Najave II

Najnovije nadzorne tehnologije čine luke sigurnijim

10 Juna, 2019

S dvije velike mete, ljudima i imovinom, brodske luke su vjerovatni predmet napada. Videonadzor ima bitnu ulogu u očuvanju njihove sigurnosti, a nove i poboljšane tehnologije mu pomažu u tome. Ali, odabir odgovarajućeg ponuđača može biti podjednako bitan kao i izbor prave opreme
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Luke su mjesta kroz koja ljudi i robe ulaze u zemlje širom svijeta, što ih čini ranjivim na sve veći broj prijetnji. Zahtjevi za videonadzornim rješenjima u lukama s vremenom su se mijenjali. Ona ne samo da pružaju sigurnost i omogućavaju nadzor nego su i u funkciji zaštite radnika i operacija. “Prilikom ulazaka i izlazaka s kruzera često dolazi do kretanja velikih grupa ljudi, što stvara kritičnu komponentu u vidu neophodne zaštite tih prostora. Kada su u pitanju brodovi koji prenose dobra i materijale, postoji mogućnost da će se u njihovom inventaru nalaziti nešto sumnjivo što predstavlja potencijalnu prijetnju i zahtijeva odgovarajuće provjere i pretrese”, kaže Jumbi Edulbehram, Oncamov predsjednik za područje Amerike. Videonadzor je vrijedno rješenje za zaštitu po tim aspektima, a službenicima omogućava da u stvarnom vremenu prate dešavanja i brzo identifikuju rizike ili ranjivosti.

Veliki izazovi
Luke imaju mnoge kritične nadzorne potrebe kao što je zaštita od nezakonitog ulaska i terorističkih prijetnji, ali one se moraju izboriti i sa svakodnevnim problemima krađa i oštećivanja opreme i okruženja. To postaje sve teže za riješiti zbog velikog prostora i činjenice da se luke u principu nikada ne zatvaraju. Kao rezultat toga, imaju probleme pri odlučivanju kako efikasno i ekonomično zaštititi veoma veliki prostor. Još jedna stvar koju treba imati u vidu je povećanje obima trgovine, što rezultira još većim protokom robe i ljudi te većom količinom imovine koju luka mora nadgledati i zaštititi. Kada je u pitanju primjena videonadzornog rješenja, veliki izazovi u luci uključuju vrlo korozivno okruženje (usljed slane vode), nepogodne vremenske uslove (magla i vlaga), kao i veliki prostor na kojem se one prostiru. Jedan od načina na koji se moguće izboriti s takvim uslovima je korištenje nadzornih kamera koje su certificirane za rad na konstantnom suncu, kiši ili vjetru. Osvjetljenje u lukama i okruženje koje se stalno mijenja zbog kontejnera koji se pomjeraju i slažu na hrpe različitih visina također su izazov za održavanje sigurnosti luka. “Naslagani kontejneri su značajan izazov za adekvatnu pokrivenost videonadzorom i odgovarajuće osvjetljenje u prostorima i hodnicima između njih”, kaže Mark Brown, direktor istraživanja i razvoja u oblasti sigurnosti u FLIR Systemsu.

Nadalje, u lukama je uvijek mnogo aktivnosti. “Iako postoje privatni prostori koji se mogu nadgledati pomoću tradicionalne nadzorne tehnologije, luka također mora nadgledati i održavati sigurnost prostora koji su otvoreni za javnost i imaju veliki protok ljudi i vozila. Moraju biti u stanju brzo prikupiti korisne nadzorne podatke u slučaju nekog događaja te koristiti napredne tehnologije kako bi spriječile te događaje”, kaže Eric Olson, potpredsjednik marketinga u PureTech Systemsu.

Bolja analitika, bolje praćenje
Među brojnim poboljšanjima u tehnologiji nadzora nekoliko kompanija je istaklo vještačku inteligenciju (AI) i napredak u videoanalitici kao ključne trendove u unaprijeđenom nadzoru luka. “Stalni razvoj algoritama za vještačku inteligenciju, naročito za videonadzor, omogućit će im da efikasnije prate tzv. soft događaje, u kojima ne dolazi do pravog incidenta, nego je riječ o nizu sumnjivih aktivnosti koje mogu ukazivati na prijetnju, vandalizam ili neki drugi oblik incidenta. Pojava inteligentnijih videoforenzičkih algoritama, koji omogućavaju brže i specifičnije pretrage na videonadzornim i drugim sigurnosnim senzorima, također će biti od velike pomoći lukama u ubrzavanju istraga i omogućavanju boljih rezultata pretrage”, kaže Olson. Edulbehram objašnjava da se AI, mašinsko učenje i videoanalitika mogu kombinovati kako bi zajedno kreirali jedan od najkorisnijih aspekata videonadzornih sistema – proaktivnost.

“Te tehnologije omogućavaju sistemu da detektuje neobičnu ili sumnjivu aktivnost prije nego što dođe do incidenta, što je od ključne važnosti za sigurnost luka. Mašinsko učenje i AI donose vjerovatno neka od najboljih poboljšanja za upotrebu u transportu, a prvenstveno aerodromskom i lučnom, budući da postojeće tehnologije poput prepoznavanja lica čine mnogo preciznijim. Oni također pomažu u identificiranju anomalija koje mogu ukazivati na prijetnju u okruženju u kojem bi tradicionalna analitika zakazala zbog složenosti scena. Biti u mogućnosti detektovati i suzbiti prijetnju unaprijed znači spasiti bezbrojne živote i imovinu u okruženju u kojem je okupljeno toliko bitnih elemenata”, kaže Edulbehram.

Brown vjeruje da napredak u oblasti dubokog učenja/CNN-ova (konvolucijskih neuralnih mreža) i njihov doprinos poboljšanju videoanalitike otvara brojne prilike za lučna okruženja. Brown je identifikovao nekoliko vrsta videoanalitičkih funkcija koje poboljšavaju nadzor luka, kao što je prepoznavanje registracijskih tablica (LPR) i znakova s ciljem kontrole vozila i kontejnera koji ulaze u luku i izlaze iz nje, zatim analitika praćenja objekata namijenjena kretanju viljuškara, kamiona, kranova i kontejnera te analitika prepoznavanja lica i brojanja ljudi. Sve su primjenjive na mnoga lučna postrojenja za opsluživanje kruzera.

Naprednija tehnologija u kamerama
Poboljšanja panoramske i termalne tehnologije u kamerama omogućavaju lukama da vide više od onog što su tradicionalne nadzorne kamere mogle ponuditi. “Trenutni tehnološki jaz, koji još treba prevazići kako bi se lukama pomoglo u održavanju sigurnosti, tiče se sposobnosti ekonomičnog nadzora vrlo velikih prostora u dnevnim i noćnim uslovima. Naprimjer, termalne kamere rade veoma dobro pri noćnoj detekciji na veće udaljenosti, ali ne omogućavaju detaljnu identifikaciju. Iako su nadzorne kamere dobre u ovome, one zahtijevaju jako osvjetljenje kako bi to radile tokom noćnog nadzora. Radari skeniraju velike prostore, ali ne omogućavaju vizuelnu potvrdu. Ključ je kombinovanje tih rješenja na ekonomičan i pametan način kako bi se lukama omogućio širok spektar nadzora – i po danu i po noći”, objašnjava Olson.

Edulbehram objašnjava da je razvoj tehnologije panoramskog nadzora lučnim sigurnosnim službenicima omogućio da riješe problem sveobuhvatnog nadzora pruživši im pregled kompletne scene bez mrtvih uglova. “Ulaganje u panoramske kamere od 360 stepeni u lukama i njihovo uključivanje u generalni videonadzorni plan može omogućiti detaljno praćenje sigurnosne situacije”, kaže on. Kako kaže Brown, napredak u pogledu termalne slike s većom rezolucijom omogućio je da se termalne kamere koriste za pouzdaniju analitiku, na koju ne utječu promjenjivi uslovi osvjetljenja. “Višesenzorske kamere koje podržavaju običnu i termalnu sliku u istom kućištu omogućavaju da se analitika provodi na termalnom snimku, a da se obična slika koristi za identifikaciju uljeza”, ističe Brown i navodi da su radarske tehnologije u kombinaciji s nadzorom namijenjenim identifikaciji objekta veoma efikasne u detekciji. Mogu se koristiti da automatski skreću kamere prema objektima detektovanim na radaru i tako kreiraju vrlo efikasno rješenje za pokrivanje velikih otvorenih prostora na obali i vodi.

Kako cloud i rubno računarstvo mogu pomoći lukama
Luke su ogromne i zahtijevaju veliki broj kamera kako bi se adekvatno nadzirao čitav prostor. Rubno računarstvo i cloud mogu pomoći sigurnosnim operaterima da efikasnije upravljaju njihovim sistemima. “Bez rubnog računarstva na centralni sistem za upravljanje stavlja se veliki teret. Također, usljed veličine prostora koji treba biti pokriven nadzorom, kamere se obično postavljaju na mjesta koja je teško dohvatiti. Cloud bi mogao uveliko olakšati (njihovo) održavanje i smanjiti prateće troškove”, kaže Hu. Ranije su rubno računarstvo i cloud bili ograničeni lošim računarskim performansama i ograničenim mrežnim mogućnostima. Međutim, ti faktori su sada stabilniji i pouzdaniji, što omogućava nadogradnju nadzornih sistema i njihov efikasniji rad. “Kada je u pitanju cloud, Ipv6 je bio ključan za primjenu sistema daljinske kontrole bez firewalla i NAT-a. Međutim, LILIN je sada razvio sistem za daljinsko upravljanje – DeviceHub”, objašnjava Hu. “Više nema komplikovanih mrežnih postavki, nego samo plug and play. Na to se može gledati kao na bitan korak ka prevazilaženju ograničenja postojećih mrežnih uslova.”

Nadzor pomoću dronova
Dronovi mogu imati veliki utjecaj na lučko okruženje i kao prijetnja i kao sigurnosni alat. Dronovi s AI algoritmima i tradicionalnom videoanalitikom pružaju uzbudljive nove prilike za luke. “Luke moraju pokriti veliki prostor nadzorom, a sposobnost automatskog slanja drona na lokaciju događaja, ne samo radi videoverifikacije nego i obeshrabrivanja potencijalnih napadača zbog samog prisustva drona, može pomoći lukama da brže reaguju na događaje i smanje svakodnevne operativne troškove zaštitara, obuke, sigurnosnih vozila i goriva. Nova sposobnost kombinovanja geoprostornih alarma s praćenjem pomoću dronova s kamerama omogućava lukama patroliranje i reagiranje na događaje koristeći automatski usmjerene i kontrolisane dronove”, kaže Olson.

Prema Brownu, detekcija i odbrana pomoću dronova je, uprkos tome, i dalje tržište u nastajanju, koje prate brojni problemi, kako u pogledu detekcije tako i proaktivnog sprečavanja prijetnji dronovima. “Trenutni dronovi mogu se koristiti u nadzoru za patrole i automatsko reagovanje na incidente; međutim, još postoji problem automatskog punjenja i stanica za dronove. Legislativa koja se bavi potpuno automatiziranom kontrolom se razvija te predstavlja ograničavajući faktor za upotrebu potpuno automatiziranih sistema”, dodaje on.

Kako PSIM čini nadzor luka efikasnijim
Tokom vremena su se za odgovarajući nadzor luka koristili različiti sistemi. Erez Goldstein, direktor globalnog marketinga u Qognifyju, objašnjava kako korištenje PSIM-a za integraciju tih sistema može kreirati efikasniji sistem. “Luke ne samo da su osjetljive glede njihovih operacija nego su i jedinstvene po strukturi. Njihov otvoreni prostor uz more otežava tradicionalno ograđivanje i zaštitu, a otežavajući faktor je i veliki broj zaposlenika i posjetilaca. S obzirom na takvu situaciju, luke su s vremenom mnogo uložile u sigurnosne sisteme, uključujući videonadzor, videoanalitiku, protivprovalne sisteme i signalizaciju, kontrolu pristupa, sonare, radare, sisteme za automatsku identifikaciju i GPS, kao i dronove”, kaže Goldstein.

Uz toliko različitih sistema, veliki izazov je njihovo integrisanje, koje omogućava zajedničku operativnu sliku koju sigurnosni timovi mogu koristiti da proaktivno nadziru i održavaju sigurnost u luci. “Međutim, upravitelji u lukama su shvatili da, osim što jedinstvena centralizirana platforma može pomoći u značajnom smanjivanju izlaganja rizicima i poboljšavanju upravljanja incidentima, ona također može njihov rad učiniti i efikasnijim. Uzmite za primjer Naftoport, jedinu luku za naftni promet u Poljskoj, za koju se procjenjuje da samo jedan dan prekida njenog rada može rezultirati gubicima i do 200 hiljada dolara. “Ta luka koristi naše PSIM rješenje Qognify Situator kako bi integrisala svoju kolekciju različitih sigurnosnih sistema i senzora”, dodaje on. Time je Naftoport bio u stanju automatizirati 40 svakodnevnih sigurnosnih procedura i implementirati plan intervencija, koji njegovim sigurnosnim timovima pomaže da unaprijed planiraju, koordiniraju i upravljaju odgovorima na hitne situacije u stvarnom vremenu, kao i da efikasno upravljaju rutinskim sigurnosnim operacijama.

Kako odabrati odgovarajućeg ponuđača
Odabir odgovarajućeg proizvođača može biti podjednako bitan kao i odabir prave opreme. Jedna od stvari koje treba imati u vidu je sposobnost predlaganja rješenja koja pružaju visok nivo sigurnosti koje zahtijevaju kritični objekti, kaže Mark Brown, direktor istraživanja i razvoja u oblasti sigurnosti u FLIR Systemsu. Ne samo to nego proizvođač također treba biti u stanju pomoći u operacijama te omogućiti luci da efikasno radi. “To podrazumijeva poznavanje operacija i integraciju s dodatnim sistemima”, dodaje on. Prema Jumbiju Edulbehramu iz Oncama, integracija je apsolutno ključni prioritet za sigurnosne operacije luka, budući da njihove instalacije često zahtijevaju brojne kamere i dodatnu sigurnosnu opremu kako bi se postigla sveobuhvatna zaštita lučkog prostora.

“Integracija je važna pri korištenju postojeće infrastrukture, jer mnoge luke već posjeduju sigurnosnu tehnologiju i žele unaprijediti svoj sistem dodavanjem najnovijih rješenja. Kako bi integracija glatko funkcionisala, sigurnosno osoblje u lukama želi kompanije koje implementiraju otvorene platforme, kojima integrišu različite tehnologije i sisteme”, objašnjava Edulbehram. PureTech Systemsov Eric Olson ističe da jedinstveno okruženje tradicionalne luke – veliki prostori s velikom aktivnošću – pokazuje da je bitno odabrati pružaoca rješenja, a ne samo pukog dobavljača proizvoda. “Nema savršenog senzora za efikasan nadzor u lukama, a kako se tehnologija bude razvijala, pružaoci rješenja će morati biti agilni u reagovanju na potrebe luka.”

Evolucija upravljanja poslovnim podacima uz internet stvari

10 Juna, 2019

Trenutno je video najveći generator velikih podataka na svijetu. S obzirom na brzo prikupljanje podataka, industrija mora pomoći organizacijama da pohrane, analiziraju i iskoriste one koji su za njih najvažniji. Budući da upotreba videa raste velikom brzinom, postoji sve veća potreba za rješenjima koja podržavaju veće sigurnosne i IoT instalacije
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

U današnjem svijetu velikih podataka i interneta stvari (IoT) upravljanje poslovnim podacima je važnije nego ikada. S obzirom na njihovu količinu, neophodno je da ih kompanije pravilno pohranjuju, upravljaju njima i štite ih. U prvom kvartalu 2018. svjetsko tržište sistema za pohranu poslovnih podataka poraslo je za 34,4 posto i dostiglo vrijednost od 13 milijardi dolara, navodi International Data Corporation (IDC). Potražnja za javnim resursima u oblaku i globalnom poslovnom infrastrukturom navode se kao dva važna pokretača novih ulaganja u sisteme pohrane poslovnih podataka. Osim toga, sve veća je i količina digitalnih podataka, što prati rast broja pametnih telefona, laptopa i tableta. Kako se navodi u izvještaju MarketsandMarketsa, uspon tržišta interneta stvari (IoT) potiče rast sistema za pohranu podataka nove generacije.

„Činjenica je da veliki podaci, sigurnosne i IT aplikacije generišu ogromne količine sigurnosno osjetljivih podataka. Pohrana i zaštita tih podataka su zbog toga postali prioritet“, kaže Brandon Reich, zamjenik direktora za sigurnost i internet stvari u kompaniji Pivot3. „Trenutno je video najveći generator velikih podataka na svijetu. S obzirom na brzo prikupljanje podataka, mi kao industrija moramo pomoći organizacijama da pohrane, analiziraju i iskoriste podatke koji su za njih najvažniji. Budući da upotreba videa raste velikom brzinom, postoji sve veća potreba za rješenjima koja podržavaju veće sigurnosne i IoT instalacije od 500 terabajta ili više. Te platforme nude performanse, otpornost, skalabilnost i jednostavnost upotrebe po nižoj cijeni za velika okruženja od bilo kojeg drugog poslovnog rješenja“, objašnjava Reich. On napominje da rješenja koja su dizajnirana za okruženja koja intenzivno koriste podatke, kao što su IP videonadzor i poslovne IT aplikacije, predstavljaju idealan izbor za zaštitu i bolju dostupnost kritičnih podataka za potrebe videonadzora.

Opcije za pohranu podataka
Kada je riječ o tipovima sistema pohrane podataka dostupnih na tržištu, tu postoji nekoliko opcija. Ona se kreću u rasponu od lokalnih rješenja, uključujući direktnu pohranu podataka (DAS), mrežnu pohranu (NAS) i mreže za pohranu (SAN) do pohrane podataka u oblaku. Postoje i različiti mediji za skladištenje poput HD i SDD diskova, koji su također podijeljeni po različitim kapacitetima u zavisnosti od scenarija primjene. „Svako od ovih rješenja ima svoje prednosti u zavisnosti od potreba. No, organizacije koje razmišljaju dugoročno već znaju da ne postoji univerzalno rješenje za sve probleme. Organizacije moraju razumjeti svoje trenutne i buduće potrebe na osnovu vlastitog korištenja podataka i rasta njihove količine. One to moraju raditi kako bi izgradile infrastrukturu s najboljom kombinacijom rješenja“, objašnjava Bob Yang, zamjenik direktora prodaje u APAC regiji u kompaniji Seagate Technology.

S obzirom na tip pohrane za različite vidove primjene, Yang navodi da tu ne postoji univerzalno pravilo, naročito jer živimo u vremenu kada se načini kreiranja i upotrebe podataka stalno mijenjaju. Sa širom primjenom novih tehnologija kao što su internet stvari, vještačka inteligencija (AI) i rubno računarstvo u različitim sektorima, tržište svjedoči kontinuiranom prelasku na pohranu u oblaku. „Javlja se i stalni rast količine podataka pohranjenih u kontrolnim i centrima za poslovne podatke. Oni su dio rastuće globalne sfere podataka, od kojih će mnogi od njih biti bazirani u oblaku. Pri tome se procjenjuje da će se količina podataka obrađenih u javnim centrima podataka u oblaku udvostručiti i skočiti na 26 posto do 2025. godine“, kaže Yang.

To govori da će organizacijama biti potrebna infrastruktura za upravljanje podacima koja ih može čuvati na duže staze, a istovremeno zaposlenicima i korisnicima omogućiti brz pristup i dobre performanse. „Organizacije moraju izgraditi svoju centralnu arhitekturu za računarstvo u oblaku kako bi generisale, pohranjivale i osiguravale ogromnu količinu podataka. To se mora raditi uz istovremeno jačanje vlastitih sposobnosti obrade i analize podataka na rubu mreže (edge)“, dodao je Yang. Iako su tradicionalni veliki centri podataka već više od pola stoljeća glavni oslonac računarskih mreža, cjelokupna obrada transakcija izvršava se u centraliziranoj jezgri. Ti trendovi znače da će organizacije sve češće dodavati rubne elemente tom ključnom jezgru, smatra Yang. „Sistemi kojima se upravlja preko ruba mreže će raditi zajedno s oblakom i model velikog centra podataka će nastaviti napredovati i ostati ključan za sve vrste poslovanja“, kaže on.

