17 Jula, 2026
image
Home Kategorija Najave II (Page 21)

Najave II

Pametno upravljanje inventarom u službi maloprodaje

Trgovci danas tragaju za pametnijim i ekonomičnijim načinima upravljanja inventarom. Tradicionalne metode iziskuju mnogo vremena i podložne su ljudskim greškama, koje koštaju vremena i novca. Razvojem rješenja za pametno upravljanje trgovci mogu smanjiti gubitke i povećati poslovnu efikasnost
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Potreba za naprednijim načinima upravljanja inventarom potaknula je proizvođače opreme za maloprodaju da razviju pametnija rješenja, koja su jednostavna za upotrebu. Ona bi mogla biti ključ unapređenja poslovnih operacija za trgovce zbog novih izazova s kojima se susreću. Prema anketi National Retail Federationa (NRF), prosječan iznos gubitaka u maloprodaji u 2018. godini iznosio je 1,4 posto ili 50,6 milijardi dolara. Većina ispitanika je istakla da će uložiti novac u tehnologiju kako bi smanjili gubitke.

Pametno upravljanje i prikaz podataka u stvarnom vremenu
Pametno upravljanje inventarom omogućava trgovcima da donose odluke u skladu sa stvarnim stanjem robe u skladištu. U današnje vrijeme tržišta se sve više orijentišu na unakrsnu i višekanalnu prodaju, te je potreba za preciznim podacima s kojima bi trgovci mogli donositi odluke u skladu sa stvarnim stanjem sve veća. “Pametni ili inventar u stvarnom vremenu je inovativan način kontrole troškova i operacija, koji koristi podatke radi smanjenja neefikasnosti”, kaže Sergio Ramos Jubierre, proizvodni menadžer u Stockbotu i šef prodaje u Pal Roboticsu. Tradicionalno upravljanje inventarom se radi ručno i, prema riječima Jubierrea, pogodno je samo za male prodavnice s manje od 500 kvadratnih metara. U većim prodavnicama ova metoda je skupa i troši mnogo vremena, a i podložna je ljudskim greškama. Automatizacijom inventarnog procesa trgovci ne samo da mogu uštedjeti vrijeme i novac već i povećati efikasnost operacija. Nedavni izvještaji MarketsandMarketsa procjenjuju da će globalno tržište automatizacije prodaje dosegnuti vrijednost od 19 milijardi dolara do 2023. godine.

Inventarni roboti prikazuju podatke u stvarnom vremenu
Autonomni roboti pronašli su put do svake industrije, a sve su bliže i maloprodaji. Nekoliko robotičkih kompanija razvilo je autonomne inventarne robote, koji pomažu trgovcima u automatizaciji inventarnih procesa i prikupljanju mnoštva drugih korisnih podataka. Pal Robotics je kreirao Stockbota, autonomnog robota koji vodi računa o inventaru u prodavnicama. Stockbot je opremljen RFID-jem i kamerom te trgovcima daje neophodne podatke, potrebne za donošenje odluka vezanih za robu. Robot ima mogućnost samostalnog kretanja i vršenja inventure i kada je prodavnica otvorena i kada su kupci u njoj. Također, nije mu potrebna ni dodatna oprema niti komplikovana podešavanja. “Zbog ogromne količine podataka koje Stockbot može prikupiti, ostavlja pozitivan dojam na kupce, zaposlenike i upravu. Pošto ima mogućnost lociranja proizvoda, Stockbot ima pozitivan učinak na kupovinu u određenoj prodavnici i na taj način može povećati reputaciju određenog brenda”, kaže Jubierre.

