2 Juna, 2026
image
Home Kategorija Najave II (Page 22)

Najave II

Inteligencija na rubu videonadzorne mreže

Videonadzor se već dugo vremena oslanja na računarstvo u oblaku (cloud), pri čemu se zapisi s kamera šalju do pozadinskih sistema za podršku, koji obrađuju i analiziraju podatke. To nosi razne nedostatke, uključujući konstantnu potrebu za što većim propusnim kapacitetima mreže i pojavu latencije prilikom odvijanja komunikacije
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Mnogo toga se u industriji promijenilo pojavom tzv. rubnog računarstva, odnosno obrade podataka na rubu mreže. Kod njega se podaci obrađuju na samim kamerama, koje posjeduju napredne analitičke funkcije. Nakon što prepozna sumnjivu osobu, kamera s vještačkom inteligencijom (AI) sama može poslati upozorenje obližnjoj alarmnoj centrali i proslijediti slike i tekst pozadinskim sistemima radi analize ili evidentiranja. Time se skraćuje vrijeme potrebno za prebacivanje podataka između krajnje tačke i oblaka, a potreba za propusnim kapacitetima mreže svodi se na minimum. Nema potrebe naglašavati da je rubno računarstvo, tj. ono koje se odvija na rubu mreže (edge) postalo jako bitan trend. Takva obrada podataka smanjuje potrebu za mrežnom propusnošću i latenciju u komunikaciji. Time se krajnjim korisnicima omogućuje da brže donose odluke u vanrednim situacijama. Kod videonadzora rubno računarstvo se prije svega odnosi na obradu podataka na samoj kameri, što nosi različite prednosti. Rubno računarstvo postaje sve popularniji i rašireniji koncept među organizacijama i krajnjim korisnicima. Dok je za prebacivanje podataka od krajnjih tačaka do oblaka potrebno 150 do 200 milisekundi, od krajnjih tačaka do ruba mreže vam za isto treba samo 10 milisekundi. To nudi efikasniju detekciju i brži odgovor na situacije u različitim vertikalima, naprimjer u proizvodnji.

Prednosti rubnog računarstva
Kod videonadzora rubno računarstvo se manifestira kao obrada videopodataka na samoj kameri, a ne na pozadinskim sistemima. Zahvaljujući napretku tehnologija, današnje IP kamere često imaju dovoljnu procesorsku snagu za korištenje vještačke inteligencije, dubokog učenja i algoritama, poput onih za prepoznavanje lica. Obrada podataka na kameri nudi više prednosti. Ključna je smanjenje potreba za propusnim kapacitetima mreže. „U rubnom računarstvu obrađuju se podaci na rubu mreže, odnosno u blizini izvora podataka. Na taj način se može značajno smanjiti propusni opseg koji je potreban za komunikaciju između senzora, uređaja i podatkovnog centra, posebno ako treba prebaciti podatke koji se tiču isključivo konkretnih situacija i kraćih videosekvenci. U mnogim instalacijama dostupna mrežna propusnost predstavlja ograničenje, zbog čega imamo jako kompresovane videozapise. Izvođenje napredne videoanalitike na previše kompresovanom videozapisu smanjuje preciznost same analitike, tako da obrada izvornih podataka na rubu mreže nudi jasne prednosti“, kaže Mats Thulin, direktor ključnih tehnologija u kompaniji Axis Communications.

„Kada se napredna obrada radi na pozadinskim sistemima, svi tokovi videopodataka koji se analiziraju moraju se prenijeti na servere. Prebacivanje obrade na rub mreže omogućava kreiranje rješenja koja su selektivnija u pogledu onoga što se prenosi preko ograničenih propusnih kapaciteta“, kaže Dave Staudacher, programer u kompaniji Pelco. “Uz pomoć algoritama vještačke inteligencije koji su integrisani s rubnim uređajima, izvlače se i šalju samo konkretne informacije, npr. o nekom pojedincu ili vozilu uhvaćenom na videu. To značajno povećava efikasnost prijenosa informacija i smanjuje propusno opterećenje mreže, uz paralelno održavanje visokog kvaliteta i tačnosti“, kaže Max Fang, direktor proizvoda za IP projekte u kompaniji Hikvision.

Brže reagovanje
Još jedna velika prednost obrade na kameri je smanjenje latencije. Umjesto da se video šalje na pozadinske sisteme na obradu i analizu, kamera koja, naprimjer, ima mogućnost prepoznavanja lica može identificirati neželjenu ili sumnjivu osobu i odmah poslati alarmni signal do centrale. „Identifikacija konkretnih situacija na rubu mreže podržava rad rješenja za lokalne odgovore na njih, u odnosu na zaobilazni i duži put preko pozadinskih servera“, kaže Staudacher. „Rizik od pojave izraženih latencija pri aktiviranju alarma je veći ako se oslanjamo na pozadinske servere za obradu podataka. Međutim, ovaj rizik se smanjuje ako se podaci obrađuju na samoj kameri“, kaže Lei Bennett, zamjenica direktora odjela za sigurnosne proizvode u kompaniji FLIR Systems.

Hibridni pristup
Ipak, ne treba odustati ni od računarstva u oblaku. Zapravo, hibridni pristup mogao bi biti idealno rješenje. „Najbolji videonadzorni sistemi koji koriste rubno računarstvo kombinuju se s rješenjima u oblaku umjesto da isključuju jedni druge. Snimanje se, po potrebi, obavlja lokalno i na rubu mreže koja povezuje digitalne i mrežne videosnimače. Snimci se mogu prenositi i dijeliti, uz mogućnost upravljanja njima s bilo koje lokacije u oblaku. Zastarjeli sistemi videonadzora ne mogu ponuditi slične prednosti u pogledu uštede troškova, smanjenja broja potrebnog osoblja i mobilnosti“, kaže Jeff Whitney, zamjenik direktora sektora marketinga u kompaniji Arecont Vision Costar. „Budući da mrežne kamere, senzori zvuka i drugi slični uređaji na rubu mreže postaju sve sofisticiraniji i kvalitetniji, potreba za balansiranjem računarstva u oblaku i onog na rubu postaje sve važnija, posebno ako želimo pristup kvalitetnim, tačnim i upotrebljivim podacima. Oblak i rub mreže nisu međusobni konkurenti i rješenje leži u kombinaciji oba pristupa“, kaže Thulin.

AI kamere novi trend u videonadzoru
Kod videonadzora rubno računarstvo se odnosi na obradu podataka na samoj kameri umjesto u oblaku. Danas sve više proizvođača nudi takozvane AI kamere, odnosno one s vještačkom inteligencijom. To se odvija u skladu s trendovima širenja rubnog računarstva. Tipovi analitike koje podržavaju AI kamere su raznoliki. „Oni uključuju ljudska lica, stas, gestikulaciju, držanje, pokrete, spol, starost, analizu glasa i jezika, kao i analitiku koja može identificirati predmete, arhitekturu, hranu, biljke i životinje“, ističe Wu. Prednosti korištenja ovih algoritama na rubnim uređajima su višestruke. „Računarstvo na rubu mreže omogućava trenutni odgovor na situacije, u isto vrijeme kada ih kamera otkriva i prepoznaje. Nema potrebe za slanjem videozapisa do pozadinskih sistema na analizu. Zbog toga se minimizira i utrošak mrežnih resursa u pogledu propusnosti. Štaviše, budući da se video može pohranjivati i na rubu, štedi se i na troškovima pohrane u oblaku. Kamere koje rade na rubu mreže se mnogo lakše instaliraju u poređenju s pripremom servera i pratećeg softvera. Na kraju, ljudi su uvijek zabrinuti zbog privatnosti, a rubne kamere koje pokrivaju samo lokalni nivo mogu ublažiti njihove brige“, kaže on.

Kao primjer može poslužiti AI kamera kompanije AndroVideo, koja podržava prepoznavanje lica, procjenu držanja, identifikaciju ljudi i njihove dobi i spola. „Prepoznavanje lica se vrši na kameri. Čim kamera otkrije pojedinca koji se nalazi na crnoj listi ili neko lice kojem tu nije mjesto, ona automatski pohranuje slike i tekst na SD karticu za potrebe pristupa krajnjeg korisnika. Nadalje, ako korisnik to želi, kamera putem interneta također može slati upozorenja do alarmne centrale, kao i na korisnikov mobilni uređaj“, objašnjava Wu. Kada su u pitanju komponente, jedinica za obradu podataka i senzor slike igraju ključnu ulogu. „Jedinica za obradu može biti centralna procesorska jedinica, jedinica za grafičku obradu ili neuronsku mrežu, kao i jedinica za procesiranje tenzora. Ona određuje koliko moćan i sofisticiran model vještačke inteligencije jedan sistem može podržati“, kaže Wu.

Primjena AI kamera
Primjene kamera s vještačkom inteligencijom su raznolike. „Čak i površan spisak sigurno bi obuhvatio primjene u segmentu sigurnih gradova, kao što su zaštita od požara, saobraćaj i policija, a tu su i videoigre, zdravstvo, obrazovanje i komunalije“, kaže Staudacher.„U konačnici, svaki sektor će imati koristi od naprednije inteligencije u sistemima videonadzora. Automatizirane mjere će se poduzimati na osnovu podataka koji se prikupljaju uživo, a pomoću razumijevanja ranijih situacija. Naprimjer, tu su zvučna upozorenja osobama koje se nepotrebno zadržavaju u blizini objekata ili se sumnjivo ponašaju. Ona će biti od koristi sigurnosnom osoblju, a brži odgovori na incidente će podići ukupni nivo javne sigurnosti“, smatra Thulin. Pored sigurnosti, sve više AI kamera ovog tipa može se koristiti i za prikupljanje informacija u sferi poslovne inteligencije. „Naprimjer, VIP kupci često učestvuju u posebnim marketinškim promocijama ili sličnim inicijativama i kamere ih mogu lakše prepoznati kako bi im osoblje moglo pružiti adekvatnu vrstu usluge u pravom trenutku“, kaže Fang. „Pored brojnih sigurnosnih prednosti, sistemi vještačke inteligencije koji su integrisani s kamerama mogu odgovoriti na veliki broj zahtjeva koje pred njih stavljaju kompanije. Tu, npr., spada automatsko popunjavanje polica u maloprodajnim objektima kako kupci biraju odgovarajuće proizvode i stavljaju ih u svoje korpe. U kancelarijskom okruženju, nakon što zaposlenik iznese zalihe iz magacina, zamjenski artikli se mogu odmah evidentirati za narudžbu i tako zadržati postojeći nivo opskrbljenosti“, kaže Whitney.

Napredak hardverske tehnologije
Osnovne ključne komponente AI kamera su senzori slike i procesor. Senzor je potreban za efikasnu izradu slika u različitim uvjetima osvjetljenja. Isto tako, za pokretanje algoritama vještačke inteligencije potreban je napredan procesor. „U poređenju s konvencionalnim sigurnosnim kamerama, AI kamere postižu odlične performanse sa svojim GPU čipsetima, koji im nude jači kapacitet za obradu, manju potrošnju energije i kvalitetnije hlađenje“, kaže Fang. Kako je vještačka inteligencija dobijala na važnosti, širile su se i opcije za čipove izvan postojećih CPU i GPU rješenja. „Potrebe za kapacitetima za obradu kod neuronskih mreža zahtijevaju novu hardversku arhitekturu koja je projektovana za rad s velikom količinom matematičkih operacija. Donedavno su korisnici morali birati između GPU-a (grafička procesorska jedinica) ili CPU-a (centralna procesorska jedinica). Arhitektura GPU-a više odgovara zahtjevima za obradu neuronskih mreža i zbog toga se većina industrije razvija na NVIDIA GPU hardveru“, kaže Bennett. „Danas proizvođači čipova nude hibridne arhitekture čipova koje su optimizirane za potrebe obrade podataka u neuronskim mrežama. One kombinuju jezgro CPU procesora s onim što se obično naziva materijal neuronske mreže ili mnoštvo množitelja. To je dovelo do pojave izuzetno snažnih čipseta koji su mnogo jeftiniji i rade uz znatno slabije napajanje. Većina modernih videonadzornih kamera danas u kućištu ima jedan ili više standardnih integrisanih krugova sa sistemom na čipu (SoC), na kojima se pokreću firmver i operativni sistem uređaja (obično Linux)“, kaže Whitney.

Kako razlikovati AI kamere?
Jedan od načina je razlikovanje kamera prema performansama algoritma vještačke inteligencije i kriteriju preciznosti. „Ključ je u preciznosti i performansama AI algoritma. Na to znatno utječe kvalitet podataka koji se koriste za obuku neuronske mreže. Postoji više načina da pogriješite prilikom kreiranja podataka za obuku mreže, tako da je ovo ključni faktor razlikovanja kod ovih kamera“, kaže Bennett. Kamere se mogu razlikovati i po funkcijama koje nemaju veze s vještačkom inteligencijom. Tu, naprimjer, spada vrijeme potrebno za razvoj proizvoda za tržište i sposobnost rješenja da odgovori potrebama određenih vertikala. „Najefikasniji pristup primjeni vještačke inteligencije može biti fokusiranje na posebne tržišne potrebe ili zahtjeve. To može uključivati partnerstvo sa specijaliziranim proizvođačima ili sistem-integratorima koji iza sebe imaju praksu i stručnost na tržištima kao što su maloprodaja, skladištenje, transport, ugostiteljstvo ili obrazovanje. Ovo može biti poželjna opcija umjesto generalnog pristupa koji se fokusira na tržište kamera opće namjene“, kaže Whitney.

Kako se AI kamere i pohrana podataka na rubu nadopunjuju
Kod videonadzora računarstvo i pohrana na rubu se međusobno nadopunjuju. Cilj oba segmenta je minimizirati potrebe za propusnim kapacitetima i poboljšati ukupne performanse sistema. Primjena rubnog računarstva za videonadzor postaje sve značajniji trend. On se najviše ističe u primjeni tzv. AI kamera, koje samostalno obrađuju kompleksne podatke umjesto da ih šalju do pozadinskih sistema na analizu. Na sličan način korisnici ovih kamera mogu imati korist od pohrane na rubu mreže, što se može izvesti na nekoliko načina. Kamera može poslati video do lokalnog mrežnog videosnimača (NVR), koji se također nalazi na rubu mreže, a osim toga, vještačka inteligencija na kameri sama može odrediti šta je bitno, a šta nije. U prvom slučaju kamera pohranjuje konkretnu sliku ili video na SD kartici. Bez obzira na odabranu opciju, pohrana na rubu otklanja potrebu da se video konstantno šalje do oblaka jer to može biti skupo. „Odnos pohrane na rubu mreže i AI kamera je međusobno nadopunjujući. AI kamerama treba rubna pohrana, što uključuje i mrežne videosnimače. Kod rubne pohrane ranije zabilježeni tokovi videopodataka mogu se smjestiti na rub mreže i neće biti problema s propusnim kapacitetima jer se sami uređaji nalaze na intranetu. U skladu s tim, strukturirani podaci se obrađuju i šalju do centra. Time rubna pohrana podataka može značajno smanjiti zahtjeve za propusnošću i povećati ukupne performanse“, kaže Fang.

„S obzirom na količine podataka koje generišu moderne videonadzorne kamere, njihova obrada na rubu će omogućiti da se prepozna šta i kada treba pohraniti ili poslati na centralni server. Zbog toga će i pohrana na rubu postati održivije rješenje i smanjiti zahtjeve u pogledu mrežne propusnosti“, kaže Thulin. Važno je, ipak, napomenuti da pohrana u oblaku ili na rubu mreže zavisi od konkretne primjene.

I SD kartice dobijaju na važnosti
Kod pohrane videa i slika na kameri morate posjedovati kvalitetnu SD karticu sposobnu za intenzivno pisanje podataka. „Upotreba AI kamera postavlja krupne zahtjeve pred SD kartice. Preciznije rečeno, kada se neka osoba pojavi u određenoj zoni, to se tretira kao događaj. Da bi zabilježila događaj, odnosno kreirala strukturirane podatke, SD kartica počinje vršiti upis podataka za tu instancu. Ako se neki drugi događaj desi već u sljedećoj minuti, pisanje se vrši po drugi put. Svi ti događaji se mogu dešavati i nasumično, što znači da SD kartica mora često vršiti pisanje. Odatle proizlazi zahtjev za SD karticama u AI kamerama koje podržavaju često i nasumično pisanje“, kaže Fang. Srećom, danas je dostupno sve više SD kartica za potrebe industrije i pratećeg videonadzora. „Firmware na SD karticama koji nude neki proizvođači sada podržava kontinuiranu upotrebu i snimanje. On nudi primjenu uz više miliona sati srednjeg vremena između kvarova (MTTF) čime ovi uređaji postaju pravi i profesionalni video sistemi. Standardne komercijalne SD kartice nemaju mogućnost sprečavanja pada broja sličica u sekundi tokom rada u potencijalno ekstremnim ambijentalnim uvjetima u kakvim rade kamere. Međutim, tu mogućnost vam nude video kartice najnovije generacije nekih proizvođača“, kaže Whitney.

Pohrana na rubu više nije iznimka
Kao i kod računarstva na rubu, i rubna pohrana postaje sve popularnija opcija. Uz razvoj ovog trenda, ključnu ulogu ima i primjena memorijskih kartica koje su optimizirane za kontinuirano pisanje podataka i snimanje materijala. Kod videonadzora pohrana obično podrazumijeva snimanje videozapisa na serveru, odnosno na videosnimaču na samoj lokaciji ili u oblaku. Iako je u osnovi efikasna, ova arhitektura ima određene nedostatke. „Lokalna instalacija mrežnih videosnimača, mrežne opreme i softvera za upravljanje videom je skupa. Održavanje IT opreme i njen nadzor su također skupi i većina ih malih firmi obično nema u opisu poslova“, kaže David Henderson, direktor marketinga za industriju i potrošače u poslovnom segmentu u kompaniji Micron. Zbog toga se danas sve više pažnje usmjerava na rubnu pohranu, odnosno na snimanje videa na microSD karticu u kameri. Ova pohrana se već dugo koristi kao rezervno sigurnosno rješenje, pri čemu kamera vrši pohranu na microSD karticu samo u situacijama kada mreža otkaže ili postane nestabilna. No, ovaj tip pohrane danas ipak postaje primarni izbor, ponajvše zahvaljujući napretku tehnologije. „Znamo da je napredak u tehnologiji postojane memorije omogućio razvoj rubnih modela koji nude manje troškove i bolje performanse. Budući da se primarni videozapisi pohranjuju lokalno na kameri, ovi sistemi zahtijevaju manju propusnost mreže i eliminišu troškove pohrane u oblaku, uz ponudu bolje skalabilnosti i nižeg ukupnog troška vlasništva u odnosu na rješenja za pohranu u oblaku“, kaže Henderson.

