17 Jula, 2026
image
Home Kategorija Najave II (Page 24)

Najave II

Zašto je kruzere i trajekte potrebno učiniti sigurnijim?

Kruzeri i trajekti se konstantno suočavaju sa sigurnosnim problemima, poput vandalizma, kriminalnih aktivnosti protiv posade i putnika te napada pirata. Zbog toga je zaštita putnika i članova posade postala prioritet za operatere trajekata i kruzera
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Trajekti i kruzeri postaju sve važniji vidovi transporta. Zbog njihove rastuće važnosti, zaštita i sigurnost putnika na brodu postali su prioritet. Prema godišnjem izvještaju Cruise Industry Newsa, globalna flota za krstarenje okeanima će do 2027. godine uključivati 472 broda. Uz 106 naručenih brodova za isporuku u narednih deset godina te očekivana povlačenja pojedinih plovila iz upotrebe, broj brodova će biti veći za 86, odnosno 22%. Ako uračunamo veće brodove, predviđa se da će godišnji kapacitet putnika u tom sektoru porasti za 48 posto, odnosno skočiti s procijenjenih 26,7 miliona putnika u 2018. na 39,6 miliona do 2027. godine.

Veliki rast tržišta
„Na osnovu trenutne cijene karata i potrošnje na brodu, ostvareni bruto prihodi će skočiti s procijenjenih 40 milijardi dolara u 2018. godini na 59 milijardi u 2027. Također, pretpostavlja se da bi to moglo generisati profit oko devet milijardi dolara ili više, samo na temelju marži koje su u 2017. ostvarile tri najveće kompanije“, navodi se u izvještaju. S obzirom na važnost prijevoza kruzerima i trajektima, operateri moraju zaštititi putnike i posadu od raznih prijetnji. One se kreću u rasponu od opće sigurnosti do zaštite putnika. „Vandalizam, zločini usljed propusta, krađa, nestanak namirnica i drugi incidenti su najčešći problemi. Pošto kruzeri prevoze veliki broj potencijalno bogatih putnika, oni su primarne mete za pojavu ove vrste problema. I vanjske prijetnje mogu biti problem. Tu, naprimjer, spadaju zaštita od terorizma ili krijumčarenja preko različitih luka, posebno kada se tokom plovidbe posjećuje više zemalja“, kaže Jeff Whitney, potpredsjednik sektora marketinga u kompaniji Arecont Vision Costar.

Prema Robertu Wattsu, zamjeniku direktora globalnih rješenja za prepoznavanje lica u kompaniji Digital Barriers, prijetnje kruzerima i trajektima uključuju:
Napadi pirata – do novembra 2018. na globalnom nivou su zabilježena 174 prijavljena slučaja piratstva. Broj je naglo opao u odnosu na rekordnih 445 incidenata u 2010. godini, ali je i dalje izvor zabrinutosti.
Slijepi putnici – u decembru 2018. četiri slijepa putnika naoružana željeznim šipkama prijetila su posadi teretnog broda Grande Tema u ušću Temze.
Krijumčarenje ljudi – u maju 2016. Ministarstvo unutrašnjih poslova Velike Britanije objavilo je da je 7.000 ilegalnih imigranata prokrijumčareno u Veliku Britaniju preko trajekata, dok je stotinu britanskih građana pritvoreno u Francuskoj zbog pokušaja krijumčarenja ljudi u Veliku Britaniju putem trajekata.
Teroristički napadi – do sada najteži teroristički napad na putnički brod je slučaj potonuća broda Superferry 14 na Filipinima iz 2004. godine. On je za posljedicu imao 110 smrtnih slučajeva.
Krijumčarenje – u decembru 2018. jedan bračni par stariji od 70 godina uhapšen je na brodu zbog transporta 10 kilograma kokaina.

Osim opće sigurnosti, postoje i bitna pitanja zaštite koja treba razmotriti. „Dvije prijetnje koje su vjerovatno jedinstvene za plovila su putnici, posebno djeca, koja se znaju izgubiti. Tu je, jasno, i mogućnost da neko padne u more dok je brod u pokretu. Ove prijetnje su, naravno, povezane, jer ako je neko prijavljen kao nestala osoba, postoji mogućnost da je pao u more“, kaže Jumbi Edulbehram, regionalni direktor za Ameriku u kompaniji Oncam. Da bi se spriječile ovakve vrste incidenata, operaterima se može pružiti podrška u vidu sigurnosne opreme i rješenja u rasponu od sistema videonadzora do komunikacijskih uređaja.

Zone koje se moraju pokriti
Pokrivenost kamerama mora se osigurati za zajedničke i sigurnosno osjetljive zone. „Zakon o sigurnosti i zaštiti tokom krstarenja iz 2010. godine navodi da videonadzor na plovilu mora pokrivati sve dijelove broda kojima putnici ili članovi posade imaju zajednički pristup. To se može pokazati korisnim kod različitih incidenata kao što su vandalizam, prijavljivanje nestalih osoba i općih poslovnih aktivnosti te simulirani padovi radi traženja odštete. Ove zone uključuju prolaze za ukrcaj putnika, javne prostorije, ulazne tačke za područja zabranjena za putnike poput prostorija za posadu i brodskih postrojenja, kao i zajedničke dijelove palube kao što su bazen ili šetalište“, kaže Edulbehram. „Sve zone namijenjene ukrcavanju posade, dobavljača i putnika treba pratiti, kao i sigurnosno osjetljive zone namijenene isključivo posadi. Tu spadaju komandni most, prostorije za komunikacije, sigurnosni kontrolni centar, centar za kontrolu požara, inžinjerski i mehanički prostori, evakuacijske stanice i vanjske strukture. Ti prostori trebaju biti pod nadzorom kamera koje su vidljive radi faktora odvraćanja. Javne površine kojima putnici imaju pristup također se moraju pratiti i pokriti niskoprofilnim ili drugim manje vidljivim kamerama radi udobnosti putnika. Kao i kod zgrada ili hotela, privatne kabine i toaleti ne trebaju biti pokriveni kamerama, ali bi pristupni putevi do njih trebali biti“, kaže Whitney.

Preporučeni tipovi kamera
S obzirom na jedinstvenu strukturu i dizajn kruzera ili trajekata, idealan izbor su kamere koje pokrivaju širok prostor i nude panoramski prikaz. „Kruzeri i trajekti su projektovani da budu nakrcani putnicima i robom koju će oni konzumirati ili kupovati tokom putovanja. Zbog toga je prostor na brodu veoma ograničen za korištenje u druge svrhe, uključujući i prostore za postavljanje kamera i kablova ili nosača kablova za potrebno ožičenje. U uskim prostorima, kao što su prolazi, vanjske palube ili hodnici, megapikselne kamere s dva senzora su dobar izbor. One mogu pokriti oba pravca kretanja jednom kamerom, kablom, IP adresom i VMS licencom. Za velike otvorene površine panoramska kamera s više senzora može pokriti jednako veliku površinu kao PTZ ili skup kamera s jednim senzorom, uz samo jedan kabel, IP adresu i VMS licencu“, kaže Whitney.

„Kruzeri i trajekti trebali bi ugraditi panoramske kamere s uglom prikaza od 180 i 360 stepeni kako bi se osigurala potpuna pokrivenost plovila. Isto važi i za strateški postavljene specijalne kamere (npr. infracrvene ili termalne) na određenim lokacijama kao što su vanjske ograde na palubi. Kamere s vidnim poljem od 180 stepeni idealne su za postavljanje na zidove, poput onih u dugim hodnicima, čime se sigurnosnom osoblju omogućava neometan prikaz lica putnika. Kamere s vidnim poljem od 360 stepeni nude široku pokrivenost prostranih površina kao što su palube i sportski tereni, što unapređuje kvalitet uvida u situaciju na terenu i omogućuje praćenje stanja sigurnosti u realnom vremenu“, kaže Edulbehram. Ipak, kako kruzeri i trajekti plove otvorenim morem, treba razmotriti i određene okolnosti povezane s tim. Zbog mogućnosti pojave vode, vlage i vlažnosti kamere na brodu trebaju posjedovati IP66 certifikat.

Uloga videoanalitike na kruzerima i trajektima
Videoanalitika na kruzerima se sve više koristi kako bi se podigao kvalitet uvida u situaciju na brodu. Videonadzor u tome igra ključnu ulogu jer se snimljeni materijali mogu koristiti za sprečavanje incidenata ili brže vođenje istrage nakon njih. Važno je uzeti u obzir i način prijenosa podataka i njihove pohrane. Nadzor se obično vrši u kontrolnom centru na brodu, pri čemu prijenos signala od kamera do centra igra ključnu ulogu. „Većina videonadzornih kamera na brodovima temelji se na IP tehnologiji, što uključuje slanje videosignala preko Ethernet kablova. Bežični sistemi mogu biti problematični i nepouzdani na brodu, posebno zbog blizine drugih elektronskih i električnih sistema, uskih brodskih prostora i metalnog brodskog trupa i infrastrukture“, kaže Whitney. U slučaju da se signal mora proslijediti do kontrolnog centra na kopnu, za to se može koristiti nekoliko tehnologija, uključujući satelitske komunikacije. „Kada se brodovi nađu unutar zone pokrivenosti stanicama za mobilnu telefoniju, oni mogu komunicirati niskopropusnim kanalima ili čak prebaciti videozapis koji se pohranjuje. Internetska veza tokom plovidbe skupo se plaća. Isto važi i za satelitsku komunikaciju kada ste izvan dometa. Iskoristivost dostupne propusnosti možemo optimizirati tako što ćemo reproducirati samo ono što je bitno, uz vrlo nisku propusnost i primjenu scenarija zasnovanog na pravilima. EdgeVis, naše rješenje za streaming sadržaja uživo, dokazano radi i uz niže propusne kapacitete nego bilo koja druga tehnologija za streaming preko satelita“, kaže Watts. Većina videozapisa koje naprave kamere pohranjuje se lokalno. Međutim, pojavljuju se i novi hibridni sistemi, koji kombinuju lokalnu pohranu i onu u oblaku. Ovo je mnogo jeftinije od stalnog slanja svih videozapisa do kopna. Sve se može obaviti u intervalima manjeg opterećenja ili kada su dostupni jeftiniji načini komunikacije, npr. kada se nalazite u luci ili blizu nje.

Važnost analitike
Osim hardvera, važan je i softver, posebno analitika. Ona može pratiti različite incidente kako bi operateri zadržali uvid u situaciju na terenu. „Kombinacija streaminga uživo i analitike je ključna“, kaže Watts. „Ona omogućava korisnicima da se fokusiraju na detalje u samom materijalu koji se snima i reproducira uživo. Time se omogućava fokusiranje na ono što je važno i smanjuje broj ljudi i vremena za pregled višesatnih materijala.“

Za kruzere i trajekte jedan od najvećih problema je pad putnika s palube u vodu. Analitika u kombinaciji s videonadzorom može pomoći u otkrivanju ovih incidenata. Na blogu PureTech Systemsa objavljeno je da je američka vlada 2010. donijela Zakon o sigurnosti na kruzerima, koji predviđa korištenje automatskih sistema za detekciju i praćenje slučajeva pada osoba u more. „Zbog ovih propisa mnoge kompanije sada razvijaju sisteme koji mogu detektirati pad osobe u more i aktivirati alarm“, navodi se na blogu. „PureTech Systems je patentirao algoritam i ponudio odgovarajući sistem za praćenje i aktiviranje alarma u slučaju pada osobe u more. To se odvija uz široki podržani spektar vremenskih uvjeta i stanja na moru. Sistem šalje videopodatke algoritmu koji je dizajnirao PureTech Systems. Algoritam može analizirati, izračunati i locirati mjesto pada osobe u more, bez obzira na visinu s koje je došlo do pada. Videoanalitika je više od sigurnosnog alata jer može biti od koristi i za prodaju na brodu pružajući podatke o broju kupaca, analizi pravca kretanja i kontroli mase“, kaže on.

Komunikacijski sistemi
U slučaju nužde neophodno je osigurati normalnu komunikaciju posade i putnika na kruzeru ili trajektu. Osim videonadzora, i komunikacijski sistemi na kruzerima i trajektima su ključna komponenta ukupne sigurnosti broda. Thomas Aas, direktor marketinga za pomorski sektor u kompaniji Zenitel, kaže da najtraženiji komunikacijski sistemi koji se isporučuju za kruzere i trajekte uključuju dvosmjerne komunikacijske te razglasne sisteme, alarme opće namjene i radiokomunikaciju za sigurnost i zaštitu od požara. On dodaje da bi navedeni sistemi trebali biti usklađeni s Međunarodnom konvencijom o zaštiti ljudskih života na moru (SOLAS), koja definiše minimalne sigurnosne standarde konstrukcije, opreme i načina korištenja trgovačkih brodova. „Dvosmjerni komunikacijski sistemi trebaju pratiti operativne zahtjeve navedene u SOLAS-u jednako kao i razglasni i alarmni sistemi opće namjene. Mogućnost slanja poruka u vanrednim situacijama osigurava ključnu komunikaciju između vitalnih lokacija kao što su kormilarnica, kontrolna soba za upravljanje pogonom, kontrola upravljačkog mehanizma, sistem praćenja rada propelera i stanica za vanredne situacije“, kaže Aas. Imajući u vidu važnu ulogu komunikacije na kruzerima i trajektima, kod odabira rješenja treba uzeti u obzir i određene faktore. Poznati brendovi i pouzdani proizvodi od ključne su važnosti. Rezervni dijelovi i servisi moraju biti dostupni širom svijeta.

Integracija sistema
S obzirom na činjenicu da se većina sigurnosnih sistema na kruzerima i trajektima temelji na IP tehnologiji, integracija između njih danas je realna opcija i ona nosi mnoge prednosti. „Jednostavna integracija između sistema je ključna. Naši Vingtor Stentofon i Phontech sistemi se jednostavno integrišu s drugim sigurnosnim uređajima i sistemima kao što su oni za videonadzor, UHF, digitalne telekomunikacije s bežičnim funkcijama i prijenos glasa putem Wi-Fi-ja“, kaže Aas. „Brojni su načini na koje se video može integrisati s drugim sistemima, kao što su alarmi za detekciju upada i sistemi kontrole pristupa na lokacijama na kojima je ograničen pristup za putnike, odnosno koje su namijenjene samo posadi. Tu spadaju prostorije s mašinama, kuhinje i druge prostorije za osoblje. Ovo je standardna praksa, kako za preduzeća na kopnu tako i za kruzere“, kaže Edulbehram.

Organizacija sistema sigurnosti
Ono što sisteme na kruzerima i trajektima razlikuje od ostalih je činjenica da se njima upravlja uz potpuno drugačiji set pratećih standarda. Watts nudi sljedeće savjete o tome kako organizovati odgovarajući sistem sigurnosti. Kada je brod u luci, menadžment treba razmotriti kako se plovilu može pristupiti na kontrolisan način. Jesu li ljudi na brodu ovlašteni za pristup plovilu? Ovim procesom može se upravljati pomoću tehnologije prepoznavanja lica na ulaznim i izlaznim tačkama. Sterilnim zonama na brodu kao što su utovarni prostori, parkirališta za automobile, inžinjerske prostorije i objekti za posadu može se upravljati putem sistema za slanje upozorenja prilikom detekcije kretanja. Termalne kamere mogu se koristiti za detekciju tjelesne topline osoba u teretnim vozilima ili u prtljažniku automobila. Dimenzije brodova ne smiju se zanemariti i zato je potrebno razmotriti razmještanje sigurnosnog osoblja opremljenog nosivom videotehnologijom za rad u realnom vremenu. To se posebno odnosi na situacije kada osoblje patrolira udaljenim dijelovima broda ili dođe u sukob s putnikom, kao i kada treba brzo prijaviti incident i slati podatke o onome što se uživo prati do kontrolne sobe. Tako se dolazi do informacija o lokaciji osoblja na brodu, što olakšava blagovremeno slanje pomoći. Ispod nivoa vode postoji sigurnosni rizik od pričvršćivanja mina ili ubacivanja podmorskih uređaja ili ronilaca u brod.

Igranje na pravu karticu

Statični sigurnosni kodovi za verifikaciju kreditnih i debitnih kartica prilikom plaćanja preko interneta prolaze kroz pravu revoluciju. A širenje kupovine preko interneta, njen sve veći globalni utjecaj i šira dostupnost pratećih platformi i usluga otvaraju širok prostor za prevarante.
Priredila: redakcija a&s Adrije
E-mail: redakcija@asadria.com

Prevare koje uključuju transakcije bez prisustva kartice, tzv. CNP prevare, odgovorne su za 70% ukupnih gubitaka od prevara čije su žrtve tokom 2016. godine bili korisnici na području Evrope. Taj procenat je porastao s 50% u 2008. godini, navodi se u izvještaju o prevarama koji su objavili kompanija za ocjenu kreditnih bodova FICO i Euromonitor. U SAD-u agencija Experian navodi da se broj prevara tokom online kupovine povećao za 30% u 2017. godini. Isto tako, Javelin Research je objavio da zbog CNP prevara dvostruko više vlasnika kartica trpi gubitke u odnosu na standardne transakcije, a samo u SAD-u je 2017. bilo 16,7 miliona prijavljenih žrtava tih napada. Prema saznanjima FICO-a, veliki broj američkih građana se više brine zbog prevara s kreditnim karticama i krađom identiteta nego zbog terorističkih napada. Od preko 1.000 ispitanika koje je anketirala ta organizacija, 44% njih je izrazilo zabrinutost da će im neko ukrasti identitet i bankovni račun, što je dvostruko više od broja ljudi koji su, naprimjer, zabrinuti da će izgubiti voljenu osobu (samo 22%), što dovoljno govori o strahu od CNP prevara.

