18 Aprila, 2026
image
Home Kategorija Najave II (Page 22)

Najave II

Komunikacijska rješenja za efikasniji željeznički transport

Kako se društva širom svijeta sve više urbaniziraju, broj sistema podzemne željeznice nastavlja rasti. U izvještaju kompanije Technavio procjenjuje se da će stopa složenog godišnjeg rasta u ovom sektoru biti veća od pet posto u narednom periodu, što će pratiti i rast investicija te širenje tržišta dobavljača opreme za željeznice
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Neki od ključnih trendova u željezničkom sektoru danas su spajanja kompanija, intenzivnija digitalizacija i jačanje cyber sigurnosti. Iako je na plan o spajanju njemačke kompanije Siemens i francuskog Alstoma Evropska unija stavila veto zbog zaštite konkurencije, javljaju se i mišljenja da bi zbog pritiska kineskih proizvođača te firme mogle biti prisiljene da traže načine da se udruže. Digitalna tehnologija pruža više prostora za inovacije i pomaže operaterima da povećaju pouzdanost, pojednostave rad i unaprijede korisničko iskustvo. Uz širenje interneta stvari (IoT) proizvođači čak istražuju mogućnosti kreiranja digitalnih kopija kritične infrastrukture kako bi simulirali njihov rad i izvlačili odgovarajuće zaključke. Međutim, kako se digitalizacija širi, raste i zabrinutost zbog cyber napada. Željezničke kompanije primorane su da promijene staru paradigmu „sigurnost u dizajnu“ u „sigurnost i zaštita u dizajnu“, jer se svako čvorište unutar mreže danas procjenjuje prema svojim slabim tačkama koje bi hakeri mogli iskoristiti.

Značaj komunikacijskih sistema u željeznicama
Digitalni komunikacijski sistemi omogućavaju pouzdan rad željeznica. No, to ipak nije jednostavan proces. Za nesmetano i efikasno funkcionisanje najsavremenijih transportnih sistema neophodan je i pouzdan komunikacijski sistem. U metroima i željezničkim sistemima on postaje sve važniji zbog velikog broja pratećih komponenti. Upravljanje željezničkim signalizacijskim i alarmnim sistemima, sistemima naplate karata, videonadzora i saobraćaja odvija se paralelno, u ambijentu sve izraženije cirkulacije velike količine poslovnih, glasovnih i videopodataka. Upravljanje svima njima je skoro nemoguće bez kvalitetnih rješenja. „Potrebno je da odgovarajuće osobe nesmetano komuniciraju kako bi se radne operacije odvijale na siguran i efikasan način. Nedostatak odgovarajuće komunikacije može rezultirati različitim problemima, zavisno od načina rada operatera podzemne željeznice“, smatra Timo Harju, menadžer poslovnog razvoja vertikalnih tržišta u kompaniji Airbus Secure Land Communications.

Do čega dovodi neadekvatna komunikacija?
Harju kao primjer navodi nekoliko nepoželjnih situacija do kojih može doći ako se ne koriste kvalitetni komunikacijski sistemi. Ovdje je interesantno napomenuti da, iako su komunikacijski sistemi potrebni za svakodnevno funkcionisanje transporta, neočekivani incidenti mogu pogoršati konkretnu situaciju: npr. pružanje pomoći putniku u slučaju hitne medicinske situacije, uz slanje uputstava i osiguravanje pristupa stanici za interventno medicinsko osoblje, koordinacija izmjena rasporeda ili zamjene neispravnih vozova, traženje intervencije za popravku neispravne stanične opreme poput ulaznih barijera ili koordiniranje evakuacije i/ili zatvaranja stanice nakon sigurnosnih incidenata.

Karsten Oberle, voditelj globalne prakse za poslovanje željeznica u kompaniji Nokia, smatra da je, s obzirom na ključne zahtjeve savremenog upravljanja sistemima za metro, danas nemoguće efikasno raditi bez pouzdane komunikacijske mreže ili s mrežom koja koristi zastarjelu tehnologiju. „Nepouzdana komunikacijska tehnologija može ozbiljno utjecati na mnoge aspekte vođenja operacija, sigurnosti i zaštite. Mogući problemi uključuju gubitak uvida u situaciju na terenu, nedostupnost podsistema, nepouzdanost veza za prijenos podataka, glasovne pozive koji su nerazumljivi ili lošeg kvaliteta i probleme sa smetnjama na snimcima videonadzornih kamera. Bezbroj je problema koje nepouzdana mreža može uzrokovati, a oni se mogu pojaviti u brojnim radnim scenarijima s kojima se željeznički operateri svakodnevno suočavaju“, kaže on.

Kako osigurati dugovječnost sistema
Quester Tangent je kompanija koja nudi mrežna komunikacijska rješenja za željezničke mreže. Njeni predstavnici navode da vozovi imaju radni vijek koji je 10 do 20 puta duži od većine visokotehnoloških elektronskih proizvoda. Zbog toga su željezničke mreže danas opremljene i nadograđene širokim spektrom mreža i srodnih tehnologija. „S napretkom u tehnologiji izrade novi vozovi se sve više oslanjaju na podatke. Videonadzor, sistemi informisanja putnika, praćenje parametara zdravlja i druge aplikacije značajno opterećuju komunikacijske mreže u vozovima. Očekivanja u pogledu brzog i sigurnog upravljanja podacima i njihovog prijenosa dramatično su porasla. Više nego ikada ranije operaterima voznih parkova i proizvođačima vozova potrebne su kompanije koje se dobro razumiju u komunikacijske mreže unutar vozova. One moraju ponuditi snažnu integraciju i ojačati kompatibilnost sa starijim voznim parkom“, navode u Quester Tangentu.

Glavne karakteristike komunikacijskog sistema
Kontrola i sigurnost su glavni aspekti jednog robusnog željezničkog komunikacijskog sistema. Međutim, pojava šireg umrežavanja dovela je do promjene paradigme. Kvalitetno komunikacijsko rješenje omogućava sigurna, tačna i uvezana putovanja. Oberle smatra da ključne karakteristike robusnog komunikacijskog sistema uključuju i kontrolu i sigurnost vozova.
Očito je da je njegov temeljni zadatak osigurati da informacije brzo i tačno dođu do odgovarajućih primaoca. Ono što se razlikuje u pogledu primjene je vrsta prenesenih informacija i njihova namjena. Upravljanje vozovima na bazi komunikacije (CBTC) je željeznički signalizacijski sistem koji koristi telekomunikacije koje povezuju vozove i opremu na pruzi radi lakšeg upravljanja saobraćajem i kontrole infrastrukture. CBTC sistemi pružaju preciznije informacije o lokacijama vozova u odnosu na tradicionalne signalne sisteme. „Povezivanje je od suštinske važnosti za mnoge podsisteme u metrou, uključujući signalizaciju, naplatu karata, kontrolu, glasovne aplikacije i još mnogo toga. Kontrola vozova zasnovana na komunikaciji omogućava automatizaciju i povećava kapacitet i efikasnost sistema metroa. Kako joj sam naziv kaže, CBTC tehnologija ne može funkcionisati bez pouzdane komunikacijske mreže“, kaže Oberle.

Sistemi videonadzornih kamera
Postojeći sistemi podzemnih željeznica u velikoj mjeri se oslanjaju na videonadzorne kamere radi veće sigurnosti i zaštite željezničke infrastrukture i putnika. Bez pouzdane mreže nemoguće je imati kvalitetan sigurnosni sistem koji može podržati rad velikog broja kamera. Videonadzorni sistem može, naprimjer, otkriti osobu na pruzi, obavijestiti operatere i upozoriti ulazni voz na situaciju na terenu. Međutim, neki industrijski profesionalci ističu da videonadzorna rješenja u željezničkim mrežama nisu dovoljno snažna zbog njihove fragmentirane prirode. U izvještaju kompanije Kontron koja se bavi integrisanim rješenjima navodi se da primjena nove komercijalne otvorene arhitekture (COTS) u vidu gotovih proizvoda nudi fleksibilnost za integrisanje više sistema i jednostavnije podešavanje prema zahtjevima kupaca. Ove tehnologije prilagođene aplikacijama omogućuju programerima da lakše prilagođavaju i konfigurišu inteligentne sisteme videonadzora. One se oslanjaju na podatke i usmjerene su na zadovoljavanje različitih potreba tranzitnog sistema.

Operativna komunikacija
Pouzdan sistem glasovne komunikacije potreban je dispečerima koji komuniciraju s mašinovođama i daju uputstva o kretanju, smatra Oberle. „Tokom dnevnih saobraćajnih gužvi svaka sekunda je bitna ako želimo efikasan rad. Glasovna komunikacija je važna i za osoblje koje radi na poslovima održavanja i ima ključnu ulogu u pružanju pomoći putnicima u nevolji. Naprimjer, sa sigurnosne strane pouzdana mreža je garancija da operativni i kontrolni centri mogu obavještavati sigurnosno osoblje o situacijama narušavanja javne sigurnosti. Pri tome je sistem javnog razglasa ključan za kontrolu pojave gužvi“, napominje on.

Harju se slaže s navedenim i dodaje da je kvalitetna komunikacijska mreža važna za svakodnevne radne aktivnosti, prenošenje važnih poruka različitim akterima i, iznad svega, kreiranje sigurnog ambijenta. U nekoliko novih linija metroa koje òprēma kompanija Airbus Secure Land Communications, kao standard su implementirana rješenja za oporavak od katastrofe kao što su bazna stanica i priključak na više mreža. To povećava robusnost sistema, čak i u slučaju katastrofa. Komunikacija je ključno sredstvo za koordinaciju i neometano odvijanje operacija između timova i unutar njih.

Integracija interneta stvari
U kompaniji Kontron predviđaju da će internet stvari (IoT), koji je posljednjih godina ušao u skoro svaku industriju, igrati veliku ulogu i u željezničkim komunikacijskim sistemima. „Integracijom videonadzora pomoću kvalitetno iskorištene žičane i bežične mrežne infrastrukture operateri dobijaju napredniji i sveobuhvatniji uvid u stanja vozova, pruga, željezničkih skladišta i stanica u stvarnom vremenu“, navode u Kontronu. „Praćenjem ovih resursa pomoću videonadzornog sistema u kontrolnom centru ili osoblja na terenu, uvezani videonadzorni sistem s podrškom za internet stvari može ponuditi uvid u cijelu mrežu kamera.“ Ovi sistemi nude naprednije funkcije poput ključne analitike, koja operaterima pomaže da dođu do korisnih podataka, što, opet, pomaže u postizanju boljih performansi.

Ključne komponente komunikacijske mreže u metrou
U rasponu od žičanih do bežičnih rješenja standardizacija igra ključnu ulogu unutar komunikacijske mreže u metrou. Isto važi i za mrežu velike pokrivenosti, koju se mora što bolje zaštititi od napada. Općenito govoreći, komunikacijski sistemi u željezničkim mrežama mogu se podijeliti na bežične i žičane. Oba tipa imaju svoje uloge u željezničkim mrežama, kao i standarde koje moraju zadovoljiti. U nastavku teksta dajemo vam pregled zahtjeva koje treba ispuniti kako bi se došlo do kvalitetnijeg sistema.

Žičana rješenja
Faktori koji su važni za robustan i stabilan žičani sistem:
Pouzdanost opreme. Naprimjer, komercijalni ili industrijski mrežni prekidač neće ponuditi istu pouzdanost kao prekidač za kritične zadatke koji ima ugrađenu redundanciju.

Dovoljno veliki mrežni kapacitet neophodan je za prebacivanje ogromne količine podataka iz različitih aplikacija.

Funkcije otpornosti komunikacijske mreže također su neophodne za održavanje ukupnog nivoa njene funkcionalnosti, čak i ako dođe do kvara na vezi ili čvorištima.

Kvalitet režima preusmjeravanja saobraćaja i usluga. Cilj je osigurati da svaki podsistem koji koristi mrežu ima zagarantovan status prioriteta i nivoa performansi i da kao takav neće utjecati na performanse drugog podsistema. Naprimjer, korisnik koji preuzima neku datoteku s mrežnog servera ne smije opterećivati mrežu i utjecati na performanse CCTV sistema.

Proširivost. Budući da potrebe za propusnošću podataka rastu velikom brzinom, komunikacijski sistem mora biti u mogućnosti da prati takav rast bez većih modifikacija ili zamjena ključnih komponenti.

Bežična rješenja
Što se tiče bežične mreže, pored zahtjeva koji se tiču žičanih mreža, kod njih postoje i problemi sa sigurnošću i višekorisničkom upotrebom. Zaštita bežične mreže nije nimalo jednostavan zadatak. „Ako sagledamo protekle godine, vidjet ćemo da su se mnoge bežične mreže našle na udaru zbog slabih tačaka ili čak socijalnog inžinjeringa. Mrežna i cyber sigurnost su ključne karakteristike koje se moraju uzeti u obzir“, kaže Oberle. Scenariji upotrebe koji uključuju više korisnika i aplikacija također se moraju uzeti u obzir. Budući da istu vezu za bežični pristup dijeli više korisnika i aplikacija, važno je nabaviti rješenje za mrežu s mehanizmima koji garantuju da će svi oni imati pristup resursima bežične mreže. Isto tako, u slučaju zagušenja moraju postojati i mehanizmi za održavanje performansi bežične mreže. Tehnologija koja zadovoljava sve navedene zahtjeve je LTE. Uz privatnu LTE mrežu, željeznički sistem može iskoristiti sigurnu bežičnu mrežu, koja osoblju pruža najbolje iskustvo tokom obavljanja dužnosti.

Široke mreže i zaštićeni uređaji
Harju smatra da je veoma važno imati i pouzdanu i dovoljno široku radiomrežu u zahtjevnim okruženjima kao što su tuneli, skladišta, stanice i okolni prostori. Glavna mreža mora biti redundantna, a sistem za njeno upravljanje uvijek se mora implementirati kako bi se osigurao nadzor nad njom. „Dva dodatna ključna faktora su posjedovanje pouzdanih, robusnih i zaštićenih uređaja (terminala) opremljenih naprednim aplikacijama koje omogućavaju krajnjim korisnicima da iskoriste prednosti razmjene podataka, praćenja lokacija, grupne komunikacije i otpremanja za potrebe operativnih centara“, kaže Harju.
On dodaje da Airbusova Tetra tehnologija nudi prilagođena rješenja u skladu sa specifičnim zahtjevima i potrebama. Tu spadaju šeme redundantnosti specifične za mrežne elemente, topologija mreže, rješenja za regularna i zamjenska preusmjeravanja unutar Tetre, planovi za oporavak od katastrofa, rješenja za radiopristup i redundanciju.

Usklađivanje s industrijskim standardima
Praćenje standarda je ključno za sigurno i efikasno funkcionisanje komunikacijskih sistema. Oberle ističe da su i žičana i bežična rješenja u upotrebi već standardizirana. „IP/MPLS standarde utvrđuju IETF i IP/MPLS mreže i širom svijeta ih već primjenjuju pružaoci komunikacijskih usluga i ključni operateri u industriji, uključujući željeznice. Sveprisutnu LTE tehnologiju je standardizirao 3GPP forum. To je tehnologija koja pokreće globalne mobilne mreže, a privatna LTE rješenja se danas koriste u mnogim industrijama“, naglašava Oberle. Posljednjih godina raste zabrinutost zbog cyber sigurnosti. Danas je važno ispoštovati relevantne propise o cyber sigurnosti i najbolje prakse kako bi se kritične mreže zaštitile od napada i implementirale kvalitetne sigurnosne strategije. Željeznički operateri mogu bez problema izbjeći potencijalni gubitak prihoda i učvrstiti svoju reputaciju pružaoca tačnih i pouzdanih usluga.

Kako doći do najboljih rješenja za videonadzor u metrou
Ugrađeni videonadzor ne koristi se samo za sigurnost nego i za prikupljanje korisnih analitičkih podataka. Videonadzorne kamere postale su dio sistema metroa, jer pružaoci usluga pokušavaju ublažiti zabrinutost putnika u vezi sa sigurnošću. Nekoliko proizvođača videonadzornih sistema nude rješenja posebno prilagođena metroima i željezničkim sistemima. Sigurnosne prijetnje nisu jedini problemi koje kamere mogu otkloniti. Videonadzor može biti vrlo djelotvoran i svestran alat za poboljšanje efikasnosti rada operatera i smanjenje troškova, kao i za podizanje kvaliteta iskustva putnika, smanjenje kašnjenja ili prekida u radu zbog nepredviđenih mehaničkih kvarova, prepreka na pruzi ili zastoja u saobraćaju.

Pouzdani videonadzor?
Za videonadzor je od presudnog značaja sposobnost mreže da podrži veći broj kamera i na efikasan način putem IP multicast metode uživo prenese signal s kamera do stanica za praćenje i lokacija za pohranu, navodi Harju. „Kvalitetno projektovana sveobuhvatna mreža osigurava ispunjavanje ključnih zahtjeva. Takva mreža mora biti pouzdana, otporna i sposobna podržati visok kvalitet mehanizma usluga, uz minimalne smetnje i kašnjenja kako bi se došlo do vrhunskih videoperformansi. Ona će morati zadovoljiti kako postojeće potrebe saobraćaja tako i budući rast“, kaže on. Oberle smatra da su za videonadzor u sistemima metroa najvažniji propusnost mreže, kvalitet usluge (QoS) i pokrivenost. Kada se usluge iste mreže koriste za različite namjene kao što su prijenos videa, glasa, podataka o lokaciji, otpremanje vozila i dr., korišteno rješenje mora biti u stanju da odredi prioritete u njenom opterećenju prema definisanim kriterijima.

Hardver i VMS
U Kontronu smatraju da hardverske platforme i softver za upravljanje videom (VMS) koji podržavaju globalne ONVIF standarde za interfejse IP proizvoda omogućavaju napredne funkcije kao što su videoanalitika, videonadzor, slanje informacija o putnicima u stvarnom vremenu i sistemi detekcije. „Očekuje se da će primjena videoanalitike i drugih naprednih funkcija u narednim godinama postati veoma popularna među operaterima javnog prijevoza. Međutim, integracija ovih novih tehnologija povećava i broj interfejsa kojima operateri moraju upravljati. Veća složenost može otežati efikasno upravljanje u vanrednim situacijama ako videonadzorni sistemi ne koriste tehnologije na bazi standarda. Oni se suočavaju s velikim brojem analiza i zadataka koji se moraju obavljati istovremeno“, navodi se u izvještaju kompanije Kontron. Dodatni izazov je i veliki broj instaliranih sistema koji se temelje na mnoštvu nezavisnih sistema jer oni često rade preko vlasnički zaštićenih mreža. Upotreba hardvera i VMS-a koje podržava ONVIF standarde rješava ove probleme nudeći kompatibilnost između njih i omogućavajući korisnicima da lako prepoznaju funkcije koje su važne za interoperabilnost.

Security 50: Hoće li rast kineskih kompanija usporiti u narednih pet godina?