Kako odabrati microSD karticu?
Da biste maksimalno iskoristili rubnu pohranu, potrebna vam je microSD kartica koja je dovoljno kvalitetna za potrebe videonadzora i cjelodnevnog snimanja. „Ključne razlike između microSD kartica za komercijalnu upotrebu i onih za videonadzor leže u NAND flash tehnologiji koja se koristi na kartici, kvalitetu optimizacije za cjelodnevno snimanje videozapisa i načinu testiranja i kontrole NAND tehnologije. Danas je česta greška upotreba komercijalnih microSD kartica za videonadzor. Snimanje na ove microSD kartice tokom 12 ili više sati dnevno obično znači da će memorijska kartica otkazati u roku nekoliko mjeseci nakon instalacije“, kaže Henderson.

Zato Henderson predlaže kupovinu microSD karticu industrijske klase uz nekoliko kriterija.
Kapacitet za pohranu: Može li željeno rješenje podržati rubnu pohranu arhiviranog videomaterijala u intervalu od dvije sedmice ili čak i mjesec dana, u željenoj rezoluciji i s odabranim tehnikama kompresije? Uz kontinuirano snimanje videonadzornih zapisa visokog kvaliteta, korisniku će trebati kvalitetniji uređaj za pohranu.
Izdržljivost i kvalitet: Može li rješenje za rubnu pohranu ponuditi robusnost i fabričku izdržljivost potrebnu za najmanje trogodišnji, pa i duži rad na terenu? Tipično videonadzorno rješenje mora biti učinjeno izdržljivim i potpuno otpornim na vremenske prilike. Kako bi se smanjili troškovi održavanja i stavljanja izvan funkcije tokom servisiranja, kao i ukupni troškovi, ključno je nabaviti izdržljive uređaje s mogućnošću rubne pohrane za potrebe videonadzora. Na taj način se može izbjeći skupo servisiranje na licu mjesta kao i transport kartica koje trebaju zamijeniti pokvarene modele.
Efikasnost snimanja: Zadovoljava li rješenje za rubnu pohranu zahtjeve iz ugovora o korisničkom nivou usluge (SLA) za kvalitet podataka? Neprekidno snimanje videozapisa na uređaj za pohranu može uzrokovati probleme s brzinom prikaza videa. Rubni uređaj za pohranu mora optimizirati performanse snimanja za potrebe videonadzora kako bi se smanjio rizik od gubitka podataka.
Henderson navodi primjer microSD kartice kompanije Micron u kojoj trenutno radi. Ova kartica industrijske klase je posebno dizajnirana za rad u okruženju IP videonadzora i posjeduje visoku gustinu pohrane za kapacitete od 32, 64, 128 i 256 GB, koja, ako se zadovolje određeni uslovi, podržava tri godine kontinuiranog i cjelodnevnog snimanja i dva miliona sati srednjeg vremena između kvarova.

Kako do veće sigurnosti u farmaceutskoj industriji?

U sigurnosnoj industriji farmaceutski sektor često se tretira kao segment zdravstva. Iako to može imati smisla, on je ipak samostalna vertikala koja zahtijeva poseban tretman. Potražnja za rješenjima u farmaceutskom sektoru jača s obzirom na očekivan brz rast sektora i interesa za prateće sigurnosne rizike. U nastavku analiziramo ključne prijetnje u farmaceutskom sektoru, prateća rješenja i primjere njihove implementacije
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Vertikala zdravstva u sigurnosnoj industriji često dobija mnogo pažnje zbog svojih specifičnih potreba, mada se o potrebama farmaceutskog sektora u kontekstu sigurnosti često ne razgovara dovoljno. Ipak, očekuje se da će farmaceutska industrija između 2017. i 2021. godine rasti uz složenu godišnju stopu od gotovo 6 posto. Kada su u pitanju rast i trendovi u segmentu sigurnosti tog sektora, izvjesno je da će američko tržište najbrže rasti, a slijedit će ga Kina. Ove podatke iznio je Business Research Company. Njih potvrđuje i Paul Baratta, menadžer poslovnog razvoja za zdravstvo u SAD-u u kompaniji Axis Communications. Govoreći o američkom tržištu, on dodaje da farmaceutska industrija i dalje raste kroz akvizicije i otkupe. „Jedna od glavnih briga menadžera u sektoru biofarmacije je zaštita osoblja, proizvoda i informacija. Velike korporacije su pokrenule programe restrukturiranja zbog pritisaka na distribuciju opioida, koji igraju ulogu u preusmjeravanju fokusa s proizvoda na istraživanje i razvoj“, kaže Baratta.

Faktori poticaja rasta
Promjena trenda dovela je do većih ulaganja u klinička ispitivanja i preusmjeravanja sredstava u razvoj i kvalitetniju zaštitu od cyber napada i industrijske špijunaže. Osim toga, kombinacija smanjenja broja osoblja, konsolidacije kompanija, intenzivnijih istraživanja i općenito pojačana zaštita igraju važnu ulogu u potražnji za nadogradnjom sistema kontrole pristupa i videonadzora. To uključuje i sisteme za upravljanje videom (VMS), kamere i audioopremu. „Trend uključuje pad broja osoblja i veći fokus na tehnologiju, budući da se biofarmaceutski sektor morao izvući iz lošeg poslovanja i osloboditi pritiska države na distribuciju opioida i njihovu zloupotrebu. I ovaj trend će biti prisutan u narednih tri do pet godina, kako se konsolidacija kompanija nastavlja. Osim toga, dolazi i do objedinjavanja proizvodnih pogona, distributivni centri se otvaraju bliže kupcima, a raste i broj informatičkih i industrijskih tajni pomoću kojih se želi ostvariti prednost na tržištu“, objašnjava Baratta.

Trendovi dovode do većeg zamaha rasta
Paralelno s rastom, u farmaceutskoj industriji su prisutni i strogi propisi. Eric Green, menadžer marketinga proizvoda u kompaniji Honeywell, vjeruje da će se rast nastaviti, ali da će ga u dolazećim godinama pratiti i strožija regulativa. No, možda bi za pružatelje sigurnosnih usluga i sistem-integratore neki novi podsegmenti unutar farmaceutske vertikale mogli biti još zanimljiviji.
„Unutar ove industrije pojavilo se i jedno sasvim novo tržište povezano s legalizacijom marihuane na državnom i lokalnom nivou širom Sjedinjenih Američkih Država i Kanade“, smatra Jeff Whitney, zamjenik direktora marketinga u kompaniji Arecont Vision Costar. „Proizvodni objekti se grade ili su već završeni i obuhvaćeni su strogim zahtjevima u pogledu vođenja evidencija i potrebe za naprednijom sigurnošću. Osnovan je veliki broj novih kompanija s ciljem iskorištavanja ove prave farmaceutske zlatne groznice. Paralelno s tim, i postojeće kompanije u sektoru farmacije i izvan njega danas ulaze na ovaj teren“, kaže on.
To otvara potpuno nove mogućnosti za igrače u sigurnosnoj industriji koji posluju izvan poznatih kanala proizvodnje, opskrbe, prodaje, distribucije i maloprodaje za potrebe farmaceutskog sektora. Oni dolaze iz oblasti kao što su fizička zaštita, videonadzor, kontrola pristupa i cyber sigurnost.

Trendovi na globalnom tržištu
SAD je trenutno najbrže rastuće tržište lijekova, za koje se očekuje nastavak rasta po složenoj godišnjoj stopi od četiri do pet posto, navode u kompaniji IQVIA. Slijedi ga Kina s prognoziranom stopom rasta između tri i šest posto. Trenutno je u Sjedinjenim Američkim Državama obnovljena debata o cijenama i pravilima za nadoknade iz polica osiguranja. Iako promjene police osiguranja možda neće utjecati na sektor kao takav, svaka promjena cijena smanjila bi marže za proizvođače, ugrozila njihove budžete i smanjila sposobnost ulaganja u sigurnosna rješenja.

Prijetnje i rizici s kojima se suočava farmaceutski sektor
Vertikala zdravstva kao cjelina zaslužuje posebnu pažnju sektora sigurnosti zbog svojih specifičnosti. Farmaceutska industrija suočena je s izazovima u pogledu zaštite intelektualnog vlasništva i reputacije brenda, a da pri tome mora ispoštovati i stroge regulatorne zahtjeve, smatra Green. „Neuspjeh u bilo kojem od ovih segmenata može vas koštati milione. Osim tehničke sigurnosti, rješenja kompanije Honeywell Security kupcima nude i pomoć prilikom utvrđivanja i primjene procedura usklađivanja s propisima. Ona posjeduju i napredne funkcije za vođenje evidencije, što pomaže u pripremi dokaza o usklađenosti s propisima“, dodaje Green. Za sistem-integratore pravilno razumijevanje prijetnji od suštinske je važnosti ako žele pružiti kvalitetna rješenja.

Šta nude sigurnosna rješenja?
Integracija je ključna za uspostavu sveobuhvatnog upravljanja sigurnošću u ovoj vertikali. U zavisnosti od namjene proizvoda i pratećih procesa, svaka kompanija se razlikuje od drugih prema potrebama za koje se traže različita rješenja. Na višem nivou nekoliko komponenti mogu se smatrati dijelom integrisanog rješenja za sigurnost i zaštitu.

Integrisana kontrola pristupa i videonadzorna rješenja
Najvažnija komponenta su elektronski sistemi kontrole pristupa koji se integrišu s protivprovalom i IP rješenjima s funkcijama nadzora s udaljene lokacije. Rick Tampier, direktor prodaje i proizvodnih strategija u kompaniji Red Hawk Fire & Security, odnosno ADT Commercial, navodi da uspješno kombiniranje tri tehnologije omogućava kompanijama da ponude dvostruki sistem autorizacije. Kod njega se odgovarajuća kartica za kontrolu pristupa mora koristiti paralelno s unosom šifre za aktiviranje ili deaktiviranje protivprovalnog sistema. Kada dođe do ugrožavanja sigurnosti, IP videonadzorni sistem omogućava daljinski uvid u stanje nadziranog područja. Sistem kontrole pristupa također može aktivirati alarm i u slučaju provaljivanja vrata ili njihovog nasilnog otvaranja.

Praćenje kritičnih parametara jedna je od ključnih funkcija jer čak i najmanje odstupanje od zadatih temperaturnih vrijednosti može prouzrokovati potencijalno životno opasne situacije u slučaju negativnog utjecaja na lijekove ili njihove komponente. Inventar lijekova vrijedan je više miliona eura i problemi s njim mogu dovesti do značajnih gubitaka za kompaniju. Zato su mu potrebna rješenja koja izlaze izvan okvira jednostavnih alarma. Naprimjer, ADT Commercial nudi alate za nadzor koji su dizajnirani za aktiviranje alarma u slučaju da temperatura ormarića ili sefova za lijekove pređe dozvoljene temperaturne vrijednosti.

Krađa proizvoda i intelektualnog vlasništva
Lijekovi su veoma skupi, a osjetljivi na okolinske uvjete. Zato je potrebno osigurati da se farmaceutskim proizvodima rukuje na siguran način. Zaštita farmaceutskih formula je nužna iz poslovnih razloga, a i kako bi se izbjegli problemi poput krivotvorenja lijekova. „Formule, lijekovi i komponente lijekova su skupi i podložni krađi. Ako se ne pohrani pravilno, inventar čija temperatura ide izvan dozvoljenih granica, čak i u kratkom vremenskom intervalu, može ugroziti život pacijenata. Ako farmaceutske kompanije nisu u stanju da ponude dokaze o usklađenosti s propisima ili se ustanovi da se oni krše, prijete im zatvaranje ili potencijalni višemilionski gubici, uz narušavanje ugleda i šansi za nastavak poslovanja“, kaže Tampier.

Sigurnost i prevencija štete
Pored sigurnosnih rizika, operateri farmaceutskih proizvodnih pogona i laboratorija suočavaju se s izazovima koji se tiču sprečavanja i ograničavanja nastanka štete koja može dovesti do velikih gubitaka. Isto važi i za sprečavanje obustave proizvodnje i smanjenje rizika po ljude i imovinu koji se odnose na požare i zaštitu života. „Svaki objekt zahtijeva izradu procjene opasnosti kako bi se identificirali rizici i preduzele odgovarajuće zaštitne mjere koje mogu uključivati umreženu vatrodojavnu centralu za detekciju požara, ugljik-monoksida, dima i topline, kao i sisteme detekcije visoke osjetljivosti namijenjene posebnim izvorima prijetnji“, napominje Tampier.

Cyber sigurnost
Danas nijedna industrija nije imuna na prijetnje iz sfere cyber sigurnosti. S obzirom na visoku vrijednost intelektualnog vlasništva kojim farmaceutske kompanije raspolažu, osiguravanje kvalitetne zaštite podataka igra ključnu ulogu. „Farmaceutske organizacije koje se bave pitanjima cyber sigurnosti često analiziraju potencijalne rizike, uključujući i procjenu ranijih slučajeva ugrožavanja sigurnosti“, kaže Whitney. „Kompanija se nakon toga može fokusirati na identifikaciju i saniranje najosjetljivijih tačaka i sistema kod kojih postoji opasnost od nezakonitog ili zlonamjernog upada u sistem i izmjene ili brisanja podataka. Ona može poboljšati kontrolu pristupa sistemima i podacima i primijeniti nove najbolje prakse u oblasti cyber sigurnosti uz praćenje evolucije industrijskih standarda.“

Regulatorni zahtjevi
Farmaceutske kompanije se suočavaju sa širokim spektrom prijetnji: od ilegalnih upada, pljački, unutrašnjih i vanjskih krađa do kvarenja i kontaminacije robe. Ipak, to je izrazito regulisana industrija, posebno na razvijenim tržištima. Kompanije se moraju pridržavati različitih državnih i saveznih propisa. Mnogi podrazumijevaju stroge kontrole kakva je, naprimjer, obaveza apotekarskog osoblja da bude prisutno prilikom ulaska drugih uposlenika u zaštićene prostorije. Whitney smatra da farmaceutske kompanije posluju u složenim zakonskim uvjetima, uključujući zakone, propise i smjernice za industriju. „U SAD-u je Agencija za hranu i lijekove uvela set zakona iz kodeksa saveznih propisa koji predviđa mjere kontrole u svim fazama procesa, uključujući provjeru sistema i vođenje elektronske evidencije. I druge zemlje imaju slične propise“, kaže Whitney. I na Starom kontinentu se primjenjuju strogi propisi. Evropska agencija za lijekove propisuje standarde proizvodnje za zemlje Evropske unije i koordinira provjere usklađenosti sa standardima.

Rješenja za kontrolu kvaliteta zraka
U nekim slučajevima Agencija za hranu i lijekove zahtijeva da se određeni objekti pridržavaju zahtjeva u pogledu režima izmjene zraka. Rješenja za serijsko zaključavanje su prikladna u ovim situacijama. Ovo rješenje koristi više vrata koja su povezana sa „čistim okruženjem“. Dizajn uključuje vremenski programirano zaključavanje u kojem osoblje može otvoriti samo jedna vrata u određenom intervalu, pri čemu se kod svakog ulaska aktivira ventilator koji cirkuliše i čisti zrak od nečistoća u svakoj prostoriji. To se radi u dva do tri intervala za svaka vrata.

Protivpožarna zaštita i razglas
Tampier navodi da je u zavisnosti od konkretnog vida primjene dostupno više opcija za suzbijanje požara, uključujući vlažne, suhe, preventivne i otvorene prskalice. Sistemi koji koriste gas, pjenu i vodenu maglu su također primjenjivi za ovu namjenu, zajedno s tehnologijama za rano otkrivanje dima, optičku detekciju plamena i sistemima za gašenje požara na bazi vode ili čiste tvari. „Sistemi za suzbijanje požara pomoću čistih tvari pogodni su za zone s osjetljivom opremom u kojima se nalaze i ljudi, kao što su laboratoriji za lijekove, računarske sobe i prostorije za kontrolu procesa. Tekućine čiste tvari liče na vodu, ali ne uzrokuju oštećenja koja se obično povezuju s vodom koja gasi požar“, kaže Tampier. Sistemi za obavještavanje i evakuaciju pomažu u obavještavanju i upozoravanju korisnika objekta u slučaju vanrednih situacija poput prirodnih katastrofa, požara i nesreća, kao i fizičkih prijetnji ili napada. Razglasi mogu trenutno obavještavati velike grupe ljudi u slučaju vanrednih situacija i tako ubrzati odgovor na njih i potencijalno spasiti ljudske živote.

Rješenja za apoteke
Apotekama trebaju tehnologije slične onim za, naprimjer, filijale banaka, što uključuje protivpožarnu zaštitu, zaštitu ljudi, sigurnosne tehnologije, sisteme kontrole pristupa s kontrolom vrata i senzorom za pokrete, bežične ili žičane alarme za slučajeve pljačke ili prijetnji, IP kamere za rad unutar i izvan objekta, pneumatske transportne cijevi s dvosmjernim audiom i videom te eventualno stakla i prozore otporne na metke i posebne ladice i šalterska stakla za apoteke.

Rješenja za zaštitu sefova i distributivnih centara
I zaštita farmaceutskih sefova i distributivnih centara je važan zadatak, kaže Baratta. Ovu oblast se tretira kao segment sigurnosti na najvišem nivou. „Često se u takvim centrima nalaze zalihe i eksperimentalni lijekovi koji su vrijedni više miliona dolara. Razvoj sigurnosnog programa koji će pokriti sve, od perimetra do sefa, najvažnija je komponenta zaštite osoblja i proizvoda. Standardi zaštite perimetra su brojni, počevši od vanjskog perimetra, visokih ograda i podzemnih prepreka koje sprečavaju ulazak u objekat kopanjem ispod njega, sve do termalnih i vizuelnih kamera, sirena i radara“, kaže Baratta.
Postoji nekoliko funkcija kontrole pristupa koje su često uključene u ove sisteme radi vođenja evidencije o tome ko ulazi, kada i gdje. Instalacija videonadzornog sistema izvan objekata i prostorija omogućava identifikaciju ljudi i vozila koji se kreću u blizini farmaceutskih sefova. Primjena analitike za praćenje ljudi koji se zateknu u blizini ograđenog prostora ili se penju preko ograde s namjerom da uđu u krug objekta mora se tretirati kao standard. Osim toga, treba instalirati i alarme za detekciju upada i osigurati dovoljno široku pokrivenost videom za svaki vid transporta proizvoda kroz distributivne centre i izvan njih. Sistem se može podesiti tako da aktivira alarm koji obavještava sigurnosno osoblje ili, po potrebi, policijske snage.