Opasnosti online kupovine
Širenje kupovine preko interneta, njen sve veći globalni utjecaj i šira dostupnost pratećih platformi i usluga otvaraju širok prostor za prevarante. Bilo da je riječ o prevarama tokom kupovine ili plaćanju putem telefona, ako kriminalac dobije pristup podacima s ukradene kartice, imat će i pristup novcu. Kod ovih transakcija bez prisustva kartice od vas se traži da unesete broj kartice, datum isteka i kod na poleđini kako biste potvrdili transakciju. Kod vas treba zaštititi od CNP prevara i u većini slučajeva je odštampan na poleđini kartice. No, sigurnost je ugrožena ukoliko neko dobije pristup kodu zahvaljujući kopiranju kartice ili krađi podataka o trgovcima. Ovi statični kodovi čine kartice ranjivim. Osobe koje dođu do ovih informacija mogu koristiti jednu karticu više puta prije nego što budu otkrivene. Američka Savezna trgovinska komisija utvrdila je da prosječna visina gubitaka po vlasniku kartice usljed prevara iznosi 450 dolara.

Na pomolu nova tehnologija?
Ova situacija bi se trebala promijeniti zahvaljujući elektronskom papiru, ekranu i dinamičkom rotirajućem kodu. Nova tehnologija dinamičkog sigurnosnog koda koristi mali ekran u kombinaciji s elektronskim papirom (ePaper) kako bi zamijenila statični kod na poleđini kartice. To omogućava automatsko osvježavanje koda svakih 30 ili 60 minuta, u skladu s postavkama koje utvrdi izdavatelj kartice. Čak i ako prevarant dođe do podataka s kartice, kod će se vjerovatno promijeniti prije nego što dođe do transakcije. Dinamički kodovi otklanjaju jednu od najvećih slabosti kartica, odnosno njihovu osjetljivost na CNP napade. Većina velikih tržišta širom svijeta suočava se s gubicima od više milijardi dolara kao posljedica ovog tipa prevara. Prema Nilson Reportu, ovi gubici su samo u 2016. na globalnom nivou iznosili 22,8 milijardi dolara i ta cifra i dalje raste.

CNP prevare su trajni izazov jer uključuju kompliciran ekosistem. Nijedna pojedinačna zaštita ne postiže 100% stopu pokrivenosti i zbog toga prevaranti uvijek mogu otkriti slabosti unutar sistema i realizirati svoje planove. Naprimjer, francuske web-stranice za elektronsku trgovinu uglavnom su opremljene 3-D Secure protokolom, koji služi kao dodatna zaštita za online transakcije s debitnim i kreditnim karticama. Ova činjenica podstakla je tamošnje kriminalce da se fokusiraju na strane stranice koje nisu opremljene 3-D Secure protokolom. Na kraju, vlasnici i izdavatelji kartica i dalje su izloženi prevarama.
Dinamički sigurnosni kodovi su upravo dizajnirani da otklone ovu dilemu jer se rješenje fokusira na izdavatelja i uklapa se u postojeću infrastrukturu. Istovremeno, ovo neće značajno promijeniti iskustvo kupovine. Kada izdavatelj implementira ovo rješenje, ono će štititi sve transakcije, bez slabih tačaka, koje omogućavaju prevarantima da vrše lažne transakcije. „Na CNP prevare otpada više od 70% bruto iznosa koji izgubimo usljed prevara. To pokazuje važnost brzog djelovanja na planu promjena, uz paralelno očuvanje nivoa zadovoljstva klijenata. Rješenje mora biti sigurno i omogućiti vlasnicima kartica da na miru obavljaju kupovinu na internetu. Uz tehnologiju dinamičkih sigurnosnih kodova mi se ne fokusiramo samo na izdavatelje nego i na vlasnike kartica. Oni su zabrinuti zbog CNP prevara i krađa i plaše se pratećih finansijskih gubitaka“, kaže Carlton Chiu, menadžer marketinga proizvoda u kompaniji Gemalto.

Prvi slučajevi primjene
Neki izdavatelji kartica već eksperimentišu s primjenom tehnologije dinamičkih sigurnosnih kodova, a njihov broj raste ponajviše zahvaljujući snažnim poslovnim utjecajima. Naprimjer, jedan izdavatelj kartica iz Latinske Amerike postao je žrtva CNP prevare, koja ga je primorala da mijenja oko 500.000 kartica godišnje. Nažalost, istraživanja su pokazala da se 70% onih koji dobiju nove kartice neće odlučiti da ih ponovo koriste jer su izgubili povjerenje u vlastitu i sigurnost same organizacije. Ostali će smanjiti potrošnju i za više od 50%. Postoji potreba da se pronađe rješenje koje se može efikasno boriti protiv CNP prevara i vratiti korisnicima povjerenje u kartice kako bi ih oni ponovo koristili. „Visa i Mastercard su nam dali sve certifikate. Proizvođači kartica i platni sistemi su spremni, a naše rješenje se već etabliralo na tržištima na kojima se počelo koristiti“, kaže Carlton.

Novine u razvoju videokonferencijskih sistema

U današnjem svijetu teško je zamisliti kompanije koje ne koriste sisteme za videokonferencije. Oni su posljednjih godina prošli kroz pravu evoluciju. Danas ne samo da učesnicima omogućavaju da vide jedni druge i razgovaraju nego i koriste napredne tehnologije kao što su vještačka inteligencija (AI) i internet stvari (IoT), koje su im omogućile da znatno poboljšaju korisničko iskustvo
Izvor: a&s International
E-mail: editorial@asadria.com

Općepoznato je da su videokonferencijski sistemi postali neophodan komunikacijski alat za poslovanje. Njihove prednosti su mnogostruke, uključujući i uštedu vremena i troškova. U Indeksu poslovnih putovanja za 2018. godinu, koji je pripremio Business Travel News, navodi se da su prosječni dnevni troškovi za obroke, iznajmljivanje automobila i hotele u okviru poslovnih putovanja u SAD-u porasli na 325 dolara dnevno. Videokonferencije se nameću kao ekonomičnija alternativa u odnosu na odlaske na poslovna putovanja. Sve više potreba, uključujući intervjue za posao, može se obaviti putem videokonferencija, pri čemu kompanije mogu izvršiti evaluaciju kandidata iz inostranstva putem videopoziva.

Brojne prednosti
Osim uštede troškova, videokonferencije nude i druge pogodnosti. Kompanija Vita Enterprise Solutions je objavila da videokonferencije doprinose boljoj posjećenosti skupova, jer učesnici znaju da nisu ograničeni daljinom i lakše se odlučuju da im prisustvuju. S tačno određenim vremenom početka i završetka sastanka, učesnici su više fokusirani na ono o čemu se raspravlja. U konačnici, i produktivnost se može povećati na ovaj način. „Zahvaljujući naprednijoj komunikaciji, učesnici su bolje koordinirani, odluke se donose brže, a produktivnost se povećava. Problemi se mogu brže riješiti, a usluge za klijente brže razvijati, što predstavlja ozbiljnu prednost u odnosu na konkurenciju“, navodi se u saopćenju te kompanije. S obzirom na ove prednosti, videokonferencijski sistemi su sve zastupljeniji i u svakodnevnoj upotrebi. „Tehnologija za videokonferencije nastavlja napredovati i danas korisnicima nudi lakšu i pristupačniju komunikaciju, kao i nove, inovativne funkcije. Primjena je sve šira u svim tržišnim segmentima, u rasponu od startupa i manjih firmi do preduzeća“, kaže Loren Shaw, zamjenik direktora marketinga u kompaniji InFocus.

„Iako se videokonferencije koriste više od dvije decenije, danas bilježimo ogroman rast njihove upotrebe ne samo u velikim salama za sastanke već i u malim prostorima i uredima. To se odnosi na radnike koji rade od kuće ili na terenu, a konferencije se sve češće organiziraju i putem mobilnih uređaja, koji su sada postali dovoljno kvalitetne radne platforme. Više nije u pitanju samo nova generacija radnika koji dolaze i transformišu radno okruženje već i veliki procent radne snage i rukovodećih ljudi koji očekuju da vizuelne komunikacije budu dostupne i pomognu im da poboljšaju radne procese i produktivnost“, kaže Emily Shimell, šef sektora komunikacija s klijentima u kompaniji VideoCentric.

Rast potražnje
Napredak tržišta videokonferencijskih sistema ne može se ignorisati. U nedavnom izvještaju Transparency Market Researcha navodi se da se vrijednost globalnog tržišta videokonferencijskih sistema u 2016. godini procjenjivala na pet milijardi dolara. Istovremeno, očekuje se da će njegova vrijednost do 2026. rasti uz složenu godišnju stopu od 7,9 posto i dostići vrijednost od 10,5 milijardi dolara. U izvještaju se navodi i da je poslovni sektor značajno doprinio rastu prihoda globalnog tržišta sistema za videokonferencije, i to zbog rasta broja multinacionalnih kompanija širom svijeta i globalizacije lanca snabdijevanja. U izvještaju stoji i da će broj aplikacija u oblasti zdravstva vjerovatno rasti uz složenu godišnju stopu od 9,2 posto tokom prognozom obuhvaćenog perioda. „Zahvaljujući videokonferencijskim sistemima, bolnica može eliminisati potrebu za prebacivanjem pacijenata kojima je potrebna specijalizirana briga. Primjena videokonferencija također poboljšava usluge liječenja jer ljekari na udaljenim lokacijama mogu direktno razgovarati s osobama koje pružaju njegu, utvrđivati kliničke dijagnoze i voditi konsultacije s pacijentima“, navodi se u izvještaju.

Šta je novo?
Videokonferencijski sistemi su evoluirali od nekadašnjih jednostavnih uređaja do naprednih rješenja s novim funkcijama. Njihov kvalitet je značajno poboljšan, a omogućena je i integracija s drugim uređajima i sistemima u okviru interneta stvari. Prvo rješenje za videokonferencije pojavilo se kasnih 1960-ih i od tada je postignut veliki napredak. Za početak, kvalitet je podignut zahvaljujući naprednijem hardveru i boljoj mrežnoj infrastrukturi. „4K video će biti novi pravac razvoja i ponudit će gotovo živo iskustvo“, kaže Lorry Hu, proizvodni inženjer u kompaniji Dahua Technology. „Kvalitet je poboljšan kako bi se omogućilo ljudima da komuniciraju licem u lice s bilo koje lokacije širom svijeta i to je od vitalnog značaja za sve više globaliziranu radnu snagu“, kaže Shimell.

Integracija s internetom stvari
Osim kvaliteta, integracija je ono što odlikuje moderna rješenja za videokonferencije. „Integracija i interoperabilnost su za moderne videokonferencije važnije nego ikada. Nova rješenja trebaju biti kompatibilna s uređajima drugih proizvođača i softverom za zajednički rad kao što je, između ostalog, poslovni Skype, Outlook i webRTC“, kaže Hu.

Rješenja za videokonferencije mogu se integrisati na dva nivoa: s drugim aplikacijama i drugim sistemima. Danas je, u smislu integracije s drugim aplikacijama, omogućena razmjena dokumenata, datoteka i drugih informacija, što omogućava viši nivo zajedničkog rada učesnika. „Integracija se nekada odvijala uz ad-hoc pristup i više marketinških fraza nego što je, zapravo, bila prisutna na terenu. No, danas je integracija više alata funkcionalna i nalazimo je posvuda. U okviru jedinstvene aplikacije sada su dostupne chat funkcije, radni prostori za kontinuirani rad, video, prijenos glasa, webinari, zapisi, prijenos datoteka i drugi alati za zajednički rad“, kaže Shimell. Rješenja za videokonferencije se sve češće integrišu s drugim sistemima. To je sada moguće zahvaljujući internetu stvari, unutar kojeg se spajaju različiti uređaji i sistemi. “U okviru interneta stvari integracija sistema za videokonferencije s videonadzorom omogućava korisnicima da prate dešavanja u realnom vremenu, odnosno tokom videokonferencije“, kaže Hu.

„Postignut je napredak na planu integracije videokonferencijskih i drugih sistema, kao što su internet stvari i automatizacija zgrada, iako je proces još u ranim fazama. Naprimjer, jedna marketinška tehnička firma posjeduje ured s automatiziranim osvjetljenjem, kontrolom temperature i zvuka sa Control4 sistemom, koji uključuje naš Mondopad u konferencijskoj sali. Kada korisnici uđu u sobu, oni pritišću jedan taster kako bi upalili svjetla i aktivirali ekran za videokonferencije“, kaže Shaw. Ostala podešavanja mogu optimizirati nivoe osvjetljenja za videokonferenciju ili pojedinačne prezentacije. Kombinacija interneta stvari i ekrana za videokonferencije u ovom vidu primjene znači da se manje vremena provodi na pripremi sastanaka i postavljanju opreme, a više na prilagođavanju iskustva same prezentacije. „Sala za sastanke više ne služi samo za održavanje sastanka nego i za kontrolu u vanrednim situacijama. U okruženju interneta stvari videokonferencijski sistem se može integrisati s onim za pejdžing/IP razglas. Kada dođe do incidenta ili vanredne situacije, rukovodioci koji se zateknu u sali za sastanke mogu održati hitan sastanak i putem mikrofona dati uputstva za svaku lokaciju unutar objekta. Ova tehnologija ubrzava vrijeme potrebno za slanje instrukcija i rješavanje problema“, kaže Jerry Hung, direktor kompanije BXB Electronics.

Prelazak na oblak
Sektor videokonferencija se sve više orijentiše prema rješenjima u oblaku (cloud), posebno zbog njihovih prednosti. „Iako neki proizvođači i dalje nude lokalna rješenja, većina kompanija danas mnogo više vjeruje u sigurnost, otpornost i robusnost komunikacijskih platformi u oblaku. One tim platformama omogućavaju redovno ažuriranje, uz eliminaciju potrebe za krupnim početnim investicijama. Ti sistemi nude skaliranje u skladu s potrebama te mogućnost dodavanja funkcija u hodu, odnosno kako se te platforme razvijaju“, kaže Shimell. „VideoCentric danas implementira brojna cloud rješenja u organizacije koje su im se ranije protivile. Tu, između ostalog, spadaju javno zdravstvo i finansijske organizacije i zanimljivo je pratiti ovu promjenu uz svijest o prednostima koje cloud može ponuditi“, kaže on.

Uvođenje vještačke inteligencije
Danas su AI i mašinsko učenje postali dio opreme za videokonferencije kako bi ta rješenja učinili još pametnijim. „AI se može koristiti da pomogne pri fokusiranju kamera na govornike ili raditi transkripciju i prevoditi sastanke u realnom vremenu, kao i podizati nivo kvaliteta na osnovu parametara mreže u realnom vremenu“, kaže Preising. Njegovo mišljenje dijeli i Shaw: „AI će zasigurno postati dio videokonferencija u salama za sastanke. To može uključivati glasovne komande, inteligentno očitavanje parametara i nove načine olakšavanja organizacije sastanaka.“ „Vještačka inteligencija se može kvalitetno primijeniti za videokonferencije. Vođenje zapisnika na sastancima se tradicionalno obavljalo ručno. Profesionalno iskustvo i kognitivne sposobnosti zapisničara mogu varirati, što može dovesti do nesporazuma u pogledu sadržaja koji iznose učesnici. Pomoću AI-ja zapisnik se može voditi i automatski. Prilikom preuzimanja informacija nakon sastanka vještačka inteligencija također pomaže u brzom pretraživanju po temama“, kaže Hung. Također, AI može analizirati osnovnu konkurentnost kompanije i strategije, tako da korisnici ne moraju trošiti mnogo vremena na prikupljanje i analizu podataka. Štaviše, zahvaljujući prepoznavanju lica pomoću AI-ja, identitet svakog učesnika se može registrovati radi lakšeg vođenja evidencije sastanaka i automatskog praćenja kadrova.

„U 2016. smo bili prvi britanski integrator koji je implementirao glasovnu kontrolu u sobama za sastanke. To smo učinili kroz integraciju naše VC365 usluge s Amazonovom Alexom. Međutim, to je bio samo koncept, a mogućnosti AI-ja u radu s videom su znatno veće. Zbog toga očekujemo da ćemo u 2019. i kasnije svjedočiti bitnim promjenama“, kaže Shimell. „Naprimjer, dok radimo sa 8×8 i njihovom novom X platformom, razmatramo mogućnosti platforme unutar kontaktnog centra kada su u pitanju AI i mašinsko učenje. To uključuje inteligentno preusmjeravanje poziva prema odgovarajućim stručnjacima u okviru podrške korisnicima, analizu statistike poziva i vođenje evidencije informacija o pozivatelju. To se radi kako bi se osiguralo da odgovarajuće osoblje efikasno, profesionalno i pravovremeno vodi pozive“, konstatuje Hang.

