaje on. Prema Fan Yangu, menadžeru za vertikalna rješenja u Hikvision Digital Technologyju, inteligentni sigurnosni uređaji imaju bitnu ulogu u pametnim gradovima u pogledu snimanja relevantnih objekata i informacija. Ti uređaji šalju podatke u centralu kako bi se analizirali i pohranili u strukturirane baze videopodataka. “Ovi korisni podaci će se prikazati na zahtjev u okviru različitih sistema u pametnom gradu, kao što su oni u saobraćaju, javnoj sigurnosti, upravljanju gradom i okruženjem itd.”, kaže Yang. Kada je u pitanju videonadzor, budući da se video prebacuje u baze podataka i zatim kombinuje s algoritmima koji se koriste u različitim industrijama, Yang ističe da ti podaci mogu pomoći u inteligentnim operacijama, menadžmentu i pružanju usluga. “Prema tome, neophodna komponenta idealnog sistemskog okvira trebala bi uključivati inteligentne AI uređaje za snimanje podataka te centar za analizu i pohranu podataka i otvoreni sistem za dijeljenje podataka”, dodaje on.

Izazovi u pronalaženju “idealnog” okvira
Regulative na federalnom, državnom i lokalnom nivou mogu predstavljati izazove za implementiranje sistemskog okvira za dijeljenje podataka, što uključuje i zabrinutost javnosti zbog potencijalnog ugrožavanja privatnosti. Međutim, prema Gaccioneu, sam gradski nadzor se ne susreće s mnogo prepreka pri dijeljenju podataka sve dok se poštuju određeni protokoli za zaštitu privatnosti i podataka te ako se podaci snime na javnim lokacijama. Razlog za ovo je taj što se većina snimljenog materijala u gradovima, ako ne i sav materijal, odnosi na javne lokacije. “Privatnost i regulative ulaze na scenu kada neko kombinuje te videopodatke s ličnim podacima, što od generičkog javnog videa stvara video o nekome ili nečemu. Dijeljenje videonadzora prije dodavanja ličnih podataka omogućava lakšu distribuciju i saradnju”, kaže Gaccione.

GDPR je početkom ove godine podigao mnogo prašine u medijima zbog načina na koji mijenja oblast zaštite privatnih podataka i jednakosti ljudi širom Evrope. Ipak, regulative koje sadrži nisu sasvim nove. “Mnoge zemlje u Evropskoj uniji i ostatku svijeta već decenijama su imale regulative o zaštiti podataka i privatnosti pojedinaca. Međutim, ponekad su praktično bile neprovodive u drugim državama – GDPR je istaknuo i zacementirao posljedice njihovog nepridržavanja na širem međunarodnom području. Ovo je donijelo prisilnu promjenu ponašanja na globalnom nivou iako se regulative primjenjuju samo na građane Evropske unije. Jedna od komponenti GDPR-a je pravo pojedinca da podaci o njemu budu uklonjeni iz relevantnih baza podataka. Kako bi se pridržavalo ovoga u oblasti gradskog nadzora, moraju postojati procedure za adekvatno odgovaranje na te zahtjeve i njihovo istraživanje te za reakciju na njih zasnovanu na radnim protokolima organizacije”, objašnjava Rawling. Rizici povezani s prikupljanjem, dijeljenjem i zloupotrebom podataka također predstavljaju veliki izazov – to uključuje pravne i cyber sigurnosne rizike te druge upade koji mogu dovesti do gubitka i krađe podataka. “Osim toga, kompetitivni rizici su također izazov, pri čemu se u dijeljenim podacima mogu naći kompetitivni faktori i informacije koje mogu upasti u pogrešne ruke”, kaže Grinfeld. Kako bi se prevazišli ovi izazovi, on preporučuje da se sistemski okvir za dijeljenje podataka izgradi na arhitekturi koja može ispuniti ciljeve idealnog okvira, ispunjavajući potrebe za kontrolom podataka, dijeljenjem i otpornošću na hakerske napade.

Prednosti i budućnost
Jedna od prednosti sistemskog okvira za dijeljenje podataka bila bi veća svijest o sigurnosti i javnim operacijama koje se odvijaju u stvarnom vremenu. “Drugim riječima, riječ je o korištenju konsolidacije podataka radi stjecanja boljeg uvida u to šta se dešava u stvarnom vremenu, što omogućava bolje donošenje odluka i efikasnije upravljanje sigurnosnim događajima”, kaže Grinfeld i napominje da će korištenje velikih podataka u budućnosti postati trend. To će uključivati pametno procesiranje konsolidovanih podataka, što bi moglo pomoći u detektovanju i analiziranju raznih obrazaca, nepravilnosti, trendova i ponašanja koja imaju direktan utjecaj na ciljeve povezane sa sigurnošću i javnom zaštitom. “Spomenuti način korištenja podataka može donijeti razne prednosti, počevši od sposobnosti identifikovanja problematičnih slučajeva korištenja podataka do efikasnijeg rada vlada i općinskih agencija širom grada. Gradovi će htjeti da postoji sposobnost predviđanja sigurnosnih događaja prije nego što do njih dođe, što bi im omogućilo da u pojedinim slučajevima potpuno spriječe njihovo izbijanje, dok bi u drugim slučajevima postigli bolje ishode. To je budućnost prema kojoj svi idemo”, kaže on. Iako se mnogi sistemski okviri za dijeljenje podataka danas vrte oko ideje masovne pohrane podataka, Gaccione vjeruje da taj cilj za sada nije realan za većinu organizacija. Međutim, on bi mogao biti dio naše budućnosti. “Vjerujem li da ćemo jednog dana imati ‘skladište’ ili ‘jezero’ podataka po gradu? Naravno, nadam se da hoćemo, ali stvarnost je da svaki akter drugačije čuva podatke. To ima manje veze s tehnologijom nego sa specifičnom situacijom u kojoj se koriste podaci”, kaže on.