U posljednjoj deceniji većina kineskih kompanija prošla je kroz period najvećeg rasta. No, američke sankcije počele su usporavati njihov rast u SAD-u i nekim drugim zemljama, pa se nameće pitanje hoće li kineskih proizvođači eksponencijalno rasti i u narednih pet godina?

I ovogodišnje izdanje Security 50 liste bilježi rekordno visoke prihode pet najbolje rangiranih kompanija. To su: Hikvision Digital Technology, Dahua Technology, ASSA ABLOY, Bosch Security Systems i Axis Communications. Tih pet proizvođača ostvaruje ukupni prihod od oko 17 milijardi američkih dolara, što čini 68,4 posto ukupnog prihoda svih 50 kompanija na listi. Uzmimo za primjer sektor videonadzora. Pet najbolje rangiranih, uključujući spomenute četiri kompanije i FLIR Systems, zaradili su 15 milijardi dolara, što je oko 74 posto od ukupnog prihoda 41 videonadzorne kompanije. Može se zaključiti da prvih pet proizvođača dominira svjetskim tržištem sigurnosti i neće biti veliko iznenađenje ako zadrže vodeću poziciju i u budućnosti.

Više javnih dioničkih kompanija iz Kine
Dvije kineske kompanije na prvom i drugom mjestu postale su pravi divovi. No, još jedan kineski proizvođač, Uniview Technologies, zabilježio je rast od 31,3 posto sa 468,3 miliona američkih dolara u 2017. na 614,8 miliona u 2018. godini. On već pokazuje ambiciju da postane treća najveća videonadzorna kompanija iz Kine. Inače, Uniview je javno dioničko društvo koje uglavnom nudi rješenja za transport i sigurnosne sisteme za lokalna kineska državna tijela, a 2018. godine kupio ga je China TransInfo. Zahvaljujući kapitalizaciji, brzorastućem domaćem tržištu i poticajima države, i dalje ćemo svjedočiti rastu broja kineskih sigurnosnih kompanija čijim se dionicama trguje na berzi. To će se dešavati bez obzira na aktuelni trgovinski spor Sjedinjenih Američkih Država i Kine. Ne znači to da situacija nije povoljna i za mnoge nekineske firme, što pokazuje i analiza podataka koje svake godine prikupljamo od većine kompanija ovog profila iz cijelog svijeta. Novopridošlica u klub 20 najboljih na Security 50 listi ove godine je Megvii Technology. Riječ je o novom i veoma uspješnom kineskom startupu fokusiranom na vještačku inteligenciju (AI). Kompanija prepoznatljiva po svojoj tehnologiji prepoznavanja lica dostigla je rast od 529,4 posto u odnosu na prihode ostvarene u 2017. godini, koji su s tadašnjih 25,37 miliona dolara skočili na 159,7 miliona dolara u prošloj godini. Time je ova kompanija dospjela na prvo mjesto prema kriteriju rasta prihoda. Kompanija se priprema za inicijalnu javnu ponudu dionica, uprkos stavljanju na američku crnu listu. Kompanije SenseTime i YITU su još neke od jako uspješnih kineskih startup firmi koje bi mogle doživjeti sličnu sudbinu.

Hikvision i Dahua napreduju uprkos sankcijama
Kompanije Hikvision i Dahua su za 2018. prijavile ostvareni prihod od prodaje opreme u visini od sedam, odnosno 3,6 milijardi dolara. Ostvareni rast u odnosu na 2017. iznosio je 17,14%, odnosno 25,58%. Konkretno, Hikvision je uspio povećati ukupni operativni prihod od oko 6 milijardi američkih dolara u periodu između prvog i trećeg kvartala 2019. godine, što je godišnji rast od 17,9 posto, navodi se u najnovijim izvještajima. Ovi rezultati su ostvareni uprkos američkom zakonu koji zabranjuje korištenje proizvoda obje kompanije u američkim saveznim uredima, kao i stavljanju na listu poslovnih subjekata s kojim američke kompanije ne smiju poslovati. Na kinesko tržište otpada 71,53 posto Hikvisionovih operativnih prihoda, u poređenju s 28,47 posto ostvarenih u inostranstvu. Domaći operativni prihodi te kompanije zabilježili su rast od 20,18 posto u odnosu na 2017. godinu, u poređenju s 15,9 posto ostvarenih u inostranstvu. To pokazuje da domaće tržište podržava postojeći zamah rasta kompanije.

Sada ćemo skrenuti pažnju na Dahuine izvještaje o prodaji tokom prva tri kvartala 2019. godine. Njena vrijednost je iznosila oko 2,3 milijarde dolara, uz skroman rast od tek oko 9,30 posto u odnosu na isti period u 2018. Neki američki klijenti izrazili su zabrinutost u vezi sa saradnjom s ova dva diva ili općenito kineskim kompanijama. To je dovelo do rasta prihoda ostalih azijskih proizvođača, kao što je VIVOTEK, koji je zabilježio rast od 34,72%. Njegova vrijednost je tokom prva tri kvartala 2019. godine dostigla cifru od 189,6 miliona američkih dolara.

Istraživanje novih tržišta
Kako bi nadoknadili gubitke na američkom tržištu, Hikvision i Dahua su se angažovali na projektima u drugim zemljama i regionima. „Potražnja tržišta za tehnologijama sigurnih gradova, pametne maloprodaje i transporta raste jako brzo, posebno u Latinskoj Americi i Azijsko-pacifičkoj regiji. Jedan od projekata je onaj u okviru kojeg smo ponudili cjelovito rješenje sigurnog grada za jedan latinoamerički grad, uključujući više od 1.000 kamera, cjelovite prijenosne mreže, sisteme za pohranu podataka u oblaku, platforme za upravljanje videom i aplikacije za velike podatke u vozilima i prepoznavanje lica. Tako pomažemo lokalnoj policiji u rješavanju slučajeva kriminala i dajemo joj pristup opremi za rano upozoravanje koja prati potencijalno opasne ljude i vozila. Uspostava komandnog centra uključivala je korištenje LED ekrana i policijskog sistema za slanje naredbi i raspoređivanje osoblja, koji je značajno poboljšao efikasnost policijskog rada“, kaže Fu Liquan, predsjednik Upravnog odbora kompanije Dahua Technology.

Kakva je situacija u vertikalama?
Ipak, Hikvision i Dahua uspjeh duguju više aktivnostima na razvoju poslovanja. Obje su kompanije usvojile vertikalni pristup tržištu i prilagodile proizvode i rješenja tako da više nisu fokusirani samo na sigurnost nego i na poboljšanja efikasnosti i radnih procesa. Ti faktori doprinijeli su rastu na domaćem i međunarodnom tržištu, paralelno s opsežnim aktivnostima na planu istraživanja i razvoja na polju vještačke inteligencije i dubokog učenja. „Hikvision učestvuje u različitim projektima poboljšanja poslovne efikasnosti i automatizacije u vertikalnim sektorima. Kompanija nudi inovativne tehnologije, proizvode i rješenja, posebno u segmentu inteligentnog upravljanja saobraćajem i vođenja maloprodaje. U segmentu pametnog prijevoza portfolio Hikvisionovih rješenja za saobraćaj s ugrađenom AI tehnologijom obogaćuje standardni videonadzor funkcijama koje u stvarnom vremenu upozoravaju operatere na probleme u odvijanju saobraćaja. To kompanijama omogućava da odmah poduzmu mjere da se saobraćajne komunikacije raščiste, a protok vozila nastavi. U maloprodaji, Hikvisionova tehnologija vještačke inteligencije omogućava trgovcima da dobiju jasan uvid u pravce kretanje kupaca, optimiziraju raspored artikala unutar prodavnica i postave robu na vidljiva mjesta kako bi povećali prihode od prodaje, poboljšali iskustvo kupovine i skratili vrijeme čekanja u redovima“, kaže Keen Yao, zamjenik direktora kompanije Hikvision Digital Technology.

Dahua je dodatno pojednostavila standardizirana rješenja i ponudila posebno prilagođena rješenja za sigurne gradove, pametni saobraćaj i maloprodaju, kao i druge ključne industrije. „Kompanija je predstavila i seriju pametnih front-end i serverskih proizvoda namijenjenih primjeni pametnih aplikacija nove generacije i cjelovitoj implementaciji Dahua Heart of City tehnologije”, kaže Fu. Možemo reći da se kineske kompanije suočavaju s preprekama razvoju svojih inostranih tržišta. Potencijal da ovi kineski divovi zadrže visoki rast i u narednih pet godina zavisi od njihovih prodajnih rezultata na domaćem tržištu i povjerenja stranih kupaca.

50 najboljih sigurnosnih kompanija nastavlja dvocifreni rast
Pedeset najboljih kompanija u industriji sigurnosti je tokom 2018. u prosjeku raslo uz dvocifrene vrijednosti. SAD i Kina su dva glavna tržišta za većinu kompanija na listi, dok mnoge tajvanske firme i dalje bilježi negativne trendove. Kompanije sa Security 50 liste su u 2018. u prosjeku rasle za oko 16 posto. Ukupno 37 ih je zabilježilo rast, od kojih je 20 ostvarilo dvocifrenu ili veću stopu rasta, što potvrđuje da je industrija sigurnosti solidno poslovala lani. Ove godine prvih deset proizvođača po ostvarenom rastu prihoda na listi Security 50 su: Megvii Technology, CP Plus, Kedacom, Costar Technologies, Uniview Technologies, Identiv, IDIS, Dahua, ASSA ABLOY i Magal. IDIS je skočio sa 25. mjesta u prošloj godini na ovogodišnje deseto. Američka filijala kompanije ASSA ABLOY ostvarila je rast od 9 posto. Kompanija je u svom finansijskom izvještaju navela da je „potražnja na području Sjeverne Amerike bila snažna, a u Latinskoj Americi i značajna za većinu tržišta. Rast u SAD-u bio je izuzetno snažan za elektromehaničke brave u segmentu komercijalnih i institucionalnih klijenata, kao i na tržištu privatnih domova. Profitabilnost je i dalje bila pozitivna, uprkos povećanim troškovima.“

„Američko tržište sigurnosnih sistema se oporavilo od kratkoročnog usporavanja u 2017. godini, koje je pogodilo mnoge firme. U međuvremenu se povratilo zahvaljujući dobrim rezultatima u 2018. Regije EMEA i APAC su također zabilježile rast potražnje u prošloj godini, pri čemu je pojačana aktivnost na tržištu rezultirala većim interesom potencijalnih krajnjih korisnika“, kaže Dror Sharon, direktor kompanije Magal Security Systems. Sve poslovne jedinice Costar Technologiesa zabilježile su bolje prodajne rezultate širom Sjeverne i Južne Amerike, a neke od njih, kao što je Arecont Vision Costar, ostvarile su i rast na bazi projekata na Bliskom Istoku i u Azijsko-pacifičkoj regiji. „Sigurnosni proizvodi, rješenja i tehnologije bilježe veliku potražnju, a paralelno s njom raste i potražnja na više tržišta. U našem slučaju kombinacija proizvoda izrađenih u SAD-u i ostalih proizvoda svjetske klase u širokom spektru vertikala dovela je do kontinuiranog rasta u brojnim regijama”, kaže Jeff Whitney, zamjenik direktora marketinga u kompaniji Arecont Vision Costar/Costar Technologies.

Rast je zabilježen i u svim glavnim vertikalama. „Prošle smo godine svjedočili većoj potražnji za našom Hirsch serijom proizvoda za fizički pristup, i to iz više sektora: državnog, saveznog i lokalnog, te obrazovnog. U maloprodaji i bankarstvu zabilježena je potražnja za našim 3VR rješenjima za video i podatkovnu analitiku. Interes za Liberty web-rješenjem za upravljanje pristupom uglavnom su iskativala mala i srednja preduzeća, manje startup firme i maloprodaja. Istovremeno, interes za našim sistemom Freedom, koji koristi softverski definiranu arhitekturu (SDA), pokazale su IT kompanije, školske ustanove i tehničke firme koje se oslanjaju na visoku tehnologiju budućnosti“, kaže Mark Allen, direktor rješenja za zgrade u kompaniji Identiv.

Još važnija je činjenica da sve više proizvođača učestvuje na projektima koji nemaju direktne veze sa sigurnošću, i to u različitim vertikalama. Oni pomažu krajnjim korisnicima da dođu do poslovne inteligencije ili podignu efikasnost upravljanja. „Jedna od najvećih vertikala na koje se Axis fokusira je maloprodajni sektor. Tamošnja potražnja za videonadzornim rješenjima ne temelji se samo na tradicionalnim potrebama za sigurnošću nego i na rješenjima koja unapređuju korisničko iskustvo i cjelokupno poslovanje. Uz podršku analitike, konkretni primjeri koristi kamera u ovom segmentu uključuju optimizaciju rasporeda artikala u prodavnicama, skraćeno čekanje u redovima i lakše upravljanje intervalima navale kupaca“, kaže predsjednik Uprave i direktor kompanije Axis Communications. Može se primijetiti i sve veći interes za razvoj sigurnih (i pametnih) gradova. S jedne strane postoji sigurnosni aspekt, koji jača kada su kamere povezane s policijom i pomažu organima reda i drugim operaterima da štite gradove, ali tu su i aspekti efikasnosti i održivosti. Što se tiče naredne godine, očekuje se da će ove tehnologije zadržati popularnost, dok će se primjena sigurnosne opreme u projektima koji nemaju veze sa sigurnošću nastaviti. Pozitivan trend se očekuje i kada je u pitanju tržište, jer izvještaj kompanije Memoori predviđa da će se rast sektora sigurnosti odvijati uz složenu godišnju stopu od 10,7 posto između 2019. i 2024. godine. Međutim, ostaje nepoznanica hoće li restriktivne trgovinske mjere uvedene u SAD-u zaista imati negativan učinak na prodajne rezultate kineskih kompanija u 2019. O tome će se znati nešto više u prvoj polovini naredne godine.

Prvi korak ka pametnom gradu

Ulična rasvjeta funkcioniše poput gradskog nervnog sistema, što je čini odličnim polazištem za urbane sredine koje priželjkuju status pametnog grada. Povezana s internetom, senzorima i kamerama u maniru simbiotskog organizma, može igrati ključnu ulogu u pametnim gradovima jer predstavlja pravi multifunkcionalan sistem
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Pametna ulična rasvjeta može smanjiti račune za komunalne usluge, povećati javnu sigurnost, poboljšati uslove u saobraćaju i pratiti okolišne parametre. Ovaj sistem izveden je iz tradicionalne mreže uličnih svjetiljki i gradskim vlastima može donijeti više pogodnosti, poput ušteda i efikasnijeg menadžmenta. „Gradske uprave prepoznaju pametnu uličnu rasvjetu kao prvi korak ka razvoju pametnog grada“, kaže Ryan Citron, analitičar za istraživanja u kompaniji Navigant Research. Vjerovatno najvažnija činjenica je ta da pametna ulična rasvjeta pomaže u smanjenju troškova komunalnih usluga.

Gradovi imaju koristi od pametne rasvjete
Na uličnu rasvjetu otpada otprilike 40 posto prosječne gradske potrošnje električne energije, a prema podacima kompanije Navigant Research, LED sijalice mogu smanjiti potrošnju energije za uličnu rasvjetu i do 50 posto. Nadalje, one omogućavaju gradovima da prilagode boju, intenzitet i ugao ulične rasvjete. „Iako se u svijetu sve više koriste LED sijalice za potrebe ulične rasvjete, one rješavaju samo polovinu problema. Korištenjem mrežnih i prilagodljivih rješenja za uličnu rasvjetu, gradovi mogu ne samo doći do dodatnih ušteda energije već i skratiti period povrata na uloženo za nekoliko godina“, kaže Abhay Bhargava, direktor industrijske prakse za Bliski Istok i Afriku u kompaniji Frost & Sullivan. On se poziva na studiju jedne konsultantske kompanije nazvanu „Prognoza za globalno umreženu uličnu rasvjetu i tržišta pametnih rasvjetnih stubova do 2024. godine“. Umrežena ulična rasvjeta može slati različite vrste podataka do centralnog upravljačkog sistema na nivou grada, odnosno raditi nešto više od pukog rastjerivanja mraka u svakodnevnom životu građana. Naprimjer, umrežene ulične svjetiljke mogu slati obavijesti o tome da je neka sijalica pregorjela. Bez ove tehnologije gradovi bi noću morali slati patrole na teren da vrše provjere ili čekati da neki građanin prijavi kvar na rasvjeti.

Dvije popularne mrežne opcije: IEEE ili 3GPP
Za pametnu uličnu rasvjetu potrebna je određena komunikacijska infrastruktura. Opcije su ZigBee mreža, LoRa, Sigfox, NB-IoT, LTE bežična rješenja ili komunikacija preko napojnog kabla (PLC). „Gradovi se mogu odlučiti za adekvatno komunikacijsko rješenje u skladu sa svojim lokalnim okruženjem i zahtjevima“, navodi Chintan Shah, osnivač i izvršni direktor Tvilighta, koji nudi pametna rješenja za rasvjetu. Shah kaže da su danas sve popularnije dvije opcije. Standard IEEE 802.15.4 podržava otvorenu bežičnu komunikaciju, kao što je ZigBee mreža kapaciteta 2,4 GHz. On omogućava uređajima da stvaraju vlastitu bežičnu širokopojasnu mrežu, što je optimalno za prostore na otvorenom i tunele. Nadalje, ovaj standard je temelj sigurne mreže koja se može koristiti na globalnom nivou bez posebnih dozvola. Alternativa su NB-IoT i LTE CAT-M1 mreže, a njih podržava globalna organizacija za standarde 3GPP i one su posebno dizajnirane za aplikacije interneta stvari (IoT) u pametnim gradovima. Riječ je o veoma sigurnim komunikacijskim mrežama dugog dometa koje su lako dostupne i imaju veliki domet. One omogućavaju direktno povezivanje pametne rasvjete s lokalnim baznim stanicama. „Nekoliko gradova širom svijeta već je implementiralo pametnu uličnu rasvjetu, a počinje se koristiti i na selima, u kampusima, industrijskim parkovima i lukama. Više od 20 posto gradova širom svijeta već aktivno implementira pilot-projekte pametne rasvjete“, navodi Shah.

Pametnom gradu treba nešto više od umrežene rasvjete
Gradovi ne postaju pametni prostim instaliranjem pametnih uličnih svjetiljki, koje će obavljati i mnoštvo drugih funkcija. Pametna ulična rasvjeta može se nadograditi dodavanjem integrisanih sigurnosnih kamera, ambijentalnih senzora, monitora saobraćaja i punjača za električna vozila (EV). Svaki ugrađeni senzor ili naprava su dodatna prednost za gradove koji žele imati pametnu uličnu rasvjetu.„Javna rasvjeta predstavlja jednu od najkvalitetnije napajanih mreža u gradovima širom svijeta. Ona je nervni sistem gradova, koji za više od 360 miliona uličnih svjetiljki širom svijeta osigurava cjelodnevno napajanje električnom energijom. Na taj način rasvjetni stub postaje idealna platforma za postavljanje pametnih gradskih sistema“, kaže Shah. Videonadzorna kamera može se postaviti na pametnu uličnu svjetiljku radi nadgledanja javnih površina i izradu snimaka incidenata, dok senzori ambijentalnih parametara mogu prikupljati podatke, npr. o vlazi, temperaturi i kvalitetu zraka koji udišu građani. Također, senzori za saobraćaj mogu u stvarnom vremenu prikupljati informacije o stanju na putevima.