Izazovi cyber sigurnosti i integracija s operativnom tehnologijom
Odjeli koji bave informacijskom (IT) i operativnom tehnologijom (OT) imaju iskustvo u primjeni zakona, propisa, industrijskih standarda i smjernica. OT odjeli se uglavnom bave sigurnošću u svim fazama proizvodnje, testiranja, razvoja, skladištenja i isporuke, dok se IT tradicionalno fokusira na mrežu, sisteme i zaštitu podataka. „Granice između odjela postaju sve tanje zbog stalne prisutnosti i porasta broja prijetnji od cyber napada. Ovi faktori utječu na procjenu rizika, povjerenje dioničara i operativne aktivnosti. Industrijska oprema sve više koristi povezivanje preko interneta stvari, odnosno prateću mrežnu infrastrukturu u kombinaciji ili paralelno sa IT sistemima. Internet stvari je od velike koristi za proizvodnju, ali bez pratećeg podizanja nivoa sigurnosti on može pojačati izloženost rizicima od cyber napada, poslovne špijunaže, neovlaštenog rukovanja, terorizma, akcija aktivista i krađa podataka i proizvoda“, smatra Whitney. Organizacije u farmaceutskoj i drugim proizvodnim industrijama danas traže provođenje kontrole sigurnosti i procjene rizika za svaku opremu unutar lanca opskrbe, proizvodnog procesa i postupka skladištenja i otpreme. Ovaj trend uključuje i njihove partnere i dobavljače. On će se nastaviti razvijati i postepeno pretvarati u nove sigurnosne standarde farmaceutske industrije, najbolje prakse i različite zakone širom svijeta.

Česta meta
Baratta navodi da je studija kompanije Deloitte otkrila da je farmaceutska industrija glavna meta cyber kriminala u cijelom svijetu. To uzrokuje štetu od više miliona američkih dolara usljed krađe intelektualnog vlasništva. „Biofarmaceutska industrija je stalno na udaru hakera koji svakodnevno vrše napade. Najbolja odbrana je intenziviranje procesa obuke kao i podizanje nivoa svijesti uposlenika o potencijalnim prijetnjama. Pravila su jednostavna. Ako ne prepoznate pošiljatelja emaila, nemojte otvarati ili preuzimati priloženu datoteku. Isto tako, ako negdje pronađete diskove, nikada ih nemojte priključivati na uređaje koji su u vlasništvu kompanije. Antivirusni programi i firewall predstavljaju tek minimum zaštite od malicioznih napada hakera“, kaže Baratt

Ključni prioriteti
Green se slaže s navedenim i dodaje da su IT odjeli često u centru pažnje kada je u pitanju zaštita integriteta podataka i imovine. Ipak, takav pristup vas može puno koštati na duže staze. „Operativne tehnologije odnosno sistemi koji nadgledaju, kontroliraju i štite procese, opremu i operativno okruženje također mogu poslužiti kao ulazna tačka za napade. Kao takvim im je često potrebno jednako ili više pažnje u današnjem kontinuirano umreženom tehnološkom ambijentu“, navodi Green i pojašnjava kako je na ponuđaču rješenja za fizičku sigurnost da ponude funkcije i alate koji su neophodni ne samo za zajednički rad s drugim tehnologijama, nego i za jačanje cyber sigurnosti u okruženjima u kojim se koriste proizvodi kompanije. “Naši proizvodi prolaze opsežno testiranje i preglede iz oblasti cyber sigurnosti. Kontinuirano pratimo standarde i najbolje prakse vezane za softver za cyber sigurnost kako bismo osigurali da se naši proizvodi mogu sigurno integrisati u radna okruženja naših klijenata“, zaključuje on.

Kako do zaštite poslovnih informacija
Zaštita podataka koji su pogrešnim rukama mogu nanijeti štetu preduzećima prioritet je većine farmaceutskih kompanija. Baratta dodaje i da se efikasna cyber sigurnost fokusira na procjene rizika i poduzimanja efikasnih mjera za njihovo ublažavanje kroz odgovarajuće korake koji uključuju zaštitu svih uređaja lozinkom. „To uključuje i sve sigurnosne uređaje koji su dio mreže. Oni moraju biti zaštićeni od upada, backdoor napada pa čak i od proizvođača koji nude portale za usluge preko kojih strane vlade mogu dobiti pristup vašoj IT infrastrukturi“, dodaje Baratta. Od ključne je važnosti da se sigurnost i smanjenje rizika prvenstveno postižu odgovarajućim lozinkama, firewallom, testiranjem i obukom korisnika i uposlenika. Kako sigurnosni uređaji mogu poslužiti kao kanali za upade u sistem, za njih su dostupni različiti vodiči za jačanje otpornosti na napade ovog tipa.

Cyber sigurnost i konekcijski protokoli u pametnim HVAC sistemima

U usporedbi s tradicionalnim, pametni HVAC sistem nudi određene prednosti, uključujući manju potrošnju energije, održavanje samo u slučaju potrebe, predviđanje problema u radu te automatsko i daljinsko podešavanje sistema.
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Nekoliko pitanja treba imati u vidu prije nego što se pametni sistem za grijanje, ventilaciju i klimatizaciju (HVAC) instalira: je li objekat star ili nov, koji bežični protokoli bi se trebali koristiti za pametni sistem, ima li sistem dovoljnu cyber zaštitu itd. Tržište pametnih HVAC sistema obećava. Potrebe su odnedavno proširene sa stambenih objekata i na komercijalne, što znači da takvi sistemi sada omogućavaju udoban rad i za ljude u uredima.

Pametni HVAC sistem pomaže u uštedama
Pametni sistem za grijanje, ventilaciju i klimatizaciju na centralnom je mjestu u objektu, odgovoran je za osiguravanje ugodne temperature i protoka zraka za ljude, bez obzira na to je li napolju toplo ljetno poslijepodne ili snježni zimski dan. Kako se objektima dodaju pametni elementi kao što su predviđanje i daljinska kontrola, i ti sistemi postaju “pametni”. Oni imaju nekoliko prednosti za objekte i njihove stanare, a prvenstveno je riječ o omogućavanju energijske efikasnosti, održavanju zgrada, predviđanju performansi i automatskom podešavanju. Generalno su u stanju smanjiti operativne troškove i omogućiti bolje iskustvo življenja. U nastavku objašnjavamo neke od njihovih prednosti.

Ušteda energije se, naprimjer, postiže tako što pametni HVAC sistemi stalno zahtijevaju praćenje performansi i optimalne uslove. Kao rezultat toga, sistem mora provoditi dijagnozu i predviđanje potrošnje energije, dijagnozu modela predviđanja kvarova te koristiti modele prediktivnih kontrola s ciljem uštede energije.

Održavanje zasnovano na stanju sistema omogućava im da automatski identifikuju probleme u radu, omogućavajući time njihovu vidljivost u svim upravljačkim centrima i sistemima. Umjesto zakazivanja redovnog održavanja, to se sada može raditi isključivo po potrebi.

Predviđanje problema u radu se provodi zahvaljujući inteligenciji i mašinskom učenju ugrađenom u pametne HVAC sisteme. Nekoliko senzora je instalirano u različitim dijelovima sistema, tako da on može predvidjeti kada će doći do problema tako što će analizirati sve podatke prikupljene pomoću senzora, uključujući datume instalacije i promjene u performansama.

Prilagodba promjenama
Automatski i daljinski implementirane promjene u sistemu provode se pomoću vanjskih alata za podršku, kao i sistema povezanih s pametnim HVAC sistemom. Ukoliko bilo koji senzor detektuje promjene u objektu, sistem će se automatski prilagoditi tim promjenama, održavajući ugodne uslove za boravak. “Istinski pametan sistem trebao bi biti u stanju predvidjeti kako treba optimalno raditi te prilagoditi svoj rad kako bi ispunio te ciljeve”, kaže Sudhi Sinha, potpredsjednik i direktor u oblasti digitalnih rješenja u Johnson Controlsu. HVAC rješenja s IoT podrškom nude korisnicima izvještaje o podacima koji obuhvataju ne samo informacije o temperaturi već i vlažnosti zraka i nivou njegove zagađenosti. Osim toga, pametni interfejsi, informativne ploče i aplikacije omogućavaju upraviteljima objekata i stanarima da nadgledaju stanje opreme i daljinski je podešavaju. “Riječ je o kreiranju personaliziranog korisničkog iskustva. S internetom stvari stanari i vlasnici objekata sada imaju bolji osjećaj kontrole nad svojim okruženjem”, dodaje Sinha.

Ključne komponente pametnih HVAC sistema
Nasuprot tradicionalnim, u pametnim HVAC sistemima podešava se nekoliko komponenti kako bi se ostvarila ušteda električne energije. To je prije svega kompresor – električna pumpa koja kompresuje sredstvo za hlađenje – i ventilator, koji ispuhuje zrak preko elemenata za zagrijavanje i hlađenje. Oni moraju biti optimizirani budući da troše mnogo energije. Ako ova dva komada opreme rade samo kada je potrebno, može se uštedjeti velika količina struje. Drugo, tu je ventilacijski sistem koji kontroliše protok zraka u objektu, kao i kada i gdje je u objektu potrebno uštediti električnu energiju. Naprimjer, jak protok zraka nije potreban u praznoj sobi za sastanke ili u hodniku nakon radnog vremena. Zahvaljujući ovoj pametnoj tehnologiji, ventilacijski sistem radi samo kada je to potrebno.

I na kraju, pametni termostati koji mogu detektovati temperaturu, vlažnost zraka, broj ljudi u objektu i druge varijable također su bitni. “Na osnovnom nivou, ključne komponente pametnog HVAC sistema su hardver i softver senzora, koji omogućava prikupljanje podataka, te interfejs, koji korisniku omogućava da vidi informacije, prima obavještenja i obavlja odgovarajuće akcije”, kaže George Tsintzouras, direktor Alert Labsa.

Nadogradnja starih objekata
U novim objektima nije teško ugraditi pametne HVAC sisteme. Neki ih već imaju od početka. Međutim, kada su u pitanju stari objekti, primjena ovih sistema je problematičan zadatak. “U starijim objektima bežična i baterijska senzorska platforma mogla bi biti od ključne važnosti, budući da bi moglo biti teško ili zabranjeno postavljati vanjske kablove u zidovima”, kaže Peter Lindkvist, direktor prodaje u Lumen Radiju. U starim objektima nije neophodno ukloniti sve postojeće komponente HVAC sistema kako bi se implementirala pametna HVAC tehnologija. Oni mogu zadržati postojeću opremu te instalirati bežične i baterijski napajane senzore kako bi se omogućilo iskustvo korištenja pametnog sistema.

Pametni senzori od starih objekata prave nove
Alert Labs ima četiri vrste senzora za pametne objekte: senzor protoka vode, protivpoplavni senzor, senzor za pumpu te senzor i sistem za nadgledanje klimatizacije. Potonji po imenu Sentree dizajniran je tako da može biti instaliran u stambene klimatizacijske sisteme, gdje u stvarnom vremenu detektuje temperaturu, pritisak tekućine, isparenja i napon. Ovaj uređaj se povezuje s mobilnim mrežama i omogućava stalno daljinsko nadgledanje. U slučaju detektovanja problema, odmah će obavijestiti upravitelje objekata. Senzor za protok vode detektuje curenje vode, poplave, vlagu, temperaturu i nestanke struje. Zahvaljujući instantnim obavijestima o svim promjenama, može pomoći u smanjenju računa za vodu te spriječiti nastanak štete. Senzor za detektovanje poplava se, naravno, fokusira na curenje vode, dok senzor na pumpi za odvod detektuje rastući nivo vode, kvarove na pumpi i poplave, čime se štedi novac na osiguranju.

Podaci prikupljeni sa svih senzora mogu se prikazati na informativnoj ploči Alert Labsa. Naprimjer, informativna ploča za vlasnike stanova nudi informacije o performansama i statusu klimatizacijskog sistema, a za upravitelje koji se brinu o više objekata kompanija ima i komandni centar, koji im omogućava da ih nadgledaju na jednom mjestu, kao i da dodjeljuju servisne timove pojedinačnim objektima, primaju obavještenja i analitičke podatke o klimatizacijskom sistemu.

Postizanje efikasnijeg servisiranja
“Pametni HVAC sistem izvođačima radova omogućava da šalju tehničara s odgovarajućim dijelovima da popravi kvar tokom prve posjete, što smanjuje izlaske na teren te povećava zadovoljstvo korisnika”, kaže Tsintzouras. Zahvaljujući senzorima, izvođači radova mogu omogućiti efikasniji rad opreme tako što će znati unaprijed kada će doći do problema. Servisiranje se stoga može zakazati prije nego što dođe do kvara, a zahvaljujući unificiranom portalu za stanare i tehničare, servisiranje se može zakazati u skladu sa željama korisnika. “Vlasnici imovine imaju uvide u stanje svojih objekata te mogu daljinski podesiti sistem u skladu s brojem korisnika i dobom dana kako bi uštedjeli električnu energiju. Oni također mogu promijeniti svoje ponašanje kada vide kako funkcioniše njihova imovina ili ako troši previše energije zato što time mogu uštedjeti novac na računima (za struju i vodu)”, kaže Tsintzouras.

Protokoli u pametnim objektima
Postoji mnogo mrežnih protokola za pametne objekte, kao što su Wi-Fi, LoRa, Zigbee i Bluetooth i svaki ima neke prednosti. Bežično povezivanje i energijska efikasnost trebale bi biti najbitnije karakteristike uz odabir protokola. Bluetooth 5 i LoRa djeluju poprilično obećavajuće u ovoj oblasti zahvaljujući većoj uštedi energije i širokoj povezivosti za IoT uređaje u domovima i objektima. Međutim, u oblasti bežičnih protokola za povezivanje vlada prilična gužva. IoT i M2M uveliko napreduju na svjetskom tržištu te mnoge kompanije ulažu milijarde u bežično povezivanje senzora. Prema Gartnerovom izvještaju, predviđa se da će do 2020. godine biti umreženo oko 20 milijardi uređaja. Osim toga, bežični protokoli koriste isti frekvencijski kanal, pa bi ta gužva nekada mogla izazvati zastoj u komunikaciji te pad kvaliteta servisa. “Mnogi od standardnih protokola, kao što su BLE ili Zigbee, nemaju sposobnost prilagođavanja hiljadama mrežnih tačaka u jednoj mreži. Oni se ne mogu nositi s količinom smetnji u komercijalnim objektima niti su dovoljno energijski efikasni da omoguće rad čitavog senzorskog rješenja na baterije”, kaže Lindkvist.

Usmjeravanje mreža ka odgovarajućoj frekvenciji
“MiraOS iz LumenRadia je vrhunska bežična mreža za automatizaciju objekata i HVAC-a”, kaže Lindkvist. Riječ je o bežičnoj mesh mrežnoj tehnologiji, a kreirala ju je i patentirala kompanija LumenRadio. Omogućava izuzetno nisku potrošnju energije, mrežne nadogradnje fabričkog softvera, laku implementaciju i kreiranje velikih mreža. Ovaj sistem je prvenstveno zasnovan na kompanijinoj patentiranoj Cognitive Coexistence tehnologiji – algoritmu koji omogućava efikasnije iskorištavanje frekvencijskih opsega. “Ovim algoritmom gradimo predviđajući model frekvencijskog spektra, pri čemu svaki pojedinačni uređaj ima ulogu u odlučivanju o optimalnom kanalu za korištenje”, kaže Lindkvist. Baš poput vremenske prognoze, Cognitive Coexistence tehnologija predviđa kako će frekvencijski spektar biti iskorišten i prebacit će vezu na najbolje dostupne i najmanje zagušene frekvencije.

Primjena mesh frekvencijskih opsega
Produal Proxima bežično rješenje, koje je razvila kompanija Produal, koja se bavi mjerenjem i kontrolom automatizacije objekata, kreirano je na osnovu LumenRadiovog MiraOS-a i u-box NINA modula. Ovo rješenje, koje uključuje nekoliko uređaja, u stanju je preusmjeravati podatke do automatiziranih objekata sa do 100 bežičnih odašiljača. Swegon, dobavljač energijski efikasnih ventilacijskih sistema koji rade samo kada je to potrebno (DCV), kao i klimatizacijskih sistema, radi s LumenRadiom na WISE bežičnom sistemu za kontrolu klime. On navodno omogućava stotinama senzora, aktuatora i prigušivača da komuniciraju i kreiraju klimatizacijsko rješenje kakvo do sada nismo vidjeli, pomažući u uštedi energije i novca u objektima te poboljšanju zdravlja ljudi. Kako sve više uređaja postaje povezano, nelicencirane frekvencije postaju rijedak resurs, a frekvencijski opsezi iz dana u dan sve zagušeniji, pa se komercijalni objekti pretvaraju u elektromagnetni haos. “Kako bi ostali pouzdani te omogućili industrijsku primjenu, OEM proizvođači moraju odabrati agilne tehnologije, uključujući i strategije za smanjivanje smetnji”, kaže Lindkvist.

Sistemi osjetljivi na cyber napade
Svi umreženi uređaji su pod rizikom od cyber napada, pa ni pametni HVAC sistemi nisu izuzetak. Iako IoT uređaji poput pametnih mjerača i HVAC senzora nisu dizajnirani za pregledanje interneta, oni se ipak moraju povezati s internetom radi prikupljanja podataka, daljinske kontrole i analitike. Direktan pristup ih čini velikom potencijalnom metom za hakere, što predstavlja ozbiljnu sigurnosnu prijetnju za pametne objekte. Cyber sigurnosna firma ForeScout Technologies otkrila je da su hiljade IoT uređaja u HVAC sistemima podložne cyber napadima. Istraživanje je pokazalo da gotovo 8.000 umreženih uređaja, uglavnom u bolnicama i školama, omogućava cyber kriminalcima neovlašten pristup. Hakeri manipulacijom HVAC sistema možda mogu pristupiti privatnim finansijskim informacijama te ukrasti podatke velikih kompanija. Ovaj scenario napada čak ima i svoj poseban naziv – HVACker.

Kako bi izveli napade, hakeri bi prvo trebali identifikovati HVAC sistem povezan s internetom ili internom mrežom. Kada identifikuju takve sisteme, pokušat će ih hakirati i preuzeti kontrolu nad njima. Nakon toga će instalirati svoj malver u hakirani sistem kako bi zarazili i druge uređaje i računare na istoj mreži. Malver se u međuvremenu uglavnom koristi za slanje komandi, a ne krađu podataka. Teoretski, hakeri bi mogli hakirati i uključiti sve klima-uređaje u pametnom gradu te izazvati preopterećenje električne mreže.

Potrebno primijeniti princip ugrađene sigurnosti
“Cyber sigurnost je problem s kojim se svako danas mora pokušati izboriti”, kaže Sinha. On napominje da je prvi korak za postizanje cyber sigurnosti u HVAC sistemu robustan sigurnosni program kod dobavljača, što se odnosi na faze osmišljanja proizvoda, njegovog razvoja i upravljanja podacima. Nakon toga kupci moraju osigurati svoje mreže i portove, tako da nisu izloženi sigurnosnim propustima. Izgradnja cyber sigurnog HVAC ekosistema zahtijeva aktivnu ulogu svih partnera u projektu. Zaštita od cyber napada treba se koristiti od samog početka, pri čemu je krajnji proizvod softver za upravljanje i analizu podataka. Naprimjer, Johnson Controls prati princip ugrađene sigurnosti u svojim razvojnim procesima te lansiranjima proizvoda. Firma također nudi cyber rješenja prilagođena jedinstvenim potrebama svakog objekta, čime se omogućava dnevno praćenje potencijalnih prijetnji i brzo reagovanje na incidente. “Kada je u pitanju cyber sigurnost, ljudi moraju biti proaktivni i oprezni. Bolje je ako kompanije usvoje standarne sigurnosne okvire”, kaže Sinha.