Sistemski okviri za budućnost
Kada je riječ o gradskom nadzoru, Yang vjeruje da će kontinuirani razvoj i napredak vještačke inteligencije, velikih podataka i cloud računarstva u budućnosti učiniti prikupljanje podataka preciznijim i efikasnijim. “Efikasno prikupljanje podataka će omogućiti brže generisanje izvještaja, koji se mogu dijeliti u različitim područjima pametnog grada. Osim toga, to će čitavom sistemu omogućiti da se brže prilagođava i podešava”, smatra Yang. U budućnosti će dijeljenje podataka biti veliki dio pametnih gradova i gradskog nadzora te će od velikog značaja biti poznavanje načina kako da se ono iskoristi. Iako postoje ograničenja koliko se podataka može dijeliti i s kime, uz adekvatan sistemski okvir mogućnosti su neograničene.

Detaljniji pogled na dijeljenje podataka i gradski nadzor
Potpredsjednik marketinga u CNL Softwareu Adlan Hussain govorio je o nekim neophodnim komponentama “idealnog” sistemskog okvira za dijeljenje videonadzornih podataka koje mogu omogućiti njegov pozitivan utjecaj na gradski nadzor. Prema njemu, budućnost videonadzora u pametnim gradovima bit će izgrađena oko partnerstava i memoranduma razumijevanja između određenog broja aktera unutar gradova. “Ove inicijative za implementaciju okvira će zahtijevati platformu koja omogućuje višesistemsku integraciju, nezavisno od toga ko je proizvođač sistema. One će također omogućiti postepenu integraciju tehnologija koje se nadopunjuju, kao što su prepoznavanje registarskih tablica, prepoznavanje lica i videoanalitika”, kaže Hussain i navodi sljedeće komponente kao neophodan dio idealnog sistemskog okvira za dijeljenje podataka te objašnjava na koji način će one pozitivno utjecati na pametne gradove:

• Konsolidacija videa: Programi sigurnih gradova se provode u fazama, a jedna od prvih je integracija tehnologije unutar velike organizacije u gradu – to se obično odnosi na policijske snage. Njihova želja je da uvežu svoje različite videosisteme. Naprimjer, grad Atlanta u saveznoj američkoj državi Georgiji je proteklih godina uložio u određeni broj nadzornih sistema kako bi policiji i profesionalcima u oblasti javne sigurnosti omogućio pristup vizuelnim podacima mnogo prije nego što interventni timovi stignu na mjesto događaja.
• Prikupljanje podataka: Instantni pristup velikom broju “očiju na terenu” brzo postaje ključni dio nadzornih centara. To se zatim proširuje na druge tehnologije u cilju održavanja reda i zakona na osnovu kvalitetnih podataka, pri čemu su oni ključni faktor proaktivnog korištenja nadzora.
• Saradnja: Jedna od najefikasnijih metoda povećanja kvaliteta podataka dostupnih vladinim agencijama je implementacija centra za integraciju kamera. Ovaj model pomaže u smanjenju troškova osiguravanja videa za sve uključene agencije.
• Javno-privatno partnerstvo (JPP): Hussain ističe da su u CNL-u uočili da se njihovi kupci prebacuju na PPP.
• Prediktivni nadzor: Mogućnost primjenjivanja analitike na podatke o određenim događajima, što omogućava bolje predviđanje incidenata i korištenje resursa u cilju adekvatnog odgovora na njih.

Kako gradove učiniti sigurnijim i pametnijim?
Svi znamo da dijeljenje podataka gradove može učiniti sigurnijim i pametnijim, ali kako? Genetecov šef Odjela za prakse u oblasti prava i javne zaštite Giovanni Gaccione navodi primjere toga gdje se nalazimo danas, a gdje bi nas u budućnosti dijeljenje podataka moglo odvesti. On objašnjava da danas, nakon što se desi saobraćajna nesreća, hitna služba dobija poziv od nekoga ko je bio uključen u nesreću ili joj je svjedočio. Nakon toga policijski tim se šalje na teren da izvrši uvid u događaj i napravi izvještaj o njemu. Policija će zatim imati pristup kamerama u području u kojem je došlo do nesreće te će moći pregledati njen video. Poslije toga policija će početi sastavljati sliku incidenta i istraživati ga.

Zamislimo da će u budućnosti postojati zajednički sistem Ministarstva saobraćaja i policije. Kada hitna služba dobije poziv od nekoga ko je učestvovao ili svjedočio saobraćajnoj nesreći, operaterov sistem automatski prosljeđuje video snimljen na lokaciji incidenta i u vrijeme kada je do njega došlo. “S obzirom na to da Ministarstvo saobraćaja dijeli pristup svojim sistemima za autobuse i vozove, možemo vidjeti i snimak s ostalih kamera oko mjesta incidenta. Snimak s autobusa s kamerama koji je bio blizu mjesta događaja automatski se prosljeđuje na ekran operatera. Na videu s tog autobusa operater ili policija mogu vidjeti više detalja o incidentu, kao i eventualni broj registarske tablice i smjer kretanja počinioca. Sistem zatim može početi prosljeđivati video s kamera koje su dio javno-privatnog partnerstva, kao i s kamera s autobuskih stanica i raskrsnica. Na taj način se omogućava uvid u čitav film o incidentu, kao i u dodatne podatke o osumnjičenima”, kaže on. Isti podaci s kamera se zatim mogu podijeliti s brojnim drugim agencijama, a ne samo s agencijom koja je postavila kameru, dodaje on. “Iste kamere s odgovarajućim sistemskim okvirom mogu pomoći gradovima da poberu brojne prednosti. Ukratko, suština je to da video ili podaci neće više biti alat policije ili Ministarstva saobraćaja nego alati gradova, pri čemu će pomoći u ostvarivanju sigurnijih i pametnijih urbanih zona”, zaključuje Gaccione.