Buduća ulična rasvjeta bi čak mogla i projicirati obojeno svjetlo na pravcu kretanja vozila hitne pomoći, tako da se vozila u saobraćaju mogu unaprijed skloniti i prije nego što čuju sirene. „Uz pristup utemeljen na otvorenom API-ju, više uređaja, sistema i resursa može se povezati kako bi se gradovima omogućilo da se pripreme za budućnost i iskoriste ovaj vid interoperabilnosti. Inteligentna rasvjeta od prvog dana štedi novac gradovima i nudi atraktivne mogućnosti za generisanje prihoda, npr. za zakup prostora za pametne reklamne panoe“, kaže Shah. Kada je riječ o mrežama, Shah kaže da se danas bazne stanice temelje na 3GPP mreži i prolaze ubrzanu nadogradnju kako bi ponudile mogućnost NB-IoT komunikacije kroz jednostavno ažuriranje softvera. „Ova jeftina M2M komunikacija između više mašina nudi široku pokrivenost za povezivanje pametne rasvjete i drugih uređaja pametnih gradova kao što su centri za parkiranje, brojači saobraćajnih vozila i senzori za praćenje zagađenja zraka.“ Povoljne telekomunikacijske mreže kao što je NB-IoT također mogu eliminirati potrebu za praksom da gradovi moraju upravljati drugim mrežama kao što su LoRA, Sigfox, UNB ili Wi- SUN“, ističe on.

San Diego koristi podatke iz čvorišta pametne rasvjete
Grad San Diego instalirao je 4.200 CityIQ čvorišta kompanije Current by GE, koji služe za prikupljanje podataka na području grada. Cilj je bio smanjiti emisije stakleničkih plinova, efikasnije iskoristiti infrastrukturu, ponuditi održive vidove transporta u gradu i potaknuti ekonomski rast. Podatke koje prikupljaju CityIQ čvorišta već koriste Ured za ekonomski razvoj, Policijska uprava San Diega i Centar za upravljanje saobraćajem, i to za poboljšanje protoka saobraćaja i sigurnost pješaka. Neke javne aplikacije kreirane su na temelju ovih podataka, uključujući aplikaciju za intervencije u stvarnom vremenu i umreženu platformu Xaqt, koja koristi podatke i vještačku inteligenciju za praćenje obrazaca mobilnosti tokom parkiranja i kretanja pješaka. „Bilo da je riječ o smanjenju zagušenja saobraćaja i skraćenju prosječnog trajanja putovanja, obavještavanju lokalne policije prilikom detekcije pucnja ili praćenju kvaliteta zraka, inteligentna platforma pametnog grada može prepoznati obrasce unutar mase podataka kako bi gradskoj upravi u stvarnom vremenu ponudila kvalitetne uvide i olakšala joj donošenje odluka koje utječu na svakodnevni život“, kaže Austin Ashe, direktor pametnih gradova u kompaniji Current by GE.

Izazovi uvođenja pametne rasvjete
Iako se očekuje globalni rast tržišta umrežene ulične rasvjete, njegovo širenje usporavaju problemi poput budžeta, mogućnosti umrežavanja i zaštite privatnosti. Zbog širokog polja primjene globalno tržište umrežene ulične rasvjete i pametnih svjetiljki će do 2024. godine rasti uz složenu godišnju stopu od 33,1 posto, navodi se u procjenama konsultantske kompanije Frost & Sullivan. Međutim, gradovi koji žele uvesti pametnu uličnu rasvjetu suočavaju se s više izazova. Jedan je odabir komunikacijske mreže za potrebe pametne rasvjete, u situaciji kada se gradovima nudi veliki broj njih. „Ne postoji nijedna opcija umrežavanja koja će biti univerzalno dobro rješenje u svim situacijama primjene pametne rasvjete. To zavisi od samih aplikacija koje gradovi žele implementirati“, kaže Citron. Zbog nepostojanja prepreka za ulazak različitih kompanija, visoke fleksibilnosti i relativno fleksibilne regulative, radio-frekventna mreža (RF) postala je uobičajena i popularna tehnologija za pametnu uličnu rasvjetu. Komunikacija putem napojnog kabla (PLC) je standardna i vodeća metoda komunikacije za pametnu uličnu rasvjetu izvan Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije. Iako pojava 5G mreža, koje nude veće brzine i masovno povezivanje uređaja, dominira raspravama o pametnoj rasvjeti, i mobilna tehnologija tu igra određenu ulogu. „U kompaniji Navigant Research očekujemo da će PLC, RF mreže, mobilna i Wi-Fi rješenja nastaviti igrati ulogu u segmentu pametne ulične rasvjete i u narednoj deceniji“, kaže Citron.

Sigurnije ulice ili ugrožavanje privatnosti?
Iako pametne ulične svjetiljke s ugrađenom kamerom nude sigurnost, postoje i mišljenja da one narušavaju privatnost građana. Aerodrom Newark Liberty International i nekoliko tržnih centara u SAD-u našli su se na udaru kritika nakon što su 2014. godine počeli instalirati pametne LED rasvjete s ugrađenim kamerama. „Umjesto da ih zovemo pametnim sijalicama u pametnim gradovima, ja bih ih nazvao nadzornim sijalicama u nadzornim gradovima“, izjavio je savjetnik za politiku i zagovaranje američke Unije za građanske slobode (ACLU) Chad Marlow. Iako su kao ciljevi navedeni zaštita javne sigurnosti i poboljšanje upravljanja saobraćajem, potrebno je ublažiti zabrinutost građana u vezi s privatnošću. „Dobavljači i gradovi moraju razuvjeriti građane i pokazati im da su prikupljeni podaci anonimni i da se ne koriste za prikupljanje informacija o pojedincima. Naglašavanje fokusa na metapodacima i činjenje podataka javno dostupnim pomoći će u ublažavanju zabrinutosti u vezi s nadzorom i zaštitom privatnosti“, kaže Citron iz kompanije Navigant.

Ostali problemi
Gradovi s manjim budžetima mogli bi biti prvi koji će se povući iz planova uvođenja pametne ulične rasvjete. Iako kvalitetnije upravljanje električnom energijom i LED sijalice dugoročno mogu smanjiti troškove električne energije, gradovima je i dalje potrebno izdašno finansiranje kako bi pokrili krupna ulaganja. U nekim zemljama model vlasništva nad uličnom rasvjetom mogao bi postati još jedna prepreka primjeni ove tehnologije. Kako uličnu rasvjetu uglavnom kontrolišu lokalna komunalna preduzeća, gradovi plaćaju fiksnu tarifu po stubu ulične rasvjete, a ne stvarni utrošak električne energije. Zbog toga nema poticaja za ulaganje u pametnu uličnu rasvjetu. U tom slučaju, regulatori će vjerovatno morati osmisliti druge poticaje za motivisanje pružalaca komunalnih usluga. U konačnici, silosi podataka u odjelima gradskih uprava otežavaju primjenu pametne ulične rasvjete s dodatnim aplikacijama za pametne gradove. Prednosti koje nudi pametna ulična rasvjeta i srodne aplikacije zahtijevaju timski rad. Ako različiti odjeli gradskih uprava ne mogu raditi zajedno, postavljanje dodatnih senzora može se tretirati kao nepotrebna i komplikovana aktivnost za gradove.

Kako IoT i pametni uređaji smanjuju gužve u saobraćaju

Saobraćajne gužve izazivaju glavobolju vozačima u mnogim gradovima. Jedno od rješenja je korištenje IoT uređaja i pametnih tehnologija, odnosno sistema za pametno upravljanje saobraćajem, koji pomažu u smanjeju gužvi na cestama
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Prema izvještaju analitičke kompanije INRIX o globalnom stanju u oblasti saobraćaja, vozači u najzagušenijim gradskim područjima na svijetu su tokom 2018. godine izgubili stotine sati zbog gužvi. U kolumbijskoj Bogoti potrošili su čak 272 sata po glavi – najviše na svijetu, dok su npr. Amerikanci u prosjeku gubili 97 sati.

Zbog toga se povećava broj vladinih inicijativa za upravljanje saobraćajem, naročito u kontekstu razvoja pametnijih i sigurnijih gradova. To i povećana urbanizacija u zemljama u razvoju glavni su faktori rasta tržišta rješenja za upravljanje saobraćajem. Kada su u pitanju inteligentni transportni sistemi (ITS), MarketsandMarkets predviđa da će globalna vrijednost tog tržišta do 2023. s blizu 23,4 milijarde dolara, koliko je iznosila u 2018, porasti na 30,7 milijardi. Od pametne saobraćajne signalizacije do IoT uređaja, očigledno je da dolazi do rasta prihvaćenosti pametnijih rješenja za upravljanje saobraćajem. Istovremeno, proizvođači ITS-ova i rješenja za upravljanje saobraćajem naporno rade na razvoju tehnologija za rješavanje problema gužvi u gradovima.

Razvoj IoT-a pomaže u smanjivanju gužvi
Iako, zapravo, ne postoji način da se gužve potpuno spriječe, korištenje informatičkih i IoT rješenja omogućava kontrolorima saobraćaja da ih značajno smanje. Todd Kreter, viši potpredsjednik i direktor u oblasti cestovnih senzora u Iterisu, objašnjava da se industrija saobraćaja u proteklih deset godina fokusirala na “uvođenje senzora i povezivosti koji nam omogućavaju da pomognemo javnim agencijama pomoću velike količine podataka”. Prema Basu van der Bijlu, menadžeru u Swecou, i Stefanu Hjortu, stručnjaku za inteligentne transportne sisteme, ubrzani razvoj informatičkih i IoT rješenja nudi nove mogućnosti za povećavanje kapaciteta postojeće infrastrukture. “Komunikacija vozača i saobraćajnih sistema te veći broj jeftinijih senzora omogućavaju prikupljanje veće količine podataka o saobraćaju radi optimiziranja njegovog protoka. Također, postaje moguće navoditi vozače kroz područja s gužvama, čime se balansira opterećenje saobraćajne mreže”, kažu oni.

Neke kompanije razvile su rješenja koja se zasnivaju na integraciji pametne kontrole saobraćajnih signala u stvarnom vremenu s novim tehnologijama u umreženim vozilima, odnosno s radijima koji će se ugrađivati u automobile kako bi omogućili komunikaciju vozila i infrastrukture (V2I komunikaciju). Prema Stephenu Smithu, suosnivaču i glavnom istraživaču u Rapid Flow Technologiesu, integracija pruža dodatne mogućnosti za smanjenje gužvi. “Dugoročno, V2I komunikacija će omogućiti mnogo preciznije detektovanje prilaska vozila određenoj raskrsnici te dovesti do većeg protoka. Kratkoročno, tu su poboljšanja prijevoza”, kaže Smith.

Inteligentni algoritmi
Većinu saobraćajnih podataka generišu videonadzorne kamere i radari. Primjenjivanje inteligentnih softverskih algoritama na prikupljene podatke saobraćajnim kontrolorima omogućava da smanje gužve. Naprimjer, podaci s videokamera mogu im pomoći da otkriju gdje su vozila, koliko brzo idu i koja su područja najzagušenija. Direktor marketinga u Miovisionu Matthew Trushinski objašnjava da korištenje računarskog vida pomaže u smanjenju saobraćajnih gužvi. Računarski vid može identifikovati automobile na videosnimku te izbrojati vozila. “Umjesto ograničene slike, inžinjeri mogu steći mnogo veći uvid u to kako se saobraćaj odvija”, kaže on. Uključivanje ove tehnologije u pametne raskrsnice može omogućiti saobraćajnim inžinjerima da stalno imaju podatke o tome šta se dešava. Uvidi dobijeni na osnovu tih podataka mogu pomoći gradovima da mijenjaju stvari nabolje i mjere rezultate. Stručnjaci u oblasti upravljanja gradskim saobraćajem u Kapsch TrafficComu istakli su da se saobraćajna rješenja uvedena radi mjerenja, detekcije i reagovanja na određene situacije oslanjaju na nekoliko izvora, od sveprisutnih saobraćajnih senzora do specijaliziranog videoprocesiranja, kao i podataka o automobilima te crowdsourcinga (npr. Wazea). “IoT je uglavnom smješten na visokodistribuiranim senzorskim mrežama ili mobilnim uređajima, kao što su sama vozila od kojih se dobijaju sirovi podaci koji će se zatim procesirati radi detekcije incidenata”, kažu u Kapsch TrafficComu.

Nakon toga se iz unaprijed podešene liste može odabrati odgovarajući plan reagovanja. U oba slučaja planovi uglavnom smanjuju gužve pomoću strategija kao što su informisanje, preusmjeravanje i/ili dinamično podešavanje brzine. Iako se svakodnevne saobraćajne gužve ne mogu potpuno spriječiti, mogu se kontrolisati radi planiranih događaja (npr. radova na cestama, sportskih događaja itd.), ponavljajućih situacija (npr. popodnevnih gužvi) ili kratkoročnih prognoza. To se postiže osmišljavanjem akcija koje ublažavaju problem gužvi kao što su akcijski planovi koji se mogu automatski aktivirati po potrebi u skladu s unaprijed definisanim faktorima, kažu u Kapsch TrafficComu.

Pametni saobraćajni signali
Saobraćajni signali su integralni dio osiguravanja vozača i pješaka na raskrsnicama. Budući da su sistemi za kontrolu saobraćaja postali inteligentniji, korištenje pametnih signala za optimizaciju protoka gradskog saobraćaja postaje sve bitnije. Na raskrsnicama se decenijama koristila tehnologija detekcije saobraćaja zasnovana na induktivnoj petlji. Međutim, rast popularnosti IoT uređaja donio je veći broj inteligentnih radara i videodetekcijskih senzora koji mogu brojati, provjeravati smjer i brzinu kretanja te određivati jesu li objekti automobili, bicikl ili pješak.

Todd Kreter kaže da s ovim informacijama “saobraćajni inžinjeri u centru za upravljanje saobraćajem mogu odmah modificirati vrijeme prikazivanja signala, uključujući i koliko dugo određeni prilaz ima crvenu ili zelenu fazu, te zatim optimizirati signalizaciju tokom dana kako se obim saobraćaja bude mijenjao”. Naprednije pametne strategije za saobraćajnu signalizaciju zasnivaju se na dinamičnim promjenama u trajanju svakog kretanja na raskrsnicama i brzim cestama.

Podaci za ove prilagodbe mogu se prikupiti detektorima ili naprednijim senzorima, uključujući i videodetekciju, kao i radarske tehnologije. Osim toga, napredne strategije nisu ograničene samo na mjerenje saobraćaja, brzine i zauzeća. Prilagođavanje protoka saobraćaja na raskrsnicama u kratkim intervalima (npr., pet sekundi) omogućava kontinuirano prilagođavanje varijacijama u saobraćaju i proaktivne prilagodbe, kažu u Kapsch TrafficComu. Prilagodljiva signalizacija može se dalje razviti pomoću vještačke inteligencije (AI) korištenjem enginea zasnovanog na pravilima, mašinskom učenju i drugim AI mogućnostima, uključujući ponavljajuće situacije i “ljudsko ponašanje” kako bi se riješile najkomplikovanije situacije.

Zelena faza
Surtrac sistem saobraćajne signalizacije Rapid Flow Technologiesa kombinuje koncepte iz teorije saobraćaja i vještačke inteligencije. Sistem dodjeljuje zelenu fazu različitim prilazima na raskrsnicama u stvarnom vremenu kako bi optimizirao protok saobraćaja na cesti. “Sistem obavlja analize na rubu (npr., pomoću računara na raskrsnici) kako bi proizveo planove signalizacije u stvarnom vremenu, prikupio informacije o dolaznom saobraćaju s nezavisnih senzora (npr., videokamera, radara itd.) postavljenih na raskrsnicama te ostvario koordinaciju na mrežnom nivou”, objašnjava Stephen Smith.

Sweco razvija Smart Traffic, kontroler za semafore koji koristi podatke već dostupne s tradicionalnih detektora u kombinaciji s novim izvorima podataka, kao što su oni direktno s automobila, kamera i radara. Podaci se pomoću njegovog modela predviđanja saobraćaja kombinuju u pouzdanu sliku saobraćaja na nivou pojedinačnih vozila, biciklista i pješaka. Na osnovu predviđenog pristizanja vozila na raskrsnice, zelene faze se unaprijed zakazuju, čime se optimiziraju i trajanje i redoslijed protoka saobraćaja kroz njih. Prema menadžeru Basu van der Bijlu i stručnjaku za inteligentne saobraćajne sisteme Stefanu Hjortu, kontrolisanje semafora na ovaj način rezultira manjim vremenom čekanja i smanjenjem emisija ugljik-dioksida. “Uz to, moguće je informisati vozače o zakazanim zelenim fazama, čime se otvara mogućnost prilagođavanja njihove brzine dolaska na raskrsnicu kako bi se izbjegla nepotrebna zastajanja, a povećao komfor”, kažu oni.

Mobilna konekcija
Miovision nudi TrafficLink platformu za saobraćajnu signalizaciju, koja omogućava niz rješenja potrebnih da bi se prikupili, nadgledali i razumjeli saobraćajni signali. Rješenja uključuju upravljivu mobilnu konekciju, alate za nadzor signalizacije, videoprijenos, obavijesti o održavanju i izvještaje o stanju u saobraćaju. Njihova SmartSense komponenta na raskrsnice donosi saobraćajni AI, čime se procesiraju podaci prikupljeni SmartSense 360 kamerom te se omogućava detekcija vozila, kao i kontinuirano analiziranje saobraćaja, kaže Matthew Trushinski iz Miovisiona. Kada je u pitanju implementacija rješenja, brojni su izazovi u oblasti kontrole signalizacije u gradskom saobraćaju. Jedan od njih je, prema Swecou, pronalaženje balansa između optimalne kontrole semafora i pouzdanog predviđanja budućih zelenih faza za dolazni saobraćaj.

“Što su vozači ranije informisani o promjenama signala, to je teže reagovati na stvarne saobraćajne situacije na raskrsnicama”, kažu u Swecou i predlažu korištenje najnovije senzorske tehnologije u kombinaciji s modelima predviđanja saobraćaja kako bi se ostvarila pouzdana predviđanja saobraćaja na raskrsnici u narednoj minuti. To omogućava optimiziranje kontrole semafora, kao i informisanje vozača o predstojećim zelenim fazama u idućih 60-ak sekundi. Ostali izazovi uključuju detekciju pješaka i biciklista. Efikasna saobraćajna signalizacija na gradskim cestovnim mrežama mora biti u stanju razlikovati različite vidove saobraćaja te koristiti te informacije u odlukama o kontroli semafora, objašnjava Smith. “Većina trenutnih komercijalnih uređaja za detekciju vozila nije u stanju istovremeno detektovati vozila i pješake, a opcija korištenja dodatnog hardvera za omogućavanje detekcije pješaka često je trošak koji gradovi ne žele snositi”, kaže Smith. Međutim, to se mijenja budući da sve više kompanija za komercijalno detektovanje uvodi hardver koji podržava integrisanu detekciju vozila i pješaka.