Tržišne potrebe za pametnim HVAC sistemima
Osim u pametnim kućama i stambenim objektima, pametni HVAC sistemi se sve više koriste i u uredskim okruženjima i komercijalnim objektima. Stoga će njihovo daljinsko dijagnosticiranje i nadzor postati sve važniji u industriji. Pametni HVAC sistemi pomažu da pametni objekti štede električnu energiju i novac. Budući da sve više objekata postaje pametno, raste i potreba za pametnim HVAC sistemima. “Potražnja je bez sumnje prisutna i u porastu”, kaže Sinha. “U HVAC industriji trenutno postoji velika potražnja za kreiranjem inteligentnijih rješenja koja rade samo po potrebi – to je potaknuto potrebom za uštedom energije, ali i omogućavanjem novih poslovnih modela zasnovanih na podacima te kreiranjem novih načina zarade za velike OEM kompanije (što se odnosi na ventilaciju kao servis)”, kaže Lindkvist.

Pametni HVAC sistemi u uredima
Ljudi provedu značajan dio života na radnom mjestu. Pri tome se žele osjećati udobnije, što će im pomoći da se bolje fokusiraju te budu produktivniji. “Rješenja za pametne objekte u uredskom okruženju sve su popularnija”, kaže Sinha, “zato što zaposlenicima daju osjećaj kontrole svog okruženja i njegovog efikasnijeg korištenja na radnom mjestu. U pojedinim slučajevima primijetili smo rast produktivnosti za 20 posto, rast zadržavanja zaposlenika za 10 posto te višestruko povećanje inovativnosti. Primijetili smo da se ovo dešava u više industrija i područja”, objašnjava Sinha. Za sada, iako su primarno milenijalci pokazali interes za tehnologiju pametnih objekata, Sinha vjeruje da je i druge generacije podjednako cijene.

Daljinska dijagnostika pomaže HVAC tehničarima
Zapošljavanje radnika na održavanju HVAC sistema koji imaju odgovarajuće iskustvo je vremenski zahtjevno. Tehničari uvijek moraju držati korak sa zahtjevima servisa, poslovnim zahtjevima te za potrebom da se održi zadovoljstvo kupaca. Pametni HVAC sistem im može pomoći u tome. “Vlasnici HVAC kompanija traže načine da urade više stvari s manje resursa. Potrošači također traže način za proširivanje mogućnosti svojih pametnih objekata van termostata i rasvjete”, kaže Tsintzouras.

HVAC sistemi integrisani s pametnim senzorima u stanju su detektovati temperaturu u sobi, vlažnost zraka, curenje vode i poplave. U bliskoj budućnosti mašinsko učenje će dodatno proširiti mogućnosti ovih sistema koji su, zasnovani na mašinskom učenju, u stanju slati obavještenja o potencijalnim problemima ukoliko su očitanja senzora neuobičajena, a prije nego što sam korisnik iskusi problem. “Daljinska dijagnoza je prilično nova stvar na HVAC tržištu, ali postoje neka gotova rješenja koja izvođačima radova u Sjevernoj Americi već omogućavaju nove poslovne prilike i rast. Sistemi za daljinsku dijagnostiku i pametno nadgledanje uskoro će biti dostupni u kamionima svih tehničara”, kaže Tsintzouras.

Tržišni izazovi
“Postoji nekoliko problema koje treba riješiti – cyber sigurnost, interakciju s IT organizacijama, bežičnu i komunikacijsku pouzdanost u zonama smetnji tamo gdje postoje HVAC sistemi, nadogradnju i kompatibilnost sa starijim sistemima, državne politike vezane za obradu podataka u slučaju cloud sistema. I što je najbitnije, tu je i obuka operatera i tehničara vezana za nove digitalne i pametne HVAC mogućnosti”, kaže Sinha. Lindkvist, s druge strane, spominje druge izazove za pametne HVAC sisteme: “ko bi trebao ili mogao posjedovati podatke, za koje servise su operateri i vlasnici objekata spremni platiti te osmišljavanje novih platformi koje se mogu dovoljno dobro prilagoditi velikim lokacijama kako bi se omogućila potpuno integrisana rješenja”. Kako god, potražnja za umreženim objektima i pametnim HVAC sistemima je u porastu. Svi partneri bi se trebali udružiti, rješavati ove probleme te raditi na pametnim rješenjima za objekte naredne generacije.

Fisheye kamere: Kako skloniti mrtve uglove s puta

Pokrivanje mrtvih uglova videonadzorom oduvijek je bilo izazov. Kao rezultat toga, fisheye kamere koje nude panoramski pregled od 360 stepeni postale su popularna alternativa za krajnje korisnike koji moraju nadgledati velike prostore. U ovom članku spominjemo neke od prednosti i ograničenja fisheye kamera s kojima korisnik treba biti upoznat prije odabira modela koji odgovara njegovim potrebama
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Organizacije koje moraju nadzirati velike prostore, kao što su maloprodajni objekti, hotelski lobiji ili skladišta, često su ograničene ukoliko koriste konvencionalne box ili bullet kamere, koje mogu prikazivati sliku samo iz jednog pravca. To rezultira mrtvim uglovima, koje kriminalci mogu iskoristiti. Panoramska kamera koja ima pogled od 180 ili 360 stepeni, bez obzira na to je li riječ o višesenzorskoj ili fisheye kameri, može riješiti ovaj problem.

Prednosti i ograničenja
Velika prednost fisheye kamera u odnosu na višesenzorske kamere je veličina i težina. Kao što im i samo ime govori, višesenzorska kamera ima tri do četiri senzora te je stoga često teška i glomazna. Neki modeli mogu imati dimenzije od 31 do 51 centimetra i biti teški i 4,8 kilograma. Fisheye kamere su, s druge strane, mnogo manje i lakše, s prečnikom od 146 do 160 milimetara i težinom manjom od kilograma. Iako fisheye kamere imaju određene prednosti, važno je upoznati se i s njihovim ograničenjima. Da budemo precizniji, one imaju manju rezoluciju od višesenzorskih kamera. “Rane fisheye kamere nisu imale dovoljno visoku rezoluciju da bi se razaznalo lice osobe osim ako bi stajala veoma blizu kamere. Najnovija IP rješenja koriste 4K kamere s rezolucijom do 12 megapiksela i rješavaju taj problem”, kaže Bob Mesnik, predsjednik Upravnog odbora Kintronicsa. Međutim, i tu postoji problem. “Rezolucija panoramske kamere varira od centra prema rubu slike. Rezolucija je najveća na rubu, a najgora u sredini”, kaže Mesnik. U međuvremenu, maksimalna udaljenost na kojoj je moguće razaznati objekte je nešto s čime bi korisnik također trebao biti upoznat. Prema Kintronicsovim kalkulacijama, fisheye kamera s rezolucijom od 4000×3000 piksela i objektivom od 180 stepeni omogućava dovoljno visoku rezoluciju da se prepozna osoba udaljena 3,6 metara od kamere. “Ukoliko je ona smještena dalje, korisnik može razaznati manje detalja. Jednosenzorske fisheye kamere od 360 stepeni prisutne su na tržištu mnogo godina. Problem s panoramskim kamerama oduvijek je bio manjak detalja na slici ukoliko se (objekat) snima iz daljine”, kaže Mesnik.

Vanjska primjena
Primjena na vanjskim prostorima također može biti problem. “Za većinu primjena na vanjskim prostorima fisheye kamere nisu bolje od višesenzorskih kamera. Naprimjer, na uglovima zgrada – korisnici neće dobiti dubinu slike ili njen generalni kvalitet koji bi mogli dobiti s višesenzorskom kamerom. No, fisheye kamere u manjim unutrašnjim prostorima mogu biti mnogo bolje ukoliko je potrebna pokrivenost čitavog prostora”, kaže Thomas Carnevale, osnivač Umrella Technologiesa. Prema Mesniku, fisheye kamere su najbolje kada je potrebno omogućiti generalni pregled situacije za korisnike koji nadgledaju veliki prostor, a ne pri upotrebi u kompleksnim implementacijama kao što je, naprimjer, prepoznavanje lica. “Fisheye kamere se koriste u okviru nekih od komercijalnih primjena u kojima je poželjno imati generalni pregled prostora. Ukoliko potencijalni klijent traži druge načine upotrebe, usmjeravamo ga na standardne kamere. Naprimjer, ponekad moramo objašnjavati da panoramske kamere nisu dobre za prepoznavanje lica”, kaže Mesnik. Korisnik također može kombinovati nekoliko fisheye kamera sa standardnim kamerama kako bi se omogućio bolji nadzor. “Naprimjer, maloprodajni objekat može koristiti pregled čitavog prostora kako bi pratio sve u prodavnici, uz istovremeno korištenje kamere na vratima kako bi se snimilo lice osobe dok ulazi i izlazi”, objašnjava Mesnik.

Neki načini primjene
Fisheye kamere se generalno mogu koristiti u svim vertikalama, pomažući krajnjim korisnicima u nadzoru velikih prostora. Prema TKH Securityju, posebnu korist od ovih kamera imaju javni transport i zdravstvo, budući da mrtvi uglovi mogu predstavljati opasnost za putnike i pacijente. Još jedna vertikala koju TKH spominje su brodovi. “Pomorski brodovi obično su ogromni i kompleksni te se sastoje od mnogih odjeljaka i područja, a fisheye kamere mogu biti od koristi (u takvom okruženju). Širokougaona fisheye kamera omogućava potpunu pokrivenost područja, pri čemu koristi manje prostora. Brodski menadžer može pokriti mnogo veći prostor s pola ili čak trećinom kamera koje se obično koriste”, kaže u TKH Securityju. Prema Mesniku, sve fisheye kamere su veoma slične. “Bitno je istaći da nisu kamere te koje su bitne za vertikalu, nego iskustvo s instalaterom i dobavljačem. Većina dobavljača odabire kamere na osnovu veze s proizvođačem, pouzdanosti kamera, politike korisničke podrške i vraćanja kamera proizvođača ili distributera. Na njihov odabir također utječe softver za upravljanje videom koji radi s kamerom, cijena, iskustvo u instalaciji te izbor modela dostupnih kod proizvođača, kaže Mesnik.

Ispravljanje iskrivljene slike
Panoramski pogled snimljen fisheye kamerama, iako koristan za nadzor svih uglova određenog prostora, obično je iskrivljen i ljudskom oku može djelovati neprirodno. Tu dolazimo do ispravljanja iskrivljene slike, odnosno tehnologije koja to radi.
Ispravljanje se obavlja pomoću softvera koji kreira korigovanu verziju slike od 360 stepeni koju prikazuje fisheye kamera. Vrsta objektiva u kameri igra ključnu ulogu u ovom procesu. “Objektiv može omogućiti stereografsku, istostraničnu ili ortografsku sliku. Softversko mapiranje će biti različito u zavisnosti od objektiva”, kaže Mesnik.

Proces ispravljanja slike može se odraditi fabričkim softverom kamere ili u podržanom softveru za upravljanje videom. “Neki proizvođači kamera imaju softverski plugin koji radi mapiranje u VMS-u. Naprimjer, Hikvision je osigurao softver za Milestone. Kombinacija softvera i objektiva dostupna je kod Immervisiona. Ta kompanija ima objektiv i algoritam koji se procesira na kameri. Ona ima specijalne Panamorph objektive te softver koji poboljšava kvalitet videa”, pojašnjava Mesnik.
Ipak, korisnik bi trebao biti upoznat s nekim problemima koje donosi proces ispravljanja slike. “Neki proizvođači fisheye kamera podržavaju ispravljanje slike samo na kameri te ne nude plugin za VMS, dok drugi imaju ispravljanje slike na kameri, ali algoritam za to nije sofisticiran i slika stoga djeluje iskrivljeno”, kaže Carnevale. “Osim toga, zajednica okupljena oko softvera za upravljanje videom je podijeljena, budući da je posvećena ispravljanju slike na uređaju klijenta. Neki VMS-ovi imaju vlastite algoritme za ispravljanje slike, dok su drugi vezani za određene marke ili modele, uz integraciju s razvojnim softverom. Ipak, mnoge integracije između proizvođača kamera i kompanija za razvoj softvera za upravljanje videom su naprosto generičke, što za korisnika rezultira velikim problemima zbog zahtjevnog procesiranja ispravljanja slike u realnom vremenu”.

Odabir i instalacija
Prema Carnevaleu, korisnici bi trebali prvo provjeriti optičke karakteristike kamere. Fisheye objektivi se mnogo manje proizvode nego tradicionalni board, P-Iris ili varifokalni objektivi, pa je zbog toga razlika u kvalitetu velika. To obično utječe na kvalitet slike na njenom rubu, što uzrokuje pojavu artefakata i nejednak fokus. “Veća rezolucija nije uvijek bolje rješenje pri odabiru fisheye kamera. Na drugom mjestu je slabo osvjetljenje. Jednako osvjetljenje na slici fisheye kamera nije lak zadatak. Vidio sam nekoliko modela koji osvjetljavaju sliku samo pravo prema dole, tako da je slika na rubu potpuno tamna. Također, pošto postoji nekoliko infracrvenih iluminatora, slika može biti presvijetla”, kaže on. Prema Mesniku, odabir pravog proizvoda, zapravo, zavisi od potreba i zahtjeva kupca. “Postavljamo pitanja kao što su: kakve detalje trebate moći vidjeti? Na kolikoj udaljenosti želite moći razaznati objekat? Kakvi su uslovi osvjetljenja? Je li kamera okrenuta prema svijetlom prozoru koji uslovljava veliki dinamički raspon? Želite li nadgledati prostor koji je veoma taman? Odabir prave fisheye kamere počinje s ciljevima kupca”, objašnjava on.

Savjeti za najbolji učinak
Za najbolji rezultat fisheye kamere se obično postavljaju na plafon. Slijede neki Reolinkovi savjeti prilikom instalacije:
– Izbjegavajte postavljanje fisheye kamere od 360 stepeni u ugao ili blizu njega, budući da će zidovi ograničiti njenu panoramsku sliku.
– Ukoliko korisnik planira postaviti panoramsku fisheye IP kameru na plafon, pripazite da bude smještena u centru nadzirane zone.
– Kameru smjestite dalje od ventilacijskih otvora i električnih vrata.
– Pripazite da ne bude blizu sijalica na plafonu ili indikatorskih svjetala, budući da to može smetati kameri i negativno utjecati na kvalitet slike.
– Stabilizujte fisheye sigurnosnu kameru od 360 stepeni pomoću učvršćenih šarafa kako biste spriječili da ona nakon određenog vremena padne s plafona.

Pet videonadzornih kompanija koje će dominirati u narednoj deceniji

a&s još jednom predstavlja Security 50 listu kompanija sa snažnim globalnim prisustvom, čijim se dionicama trguje na berzi. Proizvođači su rangirani na osnovu ostvarenih prihoda od prodaje sigurnosnih proizvoda u 2018. godini
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Na prvi pogled možda je iznenađenje vidjeti da poredak pet najboljih kompanija u segmentu videonadzora nalikuje prošlogodišnjem. Međutim, detaljnija analiza poslovnih rezultata, uključujući ostvareni prihod, rast prihoda u 2017. i 2018. te bruto maržu, ukazuje na to da bi se gotovo sa sigurnošću moglo reći da će određene firme dominirati sigurnosnom industrijom čak i narednih deset godina. Razlog za to je njihovo snažno tržišno prisustvo, ekosistem partnerstava te izrazito jaki tehnički kapaciteti.

Zanimljivo je primijetiti i da prvorangirani Hikvision i drugorangirana Dahua nisu pretrpjeli nikakvu štetu usljed trgovinskih sporova Kine i Sjedinjenih Američkih Država. Aktivnosti preduzete u SAD-u na planu sankcionisanja i ograničavanja njihovog poslovanja, uključujući zabranu angažiranja u državnim projektima i poslovanja s američkim firmama, do danas su se uglavnom pokazale neefikasnim. Kineske kompanije su na temelju svoje kapitalizacije i velike potražnje za sigurnosnim rješenjima na domaćem, ali i globalnom tržištu uspjele znatno nadmašiti konkurente.

Top 10 proizvođača u industriji sigurnosti (na osnovu prihoda od prodaje proizvoda u 2018. godini)
1. Hikvision Digital Technology
2. Dahua Technology
3. ASSA ABLOY
4. Bosch Security Systems
5. Axis Communications
6. FLIR Systems
7. Uniview Technologies
8. Allegion
9. Tiandy Technologies
10. IDIS

Komunikacijska rješenja za efikasniji željeznički transport

Kako se društva širom svijeta sve više urbaniziraju, broj sistema podzemne željeznice nastavlja rasti. U izvještaju kompanije Technavio procjenjuje se da će stopa složenog godišnjeg rasta u ovom sektoru biti veća od pet posto u narednom periodu, što će pratiti i rast investicija te širenje tržišta dobavljača opreme za željeznice
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Neki od ključnih trendova u željezničkom sektoru danas su spajanja kompanija, intenzivnija digitalizacija i jačanje cyber sigurnosti. Iako je na plan o spajanju njemačke kompanije Siemens i francuskog Alstoma Evropska unija stavila veto zbog zaštite konkurencije, javljaju se i mišljenja da bi zbog pritiska kineskih proizvođača te firme mogle biti prisiljene da traže načine da se udruže. Digitalna tehnologija pruža više prostora za inovacije i pomaže operaterima da povećaju pouzdanost, pojednostave rad i unaprijede korisničko iskustvo. Uz širenje interneta stvari (IoT) proizvođači čak istražuju mogućnosti kreiranja digitalnih kopija kritične infrastrukture kako bi simulirali njihov rad i izvlačili odgovarajuće zaključke. Međutim, kako se digitalizacija širi, raste i zabrinutost zbog cyber napada. Željezničke kompanije primorane su da promijene staru paradigmu „sigurnost u dizajnu“ u „sigurnost i zaštita u dizajnu“, jer se svako čvorište unutar mreže danas procjenjuje prema svojim slabim tačkama koje bi hakeri mogli iskoristiti.

Značaj komunikacijskih sistema u željeznicama
Digitalni komunikacijski sistemi omogućavaju pouzdan rad željeznica. No, to ipak nije jednostavan proces. Za nesmetano i efikasno funkcionisanje najsavremenijih transportnih sistema neophodan je i pouzdan komunikacijski sistem. U metroima i željezničkim sistemima on postaje sve važniji zbog velikog broja pratećih komponenti. Upravljanje željezničkim signalizacijskim i alarmnim sistemima, sistemima naplate karata, videonadzora i saobraćaja odvija se paralelno, u ambijentu sve izraženije cirkulacije velike količine poslovnih, glasovnih i videopodataka. Upravljanje svima njima je skoro nemoguće bez kvalitetnih rješenja. „Potrebno je da odgovarajuće osobe nesmetano komuniciraju kako bi se radne operacije odvijale na siguran i efikasan način. Nedostatak odgovarajuće komunikacije može rezultirati različitim problemima, zavisno od načina rada operatera podzemne željeznice“, smatra Timo Harju, menadžer poslovnog razvoja vertikalnih tržišta u kompaniji Airbus Secure Land Communications.