Odabir pravog rješenja
Uz više savremenih i naprednih funkcija, videokonferencijski sistemi sada privlače pažnju većeg broja organizacija i krajnjih korisnika. Ipak, uz mnoštvo proizvoda na tržištu, postavlja se ključno pitanje kako izabrati rješenje koje najbolje odgovara potrebama krajnjeg korisnika? Što se tiče softvera, odabir prave opcije zavisi od nekoliko faktora. „To uključuje jednostavnost implementacije i upotrebe, stabilnost i sigurnost, sveobuhvatnu integraciju s uredskim softverom kao što su Outlook i Skype i ekonomičnost“, kaže Hu. „Postoje razne vrste besplatnog softvera za videokonferencije za ličnu upotrebu poput Skypea ili Whatsappa. Većina korisnika je upoznata s njihovim radnim interfejsom, funkcijama i mogućnošću sinhronizovanja liste kontakata. U radnom prostoru ti besplatni programi mogu biti prioritet za korisnike, s obzirom na to da se ne moraju ponovo prilagođavati novom softveru, a posjeduju i funkcije dijeljenja dokumenata ili zajedničkog rada“, kaže Hung. „Bez obzira na ciljeve ili veličinu organizacije, interoperabilnost i jednostavan pristup programima kao što su Office 365 ili Skype su ključni za uspješnu primjenu te tehnologije. Neke platforme i ekrani s više funkcija kompatibilni su samo s uslugom vođenja videokonferencije jedne kompanije i time ograničavaju odabir za krajnjeg korisnika. Korisnici bi trebali pripaziti da se ne ograniče samo na jednu platformu, jer se najkvalitetniji softver ili aplikacije za njihovo poslovanje s vremenom mogu mijenjati. Jednostavnost upotrebe je još jedan važan faktor – sistem koji je previše složen se, jednostavno, neće koristiti često“, kaže Shaw.

Istovremeno, hardver je neophodan da bi se uspostavio videokonferencijski sistem. „To uključuje full-HD kamere, koje omogućavaju prikaz slike širokog ugla i vrhunski zvuk. One imaju kvalitetnu mrežnu prilagodljivost i podržavaju otvorene standarde. Uređaj bi trebao biti lagan i ponuditi PoE napajanje ako je to moguće“, kaže Hu. „Korisnici bi se trebali pobrinuti da ulažu u najnovije verzije hardvera, kao što su multitouch, 4K rezolucija, HD video i memorija te procesorska snaga, koji će im služiti na duže staze“, kaže Shaw.

Važni su i uređaji koji će zaštititi privatnost sastanaka. „Ako neka treća strana može prisluškivati ili pratiti privatni razgovor, efikasnost pregovora je znatno smanjena. Drugim riječima, tradicionalni panoramski prikaz na kamerama više nije dovoljan za korisnike. Sada im je potreban hardver opremljen sistemom za automatsko praćenje govornika i funkciju krupnog plana. Kamera bi u toj situaciji snimala samo govornika koji koristi mikrofon, tako da druga strana ne bi mogla vizuelno pratiti ili prisluškivati privatnu diskusiju drugih učesnika“, kaže Hung.

Još važnija je činjenica da korisnik treba definisati vlastite potrebe i ciljeve prije nabavke rješenja. „Od vitalne je važnosti da organizacija prvo utvrdi šta želi postići i koje izazove pokušava riješiti prije nego što se odluči na nabavku krajnjeg rješenja. Šta pokušavam postići? Kakav je moj radni proces? Svako rješenje ima svoje prednosti i mane, no samo jedno može pomoći organizaciji da se uhvati u koštac sa svojim izazovima. Isto rješenje za neku drugu organizaciju to ne može postići“, kaže Shimell. Prema njoj, najveći problem koji se stalno ponavlja je da organizacije prave grešku misleći da je niska cijena isplativa opcija. „Ako se rješenje čini jeftinim, ali ne može odgovoriti na izazove s kojim se suočava vaša kompanija, onda bi nabavka mogla biti vrlo skupa odluka. Skuplje rješenje može odgovoriti na sve vaše potrebe i rezultirati daleko većim uštedama na duže staze“, kaže ona.

Pametniji i uvezaniji sistemi
Shimell nudi i dodatne savjete. „Preporučujem organizacijama da stupe u kontakt s iskusnim integratorom rješenja koji se fokusira na barem nekoliko konkurentskih proizvođača. Oni će vjerovatno biti mnogo bolje upoznati s prednostima i manama svakog od njih i znat će kako ih usporediti. Potražite one koji nude iskustvo, vještine, imaju vlastite timove za podršku i opremu za demonstracije. Tražite one koji se razumiju u ono što prodaju i mogu vam predstaviti različite opcije, a ne one koji samo žele prodati lijepu kutiju, gledaju kako da brzo zarade i ne mogu vam pružiti podršku na duže staze“, kaže ona. Današnji sistemi za videokonferencije su zaista postali pametniji i uvezaniji. Oni nisu samo alati pomoću kojih ljudi vide jedni druge i razgovaraju već nude i dodatne funkcije, npr. za dijeljenje datoteka i dokumenata. U okviru interneta stvari mogu se integrisati s drugim sistemima, dok ih je upotreba AI-ja učinila inteligentnijima. U budućnosti možemo očekivati da će se videokonferencije nastaviti razvijati u skladu s ovim trendovima.

Najnovije nadzorne tehnologije čine luke sigurnijim

S dvije velike mete, ljudima i imovinom, brodske luke su vjerovatni predmet napada. Videonadzor ima bitnu ulogu u očuvanju njihove sigurnosti, a nove i poboljšane tehnologije mu pomažu u tome. Ali, odabir odgovarajućeg ponuđača može biti podjednako bitan kao i izbor prave opreme
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Luke su mjesta kroz koja ljudi i robe ulaze u zemlje širom svijeta, što ih čini ranjivim na sve veći broj prijetnji. Zahtjevi za videonadzornim rješenjima u lukama s vremenom su se mijenjali. Ona ne samo da pružaju sigurnost i omogućavaju nadzor nego su i u funkciji zaštite radnika i operacija. “Prilikom ulazaka i izlazaka s kruzera često dolazi do kretanja velikih grupa ljudi, što stvara kritičnu komponentu u vidu neophodne zaštite tih prostora. Kada su u pitanju brodovi koji prenose dobra i materijale, postoji mogućnost da će se u njihovom inventaru nalaziti nešto sumnjivo što predstavlja potencijalnu prijetnju i zahtijeva odgovarajuće provjere i pretrese”, kaže Jumbi Edulbehram, Oncamov predsjednik za područje Amerike. Videonadzor je vrijedno rješenje za zaštitu po tim aspektima, a službenicima omogućava da u stvarnom vremenu prate dešavanja i brzo identifikuju rizike ili ranjivosti.

Veliki izazovi
Luke imaju mnoge kritične nadzorne potrebe kao što je zaštita od nezakonitog ulaska i terorističkih prijetnji, ali one se moraju izboriti i sa svakodnevnim problemima krađa i oštećivanja opreme i okruženja. To postaje sve teže za riješiti zbog velikog prostora i činjenice da se luke u principu nikada ne zatvaraju. Kao rezultat toga, imaju probleme pri odlučivanju kako efikasno i ekonomično zaštititi veoma veliki prostor. Još jedna stvar koju treba imati u vidu je povećanje obima trgovine, što rezultira još većim protokom robe i ljudi te većom količinom imovine koju luka mora nadgledati i zaštititi. Kada je u pitanju primjena videonadzornog rješenja, veliki izazovi u luci uključuju vrlo korozivno okruženje (usljed slane vode), nepogodne vremenske uslove (magla i vlaga), kao i veliki prostor na kojem se one prostiru. Jedan od načina na koji se moguće izboriti s takvim uslovima je korištenje nadzornih kamera koje su certificirane za rad na konstantnom suncu, kiši ili vjetru. Osvjetljenje u lukama i okruženje koje se stalno mijenja zbog kontejnera koji se pomjeraju i slažu na hrpe različitih visina također su izazov za održavanje sigurnosti luka. “Naslagani kontejneri su značajan izazov za adekvatnu pokrivenost videonadzorom i odgovarajuće osvjetljenje u prostorima i hodnicima između njih”, kaže Mark Brown, direktor istraživanja i razvoja u oblasti sigurnosti u FLIR Systemsu.

Nadalje, u lukama je uvijek mnogo aktivnosti. “Iako postoje privatni prostori koji se mogu nadgledati pomoću tradicionalne nadzorne tehnologije, luka također mora nadgledati i održavati sigurnost prostora koji su otvoreni za javnost i imaju veliki protok ljudi i vozila. Moraju biti u stanju brzo prikupiti korisne nadzorne podatke u slučaju nekog događaja te koristiti napredne tehnologije kako bi spriječile te događaje”, kaže Eric Olson, potpredsjednik marketinga u PureTech Systemsu.

Bolja analitika, bolje praćenje
Među brojnim poboljšanjima u tehnologiji nadzora nekoliko kompanija je istaklo vještačku inteligenciju (AI) i napredak u videoanalitici kao ključne trendove u unaprijeđenom nadzoru luka. “Stalni razvoj algoritama za vještačku inteligenciju, naročito za videonadzor, omogućit će im da efikasnije prate tzv. soft događaje, u kojima ne dolazi do pravog incidenta, nego je riječ o nizu sumnjivih aktivnosti koje mogu ukazivati na prijetnju, vandalizam ili neki drugi oblik incidenta. Pojava inteligentnijih videoforenzičkih algoritama, koji omogućavaju brže i specifičnije pretrage na videonadzornim i drugim sigurnosnim senzorima, također će biti od velike pomoći lukama u ubrzavanju istraga i omogućavanju boljih rezultata pretrage”, kaže Olson. Edulbehram objašnjava da se AI, mašinsko učenje i videoanalitika mogu kombinovati kako bi zajedno kreirali jedan od najkorisnijih aspekata videonadzornih sistema – proaktivnost.

“Te tehnologije omogućavaju sistemu da detektuje neobičnu ili sumnjivu aktivnost prije nego što dođe do incidenta, što je od ključne važnosti za sigurnost luka. Mašinsko učenje i AI donose vjerovatno neka od najboljih poboljšanja za upotrebu u transportu, a prvenstveno aerodromskom i lučnom, budući da postojeće tehnologije poput prepoznavanja lica čine mnogo preciznijim. Oni također pomažu u identificiranju anomalija koje mogu ukazivati na prijetnju u okruženju u kojem bi tradicionalna analitika zakazala zbog složenosti scena. Biti u mogućnosti detektovati i suzbiti prijetnju unaprijed znači spasiti bezbrojne živote i imovinu u okruženju u kojem je okupljeno toliko bitnih elemenata”, kaže Edulbehram.

Brown vjeruje da napredak u oblasti dubokog učenja/CNN-ova (konvolucijskih neuralnih mreža) i njihov doprinos poboljšanju videoanalitike otvara brojne prilike za lučna okruženja. Brown je identifikovao nekoliko vrsta videoanalitičkih funkcija koje poboljšavaju nadzor luka, kao što je prepoznavanje registracijskih tablica (LPR) i znakova s ciljem kontrole vozila i kontejnera koji ulaze u luku i izlaze iz nje, zatim analitika praćenja objekata namijenjena kretanju viljuškara, kamiona, kranova i kontejnera te analitika prepoznavanja lica i brojanja ljudi. Sve su primjenjive na mnoga lučna postrojenja za opsluživanje kruzera.

Naprednija tehnologija u kamerama
Poboljšanja panoramske i termalne tehnologije u kamerama omogućavaju lukama da vide više od onog što su tradicionalne nadzorne kamere mogle ponuditi. “Trenutni tehnološki jaz, koji još treba prevazići kako bi se lukama pomoglo u održavanju sigurnosti, tiče se sposobnosti ekonomičnog nadzora vrlo velikih prostora u dnevnim i noćnim uslovima. Naprimjer, termalne kamere rade veoma dobro pri noćnoj detekciji na veće udaljenosti, ali ne omogućavaju detaljnu identifikaciju. Iako su nadzorne kamere dobre u ovome, one zahtijevaju jako osvjetljenje kako bi to radile tokom noćnog nadzora. Radari skeniraju velike prostore, ali ne omogućavaju vizuelnu potvrdu. Ključ je kombinovanje tih rješenja na ekonomičan i pametan način kako bi se lukama omogućio širok spektar nadzora – i po danu i po noći”, objašnjava Olson.

Edulbehram objašnjava da je razvoj tehnologije panoramskog nadzora lučnim sigurnosnim službenicima omogućio da riješe problem sveobuhvatnog nadzora pruživši im pregled kompletne scene bez mrtvih uglova. “Ulaganje u panoramske kamere od 360 stepeni u lukama i njihovo uključivanje u generalni videonadzorni plan može omogućiti detaljno praćenje sigurnosne situacije”, kaže on. Kako kaže Brown, napredak u pogledu termalne slike s većom rezolucijom omogućio je da se termalne kamere koriste za pouzdaniju analitiku, na koju ne utječu promjenjivi uslovi osvjetljenja. “Višesenzorske kamere koje podržavaju običnu i termalnu sliku u istom kućištu omogućavaju da se analitika provodi na termalnom snimku, a da se obična slika koristi za identifikaciju uljeza”, ističe Brown i navodi da su radarske tehnologije u kombinaciji s nadzorom namijenjenim identifikaciji objekta veoma efikasne u detekciji. Mogu se koristiti da automatski skreću kamere prema objektima detektovanim na radaru i tako kreiraju vrlo efikasno rješenje za pokrivanje velikih otvorenih prostora na obali i vodi.

Kako cloud i rubno računarstvo mogu pomoći lukama
Luke su ogromne i zahtijevaju veliki broj kamera kako bi se adekvatno nadzirao čitav prostor. Rubno računarstvo i cloud mogu pomoći sigurnosnim operaterima da efikasnije upravljaju njihovim sistemima. “Bez rubnog računarstva na centralni sistem za upravljanje stavlja se veliki teret. Također, usljed veličine prostora koji treba biti pokriven nadzorom, kamere se obično postavljaju na mjesta koja je teško dohvatiti. Cloud bi mogao uveliko olakšati (njihovo) održavanje i smanjiti prateće troškove”, kaže Hu. Ranije su rubno računarstvo i cloud bili ograničeni lošim računarskim performansama i ograničenim mrežnim mogućnostima. Međutim, ti faktori su sada stabilniji i pouzdaniji, što omogućava nadogradnju nadzornih sistema i njihov efikasniji rad. “Kada je u pitanju cloud, Ipv6 je bio ključan za primjenu sistema daljinske kontrole bez firewalla i NAT-a. Međutim, LILIN je sada razvio sistem za daljinsko upravljanje – DeviceHub”, objašnjava Hu. “Više nema komplikovanih mrežnih postavki, nego samo plug and play. Na to se može gledati kao na bitan korak ka prevazilaženju ograničenja postojećih mrežnih uslova.”

Nadzor pomoću dronova
Dronovi mogu imati veliki utjecaj na lučko okruženje i kao prijetnja i kao sigurnosni alat. Dronovi s AI algoritmima i tradicionalnom videoanalitikom pružaju uzbudljive nove prilike za luke. “Luke moraju pokriti veliki prostor nadzorom, a sposobnost automatskog slanja drona na lokaciju događaja, ne samo radi videoverifikacije nego i obeshrabrivanja potencijalnih napadača zbog samog prisustva drona, može pomoći lukama da brže reaguju na događaje i smanje svakodnevne operativne troškove zaštitara, obuke, sigurnosnih vozila i goriva. Nova sposobnost kombinovanja geoprostornih alarma s praćenjem pomoću dronova s kamerama omogućava lukama patroliranje i reagiranje na događaje koristeći automatski usmjerene i kontrolisane dronove”, kaže Olson.

Prema Brownu, detekcija i odbrana pomoću dronova je, uprkos tome, i dalje tržište u nastajanju, koje prate brojni problemi, kako u pogledu detekcije tako i proaktivnog sprečavanja prijetnji dronovima. “Trenutni dronovi mogu se koristiti u nadzoru za patrole i automatsko reagovanje na incidente; međutim, još postoji problem automatskog punjenja i stanica za dronove. Legislativa koja se bavi potpuno automatiziranom kontrolom se razvija te predstavlja ograničavajući faktor za upotrebu potpuno automatiziranih sistema”, dodaje on.

Kako PSIM čini nadzor luka efikasnijim
Tokom vremena su se za odgovarajući nadzor luka koristili različiti sistemi. Erez Goldstein, direktor globalnog marketinga u Qognifyju, objašnjava kako korištenje PSIM-a za integraciju tih sistema može kreirati efikasniji sistem. “Luke ne samo da su osjetljive glede njihovih operacija nego su i jedinstvene po strukturi. Njihov otvoreni prostor uz more otežava tradicionalno ograđivanje i zaštitu, a otežavajući faktor je i veliki broj zaposlenika i posjetilaca. S obzirom na takvu situaciju, luke su s vremenom mnogo uložile u sigurnosne sisteme, uključujući videonadzor, videoanalitiku, protivprovalne sisteme i signalizaciju, kontrolu pristupa, sonare, radare, sisteme za automatsku identifikaciju i GPS, kao i dronove”, kaže Goldstein.