Dijeljenje saobraćajnih podataka u stvarnom vremenu
Informacije o saobraćaju u stvarnom vremenu dostupne su jedino kada su uređaji za signalizaciju povezani s centrom za upravljanje saobraćajem. Prema Toddu Kreteru, procjenjuje se da trenutno više od polovine svih signala nije povezano s centrima. Međutim, jednom kada se oni povežu, agencije mogu pomoću naprednog sistema za upravljanje saobraćajem pristupati podacima o saobraćaju u stvarnom vremenu u različitim formatima. S obzirom na silne IoT uređaje koji su postavljeni s ciljem upravljanja saobraćajem, podaci koji se prikupljaju su zlatni rudnik ne samo za kontrolore saobraćaja nego i za druge agencije za transport i sigurnost, kao i za same vozače. Međutim, svi ti akteri mogu uživati u prednostima podataka samo kada se oni dijele. Postoji nekoliko rješenja koja mogu riješiti problem razmjene informacija između agencija u skladu s potrebama i ugovorima između njih. Dijeljeni podaci mogu se omogućiti korištenjem dijeljenog podatkovnog centra, s tim da se tip podataka o kojem postoji dogovor prikuplja i koristi u skladu s unaprijed dogovorenim faktorima.

“Agencije također mogu napraviti dogovor o dijeljenom krovnom sistemu koji svaka od njih može koristiti, kao što je sistem za informisanje i koordinaciju akcija među agencijama”, kažu stručnjaci u Kapsch TrafficComu. Oni dodaju da su glavni izazovi definisanje ugovora što pogodnijih za kreiranje konzorcija, izgradnja zajedničkih platformi ukoliko je to dogovoreno te intenzivno korištenje postojećih i budućih sistema za dogovorene ciljeve.

Otvorene arhitekture
Podaci u standardiziranim formatima i otvorenoj arhitekturi koja nije vezana ni za jednu kompaniju su način za izbjegavanje izazova u dijeljenju podataka, kaže Matthew Trushinski. Njegova kompanija Miovision vjeruje u otvorene arhitekture “s ciljem omogućavanja drugim vladinim institucijama, kompanijama i partnerima da iskoriste podatke generisane na nivou grada radi poboljšavanja gradskog života”. Bas van der Bijl i Stefan Hjort također spominju da će se otvoreni podaci koristiti sve više. “Dijeljenje informacija je ključ koji omogućava razvoj pametnih rješenja za saobraćaj u gradskim područjima. Kada su podaci otvoreni, prag za primjenu novih rješenja u gradovima je snižen”, kažu oni.

Trenutna dešavanja u oblasti razvoja softvera za upravljanje saobraćajem pomažu u olakšavanju bolje upotrebe i dijeljenja prikupljenih podataka. “Kako bi se efikasno dijelili podaci između gradskih agencija, potreban je zajednički okvir za prikazivanje podataka, a razvoj tog okvira je glavni izazov”, kaže Stephen Smith. Naprimjer, Surtrac trenutno ima API za prijenos saobraćajnih podataka općinskim institucijama u stvarnom vremenu – jedna od njegovih trenutnih implementacija počinje koristiti zajedničke podatke u okviru Open Data inicijative.

Kreter obašnjava kako je Iterisov SPM (mjerenje efekta signalizacije) razvijan kako bi se bolje iskoristili podaci prikupljeni IoT senzorima, kao i kontrolerima za saobraćajnu signalizaciju. “To može pružiti informacije o broju vozila, brzini, lokaciji, statusu signala, kao i o biciklistima i pješacima, te omogućiti detaljan pregled cjelokupnog efekta saobraćajne signalizacije”, kaže on. Popularne korisničke navigacijske aplikacije kao što je Waze također imaju ulogu u dijeljenju podataka. U aprilu 2018. Waze je ostvario dogovor s Waycareom, startupom za upravljanje saobraćajem, kako bi se omogućilo dvosmjerno dijeljenje općinskih i cestovnih saobraćajnih podataka. Ta saradnja će, kaže se u saopćenju, omogućiti “gradovima i javnim agencijama da komuniciraju direktno s vozilima na cestama kako bi se podaci iz vozila u stvarnom vremenu mogli iskoristiti za napredne operacije u oblasti upravljanja saobraćajem”.

Najbolja rješenja za upravljanje parkinzima u tržnim centrima

Mnogi su izazovi u upravljanju parkinzima u tržnim centrima. Najveći je konstantno kretanje. Posjetioci ulaze i izlaze iz njega tokom dana, a u nekim slučajevima i po noći. Također postoji potreba da se implementiraju praktični sistemi za plaćanje koji su laki za korištenje
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Prema Međunarodnom institutu za parkinge i prijevoz (IPMI), tehnološki napredak i ponašanje korisnika potakli su pojavu određenih trendova u ovoj industriji. Ključni su korištenje mobilne tehnologije, povećano korištenje sistema za navođenje i bolje opcije za kontrolu pristupa i plaćanje. Tu su i određene promjene u automobilskoj industriji. Kako električni automobili budu postajali popularniji tako bi vlasnici tržnih centara mogli početi izdvajati posebne parking-prostore samo za njih. U budućnosti će zasigurno biti više autonomnih automobila, pa će i to predstavljati novi izazov. U ovom tekstu se bavimo najbitnijim zahtjevima upravljanja parkinzima u vertikali tržnih centara i potencijalnim kriterijima za odabir rješenja.

Najveći sigurnosni izazovi
Broj tržnih centara i privatnih vozila koje ljudi koriste kako bi došli do njih širom svijeta raste, a takva situacija neizbježno zahtijeva bolja rješenja za upravljanje parkinzima koja mogu riješiti sigurnosne probleme, ali i učiniti procese efikasnijim. Iz perspektive sistem-integratora, poznavanje rastućih prijetnji na parkinzima tržnih centara integralni je dio nuđenja rješenja koje će pružiti najviši nivo zaštite. Direktor Secure Parking Solutionsa Arvind Mayar naveo je neke od najvećih problema kojih bi sistem-integratori trebali biti svjesni.

1. Prijetnje bombaškim napadima
Tržni centri su mjesta na kojima se svaki dan okuplja veliki broj ljudi. To ih čini metom terorističkih napada. U decembru prošle godine dvoje ljudi je ubijeno, a 30-ak ranjeno kada je u tržnom centru na Filipinima eksplodirala bomba. Do sličnih incidenata je dolazilo i na drugim mjestima. Iako do njih u pravilu ne dolazi uvijek na parkinzima, automobilske bombe su ozbiljna prijetnja kojom se sistemi za upravljanje parkiralištima trebaju pozabaviti.

2. Krađa vozila
Krađa automobila ili stvari iz vozila parkiranih kod tržnih centara također je problem. Incidenti kao što je prošlogodišnja provala u Stanford tržnom centru u Palo Altu pokazuju da su parkinzi još daleko od toga da budu sigurni.

3. Nesreće
Rizik od nesreća postoji svugdje gdje ima i vozila. U zatvorenim prostorima parkirališta, gdje je prostor za upravljanje vozilima ograničen, ovaj rizik je viši nego na nekim drugim mjestima. Prema osiguravajućoj kompaniji ThinkInsure, do jedne od pet nesreća dolazi na parkinzima. Iako je većina nesreća na parkinzima beznačajna i uključuje sudare pri maloj brzini, one i dalje mogu rezultirati ozbiljnim oštećenjima i povredama.

4. Požari
Prema Mayaru, mogućnost da se vozila zapale je veliki problem kojim se treba pozabaviti prilikom ponude rješenja za parkinge. Pojedini stručnjaci ističu da proizvođači automobila sve više koriste plastiku, zbog čega požari postaju veliki potencijalni problem.

5. Vandalizam
Namjerno oštećivanje automobila također je razlog za zabrinutost. Prema Mayaru, to postaje sve uobičajenije u tržnim centrima koji imaju noćne klubove ili barove, pa samim time i pijane ljude koji se neodgovorno ponašaju. Vandalizam ne mora uvijek biti izolovan incident te do njega može doći u okviru krađe.

Efikasna rješenja
Prema Twin City Securityju, kompaniji koja nudi sigurnosne usluge, tržni centri su nove glavne ulice SAD-a. To znači da se sada u tržnim centrima može očekivati niz sigurnosnih problema koji su prije karakterisali glavne ulice. U specifičnom kontekstu parkinga, mogli bismo reći da je bilo koji problem relevantan za automobil parkiran na ulici također primjenjiv i na tržne centre. Jedinu razliku čini efikasnost rješenja za upravljanje parkinzima. Savršeno rješenje bi se trebalo moći integrisati s različitim sigurnosnim sistemima kao što su nadzorne kamere, sistemi kontrole pristupa i vatrodojave kako bi se moglo djelovati u skladu s određenom situacijom. Naravno, sigurnost je samo jedna od prednosti rješenja za upravljanje parkinzima. Operativna efikasnost, ekonomske i prednosti vezane za očuvanje prirodne okoline također su nešto što može biti od koristi i menadžerima tržnih centara i njihovim mušterijama. Vozači će moći znati koji je broj praznih mjesta na parkingu prije nego što uopće uđu u područje tržnog centra. Neka rješenja također imaju mobilne opcije koje vozače kratkim porukama mogu informisati o statusu parkinga. To značajno smanjuje količinu vremena, energije i zaposlenika potrebnih za traženje mjesta za parkiranje, a smanjuje se i zagađenje.

Izazovi u upravljanju parkinzima
Usljed ubrzane i povećane naseljenosti u gradovima, postoji veća potreba za mobilnim rješenjima. Privatna vozila su preferirani način prijevoza za mnoge ljude u razvijenim ekonomijama, a kako životni standard bude rastao u određenim dijelovima svijeta tako će sve više ljudi i kompanija kupovati nove automobile. Kada su u pitanju gradovi, to je rezultiralo izazovom u vidu osiguravanja adekvatnog prostora za parkiranje. Koncept parkinga se tokom godina prilično razvio, od ideje mjesta gdje bi ljudi naprosto ostavili svoje automobile do lokacije kojom upravljaju automatizirana rješenja koja se brinu za sigurnost i operativnu efikasnost. Broj tržnih centara i drugih komercijalnih centara također je u porastu u gradovima, što privlači sve veći broj ljudi koji preferiraju da se voze u svojim automobilima. To je povećalo potrebu za efikasnim sistemima za upravljanje parkinzima u tržnim centrima, ne samo kako bi ljudi imali neproblematično iskustvo nego i da bi se izbjeglo rasipanje novca i resursa. Uprkos tome, postoji nekoliko izazova koje pružaoci rješenja za upravljanje parkinzima moraju prevazići. Neki su razlog zašto uopće postoje automatizirani sistemi.

Ručno naplaćivanje je vremenski zahtjevno
Prije nego što počnemo govoriti o automatiziranim sistemima za parkinge, hajdemo pogledati zašto bi se trebala koristiti elektronska rješenja. Sistemi za ručno naplaćivanje oduzimaju vrijeme i zahtijevaju više zaposlenika, što rezultira većim troškovima i sporijim procesiranjem. Iako je to za mnoge očigledan problem, činjenica je da širom svijeta još postoje tržni centri koji tek trebaju preći s ručne na automatiziranu naplatu. Sistemi naplate zasnovani na papirnim kartama također otežavaju zadatak upravljanja podacima. U slučaju nesreće, menadžment bi trebao moći odmah pružiti informacije o bilo kojem vozilu parkiranom na njegovom području. Automatizirani elektronski sistemi to i omogućavaju.

Kvar sistema za naplatu i kontrolu pristupa
Jedna od najvećih noćnih mora za upravitelje parkinga jeste kvar sistema kontrole pristupa. Budući da su tržni centri često otvoreni do kasnih sati i svaki dan, parkinzi se koriste većinu vremena. Ako se bilo koji sistem na ulazu u parking pokvari, doći će do kašnjenja koje će uznemiriti korisnike.

Lažirana potraživanja odštete
Uvijek će biti nekih korisnika koji će pokušati tvrditi da je njihov automobil oštećen dok se nalazio na parkiralištu, kada je u stvarnosti, zapravo, već bio oštećen prije ulaska na parking. Kako bi se riješili takvi problemi, postoji potreba za visokokvalitetnim videonadzorom koji može omogućiti čistu i jasnu sliku stanja vozila na ulazu u parking. Također je potrebno i odgovarajuće osvjetljenje kako bi nadzorni sistemi mogli efikasno raditi.

Integracija
Instaliranje novih parking-rješenja u postojeće tržne centre je izazov. Ali ono što je možda još teže jeste integracija tih rješenja sa sistemima drugih kompanija. Naprimjer, protivpožarne i videonadzorne sisteme mogu kontrolisati različite kompanije. Osim ako su sve voljne da podrže integraciju, rad u takvim uslovima može biti otežan. U tom kontekstu postaju relevantni otvoreni standardi za razmjenu podataka o saobraćaju kao što je DATEX II. Ovaj interfejs može omogućiti integraciju podataka iz određenog sistema sa sistemima kompanija koje se bave naplatom i zaštitom, kao i s platformama ugrađenim u vozila koje koriste te podatke radi omogućavanja usluga koje obogaćuju infrastrukturu određene lokacije.

Šest glavnih zahtjeva
Tržni centri zahtijevaju parkinge koji omogućavaju praktičnost i zaštitu za njihove korisnike. Ali to je samo vrh ledenog brijega kada se razmatraju zahtjevi korisnika. Prilikom nuđenja takvog rješenja sistem-integratori moraju poznavati specifične zahtjeve krajnjih korisnika.

1. Lakoća pronalaženja mjesta za parkiranje
Ljudi koji pristižu u tržni centar trebali bi znati broj i lokaciju slobodnih mjesta za parkiranje čak i prije nego što uđu u prostor objekta. Postoji nekoliko načina kako kompanije rješavaju ovaj problem. Senzori smješteni na mjestima za parkiranje informišu sistem o statusu tog mjesta. Signalizacijske table izvan parkinga zatim mogu prikazivati informacije prikupljene s tih senzora. Alternativno, neki sistemi mogu imati mobilne servise, tako da vozači mogu poslati poruku sistemu kako bi bili obaviješteni o slobodnim mjestima, a postoje i aplikacije koje mogu obavijestiti vozače o tome gdje se vozila mogu parkirati.

2. Sigurnost
Nadzorni sistemi su neophodni kako bi parkirani automobili bili sigurni. Osim što pruža dokazni materijal u istragama, sistem za prepoznavanje registracijskih tablica može pomoći u identificiranju automobila koji zahtijevaju specijalnu uslugu, kao što su oni VIP kupaca. Analitička rješenja također mogu dobro doći u detektovanju provala i omogućavanju instantnog upozoravanja sigurnosnog osoblja. Nekoliko velikih globalnih sigurnosnih kompanija ima posebna rješenja za upravljanje parkinzima, koja uključuju kamere s podrškom za prepoznavanje registracijskih tablica integrisane u sistem kontrole pristupa.

3. Isplativost
Brojni kupci su zabrinuti zbog početne investicije potrebne za parking-rješenje. Iako visoka cijena može odbiti mnoge krajnje korisnike, sistem-integratori i pružaoci rješenja trebali bi biti u stanju da uvjere kupce u dugoročne finansijske prednosti koje bi donijela veća operativna efikasnost.

4. Različite opcije plaćanja
Korisnici bi trebali imati izbor na koji način bi željeli platiti. To bi mogla biti kartica, gotovina ili mobilni sistem za plaćanje kao što je Apple Pay. Ovo bi moglo ubrzati ulazak na parking i smanjiti rizik od stvaranja dugih redova. Softver za upravljanje parkingom trebao bi biti lak za podesiti te moći izračunati vrijeme koje je vozilo provelo parkirano, kao i cijenu parkiranja. U slučaju automobila sa zaposleničkim privilegijama, sistem bi ih trebao moći osloboditi plaćanja.

5. Integracija i nadogradnja
Rješenja koja se mogu integrisati u postojeće sisteme neophodna su za starije objekte. Imajući u vidu činjenicu da u razvijenim zemljama već postoje tržni centri, sistem-integratori će često morati raditi unutar određenih ograničenja.

6. Analitika
Analitička rješenja pružaju detaljnije uvide u ponašanje kupaca, omogućavajući upravi da poboljša korisničko iskustvo i optimizira operacije. Ova rješenja mogu pružiti informacije o statusu uređaja i tome je li im potreban servis. Izvještaji se mogu automatizirati te se može zakazati njihovo redovno slanje emailom. Ukratko, zahtjevi kupaca u ovoj oblasti su mješavina rješenja koja bi poboljšala zaštitu i poslovanje. Za sistem-integratore je najbitnije da znaju koji hardver i softver implementirati te integrisati ih s postojećim sistemima.

Kako odabrati rješenje za upravljanje parkinzima tržnih centara
Iako se proteklih nekoliko godina na tržištu pojavilo nekoliko naprednih rješenja za upravljanje parkinzima, brojni tržni centri su “zaglavili” s tradicionalnim sistemima. Ian Goodwin, vlasnik Parking Consultancyja, istakao je da tradicionalni sistemi koriste rampu s automatom za naplatu karata, pri čemu vozač plaća po izlasku s parkinga. Međutim, kako tehnologija bude napredovala, a tržni centri budu htjeli unaprijediti svoje sisteme, rješenja kao što je prepoznavanje registracijskih tablica (LPR) postat će uobičajenija. LPR bi naročito bio koristan na mjestima gdje je parking besplatan tokom određenog vremena. LPR sistem može asistirati u praćenju vremena koje je automobil proveo parkiran na parkiralištu. Imajući u vidu nekoliko različitih brendova parking-rješenja na tržištu, kupci bi pri kupovini trebali znati šta im je prioritet. Ispod ćemo navesti neke od glavnih faktora koje treba imati u vidu prilikom kupovine rješenja za upravljanje parkingom.

Reputacija i cijena
Neki bi mogli pomisliti da je ovo očigledna stvar koju treba imati u vidu budući da je odabir poznatog brenda neophodan korak za pouzdanost u radu. Međutim, oni koji su upoznati s ovom industrijom reći će vam da reputacija i cijena ne idu uvijek ruku pod ruku. Kupci često zanemaruju kvalitet proizvoda kako bi snizili cijenu. Prema Goodwinu, dobra početna tačka je fokusiranje na nekoliko brendova koji imaju historiju pouzdanih proizvoda.