Do čega dovodi neadekvatna komunikacija?
Harju kao primjer navodi nekoliko nepoželjnih situacija do kojih može doći ako se ne koriste kvalitetni komunikacijski sistemi. Ovdje je interesantno napomenuti da, iako su komunikacijski sistemi potrebni za svakodnevno funkcionisanje transporta, neočekivani incidenti mogu pogoršati konkretnu situaciju: npr. pružanje pomoći putniku u slučaju hitne medicinske situacije, uz slanje uputstava i osiguravanje pristupa stanici za interventno medicinsko osoblje, koordinacija izmjena rasporeda ili zamjene neispravnih vozova, traženje intervencije za popravku neispravne stanične opreme poput ulaznih barijera ili koordiniranje evakuacije i/ili zatvaranja stanice nakon sigurnosnih incidenata.

Karsten Oberle, voditelj globalne prakse za poslovanje željeznica u kompaniji Nokia, smatra da je, s obzirom na ključne zahtjeve savremenog upravljanja sistemima za metro, danas nemoguće efikasno raditi bez pouzdane komunikacijske mreže ili s mrežom koja koristi zastarjelu tehnologiju. „Nepouzdana komunikacijska tehnologija može ozbiljno utjecati na mnoge aspekte vođenja operacija, sigurnosti i zaštite. Mogući problemi uključuju gubitak uvida u situaciju na terenu, nedostupnost podsistema, nepouzdanost veza za prijenos podataka, glasovne pozive koji su nerazumljivi ili lošeg kvaliteta i probleme sa smetnjama na snimcima videonadzornih kamera. Bezbroj je problema koje nepouzdana mreža može uzrokovati, a oni se mogu pojaviti u brojnim radnim scenarijima s kojima se željeznički operateri svakodnevno suočavaju“, kaže on.

Kako osigurati dugovječnost sistema
Quester Tangent je kompanija koja nudi mrežna komunikacijska rješenja za željezničke mreže. Njeni predstavnici navode da vozovi imaju radni vijek koji je 10 do 20 puta duži od većine visokotehnoloških elektronskih proizvoda. Zbog toga su željezničke mreže danas opremljene i nadograđene širokim spektrom mreža i srodnih tehnologija. „S napretkom u tehnologiji izrade novi vozovi se sve više oslanjaju na podatke. Videonadzor, sistemi informisanja putnika, praćenje parametara zdravlja i druge aplikacije značajno opterećuju komunikacijske mreže u vozovima. Očekivanja u pogledu brzog i sigurnog upravljanja podacima i njihovog prijenosa dramatično su porasla. Više nego ikada ranije operaterima voznih parkova i proizvođačima vozova potrebne su kompanije koje se dobro razumiju u komunikacijske mreže unutar vozova. One moraju ponuditi snažnu integraciju i ojačati kompatibilnost sa starijim voznim parkom“, navode u Quester Tangentu.

Glavne karakteristike komunikacijskog sistema
Kontrola i sigurnost su glavni aspekti jednog robusnog željezničkog komunikacijskog sistema. Međutim, pojava šireg umrežavanja dovela je do promjene paradigme. Kvalitetno komunikacijsko rješenje omogućava sigurna, tačna i uvezana putovanja. Oberle smatra da ključne karakteristike robusnog komunikacijskog sistema uključuju i kontrolu i sigurnost vozova.
Očito je da je njegov temeljni zadatak osigurati da informacije brzo i tačno dođu do odgovarajućih primaoca. Ono što se razlikuje u pogledu primjene je vrsta prenesenih informacija i njihova namjena. Upravljanje vozovima na bazi komunikacije (CBTC) je željeznički signalizacijski sistem koji koristi telekomunikacije koje povezuju vozove i opremu na pruzi radi lakšeg upravljanja saobraćajem i kontrole infrastrukture. CBTC sistemi pružaju preciznije informacije o lokacijama vozova u odnosu na tradicionalne signalne sisteme. „Povezivanje je od suštinske važnosti za mnoge podsisteme u metrou, uključujući signalizaciju, naplatu karata, kontrolu, glasovne aplikacije i još mnogo toga. Kontrola vozova zasnovana na komunikaciji omogućava automatizaciju i povećava kapacitet i efikasnost sistema metroa. Kako joj sam naziv kaže, CBTC tehnologija ne može funkcionisati bez pouzdane komunikacijske mreže“, kaže Oberle.

Sistemi videonadzornih kamera
Postojeći sistemi podzemnih željeznica u velikoj mjeri se oslanjaju na videonadzorne kamere radi veće sigurnosti i zaštite željezničke infrastrukture i putnika. Bez pouzdane mreže nemoguće je imati kvalitetan sigurnosni sistem koji može podržati rad velikog broja kamera. Videonadzorni sistem može, naprimjer, otkriti osobu na pruzi, obavijestiti operatere i upozoriti ulazni voz na situaciju na terenu. Međutim, neki industrijski profesionalci ističu da videonadzorna rješenja u željezničkim mrežama nisu dovoljno snažna zbog njihove fragmentirane prirode. U izvještaju kompanije Kontron koja se bavi integrisanim rješenjima navodi se da primjena nove komercijalne otvorene arhitekture (COTS) u vidu gotovih proizvoda nudi fleksibilnost za integrisanje više sistema i jednostavnije podešavanje prema zahtjevima kupaca. Ove tehnologije prilagođene aplikacijama omogućuju programerima da lakše prilagođavaju i konfigurišu inteligentne sisteme videonadzora. One se oslanjaju na podatke i usmjerene su na zadovoljavanje različitih potreba tranzitnog sistema.

Operativna komunikacija
Pouzdan sistem glasovne komunikacije potreban je dispečerima koji komuniciraju s mašinovođama i daju uputstva o kretanju, smatra Oberle. „Tokom dnevnih saobraćajnih gužvi svaka sekunda je bitna ako želimo efikasan rad. Glasovna komunikacija je važna i za osoblje koje radi na poslovima održavanja i ima ključnu ulogu u pružanju pomoći putnicima u nevolji. Naprimjer, sa sigurnosne strane pouzdana mreža je garancija da operativni i kontrolni centri mogu obavještavati sigurnosno osoblje o situacijama narušavanja javne sigurnosti. Pri tome je sistem javnog razglasa ključan za kontrolu pojave gužvi“, napominje on.

Harju se slaže s navedenim i dodaje da je kvalitetna komunikacijska mreža važna za svakodnevne radne aktivnosti, prenošenje važnih poruka različitim akterima i, iznad svega, kreiranje sigurnog ambijenta. U nekoliko novih linija metroa koje òprēma kompanija Airbus Secure Land Communications, kao standard su implementirana rješenja za oporavak od katastrofe kao što su bazna stanica i priključak na više mreža. To povećava robusnost sistema, čak i u slučaju katastrofa. Komunikacija je ključno sredstvo za koordinaciju i neometano odvijanje operacija između timova i unutar njih.

Integracija interneta stvari
U kompaniji Kontron predviđaju da će internet stvari (IoT), koji je posljednjih godina ušao u skoro svaku industriju, igrati veliku ulogu i u željezničkim komunikacijskim sistemima. „Integracijom videonadzora pomoću kvalitetno iskorištene žičane i bežične mrežne infrastrukture operateri dobijaju napredniji i sveobuhvatniji uvid u stanja vozova, pruga, željezničkih skladišta i stanica u stvarnom vremenu“, navode u Kontronu. „Praćenjem ovih resursa pomoću videonadzornog sistema u kontrolnom centru ili osoblja na terenu, uvezani videonadzorni sistem s podrškom za internet stvari može ponuditi uvid u cijelu mrežu kamera.“ Ovi sistemi nude naprednije funkcije poput ključne analitike, koja operaterima pomaže da dođu do korisnih podataka, što, opet, pomaže u postizanju boljih performansi.

Ključne komponente komunikacijske mreže u metrou
U rasponu od žičanih do bežičnih rješenja standardizacija igra ključnu ulogu unutar komunikacijske mreže u metrou. Isto važi i za mrežu velike pokrivenosti, koju se mora što bolje zaštititi od napada. Općenito govoreći, komunikacijski sistemi u željezničkim mrežama mogu se podijeliti na bežične i žičane. Oba tipa imaju svoje uloge u željezničkim mrežama, kao i standarde koje moraju zadovoljiti. U nastavku teksta dajemo vam pregled zahtjeva koje treba ispuniti kako bi se došlo do kvalitetnijeg sistema.

Žičana rješenja
Faktori koji su važni za robustan i stabilan žičani sistem:
Pouzdanost opreme. Naprimjer, komercijalni ili industrijski mrežni prekidač neće ponuditi istu pouzdanost kao prekidač za kritične zadatke koji ima ugrađenu redundanciju.

Dovoljno veliki mrežni kapacitet neophodan je za prebacivanje ogromne količine podataka iz različitih aplikacija.

Funkcije otpornosti komunikacijske mreže također su neophodne za održavanje ukupnog nivoa njene funkcionalnosti, čak i ako dođe do kvara na vezi ili čvorištima.

Kvalitet režima preusmjeravanja saobraćaja i usluga. Cilj je osigurati da svaki podsistem koji koristi mrežu ima zagarantovan status prioriteta i nivoa performansi i da kao takav neće utjecati na performanse drugog podsistema. Naprimjer, korisnik koji preuzima neku datoteku s mrežnog servera ne smije opterećivati mrežu i utjecati na performanse CCTV sistema.

Proširivost. Budući da potrebe za propusnošću podataka rastu velikom brzinom, komunikacijski sistem mora biti u mogućnosti da prati takav rast bez većih modifikacija ili zamjena ključnih komponenti.

Bežična rješenja
Što se tiče bežične mreže, pored zahtjeva koji se tiču žičanih mreža, kod njih postoje i problemi sa sigurnošću i višekorisničkom upotrebom. Zaštita bežične mreže nije nimalo jednostavan zadatak. „Ako sagledamo protekle godine, vidjet ćemo da su se mnoge bežične mreže našle na udaru zbog slabih tačaka ili čak socijalnog inžinjeringa. Mrežna i cyber sigurnost su ključne karakteristike koje se moraju uzeti u obzir“, kaže Oberle. Scenariji upotrebe koji uključuju više korisnika i aplikacija također se moraju uzeti u obzir. Budući da istu vezu za bežični pristup dijeli više korisnika i aplikacija, važno je nabaviti rješenje za mrežu s mehanizmima koji garantuju da će svi oni imati pristup resursima bežične mreže. Isto tako, u slučaju zagušenja moraju postojati i mehanizmi za održavanje performansi bežične mreže. Tehnologija koja zadovoljava sve navedene zahtjeve je LTE. Uz privatnu LTE mrežu, željeznički sistem može iskoristiti sigurnu bežičnu mrežu, koja osoblju pruža najbolje iskustvo tokom obavljanja dužnosti.

Široke mreže i zaštićeni uređaji
Harju smatra da je veoma važno imati i pouzdanu i dovoljno široku radiomrežu u zahtjevnim okruženjima kao što su tuneli, skladišta, stanice i okolni prostori. Glavna mreža mora biti redundantna, a sistem za njeno upravljanje uvijek se mora implementirati kako bi se osigurao nadzor nad njom. „Dva dodatna ključna faktora su posjedovanje pouzdanih, robusnih i zaštićenih uređaja (terminala) opremljenih naprednim aplikacijama koje omogućavaju krajnjim korisnicima da iskoriste prednosti razmjene podataka, praćenja lokacija, grupne komunikacije i otpremanja za potrebe operativnih centara“, kaže Harju.
On dodaje da Airbusova Tetra tehnologija nudi prilagođena rješenja u skladu sa specifičnim zahtjevima i potrebama. Tu spadaju šeme redundantnosti specifične za mrežne elemente, topologija mreže, rješenja za regularna i zamjenska preusmjeravanja unutar Tetre, planovi za oporavak od katastrofa, rješenja za radiopristup i redundanciju.

Usklađivanje s industrijskim standardima
Praćenje standarda je ključno za sigurno i efikasno funkcionisanje komunikacijskih sistema. Oberle ističe da su i žičana i bežična rješenja u upotrebi već standardizirana. „IP/MPLS standarde utvrđuju IETF i IP/MPLS mreže i širom svijeta ih već primjenjuju pružaoci komunikacijskih usluga i ključni operateri u industriji, uključujući željeznice. Sveprisutnu LTE tehnologiju je standardizirao 3GPP forum. To je tehnologija koja pokreće globalne mobilne mreže, a privatna LTE rješenja se danas koriste u mnogim industrijama“, naglašava Oberle. Posljednjih godina raste zabrinutost zbog cyber sigurnosti. Danas je važno ispoštovati relevantne propise o cyber sigurnosti i najbolje prakse kako bi se kritične mreže zaštitile od napada i implementirale kvalitetne sigurnosne strategije. Željeznički operateri mogu bez problema izbjeći potencijalni gubitak prihoda i učvrstiti svoju reputaciju pružaoca tačnih i pouzdanih usluga.

Kako doći do najboljih rješenja za videonadzor u metrou
Ugrađeni videonadzor ne koristi se samo za sigurnost nego i za prikupljanje korisnih analitičkih podataka. Videonadzorne kamere postale su dio sistema metroa, jer pružaoci usluga pokušavaju ublažiti zabrinutost putnika u vezi sa sigurnošću. Nekoliko proizvođača videonadzornih sistema nude rješenja posebno prilagođena metroima i željezničkim sistemima. Sigurnosne prijetnje nisu jedini problemi koje kamere mogu otkloniti. Videonadzor može biti vrlo djelotvoran i svestran alat za poboljšanje efikasnosti rada operatera i smanjenje troškova, kao i za podizanje kvaliteta iskustva putnika, smanjenje kašnjenja ili prekida u radu zbog nepredviđenih mehaničkih kvarova, prepreka na pruzi ili zastoja u saobraćaju.

Pouzdani videonadzor?
Za videonadzor je od presudnog značaja sposobnost mreže da podrži veći broj kamera i na efikasan način putem IP multicast metode uživo prenese signal s kamera do stanica za praćenje i lokacija za pohranu, navodi Harju. „Kvalitetno projektovana sveobuhvatna mreža osigurava ispunjavanje ključnih zahtjeva. Takva mreža mora biti pouzdana, otporna i sposobna podržati visok kvalitet mehanizma usluga, uz minimalne smetnje i kašnjenja kako bi se došlo do vrhunskih videoperformansi. Ona će morati zadovoljiti kako postojeće potrebe saobraćaja tako i budući rast“, kaže on. Oberle smatra da su za videonadzor u sistemima metroa najvažniji propusnost mreže, kvalitet usluge (QoS) i pokrivenost. Kada se usluge iste mreže koriste za različite namjene kao što su prijenos videa, glasa, podataka o lokaciji, otpremanje vozila i dr., korišteno rješenje mora biti u stanju da odredi prioritete u njenom opterećenju prema definisanim kriterijima.

Hardver i VMS
U Kontronu smatraju da hardverske platforme i softver za upravljanje videom (VMS) koji podržavaju globalne ONVIF standarde za interfejse IP proizvoda omogućavaju napredne funkcije kao što su videoanalitika, videonadzor, slanje informacija o putnicima u stvarnom vremenu i sistemi detekcije. „Očekuje se da će primjena videoanalitike i drugih naprednih funkcija u narednim godinama postati veoma popularna među operaterima javnog prijevoza. Međutim, integracija ovih novih tehnologija povećava i broj interfejsa kojima operateri moraju upravljati. Veća složenost može otežati efikasno upravljanje u vanrednim situacijama ako videonadzorni sistemi ne koriste tehnologije na bazi standarda. Oni se suočavaju s velikim brojem analiza i zadataka koji se moraju obavljati istovremeno“, navodi se u izvještaju kompanije Kontron. Dodatni izazov je i veliki broj instaliranih sistema koji se temelje na mnoštvu nezavisnih sistema jer oni često rade preko vlasnički zaštićenih mreža. Upotreba hardvera i VMS-a koje podržava ONVIF standarde rješava ove probleme nudeći kompatibilnost između njih i omogućavajući korisnicima da lako prepoznaju funkcije koje su važne za interoperabilnost.

Security 50: Hoće li rast kineskih kompanija usporiti u narednih pet godina?

U posljednjoj deceniji većina kineskih kompanija prošla je kroz period najvećeg rasta. No, američke sankcije počele su usporavati njihov rast u SAD-u i nekim drugim zemljama, pa se nameće pitanje hoće li kineskih proizvođači eksponencijalno rasti i u narednih pet godina?

I ovogodišnje izdanje Security 50 liste bilježi rekordno visoke prihode pet najbolje rangiranih kompanija. To su: Hikvision Digital Technology, Dahua Technology, ASSA ABLOY, Bosch Security Systems i Axis Communications. Tih pet proizvođača ostvaruje ukupni prihod od oko 17 milijardi američkih dolara, što čini 68,4 posto ukupnog prihoda svih 50 kompanija na listi. Uzmimo za primjer sektor videonadzora. Pet najbolje rangiranih, uključujući spomenute četiri kompanije i FLIR Systems, zaradili su 15 milijardi dolara, što je oko 74 posto od ukupnog prihoda 41 videonadzorne kompanije. Može se zaključiti da prvih pet proizvođača dominira svjetskim tržištem sigurnosti i neće biti veliko iznenađenje ako zadrže vodeću poziciju i u budućnosti.

Više javnih dioničkih kompanija iz Kine
Dvije kineske kompanije na prvom i drugom mjestu postale su pravi divovi. No, još jedan kineski proizvođač, Uniview Technologies, zabilježio je rast od 31,3 posto sa 468,3 miliona američkih dolara u 2017. na 614,8 miliona u 2018. godini. On već pokazuje ambiciju da postane treća najveća videonadzorna kompanija iz Kine. Inače, Uniview je javno dioničko društvo koje uglavnom nudi rješenja za transport i sigurnosne sisteme za lokalna kineska državna tijela, a 2018. godine kupio ga je China TransInfo. Zahvaljujući kapitalizaciji, brzorastućem domaćem tržištu i poticajima države, i dalje ćemo svjedočiti rastu broja kineskih sigurnosnih kompanija čijim se dionicama trguje na berzi. To će se dešavati bez obzira na aktuelni trgovinski spor Sjedinjenih Američkih Država i Kine. Ne znači to da situacija nije povoljna i za mnoge nekineske firme, što pokazuje i analiza podataka koje svake godine prikupljamo od većine kompanija ovog profila iz cijelog svijeta. Novopridošlica u klub 20 najboljih na Security 50 listi ove godine je Megvii Technology. Riječ je o novom i veoma uspješnom kineskom startupu fokusiranom na vještačku inteligenciju (AI). Kompanija prepoznatljiva po svojoj tehnologiji prepoznavanja lica dostigla je rast od 529,4 posto u odnosu na prihode ostvarene u 2017. godini, koji su s tadašnjih 25,37 miliona dolara skočili na 159,7 miliona dolara u prošloj godini. Time je ova kompanija dospjela na prvo mjesto prema kriteriju rasta prihoda. Kompanija se priprema za inicijalnu javnu ponudu dionica, uprkos stavljanju na američku crnu listu. Kompanije SenseTime i YITU su još neke od jako uspješnih kineskih startup firmi koje bi mogle doživjeti sličnu sudbinu.