Od malih i srednjih do velikih preduzeća
Mala i srednja preduzeća (MSP) imaju znatno drugačije potrebe za pohranom od većih kompanija. Čak i kratka Google pretraga za pojam “pohrana podataka za MSP” ponudit će veliku količinu informacija o rješenjima u oblaku, i to zbog njihove isplativosti i fleksibilnosti. Ipak, Reich objašnjava da postoje i druge tehnologije za mala i srednja preduzeća koje vrijedi razmotriti. „Dostupna su i konvergentna infrastrukturna rješenja dizajnirana za MSP okruženja. Ti sistemi nude visoke performanse pohrane i serversku infrastrukturu za maksimalno 200 videonadzornih kamera. Sve je omogućeno po cijeni konkurentnoj onoj za direktnu pohranu, koja se obično koristi u aplikacijama s mrežnim videosnimačima srednje veličine“, navodi Reich i dodaje: „Najzanimljivije je to da su sistemi koji nude IT funkcije obično dostupni u kombinaciji sa sistemima namijenjenim isključivo preduzećima. Naprimjer, sistemska arhitektura osigurava pristup pohrani za sve kamere, bez obzira na fizičku lokaciju, dok ugrađeni serverski failover sistem štiti snimanje i funkcionalnost u slučaju hardverskih kvarova.“

Yang vjeruje da budućnost leži u rubnom računarstvu i oblaku, koji će zajedno pomoći kompanijama da brže donesu odluke i povećaju produktivnost, efikasnost i zadovoljstvo klijenata. „Kako preduzeća povećavaju ulaganja, ona moraju posjedovati odgovarajuće okruženje kako bi izašla na kraj s velikim rastom količine podataka i pratećih troškova. Sve veći broj kompanija će zahtijevati niže latencije i vrhunske performanse jer postaju prave digitalne i inteligentne organizacije“, smatra on. Mišljenja je da će organizacije sve više zahtijevati efikasna rješenja za pohranu podataka koja su u stanju razdvojiti važne podatke od nevažnih bitova budući da svi podaci ne mogu biti istovrijedni. „Nepostojanje mogućnosti razlikovanja važnih i značajnih podataka koje kompanija može analizirati ili pohraniti može značajno smanjiti produktivnost poslovanja i povećati troškove. Kompanije bi se trebale zapitati prikupljaju li kvalitetne podatke i jesu li u stanju to učiniti jednim smislenim procesom u svojim organizacijama“, smatra Yang.

Problematika pohrane
„IT rješenja transformirala su tržište sistema pohrane i učinila informacijske tehnologije važnijim segmentom videonadzora i sigurnosne politike nego ikada ranije. Zbog toga integratori moraju biti educirani o vrijednosti IT rješenja kako bi se osiguralo da ona mogu zadovoljiti potrebe za prikupljanjem podataka. Poznavanje IT rješenja pomaže liderima na tržištu sigurnosti da bolje razumiju ponešto zastrašujući svijet IT tehnologija i centara podataka i bolje se pripreme za budućnost“, smatra Reich. Jedan od najvećih izazova na današnjem tržištu je činjenica da su tradicionalna rješenja za velike sigurnosne sisteme obično veoma skupa. Korištenjem komercijalnih mrežnih videosnimača moguće je smanjiti te troškove. „Međutim, tim sistemima nedostaju otpornost, skalabilnost, jednostavnost upotrebe i napredne funkcije potrebne modernim videonadzornim okruženjima. Mi u kompaniji Pivot3 smanjujemo složenost velikih okruženja za video, upravljanje sigurnošću i pohranu hostujući softver za upravljanje videom, sigurnosne aplikacije i pohranu na modularnom skalabilnom uređaju. To značajno snižava troškove i nudi veću gustoću rasporeda ormara za više videoinstalacija, uz najnižu cijenu na tržištu za skalabilnu videonadzornu infrastrukturu“, kaže Reich. Pored ulaganja u odgovarajuću infrastrukturu, organizacije se moraju pobrinuti da njihova rješenja za upravljanje podacima budu zaštićena od potencijalnih incidenata. Do 2025. godine gotovo 90 posto svih podataka zahtijevat će određeni nivo sigurnosti. Ipak, manje od polovine će biti zaštićeno, navodi se u istraživanju IDC-a.

„Povreda podataka može imati katastrofalne posljedice na više načina: može onemogućiti poslovanje, otkriti ključne poslovne tajne i još mnogo toga. Štaviše, uz potrebu za obradom podataka u realnom vremenu, hakerski napad može zaustaviti operacije i tako pokrenuti domino efekt. Sigurnost podataka nije ni čisto tehnički zadatak jer zahtijeva kombinirani napor organizacija i svih zaposlenika. IT i sigurnosni profesionalci moraju kontinuirano primjenjivati metode koje potiču zaposlenike da prate najbolje prakse, uz paralelno naglašavanje potrebe za sigurnošću. Nije dovoljno da samo zaštitite servere, jer je u umreženom svijetu sigurnost podataka povezana sa serverima u istoj mjeri kao i s krajnjim tačkama koje kreiraju podatke“, kaže Yang.

Najfleksibilnija rješenja za pohranu poslovnih podataka
Fleksibilna rješenja za pohranu podataka nude brojne prednosti, ali njihova implementacija mora zavisiti od potreba organizacija. Prema Yangu, odluka o odabiru najfleksibilnijeg rješenja za pohranu zavisi od razumijevanja poslovne vrijednosti podataka i potreba organizacije. Ta svijest će pomoći da se utvrdi najbolji plan za pohranu za konkretnu organizaciju, bilo da je riječ o kombinaciji lokalne ili cloud pohrane, ili, ako je to efikasnije, izgradnji vlastitog centra podataka. „Kako svaka organizacija danas bazira rad na podacima, oni mogu brzo rasti do ogromnih količina. Organizacije se zbog toga sve više okreću rješenjima za pohranu u oblaku zbog njihove fleksibilnosti, agilnosti i skalabilnosti“, kaže on. Međutim, važno je razumjeti da se ne mogu baš svi podaci pohraniti u oblaku. Kako bi se ova kompleksnost smanjila i nastavilo korištenje podataka, razvija se nova infrastruktura, odnosno višeslojna arhitektura, koja povezuje oblak, rub mreže, internet stvari (loT) i tradicionalne centre podataka. „To omogućava organizacijama da iskoriste prednosti oblaka kada to najviše odgovara količini radnog opterećenja. To ide u kombinaciji s lokalnim rješenjima koja su sigurnija, nude strukture upravljanja podacima usklađene s poslovanjem i omogućavaju organizacijama da se usklade s lokalnim propisima o podacima“, navodi Yang.

Razlike između pohrane podataka za kompanije i pametne gradove
Yang objašnjava i razliku između pohrane podataka za potrebe kompanija u odnosu na onu za pametne gradove. Aplikacije za pametne gradove oslanjaju se na različite vrste podataka. Najviše ih otpada na integrisane podatke zahvaljujući vještačkoj inteligenciji, internetu stvari (loT) i 5G tehnologijama. On naglašava da efikasnost tih tehnologija u velikoj mjeri zavisi od obrade u realnom vremenu i analitike, što pomaže da se izvuče vrijednost iz svih prikupljenih podataka. Povećana potreba za dostupnošću podataka u realnom vremenu stavit će veći fokus na brzinu i nižu latenciju pohrane na rubu mreže u kompanijama, kao i na njenim krajnjim tačkama. „Zahvaljujući širenju pametnih gradova, rastu interneta stvari, vještačkoj inteligenciji i 5G tehnologiji, javlja se povećana potražnja za obradom podataka u realnom vremenu na svakom nivou. Prema IDC-ovoj studiji ʻEra podataka 2025ʼ, koju sponzoriše Seagate, za šest godina će gotovo 20 posto podataka biti kreirano u realnom vremenu. Kompanije već rade na tome, ali ima još mnogo toga da se uradi imajući u vidu njihovu količinu i brzinu rasta“, kaže on. Kako se tehnologija pohrane nastavlja razvijati, paralelno s njom evoluiraju i potrebe kompanija. Zahtjevi za fleksibilnim, skalabilnim i fleksibilnim sistemima za pohranu bit će sve češći, ali će s njima rasti i potražnja za obradom podataka u realnom vremenu i većom sigurnošću.

Razvoj analitike unapređuje nadzor aerodroma

20 Maja, 2019

Zahvaljujući strogim regulativama koje se tiču zaštite i putovanja avionom, aerodromi zahtijevaju sveobuhvatnu sigurnosnu tehnologiju. Kako bi se ti zahtjevi ispunili, najveći svjetski aerodromi koriste neke od najnaprednijih tehnologija zasnovanih na videonadzoru
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Današnji aerodromi su više nego ikada fokusirani na sigurnost. Broj napada u zračnim lukama proteklih je godina samo još više naglasio potrebu za boljom zaštitom putnika i osoblja. Kada je riječ o videonadzoru, ranije se koristio kao izvor verifikacije i pregledanja događaja, ali sada je postao i ključni izvor podataka. Na aerodromima vlada velika potražnja za videoanalitikom. S obzirom na veliki broj kamera koje treba pratiti, videonadzor koji koristi naprednu videoanalitiku za proaktivno identificiranje potencijalnih prijetnji ključan je za uspjeh na sigurnosnom polju.

Dešavanja u oblasti analitike
Osim toga, te tehnologije mogu pomoći operaterima da u bilo kojem trenutku prepoznaju najbitnije informacije. “Zasnovana na sofisticiranim algoritmima, napredna analitika uključuje neuralne mreže i duboko učenje kako bi imitirala ljudsku sposobnost prepoznavanja, što joj omogućava da se prilagođava i uči iz novih situacija. Te inovacije otvaraju nove opcije za aerodrome jer omogućavaju preciznost i prilagodljivost potrebnu za napredno prepoznavanje u okruženjima s gustim protokom ljudi i raznolikom populacijom”, kaže Alan Stoddard, direktor odjela za rješenja za situacijsku analitiku u Verintu. Jumbi Edulbehram, Oncamov predsjednik za Ameriku, ističe da su aerodromi tradicionalno složeno okruženje za analitiku, ali da se danas mijenjaju zahvaljujući analitici zasnovanoj na mašinskom učenju.

Takva je analitika u stanju tokom vremena učiti o tome šta je uobičajeno u određenoj sceni te signalizirati kada nešto nije, kao što su ljudi koji idu u pogrešnom smjeru ili dugo ostavljene torbe. Ona zbog toga ima još veću vrijednost. “Analitika bi također mogla identificirati prethodno neprimijećena ponašanja ili anomalije u nekoj sceni, što bi moglo biti korisno za sigurnost, pa čak i za operativnu efikasnost aerodroma”, dodaje Edulbehram. Maarten Wings, globalni menadžer za vertikalu zračnog transporta u Bosch Building Technologiesu, ističe da se videoanalitika može konfigurisati tako da prepozna promjene u brzini (trčanje), obliku (čučanje) ili omjerima (padanje), što sve može biti od velike koristi za aerodrome. “Zahvaljujući nedavno dodanoj sposobnosti mašinskog učenja, Boscheve kamere se sada mogu ‘naučiti’ da prepoznaju objekte ili situacije koje su od najvećeg značaja za aerodrome. To je bitno s obzirom na to da na današnjem tržištu ne postoji jedno rješenje za sve probleme kada je u pitanju zaštita ljudi i imovine ili analitika. Videokamere se sada mogu naučiti da prepoznavaju i detektuju statične objekte ili određene situacije umjesto da budu aktivirane samo pokretom. Meta videopodaci su zbog toga dodatno obogaćeni te pružaju informacije o tome gdje su objekti prisutni, ali i kada su uklonjeni, što rezultira bogatim informacijama”, objašnjava Wings.

Bolje prepoznavanje lica
Napredak u oblasti mašinskog učenja i vještačke inteligencije analitikama kao što je prepoznavanje lica daje izuzetno precizne automatizirane i inteligentne sposobnosti prepoznavanja lica u kritičnim okruženjima kao što su aerodromi. “Veća tačnost prepoznavanja ima i veće prednosti za aerodrome, na kojima je ispravna identifikacija putnika i osoblja od ključne važnosti. Neki aerodromi i aviokompanije već počinju koristiti prepoznavanje lica za identifikaciju putnika koji se ukrcavaju na letove, dok ga drugi koriste kao biometriju za pristup osjetljivim područjima na aerodromu”, kaže Edulbehram. Potpredsjednik Milestone Systemsa za Azijsko-pacifičku regiju Benjamin Low ističe da se prepoznavanje lica koristi i kao dodatni oblik autentifikacije u graničnoj kontroli, sigurnosnoj i pasoškoj kontroli, praćenju pojedinaca s listi odobrenih i blokiranih osoba itd.

S obzirom na izuzetno veliki broj kamera koje treba pratiti, videonadzor koji koristi naprednu videoanalitiku za proaktivno identificiranje potencijalnih prijetnji ključan je za uspjeh na sigurnosnom polju

Potreba za praćenjem situacije
Današnji videonadzor još zahtijeva intenzivan “ručni rad”, što rezultira velikim brojem grešaka budući da ljudi nisu posebno dobri u dugom i pažljivom gledanju videa. To na kritičnim lokacijama kao što je aerodrom može imati ozbiljne posljedice. Međutim, savremeni sistemi za upravljanje videom mogu pouzdano signalizirati incidente operaterima i u idealnom slučaju omogućiti njihovu prevenciju. David Lenot, šef u oblasti aerodromskih praksi u Genetecu, ističe kako bolje performanse i viša rezolucija kamere, njena veća procesorska snaga, AI, neuralne mreže itd. pomažu u izvještavanju situaciji u okruženju i njenom praćenju. “Softverske platforme za praćenje stanja sigurnosti imaju naročito velike prednosti. Ti sistemi pomažu akterima da steknu kritični uvid u sigurnosne operacije aerodroma – kako sistema za fizičku sigurnost tako i onih za računarsku sigurnost – kako bi pomogli u zaštiti infrastrukture i prikupljanju analitičkih podataka”, kaže Stoddard.

“Menadžerima je prikupljanjem korisnih podataka sa senzora poput onih za videonadzor te podataka s interneta, posredstvom crowdsourcinga, meteoroloških senzora, mobilnih lokacija i drugih izvora – omogućeno da efikasno upravljaju situacijama i reaguju na njih te lako dijele informacije s različitim agencijama, zaposlenicima, građanima, partnerskim agencijama i interventnim timovima. Štaviše, kreiranjem jedinstvenog korporativnog pregleda, koji objedinjuje različite sisteme i tehnologije, ova rješenja mogu pomoći aerodromima da skrate vrijeme intervencija, smanje operativne troškove i povećaju efikasnost u radu”, dodaje Stoddard. Poboljšavanje praćenja sigurnosne situacije također uključuje i to da svaki ugao aerodroma bude pokriven videom, bez mrtvih uglova. Prema Edulbehramu, to je ono što mnogi aerodromi žele. “Brojni aerodromi su odabrali da obogate svoj arsenal kamera panoramskom tehnologijom – i na kamerama od 180 stepeni i na onima od 360 stepeni. Sjetite se velikih prostora na aerodromu kao što su dugi hodnici koji povezuju terminale, veliki prostori s pokretnim trakama za preuzimanje prtljage ili prostrani prostori za ukrcavanje. Svi ti veliki prostori zahtijevaju dobru pokrivenost, koju tradicionalna PTZ kamera ne može osigurati bez kamera usmjerenih u svim pravcima. Umjesto toga, panoramske kamere mogu održati dobar pregled sigurnosne situacije te pomoći službenicima u praćenju pojedinaca do kritičnih kontrolnih tački, a kamere uskog vidnog polja tokom istraga mogu pomoći i u identifikaciji osoba od interesa”, objašnjava Edulbehram.

Veliki izazovi
Aerodromi se danas susreću s velikim povećanjem broja putnika. Također, i velika količina prtljage, javni i privatni pristup, kao i veliki prostor na kojem se prostiru ti objekti mogu predstavljati problem za integratore prilikom implementiranja videonadzornih rješenja. Veliki otvoreni prostori i dugi hodnici od terminala do terminala značajan su izazov za pokrivenost videonadzorom. “Ovi izazovi su tokom godina samo rasli, uz potrebu pridržavanja regulativa koje su donijele zemlje širom svijeta o tome koliko treba čuvati videosnimke s nadzornih kamera i na koji se način video koristi”, kaže Edulbehram.

Low dodaje da stariji aerodromi uklanjaju čitava nadzorna rješenja zato što više ne funkcionira stariji pristup u kojem se koristi jedan brend kamera i softvera za pokrivanje izuzetno zahtjevnog okruženja. “Kako su aerodromi dinamična okruženja, fizička infrastruktura se stalno mijenja, izvodi se mnogo građevinskih radova, koji se moraju pratiti iz kontrolne sobe. To zahtijeva često prilagođavanje videonadzornog sistema, poput promjene vidnog polja ili fokusa kamera”, kaže Wings. Osvjetljenje također predstavlja problem s obzirom na to da direktno utječe na analitiku prepoznavanja lica. Kako bi se ovo prevazišlo, uslovi osvjetljenja u aerodromskom okruženju, a naročito u interijerima, moraju se bolje kontrolisati. “Potrebno je više puta testirati kamere i uglove pod kojima se postavljaju kako bi se povećala njihova efikasnost i smanjio broj lažnih detekcija”, savjetuje Low. Lenot dodaje da u zatvorenom prostoru, gdje je osvjetljenje uglavnom kontrolisano, ograničenja onoga što ne bi trebalo biti narušeno vidljivim senzorima i uređajima uglavnom se odnose na “očekivani” dizajn ili vrstu građevinskog materijala kao što su staklo, drvo i aluminij. Konačno, kada se kamere koriste za videoanalitiku, njihove lokacije moraju biti vrlo pažljivo odabrane kako bi analitika mogla funkcionisati na očekivanom nivou.

Videosigurnosna rješenja trebala bi ponuditi najnovije hardverske i softverske mjere kako bi se zaštitili podaci i privatnost na najvišem nivou

Promjenjiva budućnost
Proizvođači kamera sada nude veći izbor kamera vrlo širokog ugla te panoramskih i višesenzorskih kamera, koje povećavaju pokrivenost te olakšavaju instalaciju i ugradnju nadzornog sistema smanjujući broj potrebnih uređaja i količinu kablova. Rizici vezani za računarsku sigurnost također postaju sve izraženiji. Wings ističe da bi videosigurnosna rješenja trebala ponuditi najnovije hardverske i softverske mjere kako bi se omogućila sigurnost podataka i zaštita privatnosti na najvišem nivou, a zaštiti podataka bi se trebalo pristupiti po end-to-end principu. “To znači da komunikacija treba biti dozvoljena samo između verificiranih uređaja, a podaci moraju biti šifrirani i tokom prijenosa i pohrane. Također, korisničkim pristupom se mora lako upravljati, a mora postojati i podrška za infrastrukturu javnih ključeva”, kaže Wings.

Kako se sigurnosne potrebe aerodroma budu razvijale tako će i potreba za naprednijom tehnologijom biti od ključne važnosti za nadzor aerodroma. Naročito u današnjem dobu IoT-a i umreženosti svega i svačega cyber sigurnosni rizici mogu samo postajati sve veći problem. Međutim, uz napredniju analitiku, bolju tehnologiju u kamerama i poboljšano praćenje sigurnosne situacije, aerodromi će biti sigurniji nego ikada.

Na šta treba obratiti pažnju prilikom odabira proizvođača
Videonadzor je samo još jedan od mnogih sistema koje operateri aerodroma i sigurnosni timovi moraju implementirati kako bi se izgradilo kompletno sigurnosno rješenje. Prema Davidu Lenotu, šefu u oblasti aerodromskih praksi u Genetecu, aerodromi danas očekuju sistemske platforme koje objedinjuju sve druge sisteme, kao i nivo tehničke složenosti koji omogućava postojanje interfejsa za optimalno praćenje događanja, pojednostavljeno donošenje odluka, praćenje procesa i, najbitnije od svega, poboljšanje ukupnih performansi. “Sigurnosne kompanije moraju imati sposobnost odabira pojedinačnih sistema, senzora i uređaja, ali i vladati svim aspektima IT-a, uključujući servere, umrežavanje i softver. Pored tehnologije i tehničkih aspekata, moraju posjedovati i znanje o tome kako aerodrom funkcioniše kako bi mogle definisati radne procese i standardne operativne procedure”, objašnjava Lenot. Maarten Wings iz Bosch Building Technologiesa objašnjava da bi sigurnosne kompanije trebale pokrivati više oblasti, zatim pružati rješenja koja se mogu nositi s budućim izazovima i koja se mogu nadograđivati kako bi se omogućila stalna zaštita podataka i nova funkcionalnost, te nuditi rješenja koja sigurnosti podataka pristupaju uz end-to-end princip i koja imaju ugrađenu analitiku kako bi se sigurnosnim operaterima omogućilo da prikupljaju bitne statističke podatke i tako dodatno poboljšavaju sigurnosnu sliku.