Fokusiranje na jedan brend
Postoje kompanije koje samo nude hardver ili softver za upravljanje parkinzima. Po njegovom mišljenju, bolje je držati se proizvođača koji imaju kompletna rješenja i koji prodaju i hardver i softver. “Hardver i softver ponekad proizvode različite kompanije. Ali po mom mišljenju, mnogo je bolje držati se softvera koji je razvijen u kompaniji”, kaže Goodwin.

Instalacija i podrška
Kompanija bi trebala omogućiti podršku za instalaciju i podešavanje rješenja od nule. Pobrinite se za to da rješenje zahtijeva minimalnu količinu održavanja, uz istovremenu brzu podršku tokom korištenja. Neki stručnjaci predlažu da kompanije s lokalnim prisustvom budu prioritet. To bi im pomoglo da se upoznaju s lokalnim uslovima i pruže odgovarajuću podršku. Bilo kakav prekid u radu proizvoda dovest će do gubitaka za upravu objekta. Prema tome, prilikom kupovine rješenja, kupcima bi trebalo biti na neuvijen način objašnjeno koliko brzo kompanija može servisirati proizvod u slučaju kvara. S proizvođačem bi trebali postojati dogovori o servisiranju nakon kupovine.

Detaljni izvještaji
Rješenje bi trebalo biti u stanju omogućiti strukturirano i detaljno izvještavanje o korisnikovim plaćanjima, o tome ko se nalazi u automobilu i ukoliko je to moguće, pružiti analitičke podatke. To će pomoći u razumijevanju faktora poput najpopularnijeg doba dana i učestalosti prolaska korisnika te u donošenju informisanih odluka o tarifama i drugim pravilima.

Praktičan, ali i siguran
Korisnici koji posjete tržni centar neće biti zadovoljni ako rješenje za parkiranje nije lako koristiti. Prema tome, praktičnost bi trebala biti prioritet. To će također olakšati rad i zaposlenicima tržnog centra. Međutim, lakoća korištenja ne bi trebala biti nauštrb sigurnosti.

Integracija sa sistemima drugih kompanija
Mogućnost integracije parking-sistema s drugim kao što su sigurnosni pomoći će u boljem upravljanju parkinzima. Integrisani sistemi mogu brzo djelovati u slučaju neželjenih incidenata. Takvim rješenjima je lakše i upravljati.

Održan peti Adria Security Summit

Prvi petogodišnji krug Adria Security Summita zatvoren je u Sjevernoj Makedoniji. Cilj – i više nego uspješno ostvaren. Najviše dogovorenih sastanaka, najviše posjetilaca, najviše sponzora i najviše edukativnih programa do sada obilježilo je centralni poslovni događaj industrije sigurnosti Jadranske regije
Piše: Damir Muharemović
E-mail: redakcija@asadria.com

Kada smo prije pet godina počeli razmišljati o organizovanju regionalnog susreta sigurnosnih stručnjaka, u neizvjesnosti kako će tržište reagovati te hoćemo li imati dovoljno kapaciteta, niko nije ni pretpostavljao da ćemo na kraju ciklusa, u Sjevernoj Makedoniji, okupiti najveći broj kompanija i stručnjaka u historiji Jadranske regije. Ono što je počelo tek kao ideja, podržana u krugovima naših dugogodišnjih partnera, izraslo je u respektabilan događaj koji se posvećenošću detaljima – istaknuše sami posjetioci – ravnopravno može natjecati s vodećim evropskim u istoj kategoriji. Put je to bio koji je zahtijevao mnogo truda, pokušaja i promašaja, ali najvažnije – slušanja tržišnih igrača, koji najbolje znaju šta im nedostaje i kako im mi kao medij u tome možemo pomoći. Stoga bi se moglo kazati da nakon prve dionice ovoga puta zahvalnost najveću dugujemo upravo njima – svim dobronamjernim poslovnim partnerima, čije su nas pohvale i kritike osmjelile da uvijek idemo stepenicu iznad.

Povećanje u svim kategorijama
A kako je sve to izgledalo od 18. do 20. septembra u Skoplju najbolje je početi govoriti iz ugla statistike. Peti Adria Security Summit powered by Intersec okupio je blizu 1.400 posjetilaca (1.267 registrovanih na glavnom ulazu u konferencijski i izložbeni dio i više od stotinu dodatnih gostiju na radionicama) iz 31 zemlje, koji su imali priliku posjetiti štandove 84 sponzora. Skopsko izdanje nadmašilo je u svim statističkim kategorijama čak i prošlogodišnji događaj u Ljubljani, koji je okupio tada nevjerovatnih 1.200 posjetilaca i 72 sponzora. Bojazan o manjoj ekonomskoj potentnosti makedonskog tržišta kao rukom je odnijela, zapravo, velika potreba proizvođača, integratora i instalatera da u kvalitetnom poslovnom okruženju pronađu ne samo lokalnog nego i regionalnog partnera, već koji put potvrdivši da je Summit postao istinski regionalni događaj. Statistika kaže da je 54 posto posjetilaca stanovnika Sjeverne Makedonije, 26 posto iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Slovenije i Srbije, dok je ovaj put veliko povećanje zabilježeno iz Albanije, Bugarske i s Kosova u desetopostotnom zbiru. Ostatak čine Italijani, Turci, Britanci, Holanđani, Rumuni, Nijemci, Kinezi, Španci, Portugalci, Poljaci, Česi, Mađari, Tajvanci, Emiraćani, Francuzi, Grci, Kanađani, Austrijanci, Danci, Amerikanci, Šveđani te po jedan posjetilac iz Čilea i s do sada najudaljenijih Kukovih ostrva.

Gotovo trećina donosilaca odluka
Zanimljivo je navesti da je gotovo ujednačen broj krajnjih korisnika, proizvođača, sistem-integratora i distributera u rasponu od 16 do 21 posto, nešto je manji broj instalatera i ponuđača sigurnosnih usluga (po 10–12 posto), dok je, očekivano, najmanje bilo projektanata i konsultanata (4 posto). Više od 56 posto posjetilaca radi u industriji tehničke (videonadzora, kontrole pristupa, protivprovale, vatrodojave i mehaničke zaštite) i fizičke sigurnosti, a zabilježeno je i veliko povećanje radnika iz IT i finansijskog sektora, čak 21 posto. Ostatak posluje u sektorima kao što su: komunikacije i transport, građevina i arhitektura, vladin sektor i vojska, energetika i zaštita okoliša te drugi. U pogledu ostvarenih godišnjih prihoda, čak 35 posto je iz kompanija koje ostvaruju više od pet miliona eura, dok je većina, odnosno 49 posto, onih koje se mogu svrstati u kategoriju srednje velikih preduzeća s prihodima od 100.000 do 5.000.000 eura. U broju zaposlenika, to znači da te kompanije zapošljavaju od 20 do 500 osoba. Međutim, ono što je, s aspekta sklapanja posla, vjerovatno najvažniji podatak jeste da su gotovo trećinu (31 posto) posjetilaca na Summitu činili donosioci odluka, odnosno direktori i članovi upravnih odbora, dok su s druge strane također gotovo trećinu (32 posto) činili prodajni menadžeri. Adria Security Summit je, dakle, izvrsna prilika za dolazak do pravih osoba za sklapanje poslova, o čemu iz ugla profesionalaca možete pročitati u posljednjem bloku ovog izvještaja.

Godinama s nama
Veoma nam je važno i drago da je veliki broj kompanija, blizu četrdeset posto, već najmanje tri godine s nama. Pokazatelj je to da su prepoznali Summit kao važno mjesto za dolazak do pravih kontakata, razvoj poslovanja i razmjenu znanja i iskustava. Među njima posebnu zahvalnost zaslužuje devet kompanija koje su od samog početka s nama i koje su vjerovale da im naš tim može donijeti dodatnu vrijednost i pomoći im da zajedno rastemo. To su: Alarm automatika, Bosch, Dahua (platinasti sponzori), Hikvision, Avigilon (zlatni sponzori) te D-Link, Sony, Tenzor i Cards Print Security (srebreni sponzori). Preostali od 84 ovogodišnja sponzora su: Makedonski Telekom (dijamantni sponzor), ATEÏS, NIKOB, OSA, Seagate, Špica Group, Teletek Electronics (zlatni sponzori) te Ajax Systems, AMC Elettronica, AVS Electronics, Axis Communications, Benten-Pan, Balkan Security Service, Besa Security, Building Industry Consulting Service International (BICSI), BIROSAFE, COIN Systems, ComNet, Deluks Distribucija, Feerica, FLIR Systems, FONESTAR, Global Proof, Global Security, Hochiki, IDIS, Ingram Micro, Inim electronics, INZA, ISEO Grupa, IT Concepts, IT Odjel, KODEKS, Lunatronik, M2M Services, Mak Alarm, MAKIM, Maksiprint Kompjuteri, March Networks, MDN Security, Messe Frankfurt, Mikei International, MOBICOM, Modepack, MS Tech, NIK Sistemi, Optex, Partizan, PASO, Perpetuumobile Security, Prima, Protekta, Racksis, Rapiscan, Relisys, Roaming Networks Security, Salon bankarske opreme, SALTO Systems, Satel, Sectron, SECUBEST, SICURIT Perimeter Protection Systems, SPSC Grupa, Suprema, TOA, Trokutest Group, Tyco, Venitem Grupa, Videotec, VIVOTEK, Wizard Systems, Zarja Elektronika (srebreni sponzori).

Partneri i prijatelji projekta
Adria Security Summit je opet okupio gotovo sve regionalne komore i strukovna udruženja u svojstvu partnera i prijatelja projekta. Obilježje je to ovog događaja od samoga početka, jer se time jača struka, otvara prilika za zajednički rad i povećava informisanost kroz promotivne kanale. Ovogodišnji domaćin je Komora za privatnu sigurnost Republike Makedonije, koja nam je bila vrijedan partner na terenu pozivajući svoje članove i pomažući nam u organizacijskom pogledu. Ostali partneri su: Komora zaštitara Federacije Bosne i Hercegovine, Hrvatski ceh zaštitara, Komora za razvoj slovenske privatne zaštite, Udruženje za privatno obezbjeđenje Privredne komore Srbije te Rumunska Asocijacija za sigurnosnu tehnologiju A.R.T.S. Podršku nam pružaju i prijatelji našeg projekta: slovenski Institut za korporativne studije, Srpska asocijacija menadžera korporativne bezbednosti te makedonska Asocijacija za korporativnu bezbednost, vladavinu prava i ljudska prava “Menadžer korporativne bezbednosti”. Važno je napomenuti da je u svojstvu partnera s nama prvi put i bugarska Nacionalna asocijacija industrijskih sigurnosnih kompanija (NAFTSO), čime smo još više proširili mrežu stručnih udruženja koja su prepoznali važnost ovoga projekta. Podršku su nam dali i naši prijatelji iz medija: a&s International, a&s Asia, a&s Polska i asmag iz naše grupacije, zatim italijanski secsolution, hrvatska Zaštita, portal My Dear Drone te od ove godine srbijanski PC Press i Aluminijum PVC.

Dio najveće evropske porodice
Osim regionalnih, Adria Security Summit od 2017. godine ima i važnog globalnog partnera – kompaniju Messe Frankfurt. Riječ je o najvećem evropskom organizatoru sajmova, konferencija i manifestacija, koji upošljava 2.400 radnika na 30 lokacija i ostvaruje godišnji prihod od preko 640 miliona eura. Organizator je nekih od najznačajnijih svjetskih sajmova sigurnosti kao što su Intersec i Secutech. Iskustvo Messe Frankfurta u organizaciji poslovnih događaja Summitu daje dodatnu vrijednost u promotivnom i kvalitativnom pogledu. Uz partnera dostojnog daljeg rasta i jačanja, naš event već tri godine nosi i prošireni naziv – Adria Security Summit powered by Intersec.

Slušajući tržište
Osim tradicionalno prepoznatljivog koncepta – spoja jake konferencije te izložbe s ujednačenim veličinama štandova, kao i pomjeranja mjesta održavanja svaki put u drugu državu, važno obilježje Adria Security Summita jesu i stalne inovacije u sadržaju. Jedna od takvih ove se godine odnosi na gotovo dvostruko povećanje broja radionica, sa šesnaest u Sloveniji na čak trideset. Time smo otvorili prostor sponzorima da u okviru Adria Security Summita imaju svoje radne seminare, koje bi inače organizirali u vlastitoj režiji. Takav pristup rezultat je slušanja zahtjeva učesnika na tržištu, koji žele priliku da svoj rad prezentuju što većem broju potencijalnih klijenata. Workshopovi su se održavali oba dana nakon glavnih predavanja i predstavljanja projekata, a prezenteri su bili zadovoljni brojem zainteresovanih osoba.

Najveća novina ipak je bila nova b2b platforma, koju smo ponudili u online, mobilnoj i desktop varijanti. Ponukani činjenicom da ranije verzije nisu bile potpune u pogledu broja preuzetih aplikacija na mobilne telefone, broja napravljenih profila te slabije mogućnosti filtriranja osoba i kompanija, ovaj put smo ponudili potpuno novu platformu pod nazivom b2match. Najveća prednost bila je u tome što je registracijom na Summit osoba automatski bila unesena u bazu podataka sa svim njenim podacima. Dakle, svi registrovani su se odmah našli na listi osoba kojima su svi putem b2match aplikacije mogli poslati zahtjev za sastankom, pri čemu je automatski bio dodijeljen prazan termin u agendi oba korisnika, što je znatno skraćivalo vrijeme dogovaranja. Uz to, može se izvršiti filtriranje posjetilaca po kompanijama, državama, vrsti (proizvođač, instalater…) te oblasti poslovanja (videonadzor, protivprovala…). Time je svim učesnicima olakšano dolaženje do pravog kontakta, što se pokazalo istinskom vrijednošću Adria Security Summita ove i narednih godina. Prema našim procjenama, održano je između 2.500 i 3.000 sastanaka, što će sigurno rezultirati većim investicijama i novim projektima u Jadranskoj regiji.

Korisna novina su obogaćeni promotivni kanali za sponzore Summita. Prošle godine napravljena web-stranica bila je obogaćena mnoštvom novih sadržaja, pojačano smo obavještavali o prisustvu važnih ljudi, intervjuisali predstavnike kompanija, povećali frekventnost slanja newslettera te omogućili kompanijama veću vidljivost kroz podne naljepnice, sponzorisanje više segmenata događaja, zaglavlja na akreditacijama itd. Ishod obogaćene kampanje su obaviješteni posjetioci o svim koristima koje im Adria Security Summit nudi, naročito u pogledu olakšanog dogovaranja sastanaka sa zainteresovanim stranama.

Pogledajte fotografije sa ovogodišnje Adria Security Summita 2019 u Skopju:

Prepoznavanje lica kao dio poslovne svakodnevnice

Pametni telefoni i društveni mediji sve više koriste tehnologiju prepoznavanja lica, što je dovelo do njene raznovrsnije upotrebe. Iako se i dalje povezuje sa sigurnošću, vladinim institucijama i policijom, kompanije koriste prepoznavanje lica ne samo u sigurnosne svrhe nego i za prikupljanje poslovnih podataka
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Prema izvještaju MarketsandMarketsa, vrijednost tržišta prepoznavanja lica raste i očekuje se da će do 2022. dostići gotovo 7,8 milijardi dolara, uz objedinjenu godišnju stopu rasta od 13,9 posto. Kao glavni faktor rasta navodi se rastuća potreba za nadzorom na javnim prostorima. S druge strane, jedinstvene mogućnosti naprednog prepoznavanja lica mogu se primijeniti na gotovo svaku vertikalu, a budući da tehnologija ne zahtijeva fizički kontakt ili akreditive koji se mogu izgubiti, ukrasti ili kopirati, ona je atraktivno rješenje za brojne vrste upotreba. Dodajte tome i podatke o poslovanju koje kompanije mogu steći zahvaljujući sposobnosti te tehnologije da lako identifikuje i prati pojedince – što bi im moglo dati vrijedne podatke za analizu trendova, istraživanje produktivnosti, optimiziranje radnih procesa i brojnih drugih stvari. Stoga nije teško zamisliti zašto sve više firmi koristi rješenja za prepoznavanje lica.

Povećanje efikasnosti
Danas mnogi koriste prepoznavanje lica, a kompanije nisu izuzetak. Usvajanje te tehnologije raste u raznim industrijama, a razlog je sve veća svijest o toj tehnologiji, njen napredak i pristupačnost. “Razvoj napredne centralizirane analitike za prepoznavanje lica doveo je do toga da je relativno lako primijeniti je na bilo koju umreženu kameru“, objašnjava Shawn Mather, direktor prodaje za tržište SAD-a u Intelligent Security Systemsu. S obzirom na to da kompanije žele dodatne načine korištenja naprednih tehnologija, kao i na činjenicu da vještačka inteligencija i duboko učenje postaju sve popularniji, pojavili su se novi praktični slučajevi korištenja prepoznavanja lica. Osim toga, razvoj videonadzornih kamera omogućio je “organizacijama da ostvare punu vrijednost investicije u videonadzor”, kaže Stephanie Weagle, direktorica marketinga u BriefCamu.

“Rastuća sofisticiranost videoanalitičkih sistema (VCA), u kombinaciji s boljim razumijevanjem načina na koji videoanalitička rješenja mogu, uz sigurnosni aspekt, potaknuti efikasnost, rezultirala je većom zainteresovanošću kompanija svih vrsta za VCA i prepoznavanje lica”, kaže Weagle. S aspekta maloprodaje, korištenje tehnologije prepoznavanja lica omogućava kompanijama da bolje upoznaju demografiju kupaca (npr. spol, starost itd.), a ti podaci prodavaču omogućavaju da bolje razumije ko su njegovi kupci, što im može omogućiti da personaliziraju iskustvo kupovine i prilagode marketinšku strategiju. “Kada se kompanije educiraju o demografskom sastavu, onda na osnovu podataka o poslovanju mogu povećati praktičnost u interakciji ljudi s njihovim okruženjem, kao i personalizirati reklamna iskustva”, objašnjava Dan Grimm, potpredsjednik Computer Visiona i direktor SAFR AI platforme u RealNetworksu.

Poboljšano iskustvo kupovine
Grimm objašnjava da kompanije mogu koristiti prepoznavanje lica ne pohranjujući biometrijske podatke kako bi stekle uvid u način ponašanja kupaca. “Naprimjer, vlasnici tržnih centara moći će donositi bolje odluke o reklamiranju, iznajmljivanju robe i uslugama ukoliko znaju da od 12 do 13 sati popodne X broj posjetilaca čini 60 posto žena i 40 posto muškaraca, pri čemu je njihova prosječna starost 42 godine, a sve na osnovu jedne IP kamere koja je pravilno podešena za rad na ulazu”, dodaje on.