Tu su i pametne police
Pametne police prvi put su se pojavile ranih 2000-ih godina i postale su alternativna tehnologija u prodaji. Budući da sadrže mnoštvo senzora (svjetlosni, optički, težinski itd.), pametne police ne samo da mogu pratiti količinu robe već i zainteresovanost kupaca za određeni proizvod i na taj način poboljšati kupovinu u prodavnicama. Amazon je nedavno za male prodavnice lansirao Dash Smart policu, koja može automatski naručivati proizvode. Također, ona obavještava kojih je proizvoda ostalo malo na stanju, ali i onih čija narudžba nije potrebna. Kroger, najveći američki trgovački lanac, udružio se s Microsoftom i razvio svoju pametnu policu osnaženu Microsoftovim Azure cloudom s opcijom povezivanja na IoT uređaje. Ova tehnologija ima za cilj poboljšanje užitka kupovine tako što povezuje kupčev spisak za kupovinu s njegovim pametnim telefonom i označava slične proizvode dostupne na polici. Ona također pomaže Krogeru u efikasnijem upravljanju inventarom tako što eliminiše papir i cjenovne oznake te omogućava prodavnicama da brže mijenjaju cijene na digitalnim displejima.

Analitika predviđa narudžbe
Prodajna analitika često je integrisana u POS sistem, koji analizira podatke i pomaže trgovcima pri optimizaciji inventara i određivanju cijena. Prema izvještaju iz 2019. godine, 55,6% ispitanika već je implementiralo neki vid POS analitike u svojim prodavnicama. “Analitika je sada više dostupna donosiocima odluka u prodaji, jer posjeduje softvere za bolje računanje i pametniju analizu”, kaže Harley Feldman, suosnivač i glavni marketinški menadžer Seoonica. Feldman dalje ističe da će sve više podataka biti dostupno trgovcima, jer se analitički algoritmi unapređuju i raste moć kompjutera za obradu podataka. On smatra da će se unaprijediti i prikupljanje podataka jer se danas proizvode bolji RFID tagovi, kojima daljina, metali i tekućine neće biti problem. Potražnja za RFID uređajima u ovom sektoru nesumnjivo je porasla. Prema izvještaju Frost & Sullivana, ovo je rezultat potrebe za praćenjem robe u stvarnom vremenu i rastom višekanalne prodaje. Trgovci koriste RFID već neko vrijeme, ali kako se analitika unapređuje i raste potreba za više podataka, sve više trgovaca implementira RFID rješenja. “Trgovci tekstilne robe već uviđaju koristi RFID rješenja”, kaže Don Taylor, potpredsjednik razvoja prodaje u Newave Sensor Solutionsu. Taylor kaže da su neki trgovci tekstilnom robom već uštedjeli 10–30 posto s RFID tehnologijom, a zadržali više robe na policama i unaprijedili preciznost upravljanja količinom robe. “Tehnologija koja radi u stvarnom vremenu, poput RFID-a, znatno je preciznija od uobičajenih metoda za inventuru. Ona prikuplja više podataka korisnih za praćenje i upravljanje proizvodima te zahtijeva mnogo manje radne snage i veoma je precizna”, objašnjava Taylor.

Kako RFID može unaprijediti upravljanje skladištem
Harley Feldman smatra da je upotreba pasivnih RFID tagova (etiketa) najbolji metod za prebrojavanje inventara. On objašnjava da upotreba RFID tagova omogućava trgovcima da obave inventuru znatno brže i preciznije i da mogu lako, elektronskim putem, prikupiti podatke. Podaci omogućavaju trgovcima da prate stvarno stanje robe, npr. koliko određeni proizvod stoji na polici, ili mogu pratiti proizvod od njegovog dolaska u prodavnicu do prodaje kako bi se mogle obnoviti zalihe. No, RFID čitači imaju i svoje nedostatke, poput nemogućnosti zapisivanja podataka na udaljenosti većoj od 4 metra i nepropusnosti signala kroz metale i tekućine. Također, jedan od problema je i taj što proizvođač robe mora kreirati i zakačiti RFID etikete. Cijene RFID rješenja su također jedna od barijera jer troškovi podrazumijevaju čitače, antene i tagove. “Cijene etiketa se kreću od 0.06 do 0.09 dolara i sadrže inventarnu jedinicu proizvoda s jedinstvenim serijskim kodom”, kaže Feldman. Međutim, kako se tehnologija i dalje razvija i pošto se potražnja povećava, cijene RFID čitača će opadati.