“Nema potrebe naglašavati da sve ove mogućnosti i funkcionalnosti trebaju biti integrisane s onima drugih kompanija budući da nema jednog rješenja za sve potrebe”, kaže Wings. “Aerodromi se vrlo intenzivno takmiče jedni s drugima. Redovi trebaju biti kratki, put kroz objekte transparentan, a prolazak ljudi kroz kontrolne tačke kratak. Sve to se mora odvijati u sigurnom okruženju budući da niko ne može letjeti s nesigurnog aerodroma. Oni moraju biti optimizirani, a kako bi to uradili, potrebni su im podaci za analizu, učenje i optimizaciju. Aerodromima treba kompanija s jasnom digitalnom strategijom, tako da mogu napraviti korak ka tome da postanu digitalni aerodromi.”

Kako analitika na rubnim uređajima pomaže aerodromima
Poboljšana tehnologija u kamerama i napredak u oblasti analitike omogućili su da analitika na rubnim uređajima bude upotrebljivija opcija. Naprimjer, ona može detektovati prolazak ljudi u suprotnom smjeru na pokretnim stepenicama ili okupljanje ljudi na neuobičajenim mjestima ili, pak, osobu ili vozilo u blizini ograde aerodroma. “Ugrađena videoanalitika korisnicima omogućava da brzo pronađu odgovarajuće snimke u satima snimljenog videa, analiziraju scenu pomoću svakakvih vrsta podataka te da brže, lakše i efikasnije preduzmu odgovarajuće akcije”, kaže Maarten Wings, globalni menadžer za vertikalu zračnog transporta u Bosch Building Technologiesu. “Uz ugrađenu videoanalitku moguće je postaviti određena pravila za signalizaciju problema, kao što su slučajevi u kojima neko prilazi ogradi ili se penje preko nje, zatim ukoliko se neko zadržava duže nego što je dozvoljeno na parkiralištu ili u slučaju da su neki objekti ostavljeni u određenim prostorima, kao što je kutija koja blokira izlaz za hitne slučajeve. Kada se prikupe podaci s više kamera, statistički podaci poput broja ljudi, gustine grupa i druge informacije mogu se koristiti za informisanje putnika o vremenu čekanja ili drugim relevantnim informacijama koje se ne tiču sigurnosti”, objašnjava on.

Italija Top 25: Usporen rast i konsolidacija italijanskog tržišta sigurnosti

6 Maja, 2019

Novo izdanje godišnjeg ekonomsko-finansijskog istraživanja magazina Secsolution pokazalo je da je italijansko sigurnosno tržište lani dostiglo vrijednost od 1,85 milijardi eura. Prihode u 2017. godini povećalo je 179 kompanija
Izvor: Secsolution
E-mail: redakcija@asadria.com

U okviru istraživanja „25 vodećih italijanskih kompanija“ analizirane su 363 sigurnosne firme. Većina je smanjila tržišni udio i suočila se sa 2018. godinom u relativno slaboj poziciji, što samo naglašava ranije zabilježenu polarizaciju između komercijalno dinamičnih preduzeća i onih koji se moraju boriti za profit i pronalaženje novih kupaca. Istraživanje je provedeno u partnerstvu s Plimsoll Publishingom i ima za cilj da menadžerima u sektoru sigurnosti posluži kao analitički alat za donošenje strateških investicijskih odluka.

Italijansko tržište pod lupom
U 2018. godini italijansko sigurnosno tržište dostiglo je vrijednost 1,88 milijardi eura, za šta je odgovorno 179 kompanija koje su poboljšale rezultate u 2017. (+6,2% u odnosu na 2016). Ovaj rast, međutim, odnosi se na manje od 50% ispitanog uzorka i to bi moglo pokrenuti nove konkurentske trendove tokom 2019. Istraživanjem su obuhvaćeni rezultati koje su u posljednjih sedam godina ostvarile 363 vodeće kompanije u sigurnosnom sektoru u Italiji. U poređenju s prethodnim istraživanjem, broj vodećih firmi manji je za 34. Mnoge su zatvorene, a neke akvizirane, što je trend koji će se nastaviti i u naredne dvije godine. Sektor sigurnosti se neumoljivo upušta u proces konsolidacije, koji će dovesti do postepenog smanjenja broja firmi, a to bi moglo donijeti prednost onima koji uspiju prepoznati mogućnosti za razvoj i prilagoditi poslovni model. Uzrok rastućeg jaza između uspješnih kompanija i onih u teškoj situaciji može se pripisati jačoj konkurenciji, novim tehnološkim izazovima i poteškoćama s kojima se suočavaju menadžeri u pravilnom razumijevanju tržišnih trendova i izradi analize potreba i zahtjeva krajnjeg potrošača. S druge strane, glavni izvori briga vezani su i za dostupnost jeftinih „uradi sam“ protivprovalnih uređaja u slobodnoj prodaji, dok zabrinutost izazivaju i komercijalne politike nekih tržišnih igrača koji koriste nekonvencionalne prodajne kanale poput prodaje u partnerstvu s instalaterima. Osim toga, nove tehnologije imat će značajan utjecaj na cijeli lanac snabdijevanja u naredne tri-četiri godine. Širenje primjene vještačke inteligencije, korištenje alata kompatibilnih sa 5G tehnologijom i uvođenje hemijskih ili akustičnih senzora moglo bi promijeniti odnose snaga u sektoru sigurnosti, čime bi se izjednačile tržišne mogućnosti kako za strane tako i za uspješne domaće kompanije.

Italijansko sigurnosno tržište poraslo je za 6,2%, ali je tek nešto manje od 50% sigurnosnih kompanija uspjelo povećati svoje prihode. To bi moglo pokrenuti nove konkurentske trendove tokom 2019. godine

Sadašnja situacija i budućnost sektora
Već drugu godinu zaredom sigurnosni sektor u Italiji se širi. No, to nije posljedica rasta broja kompanija koje posluju u tom lancu snabdijevanja, nego općeg povećanja obima poslovanja. U uzorak su uključene 363 kompanije koje su zabilježile rast prihoda od 7,3%, nastavljajući trend rasta koji traje već šest godina. Ipak, on je danas na nešto nižem nivou u odnosu na onaj vidljiv iz bilansa stanja za 2016. (+12%) i 2015. (+8%). Prosječna kompanija u sektoru ostvarila je poslovni promet od 5,1 milion eura, ima 93 zaposlena i zarađuje 338 hiljada eura prije oporezivanja. Drugim riječima, za svakih 100 eura prihoda gotovo sedam eura se zarađuje u bruto dobiti bez oporezivanja. Prosječne marže su za 8% veće u odnosu na prethodnu godinu. Italijanski sigurnosni sektor je, dakle, u porastu, kako u smislu ukupnog i prosječnog prihoda tako i u smislu opće profitabilnosti. U konačnici, uzimajući u obzir brojke koje su zabilježene 2018. godine, ostvaren je realni rast od 6,2%. Ovaj fenomen tržišne koncentracije je predodređen da postane još izraženiji u narednih nekoliko mjeseci. Ukupno 181 kompanija je smanjila prihode, a 46 njih je zabilježilo i gubitke. U odsustvu detaljnih strateških i operativnih promjena, mnogi tržišni igrači vjerovatno neće moći preživjeti do 2020.

Kao rezultat tekućih tehnoloških promjena i velikih operatera koji intenzivno ulažu u inovacije i nove marketinške kanale, predviđa se da će broj vodećih kompanija u italijanskom sektoru sigurnosti pasti za dodatnih 20-30 mjesta u narednih godinu dana. Ipak, i tu postoje razlozi za optimizam. Smanjenje broja vodećih igrača na tržištu ojačat će one koji su se uspjeli proširiti tamo gdje su druge propale.

25 najboljih
Važan ključ za razumijevanje zdravlja sigurnosnog sektora može se dobiti analizom rezultata glavnih igrača. Kao i ranije, 25 vodećih kompanija odabrano je na osnovu raspoloživosti njihovih finansijskih izvještaja za 2017. godinu u Privrednoj komori (do 30. novembra 2018. godine), njihove osnovne djelatnosti (relevantne za sektor sigurnosti) i prijave italijanskog PDV broja. Sa zajedničkim prihodom od oko 794 miliona eura, na 25 najboljih u sigurnosnom sektoru danas otpada 42,4% ukupnog tržišta, što je povećanje od 10% u odnosu na prošlogodišnje brojke. Iako se ovaj nivo koncentracije značajno povećava, on je još ispod prosjeka zemalja poput Njemačke, Francuske i Velike Britanije, u kojima na 25 vodećih kompanija otpada više od 50% nacionalnog tržišta. Promet je u posljednjoj petini godine u vrhu poretka (od 21. do 25. mjesta) u prosjeku iznosio 17,6 miliona eura, što znači da ova kategorija neće biti nedostupna novim igračima tokom naredne godine. U ovom poretku Anixter Italia Srl (distributer) zamijenio je mjesto sa svojim konkurentom među 25 najboljih i sada je na 19. mjestu. Među deset najboljih na listi našla se kompanija Betafence Italia s prihodom od 55,7 miliona eura. Ona je trećerangirana unutar sektora, iza Comelit grupe i Allnet.Italia. Na deset najboljih kompanija otpada 24% tržišta i, uz nekoliko izuzetaka, one su ostvarile stopu rasta od preko 7%.

Međutim, prihodi koje je ostvarila grupa kompanija u rasponu od 10. do 20. mjesta ostali su nepromijenjeni (od 18,5 do 31,5 miliona eura). Uopćeno gledano, 25 vodećih ima godišnju stopu rasta od 3%, što je niže od stope koja je zabilježena u prethodne tri godine. Prosječan broj zaposlenih u tim kompanijama i dalje raste (sa 83 na 93), dok taj broj na nivou sektora stagnira (19). Profitne marže kod 25 najboljih ostale su pozitivne i neznatno su porasle, s omjerom dobiti prije kamata, poreza i amortizacije (EBITDA) i prodaje od 10%. To znači da se prihod od 100 eura pretvara u bruto operativni rezultat od 10 eura. Ovaj poboljšani kapacitet vodećih kompanija da kreiraju stabilne izvore zarade će, nadamo se, rezultirati poboljšanim investicijskim mogućnostima u sigurnosnom sektoru i olakšati rješavanje problema sezonske i krizne nelikvidnosti.

Na 25 najboljih u sigurnosnom sektoru otpada 42,4% ukupnog tržišta sa zajedničkim prihodom od oko 794 miliona eura, što je povećanje od 10%

Kompanije s najvećim rastom
Poredak prvih 25 kompanija koje su zabilježile najbrži rast značajno se promijenio u posljednjih 12 mjeseci, što se i moglo očekivati. Koliko je teško održati zamah pokazuje činjenica da je samo devet kompanija koje su navedene u prethodnom istraživanju ostalo među 25 najboljih kada je u pitanju rast. Smiths Detection Italia Srl, Ksenia Security Srl i Futurtec Srl su primjeri koji su se uspješno suočili s ovim poteškoćama. Već drugu godinu zaredom bilježe rast veći od 25%. Rast ne mora uvijek pratiti i visoka profitna marža. U nekim slučajevima tržišna ekspanzija uvjetovana je strategijom čiji je cilj osigurati veće tržišne udjele u kratkom roku i ostvariti zaradu na srednje i duže staze. Nerijetko nailazimo na firme koje bilježe snažan rast, ali i lošu profitabilnost. To se objašnjava poteškoćama usklađivanja njihovih organizacijskih procesa s povećanim obimom poslovanja. Među 25 najboljih kompanija u ovoj kategoriji najmanje 12 ima omjer EBITDA/prodaje koji je ispod prosjeka sektora (5%). Ostale su u pozitivnoj zoni, u kojoj četiri prelaze 20%.

Proizvođači
S ukupnim prihodom od 949 miliona eura, na proizvođače otpada 50% sigurnosnog sektora u Italiji. Oni zauzimaju prve pozicije u poretku najvećih kompanija i diriguju ritmom rasta sektora. Analiza 25 najbolje rangiranih proizvođača pokazuje zanimljive promjene u odnosu na prethodnu godinu. Došlo je do nekoliko izmjena na prvim pozicijama (Betafence je skočio na drugo mjesto, a Hikvision Italy pao na četvrto), kao i do ulaska Dahua Technology Italy Srl (koji je kupio Videotrend), Keyline Spa (s rastom od 12%) i Smiths Detection Italia Srl (s prihodom od 70%) na listu najvažnijih proizvođača u sektoru sigurnosti u Italiji.
Prosječan nivo rasta 25 najboljih kompanija ipak prikriva značajnu razliku između poslovnih rezultata koje je ostvario analizirani uzorak. Deset proizvođača bilježi niže prihode, a najmanje šest navodi pad prodaje veći od 8%. Nasuprot tome, sedam kompanija bilježi povećanje od 10%. Detaljnija analiza rezultata po kategorijama proizvoda vodi nas do pozitivnih rezultata u sektorima protivpožarne zaštite i videonadzora, uz mali rast (+1,7%) u kategoriji protivprovalnih sistema. Više ujednačenosti unutar uzorka postoji u segmentu povrata na investicije i opće profitabilnosti. Bez obzira na liniju proizvoda ili veličinu proizvođača, profitabilnost raste i veća je u prosjeku za 11%. Samo jedan operater među 25 kompanija bilježi pad u tom segmentu.

Proizvođači/distributeri
Osam kompanija uvršteno je u kategoriju proizvođača/distributera. To su firme koje proizvode opremu i rade kao distributeri za potrebe drugih proizvođača. One imaju registrovane kancelarije u Lombardiji i Pijemontu, ostvaruju ukupan prihod od 66,2 miliona eura, ali imaju poteškoća s rastom. Pet od osam kompanija zabilježilo je pad prodaje viši od 5% i ovo je druga takva godina zaredom za četiri od njih. U odnosu na prošlogodišnju rang-listu, tri operatera su napustila tržište: Siqr Srl i Mesa Srl (oba u stečaju) i Videotrend (sada radi pod brendom Dahua Technology Italia). U smislu pozicioniranja, Gunnebo Italia SpA drži prvo mjesto u ovoj kategoriji, iako s manjim prihodima (-5%).

Proizvođači kablova
I u ovom istraživanju proizvođači kablova se tretiraju kao posebna kategorija s obzirom na to da oni uglavnom rade i s drugim sektorima izvan sigurnosnog. Poredak devet kompanija u ovom segmentu nije se promijenio od prošle godine. Prve dvije pozicije još drže Ramcro Spa (s rastom od 13%) i Cavicel Spa (+12%). Tri proizvođača kablova od osam najboljih prijavila su pad prihoda, iako je na nivou uzorka zabilježen prosječni rast od 4,6% i ukupni od 5,8%. Iako je trend ekspanzije ovog segmenta pozitivan, on pokazuje znakove usporavanja u odnosu na iznenađujućih 10% iz prošle godine. Prosječna profitna marža iznosila je 8%.

Distributeri
Distributeri aktivni u sektoru sigurnosti ostvarili su ukupan prihod od 595 miliona eura. Na njih otpada 32% ukupnog tržišta i imaju 1.521 zaposlenika u Italiji. Ove godine 141 kompanija iz ove kategorije ostvarila je rast od 12% i ovaj trend se nastavlja iz prethodne godine (31%). Među 25 najboljih našle su se i nove kompanije Omega Srl i Microcontrol Electronic Srl, koje su zabilježile rast od 8%, odnosno 21%. Prvu poziciju drži Allnet Italia Spa s gotovo 60 miliona eura, dok je Anixter Italia Srl skočio s osmog mjesta na četvrto (s rastom prihoda od 43%). Prosječna profitabilnost distributera je u značajnoj mjeri usklađena s onom kod proizvođača, ali je broj kompanija s “niskim” finansijskim rejtingom znatno manji. Samo 12 od 141 firme ima umjeren ili visok rizik od bankrota, što je jasan signal da sektor distribucije jača i pruža značajne mogućnosti za razvoj.

Sistem-integratori
Na 81 sistem-integratora otpada 14,5% italijanskog sektora sigurnosti. S prosječnim prihodom od nešto više od pet miliona eura i negativnom stopom rasta (-0,5%) čini se da je ova kategorija napravila korak unazad u odnosu na prošlu godinu. Njihovi poslovni problemi najviše pogađaju male/srednje velike firme koje posluju u pokrajinama. S druge strane, najveće kompanije (25 njih) bilježi stabilan rast (+ 6%) i održava solidan nivo profitabilnosti. Četrnaest od 25 preduzeća povećalo je prihode, a samo dva posluju s gubitkom. Među najviše rangiranim kompanijama vrijedi spomenuti skok na treću poziciju koji je ostvario Scame Sistemi, kao i uspon kompanije Saiet Telecomunicazioni Srl. U kategoriji 25 najboljih sistem-integratora našlo se i sedam novopridošlica: Surveye Srl, Consiag Spa, Co.Gen. Spa, Consorzio Stabile Goss Italia, Tonali Spa, Elettronica Cortesi i Consorzio Secap. Prva dva mjesta ponovo zauzimaju Project Automation Spa i Dab Sistemi Integrati Srl, a njihovi rezultati su nešto lošiji od prošlogodišnjih.

Zaključak
Navedeni podaci i analize iz ovog istraživanja ukazuju na to da je italijanski sigurnosni sektor porastao, dok je broj uključenih kompanija pao sa 397 na 363, a uočen je i blagi rast nivoa profitabilnosti i prosječne finansijske održivosti u sektoru. To je u skladu s trendovima kretanja ka konsolidaciji koji su zabilježeni u sličnim industrijama u Italiji i drugim zemljama. Vodeće sigurnosne kompanije u zemlji sada su u prosjeku veće, produktivnije i profitabilnije nego prošle godine. Među segmentima koji se posebno brzo šire izdvajamo distributere (+12,2%) i proizvođače videonadzornih uređaja (+10,9%) te opreme za protivpožarnu zaštitu (+10,6%). Registrovani rast u sektoru sigurnosti ove godine nije ujednačen i odnosi se samo na 50% kompanija iz uzorka. Segmenti koji su najviše pogođeni padom rasta su sistem-integratori (-0,5%), proizvođači/distributeri (-3%) i preduzeća u južnoj Italiji (-0,5% uz značajan pad broja firmi). Izgleda da sigurnosni sektor u naredna 24 mjeseca čeka dalje smanjenje broja aktivnih tržišnih igrača i jača polarizacija između kompanija koje su finansijski stabilne. Postoji mogućnost da će, kao i ranije, u narednih nekoliko mjeseci doći do novih spajanja i akvizicija s ciljem jačanja sinergije i konkurentnosti te optimizacije investicija.

Radarska tehnologija za veći domet detekcije

6 Maja, 2019

Radar ima veliku prednost u odnosu na lidar i druge tehnologije detekcije unutar perimetra zbog mogućnosti rada i u nepovoljnim vremenskim i svjetlosnim uslovima. Na performanse radara ne utječu nikakve ambijentalne promjene, tako da se može koristiti za detekciju unutar perimetra i u zahtjevnim okruženjima
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Zahvaljujući velikom dometu detekcije i mogućnosti rada u lošim vremenskim uslovima i zahtjevnim okruženjima, uključivanje radara u sigurnosna rješenja za zaštitu perimetra moglo bi sigurnosnim operaterima ponuditi bolju vidljivost i veće uštede. Tehnologije radara i lidara (Light Detection and Ranging) ne samo da napreduju nego i šire svoje polje primjene. Lidar je poznat po primjeni na tržištu naprednih sistema za pomoć pri vožnji (ADAS), ali i u sektorima kao što je odbrana. Radar se, međutim, pokazao korisnim za sigurnosne i videonadzorne funkcije na aerodromima, graničnim prijelazima i lukama.

Kada je riječ o raširenosti, Sjeverna Amerika je prednjačila na ovom tržištu u 2017. godini. Slijedi je Evropa s „kontinuiranim tehnološkim napretkom i programima dodavanja sigurnosnih i nadzornih radara“, što su glavni faktori koji doprinose rastu prema izvještaju Zion Market Researcha. Azijsko-pacifička regija je najbrže rastuća. U pogledu zaštite perimetra, radar može ponuditi značajne prednosti za identifikaciju uljeza. Globalno tržište radara za sigurnost i nadzor će do 2024. dostići vrijednost od 10,6 milijardi dolara, u odnosu na sedam milijardi 2017. godine, procjenjuje ZMR. Rast tržišta uglavnom se pripisuje povećanju broja navigacijskih radara, koje koriste bespilotne letjelice, kao i većoj potražnji za kompaktnijim i energetski efikasnim radarima.