Kompanije također koriste prepoznavanje lica kako bi kreirale programe za lojalne kupce i identificirale VIP posjetioce. Mather ističe i korištenje prepoznavanja lica u upravljanju radnom snagom kao novi globalni trend. Mogućnost ispravnog identifikovanja i praćenja osoblja s ciljem bilježenja prisustva i vremena provedenog u kompaniji predmet je velike potražnje. Prepoznavanje lica se za tu svrhu implementira u velikom broju industrija, gdje veliki broj radnika, često privremenih, stiže na stalna ili privremena radna mjesta. “Savršen primjer ovoga su fabrike i građevinske zone, gdje se smjene mijenjaju na osnovu rasporeda dostave i proizvodnih linija, a različite grupe specijaliziranih radnika moraju biti na proizvodnim linijama u različito vrijeme”, objašnjava Mather. To su samo neki od načina na koje kompanije koriste tehnologiju prepoznavanja lica u situacijama koje nisu povezane sa sigurnošću.

Prepoznavanjem lica do veće zaštite
Sve više kompanija koristi tehnologiju prepoznavanja lica kako bi pratile situaciju u svojim objektima i oko njih. To im omogućava da na lakši i pametniji način prate ko ulazi u njihovo okruženje, ostaje u njemu i izlazi iz njega, uz istovremeno povećavanje sigurnosti i praktičnosti. Doug Aley, direktor Ever AI-ja, napominje da na primjenu u situacijama od kritične važnosti otpada oko 75 posto tržišta prepoznavanja lica. To uključuje primjere kao što su sigurnosni nadzor, kontrola pristupa, digitalna autentifikacija te primjena u vladinom i policijskom sektoru. Prema izvještaju MarketsandMarketsa, tržišni rast potiče povećana potreba za boljim nadzorom javnih mjesta te upotreba tehnologije u vladinom sektoru. Iako je sigurnost glavna svrha korištenja rješenja za prepoznavanje lica, tu je i “omogućavanje pojedincima da koriste svoja lica kao tokene kako bi brzo ostvarili pristup i za autentifikaciju”, kaže Dan Grimm iz RealNetworksa. “Prepoznavanje lica je ‘savršeno’ za okruženja u kojima je potrebno pozitivno identifikovati pojedince radi fizičke ili podatkovne autorizacije, generalnog pristupa, usklađenosti s propisima i finansijske verifikacije”, kaže Shawn Mather iz Intelligent Security Systemsa.

U poslovnom okruženju kao što je maloprodaja “to bi moglo značiti korištenje snimaka različitih krađa, sastavljanje liste sumnjivih osoba na osnovu videonadzornih snimaka te odgovaranje na upozorenja koja aktivira videoanalitička detekcija biometrijskog podudaranja s navodnim lopovom”, objašnjava BriefCamova Stephanie Weagle. Nakon toga bi sigurnosni ili policijski službenici mogli provesti dalju istragu kako bi otkrili je li sistem ispravno prepoznao kradljivca i ako jeste, privesti ga prije nego što prodavnica pretrpi dalje gubitke.

Učinkovita detekcija na stadionima
Prepoznavanje lica također se može koristiti za analitiku u stvarnom vremenu u industrijama u kojima postoji veliki broj nepoznatih posjetilaca i na velike organizacije s velikim protokom posjetilaca, kao što su bolnice, univerziteti i stadioni, a koje imaju potrebu da budu obaviještene o tome kada se osobe od interesa pojave na kameri. Grimm kao primjer navodi stadion. Operateri na stadionu mogli bi u bazi podataka označiti posjetioce kojima je zabranjen pristup ili VIP posjetioce kako bi ih na odgovarajući način dočekali i pružili im vrhunski nivo usluge. “Kako bi podržavali funkcionalne liste osoba od interesa – kako za sumnjivce tako i za VIP posjetioce – sistemi za prepoznavanje lica moraju biti dobri u identifikovanju ljudi u videu u stvarnim uslovima. To podrazumijeva izbjegavanje lažnih detekcija i pouzdanu detekciju ljudi bez obzira na varijacije u osvjetljenju, orijentaciji i zaklonjenosti lica šalovima, naočalama i šeširima”, objašnjava Grimm.

Korisnici u školama, kancelarijama i proizvodnji također koriste prepoznavanje lica kako bi omogućili sigurnosni pristup u objektima. “U ovim slučajevima sistemi za prepoznavanje lica poboljšavaju sigurnost na načine koji su bolji od bedževa, koje je moguće lako ukrasti, te također mogu prepoznati pokušaj korištenja gužve za ulazak”, objašnjava Grimm. Prepoznavanje lica može povećati i praktičnost u odnosu na postojeća rješenja. Naprimjer, korisnici uz prepoznavanje lica više ne moraju dolaziti u situacije u kojima zaborave bedževe kod kuće. Grimm dodaje da s ciljem sigurnog pristupa rješenja za prepoznavanje lica trebaju uključivati zaštitu od varanja sistema kako bi se spriječio neodobreni pristup za one koji pokušavaju koristiti fotografiju za ulazak u objekat.

Kako bi kompanije trebale štititi privatnost
Prepoznavanje lica je odnedavno predmet kontroverzi. San Francisco je nedavno dospio u medije time što je postao prvi grad u SAD-u koji je zabranio policiji i vladinim agencijama korištenje tehnologije za prepoznavanje lica. Međutim, kompanije ne potpadaju pod tu zabranu. S obzirom na to da je ugrađena u pametne telefone, tehnologija je smanjila zabrinutost stanovništva zbog korištenja biometrije. Ipak, brojne grupe za zaštitu prava građana i potrošača još su zabrinute zbog načina na koji korporacije koriste i pohranjuju podatke za prepoznavanje lica. Definisanje privatnosti često zavisi od konkretnog slučaja. U određenim situacijama privatnost definišu nadležne institucije. Naprimjer, Global Entry program, koji je pod nadležnošću Ministarstva domovinske sigurnosti SAD-a, koristi prepoznavanje lica kako bi verificirao da je osoba ispred kamere ista kao i u fotografiji u pasošu. “Ne samo da su pristanak i korištenje privatnih podataka u ovom slučaju ‘implicitni’ nego i legalno obavezni”, kaže direktor Ever AI-ja Doug Aley.

S druge strane, očekivanja korisnika kada su u pitanju privatnost i pristanak (na korištenje podataka) često zavise od same primjene. “Obično implicitni pristanak pronalazimo u situacijama u kojima ga korisnici očekuju, npr. korisnici očekuju da zlonamjernim osobama neće biti dozvoljen ulazak u zemlju te im je zbog toga koncept prepoznavanja lica radi njihove detekcije prihvatljiv”, objašnjava Aley. Međutim, postoji osjetljiv balans koji se svodi na razliku između kritičnih primjena i generalne svrhe prepoznavanja lica u manje ozbiljne svrhe, kao i radi zabave, dodaje on. Kada je riječ o legislativi, zakoni koji se tiču privatnosti ubrzano se razvijaju širom svijeta. U Evropi Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR) sadrži specifične odredbe koje određuju kako se biometrijski podaci mogu prikupljati, koristiti i pohranjivati. Naprimjer, u GDPR-u stoji da stanovnici Evropske unije moraju dati eksplicitan pristanak prije nego što se podaci mogu prikupiti te imaju pravo u bilo kojem trenutku povući taj pristanak. Ovo je poznato kao “pravo na zaborav”.

Dan Grimm iz RealNetworksa vjeruje da su u SAD-u potrebne regulative na nacionalnom nivou, a ne samo prema jurisdikciji. To bi pomoglo u definisanju kako se prepoznavanje lica može implementirati na način koji uzima u obzir “bitne zadatke naših korisnika i interes generalne javnosti”.

Enkripcija podataka u svim fazama
Iako se prilikom implementacije sistema za prepoznavanje lica podrazumijeva pridržavanje regulativa za zaštitu privatnosti, bilo da je riječ o cloudu ili lokalnoj instalaciji, kompanije mogu i same dodatno zaštititi privatnost. To bi trebalo uključivati enkripciju svih podataka u svim fazama njihovog slanja i pohrane, jaku cyber zaštitu sistema, omogućavanje pojedincima da budu obrisani iz sistema te mogućnost davanja i povlačenja pristanka za korištenje prepoznavanja lica. “Kada je u pitanju SAFR u RealNetworksu, to nam je naročito bitno i ne samo da odmah u startu uključujemo ove mogućnosti nego našim korisnicima pružamo uvid i u najbolje prakse za implementiranje prepoznavanja lica”, dodaje Grimm. U budućnosti možemo očekivati da će vlade širom svijeta nastaviti razvijati regulative za korištenje biometrijskih tehnologija te definisati pravo na isključenje iz digitalnog praćenja aktivnosti pojedinaca. Čak bismo mogli vidjeti da još gradova ponovi potez San Francisca i zabrani određene načine korištenja tehnologije prepoznavanja lica.

Šta je potrebno da bi kompanije implementirale prepoznavanje lica?
Hardverske potrebe kompanije koja želi implementirati prepoznavanje lica mogu varirati u zavisnosti od svrhe. Ne zahtijeva svaka situacija kameru najveće rezolucije ili snage niti svako okruženje ima iste izazove. Generalno je za sistem za prepoznavanje lica potrebna precizna kamera, lokalni računarski sistem i softver. Hardverski sistemi se moraju kombinovati s odgovarajućom procesorskom snagom kako bi prepoznavanje lica bilo efikasno, što zavisi od toga imate li okruženje s više ili manje saobraćaja. Međutim, hardverski zahtjevi uveliko mogu varirati u zavisnosti od svrhe korištenja i procesa implementacije. “U slučaju korištenja za kontrolu pristupa, gdje u bilo kojem momentu pratite samo nekoliko lica odjednom, moguće je koristiti kamere niske rezolucije s podrškom za video malog broja slika u sekundi te takav sistem zahtijeva manju procesorsku snagu (kao i manji broj kamera), što smanjuje troškove održavanja i implementacije sistema”, objašnjava Dan Grimm.

S druge strane, prilikom korištenja listi osoba od interesa, upotreba većeg broja kamera može poboljšati tačnost prepoznavanja i performanse. Grim dodaje: “Ukoliko platforma za prepoznavanje lica podržava distribuiranu arhitekturu tako što detekciju obavlja na rubnim uređajima, a prepoznavanje u cloudu, tada ste ne samo smanjili ukupne troškove nego ste uveliko povećali prilagodljivost platforme”. U ranoj fazi razvoja tehnologije prepoznavanja lica često je postojao kompromis između tačnosti prepoznavanja i procesorske snage uređaja. “Uređaji koji su zahtijevali manje energije, bilo zbog čipseta, propusnosti ili rezolucije kamere, patili su od male preciznosti u prepoznavanju”, spominje Doug Aley.

Hardverski zahtjevi
Ever AI je u međuvremenu uspješno omogućio implementaciju na svemu – od starijih jednojezgrenih procesora do blokova naprednih GPU-ova poput NVIDIA-inog T4. “Sada postoje i druge kompanije poput naše, u kojima više ne postoji problem kompromisa glede tačnosti prepoznavanja”, dodaje Aley. Danas se uređaji uglavnom razlikuju po brzini – što je hardver snažniji, to je prepoznavanje brže. Većina modernih procesora – počevši od četverojezgrenih pa nadalje – veoma je brza. Osim toga, današnji modeli prepoznavanja lica i razvojni okviri na osnovu kojih su napravljeni sve bolje rade na slabijim procesorima.

Shawn Mather, direktor prodaje za područje SAD-a u Intelligent Security Systemsu, ističe da su problemi sa softverskom integracijom gori od hardverskih komplikacija. Međutim, proizvođači softvera mogu prevazići ove izazove tako što će svoje rješenje učiniti kompatibilnim s VMS-om i rješenjima za elektronsku kontrolu pristupa. Vrsta prepoznavanja lica – tehnologija za 2D ili 3D prepoznavanje lica – koju kompanija odluči koristiti također može dolaziti sa svojim specifičnim problemima i zahtjevima. U izvještaju MarketsandMarketsa stoji da su se snimci iz ranije tehnologije za 2D prepoznavanje lica uveliko oslanjali na osvjetljenje, što znači da je slabo osvjetljenje značajno utjecalo na kvalitet slike. Još jedan izazov bila je “nekompatibilnost integracije softverskih alata i biometrijskih uređaja”.

Međutim, u izvještaju se očekuje da će tehnologija za 3D prepoznavanje lica narednih godina imati najveći tržišni udio. Nasuprot 2D tehnologiji, 3D tehologija ne zavisi od osvjetljenja, što joj omogućava da pravi kvalitetne snimke u nekontrolisanim okruženjima, kao što su slabo osvijetljena ili potpuno mračna područja. Još jedna stvar koju narednih godina treba imati u vidu jesu kamere za prepoznavanje lica, gdje se proces prepoznavanja procesira na samim kamerama. Međutim, one zahtijevaju veliku procesorsku snagu, budući da se na kamerama nalaze svi alati potrebni za prepoznavanje. Iako nekoliko proizvođača trenutno razvija kamere za prepoznavanje lica, to tržište je još u početnoj fazi, ali možemo očekivati da će u budućnosti biti drugačije.

U sigurnost elektrana potrebno uložiti više

Napad bilo koje vrste na elektranu može imati ne samo teške ekonomske već i katastrofalne ekološke i sigurnosne posljedice. Iako su elektrane zaštićenije nego ikada prije, i hakerski napadi postaju sofisticiraniji i podsjećaju nas da uvijek moramo biti pripravni
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Serija ovogodišnjih cyber napada na venecuelansku elektroenergetsku mrežu prekinula je napajanje u nekim dijelovima zemlje punih sedam dana. Prošlog ljeta ruski hakeri su dobili pristup kontrolnim prostorijama nekoliko komunalnih preduzeća u Sjedinjenim Američkim Državama, a bili su odgovorni i za napade na ukrajinsku elektroenergetsku mrežu 2015. i 2016. godine. Kako bi se ovi napadi trajno spriječili, neophodno je da elektrane preduzmu sve korake kako bi zaštitile svoje objekte, okruženje i osoblje.

Elektrane i dalje ugrožene
Atomske, hidro ili termoelektrane su atraktivne mete osobama koje žele stvoriti haos i napasti državne elektroenergetske mreže. Iako su manje ugrožene nego ranije, i dalje im prijete napadi, a dodavanje stabilnog sigurnosnog sistema učinilo ih je manje ranjivim, mada i dalje izloženim. Luke Bencie je direktor, a Paige Morrison zaposlenik kompanije Security Management International (SMI). Oni za provođenje autentično efikasnog programa sigurnosti u elektranama predlažu primjenu principa odvraćanja, otkrivanja, odlaganja, reagiranja i ublažavanja napada.

U SMI-ju savjetuju elektroprivredama da primijene CARVER analizu ciljeva i metodologiju za procjenu ranjivosti kako bi odredile vjerovatnoću napada za svaki kritični objekt u sistemu. Tu analizu prvobitno je kreirala CIA tokom 1970-ih kao prediktivno sredstvo za prepoznavanje lokacija na kojima teroristi mogu izvršiti napad, a metodologija je nakon 11. septembra aktuelizirana, ovaj put u sektoru privatne sigurnosti. „Tek kada uradite procjenu, možete doći do prave slike o sigurnosti vašeg objekta. CARVER to radi za vas“, kažu u SMI-ju. Sve veća zabrinutost zbog širokog spektra prijetnji odnosi se na otkrivanje i odvraćanje od napada pomoću bespilotnih letjelica (UAS), smatra Darin Dillion, direktor za energetiku u kompaniji Convergint Technologies. Ekološka organizacija Greenpeace je u julu 2018. godine ubacila dron u obliku Supermana u krug nuklearne elektrane u blizini Lyona u Francuskoj. Ovaj čin nije nanio nikakvu štetu i samo je trebao pokazati koliko su objekti tog tipa ranjivi na napade.

Napadi na SIS sisteme
Ernie Hayden, osnivač i direktor kompanije 443 Consulting, također ukazuje na prijetnje sigurnosnim instrumentacijskim sistemima (SIS), koji mogu ugasiti druge sisteme ako osoblje nije u stanju da reaguje na katastrofe u postrojenju. U 2017. godini desio se napad u jednom saudijskom petrohemijskom postrojenju i to tzv. Triton malverom, poznatijim i kao Trisis ili HatMan. „Taj napad deaktivira SIS sisteme unutar postrojenja. Njegovim deaktiviranjem dolazi se do situacije da postrojenje nastavlja s radom bez automatiziranih mogućnosti gašenja, što može biti vrlo opasno za postrojenje i obližnju populaciju. Taj malver je ponovo otkriven početkom ove godine“, objašnjava Hayden. Precizne metode sprečavanja udara na SIS sisteme još nisu jasno definirane. Hayden preporučuje fizičke prepreke za sprečavanje pristupa stavljanjem sistema „pod ključ“, kao i postavljanje stražara s ciljem proaktivne kontrole. „Trebalo bi razmotriti i obuku osoblja na licu mjesta, uključujući dobavljače i izvođače radova. Sve se radi kako bi se osiguralo da osoblje ostane svjesno prijetnji i veoma oprezno“, kaže on.

Michael Rothschild, viši direktor marketinga proizvoda u kompaniji Indegy, navodi da komunalna preduzeća moderniziraju elektrane i prateće mreže kako bi unaprijedila stabilnost, smanjila troškove i osigurala usklađenost s propisima. „Mreže operativne tehnologije (OT) sve su više povezane s IT mrežama, što s većom automatizacijom povećava njihovu izloženost napadima, posebno zbog ranjivosti na cyber upade. Zaštita automatiziranih SCADA mreža za proizvodnju, prijenos i distribuciju energije od cyber napada najvažniji je faktor za poboljšanje performansi mreže i njenu otpornost“, kaže on. Iako države širom svijeta nastavljaju jačati sigurnost elektrana, i dalje postoji dosta neslaganja o tome ko je odgovoran za njihovu cjelokupnu sigurnost, kaže Rothschild.

Elektrane se obično povezuju s državom, ali nisu sve u vlasništvu države niti ona upravlja njima. Zbog toga vlasti upiru prstom na operatere postrojenja. Usljed međusobno povezane prirode mrežnog sistema, njegova otpornost na cyber napade bit će jaka upravo koliko i njegova najslabija tačka“, objašnjava Rothschild. Kao rezultat toga, energetika se mora udružiti s drugim industrijama koje se smatraju dijelom kritične infrastrukture kako bi se otklonile slabosti u sistemu prije nego što ih neko ne zloupotrijebi.

Strožiji propisi za bolju zaštitu
Iako se propisi o elektranama razlikuju prema vrsti postrojenja i regiji, svi imaju isti cilj – ponuditi adekvatnu zaštitu objekta. Rad elektrana detaljno je regulisan zbog važnosti i ranjivosti tih objekata, a propisi obuhvataju sve aspekte, u rasponu od zaštite radnika do cyber sigurnosti, i mogu varirati prema tipu elektrane. Nuklearke, naprimjer, primjenjuju strožije standarde od ostalih, jer su posljedice za svako narušavanje sigurnosti, napad ili kvar na njima mnogo veće. U SAD-u je Odbor za nuklearnu regulaciju (NRC) zadužen za kreiranje propisa i zahtjeva za nuklearne elektrane kako bi se osigurala njihova adekvatna zaštita. NRC je nakon 11. septembra donio više mjera za terorističke napade iz zraka i smanjenje opasnosti od ispuštanja radijacije. U pogledu cyber sigurnosti, NRC od svake nuklearne elektrane zahtijeva da dostavi plan cyber sigurnosti i raspored njegove provedbe kako bi se otklonile prijetnje s kojima bi se mogla suočiti.