 

Pametniji gradovi uz navođeno parkiranje

Kako se vlade širom svijeta sve više okreću ideji pametnih gradova, a upravljanje saobraćajem u njima postaje glavni problem, tako i rješenja za pametno navođenje saobraćaja postaju sve bitnija. U ovom članku ćemo se pozabaviti stanjem na ovom tržištu, kao i tehnologijama povezanim s trenutnim trendovima

Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Budući da broj vozila širom svijeta raste, sve je teže upravljati saobraćajem. Srećom, automobilska industrija jedna je od onih koje ubiru najveću korist od tehnoloških inovacija koje omogućavaju različitim uređajima da postanu pametniji i efikasniji. Zahvaljujući rastu industrije vozila, parkiranje je postalo veliki problem. Međutim, industrija pametnih parkinga posljednjih je godina mnogo napredovala. Prema izvještaju MarketsandMarketsa, očekuje se da će vrijednost tržišta pametnih parkirališta za putnička vozila do 2021. dostići cifru od 5,3 milijarde dolara, uz objedinjenu godišnju stopu rasta od gotovo 18 posto tokom perioda od deset godina. Glavni faktori koji potiču ovaj rast su zabrinutost zbog sve većih saobraćajnih gužvi u urbanim područjima, ograničena dostupnost mjesta za parkiranje te strožije regulative vezane za emisije štetnih plinova. Ono što također pogoduje razvoju ovog tržišta je i činjenica da određeni broj vlada širom svijeta prepoznaje značaj efikasnog upravljanja parkiranjem. Među rješenjima koja čine ekosistem pametnog parkiranja, jedno koje se ističe odnosi se na sisteme za navođeno parkiranje. Jednostavno rečeno, sistem za navođeno parkiranje pomaže ljudima da izbjegnu vremenski zahtjevan i stresan proces potrage za slobodnim mjestima na parkiralištima. Međutim, postoje i dodatne prednosti i mogućnosti za sistem-integratore koji su zainteresovani da ovo rješenje uključe u svoj portfolio.

Prednosti rješenja za navođeno parkiranje
Prema Haraldu Schmittu, direktoru njemačke kompanije MRS-Traffic, tri su glavne prednosti kvalitetnog rješenja za navođeno parkiranje: smanjeno vrijeme pronalaska slobodnog mjesta za parkiranje, smanjenje emisija štetnih plinova zbog efikasnije navigacije te praćenje statusa svih mjesta za parkiranje. Iako je ovo suštinski opis čitavog rješenja, važno je znati kako se postižu navedeni ciljevi. Menadžerica nacionalne prodaje u novozelandskom Smart Parking Technologyju Rebecca Grainger objašnjava na koji način funkcioniše njihovo rješenje.

“Pametno parkiranje ima razne opcije navođenja kako bi vozači mogli pronaći dostupne lokacije za parkiranje, kao i pojedinačna parking-mjesta uz ceste. Naša aplikacija u stvarnom vremenu prikazuje informacije o navođenju i lokaciji svakog parkirališta na kojem su ugrađeni naši senzori. Aplikacija koristi Google mape, što znači da ljudi mogu isplanirati cijeli put do parkinga na jednostavan i efikasan način. Drugi način navođenja koji možemo ponuditi podrazumijeva lokalnu signalizaciju dostupnosti mjesta za parkiranje u stvarnom vremenu i usmjeravanje do dostupnih mjesta. Na višespratnim parkiralištima također imamo senzore iznad parkinga koji mijenjaju boju u zavisnosti od statusa zauzetosti svakog od mjesta za parkiranje”, kaže Grainger. Ona dodaje da svako od ovih rješenja ima značajne prednosti za operatere parkirališta, lokalne zajednice, posjetioce i okruženje, uključujući smanjenje zastoja u saobraćaju na prometnim ulicama, smanjenje zagađenja, eliminisanje potrebe da se zapošljavaju timovi nadzornika parkinga, povećanje sigurnosti na cestama budući da se vozači verbalno usmjeravaju do dostupnog parkinga te bolje slijeđenje propisa za parkiranje.

Ispunjavanje želja i potreba
Ovdje je ključni faktor taj da je prilikom implementiranja ovakvog rješenja lako postati previše fokusiran na ispunjavanje potreba i želja kupaca. Međutim, za ovu industriju bi dugoročno bilo dobro sagledati širu sliku. Prema Pauliusu Vezelisu, šefu poslovnog razvoja u kompaniji Pixevia iz Litvanije, očigledno je da je spomenuto rješenje praktično za vlasnike automobila, ali njegove prednosti sežu i dalje od toga. “Prije svega, pametno navođeno parkiranje ljudima štedi vrijeme potrebno za pronalazak slobodnog mjesta, što zauzvrat smanjuje emisiju ugljik-dioksida, budući da automobili ne moraju kružiti naokolo. Druga prednost pametnog parkiranja je smanjenje saobraćaja u gradu zato što, statistički, oko 40 posto prometa, naročito u gradskom centru, čine automobili koji traže mjesto za parkiranje. Pametni parking pomaže u smanjenju emisija ugljik-dioksida u cijelom gradu, jer se saobraćaj efikasnije odvija, a na cestama se nalazi manje automobila”, kaže on.

Tehnologija iza ovog rješenja
Prema Haraldu, četiri su glavne komponente sistema za pametno navođeno parkiranje. Riječ je o bežičnom magnetnom senzoru, kameri, indukcijskoj petlji i radaru. S druge strane, Vezelis je mišljenja da savremena napredna rješenja koriste samo kamere za nadgledanje parkirališta i njihovih ulaza i izlaza, u kombinaciji s grafičkim procesorima koji obrađuju informacije. “Možete koristiti postojeće starije sigurnosne kamere na parkingu ili nove kamere. Postoji nekoliko opcija za procesiranje videa: možete ugraditi grafičke procesore u svoj server i procesirati podatke lokalno ili slati video s kamere u oblak da se tamo procesira”, kaže Vezelis. Grainger ovo dalje objašnjava dodajući da se tehnološke komponente u sistemima za navođenje u njenoj kompaniji mogu svesti na mrežu senzora, promjenjivu signalizaciju, aplikaciju i mapu. Sve ove komponente sistema programirane su i rade preko firmine platforme koja se nalazi na Google cloudu te su operaterima dostupne na uvid preko softvera.