Superiornost radara za zaštitu perimetra
Iako se i lidar i radar mogu koristiti za zaštitu perimetra, potonji je bolji izbor iz više razloga. Obje tehnologije imaju mogućnost skeniranja u rasponu od 360 stepeni, no njihovi dometi i metode detekcije se razlikuju. Osim toga, razlikuju se i podaci koje generiše njihov hardver: iako radar može „vidjeti“ na većoj udaljenosti, lidar nudi veću rezoluciju slike. Zbog toga ih njihove prednosti u pogledu primjene ne čine istovjetnim kandidatima za zaštitu perimetra. „Radar je pogodniji za nadzor šireg područja zbog većeg dometa detekcije. Lidar ima mnogo kraći domet zbog atmosferskih utjecaja i ograničene izlazne snage. Radar i lidar se obično koriste za otkrivanje uljeza u vidu osoba i vozila, ali su nedavno prilagođeni i za praćenje dronova“, objašnjava Phil Avery, direktor Navtech Radara.

Iz perspektive perimetarskog nadzora, radar je superiornija opcija. Često se smatra pogodnijim rješenjem u odnosu na tradicionalne mjere zaštite perimetra jer omogućava detekciju unutar i izvan njega, smatra Avery. „To operaterima na lokacijama daje cjeloviti uvid u događaje koji se odvijaju unutar i izvan kompleksa koji pokrivaju. Radar ima veliku prednost u odnosu na lidar i druge tehnologije detekcije unutar perimetra zbog mogućnosti rada i u nepovoljnim vremenskim i svjetlosnim uslovima. Na njegove performanse ne utječu nikakve ambijentalne promjene, tako da se može koristiti za detekciju unutar perimetra i u zahtjevnim okruženjima. Lidar može biti veoma osjetljiv na prašinu, pijesak i maglu, koji negativno utječu na njegove performanse. Jednak učinak imaju i jaka kiša i snijeg, što ga čini manje prikladnim rješenjem za korištenje unutar perimetra na otvorenom, osim za kraće domete“, objašnjava Avery.

Još jedna prednost korištenja radara za velike površine je to što je jeftiniji od tradicionalnih mjera zaštite perimetra kao što su ograde, svjetla, stražari i kamere. „Jedan radar može pokriti stotine kvadratnih kilometara, vrlo je pouzdan i radi u gotovo svim vremenskim uvjetima, danju i noću, i s njim nemate stalne troškove“, kaže Bill Drafts, direktor marketinga proizvoda za integrisana rješenja za javne i vojne projekte u FLIR Systemsu. Budući da ima veći domet, potrebno vam je manje senzora za jednak nivo pokrivenosti lokacije. „Prednost nadzora širokog područja je u tome što se operaterima unaprijed šalje upozorenje. Zbog toga imaju dovoljno vremena za presretanje uljeza i tako smanjuju vjerovatnoću od stvarnog narušavanja sigurnosti. Osim toga, senzori kontinuirano prate uljeze unutar perimetra, što znači da će operateri u svakom trenutku znati njihovu tačnu lokaciju. Tradicionalne metode su daleko nepreciznije i često su sposobne samo za detekciju unutar perimetra, bez dodatnih informacija nakon što se uljez udalji od ograde“, dodaje Avery.

Nije sve ni idealno
Prednosti radara, međutim, ne znače da je on savršeno rješenje. Obje tehnologije su u nepovoljnom položaju zbog vidljivosti. Naprimjer, krupni objekti kao što su zgrade ili drveće mogu utjecati na performanse detekcije jer zaklanjaju vidik. „Prilikom postavljanja radara važno je osigurati da ima čisto vidno polje. Oni ne mogu vidjeti kroz svaki objekt. Također ih je važno postaviti dalje od velikih objekata koji mogu dovesti do odbijanja energije, što može ograničiti efikasnost radara“, objašnjava Drafts i dodaje: „Ako instalacija mora biti blizu velikog objekta, emisija se može maskirati. To znači da će se prilikom okretanja radara snop impulsa prekidati u kontaktu s objektom, čime se eliminiše odbijanje. Na kraju, radar treba postaviti dovoljno visoko iznad tla da bi se spriječili problemi s više putanja. U principu, što je veći potrebni domet, radar se postavlja više.“

Kamere kao partner radaru
Jedan od načina da se ublaže nedostaci radara kao rješenja za zaštitu perimetra jeste da ih se kombinuje s drugim senzorima, kao što su videonadzorne kamere. Kao i radari, kamere same po sebi nisu dovoljno efikasno rješenje za zaštitu perimetra. Zbog toga je najbolje da se te dvije vrste proizvoda integrišu kako bi sigurnosno osoblje imalo pristup informacijama koje se ne tiču samo položaja objekata nego i njihove vizualizacije. „Kamere nude prepoznavanje subjekata kao prijatelja ili uljeza, a mogu pratiti samo područje koje pokrivaju. To je još veći problem kada su ciljevi brojni ili se nalaze na većim udaljenostima jer ih kamera mora zumirati. Pri tome se njeno vidno polje značajno sužava i ograničava uvid u situaciju na terenu. Dok kamera identificira udaljenog uljeza, drugi napadači mogu ući u praćenu zonu izvan vidnog polja kamere“, kaže Drafts.

S druge strane, radari detektiraju sve ciljeve, u rasponu od onih manjih dimenzija, poput komercijalnih dronova, do velikih objekata kao što su brodovi, a sve to bez promjene u vidnom polju, navodi Drafts. „Radar svake sekunde neprekidno skenira prostor u rasponu od 360 stepeni, tražeći bilo koju metu koja reflektuje emitovanu energiju natrag do njega. Idealno rješenje za zaštitu perimetra uključuje radar, kameru i softver za upravljanje i kontrolu. Radar detektuje cilj, a softver naređuje kameri da se okrene kako bi ga upratila i omogućila identifikaciju uljeza.“ Avery ističe radarsku tehnologiju kao što je AdvanceGuard, proizvod kompanije Navtech Radar. Ovo rješenje može se integrisati s termalnim ili videonadzornim kamerama ili s mrežom senzora za potpunu pokrivenost konkretne lokacije. Visoka rezolucija koju nudi omogućava sistemu da prepoznaje različite ciljeve koristeći karakteristike kao što su njihova brzina, smjer kretanja i veličina.

Najvažnije vertikale
Potražnja za radarskim i lidarskim tehnologijama i dalje raste. Jedan od razloga za to su nedavni slučajevi upada u perimetre na aerodromima, koji su uzrokovali velike poremećaje u rasporedu letova, narušili ugled nadležnih tijela i mnogo koštali PR timove tokom upravljanja krizom, navodi Avery. Lokacije s kritičnom infrastrukturom žele smanjiti troškove sigurnosti i broj nepotrebnih lažnih alarma. Iako se lidar može koristiti za detekciju unutar perimetra, on je pogodniji za vertikale kojima je potrebna detekcija kraćeg dometa, a na lokacijama nema problema s nepovoljnim vremenskim prilikama. Tu spadaju industrijski objekti ili instalacije u zatvorenom prostoru. Međutim, radar je idealan izbor za zaštitu perimetra na velikim, otvorenim lokacijama, jer je vrlo robustan i kvalitetno radi i pri nepovoljnim meteorološkim uvjetima ili u zahtjevnim okruženjima. Osim toga, detekcija dugog dometa je najkorisnija na lokacijama na kojima prostrani tereni unutar i izvan perimetra zahtijevaju pouzdanu detekciju.
„Ako se stićeno područje nalazi u sredini šume ili je okruženo drvećem ili visokim objektima, radari nisu najbolji izbor za zaštitu. Istovremeno, svaka vertikala s otvorenim terenima koja zahtijeva ekonomičan i kontinuiran nadzor može imati koristi od njega. Ovo uključuje, ali nije ograničeno na kritičnu infrastrukturu, luksuzne stambene objekte, brane, luke, aerodrome, zatvore, granične prijelaze, vojne objekte, stadione, državne zgrade, postrojenja za proizvodnju energije i podstanice. Sve ove vertikale mogu koristiti i koriste radarsku tehnologiju za zaštitu perimetra. Stalna pokrivenost, rad tokom dana i noći, različite vremenske prilike, manje dimenzije, duži domet, isplativost i relativna tajnost faktori su koji doprinose njenom širem korištenju i primjeni“, smatra Drafts. Budući da se oba sistema mogu montirati na postojeću infrastrukturu, oni tokom instalacije ne podrazumijevaju prekide u svakodnevnim aktivnostima i svode prateće troškove na minimum.

Napredak radarske tehnologije
Zion Market Research navodi da tehnološki napredak radarskih sistema može otkriti nove pravce razvoja tržišta sigurnosti i nadzornih radara u bližoj budućnosti. Rastuća potražnja za radarskim i lidarskim tehnologijama dovela je do pojave da kompanije kontinuirano razvijaju tehnologije koje odgovaraju specifičnim potrebama kupaca. Napredak radarske tehnologije, poboljšani algoritmi klasifikacije ciljeva, pad cijena i jednostavnost upotrebe ubrzali su primjenu ovih tehnologija za potrebe zaštite perimetra, navodi Drafts. „Kako su dronovi postali dio spektra potencijalnih prijetnji, radari su, poput onih iz FLIR Ranger serije, morali evoluirati kako bi ih mogli pratiti. Oni za nadzor perimetra ranije su se obično postavljali na tlo, što znači da su imali elevacijski snop impulsa širok pet ili manje stepeni prilikom usmjeravanja radara za detekciju uljeza na tlu. Tehnologija je u posljednje evoluirala, tako da danas može otkrivati i prijetnje iz zraka poput dronova, uz elevaciju snopa impulsa u rasponu od 20 do 60 stepeni. Povećana visina snopa nudi skoro hemisferičnu detekciju prijetnji na tlu i u zraku“, objašnjava Drafts.

Navtech Radar je nedavno unaprijedio svoj AdvanceGuard sistem kao sigurnosno rješenje za nadzor pomoću radara visoke definicije. Sada uključuje i opciju prepoznavanja „prijatelja“ ili „neprijatelja“. „Sistem koristi detekciju zasnovanu na pravilima, tako da se regularne aktivnosti filtriraju, a učestalost pojave lažnih alarma svodi na minimum. On analizira ponašanje, pri čemu se prepoznaje razlika između normalnih aktivnosti, kao što je dolazak vozila uposlenika, od pojave uljeza i prijetnji. Za razliku od drugih radarskih i lidarskih sistema, AdvanceGuard nudi kontinuirani uvid u situaciju tokom trajanja jednog događaja i operaterima prikazuje tačnu lokaciju uljeza u realnom vremenu. Njegova funkcija ranog otkrivanja veoma je važna za kompleksne lokacije, kao što su aerodromi, gdje je presretanje uljeza ključno prije samog narušavanja sigurnosti. Tako se na minimum svode poremećaji koji mogu biti dugotrajni, skupi i opasni“, kaže Avery. Uz napredak ovih tehnologija i napore koje kompanije ulažu u razvoj najboljih rješenja za svoje klijente, polje primjene radara za zaštitu perimetra će se zasigurno proširiti u godinama koje dolaze.

Zaštita perimetra probija nove granice

6 Maja, 2019

Povećana potražnja za zaštitom perimetra posljedica je napretka u oblasti pratećih tehnologija. Sve više klijenata počinje shvatati zaštitu perimetra kao neophodan sistem obavještavanja za potrebe zaštite svog poslovanja
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Zaštita perimetra prošla je dug put od vremena postavljanja jednostavnih ograda na vanjskim granicama objekata. Ovo tržište i danas nastavlja rasti zbog globalnog jačanja terorističkih prijetnji. Očekuje se da će tržište sistema za zaštitu perimetra do 2022. dostići vrijednost od 196,6 milijardi dolara. Poređenja radi, 2017. godine vrijedilo je 110,6 milijardi dolara. Ovaj trend će pratiti i složena godišnja stopa rasta od 12,2 posto, navodi se u izvještaju kompanije Marketsandmarkets. Rast tržišta se u prvom redu pripisuje povećanju broja terorističkih napada širom svijeta. Nova tehnološka dostignuća u segmentu videonadzora također jačaju potražnju za sistemima i uslugama u oblasti zaštite perimetra, uz širu primjenu interneta stvari (IoT) i pametnih tehnologija.

Terorizam i migracije kao pokretači
Za Sjevernu Ameriku se očekuje da će zadržati najveći udio na globalnom tržištu. Tamo su jačanje terorističkih aktivnosti, ilegalne imigracije i kriminal najveći faktori intenzivnijeg rasta tržišta sistema za zaštitu perimetra, navodi Marketsandmarkets. Dori Ribak, zamjenik direktora marketinga u RBtec Perimeter Security Systemsu, ukazuje i na rast slučajeva kriminala, krađa i vandalizma na komercijalnim i industrijskim tržištima u Sjevernoj Americi. On to pripisuje nedovoljnom dostupnošću policije, što prisiljava kompanije da se štite same. Najbrži rast tržišta zaštite perimetra predviđa se za Azijsko-pacifičku regiju (APAC). To je posljedica ekonomskog razvoja u segmentu infrastrukture (npr. aerodroma, željeznica i autoputeva) te snažnog rasta sektora finansijskih i bankarskih usluga.

Vertikale traže više
Sve izraženije prijetnje učinile su perimetarsku sigurnost mnogo važnijim faktorom za kritičnu infrastrukturu kao što su komunalije, transport, državni i vojni objekti, navodi se u izvještaju kompanije Memoori. Razne prijetnje mogu uzrokovati teške poremećaje u njihovom funkcionisanju i dovesti do velikih gubitaka za cijelu ekonomiju. Kompanije specijalizirane za perimetarsku zaštitu prepoznale su stabilan rast na tržištu kao posljedicu podizanja svijesti o potrebi zaštite kritične infrastrukture i spremnosti na ulaganje. Stewart Dewar, Senstarov menadžer proizvoda, navodi komunalne usluge, naftu i plin, komercijalni sektor i zatvore kao vertikale s izraženim rastom, koji prati i potražnja. „Postoji svojevrsni pritisak na energetska i komunalna preduzeća u smislu potrebe da cjelodnevno paze i štite svoje lokacije od niza prijetnji, uključujući vandalizam, napade militanata i terorističke aktivnosti. Ovaj rast je djelimično potaknut i donošenjem većeg broja državnih propisa“, kaže Dewar. Sektor nafte i plina je već dugo snažan faktor razvoja globalnog tržišta sistema za zaštitu perimetra, i to zbog različitih prijetnji s kojima se stalno suočava. Dewar navodi da brojne zemlje – čak i one koje se, poput Kanade, suočavaju s nešto nižim rizikom – ulažu mnogo novca u zaštitu nadzemne infrastrukture, prvenstveno zbog razvijenije svijesti o njenom ključnom značaju.

U komercijalnom sektoru povećana potražnja za zaštitom perimetra posljedica je napretka u oblasti pratećih tehnologija. Ovaj trend zaštitu perimetra čini prikladnijom i pristupačnijom za manje instalacije. Sve više klijenata počinje shvatati zaštitu perimetra kao neophodan sistem obavještavanja za potrebe zaštite svog poslovanja. „Kompanije stalno traže rješenja koja se lako mogu dodati postojećim ogradama“, kaže Ribak. U centrima podataka se također povećava broj instaliranih sistema jer sve više pojedinaca i organizacija koristi usluge u oblaku. Kao takvi, centri podataka postali su potencijalne mete za napadače. „Ovi centri dobijaju na važnosti, što povlači pojačanu sigurnost“, dodaje Dewar.

Šta je aktuelno?
Očekuje se da će integracija i prihvatanje novih i naprednih tehnologija doprinijeti rastu tržišta. Kompanija Memoori ukazuje na napredak senzorske i bežične tehnologije, radara te integracije s videonadzorom, kontrolom pristupa i vanjskom rasvjetom kao na faktore koji će dodatno ojačati potražnju na tržištu. Očekuje se da će uvođenje videoanalitike i softvera za duboko učenje imati veliki utjecaj na tržište alarma i perimetarske zaštite.

„Stalna poboljšanja videoanalitičke tehnologije u kombinaciji s videonadzornim kamerama s boljim performansama i nižim troškovima unapređuju efikasnost primjene analitike kao dijela rješenja za zaštitu perimetra“, navodi Dewar. Integracija sistema za potrebe kreiranja sveobuhvatnih sigurnosnih rješenja ključni je trend za tržište sistema za zaštitu perimetra, smatra Dewar i kaže: „Naprimjer, Senstar LM100 objedinjuje detekciju upada na perimetru i inteligentno osvjetljenje. Ovi kombinovani sistemi nude niže ukupne troškove vlasništva uz poboljšanje odvraćanja od napada, otkrivanja i procjene.“

Tomohiro Tsuji, viši menadžer prodaje i marketinga u Optexu, objašnjava da tehnologija za prepoznavanje slike utječe na zaštitu perimetra nudeći dodatne mogućnosti za videonadzorne kamere, kao što su prepoznavanje objekata, ljudi, automobila i životinja. Međutim, performanse detekcije i pouzdanost nisu ispunili očekivanja industrije zbog nedostataka samih alarma, kao i problema s lažnim alarmima, koji su posljedica svjetlosti, kiše, insekata itd. „Zbog toga se za postizanje boljih performansi koriste provjerene tehnologije kao što su laseri, optička vlakna, infracrvena svjetla, mikrotalasni, pa čak i pasivni infracrveni zraci“, dodaje on. Kako se tehnologija optičkih vlakana sve više koristi za ograde i podzemne sisteme zaštite perimetra, njena popularnost se temelji na potpunoj otpornosti na udare munje i elektromagnetske smetnje, objašnjava Dewar. Istovremeno, ona je potpuno sigurna za upotrebu u područjima u kojima postoji opasnost od curenja eksplozivnog plina.

Popularne opcije za odabir senzora
Očekuje se da će napredak tehnologije senzora u budućnosti dovesti do rasta sektora zaštite perimetra. Međutim, senzori su već među najpopularnijim tehnologijama na tržištu sistema za zaštitu perimetra, bilo da je riječ o onima koji se postavljaju na ograde ili tehnologiji za detekciju vibracija ili toplih tijela. „Senzori koji se postavljaju na ograde su općenito zabilježili rast u posljednjih nekoliko godina. Ovo je rezultat tehnološkog napretka, koji uključuje naprednije softverske algoritme, koji smanjuju učestalost lažnih alarma i nude veću preciznost na samoj lokaciji. Uz ova poboljšanja, senzori za ograde se sada tretiraju kao poželjnija opcija nego što su to nekada bili“, navodi Dewar. Integracija senzora za ograde s drugim sistemima, kao što je inteligentno osvjetljenje, omogućava i nove funkcije i aplikacije. „Naprimjer, inteligentno osvjetljenje može reagirati na upade prilagođavanjem intenziteta svjetla ili strobiranja u ugroženim zonama ili čak i na nivou pojedinačnih izvora svjetla, čime se povećavaju mogućnosti odvraćanja i procjene prijetnje“, dodaje on. Kao senzore koji dobijaju na popularnosti Ribak navodi kablovske senzore vibracija za ograde i podzemne seizmičke detektore. Oba tipa se kao setovi mogu povezati sa standardnim alarmnim ili videonadzornim sistemom.

Pristupačnija zaštita perimetra uz plug & play sisteme
Prepreke široj primjeni novih tehnologija često se mogu pripisati cijeni i kompleksnoj instalaciji. Uz plug & play rješenja sada više vertikala može ugraditi sisteme zaštite perimetra. U kompaniji RBtec su svjesni migracije sa sistema koji su prilagođeni korisniku, komplikovani za instalaciju i skupi za nabavku i održavanje na ekonomične plug & play sisteme, koji ne zahtijevaju iskustvo, certifikaciju ili obuku za upotrebu i održavanje. Dori Ribak, predstavnik kompanije, ovo opisuje kao jedan od najvažnijih trendova na globalnom tržištu sistema zaštite perimetra. „Naprimjer, prostori za samostalno skladištenje ili prodajni objekti koji su se suočavali sa čestim provalama i probijanjima ograde bi prije pet godina morali priznati da nemaju rješenja za svoje probleme. Na kraju bi morali pristati na IC detekciju, koja bi kontinuirano izazivala lažne alarme zbog vegetacije, vremena i životinja. Isto tako, oni su mogli pokušati riješiti problem pomoću kamera koje su im obično prikazivale čovjeka u kapuljači s ukradenim vozilom ili koristiti jeftinu analitiku, koja aktivira lažne alarme kada padne kiša“, kaže Ribak.