Uz toliko različitih sistema, veliki izazov je njihovo integrisanje, koje omogućava zajedničku operativnu sliku koju sigurnosni timovi mogu koristiti da proaktivno nadziru i održavaju sigurnost u luci. “Međutim, upravitelji u lukama su shvatili da, osim što jedinstvena centralizirana platforma može pomoći u značajnom smanjivanju izlaganja rizicima i poboljšavanju upravljanja incidentima, ona također može njihov rad učiniti i efikasnijim. Uzmite za primjer Naftoport, jedinu luku za naftni promet u Poljskoj, za koju se procjenjuje da samo jedan dan prekida njenog rada može rezultirati gubicima i do 200 hiljada dolara. “Ta luka koristi naše PSIM rješenje Qognify Situator kako bi integrisala svoju kolekciju različitih sigurnosnih sistema i senzora”, dodaje on. Time je Naftoport bio u stanju automatizirati 40 svakodnevnih sigurnosnih procedura i implementirati plan intervencija, koji njegovim sigurnosnim timovima pomaže da unaprijed planiraju, koordiniraju i upravljaju odgovorima na hitne situacije u stvarnom vremenu, kao i da efikasno upravljaju rutinskim sigurnosnim operacijama.

Kako odabrati odgovarajućeg ponuđača
Odabir odgovarajućeg proizvođača može biti podjednako bitan kao i odabir prave opreme. Jedna od stvari koje treba imati u vidu je sposobnost predlaganja rješenja koja pružaju visok nivo sigurnosti koje zahtijevaju kritični objekti, kaže Mark Brown, direktor istraživanja i razvoja u oblasti sigurnosti u FLIR Systemsu. Ne samo to nego proizvođač također treba biti u stanju pomoći u operacijama te omogućiti luci da efikasno radi. “To podrazumijeva poznavanje operacija i integraciju s dodatnim sistemima”, dodaje on. Prema Jumbiju Edulbehramu iz Oncama, integracija je apsolutno ključni prioritet za sigurnosne operacije luka, budući da njihove instalacije često zahtijevaju brojne kamere i dodatnu sigurnosnu opremu kako bi se postigla sveobuhvatna zaštita lučkog prostora.

“Integracija je važna pri korištenju postojeće infrastrukture, jer mnoge luke već posjeduju sigurnosnu tehnologiju i žele unaprijediti svoj sistem dodavanjem najnovijih rješenja. Kako bi integracija glatko funkcionisala, sigurnosno osoblje u lukama želi kompanije koje implementiraju otvorene platforme, kojima integrišu različite tehnologije i sisteme”, objašnjava Edulbehram. PureTech Systemsov Eric Olson ističe da jedinstveno okruženje tradicionalne luke – veliki prostori s velikom aktivnošću – pokazuje da je bitno odabrati pružaoca rješenja, a ne samo pukog dobavljača proizvoda. “Nema savršenog senzora za efikasan nadzor u lukama, a kako se tehnologija bude razvijala, pružaoci rješenja će morati biti agilni u reagovanju na potrebe luka.”

Evolucija upravljanja poslovnim podacima uz internet stvari

Trenutno je video najveći generator velikih podataka na svijetu. S obzirom na brzo prikupljanje podataka, industrija mora pomoći organizacijama da pohrane, analiziraju i iskoriste one koji su za njih najvažniji. Budući da upotreba videa raste velikom brzinom, postoji sve veća potreba za rješenjima koja podržavaju veće sigurnosne i IoT instalacije
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

U današnjem svijetu velikih podataka i interneta stvari (IoT) upravljanje poslovnim podacima je važnije nego ikada. S obzirom na njihovu količinu, neophodno je da ih kompanije pravilno pohranjuju, upravljaju njima i štite ih. U prvom kvartalu 2018. svjetsko tržište sistema za pohranu poslovnih podataka poraslo je za 34,4 posto i dostiglo vrijednost od 13 milijardi dolara, navodi International Data Corporation (IDC). Potražnja za javnim resursima u oblaku i globalnom poslovnom infrastrukturom navode se kao dva važna pokretača novih ulaganja u sisteme pohrane poslovnih podataka. Osim toga, sve veća je i količina digitalnih podataka, što prati rast broja pametnih telefona, laptopa i tableta. Kako se navodi u izvještaju MarketsandMarketsa, uspon tržišta interneta stvari (IoT) potiče rast sistema za pohranu podataka nove generacije.

„Činjenica je da veliki podaci, sigurnosne i IT aplikacije generišu ogromne količine sigurnosno osjetljivih podataka. Pohrana i zaštita tih podataka su zbog toga postali prioritet“, kaže Brandon Reich, zamjenik direktora za sigurnost i internet stvari u kompaniji Pivot3. „Trenutno je video najveći generator velikih podataka na svijetu. S obzirom na brzo prikupljanje podataka, mi kao industrija moramo pomoći organizacijama da pohrane, analiziraju i iskoriste podatke koji su za njih najvažniji. Budući da upotreba videa raste velikom brzinom, postoji sve veća potreba za rješenjima koja podržavaju veće sigurnosne i IoT instalacije od 500 terabajta ili više. Te platforme nude performanse, otpornost, skalabilnost i jednostavnost upotrebe po nižoj cijeni za velika okruženja od bilo kojeg drugog poslovnog rješenja“, objašnjava Reich. On napominje da rješenja koja su dizajnirana za okruženja koja intenzivno koriste podatke, kao što su IP videonadzor i poslovne IT aplikacije, predstavljaju idealan izbor za zaštitu i bolju dostupnost kritičnih podataka za potrebe videonadzora.

Opcije za pohranu podataka
Kada je riječ o tipovima sistema pohrane podataka dostupnih na tržištu, tu postoji nekoliko opcija. Ona se kreću u rasponu od lokalnih rješenja, uključujući direktnu pohranu podataka (DAS), mrežnu pohranu (NAS) i mreže za pohranu (SAN) do pohrane podataka u oblaku. Postoje i različiti mediji za skladištenje poput HD i SDD diskova, koji su također podijeljeni po različitim kapacitetima u zavisnosti od scenarija primjene. „Svako od ovih rješenja ima svoje prednosti u zavisnosti od potreba. No, organizacije koje razmišljaju dugoročno već znaju da ne postoji univerzalno rješenje za sve probleme. Organizacije moraju razumjeti svoje trenutne i buduće potrebe na osnovu vlastitog korištenja podataka i rasta njihove količine. One to moraju raditi kako bi izgradile infrastrukturu s najboljom kombinacijom rješenja“, objašnjava Bob Yang, zamjenik direktora prodaje u APAC regiji u kompaniji Seagate Technology.

S obzirom na tip pohrane za različite vidove primjene, Yang navodi da tu ne postoji univerzalno pravilo, naročito jer živimo u vremenu kada se načini kreiranja i upotrebe podataka stalno mijenjaju. Sa širom primjenom novih tehnologija kao što su internet stvari, vještačka inteligencija (AI) i rubno računarstvo u različitim sektorima, tržište svjedoči kontinuiranom prelasku na pohranu u oblaku. „Javlja se i stalni rast količine podataka pohranjenih u kontrolnim i centrima za poslovne podatke. Oni su dio rastuće globalne sfere podataka, od kojih će mnogi od njih biti bazirani u oblaku. Pri tome se procjenjuje da će se količina podataka obrađenih u javnim centrima podataka u oblaku udvostručiti i skočiti na 26 posto do 2025. godine“, kaže Yang.

To govori da će organizacijama biti potrebna infrastruktura za upravljanje podacima koja ih može čuvati na duže staze, a istovremeno zaposlenicima i korisnicima omogućiti brz pristup i dobre performanse. „Organizacije moraju izgraditi svoju centralnu arhitekturu za računarstvo u oblaku kako bi generisale, pohranjivale i osiguravale ogromnu količinu podataka. To se mora raditi uz istovremeno jačanje vlastitih sposobnosti obrade i analize podataka na rubu mreže (edge)“, dodao je Yang. Iako su tradicionalni veliki centri podataka već više od pola stoljeća glavni oslonac računarskih mreža, cjelokupna obrada transakcija izvršava se u centraliziranoj jezgri. Ti trendovi znače da će organizacije sve češće dodavati rubne elemente tom ključnom jezgru, smatra Yang. „Sistemi kojima se upravlja preko ruba mreže će raditi zajedno s oblakom i model velikog centra podataka će nastaviti napredovati i ostati ključan za sve vrste poslovanja“, kaže on.

Od malih i srednjih do velikih preduzeća
Mala i srednja preduzeća (MSP) imaju znatno drugačije potrebe za pohranom od većih kompanija. Čak i kratka Google pretraga za pojam “pohrana podataka za MSP” ponudit će veliku količinu informacija o rješenjima u oblaku, i to zbog njihove isplativosti i fleksibilnosti. Ipak, Reich objašnjava da postoje i druge tehnologije za mala i srednja preduzeća koje vrijedi razmotriti. „Dostupna su i konvergentna infrastrukturna rješenja dizajnirana za MSP okruženja. Ti sistemi nude visoke performanse pohrane i serversku infrastrukturu za maksimalno 200 videonadzornih kamera. Sve je omogućeno po cijeni konkurentnoj onoj za direktnu pohranu, koja se obično koristi u aplikacijama s mrežnim videosnimačima srednje veličine“, navodi Reich i dodaje: „Najzanimljivije je to da su sistemi koji nude IT funkcije obično dostupni u kombinaciji sa sistemima namijenjenim isključivo preduzećima. Naprimjer, sistemska arhitektura osigurava pristup pohrani za sve kamere, bez obzira na fizičku lokaciju, dok ugrađeni serverski failover sistem štiti snimanje i funkcionalnost u slučaju hardverskih kvarova.“

Yang vjeruje da budućnost leži u rubnom računarstvu i oblaku, koji će zajedno pomoći kompanijama da brže donesu odluke i povećaju produktivnost, efikasnost i zadovoljstvo klijenata. „Kako preduzeća povećavaju ulaganja, ona moraju posjedovati odgovarajuće okruženje kako bi izašla na kraj s velikim rastom količine podataka i pratećih troškova. Sve veći broj kompanija će zahtijevati niže latencije i vrhunske performanse jer postaju prave digitalne i inteligentne organizacije“, smatra on. Mišljenja je da će organizacije sve više zahtijevati efikasna rješenja za pohranu podataka koja su u stanju razdvojiti važne podatke od nevažnih bitova budući da svi podaci ne mogu biti istovrijedni. „Nepostojanje mogućnosti razlikovanja važnih i značajnih podataka koje kompanija može analizirati ili pohraniti može značajno smanjiti produktivnost poslovanja i povećati troškove. Kompanije bi se trebale zapitati prikupljaju li kvalitetne podatke i jesu li u stanju to učiniti jednim smislenim procesom u svojim organizacijama“, smatra Yang.

Problematika pohrane
„IT rješenja transformirala su tržište sistema pohrane i učinila informacijske tehnologije važnijim segmentom videonadzora i sigurnosne politike nego ikada ranije. Zbog toga integratori moraju biti educirani o vrijednosti IT rješenja kako bi se osiguralo da ona mogu zadovoljiti potrebe za prikupljanjem podataka. Poznavanje IT rješenja pomaže liderima na tržištu sigurnosti da bolje razumiju ponešto zastrašujući svijet IT tehnologija i centara podataka i bolje se pripreme za budućnost“, smatra Reich. Jedan od najvećih izazova na današnjem tržištu je činjenica da su tradicionalna rješenja za velike sigurnosne sisteme obično veoma skupa. Korištenjem komercijalnih mrežnih videosnimača moguće je smanjiti te troškove. „Međutim, tim sistemima nedostaju otpornost, skalabilnost, jednostavnost upotrebe i napredne funkcije potrebne modernim videonadzornim okruženjima. Mi u kompaniji Pivot3 smanjujemo složenost velikih okruženja za video, upravljanje sigurnošću i pohranu hostujući softver za upravljanje videom, sigurnosne aplikacije i pohranu na modularnom skalabilnom uređaju. To značajno snižava troškove i nudi veću gustoću rasporeda ormara za više videoinstalacija, uz najnižu cijenu na tržištu za skalabilnu videonadzornu infrastrukturu“, kaže Reich. Pored ulaganja u odgovarajuću infrastrukturu, organizacije se moraju pobrinuti da njihova rješenja za upravljanje podacima budu zaštićena od potencijalnih incidenata. Do 2025. godine gotovo 90 posto svih podataka zahtijevat će određeni nivo sigurnosti. Ipak, manje od polovine će biti zaštićeno, navodi se u istraživanju IDC-a.

„Povreda podataka može imati katastrofalne posljedice na više načina: može onemogućiti poslovanje, otkriti ključne poslovne tajne i još mnogo toga. Štaviše, uz potrebu za obradom podataka u realnom vremenu, hakerski napad može zaustaviti operacije i tako pokrenuti domino efekt. Sigurnost podataka nije ni čisto tehnički zadatak jer zahtijeva kombinirani napor organizacija i svih zaposlenika. IT i sigurnosni profesionalci moraju kontinuirano primjenjivati metode koje potiču zaposlenike da prate najbolje prakse, uz paralelno naglašavanje potrebe za sigurnošću. Nije dovoljno da samo zaštitite servere, jer je u umreženom svijetu sigurnost podataka povezana sa serverima u istoj mjeri kao i s krajnjim tačkama koje kreiraju podatke“, kaže Yang.

Najfleksibilnija rješenja za pohranu poslovnih podataka
Fleksibilna rješenja za pohranu podataka nude brojne prednosti, ali njihova implementacija mora zavisiti od potreba organizacija. Prema Yangu, odluka o odabiru najfleksibilnijeg rješenja za pohranu zavisi od razumijevanja poslovne vrijednosti podataka i potreba organizacije. Ta svijest će pomoći da se utvrdi najbolji plan za pohranu za konkretnu organizaciju, bilo da je riječ o kombinaciji lokalne ili cloud pohrane, ili, ako je to efikasnije, izgradnji vlastitog centra podataka. „Kako svaka organizacija danas bazira rad na podacima, oni mogu brzo rasti do ogromnih količina. Organizacije se zbog toga sve više okreću rješenjima za pohranu u oblaku zbog njihove fleksibilnosti, agilnosti i skalabilnosti“, kaže on. Međutim, važno je razumjeti da se ne mogu baš svi podaci pohraniti u oblaku. Kako bi se ova kompleksnost smanjila i nastavilo korištenje podataka, razvija se nova infrastruktura, odnosno višeslojna arhitektura, koja povezuje oblak, rub mreže, internet stvari (loT) i tradicionalne centre podataka. „To omogućava organizacijama da iskoriste prednosti oblaka kada to najviše odgovara količini radnog opterećenja. To ide u kombinaciji s lokalnim rješenjima koja su sigurnija, nude strukture upravljanja podacima usklađene s poslovanjem i omogućavaju organizacijama da se usklade s lokalnim propisima o podacima“, navodi Yang.

Razlike između pohrane podataka za kompanije i pametne gradove
Yang objašnjava i razliku između pohrane podataka za potrebe kompanija u odnosu na onu za pametne gradove. Aplikacije za pametne gradove oslanjaju se na različite vrste podataka. Najviše ih otpada na integrisane podatke zahvaljujući vještačkoj inteligenciji, internetu stvari (loT) i 5G tehnologijama. On naglašava da efikasnost tih tehnologija u velikoj mjeri zavisi od obrade u realnom vremenu i analitike, što pomaže da se izvuče vrijednost iz svih prikupljenih podataka. Povećana potreba za dostupnošću podataka u realnom vremenu stavit će veći fokus na brzinu i nižu latenciju pohrane na rubu mreže u kompanijama, kao i na njenim krajnjim tačkama. „Zahvaljujući širenju pametnih gradova, rastu interneta stvari, vještačkoj inteligenciji i 5G tehnologiji, javlja se povećana potražnja za obradom podataka u realnom vremenu na svakom nivou. Prema IDC-ovoj studiji ʻEra podataka 2025ʼ, koju sponzoriše Seagate, za šest godina će gotovo 20 posto podataka biti kreirano u realnom vremenu. Kompanije već rade na tome, ali ima još mnogo toga da se uradi imajući u vidu njihovu količinu i brzinu rasta“, kaže on. Kako se tehnologija pohrane nastavlja razvijati, paralelno s njom evoluiraju i potrebe kompanija. Zahtjevi za fleksibilnim, skalabilnim i fleksibilnim sistemima za pohranu bit će sve češći, ali će s njima rasti i potražnja za obradom podataka u realnom vremenu i većom sigurnošću.

Razvoj analitike unapređuje nadzor aerodroma

Zahvaljujući strogim regulativama koje se tiču zaštite i putovanja avionom, aerodromi zahtijevaju sveobuhvatnu sigurnosnu tehnologiju. Kako bi se ti zahtjevi ispunili, najveći svjetski aerodromi koriste neke od najnaprednijih tehnologija zasnovanih na videonadzoru
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Današnji aerodromi su više nego ikada fokusirani na sigurnost. Broj napada u zračnim lukama proteklih je godina samo još više naglasio potrebu za boljom zaštitom putnika i osoblja. Kada je riječ o videonadzoru, ranije se koristio kao izvor verifikacije i pregledanja događaja, ali sada je postao i ključni izvor podataka. Na aerodromima vlada velika potražnja za videoanalitikom. S obzirom na veliki broj kamera koje treba pratiti, videonadzor koji koristi naprednu videoanalitiku za proaktivno identificiranje potencijalnih prijetnji ključan je za uspjeh na sigurnosnom polju.