Grainger objašnjava i da senzori mogu biti smješteni u zemlji, na tlu ili iznad njega, osim brojača automobila i ALPR kamera. IoT gatewayi ugrađeni u svaki uređaj omogućavaju umrežavanje velikog broja uređaja, kao i stvaranje područja otvorene povezivosti. Signalizacijski sistemi u stvarnom vremenu prikazuju informacije o dostupnosti mjesta za parkiranje i kapacitetu parkirališta te usmjeravaju saobraćaj radi njegovog boljeg protoka. Mobilne aplikacije omogućavaju plaćanje i navođenje u stvarnom vremenu. Ova pametna tehnologija za parkiranje također uključuje mapu koja se može ubaciti na web-stranice i koja omogućava posjetiocima da isplaniraju putovanje do određene lokacije ili kompanije. Kao i u slučaju ostalih aktuelnih tehnologija, ne može se poreći uloga koju u sistemima za navođeno parkiranje ima vještačka inteligencija (AI). Startupi kao što je američki Streetline osmislili su rješenja koja za navođeno parkiranje i analitiku u stvarnom vremenu koriste mašinsko učenje.

Glavne karakteristike
Vezelis ističe četiri glavne mogućnosti koje AI i rješenja za navođeno parkiranje s kamerama obično imaju. To su:
• Laka implementacija – nema potrebe da se senzori postavljaju svugdje ili da se grade rampe s namjenskim LPRN kamerama.
• Isplativost – jedna kamera može pokriti 100 parking-mjesta i istovremeno prepoznavati registarske tablice.
• Veća sigurnost – vrhunska rješenja nude sigurnosne obavijesti o neuobičajenom ponašanju na parkiralištima. Naprimjer, o nelegalnom okupljanju po noći, sumnjivom ponašanju pored automobila i nelegalnom parkiranju.
• Veće zadovoljstvo kupaca – AI i sistemi s kamerama ne samo da pomažu u pronalasku slobodnog mjesta za parkiranje nego imaju i opciju za pronalaženje vašeg automobila, budući da sistem ne samo da detektuje zauzeta mjesta nego zna i koji se automobil nalazi na kojem mjestu.

Grainger, pak, dijeli mogućnosti sistema u dvije kategorije. “Prvo, prednosti za korisnika uključuju jasnu i preciznu signalizaciju, koja u stvarnom vremenu prikazuje stanje ispunjenosti parkirališta”, kaže ona. “Ovo omogućava veću efikasnost, naprimjer pri parkiranju na višespratnom parkingu moguće je preskočiti spratove koji su potpuno ispunjeni, a kada (vozači) dođu na sprat na kojem ima slobodnih mjesta, mogu vidjeti koja su to tačno mjesta dostupna tako što će pratiti sistem navođenja iznad parkinga u potrazi za zelenim svjetlom. Još jedna prednost za korisnika je dokazana činjenica da efikasno parkiralište s dobrim osvjetljenjem i funkcionalnim sistemom navođenja obeshrabruje antisocijalno ponašanje.” Druga kategorija se tiče prednosti za operatere, budući da korištenjem podataka sa senzora prikupljenih preko cloud platforme mogu definisati poslovna pravila i isplanirati rad parkinga kako bi povećali njegovu efikasnost.

Izazovi i poteškoće u provedbi
Grainger objašnjava da glavne poteškoće s kojima se njena kompanija suočava, a koje mogu otežati montiranje sistema, nastaju zbog terena na kojem se nalazi parking, lokacije i vremenskih uslova. Ovo može uključivati gradove s izuzetno brdovitim terenom, parkinge na lokacijama kao što su pristaništa na kojima se ne mogu bušiti rupe ili područja na kojima ima obilnih sniježnih padavina. “Međutim, nakon više od 15 godina specijalizacije u razvoju opreme za parkiranje, pametni parking sada na raspolaganju ima izbor različitih senzora, tako da se većina, a možda i svi zahtjevi lokacije mogu ispuniti te se izazovi mogu prevazići”, dodaje ona. Vezelis ističe da je generalno prilično lako montirati i početi koristiti pametni AI parking-sistem zasnovan na kamerama. “Samo povežite postojeće kamere s, recimo, Pixevijinim cloudom i spremni ste za rad. Ponekad poteškoće nastaju ako parkiralište ima neobično okruženje ili oblik. Postavljanje takvog sistema može biti problematičnije na parkiralištima koja imaju vrlo kompleksan oblik s mnogo uglova i malih džepova s jednim ili dva mjesta za parkiranje. Drveće također predstavlja prepreku – ako ima previše drveća na sredini parkirališta, možda će biti potrebne dodatne kamere kako bi se vidjelo šta se nalazi iza njega. Te dodatne kamere inače ne bi bile potrebne”, kaže on.

Kvalitet u prvom planu
Kada je u pitanju ponašanje kupaca, Schmitt ističe da bi tržište trebalo biti svjesno činjenice da jeftini proizvodi neće donijeti dobre rezultate. “Koliko para toliko muzike. To znači da mnogi kupci pokušavaju nabaviti najjeftinije rješenje. Kada ono ne odgovara, kupci misle da pametni sistemi parkiranja ne rade dovoljno dobro. Na ovom tržištu treba kupovati visokokvalitetne proizvode od dobavljača koji također pruža podršku tokom faze planiranja i projektovanja”, kaže Schmitt. Tu je i činjenica da je samo rješenje još u fazi razvoja. Greg Mason, potpredsjednik tehničke prodaje u TIBA Parking Systemsu, kaže da je trenutno glavna stvar koju treba imati u vidu trošak zbog vlasnički zaštićenog softvera. On se trenutno razvija u malim koracima, što ga čini skupim. “Mislim da vertikalni efekt vlasnički zaštićenog softvera smanjuje povrat investicije kod ljudi koji ga kupuju. Dakle, dolazi do negativne povratne reakcije na današnjem tržištu. Imate visoke troškove s malim povratom investicije. A proizvodnja hardvera usljed toga postaje ograničena. Treba nam da dođemo do efikasnije pozicije na kojoj je povrat investicije veći i koja je zasnovana na dijeljenim informacijama i podacima, što će povećati prodaju i potražnju”, kaže Mason.