Danas, uz jednostavne komplete kablovskih senzora za ograde, sigurnosni operateri imaju pristup rješenjima koja ranije nisu mogli priuštiti ili za koja nisu posjedovali tehnička znanja. „Ovi kompleti se mogu kupiti kod standardnih distributera kao što su ADI i Anixter, kod kojih većina sistem-integratora ide kupovati ostalu opremu. To pomaže u pojednostavljivanju cijelog procesa osiguravanja objekata kao što su prostori za samostalno skladištenje. Korisnici sada mogu jednostavno otići do svog ponuđača sigurnosnih usluga i zamoliti ih da dodaju detekciju upada na njihovu ogradu i povežu je s postojećim alarmnim protivprovalnim sistemom. Osim toga, integrator koji se nikada u životu nije bavio zaštitom perimetra može jednostavno kupiti sistem i instalirati ga, bez brige o tome hoće li isporučiti kvalitetan i funkcionalan sistem“, dodaje on.

Primjena videoanalitike i termovizije
Ugrožavanja sigurnosti perimetra dešavaju se u cijelom svijetu. Kao dio sveobuhvatnog sistema perimetarske zaštite, videonadzorne kamere opremljene termovizijom i videoanalitikom mogle bi imati ključnu ulogu u praćenju potencijalnih uljeza.
Napredni tehnološki razvoj videonadzora označen je kao jedan od faktora koji potiču potražnju za uslugama i sistemima za zaštitu perimetra, navodi se u izvještaju kompanije MarketsandMarkets. Međutim, uljezi već dugo iskorištavaju tehnološke slabosti tradicionalnih videonadzornih kamera. To uključuje mrtve uglove i ljudske greške. Da bi suzbila ove slabosti, industrija je do sada primjenjivala dva pristupa. „Prvo, tu je analiza videosadržaja (VCA), koja pomaže da se efikasno otklone nedostaci povezani s ljudskim greškama i aktiviraju automatizirani alarmi prilikom detekcije uljeza. Drugo, nedostaci kamera vidljive svjetlosti mogu se otkloniti korištenjem termalnih kamera. U pitanju je praćenje toplinskih tragova uljeza pomoću uređaja koji su u posljednjih nekoliko godina postali snažniji i pristupačniji“, navodi Dmitry Rybakov, menadžer za marketing proizvoda za EMEA regiju u kompaniji Bosch Security and Safety Systems.

Da bi se postigao željeni učinak, VCA i termalne kamere moraju raditi zajedno. „Bez mogućnosti da termalne kamere snimaju u ekstremnim uslovima kao što su kiša, dim i odsjaj, čak i najmoćniji algoritmi za analizu sadržaja ne mogu otkrivati uljeze koji koriste mrtve uglove kamera. Bez pomoći videoanalitike, termalne kamere postaju tek dodatni ekran koji se slabo prati u kontrolnoj sobi, zbog čega u roku nekoliko minuta može doći do ljudske greške“, objašnjava Rybakov.

Kao rezultat toga, kompanije poput Boscha razvile su termalne kamere s ugrađenom inteligentnom videoanalitikom, kao što je DINION IP Thermal 8000. U okruženju zaštite perimetra termalne kamere poput onih iz Boscha mogu pomoći sigurnosnim operaterima na način da im ponude pristup najrelevantnijim mogućim podacima. Iako termalne kamere nisu zamjena za kamere vidljive svjetlosti, njihovo kombiniranje može ponuditi najdetaljniji uvid u situaciju na terenu i pomoći operaterima da blagovremeno prepoznaju određene subjekte. „Dodavanje termalnih kamera s inteligentnom videoanalitikom na postojeća sigurnosna rješenja garant je da korisnici neće tek tako propustiti potencijalnu prijetnju i da mogu brzo doći do preciznih podataka, bez obzira na ekstremne uvjete“, kaže Rybakov.

Banke se oslanjaju na veću otvorenost

5 Aprila, 2019

Otvoreno bankarstvo planira uvesti revoluciju u finansijske usluge. Banke i pružatelji usluga u oblasti platnog prometa morat će raditi zajedno kako bi ponudili besprijekorno korisničko iskustvo. Hoće li to trasirati put da novi igrači ukradu klijente od tradicionalnih banaka ili je ovo prilika za banke da se transformišu iznutra? Ko je stvarni vlasnik vaših bankovnih podataka?
Priredila: redakcija a&s Adrije
E-mail: redakcija@asadria

Godinama je odgovor na ova pitanja bio jednostavan: vaša banka. Jednom mjesečno biste dobijali pisani izvještaj koji vam daje uvid u transakcije, a ostatak vremena samo banka ima uvid u ostale informacije. To niko do sada nije dovodio u pitanje. Ali onda je došla digitalizacija i s njom su se pojavili i veliki podaci. Spotify nam danas predlaže muziku koja bi nam se mogla svidjeti, a Uber ucrtava najkraću rutu do našeg doma. No, uprkos tome, ljudi su počeli uviđati moć podataka koji će omogućiti pružanje praktičnijih i njima prilagođenih usluga.

Djeljenje podataka
Bitno je napomenuti da isto važi i za zakonodavce Evropske unije, koji su predložili da se korisnicima omogući da dijele bankovne podatke s bilo kojim brendom kojem vjeruju. Rezultat inicijative je ažurirana Direktiva o platnim uslugama (PSD2), usvojena 2015. godine. PSD2 zahtijeva od svih banaka u EU da kreiraju interfejse za programiranje aplikacija (API), a zatim ih podijele s ovlaštenim trećim stranama. Klijenti mogu predati svoje bankovne akreditive određenim kompanijama, koje te podatke koriste za kreiranje boljih proizvoda ili olakšavanje procedura plaćanja. Naprimjer, britanski startup Funding Options bavi se povezivanjem kompanija sa zajmodavcima. Ranije je to podrazumijevalo da se od klijenta traži da popuni dugačke obrasce i dostavi osjetljive lične dokumente. Korištenjem bankovnih API-ja za pregled računa Funding Options je eliminirao te zahtjeve i sada se cijeli posao može obaviti za nekoliko minuta.

Novi pristup
No, hoće li klijenti zaista povjeriti svoje bankovne podatke trećim stranama? Conrad Ford, generalni direktor kompanije Funding Options, misli da hoće. „Prije pet godina ne biste ušli u automobil nepoznatog čovjeka u dva sata ujutro ili dopustili da stranac spava u vašoj kući samo zato što vam to kaže vaš telefon. Sada to radite. Naposljetku ćemo vidjeti istu promjenu razmišljanja i u oblasti finansijskih usluga. Samo će za to trebati vremena“, smatra on. Funding Options je samo jedan od više desetaka start-upova kojima je odobren pristup bankarskim API-jevima u Velikoj Britaniji (putem inicijative Open Banking, koja je slična kao PSD2, samo za Veliku Britaniju). Te kompanije jasno kažu da žele unijeti inovacije u bankarski sektor, a to žele i regulatori. Međutim, je li to ono što i banke žele? Neki tvrde da se banke plaše ovakve konkurencije i da su nespremne za prihvatanje koncepta otvorenosti. Louise Beaumont, kopredsjednica Radne grupe za otvorene banke u organizaciji TechUK, smatra da većina banaka nevoljno razvija API interfejse i namjerno to loše radi. „To je kao kada 14-godišnji dječak kaže da će oprati suđe, ali to toliko loše uradi da ga ne poželite ponovo pitati“, kaže ona. Kieran Hines, menadžer finansijskih usluga u konsultantskoj firmi Ovum, ima nešto blaži stav prema bankama. „Banke rutinski pristupaju svojim API-jevima, ali su ograničene usklađivanjem s propisima i kratkim rokovima“, kaže on.

Banke i pitanje povjerenja
Širom Evropske unije regulatori su primorali banke da trećim stranama učine dostupnim podatke o klijentima (uz njihovu dozvolu). To je dovelo do spekulacija da bi ovi novi tržišni igrači mogli „eliminirati“ banke. Ako iTunes može zamijeniti HMV, a Netflix eliminirati Blockbuster, zašto digitalni igrači ne bi mogli uraditi isto s bankama? Tu je ključno pitanje povjerenja. Jedna stvar je promjena pristupa konzumaciji digitalnih sadržaja, a sasvim drugo je posrednik preko kojeg primate platu. Studija za 2017. godinu koju je na području Velike Britanije radio Accenture dodatno potvrđuje ove dileme:
– 69% potrošača ne želi dijeliti informacije o svom računu s trećim stranama
– 53% kaže da nikada neće koristiti otvoreno bankarstvo
– 73% nerado dijeli lične finansijske informacije s trgovcima
– 93% nerado dijeli iste informacije s kompanijama koje se bave socijalnim medijima
– 59% ima povjerenje samo u banke kada je riječ o informacijama o računima

Mogućnosti i rizici
Lako je shvatiti zašto su banke nervozne. Riječ je o pitanju odgovornosti: u slučaju povrede podataka, većina klijenata će uputiti žalbe bankama, čak i ako je to posljedica greške treće strane. Ipak, veća briga je ona egzistencijalna. Banke se plaše da bi novi i disruptivni tržišni igrači, bilo da je riječ o malim start-upovima ili etabliranim brendovima kao što su Amazon i Facebook, mogli iskoristiti novu otvorenost da im preotmu klijente. Međutim, nedavni izvještaji ipak ukazuju na suprotno. Kompanija Accenture je 2017. godine otkrila da 69% klijenata u Velikoj Britaniji ne planira dijeliti lične finansijske podatke sa trećim stranama. Isto tako, 59% ispitanika je izjavilo da ima povjerenja samo u banke kada su u pitanju informacije o računima. To bi značilo da su one u povoljnoj poziciji da same istraže nove mogućnosti. Zapravo, neke to već i rade. Francuska Credit Agricole učinila je svoje API-je dostupnim već 2012. godine i pokrenula vlastiti CAStore kao platformu za pristup aplikacijama i uslugama koje se kreiraju na ovaj način. Španska BBVA banka isto je uradila 2013. godine. U Skandinaviji Nordea je također usvojila otvoreni pristup i sada ima više od 800 programera koji rade na njenom API programu. „To je bio pametan potez. Regulativa nam pomaže, a banke reaguju na nju. Ovo je za nas prilika da saznamo nešto više o našim klijentima. Mi nemamo monopol na dobre ideje, posebno u pogledu korisničkog iskustva i prezentacije podataka o računima“, kaže Ewan MacLeod, direktor digitalnog sektora u Nordei.

API ili screen scraping tehnologija?
Čak i prije uspona tzv. otvorenog bankarstva, neke kompanije su nudile usluge koje su omogućavale osobama da objedine sve informacije o svojim računima na jednom mjestu. Kako su to radili bez API-ja? Zahvaljujući screen scraping tehnologiji izvlačenja podataka tzv. struganjem s ekrana. U tom slučaju klijent bi dijelio svoje šifre s trećim stranama, koje bi naknadno mogle pretražiti račun u potrazi za podacima koji im zatrebaju. Ovo možda zvuči rizično, ali milioni klijenata su pristali na ovaj model. Kompanije kao što je američki Yodlee zabilježile su brz rast zahvaljujući ovom procesu. Sada kada su mnoge banke već razvile API-je, screen scraping pristup bi trebao odumrijeti. Evropska komisija je obećala da će zabraniti tu tehnologiju do septembra 2019. Međutim, mnogi vjeruju da je, s obzirom da API-ji nisu univerzalni i da se razlikuju po mogućnostima, treba zadržati kao rezervnu opciju.

Banke kao agregatori podataka
Prethodni primjeri pokazuju kako banke mogu angažovati programere za kreiranje inovativnih usluga na osnovu već dostupnih informacija o računima svojih klijenata. Druga opcija je da same postanu agregatori podataka, odnosno da pristupaju API-jima drugih finansijskih institucija. U Njemačkoj banka Fidor to već radi. Ona klijentima nudi pristup nizu proizvoda različitih ponuđača posredstvom svog portala. Ovaj koncept postao je poznat kao “bankarstvo kao tržište” i pomaže novim bankama da ponude dodatne usluge, a da ih ne moraju interno razvijati. Naprimjer, Fidor koristi Nutmeg da ponudi usluge ličnog upravljanja bogatstvom, dok se za crowdfunding kapital isto radi preko Seedrs platforme. Međutim, analitičari tvrde da će revolucionarne inovacije tek doći. Oni, uglavnom, vjeruju da će API-ji približiti bankarske usluge svakodnevnom životu. Sulab Agarval, direktor i menadžer plaćanja u Accentureu za Veliku Britaniju i Irsku, objašnjava: “Postoji mogućnost da banke postanu dio nebankarskog ekosistema. Možete zamisliti kako bi uslužne platforme poput Expedije, koja već uveliko zavisi od API-ja za aviolinije, hotele i iznajmljivanje vozila, mogle uvesti bankarske usluge. Banke bi mogle ponuditi kredite i druge usluge na osnovu toga gdje se ljudi nalaze, a ne samo u tradicionalnim bankarskim prostorima.“ Hines iz Ovuma vidi sličnu priliku i u poslovnom svijetu. „Velike firme s više računa u različitim geografskim regijama teško mogu dobiti jedinstven uvid u svoje finansije na jednom mjestu. S API-jem za otvoreno bankarstvo, one bi, teoretski, mogle objediniti sve ove nepovezane podatke u svojim sistemima za upravljanje riznicama“, kaže on.

Kvalitetna autentifikacija
Da bi se ovi scenariji ostvarili, klijenti će morati otkloniti i dileme koje se tiču povjerenja. Već decenijama im se govori da nikada i nikome ne daju svoje akreditive, a sada ih se ohrabruje da to čine. Da bi ih uvjerili u ovo, evropski regulatori insistiraju na kvalitetnoj dvostepenoj autentifikaciji za sve transakcije povezane sa PSD2. Drugim riječima, klijent će prilikom davanja pristupa svom računu nekoj kompaniji morati unijeti šifru ili jednokratni numerički kod ili biometrijski identifikator. Međutim, zakonodavstvo još nije precizno definiralo šta je „kvalitetna“ autentifikacija za klijente. Ustvari, Evropska bankarska uprava ne planira finalizirati svoje regulatorne tehničke standarde do septembra 2019. godine. Dobra vijest je da stručnjaci za sigurnost već razvijaju rješenja koja idu dalje od onih s dva faktora. Gemalto Assurance Hub, naprimjer, analizira hiljade atributa korisnika i uređaja, kao što su geolokacija, profiliranje uređaja, IP adresa, procjena uređaja i biometrija ponašanja. Najvažnije je to da se oni iza toga grupišu u jedinstvenu ocjenu kako bi proces autentifikacije bio ne samo kvalitetan već i brz i neometan. Banke prilikom anonimiziranja podataka mogu biti fleksibilnije u pogledu sigurnosti. Analiza skupova podataka koji ne sadrže lične informacije, ali nude generičke spoznaje može biti jako korisna. Ovo je još jedna atraktivna oblast za banke. Španska BBVA banka već duži niz godina radi s trgovcima na malo i lokalnim vlastima. U okviru ispitivanja za potrebe jedne madridske parade analizirala je podatke s prodajnih mjesta, a zatim u saradnji s općinskim vlastima radila na planiranju najbolje komercijalne rute za potrebe održavanja parade. Beaumont iz organizacije TechUK vjeruje da je ovo pravac u kojem bi se banke trebale kretati. „Zamislite banku koja s energetskom kompanijom radi na identifikaciji ugroženih klijenata i pružanju pomoći prije nego što ovi zapadnu u dugove. Svi bi od toga imali koristi. Postoji dosta sličnih mogućnosti poput ove. Banke samo moraju promijeniti način razmišljanja i posvetiti im se“, kaže on.

Otvoreno bankarstvo: ko su treće strane?
Ako otvoreno bankarstvo omogućava ljudima da svoje bankovne podatke dijele s trećim stranama, nameće se i jedno očigledno pitanje: ko su treće strane? Okvirno, možemo govoriti o dvije. Prva su pružatelji usluga u oblasti informacija o računima (AISP), ali oni ne mogu upravljati novcem. Umjesto toga, oni analiziraju finansijski historijat određene osobe na svim njenim računima kako bi dali preporuke. Većina ljudi misli da se navedeno odnosi samo na stranice za usporedbu cijena, ali tu ulogu mogu obavljati i drugi – komunalna preduzeća, trgovci na malo, pa čak i same banke. Druga kategorija su pružatelji usluga u oblasti posredovanja u plaćanju (PISP). Oni mogu koristiti API-je za pristup bankovnom računu i zatim “prebacivati” plaćanje s vlasnika računa na trgovce. Ovo se razlikuje od standardnog kartičnog procesa u kojem organizacije kao što su Visa i MasterCard povlače novac s računa. Velike kompanije za trgovinu kao što je Amazon mogu doći u iskušenje da iskoriste ovaj pristup u pokušaju da izbjegnu kartične naknade. Međutim, osam mjeseci nakon uvuđenja PSD2 u Evropi posrednici ovog tipa nisu ostvarili veći utjecaj.

Pet trendova u tehnologiji prepoznavanja lica

5 Aprila, 2019

Malo biometrijskih tehnologija raspaljuje maštu kao ona za prepoznavanje lica. Istovremeno, njen uspon izazvao je zabrinutost u pogledu zaštite privatnosti. Predstavljamo vam trendove koji će oblikovati svijet biometrije lica u narednim mjesecima
Priredila: redakcija@asadria.com
E-mail: redakcija@asadria.com

Otkada je osmišljena kao tehnologija tokom 70-ih, prepoznavanje lica je značajno napredovalo i danas se smatra „najprirodnijim“ od svih biometrijskih mjerenja. Za to postoji dobar razlog: prepoznajemo se ne po otiscima prstiju ili šarenice oka, već gledajući svoja lica. Kod biometrije lica 2D ili 3D senzor najprije “snima” lice. Nakon toga se snimak transformiše u digitalne podatke primjenom odgovarajućeg algoritma. Naposljetku se snimljena slika uporedi s podacima koji se već nalaze u bazi podataka. Ovo je vjerna i “napredna” replika procesa koji se zbiva i u ljudskom mozgu. Ovi automatizirani sistemi se u roku samo nekoliko sekundi mogu koristiti za identifikaciju pojedinaca ili provjeru identiteta na osnovu crta lica: razmaka očiju, nosa, kontura usana, ušiju, brade itd., a to je izvedivo čak i u masi ljudi i unutar dinamičnih i nestabilnih okruženja. Biometrija lica se lako implementira. Krajnjem korisniku ne treba fizička interakcija. Štaviše, procesi detekcije i upoređivanja lica za potrebe verifikacije i identifikacije su veoma brzi.

Trend br. 1: Utrkivanje u inovacijama
Nekoliko projekata se u utrci za biometrijske inovacije takmiči za prvo mjesto. GaussianFace algoritam razvili su 2014. istraživači s Univerziteta Hong Kong. Njegov stepen tačnosti identifikacije lica iznosi 98,52%. Facebook je iste godine najavio pokretanje svog DeepFace programa, koji sa stopom tačnosti od 97,25% može odrediti da li dva slikana lica pripadaju istoj osobi. Kod istog testa ljudi su odgovorili ispravno u 97,53% slučajeva, odnosno za samo 0,28% preciznije od Facebook programa. U junu 2015. Google je postigao još bolje rezultate s FaceNetom kao novim sistemom prepoznavanja. Postignuta je 100% tačnost u referentnom testu nazvanom „Labeled Faces in the Wild“, kao i 95% tačnost u korištenju YouTubeove baze podataka lica. Koristeći vještačku neuronsku mrežu i novi algoritam, kompanija iz Mountain Viewa uspjela je povezati lica s njihovim vlasnicima s gotovo savršenim rezultatima. Ta tehnologija ugrađena je u Google fotografije i koristi se za sortiranje slika i njihovo automatsko označavanje na osnovu prepoznatih osoba. Nakon što je pokazala kvalitet u biometrijskom okruženju, ubrzo je izbačena i njena neslužbena online verzija otvorenog koda nazvana OpenFace.