Hikvision i Dahua napreduju uprkos sankcijama
Kompanije Hikvision i Dahua su za 2018. prijavile ostvareni prihod od prodaje opreme u visini od sedam, odnosno 3,6 milijardi dolara. Ostvareni rast u odnosu na 2017. iznosio je 17,14%, odnosno 25,58%. Konkretno, Hikvision je uspio povećati ukupni operativni prihod od oko 6 milijardi američkih dolara u periodu između prvog i trećeg kvartala 2019. godine, što je godišnji rast od 17,9 posto, navodi se u najnovijim izvještajima. Ovi rezultati su ostvareni uprkos američkom zakonu koji zabranjuje korištenje proizvoda obje kompanije u američkim saveznim uredima, kao i stavljanju na listu poslovnih subjekata s kojim američke kompanije ne smiju poslovati. Na kinesko tržište otpada 71,53 posto Hikvisionovih operativnih prihoda, u poređenju s 28,47 posto ostvarenih u inostranstvu. Domaći operativni prihodi te kompanije zabilježili su rast od 20,18 posto u odnosu na 2017. godinu, u poređenju s 15,9 posto ostvarenih u inostranstvu. To pokazuje da domaće tržište podržava postojeći zamah rasta kompanije.

Sada ćemo skrenuti pažnju na Dahuine izvještaje o prodaji tokom prva tri kvartala 2019. godine. Njena vrijednost je iznosila oko 2,3 milijarde dolara, uz skroman rast od tek oko 9,30 posto u odnosu na isti period u 2018. Neki američki klijenti izrazili su zabrinutost u vezi sa saradnjom s ova dva diva ili općenito kineskim kompanijama. To je dovelo do rasta prihoda ostalih azijskih proizvođača, kao što je VIVOTEK, koji je zabilježio rast od 34,72%. Njegova vrijednost je tokom prva tri kvartala 2019. godine dostigla cifru od 189,6 miliona američkih dolara.

Istraživanje novih tržišta
Kako bi nadoknadili gubitke na američkom tržištu, Hikvision i Dahua su se angažovali na projektima u drugim zemljama i regionima. „Potražnja tržišta za tehnologijama sigurnih gradova, pametne maloprodaje i transporta raste jako brzo, posebno u Latinskoj Americi i Azijsko-pacifičkoj regiji. Jedan od projekata je onaj u okviru kojeg smo ponudili cjelovito rješenje sigurnog grada za jedan latinoamerički grad, uključujući više od 1.000 kamera, cjelovite prijenosne mreže, sisteme za pohranu podataka u oblaku, platforme za upravljanje videom i aplikacije za velike podatke u vozilima i prepoznavanje lica. Tako pomažemo lokalnoj policiji u rješavanju slučajeva kriminala i dajemo joj pristup opremi za rano upozoravanje koja prati potencijalno opasne ljude i vozila. Uspostava komandnog centra uključivala je korištenje LED ekrana i policijskog sistema za slanje naredbi i raspoređivanje osoblja, koji je značajno poboljšao efikasnost policijskog rada“, kaže Fu Liquan, predsjednik Upravnog odbora kompanije Dahua Technology.

Kakva je situacija u vertikalama?
Ipak, Hikvision i Dahua uspjeh duguju više aktivnostima na razvoju poslovanja. Obje su kompanije usvojile vertikalni pristup tržištu i prilagodile proizvode i rješenja tako da više nisu fokusirani samo na sigurnost nego i na poboljšanja efikasnosti i radnih procesa. Ti faktori doprinijeli su rastu na domaćem i međunarodnom tržištu, paralelno s opsežnim aktivnostima na planu istraživanja i razvoja na polju vještačke inteligencije i dubokog učenja. „Hikvision učestvuje u različitim projektima poboljšanja poslovne efikasnosti i automatizacije u vertikalnim sektorima. Kompanija nudi inovativne tehnologije, proizvode i rješenja, posebno u segmentu inteligentnog upravljanja saobraćajem i vođenja maloprodaje. U segmentu pametnog prijevoza portfolio Hikvisionovih rješenja za saobraćaj s ugrađenom AI tehnologijom obogaćuje standardni videonadzor funkcijama koje u stvarnom vremenu upozoravaju operatere na probleme u odvijanju saobraćaja. To kompanijama omogućava da odmah poduzmu mjere da se saobraćajne komunikacije raščiste, a protok vozila nastavi. U maloprodaji, Hikvisionova tehnologija vještačke inteligencije omogućava trgovcima da dobiju jasan uvid u pravce kretanje kupaca, optimiziraju raspored artikala unutar prodavnica i postave robu na vidljiva mjesta kako bi povećali prihode od prodaje, poboljšali iskustvo kupovine i skratili vrijeme čekanja u redovima“, kaže Keen Yao, zamjenik direktora kompanije Hikvision Digital Technology.

Dahua je dodatno pojednostavila standardizirana rješenja i ponudila posebno prilagođena rješenja za sigurne gradove, pametni saobraćaj i maloprodaju, kao i druge ključne industrije. „Kompanija je predstavila i seriju pametnih front-end i serverskih proizvoda namijenjenih primjeni pametnih aplikacija nove generacije i cjelovitoj implementaciji Dahua Heart of City tehnologije”, kaže Fu. Možemo reći da se kineske kompanije suočavaju s preprekama razvoju svojih inostranih tržišta. Potencijal da ovi kineski divovi zadrže visoki rast i u narednih pet godina zavisi od njihovih prodajnih rezultata na domaćem tržištu i povjerenja stranih kupaca.

50 najboljih sigurnosnih kompanija nastavlja dvocifreni rast
Pedeset najboljih kompanija u industriji sigurnosti je tokom 2018. u prosjeku raslo uz dvocifrene vrijednosti. SAD i Kina su dva glavna tržišta za većinu kompanija na listi, dok mnoge tajvanske firme i dalje bilježi negativne trendove. Kompanije sa Security 50 liste su u 2018. u prosjeku rasle za oko 16 posto. Ukupno 37 ih je zabilježilo rast, od kojih je 20 ostvarilo dvocifrenu ili veću stopu rasta, što potvrđuje da je industrija sigurnosti solidno poslovala lani. Ove godine prvih deset proizvođača po ostvarenom rastu prihoda na listi Security 50 su: Megvii Technology, CP Plus, Kedacom, Costar Technologies, Uniview Technologies, Identiv, IDIS, Dahua, ASSA ABLOY i Magal. IDIS je skočio sa 25. mjesta u prošloj godini na ovogodišnje deseto. Američka filijala kompanije ASSA ABLOY ostvarila je rast od 9 posto. Kompanija je u svom finansijskom izvještaju navela da je „potražnja na području Sjeverne Amerike bila snažna, a u Latinskoj Americi i značajna za većinu tržišta. Rast u SAD-u bio je izuzetno snažan za elektromehaničke brave u segmentu komercijalnih i institucionalnih klijenata, kao i na tržištu privatnih domova. Profitabilnost je i dalje bila pozitivna, uprkos povećanim troškovima.“

„Američko tržište sigurnosnih sistema se oporavilo od kratkoročnog usporavanja u 2017. godini, koje je pogodilo mnoge firme. U međuvremenu se povratilo zahvaljujući dobrim rezultatima u 2018. Regije EMEA i APAC su također zabilježile rast potražnje u prošloj godini, pri čemu je pojačana aktivnost na tržištu rezultirala većim interesom potencijalnih krajnjih korisnika“, kaže Dror Sharon, direktor kompanije Magal Security Systems. Sve poslovne jedinice Costar Technologiesa zabilježile su bolje prodajne rezultate širom Sjeverne i Južne Amerike, a neke od njih, kao što je Arecont Vision Costar, ostvarile su i rast na bazi projekata na Bliskom Istoku i u Azijsko-pacifičkoj regiji. „Sigurnosni proizvodi, rješenja i tehnologije bilježe veliku potražnju, a paralelno s njom raste i potražnja na više tržišta. U našem slučaju kombinacija proizvoda izrađenih u SAD-u i ostalih proizvoda svjetske klase u širokom spektru vertikala dovela je do kontinuiranog rasta u brojnim regijama”, kaže Jeff Whitney, zamjenik direktora marketinga u kompaniji Arecont Vision Costar/Costar Technologies.

Rast je zabilježen i u svim glavnim vertikalama. „Prošle smo godine svjedočili većoj potražnji za našom Hirsch serijom proizvoda za fizički pristup, i to iz više sektora: državnog, saveznog i lokalnog, te obrazovnog. U maloprodaji i bankarstvu zabilježena je potražnja za našim 3VR rješenjima za video i podatkovnu analitiku. Interes za Liberty web-rješenjem za upravljanje pristupom uglavnom su iskativala mala i srednja preduzeća, manje startup firme i maloprodaja. Istovremeno, interes za našim sistemom Freedom, koji koristi softverski definiranu arhitekturu (SDA), pokazale su IT kompanije, školske ustanove i tehničke firme koje se oslanjaju na visoku tehnologiju budućnosti“, kaže Mark Allen, direktor rješenja za zgrade u kompaniji Identiv.

Još važnija je činjenica da sve više proizvođača učestvuje na projektima koji nemaju direktne veze sa sigurnošću, i to u različitim vertikalama. Oni pomažu krajnjim korisnicima da dođu do poslovne inteligencije ili podignu efikasnost upravljanja. „Jedna od najvećih vertikala na koje se Axis fokusira je maloprodajni sektor. Tamošnja potražnja za videonadzornim rješenjima ne temelji se samo na tradicionalnim potrebama za sigurnošću nego i na rješenjima koja unapređuju korisničko iskustvo i cjelokupno poslovanje. Uz podršku analitike, konkretni primjeri koristi kamera u ovom segmentu uključuju optimizaciju rasporeda artikala u prodavnicama, skraćeno čekanje u redovima i lakše upravljanje intervalima navale kupaca“, kaže predsjednik Uprave i direktor kompanije Axis Communications. Može se primijetiti i sve veći interes za razvoj sigurnih (i pametnih) gradova. S jedne strane postoji sigurnosni aspekt, koji jača kada su kamere povezane s policijom i pomažu organima reda i drugim operaterima da štite gradove, ali tu su i aspekti efikasnosti i održivosti. Što se tiče naredne godine, očekuje se da će ove tehnologije zadržati popularnost, dok će se primjena sigurnosne opreme u projektima koji nemaju veze sa sigurnošću nastaviti. Pozitivan trend se očekuje i kada je u pitanju tržište, jer izvještaj kompanije Memoori predviđa da će se rast sektora sigurnosti odvijati uz složenu godišnju stopu od 10,7 posto između 2019. i 2024. godine. Međutim, ostaje nepoznanica hoće li restriktivne trgovinske mjere uvedene u SAD-u zaista imati negativan učinak na prodajne rezultate kineskih kompanija u 2019. O tome će se znati nešto više u prvoj polovini naredne godine.

Prvi korak ka pametnom gradu

Ulična rasvjeta funkcioniše poput gradskog nervnog sistema, što je čini odličnim polazištem za urbane sredine koje priželjkuju status pametnog grada. Povezana s internetom, senzorima i kamerama u maniru simbiotskog organizma, može igrati ključnu ulogu u pametnim gradovima jer predstavlja pravi multifunkcionalan sistem
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Pametna ulična rasvjeta može smanjiti račune za komunalne usluge, povećati javnu sigurnost, poboljšati uslove u saobraćaju i pratiti okolišne parametre. Ovaj sistem izveden je iz tradicionalne mreže uličnih svjetiljki i gradskim vlastima može donijeti više pogodnosti, poput ušteda i efikasnijeg menadžmenta. „Gradske uprave prepoznaju pametnu uličnu rasvjetu kao prvi korak ka razvoju pametnog grada“, kaže Ryan Citron, analitičar za istraživanja u kompaniji Navigant Research. Vjerovatno najvažnija činjenica je ta da pametna ulična rasvjeta pomaže u smanjenju troškova komunalnih usluga.

Gradovi imaju koristi od pametne rasvjete
Na uličnu rasvjetu otpada otprilike 40 posto prosječne gradske potrošnje električne energije, a prema podacima kompanije Navigant Research, LED sijalice mogu smanjiti potrošnju energije za uličnu rasvjetu i do 50 posto. Nadalje, one omogućavaju gradovima da prilagode boju, intenzitet i ugao ulične rasvjete. „Iako se u svijetu sve više koriste LED sijalice za potrebe ulične rasvjete, one rješavaju samo polovinu problema. Korištenjem mrežnih i prilagodljivih rješenja za uličnu rasvjetu, gradovi mogu ne samo doći do dodatnih ušteda energije već i skratiti period povrata na uloženo za nekoliko godina“, kaže Abhay Bhargava, direktor industrijske prakse za Bliski Istok i Afriku u kompaniji Frost & Sullivan. On se poziva na studiju jedne konsultantske kompanije nazvanu „Prognoza za globalno umreženu uličnu rasvjetu i tržišta pametnih rasvjetnih stubova do 2024. godine“. Umrežena ulična rasvjeta može slati različite vrste podataka do centralnog upravljačkog sistema na nivou grada, odnosno raditi nešto više od pukog rastjerivanja mraka u svakodnevnom životu građana. Naprimjer, umrežene ulične svjetiljke mogu slati obavijesti o tome da je neka sijalica pregorjela. Bez ove tehnologije gradovi bi noću morali slati patrole na teren da vrše provjere ili čekati da neki građanin prijavi kvar na rasvjeti.

Dvije popularne mrežne opcije: IEEE ili 3GPP
Za pametnu uličnu rasvjetu potrebna je određena komunikacijska infrastruktura. Opcije su ZigBee mreža, LoRa, Sigfox, NB-IoT, LTE bežična rješenja ili komunikacija preko napojnog kabla (PLC). „Gradovi se mogu odlučiti za adekvatno komunikacijsko rješenje u skladu sa svojim lokalnim okruženjem i zahtjevima“, navodi Chintan Shah, osnivač i izvršni direktor Tvilighta, koji nudi pametna rješenja za rasvjetu. Shah kaže da su danas sve popularnije dvije opcije. Standard IEEE 802.15.4 podržava otvorenu bežičnu komunikaciju, kao što je ZigBee mreža kapaciteta 2,4 GHz. On omogućava uređajima da stvaraju vlastitu bežičnu širokopojasnu mrežu, što je optimalno za prostore na otvorenom i tunele. Nadalje, ovaj standard je temelj sigurne mreže koja se može koristiti na globalnom nivou bez posebnih dozvola. Alternativa su NB-IoT i LTE CAT-M1 mreže, a njih podržava globalna organizacija za standarde 3GPP i one su posebno dizajnirane za aplikacije interneta stvari (IoT) u pametnim gradovima. Riječ je o veoma sigurnim komunikacijskim mrežama dugog dometa koje su lako dostupne i imaju veliki domet. One omogućavaju direktno povezivanje pametne rasvjete s lokalnim baznim stanicama. „Nekoliko gradova širom svijeta već je implementiralo pametnu uličnu rasvjetu, a počinje se koristiti i na selima, u kampusima, industrijskim parkovima i lukama. Više od 20 posto gradova širom svijeta već aktivno implementira pilot-projekte pametne rasvjete“, navodi Shah.

Pametnom gradu treba nešto više od umrežene rasvjete
Gradovi ne postaju pametni prostim instaliranjem pametnih uličnih svjetiljki, koje će obavljati i mnoštvo drugih funkcija. Pametna ulična rasvjeta može se nadograditi dodavanjem integrisanih sigurnosnih kamera, ambijentalnih senzora, monitora saobraćaja i punjača za električna vozila (EV). Svaki ugrađeni senzor ili naprava su dodatna prednost za gradove koji žele imati pametnu uličnu rasvjetu.„Javna rasvjeta predstavlja jednu od najkvalitetnije napajanih mreža u gradovima širom svijeta. Ona je nervni sistem gradova, koji za više od 360 miliona uličnih svjetiljki širom svijeta osigurava cjelodnevno napajanje električnom energijom. Na taj način rasvjetni stub postaje idealna platforma za postavljanje pametnih gradskih sistema“, kaže Shah. Videonadzorna kamera može se postaviti na pametnu uličnu svjetiljku radi nadgledanja javnih površina i izradu snimaka incidenata, dok senzori ambijentalnih parametara mogu prikupljati podatke, npr. o vlazi, temperaturi i kvalitetu zraka koji udišu građani. Također, senzori za saobraćaj mogu u stvarnom vremenu prikupljati informacije o stanju na putevima.

Buduća ulična rasvjeta bi čak mogla i projicirati obojeno svjetlo na pravcu kretanja vozila hitne pomoći, tako da se vozila u saobraćaju mogu unaprijed skloniti i prije nego što čuju sirene. „Uz pristup utemeljen na otvorenom API-ju, više uređaja, sistema i resursa može se povezati kako bi se gradovima omogućilo da se pripreme za budućnost i iskoriste ovaj vid interoperabilnosti. Inteligentna rasvjeta od prvog dana štedi novac gradovima i nudi atraktivne mogućnosti za generisanje prihoda, npr. za zakup prostora za pametne reklamne panoe“, kaže Shah. Kada je riječ o mrežama, Shah kaže da se danas bazne stanice temelje na 3GPP mreži i prolaze ubrzanu nadogradnju kako bi ponudile mogućnost NB-IoT komunikacije kroz jednostavno ažuriranje softvera. „Ova jeftina M2M komunikacija između više mašina nudi široku pokrivenost za povezivanje pametne rasvjete i drugih uređaja pametnih gradova kao što su centri za parkiranje, brojači saobraćajnih vozila i senzori za praćenje zagađenja zraka.“ Povoljne telekomunikacijske mreže kao što je NB-IoT također mogu eliminirati potrebu za praksom da gradovi moraju upravljati drugim mrežama kao što su LoRA, Sigfox, UNB ili Wi- SUN“, ističe on.