RFID i pametne police
Ovaj sistem je namijenjen prodavnicama mješovite robe, mini marketima i većim trgovačkim lancima. Pametne police kompanije Newave izvještavaju trgovce o kretanju artikla putem talasne RFID antenske tehnologije. Kad artikl napusti pametnu policu te kompanije, ona ga prati iako on nije označen. Kriterijima postavljenim za niski količinski iznos softver u pametnoj polici može u stvarnom vremenu obavijestiti menadžere trgovina i osoblje zaduženo za sprečavanje gubitaka, kao i same dobavljače. Softver također može poslati alarmnu poruku. “Pametna polica kompanije Newave teži ka tome da olakša ovlaštenoj osobi ili grupi prikupljanje informacija u stvarnom vremenu o stanju na policama”, objašnjava Taylor. Takav sistem mogao bi znatno umanjiti troškove, pružajući informaciju o dostupnosti robe, bez označavanja svakog proizvoda pojedinačno.

Šta trgovci žele od ovih rješenja?
Trgovci danas trebaju pametnija i efikasnija rješenja za upravljanje inventarom. “Nažalost, trgovci koji i dalje koriste starije metode će tokom prodaje zabilježiti nedostatak artikala, a skeniranje bar kodova artikala na policama je veoma iscrpljujući posao. U većini slučajeva trgovci nemaju osoblje koje će upravljati inventarom i pratiti stanje artikala na policama. Ovo preusmjerava kupce na druge prodavnice ili online kupovinu”, objašnjava Don Taylor. Kako bi se prevazišli ovi problemi i zadržali kupci u prodavnicama, trgovci žele unaprijediti iskustvo kupovine tako što će umanjiti nedostatak artikala, personalizirati reklame u prodavnicama i osoblje više usmjeriti na potrebe kupaca. Oni također tragaju za automatiziranim rješenjima za praćenje stanja na policama, bržim načinima skeniranja proizvoda te sistemima koji se mogu brzo instalirati. Kako kaže Feldman, trgovci najviše traže precizan broj artikala na policama u maloprodaji. “Trgovci sve više udovoljavaju potrebama kupaca, posebno kada govorimo o online narudžbama i preuzeću u prodavnici. Zbog toga je tačnost količine robe ključna pri preciznom i tačnom ispunjavanju zahtjeva kupaca”. Putem podataka prikupljenih RFID tagovima preciznost drugih informacija se također može unaprijediti, poput vremena koje određeni proizvod provede na polici i koliko je puta uzet s police i vraćen na nju.

Rješenja za pozitivan povrat ulaganja (ROI)
Primjena pametnih rješenja za upravljanje inventarom zahtijeva vrijeme i novac – dvije komponente koje trgovci ne žele trošiti. Kako bi zaobišli ove prepreke, Pal Robotics i Newave Sensor Solutions su razvili rješenja koja su jednostavna za primijeniti, a garantiraju pozitivan povrat ulaganja. “Kreirali smo rješenje koje je odmah spremno za upotrebu i koje ne zahtijeva dodatnu izmjenu prostora i instalacije unutar prodavnice”, kazao je Sergio Ramos Jubierre, proizvodni menadžer i vođa prodaje u Pal Roboticsu prilikom predstavljanja svog autonomnog robota Stockbota. Pal Robotics pruža mogućnost kupovine na leasing, putem kojeg trgovci bez ulaganja novca unaprijed mogu koristiti Stockbota, koji će im unaprijediti poslovanje i donijeti pozitivan povrat ulaganja. “Stockbot prikuplja podatke koji se mogu primijeniti na više mjesta poput upravljanja prodavnicom, vidljivosti prodajnog lanca, procesa automatizacije i preciznosti, višekanalne prodaje, aktivnosti promocije, povrata, lociranja artikala itd. Ovo ima direktan utjecaj na reputaciju brenda/prodavnice i samu prodaju, ali i na zadovoljstvo kupaca”, objašnjava Jubierre. Taylor je objasnio kako su trgovci koji su implementirali RFID rješenja u svojim prodavnicama zapazili dobar povrat ulaganja te su proširili spektar primjene RFID-a. Trgovci se polako odmiču od ručnih RFID skeniranja, a okreću fiksnim čitačima koji im omogućavaju bolje korištenje resursa u prodavnici i unapređenje produktivnosti. Veliki broj trgovina naveliko sve više implementira RFID portale u svojim distribucijskim centrima kako bi pratili kartonsku ambalažu i palete koje se unose i iznose. Kompanija Newave je sa svojim partnerom nedavno ugradila više od 1.500 portala za jednu internacionalnu trgovinu. U svega nekoliko dana ova tehnologija je donijela rast produktivnosti za 25%.