Šta sistem-integratori trebaju znati
Ako bi sistem-integratori znali s kim se udružiti u ovoj industriji, to bi uveliko doprinijelo učvršćivanju njihovog prisustva na tržištu. Da ne govorimo o tome da će tehničke vještine koje se koriste u sigurnosnoj industriji, naročito one vezane za kamere, biti od koristi i u ovom sektoru. “Prije svega, trebali bi se fokusirati na pronalazak dobrog partnera koji poznaje izazove koji prate takve sisteme i koji ima praktično iskustvo u njihovoj implementaciji. Drugi korak bi bio da što prije započnu pilot-projekte sa svojim klijentima kako bi im pokazali da to nije bauk i da može biti od velike koristi za vlasnike parkirališta. Osim toga, veoma je korisno posjedovati i znanje o različitim vrstama kamera, infracrvenoj svjetlosti, pozicioniranju kamera i prijenosu videa, kao i vještine povezane s navedenim”, objašnjava Vezelis. Ukratko, potencijal rasta ovog sektora ne može se ignorisati, naročito zato što bi se ovakvi sistemi mogli posmatrati kao integralni dio pametnih gradova. Vodi se debata o tome treba li se fokusirati na kamere ili na senzore, ali u savršenom slučaju najbolje bi trebala raditi njihova kombinacija.

Šta je u trendu: kamere ili senzori?
U ovoj fazi bilo bi teško identifikovati specifične trendove koji se šire na tržištima u različitim regionima. Naprimjer, Paulius Vezelis, šef poslovnog razvoja u kompaniji Pixevia iz Litvanije, ističe značaj kamera u odnosu na senzore. “Trenutno je glavni trend korištenje pametnog parking-sistema s kamerama. Nema više senzora na tlu na svakom parking-mjestu”, kaže Vezelis. “Do vjerovatno najveće promjene na tržištu došlo je zbog napretka u oblasti vještačke inteligencije. Napredak na tom polju rezultirao je uveliko poboljšanim mogućnostima neuralnih mreža da razumiju i koriste podatke s jednostavnih sigurnosnih kamera koje se koriste za određene zadatke na pametnim parkinzima kao što su navođenje ili prepoznavanje registarskih tablica. Prije su vam trebale specijalizirane kamere na ulazima da detektujete brojeve na automobilima ili namjenski senzori na svakom mjestu za parkiranje, ali sada se sve to može postići pomoću nekoliko jednostavnih sigurnosnih kamera.”

S druge strane, Harald Schmitt, direktor njemačkog MSR-Traffica, ističe da korištenje optičkih senzora postaje manje popularno u odnosu na senzore na tlu, ne samo zbog veće tačnosti podataka nego i zato što optički senzori nisu u skladu sa sve većom zabrinutošću zbog privatnosti podataka. “Pojedinačna detekcija pomoću magnetnih senzora je najveći trend. Zahvaljujući brojnim godinama iskustva, ova tehnologija je najbolja na ovom tržištu i nudi najveću tačnost podataka. Kamere, naprimjer, mogu biti problematične zbog nove Opće regulative o zaštiti podataka (GDPR). Također, na optičke senzore mogu utjecati osvjetljenje, tama, snijeg itd.”, spominje Schmitt.

Osim ovoga, bitno je naglasiti da je rast popularnosti koncepta sistema za pametno navođeno parkiranje potaknut i rastom broja inicijativa kao što su pametni gradovi. Štaviše, Rebecca Grainger, menadžerica nacionalne prodaje u Smart Parking Technologyju, kaže da su trenutno rastući trendovi u oblasti pametnog parkinga digitalizacija i utjecaj pametnih gradova. To je logično budući da se ljudi sve više navikavaju na umrežene uređaje te žele još veći nivo praktičnosti u svim aspektima svojih života.
“Korisnici postaju mnogo obavješteniji te sve više koriste tehnološke opcije koje njihovu svakodnevicu čine lakšim. Parking je velika komponenta toga; štaviše, do 30 posto svih vozača na gradskim cestama u potrazi je za mjestom za parkiranje. Odgovorili smo na to ne samo tako što smo omogućili da naša aplikacija i navođenje pomažu ljudima da brže pronađu odgovarajući parking nego smo našu tehnologiju dizajnirali tako da bude prilagodljiva i intuitivna. Korištenjem naše cloud centrale, mjesta za parkiranje se mogu podesiti tako da imaju različite parametre i vremenska ograničenja”, kaže ona.

 

Najvažniji tehnološki trendovi u 2019.

Od potencijala 5G tehnologije do sve moćnije vještačke inteligencije (AI) naše umrežene živote sve više oblikuje uspon transformativnih tehnologija. Iako su one već dovoljno snažne same po sebi, danas se međusobno konvergiraju kako bi suštinski promijenile način na koji ostvarujemo interakciju sa svijetom, poslujemo i komuniciramo

Izvor: IHS Markit
E-mail: redakcija@asadria.com

Kako se konvergencija nastavlja, danas se nekada zasebne industrije prožimaju na sasvim nove načine i donose jednako nove mogućnosti i izazove. Transformativne tehnologije temeljno mijenjaju načine funkcioniranja kompanija i svakodnevni život ljudi. Kako ove tehnologije postaju pametnije i sofisticiranije, a tržišta evoluiraju, nove industrije su već spremne za transformaciju. Brzina kojom se ove tehnologije etabliraju je sve veća. U nastavku pročitajte koje je to ključne trendove u 2019. godini, koji će imati veliki utjecaj na komercijalna i potrošačka tržišta, izdvojila istraživačka kompanija IHS Markit.