San Diego koristi podatke iz čvorišta pametne rasvjete
Grad San Diego instalirao je 4.200 CityIQ čvorišta kompanije Current by GE, koji služe za prikupljanje podataka na području grada. Cilj je bio smanjiti emisije stakleničkih plinova, efikasnije iskoristiti infrastrukturu, ponuditi održive vidove transporta u gradu i potaknuti ekonomski rast. Podatke koje prikupljaju CityIQ čvorišta već koriste Ured za ekonomski razvoj, Policijska uprava San Diega i Centar za upravljanje saobraćajem, i to za poboljšanje protoka saobraćaja i sigurnost pješaka. Neke javne aplikacije kreirane su na temelju ovih podataka, uključujući aplikaciju za intervencije u stvarnom vremenu i umreženu platformu Xaqt, koja koristi podatke i vještačku inteligenciju za praćenje obrazaca mobilnosti tokom parkiranja i kretanja pješaka. „Bilo da je riječ o smanjenju zagušenja saobraćaja i skraćenju prosječnog trajanja putovanja, obavještavanju lokalne policije prilikom detekcije pucnja ili praćenju kvaliteta zraka, inteligentna platforma pametnog grada može prepoznati obrasce unutar mase podataka kako bi gradskoj upravi u stvarnom vremenu ponudila kvalitetne uvide i olakšala joj donošenje odluka koje utječu na svakodnevni život“, kaže Austin Ashe, direktor pametnih gradova u kompaniji Current by GE.

Izazovi uvođenja pametne rasvjete
Iako se očekuje globalni rast tržišta umrežene ulične rasvjete, njegovo širenje usporavaju problemi poput budžeta, mogućnosti umrežavanja i zaštite privatnosti. Zbog širokog polja primjene globalno tržište umrežene ulične rasvjete i pametnih svjetiljki će do 2024. godine rasti uz složenu godišnju stopu od 33,1 posto, navodi se u procjenama konsultantske kompanije Frost & Sullivan. Međutim, gradovi koji žele uvesti pametnu uličnu rasvjetu suočavaju se s više izazova. Jedan je odabir komunikacijske mreže za potrebe pametne rasvjete, u situaciji kada se gradovima nudi veliki broj njih. „Ne postoji nijedna opcija umrežavanja koja će biti univerzalno dobro rješenje u svim situacijama primjene pametne rasvjete. To zavisi od samih aplikacija koje gradovi žele implementirati“, kaže Citron. Zbog nepostojanja prepreka za ulazak različitih kompanija, visoke fleksibilnosti i relativno fleksibilne regulative, radio-frekventna mreža (RF) postala je uobičajena i popularna tehnologija za pametnu uličnu rasvjetu. Komunikacija putem napojnog kabla (PLC) je standardna i vodeća metoda komunikacije za pametnu uličnu rasvjetu izvan Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije. Iako pojava 5G mreža, koje nude veće brzine i masovno povezivanje uređaja, dominira raspravama o pametnoj rasvjeti, i mobilna tehnologija tu igra određenu ulogu. „U kompaniji Navigant Research očekujemo da će PLC, RF mreže, mobilna i Wi-Fi rješenja nastaviti igrati ulogu u segmentu pametne ulične rasvjete i u narednoj deceniji“, kaže Citron.

Sigurnije ulice ili ugrožavanje privatnosti?
Iako pametne ulične svjetiljke s ugrađenom kamerom nude sigurnost, postoje i mišljenja da one narušavaju privatnost građana. Aerodrom Newark Liberty International i nekoliko tržnih centara u SAD-u našli su se na udaru kritika nakon što su 2014. godine počeli instalirati pametne LED rasvjete s ugrađenim kamerama. „Umjesto da ih zovemo pametnim sijalicama u pametnim gradovima, ja bih ih nazvao nadzornim sijalicama u nadzornim gradovima“, izjavio je savjetnik za politiku i zagovaranje američke Unije za građanske slobode (ACLU) Chad Marlow. Iako su kao ciljevi navedeni zaštita javne sigurnosti i poboljšanje upravljanja saobraćajem, potrebno je ublažiti zabrinutost građana u vezi s privatnošću. „Dobavljači i gradovi moraju razuvjeriti građane i pokazati im da su prikupljeni podaci anonimni i da se ne koriste za prikupljanje informacija o pojedincima. Naglašavanje fokusa na metapodacima i činjenje podataka javno dostupnim pomoći će u ublažavanju zabrinutosti u vezi s nadzorom i zaštitom privatnosti“, kaže Citron iz kompanije Navigant.

Ostali problemi
Gradovi s manjim budžetima mogli bi biti prvi koji će se povući iz planova uvođenja pametne ulične rasvjete. Iako kvalitetnije upravljanje električnom energijom i LED sijalice dugoročno mogu smanjiti troškove električne energije, gradovima je i dalje potrebno izdašno finansiranje kako bi pokrili krupna ulaganja. U nekim zemljama model vlasništva nad uličnom rasvjetom mogao bi postati još jedna prepreka primjeni ove tehnologije. Kako uličnu rasvjetu uglavnom kontrolišu lokalna komunalna preduzeća, gradovi plaćaju fiksnu tarifu po stubu ulične rasvjete, a ne stvarni utrošak električne energije. Zbog toga nema poticaja za ulaganje u pametnu uličnu rasvjetu. U tom slučaju, regulatori će vjerovatno morati osmisliti druge poticaje za motivisanje pružalaca komunalnih usluga. U konačnici, silosi podataka u odjelima gradskih uprava otežavaju primjenu pametne ulične rasvjete s dodatnim aplikacijama za pametne gradove. Prednosti koje nudi pametna ulična rasvjeta i srodne aplikacije zahtijevaju timski rad. Ako različiti odjeli gradskih uprava ne mogu raditi zajedno, postavljanje dodatnih senzora može se tretirati kao nepotrebna i komplikovana aktivnost za gradove.

Kako IoT i pametni uređaji smanjuju gužve u saobraćaju

Saobraćajne gužve izazivaju glavobolju vozačima u mnogim gradovima. Jedno od rješenja je korištenje IoT uređaja i pametnih tehnologija, odnosno sistema za pametno upravljanje saobraćajem, koji pomažu u smanjeju gužvi na cestama
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Prema izvještaju analitičke kompanije INRIX o globalnom stanju u oblasti saobraćaja, vozači u najzagušenijim gradskim područjima na svijetu su tokom 2018. godine izgubili stotine sati zbog gužvi. U kolumbijskoj Bogoti potrošili su čak 272 sata po glavi – najviše na svijetu, dok su npr. Amerikanci u prosjeku gubili 97 sati.

Zbog toga se povećava broj vladinih inicijativa za upravljanje saobraćajem, naročito u kontekstu razvoja pametnijih i sigurnijih gradova. To i povećana urbanizacija u zemljama u razvoju glavni su faktori rasta tržišta rješenja za upravljanje saobraćajem. Kada su u pitanju inteligentni transportni sistemi (ITS), MarketsandMarkets predviđa da će globalna vrijednost tog tržišta do 2023. s blizu 23,4 milijarde dolara, koliko je iznosila u 2018, porasti na 30,7 milijardi. Od pametne saobraćajne signalizacije do IoT uređaja, očigledno je da dolazi do rasta prihvaćenosti pametnijih rješenja za upravljanje saobraćajem. Istovremeno, proizvođači ITS-ova i rješenja za upravljanje saobraćajem naporno rade na razvoju tehnologija za rješavanje problema gužvi u gradovima.

Razvoj IoT-a pomaže u smanjivanju gužvi
Iako, zapravo, ne postoji način da se gužve potpuno spriječe, korištenje informatičkih i IoT rješenja omogućava kontrolorima saobraćaja da ih značajno smanje. Todd Kreter, viši potpredsjednik i direktor u oblasti cestovnih senzora u Iterisu, objašnjava da se industrija saobraćaja u proteklih deset godina fokusirala na “uvođenje senzora i povezivosti koji nam omogućavaju da pomognemo javnim agencijama pomoću velike količine podataka”. Prema Basu van der Bijlu, menadžeru u Swecou, i Stefanu Hjortu, stručnjaku za inteligentne transportne sisteme, ubrzani razvoj informatičkih i IoT rješenja nudi nove mogućnosti za povećavanje kapaciteta postojeće infrastrukture. “Komunikacija vozača i saobraćajnih sistema te veći broj jeftinijih senzora omogućavaju prikupljanje veće količine podataka o saobraćaju radi optimiziranja njegovog protoka. Također, postaje moguće navoditi vozače kroz područja s gužvama, čime se balansira opterećenje saobraćajne mreže”, kažu oni.

Neke kompanije razvile su rješenja koja se zasnivaju na integraciji pametne kontrole saobraćajnih signala u stvarnom vremenu s novim tehnologijama u umreženim vozilima, odnosno s radijima koji će se ugrađivati u automobile kako bi omogućili komunikaciju vozila i infrastrukture (V2I komunikaciju). Prema Stephenu Smithu, suosnivaču i glavnom istraživaču u Rapid Flow Technologiesu, integracija pruža dodatne mogućnosti za smanjenje gužvi. “Dugoročno, V2I komunikacija će omogućiti mnogo preciznije detektovanje prilaska vozila određenoj raskrsnici te dovesti do većeg protoka. Kratkoročno, tu su poboljšanja prijevoza”, kaže Smith.

Inteligentni algoritmi
Većinu saobraćajnih podataka generišu videonadzorne kamere i radari. Primjenjivanje inteligentnih softverskih algoritama na prikupljene podatke saobraćajnim kontrolorima omogućava da smanje gužve. Naprimjer, podaci s videokamera mogu im pomoći da otkriju gdje su vozila, koliko brzo idu i koja su područja najzagušenija. Direktor marketinga u Miovisionu Matthew Trushinski objašnjava da korištenje računarskog vida pomaže u smanjenju saobraćajnih gužvi. Računarski vid može identifikovati automobile na videosnimku te izbrojati vozila. “Umjesto ograničene slike, inžinjeri mogu steći mnogo veći uvid u to kako se saobraćaj odvija”, kaže on. Uključivanje ove tehnologije u pametne raskrsnice može omogućiti saobraćajnim inžinjerima da stalno imaju podatke o tome šta se dešava. Uvidi dobijeni na osnovu tih podataka mogu pomoći gradovima da mijenjaju stvari nabolje i mjere rezultate. Stručnjaci u oblasti upravljanja gradskim saobraćajem u Kapsch TrafficComu istakli su da se saobraćajna rješenja uvedena radi mjerenja, detekcije i reagovanja na određene situacije oslanjaju na nekoliko izvora, od sveprisutnih saobraćajnih senzora do specijaliziranog videoprocesiranja, kao i podataka o automobilima te crowdsourcinga (npr. Wazea). “IoT je uglavnom smješten na visokodistribuiranim senzorskim mrežama ili mobilnim uređajima, kao što su sama vozila od kojih se dobijaju sirovi podaci koji će se zatim procesirati radi detekcije incidenata”, kažu u Kapsch TrafficComu.

Nakon toga se iz unaprijed podešene liste može odabrati odgovarajući plan reagovanja. U oba slučaja planovi uglavnom smanjuju gužve pomoću strategija kao što su informisanje, preusmjeravanje i/ili dinamično podešavanje brzine. Iako se svakodnevne saobraćajne gužve ne mogu potpuno spriječiti, mogu se kontrolisati radi planiranih događaja (npr. radova na cestama, sportskih događaja itd.), ponavljajućih situacija (npr. popodnevnih gužvi) ili kratkoročnih prognoza. To se postiže osmišljavanjem akcija koje ublažavaju problem gužvi kao što su akcijski planovi koji se mogu automatski aktivirati po potrebi u skladu s unaprijed definisanim faktorima, kažu u Kapsch TrafficComu.

Pametni saobraćajni signali
Saobraćajni signali su integralni dio osiguravanja vozača i pješaka na raskrsnicama. Budući da su sistemi za kontrolu saobraćaja postali inteligentniji, korištenje pametnih signala za optimizaciju protoka gradskog saobraćaja postaje sve bitnije. Na raskrsnicama se decenijama koristila tehnologija detekcije saobraćaja zasnovana na induktivnoj petlji. Međutim, rast popularnosti IoT uređaja donio je veći broj inteligentnih radara i videodetekcijskih senzora koji mogu brojati, provjeravati smjer i brzinu kretanja te određivati jesu li objekti automobili, bicikl ili pješak.

Todd Kreter kaže da s ovim informacijama “saobraćajni inžinjeri u centru za upravljanje saobraćajem mogu odmah modificirati vrijeme prikazivanja signala, uključujući i koliko dugo određeni prilaz ima crvenu ili zelenu fazu, te zatim optimizirati signalizaciju tokom dana kako se obim saobraćaja bude mijenjao”. Naprednije pametne strategije za saobraćajnu signalizaciju zasnivaju se na dinamičnim promjenama u trajanju svakog kretanja na raskrsnicama i brzim cestama.

Podaci za ove prilagodbe mogu se prikupiti detektorima ili naprednijim senzorima, uključujući i videodetekciju, kao i radarske tehnologije. Osim toga, napredne strategije nisu ograničene samo na mjerenje saobraćaja, brzine i zauzeća. Prilagođavanje protoka saobraćaja na raskrsnicama u kratkim intervalima (npr., pet sekundi) omogućava kontinuirano prilagođavanje varijacijama u saobraćaju i proaktivne prilagodbe, kažu u Kapsch TrafficComu. Prilagodljiva signalizacija može se dalje razviti pomoću vještačke inteligencije (AI) korištenjem enginea zasnovanog na pravilima, mašinskom učenju i drugim AI mogućnostima, uključujući ponavljajuće situacije i “ljudsko ponašanje” kako bi se riješile najkomplikovanije situacije.

Zelena faza
Surtrac sistem saobraćajne signalizacije Rapid Flow Technologiesa kombinuje koncepte iz teorije saobraćaja i vještačke inteligencije. Sistem dodjeljuje zelenu fazu različitim prilazima na raskrsnicama u stvarnom vremenu kako bi optimizirao protok saobraćaja na cesti. “Sistem obavlja analize na rubu (npr., pomoću računara na raskrsnici) kako bi proizveo planove signalizacije u stvarnom vremenu, prikupio informacije o dolaznom saobraćaju s nezavisnih senzora (npr., videokamera, radara itd.) postavljenih na raskrsnicama te ostvario koordinaciju na mrežnom nivou”, objašnjava Stephen Smith.

Sweco razvija Smart Traffic, kontroler za semafore koji koristi podatke već dostupne s tradicionalnih detektora u kombinaciji s novim izvorima podataka, kao što su oni direktno s automobila, kamera i radara. Podaci se pomoću njegovog modela predviđanja saobraćaja kombinuju u pouzdanu sliku saobraćaja na nivou pojedinačnih vozila, biciklista i pješaka. Na osnovu predviđenog pristizanja vozila na raskrsnice, zelene faze se unaprijed zakazuju, čime se optimiziraju i trajanje i redoslijed protoka saobraćaja kroz njih. Prema menadžeru Basu van der Bijlu i stručnjaku za inteligentne saobraćajne sisteme Stefanu Hjortu, kontrolisanje semafora na ovaj način rezultira manjim vremenom čekanja i smanjenjem emisija ugljik-dioksida. “Uz to, moguće je informisati vozače o zakazanim zelenim fazama, čime se otvara mogućnost prilagođavanja njihove brzine dolaska na raskrsnicu kako bi se izbjegla nepotrebna zastajanja, a povećao komfor”, kažu oni.

Mobilna konekcija
Miovision nudi TrafficLink platformu za saobraćajnu signalizaciju, koja omogućava niz rješenja potrebnih da bi se prikupili, nadgledali i razumjeli saobraćajni signali. Rješenja uključuju upravljivu mobilnu konekciju, alate za nadzor signalizacije, videoprijenos, obavijesti o održavanju i izvještaje o stanju u saobraćaju. Njihova SmartSense komponenta na raskrsnice donosi saobraćajni AI, čime se procesiraju podaci prikupljeni SmartSense 360 kamerom te se omogućava detekcija vozila, kao i kontinuirano analiziranje saobraćaja, kaže Matthew Trushinski iz Miovisiona. Kada je u pitanju implementacija rješenja, brojni su izazovi u oblasti kontrole signalizacije u gradskom saobraćaju. Jedan od njih je, prema Swecou, pronalaženje balansa između optimalne kontrole semafora i pouzdanog predviđanja budućih zelenih faza za dolazni saobraćaj.

“Što su vozači ranije informisani o promjenama signala, to je teže reagovati na stvarne saobraćajne situacije na raskrsnicama”, kažu u Swecou i predlažu korištenje najnovije senzorske tehnologije u kombinaciji s modelima predviđanja saobraćaja kako bi se ostvarila pouzdana predviđanja saobraćaja na raskrsnici u narednoj minuti. To omogućava optimiziranje kontrole semafora, kao i informisanje vozača o predstojećim zelenim fazama u idućih 60-ak sekundi. Ostali izazovi uključuju detekciju pješaka i biciklista. Efikasna saobraćajna signalizacija na gradskim cestovnim mrežama mora biti u stanju razlikovati različite vidove saobraćaja te koristiti te informacije u odlukama o kontroli semafora, objašnjava Smith. “Većina trenutnih komercijalnih uređaja za detekciju vozila nije u stanju istovremeno detektovati vozila i pješake, a opcija korištenja dodatnog hardvera za omogućavanje detekcije pješaka često je trošak koji gradovi ne žele snositi”, kaže Smith. Međutim, to se mijenja budući da sve više kompanija za komercijalno detektovanje uvodi hardver koji podržava integrisanu detekciju vozila i pješaka.

Dijeljenje saobraćajnih podataka u stvarnom vremenu
Informacije o saobraćaju u stvarnom vremenu dostupne su jedino kada su uređaji za signalizaciju povezani s centrom za upravljanje saobraćajem. Prema Toddu Kreteru, procjenjuje se da trenutno više od polovine svih signala nije povezano s centrima. Međutim, jednom kada se oni povežu, agencije mogu pomoću naprednog sistema za upravljanje saobraćajem pristupati podacima o saobraćaju u stvarnom vremenu u različitim formatima. S obzirom na silne IoT uređaje koji su postavljeni s ciljem upravljanja saobraćajem, podaci koji se prikupljaju su zlatni rudnik ne samo za kontrolore saobraćaja nego i za druge agencije za transport i sigurnost, kao i za same vozače. Međutim, svi ti akteri mogu uživati u prednostima podataka samo kada se oni dijele. Postoji nekoliko rješenja koja mogu riješiti problem razmjene informacija između agencija u skladu s potrebama i ugovorima između njih. Dijeljeni podaci mogu se omogućiti korištenjem dijeljenog podatkovnog centra, s tim da se tip podataka o kojem postoji dogovor prikuplja i koristi u skladu s unaprijed dogovorenim faktorima.

“Agencije također mogu napraviti dogovor o dijeljenom krovnom sistemu koji svaka od njih može koristiti, kao što je sistem za informisanje i koordinaciju akcija među agencijama”, kažu stručnjaci u Kapsch TrafficComu. Oni dodaju da su glavni izazovi definisanje ugovora što pogodnijih za kreiranje konzorcija, izgradnja zajedničkih platformi ukoliko je to dogovoreno te intenzivno korištenje postojećih i budućih sistema za dogovorene ciljeve.