Savladavanje prepreka u prodaji
Primjena novih tehnologija donosi i određena iskušenja. Danas se trgovci susreću s novim izazovima, među kojima su rast potražnje i dinamika kretanja robe i dostave, dok drugi vode do dijela operacije i logistike. Sergio Ramos Jubierre je istakao skalabilnost, praćenje, automatizaciju i izvještavanje kao najveće prepreke protiv kojih se treba boriti. On je ukazao i na RFID tehnologije jer smatra da su one najbolje rješenje za maloprodajnu industriju. Osim RFID tagova, prodavnice roba široke potrošnje počele su implementirati bar kodove. “Zbog niske mraže u prodavnicama roba široke potrošnje bar kodovi su poželjan izbor za prodavnice hrane”, kaže Jubierre. Cijene RFID tagova su zasigurno prepreka ka primjeni određenih pametnih rješenja za upravljanje inventarom, poput tehnologija koje se koriste za očitavanje tagova i prikupljanje podataka. Ali, cijene RFID tagova opadaju i opadat će s rastom potražnje. “Metalni i tekućinom punjeni artikli će imati koristi od novog dizajna oznaka. Broj proizvođača koji stavljaju RFID etikete na svoje proizvode će rasti, jer sve više trgovaca traži da se na robu prethodno postavi tag. Mnogo je efikasnije unaprijed postaviti RFID, ali je potrebno prethodno olakšati onim trgovcima koji se tek susreću s tom tehnologijom da je lakše implementiraju”, kaže Harley Feldman. On je objasnio da je automatsko prikupljanje podataka RFID tehnologijom poželjno, ali da su cijene još visoke. Kao rezultat, većina trgovaca još koristi ručne RFID skenere za prikupljanje podataka iz skladišta, jer su fleksibilni i jeftini. Nažalost, oni zahtijevaju osobu koja će ih koristiti, što rezultira većim troškovima rada.

Proboj novih tehnologija
Kako bi se implementiralo više rješenja za pametno upravljanje inventarom, potrebno je prethodno educirati trgovce o benefitima tih tehnologija. Često su nedostatak edukacije o novim tehnologijama, nerazumijevanje principa njihovog rada i neuviđanje prednosti za poslovanje koje one donose prepreka usvajanju pametnih rješenja. Trgovci trebaju edukatora koji će upoznati zaposlene u njihovim trgovinama s novim tehnologijama i samo adekvatnom obukom trgovaca nove tehnologije mogu započeti intenzivniji proboj na tržištima.