1970-te
Razvoj IP protokola: e-mail je uveo instantnu komunikaciju u poslovne procese
1980-te
Kablovska televizija: Cjelodnevno emitiranje vijesti promijenilo je način konzumacije sadržaja
1990-te
Litij-jonske baterije: Prenosiva elektronika uvela je revoluciju u dostupnost tehnologije
2000-te
Povećana mrežna propusnost i pojava aplikacija:
– Pojavili su se poslovni modeli za streaming sadržaja
– Sadržaji se prilagođavaju konzumaciji preko mobitela
– Pojava poslovnog modela aplikacijskih platformi
2010-te
Litij-jonske baterije i povezivanje na daljinu
– Prodor električnih vozila mijenja tržišnu potražnju za naftom
– Internet stvari i srodne tehnologije postaju dostupne na više tržišta
2019. i dalje
Konvergencija vještačke inteligencije, interneta stvari (IoT) i oblaka (cloud)

1. TREND: SVEPRISUTNI VIDEO
Sveprisutnost videa dovodi do značajnih promjena u industriji jer se sve veći broj tržišnih igrača bori za pažnju potrošača i postizanje profita, a kompanije se moraju prilagođavati situaciji kako bi se nosile s rastućom potražnjom.

1. Automatsko prepoznavanje registarskih tablica (ANPR) je tehnologija za automatsko čitanje registarskih tablica vozila.
Predviđa se da će na globalnom tržištu prihodi od prodaje integrisanih (inteligentnih) kamera rasti po složenoj godišnjoj stopi od 16,4% od 2017. do 2022. godine.
2. Automobilska industrija
Globalne isporuke automobilskih displeja će porasti za 11% u odnosu na cifru od 164 miliona isporučenih uređaja u 2018.
3. Digitalno oglašavanje
Za 2018. IHS Markit je predvidio da će cjelokupna industrija digitalnog oglašavanja zabilježiti rast prihoda od 23,8% u odnosu na godinu ranije.
4. Mobiteli
Kumulativni broj pojedinačnih isporuka pametnih telefona u prva tri kvartala 2018. godine na globalnom nivou je premašio milijardu uređaja. Broj isporučenih savitljivih AMOLED ekrana će do 2015. dostići cifru od 50 miliona.
5. Videonadzor
U 2018. godini je isporučeno oko 108 miliona mrežnih kamera. Za svjetsko tržište softvera za videoanalitiku predviđa se rast od 14,9%, kao i dostizanje vrijednosti od 564,5 miliona dolara do 2022.
6. AR/VR tehnologija
Potrošačka izdvajanja za aplikacije i sadržaje namijenjene virtuelnoj (VR) i umjetnoj (AR) realnosti će u 2019. godini premašiti sedam milijardi dolara.
7. Streaming sadržaja uživo
Udio sadržaja na internetu koje kreiraju korisnici će do 2022. iznositi čak 20%.
8. Sigurnost domova
Potrošačko tržište videonadzornih sistema će u 2018. godini vrijediti više od milijarde dolara.
9. OTT video
Broj pretplata na online videoservise koje nude OTT provajderi i tradicionalni ponuđači sadržaja će se više nego udvostručiti između 2017. i 2022. godine. U posljednoj godini ovo tržište će vrijediti nešto manje od milijardu dolara.
10. TV
Tradicionalni TV i online video zajedno generišu više od 500 milijardi dolara prihoda godišnje. Predviđa se da će ovi godišnji prihodi između 2017. i 2022. godine rasti uz godišnju stopu od 4,9%.
11. Mreže
Video sve više dominira IP saobraćajem. Do 2020. godine na video će otpadati 75% saobraćaja u fiksnoj i 66% saobraćaja u bežičnoj mreži.
12. Dronovi
Gotovo 60% profesionalnih dronova opremljeno je kamerama.

Faktori rasta
Neki od najvažnijih faktora rasta su: uspon online ponuda i platformi, uključujući tehnologije novih i jakih tržišnih igrača, veće korištenje mobilnih umreženih uređaja sposobnih za snimanje i prikazivanje videa, napredak na planu mrežnih i prijenosnih tehnologija za dijeljenje videosadržaja te općenito nagli rast količine sadržaja koje kreiraju korisnici i videozapisa na društvenim platformama. Sektor medija, televizija, kućna kina, društveni mediji i igre imaju bitnu ulogu u širenju videa, iako ovaj trend utječe i na druge industrije kao što su sigurnost, obrazovanje i zdravstvo. Ovi sektori se sve više oslanjaju na videotehnologiju.

Infrastruktura, mrežni kapacitet i korisničko iskustvo
Budući da mrežna infrastruktura sadašnje generacije nije opremljena za podršku brzom razvoju videosaobraćaja, ulaganje u mrežu sljedeće generacije je neophodno za podršku vrhunskom korisničkom iskustvu unutar masovne korisničke baze. 5G će biti transformativna tehnologija za video jer će omogućiti širokopojasni pristup na mobilnim uređajima. To će omogućiti streaming profesionalnog videa i sadržaja koje kreiraju korisnici u do sada neviđenom obimu.

Sadržaj i monetizacija
Kako bi ostvarili efikasan povrat uloženog, pružaoci usluga, emiteri i platforme koje se bore za dio prihoda od videa trebaju pravu kombinaciju kvalitetnog sadržaja. Usluge sadržaja, mogućnosti i poseban mrežni pristup za video mogu se monetizirati na različitim nivoima, ali video može poslužiti i za neke šire ciljeve. Za telekomunikacijske i velike tehnološke kompanije, video može privući korisnike cijelog spektra usluga koje zajednički omogućavaju rast prihoda i zarade i jačaju lojalnost korisnika. Video bi, stoga, trebao biti pozicioniran kao primarni alat za podizanje ukupne vrijednosti ponude.

Zaštita privatnosti i podataka
Sve češće snimanje videosadržaja pomoću pametnih telefona, nosivih uređaja, dronova ili satelita rezultirat će prikupljanjem, pohranom i potencijalnim dijeljenjem sve većeg broja privatnih slika građana. Istovremeno, napredak na planu vještačke inteligencije i mašinskog učenja omogućava identifikaciju zasnovanu na prepoznavanju lica, što potencijalno ugrožava privatnost ljudi. Stoga će država i njena regulatorna tijela morati preuzeti ključnu ulogu u zaštiti građana, uz primjenu odgovarajuće politike, zakonskih rješenja i alata za sprečavanje kršenja privatnosti i zaštitu podataka.