U martu 2018. godine američka Direkcija za nauku i tehnologiju u okviru Ministarstva domovinske sigurnosti bila je pokrovitelj testova koji su obavljeni u centru Maryland Test Facility. Ovi testovi provedeni su u situacijama iz stvarnog života uz učešće više od 300 volontera. Analizirane su performanse 12 sistema za prepoznavanje lica u hodniku dimenzija 2 x 2,5 m. Gemaltovo rješenje koristi softver za prepoznavanje lica i ono je ostvarilo stopu uspješnog snimanja lica od 99,9% za manje od pet sekundi (u poređenju s prosjekom od 68%), kao i preciznu stopu identifikacije od 98% u istom intervalu. Navedeno je postignuto u poređenju s prosječnom stopom uspješnosti od 66%, kao i stopom greške od 1% u odnosu na prosječnih 32%.

Trend br. 2: Sigurnost, zdravstvo i trgovina su predvodnici
U jednoj studiji iz juna 2016. navodi se procjena da će do 2022. godine globalno tržište tehnologije za prepoznavanje lica ostvariti prihod od 9,6 milijardi dolara uz godišnju stopu rasta od 21,3%. Ovaj procenat može ići i do 23%, ako tu uračunamo i državne institucije kao najveće pokretače rasta. Glavne aplikacije za prepoznavanje lica mogu se podijeliti u tri ključne kategorije.

Sigurnost. Ovo tržište obilježila je pojačana aktivnost na planu borbe protiv kriminala i terorizma, kao i ekonomska konkurencija. Prepoznavanje lica koristi se prilikom izdavanja ličnih dokumenata, a najčešće se kombinuje s drugim biometrijskim tehnologijama kao što su otisci prstiju. Upoređivanje lica se također koristi tokom granične kontrole kroz povezivanje slike na digitaliziranom biometrijskom pasošu s licem vlasnika. Gemalto je 2017. godine isporučio nova automatizirana kontrolna vrata za PARAFE sistem (automatizirani sistem za brzi prijelaz na granicama) na aerodromu Roissy Charles de Gaulle u Parizu. Ovo rješenje je osmišljeno kako bi se tokom 2018. godine olakšao prelazak s tehnologije prepoznavanja otisaka prstiju na rješenja za prepoznavanje lica. Biometrija lica može se koristiti i u policijskim kontrolama, iako se njena upotreba strogo prati na području Evrope. U 2016. godini “čovjek sa šeširom”, koji je bio odgovoran za terorističke napade u Briselu, identifikovan je zahvaljujući softveru za prepoznavanje lica američkog FBI-ja.

Zdravstvo. I u ovoj oblasti je postignut značajan napredak. Zahvaljujući dubokom učenju i analizi lica, danas je moguće preciznije pratiti pacijentovo korištenje lijekova, otkrivati genetske bolesti kao što je DiGeorgeov sindrom sa stopom uspješnosti od 96,6% i pružati podršku postupcima kupiranja boli.

Marketing i maloprodaja su sektori u kojima se nije očekivala šira primjena tehnologije prepoznavanja lica. Ipak, ova tehnologija njima, zapravo, nudi jako mnogo mogućnosti. Postavljanjem kamera u maloprodajne objekte sada je moguće analizirati ponašanje kupaca i unaprijediti sam proces kupovine. Kao i kod sistema koji je nedavno dizajnirao Facebook, prodajnom osoblju se ustupaju informacije o klijentima preuzete s njihovih profila na društvenim mrežama. To se radi kako bi se došlo do stručno obrađenih informacija. Američka robna kuća Saks Fifth Avenue već koristi ovaj sistem.

U julu prošle godine Marriott International se udružio s grupacijom Alibaba kako bi pomoću tehnologije prepoznavanja lica ponudio uslugu brzih prijava u svoja dva hotela u Kini. Gosti hotela Hangzhou Marriott Qianjiang i Sanya Marriott Dadonghai Bay sada mogu skenirati svoje lične karte, slikati se i unijeti kontaktne podatke na samoposlužnom uređaju. Nakon provjere identiteta i informacija o rezervaciji sistem izbacuje kartice za otključavanje soba. Ova je tehnologija skratila vrijeme čekanja s tri minute na manje od minute. Od 2017. godine američki fast food lanac KFC i kineski maloprodajni i tehnološki gigant Alibaba testiraju rješenja za plaćanje na bazi prepoznavanja lica u gradu Hangzhou u Kini.

Trend br. 3: Biometrijski bum na rastućim tržištima
Iako su Sjedinjene Američke Države trenutno najveće tržište za tehnologiju prepoznavanja lica, Azijsko-pacifička regija bilježi najbrži rast u tom sektoru. Kina i Indija prednjače na tom planu. Projekat Aadhaar u Indiji je najveća biometrijska baza podataka na svijetu. On već podržava primjenu jedinstvenog digitalnog identifikacijskog broja za 1,2 milijarde stanovnika. Indijska agencija za identifikaciju, koja vodi Aadhaar program, objavila je da će autentifikacija lica biti dostupna kao dodatna usluga, zajedno s dodatnim faktorom za autentifikaciju kao što je otisak prsta ili prepoznavanje šarenice oka. Prepoznavanje lica se koristi i na drugim rastućim tržištima. Vrhovni izborni sud u Brazilu uključen je u projekat prikupljanja biometrijskih podataka širom zemlje. Cilj je da se, uz prikupljanje informacija o više od 140 miliona građana, napravi biometrijska baza podataka i izradi jedinstvena lična karta do 2020. godine. Ruska centralna banka je 2017. godine na području cijele zemlje implementirala program za snimanje lica i glasova i skeniranja šarenice i otisaka prstiju.

Trend br. 4: Hakeri brinu korisnike
Neki su zabrinuti i zbog brzine razvoja i sofisticiranosti tehnologije za prepoznavanje lica, odnosno njenog utjecaja na građane i zaštitu njihove anonimnosti. U Rusiji Grigorij Bakunov, direktor razvoja tehnologija u Yandexu, osmislio je rješenje za izbjegavanje kontinuiranog praćenja pokreta i „zbunjivanje“ uređaja za detekciju lica. On je razvio algoritam koji kreira posebnu „masku“ za zavaravanje softvera. Na kraju je odlučio da svoj proizvod ne izbaci na tržište nakon što je shvatio da bi ga kriminalci mogli zloupotrijebiti. U Njemačkoj berlinski umjetnik Adam Harvey osmislio je sličan uređaj nazvan CV Dazzle i sada radi na odjeći koja bi sadržavala uzorke koji mogu spriječiti detekciju. Krajem 2017. godine jedna vijetnamska kompanija je uspješno iskoristila masku za hakiranje Face ID funkcije za prepoznavanje lica na Appleovom iPhone X telefonu. Međutim, prateći postupak je previše komplikovan za širu primjenu. Otprilike u isto vrijeme istraživači iz jedne njemačke kompanije otkrili su tehnički nedostatak koji im je omogućio da zaobiđu autentifikaciju lica preko Windows 10 Hello sistema tako što su isprintali sliku lica u infracrvenom spektru.

Trend br. 5: Zakonodavci moraju zaštititi građane
Etički i društveni izazovi koje nosi zaštita podataka blisko su povezani s upotrebom tehnologija za prepoznavanje lica. Da li ova tehnološka dostignuća, dostojna naučnofantastičnih romana, zaista ugrožavaju našu slobodu i anonimnost? U Evropi Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR) predstavlja jasno definisani okvir za ovu oblast. Bilo kakva istraga o privatnom životu građana ili njihovim poslovnim putovanjima ne dolazi u obzir i taj vid ugrožavanja privatnosti povlači stroge kazne. Nakon što je stupila na snagu 25. maja 2018. godine, GDPR uredba predviđa poštivanje principa harmoniziranog evropskog okvira, posebno u oblasti zaštite prava na zaborav i davanje saglasnosti kroz jasnu afirmativnu akciju. Washington je treća savezna američka država koja formalno štiti biometrijske podatke kroz novi zakon donesen u junu 2017. godine. U Indiji na osnovu presude u slučaju Puttaswamy, koja je donesena 24. augusta 2017. godine, Vrhovni sud je u ustav ugradio pravo na privatnost. Ova progresivna presuda uvela je novu ravnotežu u odnos građana i države i predstavlja novi izazov za razvoj Aadhaar projekta.

Biometrija, mobilni pristupi, integracija, bežične brave i cloud

5 Aprila, 2019

Prema Memooriju, kompaniji za istraživanje tržišta, globalno tržište proizvoda za kontrolu pristupa u 2018. godini poraslo je za osam posto, dostižući zaradu od gotovo 7,5 milijardi dolara. Usvajanje novih tehnologija na tržištu kontrole pristupa i u ovoj godini po svemu sudeći će biti u porastu, budući da korisnici zahtijevaju veću praktičnost i sigurnost
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Tržište kontrole pristupa generalno je sporo usvajalo najnovije tehnološke trendove. Jedan od razloga je to da organizacije ne nadograđuju svoje sisteme toliko redovno koliko nadograđuju ostale tehnologije kao što su mobilni telefoni. Prema Gaoping Xiaou, direktoru prodaje za azijsko-pacifičko tržište u AMAG Technologyju, tradicionalna kontrola pristupa i dalje zaostaje deset godina za ostalim sektorima. Uprkos tome, on smatra da će podizanje svijesti o sigurnosnim prednostima novijih tehnologija dovesti do toga da tržište u 2019. godini bude otvorenije za njih. “Nove tehnologije imaju strožije regulative i mislim da će kod ljudi u narednih 12 do 18 mjeseci doći do velikog rasta razumijevanja da postoji rizik prilikom korištenja starijih platformi, kao što su beskontaktne kartice ili Mifare CSN kartice na kritičnim lokacijama, te da je potrebna nadogradnja tehnologije kako bi se omogućilo sigurno okruženje”, kaže on.

Više bežičnih brava
Direktor upravljanja proizvodima u kompaniji Identiv Jason Spielfogel u ovoj godini očekuje veću upotrebu bežičnih brava: “Ne samo da su bežične brave spoj čitača i brave u istom hardveru nego i lakoća kojom se mogu postaviti i pustiti u rad uveliko prevazilazi starije metode kablovskog instaliranja sistema kontrole pristupa.” On dodaje da se ugostiteljska industrija “preusmjerila na ovo prije nekoliko godina, a sada ubrzano slijede najveći komercijalni/industrijski segmenti”.

Francois Lasnier, viši potpredsjednik u oblasti upravljanja identitetima i kontrolom pristupa u Gemaltu, ističe korištenje kontrole pristupa zasnovane na identitetima i u fizičkoj i u digitalnoj sferi kao zanimljivu pojavu u 2019. godini. “Umjesto provjeravanja svake transakcije pojedinačno, globalne platforme kontrole pristupa koje preuzimaju informacije s različitih sistema za upravljanje identitetima te donose pametne odluke na osnovu globalnih pravila za pristup korištenjem informacija i u fizičkom i u digitalnom kontekstu je nešto što očekujemo u budućnosti”, kaže Lasnier. On očekuje da će integracija autentifikacije i upravljanja pristupom u narednih nekoliko godina uzeti maha. “Autentifikacija će morati biti uže integrisana u upravljanje kontrolom pristupa kako bi se postigao nivo upravljanja rizikom koji je potreban organizacijama, a i kako bi se za krajnje korisnike smanjilo opterećenje u vidu logiranja u različite aplikacije”, kaže on.

Prema Vinceu Wenosu, potpredsjedniku tehnologije i inžinjeringa u Allegionu, ostali zanimljivi trendovi u ovoj godini uključuju: dalje populariziranje mrežnih IP rješenja, koja predstavljaju izazov za tradicionalne RS-485 arhitekture, kontinuiranu potražnju za cloud rješenjima nauštrb tradicionalnih lokalnih rješenja, rastuću inteligenciju rubnih uređaja usljed napretka glede štednje energije i energetski efikasnijeg računarstva, zatim pristup putem mobilnih uređaja i njegovu sposobnost da potakne dalju konvergenciju fizičke (tehničke) i logičke sigurnosti, kao i uključivanje naprednog mašinskog učenja i AI-ja te biometrije.

Prelazak s kartica na mobilne uređaje
Konsenzus među kompanijama u ovoj industriji je to da će u 2019. godini mobilni pristup imati centralnu ulogu. Tehnologije poput Bluetootha i PIR-a se sve više ugrađuju u čitače, omogućavajući korisnicima da svoje telefone drže u džepovima i ulaze u objekte tako što će naprosto mahnuti rukom pored čitača. IHS Markit narednih pet godina očekuje veliki rast tržišta mobilnog pristupa te procjenjuje se da će do 2022. godine imati objedinjenu godišnju stopu rasta od preko 100 posto. Dalje, predviđa se da će otprilike 20 posto trenutno instaliranih čitača za kontrolu pristupa do 2022. dobiti podršku za pristup putem mobilnih uređaja. “Iako će okruženja s najvišim nivoom sigurnosti nastaviti koristiti kartice kao dio svog višefaktorskog sistema akreditiva, u komercijalnim, industrijskim i stambenim vertikalama doći će do prebacivanja s kartica na pametne telefone kao primarne akreditive”, kaže Jason Spielfogel, direktor upravljanja proizvodima u Identivu.

Richard Huison, menadžer za Veliku Britaniju i Evropu u Gallagher Securityju, kaže da se na pristup pomoću mobilnih uređaja više ne gleda kao na običnu novotariju te da postaje popularniji zbog praktičnosti i dodatne sigurnosti. On dodaje da mobilni pristup ima neosporive prednosti, kao što je činjenica da se može koristiti na više lokacija te da se akreditivi mogu slati preko interneta. “To je od velike koristi za kupca kada je riječ o administriranju. Time se izbjegava štampanje svih silnih kartica te njihovo katalogiziranje i praćenje nalaze li se kod prave osobe.” Francois Lasnier iz Gemalta kaže da su telefoni postali centralna tačka interakcije ne samo u pogledu identificiranja i autentifikacije korisnika nego bi i glede iniciranja pristupnih zahtjeva (fizičkih ili digitalnih) bilo lakše razviti globalna pristupna pravila te donositi odluke o pristupu na osnovu cjelokupnog korisničkog kretanja.

Osim toga, Rick Caruthers, predsjednik Galaxy Control Systemsa, kaže da je veći broj korisnika koji zahtijevaju mobilne aplikacije koje primaju notifikacije i video sa sistema kontrole pristupa radi provjere. U Gallagher Securityju vjeruju da pametni telefoni zbog svoje sveprisutnosti imaju značajnu prednost u odnosu na pristupne kartice. “Koliko ljudi će se vratiti kući ako shvate da su ostavili pristupnu karticu? Gotovo niko. Ali većina bi ako se sjeti da je ostavila mobilni telefon kod kuće. Ljudi koriste telefon za plaćanje karti za kino i rezervisanje mjesta u restoranu, pa zašto im ne bi omogućavao prolazak kroz vrata za što imaju dozvolu?”

Ovo mišljenje dijeli i Andrew Fulton, šef upravljanja proizvodima u oblasti kontrole pristupa u Vanderbiltu. “Mobilnu kontrolu pristupa sada sve više traže krajnji korisnici koji žele u svoje organizacije uključiti mobilne telefone s određenim nivoima pristupa. Mobilni telefon u današnjem svijetu predstavlja konstantu i normalno je za kompanije da to vide kao priliku da integrišu mobilni pristup u urede i različite nivoe pristupa”, kaže on. Direktor TDSi-ja John Davies kaže da, iako je mobilni pristup već raširen u stambenom sektoru, istraživanja pokazuju da neke velike organizacije već kupuju nove čitače kako bi se pripremile za mobilne identifikacijske tehnologije. Procjenjuje se da bi na čitače koji imaju podršku za mobilni pristup do 2020. godine moglo otpadati 10 posto prodatih čitača. Uprkos prednostima, postoje sektori za koje Huison smatra da neće prihvatiti mobilni pristup, kao što su britansko zdravstvo i lokalne vlasti, zbog zabrinutosti u vezi s “manjkom kontrole” nad akreditivima.

Balansiranje između prednosti i mana
Praktičnost je jedan od najvećih faktora koji potiču prelazak na ostvarivanje pristupa preko mobilnih uređaja. “Za mnoge je mnogo lakše sjetiti se svog mobilnog telefona nego bedža ili kartice. Tu je također i problem otpada, budući da plastika koja se koristi u izradi tih akreditiva može stvarati mnogo otpada – naročito ako se koristi u velikim količinama, kao što je slučaj u hotelskim okruženjima”, kaže Andrew Fulton iz Vanderbilta. Druge prednosti uključuju gotovo instantno autoriziranje korisnika, brži i praktičniji pristup te niže ukupne troškove kada je u pitanju višefaktorska autentifikacija. “Autoriziranje akreditiva je naprednije, a cijena čitača je opala. To je potaknulo više kompanija da razmisle o mobilnom pristupu za buduće projekte. Smatramo da će se tehnologija mobilnog pristupa nastaviti popularizirati i preuzeti veći tržišni udio od tradicionalnih tehnologija”, kaže Rick Caruthers, predsjednik Galaxy Control Systemsa.

Iako je pristup pomoću mobilnih uređaja praktičan, treba uzeti u obzir i to hoće li podaci o aktivnostima biti pohranjeni na mobilnom uređaju ili cloud serveru. Gaoping Xiao dodaje da se mora imati u vidu i “cijena virtuelnih akreditiva u odnosu na kartice budući da troškovi implementacije mogu biti visoki kada su u pitanju rješenja pojedinih proizvođača”. Nancy Islas, predsjednica Maxxess Systemsa, kaže da, kako bi oni bili odgovarajuća zamjena za postojeće kartice i proximity čitače, brzina i kapacitet čitača s podrškom za mobilne akreditive moraju biti barem ekvivalentni onima u postojećim uređajima.

Xiao iz AMAG-a ističe da je jedan od izazova za uredska okruženja to što se još od zaposlenika zahtijevaju da nose bedž s fotografijom kako bi se razlikovali od ostalih radnika, posjetilaca i izvođača radova. Ipak, mobilni pristup u takvoj situaciji ima jednu očiglednu prednost – praktičan je, jer mnogi ljudi većinu vremena nose svoj pametni telefon, a takav pristup je sigurniji budući da su mobiteli obično zaštićeni lozinkom. Fulton iz Vanderbilta kaže da je još jedan izazov veliki broj različitih platformi za koje su ti programi razvijeni. “Ne nose svi istu vrstu telefona – ili čak uopće ne nose mobitel. Još jedna stvar koju treba imati u vidu je kako upravljati posjetiocima i izvođačima radova koji zahtijevaju kratkoročni ili dugoročni pristup objektu, kao i to kako se upravlja privatnošću. Tačnije, ukoliko zaposlenik koristi lični mobilni telefon za pristup, koliko poslodavac može pristupati tom telefonu ako se on koristi kao akreditiv. Svi ovi izazovi se moraju riješiti i o njima se mora raspravljati prije nego što kompanija može uvesti takvu vrstu rješenja.”

Problemi s računarskom sigurnosti također se moraju riješiti, budući da se briše linija između korištenja mobilnih telefona za posao i lične potrebe. Zahvaljujući ovome, mobilni uređaji će, prema potpredsjedniku Gemalta, najvjerovatnije postati primamljiva meta za napade. “Korisnici stoga moraju biti svjesniji kakve aplikacije instaliraju. Kompanije će posvetiti više resursa cjelovitoj sigurnosti pristupa pomoću mobilnih uređaja. Mobilni uređaji imaju neka sigurnosna ograničenja te će postati centralna meta hakerskih napada kako bude rasla njihova uloga u olakšavanju naše svakodnevice. Prema tome, sigurnosni mehanizmi za održavanje visokog nivoa povjerenja uz istovremeno posmatranje mobilnog telefona kao uređaja čija se sigurnost može narušiti (politika nultog povjerenja) postajat će sve važniji”, kaže Lasnier.

Nastavak integracije videa s kontrolom pristupa
Integracija videa s kontrolom pristupa je proces koji traje godinama, a kompanije vjeruju da će se nastaviti. “Integracija će generalno biti od ključne važnosti za proizvođače proizvoda za kontrolu pristupa i videonadzor. Prelazak na video integrisan s kontrolom pristupa logičan je nastavak ovog trenda i proizvođači kod kojih to predstavlja ključni dio ponude bit će uspješniji nego oni kod kojih to nije slučaj”, kaže Andrew Fulton iz Vanderbilta. Predsjednica Maxxess Systemsa Nancy Islas kaže: “Bilo koja organizacija s NoC-om ili SoC-om odmah će iskusiti prednosti spajanja svih ključnih nadzornih sistema, kontrole pristupa, sigurnosnih sistema i dvosmjerne komunikacije u okviru jedinstvene platforme. Takav visok nivo integracije omogućava upravljanje sigurnošću i operacijama uz potpuni pregled situacije, omogućavajući (organizacijama) da koordiniraju aktivnosti interventnih timova i ljudi koje štite, zajedno s informacijama koje trebaju znati u hitnim situacijama.” Rick Caruthers kaže da profesionalci sve više traže veći nivo integracije sistema kako bi konsolidirali operacije i uvezali prethodno razdvojene mogućnosti sistema u jednu jedinstvenu platformu. “Galaxy Systems proteklih nekoliko godina podržava VMS integraciju i nastavit ćemo se širiti uz pomoć novih integracijskih partnera kako se budu pojavljivali”, dodaje on.