Dešavanja u oblasti analitike
Osim toga, te tehnologije mogu pomoći operaterima da u bilo kojem trenutku prepoznaju najbitnije informacije. “Zasnovana na sofisticiranim algoritmima, napredna analitika uključuje neuralne mreže i duboko učenje kako bi imitirala ljudsku sposobnost prepoznavanja, što joj omogućava da se prilagođava i uči iz novih situacija. Te inovacije otvaraju nove opcije za aerodrome jer omogućavaju preciznost i prilagodljivost potrebnu za napredno prepoznavanje u okruženjima s gustim protokom ljudi i raznolikom populacijom”, kaže Alan Stoddard, direktor odjela za rješenja za situacijsku analitiku u Verintu. Jumbi Edulbehram, Oncamov predsjednik za Ameriku, ističe da su aerodromi tradicionalno složeno okruženje za analitiku, ali da se danas mijenjaju zahvaljujući analitici zasnovanoj na mašinskom učenju.

Takva je analitika u stanju tokom vremena učiti o tome šta je uobičajeno u određenoj sceni te signalizirati kada nešto nije, kao što su ljudi koji idu u pogrešnom smjeru ili dugo ostavljene torbe. Ona zbog toga ima još veću vrijednost. “Analitika bi također mogla identificirati prethodno neprimijećena ponašanja ili anomalije u nekoj sceni, što bi moglo biti korisno za sigurnost, pa čak i za operativnu efikasnost aerodroma”, dodaje Edulbehram. Maarten Wings, globalni menadžer za vertikalu zračnog transporta u Bosch Building Technologiesu, ističe da se videoanalitika može konfigurisati tako da prepozna promjene u brzini (trčanje), obliku (čučanje) ili omjerima (padanje), što sve može biti od velike koristi za aerodrome. “Zahvaljujući nedavno dodanoj sposobnosti mašinskog učenja, Boscheve kamere se sada mogu ‘naučiti’ da prepoznaju objekte ili situacije koje su od najvećeg značaja za aerodrome. To je bitno s obzirom na to da na današnjem tržištu ne postoji jedno rješenje za sve probleme kada je u pitanju zaštita ljudi i imovine ili analitika. Videokamere se sada mogu naučiti da prepoznavaju i detektuju statične objekte ili određene situacije umjesto da budu aktivirane samo pokretom. Meta videopodaci su zbog toga dodatno obogaćeni te pružaju informacije o tome gdje su objekti prisutni, ali i kada su uklonjeni, što rezultira bogatim informacijama”, objašnjava Wings.

Bolje prepoznavanje lica
Napredak u oblasti mašinskog učenja i vještačke inteligencije analitikama kao što je prepoznavanje lica daje izuzetno precizne automatizirane i inteligentne sposobnosti prepoznavanja lica u kritičnim okruženjima kao što su aerodromi. “Veća tačnost prepoznavanja ima i veće prednosti za aerodrome, na kojima je ispravna identifikacija putnika i osoblja od ključne važnosti. Neki aerodromi i aviokompanije već počinju koristiti prepoznavanje lica za identifikaciju putnika koji se ukrcavaju na letove, dok ga drugi koriste kao biometriju za pristup osjetljivim područjima na aerodromu”, kaže Edulbehram. Potpredsjednik Milestone Systemsa za Azijsko-pacifičku regiju Benjamin Low ističe da se prepoznavanje lica koristi i kao dodatni oblik autentifikacije u graničnoj kontroli, sigurnosnoj i pasoškoj kontroli, praćenju pojedinaca s listi odobrenih i blokiranih osoba itd.

S obzirom na izuzetno veliki broj kamera koje treba pratiti, videonadzor koji koristi naprednu videoanalitiku za proaktivno identificiranje potencijalnih prijetnji ključan je za uspjeh na sigurnosnom polju

Potreba za praćenjem situacije
Današnji videonadzor još zahtijeva intenzivan “ručni rad”, što rezultira velikim brojem grešaka budući da ljudi nisu posebno dobri u dugom i pažljivom gledanju videa. To na kritičnim lokacijama kao što je aerodrom može imati ozbiljne posljedice. Međutim, savremeni sistemi za upravljanje videom mogu pouzdano signalizirati incidente operaterima i u idealnom slučaju omogućiti njihovu prevenciju. David Lenot, šef u oblasti aerodromskih praksi u Genetecu, ističe kako bolje performanse i viša rezolucija kamere, njena veća procesorska snaga, AI, neuralne mreže itd. pomažu u izvještavanju situaciji u okruženju i njenom praćenju. “Softverske platforme za praćenje stanja sigurnosti imaju naročito velike prednosti. Ti sistemi pomažu akterima da steknu kritični uvid u sigurnosne operacije aerodroma – kako sistema za fizičku sigurnost tako i onih za računarsku sigurnost – kako bi pomogli u zaštiti infrastrukture i prikupljanju analitičkih podataka”, kaže Stoddard.

“Menadžerima je prikupljanjem korisnih podataka sa senzora poput onih za videonadzor te podataka s interneta, posredstvom crowdsourcinga, meteoroloških senzora, mobilnih lokacija i drugih izvora – omogućeno da efikasno upravljaju situacijama i reaguju na njih te lako dijele informacije s različitim agencijama, zaposlenicima, građanima, partnerskim agencijama i interventnim timovima. Štaviše, kreiranjem jedinstvenog korporativnog pregleda, koji objedinjuje različite sisteme i tehnologije, ova rješenja mogu pomoći aerodromima da skrate vrijeme intervencija, smanje operativne troškove i povećaju efikasnost u radu”, dodaje Stoddard. Poboljšavanje praćenja sigurnosne situacije također uključuje i to da svaki ugao aerodroma bude pokriven videom, bez mrtvih uglova. Prema Edulbehramu, to je ono što mnogi aerodromi žele. “Brojni aerodromi su odabrali da obogate svoj arsenal kamera panoramskom tehnologijom – i na kamerama od 180 stepeni i na onima od 360 stepeni. Sjetite se velikih prostora na aerodromu kao što su dugi hodnici koji povezuju terminale, veliki prostori s pokretnim trakama za preuzimanje prtljage ili prostrani prostori za ukrcavanje. Svi ti veliki prostori zahtijevaju dobru pokrivenost, koju tradicionalna PTZ kamera ne može osigurati bez kamera usmjerenih u svim pravcima. Umjesto toga, panoramske kamere mogu održati dobar pregled sigurnosne situacije te pomoći službenicima u praćenju pojedinaca do kritičnih kontrolnih tački, a kamere uskog vidnog polja tokom istraga mogu pomoći i u identifikaciji osoba od interesa”, objašnjava Edulbehram.

Veliki izazovi
Aerodromi se danas susreću s velikim povećanjem broja putnika. Također, i velika količina prtljage, javni i privatni pristup, kao i veliki prostor na kojem se prostiru ti objekti mogu predstavljati problem za integratore prilikom implementiranja videonadzornih rješenja. Veliki otvoreni prostori i dugi hodnici od terminala do terminala značajan su izazov za pokrivenost videonadzorom. “Ovi izazovi su tokom godina samo rasli, uz potrebu pridržavanja regulativa koje su donijele zemlje širom svijeta o tome koliko treba čuvati videosnimke s nadzornih kamera i na koji se način video koristi”, kaže Edulbehram.

Low dodaje da stariji aerodromi uklanjaju čitava nadzorna rješenja zato što više ne funkcionira stariji pristup u kojem se koristi jedan brend kamera i softvera za pokrivanje izuzetno zahtjevnog okruženja. “Kako su aerodromi dinamična okruženja, fizička infrastruktura se stalno mijenja, izvodi se mnogo građevinskih radova, koji se moraju pratiti iz kontrolne sobe. To zahtijeva često prilagođavanje videonadzornog sistema, poput promjene vidnog polja ili fokusa kamera”, kaže Wings. Osvjetljenje također predstavlja problem s obzirom na to da direktno utječe na analitiku prepoznavanja lica. Kako bi se ovo prevazišlo, uslovi osvjetljenja u aerodromskom okruženju, a naročito u interijerima, moraju se bolje kontrolisati. “Potrebno je više puta testirati kamere i uglove pod kojima se postavljaju kako bi se povećala njihova efikasnost i smanjio broj lažnih detekcija”, savjetuje Low. Lenot dodaje da u zatvorenom prostoru, gdje je osvjetljenje uglavnom kontrolisano, ograničenja onoga što ne bi trebalo biti narušeno vidljivim senzorima i uređajima uglavnom se odnose na “očekivani” dizajn ili vrstu građevinskog materijala kao što su staklo, drvo i aluminij. Konačno, kada se kamere koriste za videoanalitiku, njihove lokacije moraju biti vrlo pažljivo odabrane kako bi analitika mogla funkcionisati na očekivanom nivou.

Videosigurnosna rješenja trebala bi ponuditi najnovije hardverske i softverske mjere kako bi se zaštitili podaci i privatnost na najvišem nivou

Promjenjiva budućnost
Proizvođači kamera sada nude veći izbor kamera vrlo širokog ugla te panoramskih i višesenzorskih kamera, koje povećavaju pokrivenost te olakšavaju instalaciju i ugradnju nadzornog sistema smanjujući broj potrebnih uređaja i količinu kablova. Rizici vezani za računarsku sigurnost također postaju sve izraženiji. Wings ističe da bi videosigurnosna rješenja trebala ponuditi najnovije hardverske i softverske mjere kako bi se omogućila sigurnost podataka i zaštita privatnosti na najvišem nivou, a zaštiti podataka bi se trebalo pristupiti po end-to-end principu. “To znači da komunikacija treba biti dozvoljena samo između verificiranih uređaja, a podaci moraju biti šifrirani i tokom prijenosa i pohrane. Također, korisničkim pristupom se mora lako upravljati, a mora postojati i podrška za infrastrukturu javnih ključeva”, kaže Wings.

Kako se sigurnosne potrebe aerodroma budu razvijale tako će i potreba za naprednijom tehnologijom biti od ključne važnosti za nadzor aerodroma. Naročito u današnjem dobu IoT-a i umreženosti svega i svačega cyber sigurnosni rizici mogu samo postajati sve veći problem. Međutim, uz napredniju analitiku, bolju tehnologiju u kamerama i poboljšano praćenje sigurnosne situacije, aerodromi će biti sigurniji nego ikada.

Na šta treba obratiti pažnju prilikom odabira proizvođača
Videonadzor je samo još jedan od mnogih sistema koje operateri aerodroma i sigurnosni timovi moraju implementirati kako bi se izgradilo kompletno sigurnosno rješenje. Prema Davidu Lenotu, šefu u oblasti aerodromskih praksi u Genetecu, aerodromi danas očekuju sistemske platforme koje objedinjuju sve druge sisteme, kao i nivo tehničke složenosti koji omogućava postojanje interfejsa za optimalno praćenje događanja, pojednostavljeno donošenje odluka, praćenje procesa i, najbitnije od svega, poboljšanje ukupnih performansi. “Sigurnosne kompanije moraju imati sposobnost odabira pojedinačnih sistema, senzora i uređaja, ali i vladati svim aspektima IT-a, uključujući servere, umrežavanje i softver. Pored tehnologije i tehničkih aspekata, moraju posjedovati i znanje o tome kako aerodrom funkcioniše kako bi mogle definisati radne procese i standardne operativne procedure”, objašnjava Lenot. Maarten Wings iz Bosch Building Technologiesa objašnjava da bi sigurnosne kompanije trebale pokrivati više oblasti, zatim pružati rješenja koja se mogu nositi s budućim izazovima i koja se mogu nadograđivati kako bi se omogućila stalna zaštita podataka i nova funkcionalnost, te nuditi rješenja koja sigurnosti podataka pristupaju uz end-to-end princip i koja imaju ugrađenu analitiku kako bi se sigurnosnim operaterima omogućilo da prikupljaju bitne statističke podatke i tako dodatno poboljšavaju sigurnosnu sliku.

“Nema potrebe naglašavati da sve ove mogućnosti i funkcionalnosti trebaju biti integrisane s onima drugih kompanija budući da nema jednog rješenja za sve potrebe”, kaže Wings. “Aerodromi se vrlo intenzivno takmiče jedni s drugima. Redovi trebaju biti kratki, put kroz objekte transparentan, a prolazak ljudi kroz kontrolne tačke kratak. Sve to se mora odvijati u sigurnom okruženju budući da niko ne može letjeti s nesigurnog aerodroma. Oni moraju biti optimizirani, a kako bi to uradili, potrebni su im podaci za analizu, učenje i optimizaciju. Aerodromima treba kompanija s jasnom digitalnom strategijom, tako da mogu napraviti korak ka tome da postanu digitalni aerodromi.”

Kako analitika na rubnim uređajima pomaže aerodromima
Poboljšana tehnologija u kamerama i napredak u oblasti analitike omogućili su da analitika na rubnim uređajima bude upotrebljivija opcija. Naprimjer, ona može detektovati prolazak ljudi u suprotnom smjeru na pokretnim stepenicama ili okupljanje ljudi na neuobičajenim mjestima ili, pak, osobu ili vozilo u blizini ograde aerodroma. “Ugrađena videoanalitika korisnicima omogućava da brzo pronađu odgovarajuće snimke u satima snimljenog videa, analiziraju scenu pomoću svakakvih vrsta podataka te da brže, lakše i efikasnije preduzmu odgovarajuće akcije”, kaže Maarten Wings, globalni menadžer za vertikalu zračnog transporta u Bosch Building Technologiesu. “Uz ugrađenu videoanalitku moguće je postaviti određena pravila za signalizaciju problema, kao što su slučajevi u kojima neko prilazi ogradi ili se penje preko nje, zatim ukoliko se neko zadržava duže nego što je dozvoljeno na parkiralištu ili u slučaju da su neki objekti ostavljeni u određenim prostorima, kao što je kutija koja blokira izlaz za hitne slučajeve. Kada se prikupe podaci s više kamera, statistički podaci poput broja ljudi, gustine grupa i druge informacije mogu se koristiti za informisanje putnika o vremenu čekanja ili drugim relevantnim informacijama koje se ne tiču sigurnosti”, objašnjava on.

Italija Top 25: Usporen rast i konsolidacija italijanskog tržišta sigurnosti

Novo izdanje godišnjeg ekonomsko-finansijskog istraživanja magazina Secsolution pokazalo je da je italijansko sigurnosno tržište lani dostiglo vrijednost od 1,85 milijardi eura. Prihode u 2017. godini povećalo je 179 kompanija
Izvor: Secsolution
E-mail: redakcija@asadria.com

U okviru istraživanja „25 vodećih italijanskih kompanija“ analizirane su 363 sigurnosne firme. Većina je smanjila tržišni udio i suočila se sa 2018. godinom u relativno slaboj poziciji, što samo naglašava ranije zabilježenu polarizaciju između komercijalno dinamičnih preduzeća i onih koji se moraju boriti za profit i pronalaženje novih kupaca. Istraživanje je provedeno u partnerstvu s Plimsoll Publishingom i ima za cilj da menadžerima u sektoru sigurnosti posluži kao analitički alat za donošenje strateških investicijskih odluka.

Italijansko tržište pod lupom
U 2018. godini italijansko sigurnosno tržište dostiglo je vrijednost 1,88 milijardi eura, za šta je odgovorno 179 kompanija koje su poboljšale rezultate u 2017. (+6,2% u odnosu na 2016). Ovaj rast, međutim, odnosi se na manje od 50% ispitanog uzorka i to bi moglo pokrenuti nove konkurentske trendove tokom 2019. Istraživanjem su obuhvaćeni rezultati koje su u posljednjih sedam godina ostvarile 363 vodeće kompanije u sigurnosnom sektoru u Italiji. U poređenju s prethodnim istraživanjem, broj vodećih firmi manji je za 34. Mnoge su zatvorene, a neke akvizirane, što je trend koji će se nastaviti i u naredne dvije godine. Sektor sigurnosti se neumoljivo upušta u proces konsolidacije, koji će dovesti do postepenog smanjenja broja firmi, a to bi moglo donijeti prednost onima koji uspiju prepoznati mogućnosti za razvoj i prilagoditi poslovni model. Uzrok rastućeg jaza između uspješnih kompanija i onih u teškoj situaciji može se pripisati jačoj konkurenciji, novim tehnološkim izazovima i poteškoćama s kojima se suočavaju menadžeri u pravilnom razumijevanju tržišnih trendova i izradi analize potreba i zahtjeva krajnjeg potrošača. S druge strane, glavni izvori briga vezani su i za dostupnost jeftinih „uradi sam“ protivprovalnih uređaja u slobodnoj prodaji, dok zabrinutost izazivaju i komercijalne politike nekih tržišnih igrača koji koriste nekonvencionalne prodajne kanale poput prodaje u partnerstvu s instalaterima. Osim toga, nove tehnologije imat će značajan utjecaj na cijeli lanac snabdijevanja u naredne tri-četiri godine. Širenje primjene vještačke inteligencije, korištenje alata kompatibilnih sa 5G tehnologijom i uvođenje hemijskih ili akustičnih senzora moglo bi promijeniti odnose snaga u sektoru sigurnosti, čime bi se izjednačile tržišne mogućnosti kako za strane tako i za uspješne domaće kompanije.