Zajedničke strategije medija i telekoma u 2019.
Medijske kuće i telekomunikacijske kompanije osjetile su se ugroženim poslovanjem kompanija kao što su Netflix, Amazon, Google, Facebook i Apple. Zbog toga je došlo značajnog rasta aktivnosti na planu spajanja i akvizicija u ovim sektorima, odnosno objedinjavanja i širenja ključnih igrača na ovim tržištima. Tokom 2019. počet će se osjećati posljedice velikih poslovnih aranžmana koje su sklopili AT&T i Time Warner, Disney i Fox, Vodafone i Liberty Global, Comcast i Sky. Novonastali i ojačani industrijski lideri će postepeno početi predstavljati svoje strategije.

2. TREND: RUBNO RAČUNARSTVO (EDGE)

Rubno računarstvo uglavnom se odnosi na obradu koja se tradicionalno izvodi u cloud okruženju. Ona se danas odvija „bliže“ izvorima podataka sa senzora ili interfejsima koji povezuju čovjeka i mašinu, što mijenja načine implementacije mreža i razvoja uređaja i kreira nove izvora prihoda jer računarski resursi postaju dostupniji krajnjem potrošaču.

Ključna aplikacija rubnog računarstva je distribucija videosadržaja, koju je 92% ispitanika navelo kao bitan i zanimljiv segment.
Rubne lokacije koje koriste telekomunikacijske kompanije nalaze se na razdaljini od 5 do 20 milisekundi od korisnika kojima se pružaju usluge, dok su rubne lokacije OTT operatera i distributera sadržaja preko interneta smještene na udaljenosti od 20 do 50 milisekundi.
82% operatera planira koristiti uCPE za izvršenje VNF funkcija na korisničkim lokacijama
97% operatera planira izvršenje VNF funkcija u okruženju pametnih centralnih ureda (smart CO)
85% operatera planira izvršenje VNF funkcija u okruženju centra podataka u blizini centralnog ureda
70% operatera planira izvršenje VNF funkcija u okruženju centra podataka koji se ne nalazi u blizini

Faktori rasta
Ključna aplikacija rubnog računarstva je isporuka videosadržaja. Zatim treba istaći rad u realnom vremenu i niže latencije za radna opterećenja, kao i sigurnosne aplikacije kod kojih je vrijeme ključni faktor, otpornost na situacije kada mrežna veza nije dovoljno kvalitetna ili nije dostupna, prikupljanje podataka i mogućnost njihovog filtriranja kako bi se uskladile potrebe skladištenja, umrežavanja i računarstva, funkcije sigurnosti i zaštite privatnosti su centralizirane i poboljšane, posebno u domenu interneta stvari, kod kojeg krajnji čvorovi nisu nužno pogodni za to.

Pružaoci usluga, provajderi usluga u oblaku i kompanije koje se bave internetom stvari posebno se fokusiraju na rubno računarstvo. Ova tehnologija utječe i na cijeli lanac vrijednosti, od proizvođača poluprovodnika, preko proizvođača originalne opreme (OEM) do segmenata kao što su mediji, sigurnost i igre.

Evolucija rubnog računarstva
Nova tehnologija rubnog računarstva predstavlja moćan skup lokacija za upravljanje aplikacijama i one se mogu nalaziti bilo gdje. Naprimjer, umreženo vozilo predstavlja „rubni“ sistem na točkovima. Uz veliki broj potencijalnih ciljnih lokacija, neka rubna rješenja se razvijaju za potrebe obrade manje količine podataka za manji broj korisnika, dok su ostala rješenja sveobuhvatna i služe za obradu velikih skupova podataka za potrebe većeg broja korisnika. Tu spadaju i centri podataka koji su smješteni u velikim gradskim centrima. Novi specijalizirani čipovi manje snage će napajati rubne uređaje. Iako mnogi izjednačavaju rubno računarstvo s 5G tehnologijom, aplikacije za njega već postoje, za razliku od veoma malog broja primjena 5G tehnologije danas. Kako se svijet interneta stvari širi i uključuje sve više uređaja (njih oko 20 milijardi, prema procjenama kompanije IHS Markit), obim podataka koji će se kreirati u budućnosti u potpunosti će promijeniti sadašnju paradigmu centraliziranog oblaka.

Prepreke široj primjeni rubnog računarstva
Glavna prepreka za efikasnu primjenu rubnog računarstva je potreba za velikom propusnošću. Važno pitanje je i potreba smanjenja količine saobraćaja u pojasu za slanje podataka pomoću analitike. Na taj način se podaci mogu oblikovati i filtrirati već na rubnim uređajima. Tehnički zahtjevi i visoki troškovi također predstavljaju prepreke za primjenu rubnog računarstva, navode ispitanici. Mnoge aplikacije na „rubu“ mreže zahtijevaju kreiranje novog softvera. Ipak, trenutno ne postoje zajednički aplikacijski programski interfejsi (API) za programere aplikacija za ovaj vid računarstva. Istovremeno, zajednička platforma za programiranje je neophodna za kvalitetno rubno računarstvo. Stanoviti potencijal nudi otvorena Eclipse platforma za API-je i mikroservise. Važno pitanje je i način na koji operater može voditi, nadzirati i kontrolisati hiljade rubnih lokacija jer za to ne postoje standardni softverski paketi.

3. TREND: VJEŠTAČKA INTELIGENCIJA (AI)

Kako vrijeme prolazi i tehnologija ubrzano napreduje, vještačka inteligencija će na kraju ući u sve industrijske domene i transformirati naš svijet. Mašinsko učenje, neuronske mreže i duboko učenje su samo neke od stavki koje se razvijaju ispod AI kišobrana. Razvoj novih algoritama i metoda za poboljšanje efikasnosti i sposobnosti rješavanja problema proizvod je dovršenosti konkretnih aplikacija i uspona tzv. velikih podataka. Da bi se AI u potpunosti razvio, neophodno je da mnoge komponente i faktori rasta sazriju, napreduju i ostvare uspjeh.