Iz Identiva kažu da video predstavlja jednostavan način da se vizuelno verifikuje događaj u kontroli pristupa, ali i da kontrola pristupa daje dodatne podatke koji se mogu koristiti u istragama u okviru nadzora. “Preduslov za takvu integraciju zapravo zavisi od toga kako krajnji korisnik koristi svoje sisteme, ali kad god su kamere smještene u blizini uređaja za kontrolu pristupa, njihovo neintegrisanje je gubitak investicije. A kada se jednom integrišu, one omogućavaju izuzetno brzu verifikaciju događaja te potvrdu ispravnih/pogrešnih praksi”, kaže on. Prema Vinceu Wenosu iz Allegiona, iako će i snimljeni video i prijenos uživo i dalje biti od koristi, rješenja koja mogu koristiti slike za poboljšavanje sigurnosti – naprimjer, za prepoznavanje lica u videu – najvjerovatnije će biti najpopularnija. Iz Vanderbilta kažu da rješenja koja nude i kontrolu pristupa i upravljanje videom u cloud formatu koriste mala i srednje velika preduzeća zbog cijene i ponuđenih usluga. On dodaje da druge vertikale koje bi mogle imati koristi od videointegracije su one u kojima je video bio kritična komponenta za kontrolu pristupa, kao što su zdravstvo, edukacija, finansijske usluge, visoko obrazovanje, kasina i ugostiteljska industrija. Regionalni menadžer Gallagher Securityja Richard Huison smatra da integraciju videonadzora s kontrolom pristupa više potiču proizvođači i dobavljači koji se žele istaknuti po svojoj ponudi nego stvarne potrebe tržišta. Umjesto da bude neophodna za svaku vrstu upotrebe, on vjeruje da integracija videonadzora s kontrolom pristupa treba biti zasnovana na pojedinačnim potrebama.

Širenje beskontaktne biometrijske kontrole pristupa
Očekuje se da će uloga beskontaktne biometrije nastaviti rasti, djelomično zahvaljujući naprednijoj i preciznijoj tehnologiji. Prema procjenama MarketsandMarketsa, vrijednost globalnog tržišta biometrijskih sistema će do 2023. godine dostići 41,8 milijardi dolara, uz objedinjenu godišnju stopu rasta od 20 posto. Slično tome kako se za analitiku očekivalo da će biti ključni trend više od decenije, za predviđeni eksplozivni rast biometrije govorilo se da “samo što nije”. Međutim, danas je veliki tehnološki napredak smanjio cijenu i poboljšao performanse praktično svih biometrijskih uređaja, što olakšava usvajanje te tehnologije. “U kombinaciji s promjenom u pogledu korisničkog prihvatanja mobilne biometrije radi kontrole pristupa i elektronskog plaćanja, taj napredak će potaknuti dalje uvođenje biometrijskih rješenja”, kaže Vince Wenos iz Allegiona. Direktor upravljanja proizvodima u Identivu Jason Spielfogel kaže da je kreiranje sistema kontrole pristupa koji ne zahtijeva specifičnu angažovanost korisnika oduvijek bilo Ahilova peta beskontaktnih biometrijskih sistema. Razlog je to što takvi sistemi generalno zahtijevaju od osobe da bude na tačno određenom mjestu i/ili gleda u određeno mjesto kako bi je sistem prepoznao i autentificirao. Međutim, kako tehnologije koje mogu prepoznati šarenicu oka ili lice pod kosim uglovima postaju bolje, tako se prevazilaze i te prepreke. “Kada se kombinuju sa sistemima dizajniranim da spriječe skrivanje osoba jedne iza druge, ova tehnologija ima potencijal da revolucionizira kontrolne tačke”, kaže Spielfogel.

Nove tehnologije u praktičnoj primjeni
Gemalto je nedavno s jednom od vodećih aviokompanija najavio zajednički pilot-program kako bi implementirao biometrijsko ukrcavanje. “Test će potvrditi da se potrebe i očekivanja putnika mogu ispuniti korištenjem prepoznavanja lica nauštrb tradicionalne karte, a uz zadovoljavanje pasoških pravila Službe za carinu i graničnu zaštitu SAD-a”, kaže Lasnier iz Gemalta. U Allegionu ističu da državni sektor i javna zaštita više neće biti primarne vertikale koje koriste biometrijske tehnologije te da će u obrazovanju i zdravstvu doći do veće upotrebe kontrole pristupa. “Primjene u zdravstvu će najvjerovatnije uključivati neprekinut protok ljudstva, koji poboljšava iskorištavanje osoblja i zadovoljstvo pacijenata, zatim čišći rad uz beskontaktnu kontrolu pristupa te verifikovanje identiteta za pristup podacima pacijenata i drugim podacima. Kompanije bi također mogle umnogome povećati korištenje biometrije u kontroli pristupa, pri čemu će, prema Spiceworksu, potencijalno 90 posto njih koristiti tu tehnologiju do 2020. godine”, kaže Wenos.

Direktor TDSi-ja John Davies kaže da su građevinske zone bile dobar primjer toga na koji bi način biometrijska kontrola pristupa mogla biti korisna. U takvom okruženju za radnike je bilo daleko praktičnije da koriste sistem za prepoznavanje lica ili vena u dlanu budući da bi nošenje kartice moglo biti nepraktično, a otisak prsta bi se možda teško očitavao zbog loših uslova kojima su izložene ruke radnika. Takav sistem bi također bio pogodan i za sportske dvorane ili stadione, gdje profesionalni igrači moraju ostvariti pristup privatnim prostorima bez džepova ili torbi u kojima bi nosili akreditive. Ipak, postoje prepreke za usvajanje. Richard Huison ističe povećanu svijest o privatnosti podataka nakon što je GDPR stupio na snagu. On kaže da su ljudi bili zabrinuti da ih vlast snima te da nisu znali šta država može uraditi s tim snimcima: “Ali na kraju će to zbog praktičnosti biti rastući trend, a tehnologija će biti naprednija kako bi to olakšala, zajedno s educiranjem javnosti radi eliminisanja straha.”

Prepoznavanje lica kao faktor rasta
Uprkos početnom skepticizmu korisnika, veća prisutnost tehnologije za prepoznavanje lica utabala je put za njenu upotrebu u kontroli pristupa u vidu beskontaktne biometrije. Nancy Islas ističe da je implementacija prepoznavanja lica u pametnim telefonima umnogome ublažila krivulju učenja potrebnog za njeno korištenje. Ono je sada uveliko prihvaćena u javnosti, što će dodatno ubrzati upotrebu prepoznavanja lica u većem broju okruženja. Prema izvještaju MarketsandMarketsa, očekuje se da će vrijednost globalnog tržišta prepoznavanja lica do 2022. dostići gotovo 7,8 milijardi dolara, uz objedinjenu godišnju stopu rasta od 13,9 posto. Rast se pripisuje većoj potrebi za naprednijim nadzorom i nadgledanjem javnih prostora te povećanju korištenja te tehnologije u sektorima kao što je državni. Andrew Fulton ističe da su korisnici, slično kao u slučaju mobilnih akreditiva, željeli fleksibilnost u kontroli pristupa. Biometrijski čitači su im mogli pomoći u tome, uz istovremeno omogućavanje dodatnog nivoa sigurnosti za zaštitu organizacije. Iako se nove tehnologije stalno stavljaju u prvi plan, najpopularniji biometrijski sistemi su generalno najrašireniji i najpraktičniji, naprimjer prepoznavanje lica i šarenice oka.

“Vidimo da su se čitači lica proteklih nekoliko godina ubrzano razvijali, a mnogi kupci ih počinju koristiti umjesto čitača otisaka prstiju ili geometrije šaka zato što su praktičniji i vrlo sigurni. Također, mogu imati kapacitet i za 10.000 obrazaca lica kako bi se ispunila potreba za velikim brojem ljudi potrebnim u određenim okruženjima”, kaže Gaoping Xiao, direktor prodaje u AMAG Technologyju. Tehnologija prepoznavanja lica je tokom godina znatno naprednija te je sada preciznija nego prepoznavanje šarenice oka, kaže Richard Huison. “Prepoznavanje lica efikasno je usvojeno u kontrolisanim situacijama kao što je pasoška kontrola na aerodromima”, kaže on. Međutim, ističe da čak i u strogo kontrolisanim okruženjima poput pasoške kontrole procent prepoznavanja nije bio idealan. “Imamo dodatni problem ograničenja vidnog polja kamere, koja ne može snimiti određene ljude. Ja sam viši od dva metra i ne mogu pronaći kameru koja je smještena dovoljno visoko da me snimi, dok su neki ljudi u kolicima ispod 1,2 metra”, dodaje on.
Vince Wenos, potpredsjednik u oblasti globalne tehnologije i inžinjeringa u Allegionu, ističe da ulaganje u prepoznavanje lica značajno raste, posebno u Kini, budući da kompanije vide kombinaciju prepoznavanja lica i vještačke inteligencije kao značajan faktor na tržištu. “Izvještaji pokazuju da su protekle dvije godine ulaganja u biometriju prešla četiri milijarde dolara, pri čemu otprilike polovina otpada na kineske kompanije za prepoznavanje lica”, kaže on.

Više clouda i svijesti o cyber sigurnosti
Očekuje se da će u toku ove godine popularizirati cloud rješenja za kontrolu pristupa i upravljanje videom, pri čemu kompanije ističu veću želju među krajnjim korisnicima da prihvate cloud proizvode. Iako većina korisnika i dalje želi ulagati u tradicionalnija rješenja za kontrolu pristupa, prednosti oblaka, kao što su brža instalacija, automatske softverske nadogradnje, fleksibilnost i mobilnost, udaljeni servisi i bolja računarska sigurnost, potiču korisnike da pređu na njega. “Očekujemo da će u ovoj godini doći do velikog rasta u oblasti cloud kontrole pristupa, budući da ona otvara nove mogućnosti zarade za pružaoce usluga, kao i priliku za brojna mala i srednje velika preduzeća da na ekonomičan način implementiraju napredne mogućnosti kontrole pristupa. Kao rezultat toga, cloud rješenja za kontrolu pristupa će se nastaviti razvijati, uz nove mogućnosti i integracije u 2019. godini”, kaže Rick Caruthers.

Jason Spielfogel iz Identiva kaže da je prebacivanje kontrole i upravljanja sistemom kontrole pristupa u oblak logično iz više razloga, uključujući bolje upravljanje i kontrolu te veću sigurnost. “To također omogućava sistemima kontrole pristupa gotovo neograničenu prilagodljivost neopterećenu zahtjevom dodatnih panela u slučaju lokalne implementacije sistema. Trenutna situacija se zasniva na hibridnom pristupu, uz cloud kao primarni mozak sistema i lokalni backup. Kako proizvođači sistema kontrole pristupa budu nastavljali prebacivati funkcije sistema na rubne uređaje (bridgeve i čitače), to će cloud učiniti još atraktivnijom opcijom za kontrolu pristupa”, kaže Spielfogel.

IHS Markit očekuje da će se tržišna zarada industrije kontrole pristupa kao servisa do 2022. godine (ACaaS) povećati na 950 miliona dolara te da će mala i srednje velika preduzeća predvoditi usvajanje ACaaS-a. Na te kompanije je u 2017. godini otpadalo 21 posto zarade na tom tržištu. “Izmještanje kontrole pristupa u oblak krajnjim korisnicima pruža veću sigurnost, ali bez potrebe da ulažu u skupu IT infrastrukturu. Kontrola pristupa kao servis je brzorastući segment tržišta za male i srednje velike projekte (do 50 vrata). Međutim, djeluje da to još neće zaživjeti u većim projektima”, kaže direktor TDSi-ja. “Zanimljivo je da bismo uz kontrolu pristupa kao servis, koja predstavlja novu paradigmu za pružaoce usluga, mogli vidjeti i nove firme koje ulaze na tržište kao rezultat toga. Novi igrači znače veću konkurenciju, tako da će biti interesantno vidjeti kako će tržište reagovati i kako će pružaoci usluga prevazići nove izazove”, dodaje Davies.

S obzirom na to da se očekuje prelazak kontrole pristupa na cloud i IP tehnologiju, pitanje računarske sigurnost postaje važna stvar koju treba imati u vidu. Svijest o računarskoj sigurnosti bila je glavni faktor koji je poticao tehnološki razvoj u oblasti kontrole pristupa, smatraju u Gallagher Securityju. To je bilo usko povezano sa GDPR-om i djelomično s mobilnim akreditivima. Ali, Huison naglašava da je cyber sigurnost veliki problem te da su ga svjesni ljudi na sve većim nivoima. “U multinacionalnim kompanijama, specifičnim vertikalama kao što su bankarstvo te velikim korporacijama žele se pridržavati raznih državnih standarda te biti sigurni da ‘šta god je to što se ubacuje u moju mrežu’ neće olakšati hakerima ostvarivanje pristupa preko sistema za kontrolu pristupa ili videonadzor”, kaže on. Kada je riječ o malim i srednje velikim firmama, koje imaju manje znanja, stručnosti i resursa, Huison vjeruje da korisnici moraju biti uvjereni u sigurnost svoje mreže, kao i u to da li je njihova sigurnosna investicija spremna za buduće izazove i hoće li dugoročno biti “cyber sigurna”.

Važnost zaštite privatnih podataka djece na internetu

7 Marta, 2019

Hrvatska Agencija za zaštitu osobnih podataka je 28. januara obilježila Evropski dan zaštite ličnih podataka stručno-edukativnim skupom “Zaštita osobnih podataka djece u digitalnom dobu”. Ovu sve bitniju temu smo odlučili detaljnije istražiti, naročito zato što je i GDPR postrožio standarde upravljanja podacima s posebnim naglaskom na podacima djece
Piše: Vesna Matić-Karić i Senad Matić Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Svako četvrto dijete u Hrvatskoj bilo je žrtva zlostavljanja na internetu – nedavno je objavila Hrvatska izvještajna novinska agencija Hina. U svjetskim okvirima problem također nije zanemariv: u prošlogodišnjem istraživanju Ipsosa, kompanije za analizu tržišta, provedenom u 28 zemalja širom svijeta stoji da je u prosjeku gotovo petina roditelja izjavila da su njihova djeca barem jednom tokom 2018. godine bila žrtve cyberbullyinga. Pri tome je od zemalja pokrivenih istraživanjem problem najizraženiji u Indiji, Brazilu i SAD-u, gdje je 37, 29 i 27 posto roditelja respektivno reklo da su njihova djeca zlostavljana na internetu. Ovi podaci pokazuju da postoji sve veća potreba za strukturiranim mjerama zaštite ličnih podataka djece na internetu, budući da se zlostavljači često koriste fotografijama i drugim materijalima dobijenim od djece na prevaru, koje zatim koriste za njihovo ucjenjivanje. Jedan takav korak u Evropskoj uniji napravljen je stupanjem na snagu Opće regulative o zaštiti podataka (GDPR), koja se posebno bavi zaštitom privatnosti djece na internetu.

Neophodna strožija pravila
“Opća uredba o zaštiti podataka postrožila je pravila u obradi osobnih podataka djece i zamijenila zakone u području zaštite osobnih podataka u cijeloj Europskoj uniji od svibnja prošle godine”, napominje prof. dr. sc. Marija Boban, vanredna profesorica s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, konsultantica za GDPR i informacijsku sigurnost te direktorica TechFuturo Innovationa. “Posebna su kategorija upravo osobni podaci djece, gdje je ponajprije postavljena dobna granica 16 godina, ali i mogućnost predviđanja niže dobne granice za davanje privole za obradu osobnih podataka djece i do 13 godina, što su države članice Europske unije regulirale zakonima o provedbi GDPR-a”, dodaje ona. Boban ističe i važnost postojanja mogućnosti brisanja podataka ukoliko osoba naknadno ocijeni da joj je to u interesu. “Osobito je važan element ‘privole’ – kada je osoba kao dijete dala privolu za obradu podataka, no nakon nekoliko godina je zatražila brisanje. Osoba ima opravdani razlog za brisanje podataka, jer kao dijete, tijekom davanja privole, nije mogla u potpunosti biti svjesna rizika koji su uključeni u proces obrade. Ovo se osobito odnosi na društvene mreže i internetske forume”, objašnjava ona.

Ublažavanje problema kao faktor rizika
Jedan od problema je to što u društvu postaje općeprihvaćena pojava da djeca čak i u vrlo ranom dobu počinju koristiti pametne uređaje i pristupati internetskim stranicama. Djeca naivno pristupaju korištenju interneta i često nisu svjesna opasnosti širenja privatnih podataka i materijala na njemu. Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM) na svom web-sajtu ima brošuru o zaštiti djece u svijetu interneta i mobilnih telefona, koja pokušava educirati djecu, ali i roditelje o tome kako treba čuvati privatnost na internetu. Naprimjer, ona savjetuje da dijete ni u kom slučaju ne treba dijeliti intimne fotografije sebe i mlađe braće i sestara na internetu, kao i to da nikada ne treba pristati na sastanak s nepoznatom osobom bez znanja roditelja. Tu su i generalni savjeti o tome kako prepoznati sumnjivo ponašanje i zaštititi se od prevara na internetu kojima se pokušavaju dobiti lični podaci i pristup e-mail adresi.

Govoreći o tome koliko djeca slijede takve savjete, rukovodilac Odjela informiranja i zaštite korisnika u HAKOM-u, dipl. ing. el. Ivo Majerski, objašnjava da “djeca znaju teoriju o osnovama zaštite privatnosti na internetu često bolje od njihovih roditelja”, ali dodaje i to da najveći problem leži u tome što ne mogu biti svjesna opasnosti kao odrasli. “Mi, ustvari, pokušavamo prvenstveno osvijestiti roditelje i čitavo društvo da moramo biti podrška našoj djeci u odrastanju u digitalnom okruženju. To se ne odnosi samo na pitanja zaštite privatnosti kada smo na internetu ili se koristimo tehnologijom nego i na ostale teme poput sigurnosti i odgovornog ponašanja”, kaže Majerski. Slično mišljenje ima i pravobraniteljica za djecu u Hrvatskoj Helenca Pirnat Dragičević. “Koliko god bila vještija od odraslih u korištenju novih komunikacijskih tehnologija, mala djeca vrlo često nisu u stanju procijeniti rizike i posljedice svojega ponašanja, stoga odrasli moraju u velikoj mjeri biti uključeni u takve dječje aktivnosti”, kaže ona.

Je li zlostavljanje na internetu nasilje?!
Posebno se dotičući danas uobičajene prakse da roditelji javno dijele brojne fotografije svoje djece, Majerski objašnjava kako roditelji mogu biti primjer svojoj djeci kada je u pitanju ponašanje na internetu: “Osim onog očitog, da s djecom često razgovaraju o temi ponašanja na internetu te ih na taj način potiču da se odgovorno ponašaju i ne dijele svoje osjetljive ili privatne podatke, roditelji ne bi trebali javno objavljivati fotografije svoje djece u raznim situacijama koje se naizgled čine bezazlenim i simpatičnim. Često roditelji objavljuju osjetljive ili privatne podatke svoje djece ni ne razmišljajući da ih javno objavljuju, a osim toga time daju loš primjer svojoj djeci. Ne možemo očekivati da nam se djeca odgovorno ponašaju ako se sami tako ne ponašamo.”

Koliko je ovo bitno, pokazuje i to da je u HAKOM-ovoj brošuri istaknuta sumorna procjena da “društvo još ne smatra da je nasilje putem interneta oblik nasilja koji može imati ozbiljne posljedice te nerijetko možemo čuti da se to nije dogodilo u stvarnom svijetu”. Neke od praksi kada je u pitanju zlostavljanje djece na internetu uključuju postavljanje i dijeljenje videosnimaka i fotografija u kojima se žrtva ponižava, kao i ciljano upućivanje uvreda prema nekom djetetu. Ignorisanje tog problema i ocjenjivanje djece kao preosjetljive ukoliko se požale na njega može dovesti do ozbiljnih kriza u kojima bi dijete moglo razmišljati o samoubistvu ili samoozljeđivanju.