Italijansko sigurnosno tržište poraslo je za 6,2%, ali je tek nešto manje od 50% sigurnosnih kompanija uspjelo povećati svoje prihode. To bi moglo pokrenuti nove konkurentske trendove tokom 2019. godine

Sadašnja situacija i budućnost sektora
Već drugu godinu zaredom sigurnosni sektor u Italiji se širi. No, to nije posljedica rasta broja kompanija koje posluju u tom lancu snabdijevanja, nego općeg povećanja obima poslovanja. U uzorak su uključene 363 kompanije koje su zabilježile rast prihoda od 7,3%, nastavljajući trend rasta koji traje već šest godina. Ipak, on je danas na nešto nižem nivou u odnosu na onaj vidljiv iz bilansa stanja za 2016. (+12%) i 2015. (+8%). Prosječna kompanija u sektoru ostvarila je poslovni promet od 5,1 milion eura, ima 93 zaposlena i zarađuje 338 hiljada eura prije oporezivanja. Drugim riječima, za svakih 100 eura prihoda gotovo sedam eura se zarađuje u bruto dobiti bez oporezivanja. Prosječne marže su za 8% veće u odnosu na prethodnu godinu. Italijanski sigurnosni sektor je, dakle, u porastu, kako u smislu ukupnog i prosječnog prihoda tako i u smislu opće profitabilnosti. U konačnici, uzimajući u obzir brojke koje su zabilježene 2018. godine, ostvaren je realni rast od 6,2%. Ovaj fenomen tržišne koncentracije je predodređen da postane još izraženiji u narednih nekoliko mjeseci. Ukupno 181 kompanija je smanjila prihode, a 46 njih je zabilježilo i gubitke. U odsustvu detaljnih strateških i operativnih promjena, mnogi tržišni igrači vjerovatno neće moći preživjeti do 2020.

Kao rezultat tekućih tehnoloških promjena i velikih operatera koji intenzivno ulažu u inovacije i nove marketinške kanale, predviđa se da će broj vodećih kompanija u italijanskom sektoru sigurnosti pasti za dodatnih 20-30 mjesta u narednih godinu dana. Ipak, i tu postoje razlozi za optimizam. Smanjenje broja vodećih igrača na tržištu ojačat će one koji su se uspjeli proširiti tamo gdje su druge propale.

25 najboljih
Važan ključ za razumijevanje zdravlja sigurnosnog sektora može se dobiti analizom rezultata glavnih igrača. Kao i ranije, 25 vodećih kompanija odabrano je na osnovu raspoloživosti njihovih finansijskih izvještaja za 2017. godinu u Privrednoj komori (do 30. novembra 2018. godine), njihove osnovne djelatnosti (relevantne za sektor sigurnosti) i prijave italijanskog PDV broja. Sa zajedničkim prihodom od oko 794 miliona eura, na 25 najboljih u sigurnosnom sektoru danas otpada 42,4% ukupnog tržišta, što je povećanje od 10% u odnosu na prošlogodišnje brojke. Iako se ovaj nivo koncentracije značajno povećava, on je još ispod prosjeka zemalja poput Njemačke, Francuske i Velike Britanije, u kojima na 25 vodećih kompanija otpada više od 50% nacionalnog tržišta. Promet je u posljednjoj petini godine u vrhu poretka (od 21. do 25. mjesta) u prosjeku iznosio 17,6 miliona eura, što znači da ova kategorija neće biti nedostupna novim igračima tokom naredne godine. U ovom poretku Anixter Italia Srl (distributer) zamijenio je mjesto sa svojim konkurentom među 25 najboljih i sada je na 19. mjestu. Među deset najboljih na listi našla se kompanija Betafence Italia s prihodom od 55,7 miliona eura. Ona je trećerangirana unutar sektora, iza Comelit grupe i Allnet.Italia. Na deset najboljih kompanija otpada 24% tržišta i, uz nekoliko izuzetaka, one su ostvarile stopu rasta od preko 7%.

Međutim, prihodi koje je ostvarila grupa kompanija u rasponu od 10. do 20. mjesta ostali su nepromijenjeni (od 18,5 do 31,5 miliona eura). Uopćeno gledano, 25 vodećih ima godišnju stopu rasta od 3%, što je niže od stope koja je zabilježena u prethodne tri godine. Prosječan broj zaposlenih u tim kompanijama i dalje raste (sa 83 na 93), dok taj broj na nivou sektora stagnira (19). Profitne marže kod 25 najboljih ostale su pozitivne i neznatno su porasle, s omjerom dobiti prije kamata, poreza i amortizacije (EBITDA) i prodaje od 10%. To znači da se prihod od 100 eura pretvara u bruto operativni rezultat od 10 eura. Ovaj poboljšani kapacitet vodećih kompanija da kreiraju stabilne izvore zarade će, nadamo se, rezultirati poboljšanim investicijskim mogućnostima u sigurnosnom sektoru i olakšati rješavanje problema sezonske i krizne nelikvidnosti.

Na 25 najboljih u sigurnosnom sektoru otpada 42,4% ukupnog tržišta sa zajedničkim prihodom od oko 794 miliona eura, što je povećanje od 10%

Kompanije s najvećim rastom
Poredak prvih 25 kompanija koje su zabilježile najbrži rast značajno se promijenio u posljednjih 12 mjeseci, što se i moglo očekivati. Koliko je teško održati zamah pokazuje činjenica da je samo devet kompanija koje su navedene u prethodnom istraživanju ostalo među 25 najboljih kada je u pitanju rast. Smiths Detection Italia Srl, Ksenia Security Srl i Futurtec Srl su primjeri koji su se uspješno suočili s ovim poteškoćama. Već drugu godinu zaredom bilježe rast veći od 25%. Rast ne mora uvijek pratiti i visoka profitna marža. U nekim slučajevima tržišna ekspanzija uvjetovana je strategijom čiji je cilj osigurati veće tržišne udjele u kratkom roku i ostvariti zaradu na srednje i duže staze. Nerijetko nailazimo na firme koje bilježe snažan rast, ali i lošu profitabilnost. To se objašnjava poteškoćama usklađivanja njihovih organizacijskih procesa s povećanim obimom poslovanja. Među 25 najboljih kompanija u ovoj kategoriji najmanje 12 ima omjer EBITDA/prodaje koji je ispod prosjeka sektora (5%). Ostale su u pozitivnoj zoni, u kojoj četiri prelaze 20%.

Proizvođači
S ukupnim prihodom od 949 miliona eura, na proizvođače otpada 50% sigurnosnog sektora u Italiji. Oni zauzimaju prve pozicije u poretku najvećih kompanija i diriguju ritmom rasta sektora. Analiza 25 najbolje rangiranih proizvođača pokazuje zanimljive promjene u odnosu na prethodnu godinu. Došlo je do nekoliko izmjena na prvim pozicijama (Betafence je skočio na drugo mjesto, a Hikvision Italy pao na četvrto), kao i do ulaska Dahua Technology Italy Srl (koji je kupio Videotrend), Keyline Spa (s rastom od 12%) i Smiths Detection Italia Srl (s prihodom od 70%) na listu najvažnijih proizvođača u sektoru sigurnosti u Italiji.
Prosječan nivo rasta 25 najboljih kompanija ipak prikriva značajnu razliku između poslovnih rezultata koje je ostvario analizirani uzorak. Deset proizvođača bilježi niže prihode, a najmanje šest navodi pad prodaje veći od 8%. Nasuprot tome, sedam kompanija bilježi povećanje od 10%. Detaljnija analiza rezultata po kategorijama proizvoda vodi nas do pozitivnih rezultata u sektorima protivpožarne zaštite i videonadzora, uz mali rast (+1,7%) u kategoriji protivprovalnih sistema. Više ujednačenosti unutar uzorka postoji u segmentu povrata na investicije i opće profitabilnosti. Bez obzira na liniju proizvoda ili veličinu proizvođača, profitabilnost raste i veća je u prosjeku za 11%. Samo jedan operater među 25 kompanija bilježi pad u tom segmentu.

Proizvođači/distributeri
Osam kompanija uvršteno je u kategoriju proizvođača/distributera. To su firme koje proizvode opremu i rade kao distributeri za potrebe drugih proizvođača. One imaju registrovane kancelarije u Lombardiji i Pijemontu, ostvaruju ukupan prihod od 66,2 miliona eura, ali imaju poteškoća s rastom. Pet od osam kompanija zabilježilo je pad prodaje viši od 5% i ovo je druga takva godina zaredom za četiri od njih. U odnosu na prošlogodišnju rang-listu, tri operatera su napustila tržište: Siqr Srl i Mesa Srl (oba u stečaju) i Videotrend (sada radi pod brendom Dahua Technology Italia). U smislu pozicioniranja, Gunnebo Italia SpA drži prvo mjesto u ovoj kategoriji, iako s manjim prihodima (-5%).

Proizvođači kablova
I u ovom istraživanju proizvođači kablova se tretiraju kao posebna kategorija s obzirom na to da oni uglavnom rade i s drugim sektorima izvan sigurnosnog. Poredak devet kompanija u ovom segmentu nije se promijenio od prošle godine. Prve dvije pozicije još drže Ramcro Spa (s rastom od 13%) i Cavicel Spa (+12%). Tri proizvođača kablova od osam najboljih prijavila su pad prihoda, iako je na nivou uzorka zabilježen prosječni rast od 4,6% i ukupni od 5,8%. Iako je trend ekspanzije ovog segmenta pozitivan, on pokazuje znakove usporavanja u odnosu na iznenađujućih 10% iz prošle godine. Prosječna profitna marža iznosila je 8%.

Distributeri
Distributeri aktivni u sektoru sigurnosti ostvarili su ukupan prihod od 595 miliona eura. Na njih otpada 32% ukupnog tržišta i imaju 1.521 zaposlenika u Italiji. Ove godine 141 kompanija iz ove kategorije ostvarila je rast od 12% i ovaj trend se nastavlja iz prethodne godine (31%). Među 25 najboljih našle su se i nove kompanije Omega Srl i Microcontrol Electronic Srl, koje su zabilježile rast od 8%, odnosno 21%. Prvu poziciju drži Allnet Italia Spa s gotovo 60 miliona eura, dok je Anixter Italia Srl skočio s osmog mjesta na četvrto (s rastom prihoda od 43%). Prosječna profitabilnost distributera je u značajnoj mjeri usklađena s onom kod proizvođača, ali je broj kompanija s “niskim” finansijskim rejtingom znatno manji. Samo 12 od 141 firme ima umjeren ili visok rizik od bankrota, što je jasan signal da sektor distribucije jača i pruža značajne mogućnosti za razvoj.

Sistem-integratori
Na 81 sistem-integratora otpada 14,5% italijanskog sektora sigurnosti. S prosječnim prihodom od nešto više od pet miliona eura i negativnom stopom rasta (-0,5%) čini se da je ova kategorija napravila korak unazad u odnosu na prošlu godinu. Njihovi poslovni problemi najviše pogađaju male/srednje velike firme koje posluju u pokrajinama. S druge strane, najveće kompanije (25 njih) bilježi stabilan rast (+ 6%) i održava solidan nivo profitabilnosti. Četrnaest od 25 preduzeća povećalo je prihode, a samo dva posluju s gubitkom. Među najviše rangiranim kompanijama vrijedi spomenuti skok na treću poziciju koji je ostvario Scame Sistemi, kao i uspon kompanije Saiet Telecomunicazioni Srl. U kategoriji 25 najboljih sistem-integratora našlo se i sedam novopridošlica: Surveye Srl, Consiag Spa, Co.Gen. Spa, Consorzio Stabile Goss Italia, Tonali Spa, Elettronica Cortesi i Consorzio Secap. Prva dva mjesta ponovo zauzimaju Project Automation Spa i Dab Sistemi Integrati Srl, a njihovi rezultati su nešto lošiji od prošlogodišnjih.

Zaključak
Navedeni podaci i analize iz ovog istraživanja ukazuju na to da je italijanski sigurnosni sektor porastao, dok je broj uključenih kompanija pao sa 397 na 363, a uočen je i blagi rast nivoa profitabilnosti i prosječne finansijske održivosti u sektoru. To je u skladu s trendovima kretanja ka konsolidaciji koji su zabilježeni u sličnim industrijama u Italiji i drugim zemljama. Vodeće sigurnosne kompanije u zemlji sada su u prosjeku veće, produktivnije i profitabilnije nego prošle godine. Među segmentima koji se posebno brzo šire izdvajamo distributere (+12,2%) i proizvođače videonadzornih uređaja (+10,9%) te opreme za protivpožarnu zaštitu (+10,6%). Registrovani rast u sektoru sigurnosti ove godine nije ujednačen i odnosi se samo na 50% kompanija iz uzorka. Segmenti koji su najviše pogođeni padom rasta su sistem-integratori (-0,5%), proizvođači/distributeri (-3%) i preduzeća u južnoj Italiji (-0,5% uz značajan pad broja firmi). Izgleda da sigurnosni sektor u naredna 24 mjeseca čeka dalje smanjenje broja aktivnih tržišnih igrača i jača polarizacija između kompanija koje su finansijski stabilne. Postoji mogućnost da će, kao i ranije, u narednih nekoliko mjeseci doći do novih spajanja i akvizicija s ciljem jačanja sinergije i konkurentnosti te optimizacije investicija.

Radarska tehnologija za veći domet detekcije

Radar ima veliku prednost u odnosu na lidar i druge tehnologije detekcije unutar perimetra zbog mogućnosti rada i u nepovoljnim vremenskim i svjetlosnim uslovima. Na performanse radara ne utječu nikakve ambijentalne promjene, tako da se može koristiti za detekciju unutar perimetra i u zahtjevnim okruženjima
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Zahvaljujući velikom dometu detekcije i mogućnosti rada u lošim vremenskim uslovima i zahtjevnim okruženjima, uključivanje radara u sigurnosna rješenja za zaštitu perimetra moglo bi sigurnosnim operaterima ponuditi bolju vidljivost i veće uštede. Tehnologije radara i lidara (Light Detection and Ranging) ne samo da napreduju nego i šire svoje polje primjene. Lidar je poznat po primjeni na tržištu naprednih sistema za pomoć pri vožnji (ADAS), ali i u sektorima kao što je odbrana. Radar se, međutim, pokazao korisnim za sigurnosne i videonadzorne funkcije na aerodromima, graničnim prijelazima i lukama.

Kada je riječ o raširenosti, Sjeverna Amerika je prednjačila na ovom tržištu u 2017. godini. Slijedi je Evropa s „kontinuiranim tehnološkim napretkom i programima dodavanja sigurnosnih i nadzornih radara“, što su glavni faktori koji doprinose rastu prema izvještaju Zion Market Researcha. Azijsko-pacifička regija je najbrže rastuća. U pogledu zaštite perimetra, radar može ponuditi značajne prednosti za identifikaciju uljeza. Globalno tržište radara za sigurnost i nadzor će do 2024. dostići vrijednost od 10,6 milijardi dolara, u odnosu na sedam milijardi 2017. godine, procjenjuje ZMR. Rast tržišta uglavnom se pripisuje povećanju broja navigacijskih radara, koje koriste bespilotne letjelice, kao i većoj potražnji za kompaktnijim i energetski efikasnim radarima.

Superiornost radara za zaštitu perimetra
Iako se i lidar i radar mogu koristiti za zaštitu perimetra, potonji je bolji izbor iz više razloga. Obje tehnologije imaju mogućnost skeniranja u rasponu od 360 stepeni, no njihovi dometi i metode detekcije se razlikuju. Osim toga, razlikuju se i podaci koje generiše njihov hardver: iako radar može „vidjeti“ na većoj udaljenosti, lidar nudi veću rezoluciju slike. Zbog toga ih njihove prednosti u pogledu primjene ne čine istovjetnim kandidatima za zaštitu perimetra. „Radar je pogodniji za nadzor šireg područja zbog većeg dometa detekcije. Lidar ima mnogo kraći domet zbog atmosferskih utjecaja i ograničene izlazne snage. Radar i lidar se obično koriste za otkrivanje uljeza u vidu osoba i vozila, ali su nedavno prilagođeni i za praćenje dronova“, objašnjava Phil Avery, direktor Navtech Radara.

Iz perspektive perimetarskog nadzora, radar je superiornija opcija. Često se smatra pogodnijim rješenjem u odnosu na tradicionalne mjere zaštite perimetra jer omogućava detekciju unutar i izvan njega, smatra Avery. „To operaterima na lokacijama daje cjeloviti uvid u događaje koji se odvijaju unutar i izvan kompleksa koji pokrivaju. Radar ima veliku prednost u odnosu na lidar i druge tehnologije detekcije unutar perimetra zbog mogućnosti rada i u nepovoljnim vremenskim i svjetlosnim uslovima. Na njegove performanse ne utječu nikakve ambijentalne promjene, tako da se može koristiti za detekciju unutar perimetra i u zahtjevnim okruženjima. Lidar može biti veoma osjetljiv na prašinu, pijesak i maglu, koji negativno utječu na njegove performanse. Jednak učinak imaju i jaka kiša i snijeg, što ga čini manje prikladnim rješenjem za korištenje unutar perimetra na otvorenom, osim za kraće domete“, objašnjava Avery.

Još jedna prednost korištenja radara za velike površine je to što je jeftiniji od tradicionalnih mjera zaštite perimetra kao što su ograde, svjetla, stražari i kamere. „Jedan radar može pokriti stotine kvadratnih kilometara, vrlo je pouzdan i radi u gotovo svim vremenskim uvjetima, danju i noću, i s njim nemate stalne troškove“, kaže Bill Drafts, direktor marketinga proizvoda za integrisana rješenja za javne i vojne projekte u FLIR Systemsu. Budući da ima veći domet, potrebno vam je manje senzora za jednak nivo pokrivenosti lokacije. „Prednost nadzora širokog područja je u tome što se operaterima unaprijed šalje upozorenje. Zbog toga imaju dovoljno vremena za presretanje uljeza i tako smanjuju vjerovatnoću od stvarnog narušavanja sigurnosti. Osim toga, senzori kontinuirano prate uljeze unutar perimetra, što znači da će operateri u svakom trenutku znati njihovu tačnu lokaciju. Tradicionalne metode su daleko nepreciznije i često su sposobne samo za detekciju unutar perimetra, bez dodatnih informacija nakon što se uljez udalji od ograde“, dodaje Avery.