Primarni sigurnosni standard za proizvođače električne energije u Sjevernoj Americi je NERC CIP. Ta serija standarda donosi najbolje prakse kako za cyber tako i za fizičku sigurnost. Iako je u pitanju sjevernoamerički standard, i druge su zemlje usvojile slične najbolje prakse. U Evropskoj uniji je Direktiva o sigurnosti mrežnih i informacijskih sistema (NIS direktiva) stupila na snagu u augustu 2016. kao prvi propis o cyber sigurnosti na nivou EU-a. Rothschild objašnjava da ona utvrđuje minimalne sigurnosne standarde za operatere ključnih usluga, kao što su one koje obuhvataju elektroenergetsku mrežu. Iako se Direktiva uglavnom odnosi na EU, svako ko posluje s Unijom mora se pridržavati njenih odredbi. Hayden navodi da se elektranama koje nisu obavezne pridržavati se državnih standarda, kao što je NERC CIP, savjetuje da slijede Okvir za cyber sigurnost Nacionalnog instituta za standarde i tehnologiju SAD-a (NIST). To je, međutim, u potpunosti dobrovoljno.

Preventivna simulacija napada
Odbor za nuklearnu regulaciju dužan je i da svake tri godine provodi vježbe sa simuliranim napadima na nuklearne elektrane, shodno Zakonu o energetskoj politici iz 2005. godine. U SMI-ju navode da ove sigurnosne vježbe uključuju pokušaje da se pristupi kritičnim dijelovima postrojenja i nanese što više štete. Osim toga, NRC zahtijeva da svaka nuklearna elektrana ima zonu planiranja u vanrednim situacijama (EPZ) u krugu od otprilike 16 kilometara od objekta te da svake dvije godine održava vježbe za reagiranje u vanrednim situacijama. Njih evaluiraju NRC i FEMA (Savezna agencija za upravljanje u kriznim situacijama). Postrojenja moraju i imati planove za sprečavanje širenja radioaktivnog materijala, koje obuhvataju zone od 80 km od objekta.

Zaštita na radu
Kada je u pitanju zaštita na radu, Uprava za sigurnost i zdravlje na radu SAD-a (OSHA) utvrđuje zahtjeve za elektrane u pogledu zdravlja i sigurnosti radnika. Naprimjer, OSHA zahtijeva posjedovanje detektorskih pumpi za potencijalne onečišćivače zraka koji se mogu javiti u različitim tipovima elektrana. OSHA također savjetuje kompanijama da koriste postojeće sigurnosne propise kao polaznu tačku i kreiraju dodatne politike koje su specifične za samu firmu, navode Bencie i Morrison iz Security Management Internationala. Nažalost, manjak u primjeni propisa može dovesti do fatalnih incidenata, poput onog koji se u junu 2017. godine desio u Tampi na Floridi. U SMI-ju kažu da je Tampa Electric ignorisao propise tokom radova na održavanju, što je rezultiralo smrću pet radnika. Kompanija je od OSHA-e dobila kaznu povezanu s „namjernim kršenjem propisa“, što je najteži prekršaj koji uključuje plaćanje više od 100.000 dolara. „Kompanije bi trebale organizirati česte obuke o opasnostima za zaposlenike kako bi osigurale da se pridržavaju ispravnih sigurnosnih mjera“, kažu u SMI-ju. Važno je napomenuti i da sigurnosni standardi kontinuirano evoluiraju zbog pojave novih prijetnji. Zbog toga se postojeći standardi i propisi trebaju smatrati tek polaznom tačkom, a organizacije bi sebi trebale postaviti više ciljeve.

Nabavka najboljeg sigurnosnog rješenja
Za osiguranje postrojenja elektrana potrebno je sveobuhvatno sigurnosno rješenje, koje uključuje videonadzor, kontrolu pristupa i cyber sigurnost. Slabe tačke u sigurnosti elektrana mogu dovesti do katastrofalnih posljedica. Primjena najnovijih sigurnosnih rješenja jedan je od načina kako elektrane mogu zaštititi svoja postrojenja. Matthew LaRue, voditelj klijenata u kompaniji Convergint Technologies, skreće pažnju na „postojeću snažnu digitalnu revoluciju i transformaciju“. Ona je rezultat brojnih softverskih rješenja koja poboljšavaju procese, smanjuju rizike, ostvaruju uštede i poboljšavaju ukupni tok radnih procesa.
„Mnoge elektrane sada ozbiljno razmatraju različite prijetnje svojim objektima, kao i dostupna rješenja za njihovo otklanjanje. Neka od rješenja koja elektrane ispituju i implementiraju uključuju vještačku inteligenciju (AI), naprednu analitiku, biometriju, rudarenje podataka i upravljanje pristupom pomoću identiteta. Ova rješenja mogu prepoznati stvarne rizike i kreirati ambijent za znatno proaktivniji odgovor“, kaže LaRue.

Kod tradicionalnih sigurnosnih tehnologija, poput videonadzora i kontrole pristupa, mnogo je načina kako najnovije tehnologije pomažu u zaštiti postrojenja. Hayden navodi da je napredak videonadzornih tehnologija olakšao primjenu kamera u osjetljivim zonama koje zahtijevaju veću sigurnost. Kamere koje koriste naprednu videoanalitiku i AI pomažu operaterima postrojenja da prepoznaju prijetnje poput sumnjivih vreća, neobičnih predmeta itd. Bencie i Morrison objašnjavaju da elektrane koriste i videonadzorne kamere u kombinaciji s radarima. To je zato što se neke od njih nalaze u blizini vode, zbog čega prateća magla i drugi vremenski uvjeti mogu otežati videonadzor. Budući da radar može prepoznati kretanje s veće udaljenosti nego što to mogu tradicionalne videonadzorne kamere, on je koristan u zahtjevnijim okruženjima.

Kritične zone
Elektrane koriste tehnologiju kontrole pristupa kako bi se zaštitile od nepoželjnih i neovlaštenih posjetilaca, kao i za praćenje osoba koje se u svakom trenutku nalaze u određenim prostorijama. Kritične zone unutar postrojenja, uključujući kontrolnu sobu, sigurnosne sisteme i dr., zahtijevaju pristup zasnovan na karticama ili biometrijskim podacima, a ponekad se u njih raspoređuju i stražari. Dillion ističe da se određene tehnologije u elektranama svakodnevno koriste kako bi se osigurala usklađenost sa strogim procedurama i propisima. Primjer mogu biti alati za kontrolu pristupa i upravljanje identitetima, koji se koriste za praćenje zaposlenika, izvođača radova i posjetilaca koji ulaze u elektrane i izlaze iz njih.

„Baze podataka i videodatoteke za kontrolu pristupa često se koriste za pridržavanje normi koje definiše NERC, odnosno Sjevernoamerička korporacija za električnu pouzdanost. Situacije i alati za izvještavanje povezani s bazama podataka koriste se za istrage, izvještavanje o usklađenosti i revizije“, kaže Dillion. Pored sigurnih sistema za upravljanja pristupom, Hayden navodi da neke elektrane primjenjuju i dodatne mjere, poput kioska na zaštićenim ulazima u kojima se prenosivi mediji testiraju na malver prije nego što ih se unese u postrojenja. Tako se osigurava zaštita mreža unutar elektrane i kontrolnih sistema u slučaju incidenata, odnosno prijetnji koje izaziva malver na prenosivim medijima, npr. USB-ovima. Te medije mogu nositi izvođači radova, dobavljači, zaposlenici itd. Kiosk može skenirati USB uređaje i druge prenosive medije koristeći najsavremenije antivirusne sisteme. „Naprimjer, kiosk se može postaviti na ulazu u proizvodno postrojenje, tvorničku zgradu i dr. kako bi se provjerilo jesu li stikovi sigurni prije nego što pređu prag postrojenja“, kaže Hayden. „Zapravo, jedna od najvećih prijetnji sigurnosti mreže i funkcionisanju SCADA sistema su takvi slučajevi. Zbog toga je važno stručno osposobiti ovlašteno osoblje kako bi bilo u stanju da smanji rizik i ostvaruje pristup isključivo prema svojoj funkciji“, upozorava Rothschild.

Umrežavanje donosi rizik od cyber napada
Internet stvari se pokazao kao blagoslov, ali i prokletstvo za elektrane, jer ih umreženost sada izlaže većem broju prijetnji. IoT je za elektrane mač s dvije oštrice. S jedne strane, nudi praktičnost i napredniju sigurnost, a s druge otvara vrata prijetnjama i napadima kojima se elektrane ranije nisu morale baviti. Donedavno su elektrane i SCADA sistemi bili izolirani od ostatka svijeta. Nisu bili povezani na internet ili druge sisteme, što je drastično reduciralo njihovu izloženost. Nadalje, računari koji se koriste u upravljanju industrijskim procesima uglavnom već godinama rade bez ikakvih ažuriranja ili promjena. „Trend nazvan Industrijski internet stvari (IIoT) eliminisao je ovu tampon-zonu, odnosno izoliranost. Povezivanjem nekoć izoliranih industrijskih uređaja u poslovne mreže, IIoT je uveo nove sigurnosne rizike koji kao da su ispali iz romana naučne fantastike. Ali nisu“, objašnjava Rothschild i dodaje kako mnoge kriminalne grupe posebno ciljaju kritičnu infrastrukturu jer je ona relativno laka meta, a napadi mogu prouzrokovati veliku štetu. „Nismo svjedočili brojnim katastrofalnim napadima, ali su se desili mnogi incidenti u kojima su protivnici ostvarili pristup kritičnoj infrastrukturi kako bi stvorili uporište za sebe, odnosno dobili pristup ‘crvenom dugmetu’ pomoću kojeg mogu pokretati napade kad god to žele“, kaže on.

Sigurnosni incidenti u porastu
Na meti napadača danas su i uređaji povezani u okviru interneta stvari, kao što su kamere. Mnogi korisnici ne mijenjaju zadano korisničko ime i lozinku, što olakšava pretraživanje i hakiranje video feeda. Neke web-stranice čak vode i evidenciju o uređajima povezanim na internet u važnim postrojenjima i prikazuju njihovu lokaciju. Neažurnost u pogledu jednostavnih mjera poput promjene lozinke za kamere čini cjelokupni nadzorni sistem izrazito ranjivim. Kako IoT uređaji postaju sve rasprostranjeniji i bitniji za rad postrojenja, oni mogu postati i medij za DoS napade na postrojenja u vidu gašenja ili preopterećenja bežičnog sistema, dodaje on. „Ne zaboravite napade Mirai malverom od prije godinu dana kada je napadač iskoristio nedostatke u mnogim IoT uređajima i praktično isključio provajdera DNS servisa. Taj događaj je pokazao da IoT uređaji moraju biti testirani na sigurnosne nedostatke prije nego što ih se proda ili instalira“, podsjeća Hayden. Iako je internet stvari kreirao slabe tačke, on je ponudio i mnoge mogućnosti, poput efikasnijeg korištenja energije.

Šta industrijska robotika donosi u narednim godinama?

Kako starenje stanovništva dovodi do manjka radne snage u razvijenim ekonomijama, kompanije se okreću industrijskim robotima da popune tu prazninu. Prethodna godina bila je djelimično uspješna za taj sektor. Ovu problematiku prolazimo s Huijem Zhangom, menadžerom proizvoda iz oblasti robotike u kompaniji ABB
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Prethodna godina prilično je obilovala dešavanjima važnim za cijelu industriju robotike, od zatvaranja kompanije Rethink Robotics do predstavljanja uzbudljivih proizvoda iz Boston Roboticsa i samovozećih automobila iz Wayma. Bila je to godina uspona i padova za tu industriju. Industrijski roboti u posljednje vrijeme nailaze na sve širu prihvaćenost. Prema Međunarodnoj federaciji za robotiku (IFR), samo u 2017. prodato je 380.550 jedinica, što je povećanje od 29% u odnosu na prethodnu godinu. Kina je predvodila taj rast, a u stopu je slijede SAD i Njemačka. Dok čekamo završni izvještaj za 2018. godinu, očekuje se da će se rast nastaviti i u budućnosti.

Manje proizvoda, više raznovrsnosti
Prošli su dani kada se proizvodnja vrtila oko izrade jednog te istog modela u velikim količinama. Danas je naglasak na manjim količinama s više varijacija. „Nastavlja se prelazak s proizvodnje velikih količina istog proizvoda na izbacivanje manjih serija uz veću raznolikost. Ta tzv. masovna prilagodba potrebama postala je nova norma u raznim sektorima, od automobilske industrije do elektronike, pa čak i proizvodnje hrane“, kaže Hui Zhang. To znači da fabrike moraju biti fleksibilnije kako bi se bolje prilagodile širim asortimanima proizvoda i serija na istoj proizvodnoj liniji i lakšem prebacivanju s jednog proizvoda na drugi. Mnogi proizvođači imaju problem s tim jer postaju svjesni da provjerena rješenja za automatizaciju više nisu dovoljno fleksibilna da im omoguće da održe korak sa svim tim promjenama.

Veća fleksibilnost
Preusmjeravanje fokusa i pritisci koji dolaze s njim intenzivirali su ulaganja u efikasnija i fleksibilnija rješenja za automatizaciju robota u “lakšim” industrijama kao što su proizvodnja hrane i pića ili elektronskih uređaja. „U industriji hrane i pića roboti su se tradicionalno koristili za automatizaciju jednostavnijih procesa kao što su utovar paketa na palete. Danas se sve više koriste za procese veće vrijednosti, npr. za direktno pripremanje hrane. U elektronici roboti pomažu u nalaženju ravnoteže između potreba za fleksibilnošću, visokim kvalitetom i brzim proizvodnim ciklusom“, kaže Zhang.

Utjecaj radne snage
Investicije u automatizaciju posljedica su promjene situacije na tržištu radne snage. Mnoge zemlje se danas suočavaju sa sve starijim stanovništvom i problemima povezanim s činjenicom da mladi žele mentalne izazove, a ne fizičke. Razne industrije se već suočavaju s nedostatkom radne snage i odgovarajućih vještina, a druge isti problem čeka u narednim godinama.
„Ljudi su manje spremni da rade poslove koji su dosadni, prljavi, opasni ili delikatni“, kaže Zhang i dodaje da mnogi proizvođači koriste automatizaciju kako bi „nadoknadili nedostatak radne snage, a posebno zadovoljili veliku potražnju ili odgovorili na potrebe industrija s neprivlačnim poslovima i izraženom fluktuacijom radnika. Vrijeme potrage za jeftinom radnom snagom iz cijelog svijeta je iza nas. Proizvođači moraju biti u stanju ponuditi konzistentnu proizvodnju u blizini svojih krajnjih korisnika“.

Evolucija tehnologije
Sektor industrijske robotike također se našao pod utjecajem promjena i potražnje za novom tehnologijom. Čak i u zrelim i visokoautomatiziranim industrijama, kao što je sektor proizvodnje automobila, kontinuirane investicije vode se potrebom za efikasnim prelaskom s vozila s unutrašnjim sagorijevanjem na električna vozila. „Ovo zahtijeva nove proizvodne procese u tradicionalnim oblastima kao što je pogonski sklop, kao i potpuno nove procese u segmentima kao što je automatizacija sastavljanja akumulatora. To je veoma složeno i mora se prilagoditi brojnim varijacijama u dizajnu“, kaže Zhang. Proizvođači automobila oslanjaju se na robote i automatizaciju segmenata proizvodnje koji su se tradicionalno obavljali ručno, kao što su dodavanje završne opreme i montaža.

20-postotni rast
Industrijski roboti su popularniji nego ikada ranije jer su korisnici sve više svjesni njihovih prednosti u vrijeme kada troškovi rada nastavljaju rasti. „U izvještaju istraživačke kompanije IDC predviđa se da će potrošnja u sektoru robotike i dronova u 2019. porasti za 17,6 posto u odnosu na godinu ranije. Do 2022. rast bi se nastavio uz složenu godišnju stopu od 20 posto.

Jednostavnije upravljanje
Prošli su dani kada su industrijski roboti dolazili u paketu s komplikovanim procedurama instalacije i upravljanja i bili držani u odvojenim kućištima. Zahvaljujući inovacijama, mašine su danas postale dovoljno jednostavne da mogu raditi zajedno s ljudima, a da ne predstavljaju sigurnosni rizik. „Mi u ABB-u pratimo rast proizvodnje robota koji se lako instaliraju i programiraju i kojima se lako upravlja. Primjeri uključuju programiranje putem demonstracije, korištenje alata kao što su proširena ili virtuelna realnost te kvalitetnije interfejse za interakciju ljudi i robota. Ovo je posebno važno za mala i srednja preduzeća, u kojima je nedostatak iskustva u radu s robotima ključna prepreka za ulazak na ovo tržište. Pojednostavljenje procesa važno je i za velike globalne proizvođače koji žele otvarati lokalne fabrike uz istovjetan kvalitet, bez obzira na lokalnu bazu radne snage“, kaže Zhang. On dodaje da ovaj trend postaje izuzetno značajan, jer se sve više proizvođača suočava s nedostatkom radne snage. Ovo je posebno naglašeno u industrijama s visokom fluktuacijom zaposlenika koji rade niže kvalificirane poslove. Zato ovi sistemi moraju biti jednostavniji za upravljanje, bez potrebe za dugotrajnim obukama.

Zajednički rad ljudi i robota
U ovoj industriji može doći i do povećanja broja aplikacija koje omogućavaju kvalitetniju interakciju između ljudi i robota. To može uključivati paralelni rad u istom prostoru i saradnju na realizaciji zajedničkih zadataka. Kolaborativni roboti ili „koboti“ su mašine projektovane za fizičku interakciju s ljudima. Oni su već uveli revoluciju u način rada fabrika.

„Saradnja ljudi i robota ključna je za jačanje fleksibilnosti proizvodnje kako bi se moglo izaći na kraj s izrazito mješovitom proizvodnjom manjih količina. Ljudi mogu dodati svoju jedinstvenu sposobnost prilagođavanja promjenama i improvizaciji, dok roboti nude neprekidnu izdržljivost za obavljanje repetitivnih zadataka. Sigurna koegzistencija je sve važnija, jer mješovita proizvodnja malih količina podrazumijeva da ljudi rade u blizini robota na jedan fleksibilan i privremen način. To, naprimjer, uključuje dodavanje različitih materijala robotima, promjenu programa i kontrolu novih serija“, ističe Zhang i dodaje kako su mnogi proizvođači imali problema s postizanjem ravnoteže između sigurnosti i potrebe da roboti rade punom brzinom. Dodatna prednost sigurnog zajedničkog rada ljudi i robota su fleksibilniji proizvodni procesi u fabrici, bez sigurnosnih barijera.