Štaviše, detaljno 21-godišnje istraživanje Univerziteta u Oxfordu, Swanseaju i Birminghamu, kojim je obuhvaćeno više od 150 hiljada osoba mlađih od 25 godina u 30 zemalja, pokazalo je da kod mladih ljudi postoji dvostruko veći rizik od samoozljeđivanja i samoubistva ukoliko su bili žrtve cyberbullyinga. U odvojenom prošlogodišnjem izvještaju južnoafričke neprofitne organizacije “Grupa za depresiju i anksioznost (SADAG)” spominje se da čak i djeca stara samo šest godina danas počinjavaju samoubistvo zbog zlostavljanja na internetu. Naime, u Južnoj Africi su cyber zlostavljači zbog sve niže dobne granice pristupanja djece internetu bili u mogućnosti koristiti društvene mreže za širenje glasina o mlađoj djeci nego što to inače rade. Zbog toga je troje djece od 6, 9 i 12 godina počinilo samoubistvo u rasponu od dvije sedmice u različitim dijelovima zemlje.

(Ne)informisanost roditelja i javnosti
“U današnjem digitalnom društvu izloženost djece internetskom svijetu u znatnom je porastu i upravo na takvim platformama moguće je primijetiti u kakvom smjeru su djeca odgajana i usmjeravana. Svjedoci smo da granice izloženosti djece svijetu na internetu određuju baš njihovi roditelji, jer događa se da poneki roditelji svjesno izlažu svoje dijete u medije, a radi ostvarenja određenih vlastitih ciljeva, interesa, vlastite popularnosti i sl.”, kaže direktor hrvatske Agencije za zaštitu osobnih podataka (AZOP) Anto Rajkovača, ističući značaj edukacije kada su u pitanju koraci koje roditelji mogu preduzeti kako bi zaštitili privatnost i lične podatke svoje djece. “U velikom broju slučajeva riječ je o dobroj namjeri, ali često i po vlastitom nahođenju koje ne mora biti dobro za dijete. Osim toga, iz istih razloga roditelji postavljaju fotografije (i druge osobne podatke) svoje djece na internet i društvene mreže”, dodaje on. S njime se slaže i stručnjak za sigurnost iz Odjela za Nacionalni CERT Hrvatske akademske i istraživačke mreže (CARNET) Svan Hlača, koji je također mišljenja da bi roditelji trebali postaviti jasnije granice između stvarnog i virtuelnog života. “Roditelji bi trebali raditi na jačanju povjerenja u odnosu s djecom kako bi im se dijete uvijek moglo obratiti za pomoć ako se suoči s problemom na društvenim mrežama i na internetu općenito”, kaže on. Međutim, Hlača smatra da roditelji moraju biti upoznati i s promjenama u internetskim trendovima kako bi njihovi napori imali efekta. “Htio bih naglasiti kako roditelji, suprotno uvriježenom mišljenju, često ne znaju uvijek najbolje. Ovo se posebno ističe u slučajevima pojave neprihvatljivog i neprimjerenog sadržaja te komunikacije na društvenim mrežama, ali i ostalim trendovima koji pogađaju mlade, a o kojima roditelji i osobe starije životne dobi ne znaju mnogo. Facebook je, primjerice, postao društvena mreža starije populacije koja mlade i djecu gotovo uopće više ne zanima. Važno je da budu upoznati sa svim promjenama kako bi mogli na pravi način pomoći”, objašnjava Hlača.

Prema Pirnat Dragičević, odgovornost roditelja, iako velika, nije glavni faktor kod zaštite privatnosti djece na internetu, nego je potrebno da im društvo u cjelini pruži podršku. “Nikako se ne može sva odgovornost prebaciti na roditelje, jer je očito da mnogi od njih premalo znaju o online rizicima i tome kako nadzirati njihove aktivnosti na internetu i kako ih zaštititi. Moram reći da pritužbe i obavijesti koje dobivamo u Uredu pravobranitelja za djecu ukazuju na izostanak svijesti roditelja o važnosti zaštite privatnosti djeteta, primjerice na društvenim mrežama, budući da mnogi roditelji i sami pretjerano izlažu vlastitu djecu”, kaže Pirnat Dragičević. “Općenito bi društvo trebalo pružiti bolju podršku roditeljima da izađu na kraj s ovim novim izazovima u odgoju i skrbi o djeci. U mnogim zemljama već se razmišlja o donošenju smjernica za roditeljstvo u digitalnom okruženju”, dodaje ona.

Regionalni problem
Kada je riječ o informisanosti roditelja, problem nije ograničen samo na Hrvatsku. “Javnost u Bosni i Hercegovini, mada i šire, nije u dovoljnoj mjeri ni obaviještena ni osviještena kada su u pitanju opasnosti i rizici objavljivanja fotografija na društvenim mrežama, a pogotovu fotografija maloljetne djece. Uzroci su prije svega nedovoljno poznavanje funkcionisanja interneta, društvenih mreža i digitalnih tehnologija, kao i niska razina svijesti o rizicima koje njihova upotreba nosi”, kaže stručnjakinja za IT i telekomunikacijske sisteme dr. sc. Sabina Baraković. Ona konkretnije pojašnjava tehničke aspekte ovog problema: “Naprimjer, algoritmi koje koriste društvene mreže kao i sistemi za prepoznavanje lica su svakim danom sve napredniji, a javnost ne zna kako funkcionišu. Svaka objavljena fotografija postaje dijelom tih sistema i može se koristiti na razne načine na koje ne možemo utjecati, bilo sada ili u budućnosti.” Da bi se ovo popravilo, smatra Baraković, neophodno je provesti sveobuhvatne i opsežne kampanje podizanja svijesti javnosti o sigurnosti digitalnih tehnologija i interneta, te ažurirati obrazovni sistem.

Šta država radi na ovom pitanju
U našem regionu se problem zaštite privatnih podataka djece na internetu tek posljednjih godina počeo ozbiljnije shvatati te postaje predmet koordinisanog djelovanja na nivou države. Baraković objašnjava da u Bosni i Hercegovini postoje određeni pokušaji da se javnost upozna s tematikom. “Nadležne bh. institucije poput Ministarstva sigurnosti BiH, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH ili Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH u saradnji s nevladinim i međunarodnim organizacijama su učestvovale i podržale brojne aktivnosti na podizanju svijesti o sigurnosti djece na internetu kao što su Dan sigurnijeg interneta u Bosni i Hercegovini, dijeljenje promotivnih materijala, edukacije itd. Također, ova tematika je prepoznata u ključnim strateškim dokumentima i akcionim planovima relevantnih institucija”, kaže Baraković. Međutim, ona napominje da to nije dovoljno: “Iako se nadležne institucije u Bosni i Hercegovini bave ovom tematikom u stručnom smislu, ipak nedostaje koordinacije i bolje uvezanosti za kvalitetnije rezultate u oblasti zaštite djece i njihovih podataka na internetu, što bi trebao biti imperativ.”

Manjak usmjerenog djelovanja i koordinacije donekle karakteriše i Srbiju, ali je država ipak ostvarila određeni napredak u posljednjih nekoliko godina. Ministarstvo turizma, trgovine i telekomunikacija Srbije već nekoliko godina zaredom održava kampanju o sigurnosti i zaštiti djece na internetu, čiji je cilj edukacija djece, roditelja, ali i nastavnika kako bi se spriječilo nasilje nad djecom na internetu. Također, u funkciji je i nacionalni kontaktni centar za sigurnost djece na internetu (www.pametnoibezbedno.gov.rs), gdje građani mogu prijaviti ugrožavanje sigurnosti djece. Ipak, očigledno je da na polju zaštite privatnih podataka djece na internetu treba još dosta raditi, kao i na podizanju svijesti o tome.

Što se tiče Hrvatske, Boban smatra da je ostvaren napredak na planu podizanja svijesti javnosti o ovoj temi, mada ističe manjak struktuirane strateške aktivnosti u smislu nacionalne strategije. “Pomaci su vidljivi upravo u školstvu i moram pohvaliti ravnatelje osnovnih i srednjih škola koji su uistinu prepoznali potrebu uključivanja tema o zaštiti prava djece u školske kurikulume kao i prijave projekata financiranih iz europskih fondova”, kaže Boban. U AZOP-u, pak smatraju da, uprkos prikladnoj regulisanosti pitanja koja se tiču privatnih podataka djece, ima još posla u ovoj oblasti. “Sigurno je da prostora za poboljšanje i napredak svakako ima, pri čemu se to ne odnosi samo na činjenicu da zakonodavstvo prati razvoj društva/modernih tehnologija – koliko je to maksimalno moguće, već i da kroz svakodnevnu praksu svi zajedno nastojimo stvoriti sigurno okruženje, prvenstveno za samu djecu kao najranjivije sudionike našeg društva, a potom i stvoriti što snažniji odnos povjerenja između djece i odraslih”, kaže Rajkovača.

Problem formalnosti
Kako nam je pojasnila Petra Slivnjak, viša stručnjakinja za pravna pitanja i službenica za zaštitu podataka u HAKOM-u, budući da je ta agencija nadležna za pitanja sigurnosti mreža i mrežnih usluga, ona je svojim Pravilnikom o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga propisala obavezu operaterima da svojim krajnjim korisnicima ponude mogućnost postavljanja zabrane pristupa sadržaju koji nije namijenjen djeci. Pirnat Dragičević, pak, kaže da država ne zaostaje u pružanju podrške, ali joj se čini da nisu svima potpuno jasni svi aspekti ove problematike: “Država svakako ulaže napore u podizanje svjesnosti o važnosti zaštite osobnih podataka općenito. Naročito su intenzivirane aktivnosti u vrijeme stupanja na snagu Opće uredbe o zaštiti podataka ili GDPR-a, ali čini mi se da nam u cjelini još nisu posve jasni svi aspekti ove problematike.” Tu navodi i konkretan primjer neupućenosti u problematiku jer su roditelji danas sa svih strana obasuti zahtjevima za potpisivanje saglasnosti. „Da li dijete može sudjelovati na natjecanju, putovati na ekskurziju, baviti se sportom ili nekom drugom slobodnom aktivnošću, slikati se za školske publikacije i web-stranice ili se pojaviti u TV-emisiji itd. Za sve to je potrebna suglasnost roditelja. Ali to se često shvaća samo kao formalna obveza koja se mora ispuniti, a ne kao jamstvo da će se s djetetom i njegovim podacima postupati s punom pažnjom i u najboljem interesu djeteta”. Na ovo se nadovezuje i Hlača, koji smatra da su trenutno različite institucije još razjedinjene glede zaštite podataka, ali naglašava da CARNET radi na intenziviranju saradnje s njima kako bi zajedno radili na podizanju svijesti javnosti i zaštiti privatnih podataka djece.

Pomoć društva
Kao i kada je riječ o bilo kojoj drugoj problematici, tako ni u ovoj ne možemo isključivo od države očekivati da riješi sve novonastale probleme. Možda i možemo, ali činjenica je da je sve mnogo lakše rješivo kada se u problem koji ga se ionako blisko tiče – uključi i samo društvo. Od empatičnosti društva zavisi i koliko brzo i efikasno država može riješiti tekuće probleme, a zaštita djece je u bilo kojem obliku jedna od najbitnijih stavki svakog iole zdravog društva. Tako u CARNET-u smatraju da svi korisnici interneta, bez obzira na njihovu dob, moraju biti svjesni da se problemi vezani za zaštitu privatnih podataka ne dešavaju na drugom kraju planete, nego da su prisutni posvuda. Od svijesti cjelokupnog društva zavisi zaštita i njegovih najranjivijih članova, odnosno djece. “Diljem svijeta postoje brojni slučajevi povrede osobnih podataka te primjeri na koji se način podaci mogu iskoristiti. Bilo da je riječ o izvođenju daljnjih napada ili krađi identiteta, važno je da svi korisnici interneta budu svjesni kako se incidenti ne događaju negdje tamo daleko, već da je internet sveprisutna globalna mreža u kojoj svatko može biti meta”, kaže Hlača. Većina naših sagovornika se slaže u konstataciji da su roditelji “prva linija odbrane” te da dosta toga, kada je o saniranju i preventivi ove problematike riječ, zavisi od njihovog poznavanja tematike i mehanizama zaštite. Kako bi zaista i bili prva linija odbrane, Boban roditeljima savjetuje nadzor nad online aktivnostima, ali nikako isključive zabrane. Ona je više za edukativnu komunikaciju sa djecom, čiji je glavni cilj upoznavanje djeteta s mogućim opasnostima kako bi znalo šta može očekivati i kako se zaštititi.

Kako spriječiti da dijete postane žrtva elektronskog nasilja?
Iz odgovora naših sagovornika dalo se zaključiti da su osnovni koraci u zaštiti djece od elektronskog nasilja odgoj, razgovor te edukacija djece i roditelja. “Kad govorimo o elektroničkom nasilju odgoj je svakako na prvom mjestu. Ne samo u školi nego i kod kuće. Djecu treba osvijestiti što je neprihvatljivo i nasilno ponašanje, ali i naučiti da uvijek prijave svako nasilje koje ne prestane nakon prvog upozorenja ili da kažu roditelju ako je neki odnos postao ‘čudan’, primjerice da digitalni ‘prijatelj’ traži od djeteta seksualizirane fotografije ili slično. Ponekad samo odrasli mogu riješiti neke situacije, a šutnja i odugovlačenje će najčešće samo povećati problem”, naglašava Majerski. Zbog toga on savjetuje da korištenju interneta pristupimo razumno te da uvijek imamo na umu moguće posljedice objavljivanja svojih informacija i fotografija, jer će iste zauvijek biti dostupne onima koji do njih žele doći. Zbog toga je HAKOM, u cilju promovisanja boljeg i sigurnijeg interneta te sigurne upotrebe online tehnologije i mobilnih uređaja među djecom i mladima, prošle godine potpisao prvu Povelju o sigurnosti djece na internetu u Hrvatskoj. Povelja je potpisana zajedno s Centrom za nestalu i zlostavljanu djecu te Centrom za sigurniji internet, uz podršku Ureda pravobraniteljice za djecu. “Interneta se ne treba bojati, ali se treba plašiti neznanja i upotrebe interneta na pogrešan način. Kao i bilo koja druga stvar u životu, internet i digitalne tehnologije nisu loše zamišljeni koliko se koriste na loš način”, pojašnjava Baraković.

Kroz razgovor sa stručnjacima se ispostavilo da je i nešto tradicionalniji pristup ovom problemu poželjan pri njegovom saniranju. Naime, Rajkovača smatra da onu staru dobru mantru “ne pričaj sa strancima” treba prenijeti i na online sferu. “Da bi minimizirali mogućnost da dijete postane žrtva elektroničkog nasilja, uputno je ponavljati da je bitan oprez, oprez i ponovno oprez. Na tom tragu, valja isticati staru mudrost ‘Nemoj pričati sa nepoznatima’, odnosno potrebno je održavati sustav vrijednosti i pravila koji se ugrađuje od najranijeg djetinjstva, što znači da ono što vrijedi u stvarnom životu vrijedi (uz još jače mjere opreza) u online sferi, a sve imajući u vidu kako su opasnosti u ovom svijetu još veće, u smislu suptilnosti, manipulacije, kao i veće mogućnosti prikrivanja tragova (ne)djela, zahvaljujući anonimnosti i skrivanju pravog identiteta internetskih predatora.”

Kao bitan faktor u zaštiti privatnosti djece na internetu svi naši sagovornici navode oprez roditelja prilikom postavljanja njihovih fotografija. Naime, javno postavljanje fotografije djeteta prilikom njegovog polaska u školu vrlo lako može značiti odavanje lokacije škole koju dijete pohađa, uz još neke dodatne informacije do kojih zlonamjerne osobe uz malo truda mogu doći. “Općenito preporučujemo roditeljima da u komuniciranju putem društvenih mreža budu oprezni i zaštite djecu od pretjeranog izlaganja. Lijepo je vidjeti da roditelji uživaju u svojoj roditeljskoj ulozi i da se djeca osjećaju ugodno i zaštićeno uz svoje roditelje, ali nekim fotografijama koje dokumentiraju tu bliskost mjesto je isključivo u obiteljskome albumu”, zaključuje Pirnat Dragičević.

Sprečavanje uzimanja privatnih podataka u svrhu marketinga
U ovakvim slučajevima je najbitnije znati šta želimo, a šta ne želimo predati marketinškim algoritmima te znati da u svakom trenutku možemo povući odobrenje za obradu ličnih podataka, naglašava direktor AZOP-a Anto Rajkovača. S druge strane, pravobraniteljica za djecu u Hrvatskoj Helenca Pirnat Dragičević postavlja pitanje koliko je poslovni sektor upoznat s propisima vezanim za ovu tematiku te smatra da bi dosljedno sankcionisanje kršenja propisa bio efikasan način sprečavanja nedopuštenog iskorištavanja podataka djece u marketinške svrhe. “Ponekad nam se obraćaju tvrtke ili agencije koje pokreću reklamne kampanje za proizvode namijenjene djeci ili namjeravaju uključiti djecu u samu kampanju, pa od nas traže informacije o tome koja pravila i ograničenja moraju poštovati kako ne bi prekršili propise ili povrijedili prava djece. I to je pokazatelj nedovoljne informiranosti i upućenosti o obvezama u vezi sa zaštitom prava djece u marketingu”, kaže Pirnat Dragičević.

AZOP-ova apikacija za informisanje djece o online opasnostima
Aplikacija “AZOP”, dostupna na Play Storeu i iTunesu, sadrži korisne savjete za djecu o tome kako se zaštititi na internetu, kratki internetski pojmovnik i savjete za roditelje, učitelje, nastavnike, školske pedagoge i psihologe. Direktor AZOP-a Anto Rajkovača tvrdi da je hrvatska javnost uveliko zainteresovana za aplikaciju te se nada da će ova, kao i mnoge druge slične inicijative, doprinijeti razvoju svijesti o važnosti zaštite privatnih podataka djece i mladih. On smatra da se ovakvim inicijativama i generalno modernim pristupom može lakše približiti ciljnoj grupi (djeci i mladima), ali i njihovim roditeljima, odgajateljima i učiteljima.

Prestroga primjena GDPR-a?
Dok neki roditelji i mediji kažu da se GDPR prestrogo provodi u slučaju popisa učenika u školama, gdje se sada umjesto imena trebaju stavljati brojevi, pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević smatra da to nije pretjerano. “Popisi djece koja su upisana u različite programe vrtića, popisi učenika koji koriste usluge školske kuhinje, koji idu na izlet ili na sistematski pregled, obavijesti o rasporedu polaganja popravnih ispita s navedenim podacima djece i slični podaci nekad su bili izvješeni na oglasnoj ploči u vrtiću ili školi i mogli su ih vidjeti samo oni koji bi došli u ustanovu. Danas se mnoge takve obavijesti objavljuju na internetu i time postaju globalno dostupne na neograničeno vrijeme”, kaže ona i navodi ekstremnije slučajeve koji ilustriraju značaj rigoroznog pridržavanja GDPR-a: “Još su mnogo gori slučajevi kad se na e-oglasnoj ploči suda nađu objavljene presude u kojima su navedeni podaci o djeci žrtvama nasilja, primjerice seksualnog. Čak se i u dokumentima Europskog suda za ljudska prava mogu pronaći imena djece u vezi s kojom su donošene neke presude.”

Prethodni
1
…
22
23
24
25
Sljedeći

Najave II

Najnovije nadzorne tehnologije čine luke sigurnijim

Evolucija upravljanja poslovnim podacima uz internet stvari

Razvoj analitike unapređuje nadzor aerodroma

Italija Top 25: Usporen rast i konsolidacija italijanskog tržišta sigurnosti

Radarska tehnologija za veći domet detekcije

Zaštita perimetra probija nove granice

Banke se oslanjaju na veću otvorenost

Pet trendova u tehnologiji prepoznavanja lica

Biometrija, mobilni pristupi, integracija, bežične brave i cloud

Važnost zaštite privatnih podataka djece na internetu

INTERVJUI

Intervju: Peter Strom, predsjednik i izvršni direktor, March Networks i VIVOTEK

Intervju: Matija Mandić, direktor sektora integrisane sigurnosti i pametnih sistema, KING ICT

Intervju: Dejan Stančević, direktor prodaje, Hytera Communications Europe

IZDANJA

NAJČITANIJE

Aikom u Riminiju proslavio dvadeset godina rada

ITVDesk: Računalo kao ONVIF kamera

Hikvision: Kako smanjiti lažne alarme, troškove implementacije i slijepe točke

Global Security d.o.o.

Najnovije

Najave II

INTERVJUI

Tags

IZDANJA

NAJČITANIJE

Global Security d.o.o.