Nije sve ni idealno
Prednosti radara, međutim, ne znače da je on savršeno rješenje. Obje tehnologije su u nepovoljnom položaju zbog vidljivosti. Naprimjer, krupni objekti kao što su zgrade ili drveće mogu utjecati na performanse detekcije jer zaklanjaju vidik. „Prilikom postavljanja radara važno je osigurati da ima čisto vidno polje. Oni ne mogu vidjeti kroz svaki objekt. Također ih je važno postaviti dalje od velikih objekata koji mogu dovesti do odbijanja energije, što može ograničiti efikasnost radara“, objašnjava Drafts i dodaje: „Ako instalacija mora biti blizu velikog objekta, emisija se može maskirati. To znači da će se prilikom okretanja radara snop impulsa prekidati u kontaktu s objektom, čime se eliminiše odbijanje. Na kraju, radar treba postaviti dovoljno visoko iznad tla da bi se spriječili problemi s više putanja. U principu, što je veći potrebni domet, radar se postavlja više.“

Kamere kao partner radaru
Jedan od načina da se ublaže nedostaci radara kao rješenja za zaštitu perimetra jeste da ih se kombinuje s drugim senzorima, kao što su videonadzorne kamere. Kao i radari, kamere same po sebi nisu dovoljno efikasno rješenje za zaštitu perimetra. Zbog toga je najbolje da se te dvije vrste proizvoda integrišu kako bi sigurnosno osoblje imalo pristup informacijama koje se ne tiču samo položaja objekata nego i njihove vizualizacije. „Kamere nude prepoznavanje subjekata kao prijatelja ili uljeza, a mogu pratiti samo područje koje pokrivaju. To je još veći problem kada su ciljevi brojni ili se nalaze na većim udaljenostima jer ih kamera mora zumirati. Pri tome se njeno vidno polje značajno sužava i ograničava uvid u situaciju na terenu. Dok kamera identificira udaljenog uljeza, drugi napadači mogu ući u praćenu zonu izvan vidnog polja kamere“, kaže Drafts.

S druge strane, radari detektiraju sve ciljeve, u rasponu od onih manjih dimenzija, poput komercijalnih dronova, do velikih objekata kao što su brodovi, a sve to bez promjene u vidnom polju, navodi Drafts. „Radar svake sekunde neprekidno skenira prostor u rasponu od 360 stepeni, tražeći bilo koju metu koja reflektuje emitovanu energiju natrag do njega. Idealno rješenje za zaštitu perimetra uključuje radar, kameru i softver za upravljanje i kontrolu. Radar detektuje cilj, a softver naređuje kameri da se okrene kako bi ga upratila i omogućila identifikaciju uljeza.“ Avery ističe radarsku tehnologiju kao što je AdvanceGuard, proizvod kompanije Navtech Radar. Ovo rješenje može se integrisati s termalnim ili videonadzornim kamerama ili s mrežom senzora za potpunu pokrivenost konkretne lokacije. Visoka rezolucija koju nudi omogućava sistemu da prepoznaje različite ciljeve koristeći karakteristike kao što su njihova brzina, smjer kretanja i veličina.

Najvažnije vertikale
Potražnja za radarskim i lidarskim tehnologijama i dalje raste. Jedan od razloga za to su nedavni slučajevi upada u perimetre na aerodromima, koji su uzrokovali velike poremećaje u rasporedu letova, narušili ugled nadležnih tijela i mnogo koštali PR timove tokom upravljanja krizom, navodi Avery. Lokacije s kritičnom infrastrukturom žele smanjiti troškove sigurnosti i broj nepotrebnih lažnih alarma. Iako se lidar može koristiti za detekciju unutar perimetra, on je pogodniji za vertikale kojima je potrebna detekcija kraćeg dometa, a na lokacijama nema problema s nepovoljnim vremenskim prilikama. Tu spadaju industrijski objekti ili instalacije u zatvorenom prostoru. Međutim, radar je idealan izbor za zaštitu perimetra na velikim, otvorenim lokacijama, jer je vrlo robustan i kvalitetno radi i pri nepovoljnim meteorološkim uvjetima ili u zahtjevnim okruženjima. Osim toga, detekcija dugog dometa je najkorisnija na lokacijama na kojima prostrani tereni unutar i izvan perimetra zahtijevaju pouzdanu detekciju.
„Ako se stićeno područje nalazi u sredini šume ili je okruženo drvećem ili visokim objektima, radari nisu najbolji izbor za zaštitu. Istovremeno, svaka vertikala s otvorenim terenima koja zahtijeva ekonomičan i kontinuiran nadzor može imati koristi od njega. Ovo uključuje, ali nije ograničeno na kritičnu infrastrukturu, luksuzne stambene objekte, brane, luke, aerodrome, zatvore, granične prijelaze, vojne objekte, stadione, državne zgrade, postrojenja za proizvodnju energije i podstanice. Sve ove vertikale mogu koristiti i koriste radarsku tehnologiju za zaštitu perimetra. Stalna pokrivenost, rad tokom dana i noći, različite vremenske prilike, manje dimenzije, duži domet, isplativost i relativna tajnost faktori su koji doprinose njenom širem korištenju i primjeni“, smatra Drafts. Budući da se oba sistema mogu montirati na postojeću infrastrukturu, oni tokom instalacije ne podrazumijevaju prekide u svakodnevnim aktivnostima i svode prateće troškove na minimum.

Napredak radarske tehnologije
Zion Market Research navodi da tehnološki napredak radarskih sistema može otkriti nove pravce razvoja tržišta sigurnosti i nadzornih radara u bližoj budućnosti. Rastuća potražnja za radarskim i lidarskim tehnologijama dovela je do pojave da kompanije kontinuirano razvijaju tehnologije koje odgovaraju specifičnim potrebama kupaca. Napredak radarske tehnologije, poboljšani algoritmi klasifikacije ciljeva, pad cijena i jednostavnost upotrebe ubrzali su primjenu ovih tehnologija za potrebe zaštite perimetra, navodi Drafts. „Kako su dronovi postali dio spektra potencijalnih prijetnji, radari su, poput onih iz FLIR Ranger serije, morali evoluirati kako bi ih mogli pratiti. Oni za nadzor perimetra ranije su se obično postavljali na tlo, što znači da su imali elevacijski snop impulsa širok pet ili manje stepeni prilikom usmjeravanja radara za detekciju uljeza na tlu. Tehnologija je u posljednje evoluirala, tako da danas može otkrivati i prijetnje iz zraka poput dronova, uz elevaciju snopa impulsa u rasponu od 20 do 60 stepeni. Povećana visina snopa nudi skoro hemisferičnu detekciju prijetnji na tlu i u zraku“, objašnjava Drafts.

Navtech Radar je nedavno unaprijedio svoj AdvanceGuard sistem kao sigurnosno rješenje za nadzor pomoću radara visoke definicije. Sada uključuje i opciju prepoznavanja „prijatelja“ ili „neprijatelja“. „Sistem koristi detekciju zasnovanu na pravilima, tako da se regularne aktivnosti filtriraju, a učestalost pojave lažnih alarma svodi na minimum. On analizira ponašanje, pri čemu se prepoznaje razlika između normalnih aktivnosti, kao što je dolazak vozila uposlenika, od pojave uljeza i prijetnji. Za razliku od drugih radarskih i lidarskih sistema, AdvanceGuard nudi kontinuirani uvid u situaciju tokom trajanja jednog događaja i operaterima prikazuje tačnu lokaciju uljeza u realnom vremenu. Njegova funkcija ranog otkrivanja veoma je važna za kompleksne lokacije, kao što su aerodromi, gdje je presretanje uljeza ključno prije samog narušavanja sigurnosti. Tako se na minimum svode poremećaji koji mogu biti dugotrajni, skupi i opasni“, kaže Avery. Uz napredak ovih tehnologija i napore koje kompanije ulažu u razvoj najboljih rješenja za svoje klijente, polje primjene radara za zaštitu perimetra će se zasigurno proširiti u godinama koje dolaze.

Zaštita perimetra probija nove granice

Povećana potražnja za zaštitom perimetra posljedica je napretka u oblasti pratećih tehnologija. Sve više klijenata počinje shvatati zaštitu perimetra kao neophodan sistem obavještavanja za potrebe zaštite svog poslovanja
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Zaštita perimetra prošla je dug put od vremena postavljanja jednostavnih ograda na vanjskim granicama objekata. Ovo tržište i danas nastavlja rasti zbog globalnog jačanja terorističkih prijetnji. Očekuje se da će tržište sistema za zaštitu perimetra do 2022. dostići vrijednost od 196,6 milijardi dolara. Poređenja radi, 2017. godine vrijedilo je 110,6 milijardi dolara. Ovaj trend će pratiti i složena godišnja stopa rasta od 12,2 posto, navodi se u izvještaju kompanije Marketsandmarkets. Rast tržišta se u prvom redu pripisuje povećanju broja terorističkih napada širom svijeta. Nova tehnološka dostignuća u segmentu videonadzora također jačaju potražnju za sistemima i uslugama u oblasti zaštite perimetra, uz širu primjenu interneta stvari (IoT) i pametnih tehnologija.

Terorizam i migracije kao pokretači
Za Sjevernu Ameriku se očekuje da će zadržati najveći udio na globalnom tržištu. Tamo su jačanje terorističkih aktivnosti, ilegalne imigracije i kriminal najveći faktori intenzivnijeg rasta tržišta sistema za zaštitu perimetra, navodi Marketsandmarkets. Dori Ribak, zamjenik direktora marketinga u RBtec Perimeter Security Systemsu, ukazuje i na rast slučajeva kriminala, krađa i vandalizma na komercijalnim i industrijskim tržištima u Sjevernoj Americi. On to pripisuje nedovoljnom dostupnošću policije, što prisiljava kompanije da se štite same. Najbrži rast tržišta zaštite perimetra predviđa se za Azijsko-pacifičku regiju (APAC). To je posljedica ekonomskog razvoja u segmentu infrastrukture (npr. aerodroma, željeznica i autoputeva) te snažnog rasta sektora finansijskih i bankarskih usluga.

Vertikale traže više
Sve izraženije prijetnje učinile su perimetarsku sigurnost mnogo važnijim faktorom za kritičnu infrastrukturu kao što su komunalije, transport, državni i vojni objekti, navodi se u izvještaju kompanije Memoori. Razne prijetnje mogu uzrokovati teške poremećaje u njihovom funkcionisanju i dovesti do velikih gubitaka za cijelu ekonomiju. Kompanije specijalizirane za perimetarsku zaštitu prepoznale su stabilan rast na tržištu kao posljedicu podizanja svijesti o potrebi zaštite kritične infrastrukture i spremnosti na ulaganje. Stewart Dewar, Senstarov menadžer proizvoda, navodi komunalne usluge, naftu i plin, komercijalni sektor i zatvore kao vertikale s izraženim rastom, koji prati i potražnja. „Postoji svojevrsni pritisak na energetska i komunalna preduzeća u smislu potrebe da cjelodnevno paze i štite svoje lokacije od niza prijetnji, uključujući vandalizam, napade militanata i terorističke aktivnosti. Ovaj rast je djelimično potaknut i donošenjem većeg broja državnih propisa“, kaže Dewar. Sektor nafte i plina je već dugo snažan faktor razvoja globalnog tržišta sistema za zaštitu perimetra, i to zbog različitih prijetnji s kojima se stalno suočava. Dewar navodi da brojne zemlje – čak i one koje se, poput Kanade, suočavaju s nešto nižim rizikom – ulažu mnogo novca u zaštitu nadzemne infrastrukture, prvenstveno zbog razvijenije svijesti o njenom ključnom značaju.

U komercijalnom sektoru povećana potražnja za zaštitom perimetra posljedica je napretka u oblasti pratećih tehnologija. Ovaj trend zaštitu perimetra čini prikladnijom i pristupačnijom za manje instalacije. Sve više klijenata počinje shvatati zaštitu perimetra kao neophodan sistem obavještavanja za potrebe zaštite svog poslovanja. „Kompanije stalno traže rješenja koja se lako mogu dodati postojećim ogradama“, kaže Ribak. U centrima podataka se također povećava broj instaliranih sistema jer sve više pojedinaca i organizacija koristi usluge u oblaku. Kao takvi, centri podataka postali su potencijalne mete za napadače. „Ovi centri dobijaju na važnosti, što povlači pojačanu sigurnost“, dodaje Dewar.

Šta je aktuelno?
Očekuje se da će integracija i prihvatanje novih i naprednih tehnologija doprinijeti rastu tržišta. Kompanija Memoori ukazuje na napredak senzorske i bežične tehnologije, radara te integracije s videonadzorom, kontrolom pristupa i vanjskom rasvjetom kao na faktore koji će dodatno ojačati potražnju na tržištu. Očekuje se da će uvođenje videoanalitike i softvera za duboko učenje imati veliki utjecaj na tržište alarma i perimetarske zaštite.

„Stalna poboljšanja videoanalitičke tehnologije u kombinaciji s videonadzornim kamerama s boljim performansama i nižim troškovima unapređuju efikasnost primjene analitike kao dijela rješenja za zaštitu perimetra“, navodi Dewar. Integracija sistema za potrebe kreiranja sveobuhvatnih sigurnosnih rješenja ključni je trend za tržište sistema za zaštitu perimetra, smatra Dewar i kaže: „Naprimjer, Senstar LM100 objedinjuje detekciju upada na perimetru i inteligentno osvjetljenje. Ovi kombinovani sistemi nude niže ukupne troškove vlasništva uz poboljšanje odvraćanja od napada, otkrivanja i procjene.“

Tomohiro Tsuji, viši menadžer prodaje i marketinga u Optexu, objašnjava da tehnologija za prepoznavanje slike utječe na zaštitu perimetra nudeći dodatne mogućnosti za videonadzorne kamere, kao što su prepoznavanje objekata, ljudi, automobila i životinja. Međutim, performanse detekcije i pouzdanost nisu ispunili očekivanja industrije zbog nedostataka samih alarma, kao i problema s lažnim alarmima, koji su posljedica svjetlosti, kiše, insekata itd. „Zbog toga se za postizanje boljih performansi koriste provjerene tehnologije kao što su laseri, optička vlakna, infracrvena svjetla, mikrotalasni, pa čak i pasivni infracrveni zraci“, dodaje on. Kako se tehnologija optičkih vlakana sve više koristi za ograde i podzemne sisteme zaštite perimetra, njena popularnost se temelji na potpunoj otpornosti na udare munje i elektromagnetske smetnje, objašnjava Dewar. Istovremeno, ona je potpuno sigurna za upotrebu u područjima u kojima postoji opasnost od curenja eksplozivnog plina.

Popularne opcije za odabir senzora
Očekuje se da će napredak tehnologije senzora u budućnosti dovesti do rasta sektora zaštite perimetra. Međutim, senzori su već među najpopularnijim tehnologijama na tržištu sistema za zaštitu perimetra, bilo da je riječ o onima koji se postavljaju na ograde ili tehnologiji za detekciju vibracija ili toplih tijela. „Senzori koji se postavljaju na ograde su općenito zabilježili rast u posljednjih nekoliko godina. Ovo je rezultat tehnološkog napretka, koji uključuje naprednije softverske algoritme, koji smanjuju učestalost lažnih alarma i nude veću preciznost na samoj lokaciji. Uz ova poboljšanja, senzori za ograde se sada tretiraju kao poželjnija opcija nego što su to nekada bili“, navodi Dewar. Integracija senzora za ograde s drugim sistemima, kao što je inteligentno osvjetljenje, omogućava i nove funkcije i aplikacije. „Naprimjer, inteligentno osvjetljenje može reagirati na upade prilagođavanjem intenziteta svjetla ili strobiranja u ugroženim zonama ili čak i na nivou pojedinačnih izvora svjetla, čime se povećavaju mogućnosti odvraćanja i procjene prijetnje“, dodaje on. Kao senzore koji dobijaju na popularnosti Ribak navodi kablovske senzore vibracija za ograde i podzemne seizmičke detektore. Oba tipa se kao setovi mogu povezati sa standardnim alarmnim ili videonadzornim sistemom.

Pristupačnija zaštita perimetra uz plug & play sisteme
Prepreke široj primjeni novih tehnologija često se mogu pripisati cijeni i kompleksnoj instalaciji. Uz plug & play rješenja sada više vertikala može ugraditi sisteme zaštite perimetra. U kompaniji RBtec su svjesni migracije sa sistema koji su prilagođeni korisniku, komplikovani za instalaciju i skupi za nabavku i održavanje na ekonomične plug & play sisteme, koji ne zahtijevaju iskustvo, certifikaciju ili obuku za upotrebu i održavanje. Dori Ribak, predstavnik kompanije, ovo opisuje kao jedan od najvažnijih trendova na globalnom tržištu sistema zaštite perimetra. „Naprimjer, prostori za samostalno skladištenje ili prodajni objekti koji su se suočavali sa čestim provalama i probijanjima ograde bi prije pet godina morali priznati da nemaju rješenja za svoje probleme. Na kraju bi morali pristati na IC detekciju, koja bi kontinuirano izazivala lažne alarme zbog vegetacije, vremena i životinja. Isto tako, oni su mogli pokušati riješiti problem pomoću kamera koje su im obično prikazivale čovjeka u kapuljači s ukradenim vozilom ili koristiti jeftinu analitiku, koja aktivira lažne alarme kada padne kiša“, kaže Ribak.