Izazovi s pametnim policama
Upotreba pametnih polica za upravljanje inventarom može koštati mnogo novca, jer trgovac mora zamijeniti trenutne police kako bi uveo nove sa senzorima. Don Taylor, potpredsjednik razvoja poslovanja u kompaniji Newave Sensor Solutions, objašnjava kako se njihova pametna polica u većini slučajeva može uklopiti među već postavljene i na taj način smanjiti nedostatak robe za 60% u nekoliko prvih mjeseci nakon instalacije. Kako bi došao do preciznih podataka pomoću pametnih polica, trgovac mora posjedovati neki vid discipline u prodavnici. Newave zahtijeva planogram proizvoda kako bi mogao pratiti i nadgledati svaki artikl. “Trgovci moraju utvrditi da li im je primjena nove tehnologije donijela pozitivan povrat ulaganja. Newave može u stvarnom vremenu pružiti informacije svakom autorizovanom uređaju o rasprodatoj robi, niskim zalihama i propuštenoj rasprodaji, koje mogu pomoći trgovcu da povrati uloženo”, kaže Taylor. Newave tvrdi da će njihova tehnologija donijeti pozitivan povrat ulaganja za manje od godinu dana.

RFID simulacije za brži, pametniji i ekonomičniji IoT

RFID simulacije za brži, pametniji i ekonomičniji IoT Organizacije implementiraju projekte iz oblasti interneta stvari (IoT) iz više razloga: kvalitetnijeg povrata ulaganja (ROI), praćenja trendova digitalne transformacije, inovacija za stjecanje konkurentske prednosti i dr. Međutim, realizacija složenih primjena koje uključuju više servera i senzora u oblaku nosi posebne izazove
Pišu: Alvaro Everlet Fernandez i C. J. Reddy
E-mail: redakcija@asadria.com

Nedavna studija pokazala je da se spomenuti izazovi tiču sigurnosti, prikupljanja pouzdanih podataka u stvarnom vremenu, integracije hardvera, troškova i osiguravanja kvalitetnog povrata ulaganja. Tehnologija radiofrekventne identifikacije (RFID) obično se koristi u proizvodnji i logistici lanaca opskrbe, i to za praćenje proizvoda, pošiljki i imovine. U kombinaciji s IoT aplikacijama RFID može riješiti ove izazove u mnogim slučajevima. Naprimjer, on omogućava prikupljanje podataka u stvarnom vremenu i tako nudi efikasniji i ekonomičniji metod praćenja imovine zahvaljujući vezi s internetom. RFID sistemi mogu poboljšati pouzdanost, tačnost i sljedivost kod sistema praćenja robe. U kombinaciji s internetom stvari, oni mogu pomoći organizacijama da poboljšaju održivost i potencijal IoT projekata. Iako se sam RFID može činiti jednostavnim rješenjem za izazove primjene interneta stvari u poslovnom svijetu, i dalje postoje troškovi i problemi u vezi s prototipiranjem i testiranjem ovih projekata. Zato su simulacije ključni segment uvođenja RFID tehnologije u projektima interneta stvari.

RFID i simulacije
Primjena simulacija tokom procesa pripreme za primjenu RFID tehnologije može znatno unaprijediti IoT projekte. Pomoću elektromagnetnih simulacija može se provjeriti optimizacija postavljanja RFID čitača i antena s tagom. Kompanije na taj način mogu iskoristiti sve prednosti interneta stvari uz efikasniju i jeftiniju implementaciju.

Brže
U svijetu interneta stvari ključni su brzina i efikasnost. Ovo ne važi samo za krajnje korisnike već i za kompanije koje razvijaju ove projekte. Jednom kada se oni počnu provoditi, potreban im je sistem koji može brzo obraditi ogromne količine podataka u okviru održivog poslovnog modela. RFID tehnologija ovdje nudi rezultate u više segmenata. Dok bi alternativne metode poput primjene bar-koda zahtijevale optičko vidno polje, RFID može očitati više tagova istovremeno za brzo i tačno bilježenje podataka u stvarnom vremenu. Ako tome dodate i simulaciju, idete i korak naprijed, što povećava efikasnost usljed prolaska kroz veći broj scenarija prije samog početka proizvodnje. Na taj način se ubrzava razvoj i skraćuje vrijeme koje se obično troši na prototipiranje. Uz simulaciju, metod pokušaja i pogreške svodi se na minimum i projekat se u konačnici pojednostavljuje i prije početka njegove provedbe.