Digitalizacija
Povezani uređaji trenutno su najvažniji trend u većini industrija. Godina pred nama donosi umrežene robote u digitalnom proizvodnom ekosistemu. „Time se poboljšavaju efikasnost, produktivnost i pouzdanost kroz čitav proizvodni ciklus, koji uključuje inžinjering, stavljanje u pogon, rad i održavanje. Digitalizacija omogućava bolju saradnju u cijelom lancu vrijednosti, bilo horizontalno (npr. između dobavljača, proizvođača i distributera) ili vertikalno, unutar fabrike (npr. između e-trgovine i CRM sistema usmjerenih na korisnike, poslovnih ERP sistema, planiranja proizvodnje i sistema automatizacije logistike). Oba tipa saradnje mogu ponuditi kvalitetnija korisnička iskustva i povećati efikasnost proizvodnje”, kaže Zhang. Naprimjer, neki globalni proizvođač može pratiti performanse pojedinačnih robota među više hiljada njih širom svijeta i prepoznati one koji imaju loše performanse i treba im nadogradnja ili servis. Digitalizacija je važna ako želimo imati proizvodnju mješovitog karaktera i manjih količina jer nudi veću inžinjersku efikasnost ili brže lansiranje novih ponuda na tržište.

Šta bi korisnici trebali znati?
Imajući u vidu predviđeni rast upotrebe industrijskih robota širom svijeta, ponuđači rješenja u tom sektoru žele da njihovi klijenti budu dobro informisani o najboljim praksama. Prema prognozama Allied Market Researcha, za tržište industrijske automatizacije se očekuje da će rasti za više od devet posto do 2023. godine. Do toga će doći zbog faktora kao što su povećanje troškova rada i teže pronalaženje kvalificiranog osoblja. Jedan od glavnih igrača u toj industriji je i ABB. Njegovi predstavnici ističu da i korisnici moraju biti svjesni nekoliko stvari.

„Najbolja sinergija nastaje kada spojimo znanje korisnika s našom ekspertizom i konkretno ga primijenimo. To je mnogo više od pukog odabira robota i tiče se zajedničkog pronalaženja odgovora na pitanja o tome šta je moguće i šta možemo učiniti na najbolji način. Neke zemlje i industrije su već predvodnici u inovacijama i tamo se dešavaju nove i uzbudljive stvari u pogledu saradnje ljudi i robota i digitalizacije“, kaže on.

Prema Zhangu, dobar primjer za to je automobilska industrija. Kako bi se pomoglo ljudima da budu produktivniji, u njoj se koristi praktično sve, u rasponu od pametnih rukavica do proširene realnosti. „ABB također radi s mrežom tzv. ponuđača vrijednosti, koji su tako nazvani jer je to upravo ono što oni rade. Oni našim klijentima pružaju rješenja za automatizaciju koja kreiraju vrijednost. Proizvođači i kompanija ABB bi, svakako, imali koristi od postojanja više ovakih ponuđača vrijednosti, posebno onih koji razumiju mogućnosti kolaborativne automatizacije i dobro poznaju digitalne tehnologije“, zaključuje Zhang.

Povećana potreba za digitalizacijom
Digitalna revolucija počela je prije nekoliko decenija i do danas je obuhvatila gotovo sva tržišta, kako potrošačka tako i industrijska. Sigurnosna rješenja, naprimjer, sve više koriste IP tehnologiju, otvarajući put za kvalitetniju integraciju i ponudu dodatnih mogućnosti. Iako mnoge kompanije prepoznaju potrebu za digitalizacijom, nekima nedostaje jasna strategija. Zhang smatra da će kompanije imati koristi od snažnije posvećenosti digitalizaciji: „Imate prihvatanje novih tehnologija i mogućnosti, uz paralelnu podršku lakšem prelasku s analogne na digitalnu proizvodnju. To uključuje programe kojima će se osigurati da radnici imaju pristup cjeloživotnom učenju. Tako oni mogu steći ključne vještine i pomoći proizvođačima da se prilagode i ostvare napredak u ambijentu u kojem masovno prilagođavanje proizvodnje predstavlja standard.“

Potrebno više saradnje
Prilagođavanje rješenja za automatizaciju uz jasno razumijevanje potreba igra ključnu ulogu u procesu optimizacije robota radi povećanja produktivnosti. „Jača saradnja podrazumijeva i uključivanje naših stručnjaka u rane faze procesa kako bismo zajedno mogli kreirati prilagođena rješenja, a ne samo isporučivati robote prema specifikacijama. Brzina pojave inovacija danas je toliko velika da je proizvođačima, pa čak i nekim sistem-integratorima, teško ići u korak s najnovijim mogućnostima naših robota. Najbolji rezultati proizlaze iz zajedničkog rada, uz angažman različitih stručnjaka“, dodaje on. Saradnja se odnosi i na kreatore politika, nevladine organizacije i akademsku zajednicu, kao i na privatni sektor, a zemlje koje su danas vodeći svjetski proizvođači su one s posebnim inicijativama za podršku pametnim fabrikama. One uključuju podsticaje i obuku, povoljne inovacijske politike i razumnu regulativu. Za kompanije koje razmišljaju o automatizaciji svojih industrijskih procesa ovi prijedlozi mogu biti od koristi. Ključna poruka je da kompanije trebaju razmisliti o mogućnostima i raditi sa stručnjacima kako bi se došlo do optimalnog rješenja za njihove potrebe.

Pametni ekrani i ogledala

Nakon proboja pametnih zvučnika sljedeća potencijalna prekretnica na putu transformacije pametnih domova u intuitivna i korisniku prilagođena mjesta su pametni ekrani. Kombinacija pametnog glasovnog pomoćnika i funkcionalnog ekrana osjetljivog na dodir omogućila je pametnim ekranima da se nađu u kuhinji i kućnim multimedijalnim centrima
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija©asadria.com

Koncept koji je u posljednje dvije godine izazvao veliku pažnju industrije pametnih domova su pametni ekrani. Oni kombiniraju ekran osjetljiv na dodir i pametne glasovne pomoćnike u jednom uređaju. Prvi takav uređaj bio je Amazon Echo Show, pametni zvučnik sa 7-inčnim zaslonom osjetljivim na dodir i Alexa sistemom, koji je na tržište izbačen sredinom 2017. godine. On je ponudio napredniju funkcionalnost pametnog zvučnika obogativši je širokim spektrom vizuelnih informacija, kao što su prijenos slike s nadzornih kamera i ažuriranje vijesti uživo.

Uspon tržišta pametnih ekrana
Blake Kozak, glavni analitičar u IHS Markitu, smatra da će se ove napredne funkcije sve češće nuditi u kontrolerima pametnih domova. „Sve u svemu, pametni ekrani su prirodan i potreban izdanak napretka industrije automatizacije domova jer je vrlo praktično obogatiti glasovne interakcije vizuelnim prikazom“, kaže on. Aaron Emigh, direktor kompanije Brilliant, koja proizvodi platforme za pametne ekrane i prateće uređaje, opisuje samostalne glasovne pomoćnike kao „nesavršeno rješenje“. „Glasu nedostaje jednostavnost praćenja – teško je znati što tačno trebate reći da biste kontrolisali stvari“, kaže on.

Najveći konkurent Alexa platformi, Google Assistant, ušao je na tržište pametnih ekrana sredinom 2018. godine. To je dovelo do ubrzanog razvoja proizvoda jer su proizvođači kao što su Lenovo, LG i JBL počeli izrađivati pametne ekrane koji koriste Google Assistant. Google je zatim u oktobru 2018. lansirao vlastiti uređaj s pametnim ekranom Google Home Hub, da bi iste godine i tehnološki div Facebook ušao u arenu sa svojim Portalom i Portalom+. Amazon je na to odgovorio predstavljanjem druge generacije svog Echo Show sistema, uz napredniji hardver i izgled uređaja. No, u posljednjih nekoliko mjeseci proizvođači koji nude uređaje s pametnim ekranima preusmjerili su pažnju na kućne korisnike, uz naglašavanje njihovih prednosti za korištenje u kuhinji i kućnoj multimediji. Google Assistant i Alexa rade s aplikacijama kao što su SideChef, Chefling i innit, čime se kućnim korisnicima omogućava da koriste glasovne komande za prikaz recepata, kao i slika ili videa. KitchenAid, proizvođač kućanskih aparata u vlasništvu kompanije Whirlpool, predstavio je pametni ekran s podrškom za Google Assistant, koji dolazi u paketu s 10-inčnim ekranom dizajniranim da bude otporan na kuhinjske nezgode i prosipanje tekućine.

Proizvođači su počeli uključivati pametne ekrane u širi ekosistem pametnog doma. Amazon je integrisao Alexa platformu u svoje Fire televizore. Pri tome, ta kompanija kombinira vizuelne funkcije Echo Show sistema s televizorima, a korisnicima se omogućava da od pomoćnika traže da uživo prikaže video s videonadzornih kamera. Još jedna tržišna primjena pametnih ekrana su videopozivi, koje Facebook aktivno promovira kroz svoje Portal uređaje s podrškom za Facebook Messenger. Kamera na Portalu i Portalu+ omogućava videopozivanje bez upotrebe ruku. Pri tome se korisnike tokom kretanja prati u vidnom polju pod uglom od 140 stepeni, uz funkcije automatskog zumiranja i fokusiranja. „Ono što pametne ekrane čini posebnim jeste to što nude dodatne funkcije za najvažnije kućanske aparate, sve s receptima, snimcima kuhanja i živim prikazom sadržaja frižidera“, kaže Kozak.

Širenje ponude
Pametni ekrani već su se dokazali kao alternativa glasovnim komandama i pametnim telefonima kada je u pitanju kontrola umreženih kućanskih aparata. Google Home dolazi u paketu s kontrolnom tablom, koja omogućava vlasnicima domova da jednostavno prilagode funkcije svojih pametnih kućanskih uređaja. To se radi pomoću ekrana osjetljivog na dodir, pri čemu nema potrebe za korištenje Google Assistanta. Proizvođači se nadaju da će se pametni ekrani nametnuti kao praktičnija zamjena za pametne telefone u segmentu kontrole pametnih kućnih uređaja, a Kozak predviđa da će pametni ekrani „transformirati tržište sistema za automatizaciju domova tokom 2019. i 2020. godine“.

Odabir najboljeg pametnog ekrana
Kao i kod pametnih zvučnika, i na tržištu pametnih ekrana dominiraju dvije glavne platforme: Amazon Alexa i Google Assistant. Ipak, kompanije poput Brillianta i Samsunga žele dokinuti taj duopol. Kao pioniri na tržištu, Echo Show i njegov Amazon Alexa kreirali su osnovni predložak za uređaje s pametnim ekranima koji su ostali proizvođači imitirali. Echo Show prikazuje informacije koje se traže putem glasovnog pomoćnika, uključujući stanje u prometu i vremensku prognozu, a ekran omogućava korisnicima i da prate videosadržaje na platformama za streaming, kao i da pregledaju fotografije pohranjene u oblaku. Tu je i mogućnost pozivanja direktne slike s nadzornih kamera. Pomoću ugrađene kamere korisnici mogu obavljati i videopozive bez upotrebe ruku.

Echo Show druge generacije košta 230 američkih dolara i podržava više od 50.000 glasovnih komandi s kojima radi Alexa. Za one koji traže jeftiniji Alexa uređaj, francuska kompanija Archos nedavno je predstavila dva proizvoda s pametnim ekranima po cijeni od 129, odnosno 149 američkih dolara. Dok Echo Show ima status pionira na ovom tržištu, uređaji s podrškom za Google Assistant, uključujući Google Home Hub, nude brojne dodatne funkcije. Naprimjer, kada korisnici od Google Assistanta zatraže informacije o stanju u prometu i konkretnoj ruti, ona će biti prikazana na Google Mapsu. Ako korisnici zatraže pristup planeru i e-mailu, prikazat će im se i Google Calendar i Gmail. Tu je i Home View kontrolna tabla, koja korisnicima omogućava da kontrolišu pametne kućne uređaje listanjem s vrha ekrana prema dolje. Iako uređaji drugih proizvođača koji koriste Google Assistant podržavaju videopozive, sam Google Home Hub nema kameru, što Google pravda rizikom od narušavanja privatnosti.
Google Home Hub košta 149 američkih dolara, dok se cijene uređaja ostalih proizvođača kao što su LG, Lenovo i JBL kreću u rasponu od 200 do 250 dolara. Postoje brojne opcije za one koji traže uređaj koji ne koristi Alexa ili Google Assistant sisteme, ili barem mogućnost izbora platformi. Brilliant je startup iz Kalifornije koji se bavi pametnim domovima. On je predstavio Brilliant Light Switch kontroler, koji kombinira prekidač za svjetlo s ekranom osjetljivim na dodir. Taj uređaj, između ostalog, nudi podršku za Alexu, Apple HomeKit, Samsung SmartThings i Nest i prodaje se po cijeni od 300 američkih dolara. „Pametni ekrani olakšavaju kontrolu jer mnogi od njih nude vizuelnu povratnu informaciju pored opcije korištenja glasa. Brilliant ide korak dalje i omogućava kontrolu nad uređajima i lokacijama preko ekrana, što je jednostavniji i direktniji pristup“, kaže Aaron Emigh, direktor kompanije Brilliant.

Kombinacija dodira i glasa
Još jedan startup je i Atmos Home, koji ima slične ciljeve kao i Brilliant. Njegov AtmosControl centar dizajniran je za postavljanje na zidove i omogućava korisnicima da kontrolišu kućanske uređaje pomoću intuitivnih ikona na 7-inčnom ekranu osjetljivom na dodir. Sistem nudi pet bežičnih protokola i podržava nekoliko platformi i proizvoda za pametne kuće. „Kontrola pomoću dodira i glasa postat će značajan faktor jer ne možete uvijek nositi telefon ili izgovarati glasovne komande u bučnoj sobi, na zabavama ili tokom utakmice“, kaže Mark Lyle, direktor i suosnivač Atmos Homea. Proizvođač profesionalnih sistema za pametne domove ELAN predstavio je Intelligent Touch Panel platformu. Njihov kontrolni centar nudi podršku za Alexu i Google Assistant. Iako novi proizvođači stalno ulaze na tržište pametnih ekrana, Kozak smatra da će sadašnja maloprodajna cijena od 200 i više dolara dovesti do toga da će korisnici radije sačekati da cijene padnu prije kupovine uređaja, s obzirom na to da najjeftiniji inteligentni zvučnici koštaju tek pedesetak dolara. On dalje navodi da je zasićenje tržišta dodatni izazov. „Iako je moguće i očekivano da će domovi posjedovati više glasovnih pomoćnika za različite svrhe, postojanje više ekrana u kuhinji, na radnoj ploči ili televizoru natjerat će kupce da počnu tražiti odgovarajući ekosistem.“

Poslovne primjene pametnih ogledala
Pametno ogledalo je vrsta pametnog ekrana koji ima potencijal za kućnu upotrebu i poslovnu primjenu u modnoj i kozmetičkoj industriji. Pametno ogledalo je interaktivno ogledalo opremljeno kamerama, senzorima i elektronskim displejem. Iako tehnologija nije nova, integracija s glasovnim pomoćnicima dovela je do njene šire upotrebe u više sektora. Pametno ogledalo može prikazati informacije kao što su događaji u planeru i nepročitane poruke. Uređaj može puštati muziku u kupaonici, omogućiti praćenje drugih pametnih uređaja, slati prijedloge za šminku i obavljati telefonske pozive. „Maloprodaja i pametni domovi i dalje su referentni sektori za pametna ogledala, pri čemu modna industrija i kozmetika predvode maloprodajni segment“, kaže Fulvio Riva, osnivač i direktor actiMirrora, koji proizvodi pametna ogledala. Uređaji te kompanije mogu evidentirati i prikazivati zdravstvene podatke te omogućiti korisnicima da puštaju muziku i kontrolišu pametne kućanske uređaje. Kompanije Capstone Connected Home i Electric Mirror predstavile su nove proizvode s podrškom za Android i Google Assistant na sajmu CES 2019. Istovremeno, Kohler je na tržište izbacio pametno ogledalo s podrškom za Alexa sistem, koji korisnicima omogućava interakciju s ugrađenim glasovnim pomoćnikom. Druga važna industrija koja širi primjenu pametnih ogledala je maloprodaja, posebno u segmentu modne industrije. Pametna ogledala koja koriste kompanije u tom sektoru mogu prepoznati koje proizvode nose njihovi kupci, kao i predlagati artikle koji bi im se mogli dopasti. U kombinaciji s tehnologijom proširene realnosti, kupci na virtuelan način mogu isprobati i kako im odjeća stoji.

Španski modni brend Zara postavio je pametno ogledalo u jednoj od svojih radnji. Ogledalo prikazuje dostupne artikle za potrošače u zavisnosti od toga kakvu odjeću isprobavaju. Mastercard Smart Mirror omogućava klijentima da pregledaju artikle, pozivaju prodavce koji im donose odjeću te plaćaju karticom bez izlaska iz kabine, a može im služiti i kao svakodnevni konsultant za ljepotu i koristiti ugrađenu kameru za analizu bora, mrlji i začepljenih pora na koži korisnika. Nakon toga ogledalo korisniku sugeriše šta treba učiniti da poboljša stanje svoje kože.

I ovo tržište je u porastu
Prema podacima Research and Marketsa, vrijednost tržišta pametnih ogledala bi, prema prognozama, trebala skočiti sa 2,8 milijarde dolara u 2018. na 4,4 milijarde do 2023. godine. Zbog ogromne količine podataka prikupljenih od korisnika, čini se da će pametna ogledala postati medij za pružanje personaliziranih iskustava, kako u domovima tako i u maloprodajnim objektima. Riva iz actiMirrora kaže da bi pametna ogledala mogla postati pravi „blagoslov“ za vlasnike prodavnica, jer će im omogućiti da šalju „ciljane reklame i personalizirane preporuke, koje su do sada bile ekskluzivna domena maloprodaje preko interneta“. Informacije i analitika do kojih se dolazi na osnovu podataka koje prikupe pametna ogledala „offline“ trgovcima daju još jednu šansu da bolje razumiju potrebe klijenata.

Riva kaže da bi i sektor fitnesa mogao postati tržište za pametna ogledala, pogotovo zato što društvene aplikacije i platforme u sve većoj preoblikuju tu oblast. Međutim, u tom segmentu i dalje postoje brojne prepreke koje treba savladati. „Struktura i fleksibilnost poslovnog modela ključni su zbog nepoznavanja rada s digitalnim rješenjima u slučaju naših klijenata. To je, zapravo, glavni izazov, i to zbog potrebe za sveobuhvatom edukacijom tržišta koja je neophodna za upravljanje projektima“, kaže Riva.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.