Otvorene arhitekture
Podaci u standardiziranim formatima i otvorenoj arhitekturi koja nije vezana ni za jednu kompaniju su način za izbjegavanje izazova u dijeljenju podataka, kaže Matthew Trushinski. Njegova kompanija Miovision vjeruje u otvorene arhitekture “s ciljem omogućavanja drugim vladinim institucijama, kompanijama i partnerima da iskoriste podatke generisane na nivou grada radi poboljšavanja gradskog života”. Bas van der Bijl i Stefan Hjort također spominju da će se otvoreni podaci koristiti sve više. “Dijeljenje informacija je ključ koji omogućava razvoj pametnih rješenja za saobraćaj u gradskim područjima. Kada su podaci otvoreni, prag za primjenu novih rješenja u gradovima je snižen”, kažu oni.

Trenutna dešavanja u oblasti razvoja softvera za upravljanje saobraćajem pomažu u olakšavanju bolje upotrebe i dijeljenja prikupljenih podataka. “Kako bi se efikasno dijelili podaci između gradskih agencija, potreban je zajednički okvir za prikazivanje podataka, a razvoj tog okvira je glavni izazov”, kaže Stephen Smith. Naprimjer, Surtrac trenutno ima API za prijenos saobraćajnih podataka općinskim institucijama u stvarnom vremenu – jedna od njegovih trenutnih implementacija počinje koristiti zajedničke podatke u okviru Open Data inicijative.

Kreter obašnjava kako je Iterisov SPM (mjerenje efekta signalizacije) razvijan kako bi se bolje iskoristili podaci prikupljeni IoT senzorima, kao i kontrolerima za saobraćajnu signalizaciju. “To može pružiti informacije o broju vozila, brzini, lokaciji, statusu signala, kao i o biciklistima i pješacima, te omogućiti detaljan pregled cjelokupnog efekta saobraćajne signalizacije”, kaže on. Popularne korisničke navigacijske aplikacije kao što je Waze također imaju ulogu u dijeljenju podataka. U aprilu 2018. Waze je ostvario dogovor s Waycareom, startupom za upravljanje saobraćajem, kako bi se omogućilo dvosmjerno dijeljenje općinskih i cestovnih saobraćajnih podataka. Ta saradnja će, kaže se u saopćenju, omogućiti “gradovima i javnim agencijama da komuniciraju direktno s vozilima na cestama kako bi se podaci iz vozila u stvarnom vremenu mogli iskoristiti za napredne operacije u oblasti upravljanja saobraćajem”.

Najbolja rješenja za upravljanje parkinzima u tržnim centrima

Mnogi su izazovi u upravljanju parkinzima u tržnim centrima. Najveći je konstantno kretanje. Posjetioci ulaze i izlaze iz njega tokom dana, a u nekim slučajevima i po noći. Također postoji potreba da se implementiraju praktični sistemi za plaćanje koji su laki za korištenje
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Prema Međunarodnom institutu za parkinge i prijevoz (IPMI), tehnološki napredak i ponašanje korisnika potakli su pojavu određenih trendova u ovoj industriji. Ključni su korištenje mobilne tehnologije, povećano korištenje sistema za navođenje i bolje opcije za kontrolu pristupa i plaćanje. Tu su i određene promjene u automobilskoj industriji. Kako električni automobili budu postajali popularniji tako bi vlasnici tržnih centara mogli početi izdvajati posebne parking-prostore samo za njih. U budućnosti će zasigurno biti više autonomnih automobila, pa će i to predstavljati novi izazov. U ovom tekstu se bavimo najbitnijim zahtjevima upravljanja parkinzima u vertikali tržnih centara i potencijalnim kriterijima za odabir rješenja.

Najveći sigurnosni izazovi
Broj tržnih centara i privatnih vozila koje ljudi koriste kako bi došli do njih širom svijeta raste, a takva situacija neizbježno zahtijeva bolja rješenja za upravljanje parkinzima koja mogu riješiti sigurnosne probleme, ali i učiniti procese efikasnijim. Iz perspektive sistem-integratora, poznavanje rastućih prijetnji na parkinzima tržnih centara integralni je dio nuđenja rješenja koje će pružiti najviši nivo zaštite. Direktor Secure Parking Solutionsa Arvind Mayar naveo je neke od najvećih problema kojih bi sistem-integratori trebali biti svjesni.

1. Prijetnje bombaškim napadima
Tržni centri su mjesta na kojima se svaki dan okuplja veliki broj ljudi. To ih čini metom terorističkih napada. U decembru prošle godine dvoje ljudi je ubijeno, a 30-ak ranjeno kada je u tržnom centru na Filipinima eksplodirala bomba. Do sličnih incidenata je dolazilo i na drugim mjestima. Iako do njih u pravilu ne dolazi uvijek na parkinzima, automobilske bombe su ozbiljna prijetnja kojom se sistemi za upravljanje parkiralištima trebaju pozabaviti.

2. Krađa vozila
Krađa automobila ili stvari iz vozila parkiranih kod tržnih centara također je problem. Incidenti kao što je prošlogodišnja provala u Stanford tržnom centru u Palo Altu pokazuju da su parkinzi još daleko od toga da budu sigurni.

3. Nesreće
Rizik od nesreća postoji svugdje gdje ima i vozila. U zatvorenim prostorima parkirališta, gdje je prostor za upravljanje vozilima ograničen, ovaj rizik je viši nego na nekim drugim mjestima. Prema osiguravajućoj kompaniji ThinkInsure, do jedne od pet nesreća dolazi na parkinzima. Iako je većina nesreća na parkinzima beznačajna i uključuje sudare pri maloj brzini, one i dalje mogu rezultirati ozbiljnim oštećenjima i povredama.

4. Požari
Prema Mayaru, mogućnost da se vozila zapale je veliki problem kojim se treba pozabaviti prilikom ponude rješenja za parkinge. Pojedini stručnjaci ističu da proizvođači automobila sve više koriste plastiku, zbog čega požari postaju veliki potencijalni problem.

5. Vandalizam
Namjerno oštećivanje automobila također je razlog za zabrinutost. Prema Mayaru, to postaje sve uobičajenije u tržnim centrima koji imaju noćne klubove ili barove, pa samim time i pijane ljude koji se neodgovorno ponašaju. Vandalizam ne mora uvijek biti izolovan incident te do njega može doći u okviru krađe.

Efikasna rješenja
Prema Twin City Securityju, kompaniji koja nudi sigurnosne usluge, tržni centri su nove glavne ulice SAD-a. To znači da se sada u tržnim centrima može očekivati niz sigurnosnih problema koji su prije karakterisali glavne ulice. U specifičnom kontekstu parkinga, mogli bismo reći da je bilo koji problem relevantan za automobil parkiran na ulici također primjenjiv i na tržne centre. Jedinu razliku čini efikasnost rješenja za upravljanje parkinzima. Savršeno rješenje bi se trebalo moći integrisati s različitim sigurnosnim sistemima kao što su nadzorne kamere, sistemi kontrole pristupa i vatrodojave kako bi se moglo djelovati u skladu s određenom situacijom. Naravno, sigurnost je samo jedna od prednosti rješenja za upravljanje parkinzima. Operativna efikasnost, ekonomske i prednosti vezane za očuvanje prirodne okoline također su nešto što može biti od koristi i menadžerima tržnih centara i njihovim mušterijama. Vozači će moći znati koji je broj praznih mjesta na parkingu prije nego što uopće uđu u područje tržnog centra. Neka rješenja također imaju mobilne opcije koje vozače kratkim porukama mogu informisati o statusu parkinga. To značajno smanjuje količinu vremena, energije i zaposlenika potrebnih za traženje mjesta za parkiranje, a smanjuje se i zagađenje.

Izazovi u upravljanju parkinzima
Usljed ubrzane i povećane naseljenosti u gradovima, postoji veća potreba za mobilnim rješenjima. Privatna vozila su preferirani način prijevoza za mnoge ljude u razvijenim ekonomijama, a kako životni standard bude rastao u određenim dijelovima svijeta tako će sve više ljudi i kompanija kupovati nove automobile. Kada su u pitanju gradovi, to je rezultiralo izazovom u vidu osiguravanja adekvatnog prostora za parkiranje. Koncept parkinga se tokom godina prilično razvio, od ideje mjesta gdje bi ljudi naprosto ostavili svoje automobile do lokacije kojom upravljaju automatizirana rješenja koja se brinu za sigurnost i operativnu efikasnost. Broj tržnih centara i drugih komercijalnih centara također je u porastu u gradovima, što privlači sve veći broj ljudi koji preferiraju da se voze u svojim automobilima. To je povećalo potrebu za efikasnim sistemima za upravljanje parkinzima u tržnim centrima, ne samo kako bi ljudi imali neproblematično iskustvo nego i da bi se izbjeglo rasipanje novca i resursa. Uprkos tome, postoji nekoliko izazova koje pružaoci rješenja za upravljanje parkinzima moraju prevazići. Neki su razlog zašto uopće postoje automatizirani sistemi.

Ručno naplaćivanje je vremenski zahtjevno
Prije nego što počnemo govoriti o automatiziranim sistemima za parkinge, hajdemo pogledati zašto bi se trebala koristiti elektronska rješenja. Sistemi za ručno naplaćivanje oduzimaju vrijeme i zahtijevaju više zaposlenika, što rezultira većim troškovima i sporijim procesiranjem. Iako je to za mnoge očigledan problem, činjenica je da širom svijeta još postoje tržni centri koji tek trebaju preći s ručne na automatiziranu naplatu. Sistemi naplate zasnovani na papirnim kartama također otežavaju zadatak upravljanja podacima. U slučaju nesreće, menadžment bi trebao moći odmah pružiti informacije o bilo kojem vozilu parkiranom na njegovom području. Automatizirani elektronski sistemi to i omogućavaju.

Kvar sistema za naplatu i kontrolu pristupa
Jedna od najvećih noćnih mora za upravitelje parkinga jeste kvar sistema kontrole pristupa. Budući da su tržni centri često otvoreni do kasnih sati i svaki dan, parkinzi se koriste većinu vremena. Ako se bilo koji sistem na ulazu u parking pokvari, doći će do kašnjenja koje će uznemiriti korisnike.

Lažirana potraživanja odštete
Uvijek će biti nekih korisnika koji će pokušati tvrditi da je njihov automobil oštećen dok se nalazio na parkiralištu, kada je u stvarnosti, zapravo, već bio oštećen prije ulaska na parking. Kako bi se riješili takvi problemi, postoji potreba za visokokvalitetnim videonadzorom koji može omogućiti čistu i jasnu sliku stanja vozila na ulazu u parking. Također je potrebno i odgovarajuće osvjetljenje kako bi nadzorni sistemi mogli efikasno raditi.

Integracija
Instaliranje novih parking-rješenja u postojeće tržne centre je izazov. Ali ono što je možda još teže jeste integracija tih rješenja sa sistemima drugih kompanija. Naprimjer, protivpožarne i videonadzorne sisteme mogu kontrolisati različite kompanije. Osim ako su sve voljne da podrže integraciju, rad u takvim uslovima može biti otežan. U tom kontekstu postaju relevantni otvoreni standardi za razmjenu podataka o saobraćaju kao što je DATEX II. Ovaj interfejs može omogućiti integraciju podataka iz određenog sistema sa sistemima kompanija koje se bave naplatom i zaštitom, kao i s platformama ugrađenim u vozila koje koriste te podatke radi omogućavanja usluga koje obogaćuju infrastrukturu određene lokacije.

Šest glavnih zahtjeva
Tržni centri zahtijevaju parkinge koji omogućavaju praktičnost i zaštitu za njihove korisnike. Ali to je samo vrh ledenog brijega kada se razmatraju zahtjevi korisnika. Prilikom nuđenja takvog rješenja sistem-integratori moraju poznavati specifične zahtjeve krajnjih korisnika.

1. Lakoća pronalaženja mjesta za parkiranje
Ljudi koji pristižu u tržni centar trebali bi znati broj i lokaciju slobodnih mjesta za parkiranje čak i prije nego što uđu u prostor objekta. Postoji nekoliko načina kako kompanije rješavaju ovaj problem. Senzori smješteni na mjestima za parkiranje informišu sistem o statusu tog mjesta. Signalizacijske table izvan parkinga zatim mogu prikazivati informacije prikupljene s tih senzora. Alternativno, neki sistemi mogu imati mobilne servise, tako da vozači mogu poslati poruku sistemu kako bi bili obaviješteni o slobodnim mjestima, a postoje i aplikacije koje mogu obavijestiti vozače o tome gdje se vozila mogu parkirati.

2. Sigurnost
Nadzorni sistemi su neophodni kako bi parkirani automobili bili sigurni. Osim što pruža dokazni materijal u istragama, sistem za prepoznavanje registracijskih tablica može pomoći u identificiranju automobila koji zahtijevaju specijalnu uslugu, kao što su oni VIP kupaca. Analitička rješenja također mogu dobro doći u detektovanju provala i omogućavanju instantnog upozoravanja sigurnosnog osoblja. Nekoliko velikih globalnih sigurnosnih kompanija ima posebna rješenja za upravljanje parkinzima, koja uključuju kamere s podrškom za prepoznavanje registracijskih tablica integrisane u sistem kontrole pristupa.

3. Isplativost
Brojni kupci su zabrinuti zbog početne investicije potrebne za parking-rješenje. Iako visoka cijena može odbiti mnoge krajnje korisnike, sistem-integratori i pružaoci rješenja trebali bi biti u stanju da uvjere kupce u dugoročne finansijske prednosti koje bi donijela veća operativna efikasnost.

4. Različite opcije plaćanja
Korisnici bi trebali imati izbor na koji način bi željeli platiti. To bi mogla biti kartica, gotovina ili mobilni sistem za plaćanje kao što je Apple Pay. Ovo bi moglo ubrzati ulazak na parking i smanjiti rizik od stvaranja dugih redova. Softver za upravljanje parkingom trebao bi biti lak za podesiti te moći izračunati vrijeme koje je vozilo provelo parkirano, kao i cijenu parkiranja. U slučaju automobila sa zaposleničkim privilegijama, sistem bi ih trebao moći osloboditi plaćanja.

5. Integracija i nadogradnja
Rješenja koja se mogu integrisati u postojeće sisteme neophodna su za starije objekte. Imajući u vidu činjenicu da u razvijenim zemljama već postoje tržni centri, sistem-integratori će često morati raditi unutar određenih ograničenja.

6. Analitika
Analitička rješenja pružaju detaljnije uvide u ponašanje kupaca, omogućavajući upravi da poboljša korisničko iskustvo i optimizira operacije. Ova rješenja mogu pružiti informacije o statusu uređaja i tome je li im potreban servis. Izvještaji se mogu automatizirati te se može zakazati njihovo redovno slanje emailom. Ukratko, zahtjevi kupaca u ovoj oblasti su mješavina rješenja koja bi poboljšala zaštitu i poslovanje. Za sistem-integratore je najbitnije da znaju koji hardver i softver implementirati te integrisati ih s postojećim sistemima.

Kako odabrati rješenje za upravljanje parkinzima tržnih centara
Iako se proteklih nekoliko godina na tržištu pojavilo nekoliko naprednih rješenja za upravljanje parkinzima, brojni tržni centri su “zaglavili” s tradicionalnim sistemima. Ian Goodwin, vlasnik Parking Consultancyja, istakao je da tradicionalni sistemi koriste rampu s automatom za naplatu karata, pri čemu vozač plaća po izlasku s parkinga. Međutim, kako tehnologija bude napredovala, a tržni centri budu htjeli unaprijediti svoje sisteme, rješenja kao što je prepoznavanje registracijskih tablica (LPR) postat će uobičajenija. LPR bi naročito bio koristan na mjestima gdje je parking besplatan tokom određenog vremena. LPR sistem može asistirati u praćenju vremena koje je automobil proveo parkiran na parkiralištu. Imajući u vidu nekoliko različitih brendova parking-rješenja na tržištu, kupci bi pri kupovini trebali znati šta im je prioritet. Ispod ćemo navesti neke od glavnih faktora koje treba imati u vidu prilikom kupovine rješenja za upravljanje parkingom.

Reputacija i cijena
Neki bi mogli pomisliti da je ovo očigledna stvar koju treba imati u vidu budući da je odabir poznatog brenda neophodan korak za pouzdanost u radu. Međutim, oni koji su upoznati s ovom industrijom reći će vam da reputacija i cijena ne idu uvijek ruku pod ruku. Kupci često zanemaruju kvalitet proizvoda kako bi snizili cijenu. Prema Goodwinu, dobra početna tačka je fokusiranje na nekoliko brendova koji imaju historiju pouzdanih proizvoda.

Fokusiranje na jedan brend
Postoje kompanije koje samo nude hardver ili softver za upravljanje parkinzima. Po njegovom mišljenju, bolje je držati se proizvođača koji imaju kompletna rješenja i koji prodaju i hardver i softver. “Hardver i softver ponekad proizvode različite kompanije. Ali po mom mišljenju, mnogo je bolje držati se softvera koji je razvijen u kompaniji”, kaže Goodwin.

Instalacija i podrška
Kompanija bi trebala omogućiti podršku za instalaciju i podešavanje rješenja od nule. Pobrinite se za to da rješenje zahtijeva minimalnu količinu održavanja, uz istovremenu brzu podršku tokom korištenja. Neki stručnjaci predlažu da kompanije s lokalnim prisustvom budu prioritet. To bi im pomoglo da se upoznaju s lokalnim uslovima i pruže odgovarajuću podršku. Bilo kakav prekid u radu proizvoda dovest će do gubitaka za upravu objekta. Prema tome, prilikom kupovine rješenja, kupcima bi trebalo biti na neuvijen način objašnjeno koliko brzo kompanija može servisirati proizvod u slučaju kvara. S proizvođačem bi trebali postojati dogovori o servisiranju nakon kupovine.

Detaljni izvještaji
Rješenje bi trebalo biti u stanju omogućiti strukturirano i detaljno izvještavanje o korisnikovim plaćanjima, o tome ko se nalazi u automobilu i ukoliko je to moguće, pružiti analitičke podatke. To će pomoći u razumijevanju faktora poput najpopularnijeg doba dana i učestalosti prolaska korisnika te u donošenju informisanih odluka o tarifama i drugim pravilima.

Praktičan, ali i siguran
Korisnici koji posjete tržni centar neće biti zadovoljni ako rješenje za parkiranje nije lako koristiti. Prema tome, praktičnost bi trebala biti prioritet. To će također olakšati rad i zaposlenicima tržnog centra. Međutim, lakoća korištenja ne bi trebala biti nauštrb sigurnosti.

Integracija sa sistemima drugih kompanija
Mogućnost integracije parking-sistema s drugim kao što su sigurnosni pomoći će u boljem upravljanju parkinzima. Integrisani sistemi mogu brzo djelovati u slučaju neželjenih incidenata. Takvim rješenjima je lakše i upravljati.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.