Uzmimo za primjer slučaj velikog proizvođača guma koji koristi RFID za praćenje životnog ciklusa tzv. pametnih guma. Budući da se gume intenzivno habaju, RFID tagovi se ne mogu postavljati na vanjsku stranu guma, a elektromagnetne simulacije pomoći će proizvođaču u kreiranju platforme za testiranje različitih scenarija primjene guma, uz podršku napredne analitike. Inžinjeri sada mogu procijeniti vijek trajanja guma i utvrditi raspored predviđenog održavanja.

Pametnije
RFID tag je u osnovi bežični uređaj koji se može postaviti na bilo koji objekt kako bi njegova primjena postala “pametnija”. Kao dio umreženog ekosistema, RFID čitači mogu locirati objekt radi ažuriranja i obavljanja relevantnih radnji, poput otvaranja kapija ili praćenja lokacija. Tipičan slučaj korištenja RFID sistema podrazumijeva da se antene podese za generisanje radiofrekvencijskog polja oko određenih ciljeva, pri čemu RFID čitač prati podatke kada se tag pomiče na različita mjesta. Čitač je povezan s internetom radi dopunjavanja i obogaćivanja dostupnih podataka s praćenih objekata na osnovu njihove jedinstvene identifikacijske oznake i tako omogućava donošenje kvalitetnijih odluka. Dodavanjem simulacije projekat postaje još pametniji. Kada planirate IoT projekat u kombinaciji s RFID-om ili nekom drugom IoT tehnologijom, postoje brojne pojedinosti koje treba uzeti u obzir. Pronalaženje pravog rješenja za svaki od faktora zahtijeva vrijeme, novac i, u mnogim slučajevima, mnogo pokušaja i pogrešaka. Korištenje tehnologije digitalnih blizanaca kao segmenta procesa simulacije omogućava inžinjerima da prođu kroz beskonačni broj scenarija i prije nego što proizvodnja otpočne. Time se eliminiše potreba za skupim procesom testiranja više prototipa dok se ne optimiziraju performanse. Postavljanje RFID taga na pogrešnu lokaciju moglo je prouzrokovati probleme sa smetnjama koje bi utjecale na performanse i tačnost. Zahvaljujući procesu simulacije, uključujući testiranje i prediktivnu analitiku, inžinjeri su mogli brzo testirati sve relevantne scenarije prije nego što su započeli s proizvodnjom. Tako je brzo utvrđen najbolji položaj za antenu i tagove za precizno bilježenje podataka.

Ekonomično
Iako su kvalitet i efikasnost ključni dijelove slagalice, u konačnici se sve svodi na ukupne troškove vlasništva (TCO). U kombinaciji s ispravnim vidom primjene, postavljanje pasivnih RFID tagova poput IoT senzora može biti isplativo i primjenjivo kod minimiziranja tekućih troškova održavanja i komunikacija. Naprimjer, RFID senzorima nisu potrebne baterije za razliku od drugih IoT tehnologija. Organizacije mogu smanjiti troškove ako ne moraju mijenjati baterije na više senzora. Ovo je posebno značajno ako se projekat produži na deset godina. Korištenje preciznih simulacija čini RFID još isplativijim i izbjegava troškove izrade više prototipa. U slučaju kompanije koja se bavi tzv. pametnim gumama, proizvođač bi bez simulacija morao fizički testirati proizvod postavljanjem RFID taga i testiranjem. Potom bi ga morao postaviti i na drugo mjesto i ponovo testirati, pri čemu bi troškovi samo rasli. Iz ovih primjera je vidljivo da je RFID pobjednički adut u primjeni tehnologije interneta stvari. Mogućnost testiranja različitih scenarija pomaže kompanijama da smanje dodatne troškove u kombinaciji s preciznim i vrijednim informacijama dobijenim pomoću analitike u stvarnom vremenu.