Faktori rasta
Među faktorima rasta ovog segmenta posebno se ističu: sposobnost mašina da postanu nezavisnije i autonomnije i uče iz svog okruženja, nagli rast upotrebe podataka pogodnih za prikupljanje i analizu preko brojnih platformi, od mobilnih do onih u oblaku, elektronika visokih performansi je sposobna obraditi ogromne količine podataka i ponuditi strukturirane spoznaje, dostupnost srodnih transformativnih tehnologija dovela je do pravog buma: umreženost, internet stvari i oblak. Sveprisutnost vještačke inteligencije ne poznaje granice. Svaka industrija i cijelo društvo će imati koristi od AI-ja, ali se toj revolucionarnoj tehnologiji potrebno i prilagoditi. Automobili, potrošačka elektronika, sigurnost, obrazovanje i zdravstvena zaštita se sve više oslanjaju na AI.

Rubno računarstvo ili oblak?
Brzina razvoja vještačka inteligencija, a posebno u domenima kao što su mašinsko i duboko učenje, pomogla je širenju ove tehnologije na više industrija. Tu možemo uključiti potrošačku elektroniku, zdravstvo, proizvodnju i automobilsku industriju. Danas se nalazimo na početku prave industrijske revolucije. AI tehnologija se danas može implementirati na krajnjim uređajima, na rubu mreže ili u oblaku. I njene hibridne kombinacije su pogodne za određene primjene. Svaki pristup dolazi u paketu s poželjnim slučajevima upotrebe, specifičnim zahtjevima i potrebama.

AI tehnologija u oblaku će omogućiti pristup većoj računarskoj snazi, koja će biti dostupna za analizu podataka i primjenu složenijih algoritama (kao što je duboko učenje) što bliže lokaciji na kojoj se prikupljaju podaci. Ipak, u vezi s tim postoje i potencijalni problemi koji se tiču privatnosti, latencije i stabilnosti. Kvalitetnija implementacija AI algoritama na samom uređaju ili na rubu mreže smanjit će potencijalne rizike i ponuditi druge prednosti koje zahtijeva širok spektar aplikacija. Očekuje se da će cloud tehnologija imati ogromnu prednost kod omogućavanja pristupa obuci za potrebe vještačkih neuronskih mreža (ANN) ili određenih tipova dubokog učenja na mreži jer je u oba slučaja potrebna centralizacija podataka i masovna računarska obrada.

OSTALI TRENDOVI

Šta nam donosi 5G tehnologija?
Prema istraživanjima koje je provela kompanija IHS Markit, 82% mobilnih operatera već uveliko vrši testiranja i probe povezane s 5G tehnologijom. To se posebno odnosi na područja Sjeverne Amerike i Azije, u kojima tamošnje države planiraju uskoro početi s implementacijom ove tehnologije. Većinu operatera s tehničke strane najviše zanimaju ultraniska latencija koju nudi 5G, kao i cijene po bitu i veći mrežni kapaciteti. Svaki od ovih tehničkih aspekata trebao bi donijeti poboljšanje mrežnih performansi – nižu latenciju, veće kapacitete i znatno bolju mrežnu propusnost, a sve to uz niže cijene po bitu. Najzahtjevnija oblast za implementaciju 5G tehnologije bit će radio, a prate je transportni sektor i menadžment, navode ispitanici.

Blockchain tehnologija za veće uštede i efikasnost
Iako je riječ o mladoj tehnologiji, blockchain poslovnom svijetu nudi veliki potencijal za ostvarivanje ušteda i podizanje nivoa efikasnosti u pratećim procesima. Poslovna vrijednost ove tehnologije skočit će sa 2,5 milijardi američkih dolara u 2017. na dva biliona dolara u 2030. godini. To se posebno odnosi na sektore kao što su finansije, zdravstvo, lanci snabdijevanja i logistika, upravljanje identitetima, maloprodaja i prodaja preko interneta. U finansijskom sektoru blockchain će izmijeniti način na koji pristupamo prekograničnom plaćanju, trgovanju dionicama, upravljanju vrijednosnim papirima i drugim finansijskim uslugama. Kako je u pitanju sektor vrijedan više stotina milijardi dolara, i najmanje uštede koje blockchain donese imat će ogromnu vrijednost. U zdravstvu primjena blockchaina je već počela i danas se koristi kao podrška u borbi protiv krivotvorenja lijekova, kvalitetnijem upravljanju medicinskih podacima, medicinskim istraživanjima i sistemima naplate i potraživanja. Samo u ovom sektoru primjena blockchaina bi do 2013. godine mogla dostići vrijednost od 134 milijarde dolara. Blockchain će naći svoje mjesto i u segmentu upravljanja identitetima, gdje se do 2030. očekuje implementacija projekata u vrijednosti od 200 milijardi dolara.

Digitalni asistenti sve više koriste AI tehnologiju
U današnjem umreženom društvu digitalni asistenti čine naše živote lakšim i utiru put ka kreiranju tzv. pametnih zajednica. Istovremeno, oni nude i ogromne mogućnosti za zaradu kako za velike tako i za male firme. Napredak u oblasti digitalnih asistenata će kreirati i nove vidove njihove primjene, koje će biti manje povezane s kvalitetnim korisničkim iskustvom, a više s rastom prihoda i smanjenjem troškova. Vještine prepoznavanja svakodnevnog jezika omogućit će poboljšanje korisničke podrške i interakcije jer će ponuditi personaliziranu povratnu informaciju o novim ponudama i proizvodima prema potrebama pojedinačnih korisnika.

Internet stvari: jednostavnije kreiranje aplikacija
Platforme za razvoj aplikacija (AEP) su segment interneta stvari koji olakšava upravljanje podacima. Iako su ponuđači ovih rješenja u početku nudili funkcije od koristi za cijeli internet stvari, veliki broj njih danas kreira platforme namijenjene pojedinačnim vertikalama poput umreženih vozila, pametnih gradova i industrijske automatizacije. Prema predviđanjima IHS Markita, broj uređaja za internet stvari koji koriste AEP platforme će do 2022. godine porasti za 38%. Razlog za to je sve veća prihvaćenost ovih uređaja u različitim sektorima, kao i izražena težnja korisnika da razvoj interneta stvari sve više eksternaliziraju kako bi se mogli bolje fokusirati na svoje poslovanje.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.