Danas, uz jednostavne komplete kablovskih senzora za ograde, sigurnosni operateri imaju pristup rješenjima koja ranije nisu mogli priuštiti ili za koja nisu posjedovali tehnička znanja. „Ovi kompleti se mogu kupiti kod standardnih distributera kao što su ADI i Anixter, kod kojih većina sistem-integratora ide kupovati ostalu opremu. To pomaže u pojednostavljivanju cijelog procesa osiguravanja objekata kao što su prostori za samostalno skladištenje. Korisnici sada mogu jednostavno otići do svog ponuđača sigurnosnih usluga i zamoliti ih da dodaju detekciju upada na njihovu ogradu i povežu je s postojećim alarmnim protivprovalnim sistemom. Osim toga, integrator koji se nikada u životu nije bavio zaštitom perimetra može jednostavno kupiti sistem i instalirati ga, bez brige o tome hoće li isporučiti kvalitetan i funkcionalan sistem“, dodaje on.

Primjena videoanalitike i termovizije
Ugrožavanja sigurnosti perimetra dešavaju se u cijelom svijetu. Kao dio sveobuhvatnog sistema perimetarske zaštite, videonadzorne kamere opremljene termovizijom i videoanalitikom mogle bi imati ključnu ulogu u praćenju potencijalnih uljeza.
Napredni tehnološki razvoj videonadzora označen je kao jedan od faktora koji potiču potražnju za uslugama i sistemima za zaštitu perimetra, navodi se u izvještaju kompanije MarketsandMarkets. Međutim, uljezi već dugo iskorištavaju tehnološke slabosti tradicionalnih videonadzornih kamera. To uključuje mrtve uglove i ljudske greške. Da bi suzbila ove slabosti, industrija je do sada primjenjivala dva pristupa. „Prvo, tu je analiza videosadržaja (VCA), koja pomaže da se efikasno otklone nedostaci povezani s ljudskim greškama i aktiviraju automatizirani alarmi prilikom detekcije uljeza. Drugo, nedostaci kamera vidljive svjetlosti mogu se otkloniti korištenjem termalnih kamera. U pitanju je praćenje toplinskih tragova uljeza pomoću uređaja koji su u posljednjih nekoliko godina postali snažniji i pristupačniji“, navodi Dmitry Rybakov, menadžer za marketing proizvoda za EMEA regiju u kompaniji Bosch Security and Safety Systems.

Da bi se postigao željeni učinak, VCA i termalne kamere moraju raditi zajedno. „Bez mogućnosti da termalne kamere snimaju u ekstremnim uslovima kao što su kiša, dim i odsjaj, čak i najmoćniji algoritmi za analizu sadržaja ne mogu otkrivati uljeze koji koriste mrtve uglove kamera. Bez pomoći videoanalitike, termalne kamere postaju tek dodatni ekran koji se slabo prati u kontrolnoj sobi, zbog čega u roku nekoliko minuta može doći do ljudske greške“, objašnjava Rybakov.

Kao rezultat toga, kompanije poput Boscha razvile su termalne kamere s ugrađenom inteligentnom videoanalitikom, kao što je DINION IP Thermal 8000. U okruženju zaštite perimetra termalne kamere poput onih iz Boscha mogu pomoći sigurnosnim operaterima na način da im ponude pristup najrelevantnijim mogućim podacima. Iako termalne kamere nisu zamjena za kamere vidljive svjetlosti, njihovo kombiniranje može ponuditi najdetaljniji uvid u situaciju na terenu i pomoći operaterima da blagovremeno prepoznaju određene subjekte. „Dodavanje termalnih kamera s inteligentnom videoanalitikom na postojeća sigurnosna rješenja garant je da korisnici neće tek tako propustiti potencijalnu prijetnju i da mogu brzo doći do preciznih podataka, bez obzira na ekstremne uvjete“, kaže Rybakov.

Banke se oslanjaju na veću otvorenost

Otvoreno bankarstvo planira uvesti revoluciju u finansijske usluge. Banke i pružatelji usluga u oblasti platnog prometa morat će raditi zajedno kako bi ponudili besprijekorno korisničko iskustvo. Hoće li to trasirati put da novi igrači ukradu klijente od tradicionalnih banaka ili je ovo prilika za banke da se transformišu iznutra? Ko je stvarni vlasnik vaših bankovnih podataka?
Priredila: redakcija a&s Adrije
E-mail: redakcija@asadria

Godinama je odgovor na ova pitanja bio jednostavan: vaša banka. Jednom mjesečno biste dobijali pisani izvještaj koji vam daje uvid u transakcije, a ostatak vremena samo banka ima uvid u ostale informacije. To niko do sada nije dovodio u pitanje. Ali onda je došla digitalizacija i s njom su se pojavili i veliki podaci. Spotify nam danas predlaže muziku koja bi nam se mogla svidjeti, a Uber ucrtava najkraću rutu do našeg doma. No, uprkos tome, ljudi su počeli uviđati moć podataka koji će omogućiti pružanje praktičnijih i njima prilagođenih usluga.

Djeljenje podataka
Bitno je napomenuti da isto važi i za zakonodavce Evropske unije, koji su predložili da se korisnicima omogući da dijele bankovne podatke s bilo kojim brendom kojem vjeruju. Rezultat inicijative je ažurirana Direktiva o platnim uslugama (PSD2), usvojena 2015. godine. PSD2 zahtijeva od svih banaka u EU da kreiraju interfejse za programiranje aplikacija (API), a zatim ih podijele s ovlaštenim trećim stranama. Klijenti mogu predati svoje bankovne akreditive određenim kompanijama, koje te podatke koriste za kreiranje boljih proizvoda ili olakšavanje procedura plaćanja. Naprimjer, britanski startup Funding Options bavi se povezivanjem kompanija sa zajmodavcima. Ranije je to podrazumijevalo da se od klijenta traži da popuni dugačke obrasce i dostavi osjetljive lične dokumente. Korištenjem bankovnih API-ja za pregled računa Funding Options je eliminirao te zahtjeve i sada se cijeli posao može obaviti za nekoliko minuta.

Novi pristup
No, hoće li klijenti zaista povjeriti svoje bankovne podatke trećim stranama? Conrad Ford, generalni direktor kompanije Funding Options, misli da hoće. „Prije pet godina ne biste ušli u automobil nepoznatog čovjeka u dva sata ujutro ili dopustili da stranac spava u vašoj kući samo zato što vam to kaže vaš telefon. Sada to radite. Naposljetku ćemo vidjeti istu promjenu razmišljanja i u oblasti finansijskih usluga. Samo će za to trebati vremena“, smatra on. Funding Options je samo jedan od više desetaka start-upova kojima je odobren pristup bankarskim API-jevima u Velikoj Britaniji (putem inicijative Open Banking, koja je slična kao PSD2, samo za Veliku Britaniju). Te kompanije jasno kažu da žele unijeti inovacije u bankarski sektor, a to žele i regulatori. Međutim, je li to ono što i banke žele? Neki tvrde da se banke plaše ovakve konkurencije i da su nespremne za prihvatanje koncepta otvorenosti. Louise Beaumont, kopredsjednica Radne grupe za otvorene banke u organizaciji TechUK, smatra da većina banaka nevoljno razvija API interfejse i namjerno to loše radi. „To je kao kada 14-godišnji dječak kaže da će oprati suđe, ali to toliko loše uradi da ga ne poželite ponovo pitati“, kaže ona. Kieran Hines, menadžer finansijskih usluga u konsultantskoj firmi Ovum, ima nešto blaži stav prema bankama. „Banke rutinski pristupaju svojim API-jevima, ali su ograničene usklađivanjem s propisima i kratkim rokovima“, kaže on.

Banke i pitanje povjerenja
Širom Evropske unije regulatori su primorali banke da trećim stranama učine dostupnim podatke o klijentima (uz njihovu dozvolu). To je dovelo do spekulacija da bi ovi novi tržišni igrači mogli „eliminirati“ banke. Ako iTunes može zamijeniti HMV, a Netflix eliminirati Blockbuster, zašto digitalni igrači ne bi mogli uraditi isto s bankama? Tu je ključno pitanje povjerenja. Jedna stvar je promjena pristupa konzumaciji digitalnih sadržaja, a sasvim drugo je posrednik preko kojeg primate platu. Studija za 2017. godinu koju je na području Velike Britanije radio Accenture dodatno potvrđuje ove dileme:
– 69% potrošača ne želi dijeliti informacije o svom računu s trećim stranama
– 53% kaže da nikada neće koristiti otvoreno bankarstvo
– 73% nerado dijeli lične finansijske informacije s trgovcima
– 93% nerado dijeli iste informacije s kompanijama koje se bave socijalnim medijima
– 59% ima povjerenje samo u banke kada je riječ o informacijama o računima

Mogućnosti i rizici
Lako je shvatiti zašto su banke nervozne. Riječ je o pitanju odgovornosti: u slučaju povrede podataka, većina klijenata će uputiti žalbe bankama, čak i ako je to posljedica greške treće strane. Ipak, veća briga je ona egzistencijalna. Banke se plaše da bi novi i disruptivni tržišni igrači, bilo da je riječ o malim start-upovima ili etabliranim brendovima kao što su Amazon i Facebook, mogli iskoristiti novu otvorenost da im preotmu klijente. Međutim, nedavni izvještaji ipak ukazuju na suprotno. Kompanija Accenture je 2017. godine otkrila da 69% klijenata u Velikoj Britaniji ne planira dijeliti lične finansijske podatke sa trećim stranama. Isto tako, 59% ispitanika je izjavilo da ima povjerenja samo u banke kada su u pitanju informacije o računima. To bi značilo da su one u povoljnoj poziciji da same istraže nove mogućnosti. Zapravo, neke to već i rade. Francuska Credit Agricole učinila je svoje API-je dostupnim već 2012. godine i pokrenula vlastiti CAStore kao platformu za pristup aplikacijama i uslugama koje se kreiraju na ovaj način. Španska BBVA banka isto je uradila 2013. godine. U Skandinaviji Nordea je također usvojila otvoreni pristup i sada ima više od 800 programera koji rade na njenom API programu. „To je bio pametan potez. Regulativa nam pomaže, a banke reaguju na nju. Ovo je za nas prilika da saznamo nešto više o našim klijentima. Mi nemamo monopol na dobre ideje, posebno u pogledu korisničkog iskustva i prezentacije podataka o računima“, kaže Ewan MacLeod, direktor digitalnog sektora u Nordei.

API ili screen scraping tehnologija?
Čak i prije uspona tzv. otvorenog bankarstva, neke kompanije su nudile usluge koje su omogućavale osobama da objedine sve informacije o svojim računima na jednom mjestu. Kako su to radili bez API-ja? Zahvaljujući screen scraping tehnologiji izvlačenja podataka tzv. struganjem s ekrana. U tom slučaju klijent bi dijelio svoje šifre s trećim stranama, koje bi naknadno mogle pretražiti račun u potrazi za podacima koji im zatrebaju. Ovo možda zvuči rizično, ali milioni klijenata su pristali na ovaj model. Kompanije kao što je američki Yodlee zabilježile su brz rast zahvaljujući ovom procesu. Sada kada su mnoge banke već razvile API-je, screen scraping pristup bi trebao odumrijeti. Evropska komisija je obećala da će zabraniti tu tehnologiju do septembra 2019. Međutim, mnogi vjeruju da je, s obzirom da API-ji nisu univerzalni i da se razlikuju po mogućnostima, treba zadržati kao rezervnu opciju.

Banke kao agregatori podataka
Prethodni primjeri pokazuju kako banke mogu angažovati programere za kreiranje inovativnih usluga na osnovu već dostupnih informacija o računima svojih klijenata. Druga opcija je da same postanu agregatori podataka, odnosno da pristupaju API-jima drugih finansijskih institucija. U Njemačkoj banka Fidor to već radi. Ona klijentima nudi pristup nizu proizvoda različitih ponuđača posredstvom svog portala. Ovaj koncept postao je poznat kao “bankarstvo kao tržište” i pomaže novim bankama da ponude dodatne usluge, a da ih ne moraju interno razvijati. Naprimjer, Fidor koristi Nutmeg da ponudi usluge ličnog upravljanja bogatstvom, dok se za crowdfunding kapital isto radi preko Seedrs platforme. Međutim, analitičari tvrde da će revolucionarne inovacije tek doći. Oni, uglavnom, vjeruju da će API-ji približiti bankarske usluge svakodnevnom životu. Sulab Agarval, direktor i menadžer plaćanja u Accentureu za Veliku Britaniju i Irsku, objašnjava: “Postoji mogućnost da banke postanu dio nebankarskog ekosistema. Možete zamisliti kako bi uslužne platforme poput Expedije, koja već uveliko zavisi od API-ja za aviolinije, hotele i iznajmljivanje vozila, mogle uvesti bankarske usluge. Banke bi mogle ponuditi kredite i druge usluge na osnovu toga gdje se ljudi nalaze, a ne samo u tradicionalnim bankarskim prostorima.“ Hines iz Ovuma vidi sličnu priliku i u poslovnom svijetu. „Velike firme s više računa u različitim geografskim regijama teško mogu dobiti jedinstven uvid u svoje finansije na jednom mjestu. S API-jem za otvoreno bankarstvo, one bi, teoretski, mogle objediniti sve ove nepovezane podatke u svojim sistemima za upravljanje riznicama“, kaže on.

Kvalitetna autentifikacija
Da bi se ovi scenariji ostvarili, klijenti će morati otkloniti i dileme koje se tiču povjerenja. Već decenijama im se govori da nikada i nikome ne daju svoje akreditive, a sada ih se ohrabruje da to čine. Da bi ih uvjerili u ovo, evropski regulatori insistiraju na kvalitetnoj dvostepenoj autentifikaciji za sve transakcije povezane sa PSD2. Drugim riječima, klijent će prilikom davanja pristupa svom računu nekoj kompaniji morati unijeti šifru ili jednokratni numerički kod ili biometrijski identifikator. Međutim, zakonodavstvo još nije precizno definiralo šta je „kvalitetna“ autentifikacija za klijente. Ustvari, Evropska bankarska uprava ne planira finalizirati svoje regulatorne tehničke standarde do septembra 2019. godine. Dobra vijest je da stručnjaci za sigurnost već razvijaju rješenja koja idu dalje od onih s dva faktora. Gemalto Assurance Hub, naprimjer, analizira hiljade atributa korisnika i uređaja, kao što su geolokacija, profiliranje uređaja, IP adresa, procjena uređaja i biometrija ponašanja. Najvažnije je to da se oni iza toga grupišu u jedinstvenu ocjenu kako bi proces autentifikacije bio ne samo kvalitetan već i brz i neometan. Banke prilikom anonimiziranja podataka mogu biti fleksibilnije u pogledu sigurnosti. Analiza skupova podataka koji ne sadrže lične informacije, ali nude generičke spoznaje može biti jako korisna. Ovo je još jedna atraktivna oblast za banke. Španska BBVA banka već duži niz godina radi s trgovcima na malo i lokalnim vlastima. U okviru ispitivanja za potrebe jedne madridske parade analizirala je podatke s prodajnih mjesta, a zatim u saradnji s općinskim vlastima radila na planiranju najbolje komercijalne rute za potrebe održavanja parade. Beaumont iz organizacije TechUK vjeruje da je ovo pravac u kojem bi se banke trebale kretati. „Zamislite banku koja s energetskom kompanijom radi na identifikaciji ugroženih klijenata i pružanju pomoći prije nego što ovi zapadnu u dugove. Svi bi od toga imali koristi. Postoji dosta sličnih mogućnosti poput ove. Banke samo moraju promijeniti način razmišljanja i posvetiti im se“, kaže on.

Otvoreno bankarstvo: ko su treće strane?
Ako otvoreno bankarstvo omogućava ljudima da svoje bankovne podatke dijele s trećim stranama, nameće se i jedno očigledno pitanje: ko su treće strane? Okvirno, možemo govoriti o dvije. Prva su pružatelji usluga u oblasti informacija o računima (AISP), ali oni ne mogu upravljati novcem. Umjesto toga, oni analiziraju finansijski historijat određene osobe na svim njenim računima kako bi dali preporuke. Većina ljudi misli da se navedeno odnosi samo na stranice za usporedbu cijena, ali tu ulogu mogu obavljati i drugi – komunalna preduzeća, trgovci na malo, pa čak i same banke. Druga kategorija su pružatelji usluga u oblasti posredovanja u plaćanju (PISP). Oni mogu koristiti API-je za pristup bankovnom računu i zatim “prebacivati” plaćanje s vlasnika računa na trgovce. Ovo se razlikuje od standardnog kartičnog procesa u kojem organizacije kao što su Visa i MasterCard povlače novac s računa. Velike kompanije za trgovinu kao što je Amazon mogu doći u iskušenje da iskoriste ovaj pristup u pokušaju da izbjegnu kartične naknade. Međutim, osam mjeseci nakon uvuđenja PSD2 u Evropi posrednici ovog tipa nisu ostvarili veći utjecaj.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.