Zvuk preko IP mreže kao podrška videonadzoru

IP rješenja osvajaju tržište, jer kupci sve više vjeruju u jednostavnost i prednosti integracije koju nude digitalni sistemi. Globalno tržište IP telefonije rast će u narednih pet godina, predviđanja su kompanije Market Research Future, koja prati razvoj ovog sektora. Sličan rast može se očekivati i u segmentu videonadzora, kontrole pristupa i vatrodojave
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

IP zvučnici su relativno novi na tržištu i vjerovatno najteže pronalaze put do kupaca. No to bi se uskoro moglo promijeniti, jer vertikale poput obrazovanja i maloprodaje razmatraju nadogradnju svojih sistema. IP zvučnici se mogu integrisati s ostalim sistemima u organizacijama i ponuditi bolju kontrolu i kvalitet. U nastavku istražujemo tržište IP zvučnika, korištenu tehnologiju, vertikale koje pokazuju interes za ovim rješenjima i njihove ključne prednosti.

Stanje na tržištu i potražnja za IP zvučnicima
Snimanje videozapisa samo po sebi nije dovoljno za rješavanje sigurnosnih problema današnjice. Da biste zaštitili objekte od raznih vrsta savremenih sigurnosnih izazova, neophodno je i snimanje zvuka. Konvencionalni analogni sistemi u tom pogledu nude tek ograničenu fleksibilnost, što je potaknulo rast IP audiorješenja. “Potražnja za IP zvučnicima raste u posljednjih nekoliko godina. Opažamo to kod obrazovnih, vjerskih, komercijalnih i državnih organizacija, a nešto manje na potrošačkom tržištu. Prodaja u obrazovnom sektoru najviše je porasla. Podizanje nivoa sigurnosti u školama jedan je od pokretačkih faktora za jačanje ovog tržišta. Primjenjuje se i integracija sigurnosnih IP uređaja kao što su IP kamere i sistemi za kontrolu pristupa vratima s IP interfonima. To je veoma značajno za veću sigurnost u školama”, kaže Bob Mesnik, predsjednik Kintronicsa.

Rast uprkos cijeni
Ian Bridgewater, direktor kompanije TOA za Veliku Britaniju, navodi da širenje primjene IP zvučnika ide sporije nego kod ostalih sigurnosnih rješenja, iako za ovom tehnologijom vlada sve veći interes jer kupci žele da svi njihovi uređaji budu integrisani u jedan sistem. Troškovi instalacije IP zvučnika i dalje su izvor briga za mnoge kupce, ali njihove prednosti očigledno nadmašuju nedostatke. “Trenutno su IP zvučnici daleko iza ostalih tehnologija ako ih, naprimjer, uporedite s IP kamerama, koje se koriste već godinama. IP zvučnici polako sustižu ostale tehnologije i u posljednje četiri godine smo pratili rast prvenstveno na sigurnosnom tržištu. No, sada svi žele sve sisteme na istoj mreži. Cijena proizvoda i dalje je visoka u poređenju sa standardnim zvučnicima. Uz nju ide i cijena pojedinačnog CAT5 kabela za svaki zvučnik i potreba za odgovarajućim mrežnim prekidačima, ali kupci još traže IP rješenja”, kaže Bridgewater.

Vertikale koje bilježe rast
Iako se zvuk može smatrati važnim aspektom sigurnosti u većini vertikala, neki sektori imaju veću potrebu za njim od ostalih. U maloprodaji IP zvučnici se mogu integrisati u sistem javnog razglasa kako bi se kupce obavještavalo o ponudama i slale informacije poput onih o vremenu zatvaranja prodajnog objekta. U vjerskim objektima raste potreba za sistemima obavještavanja u kriznim situacijama. Mnoge od ovih sistema aktiviraju tasteri za hitne slučajeve koji se postavljaju unutar objekata, a tu su i mobilni tasteri za hitne situacije. Ipak, najvažnija vertikala u kojoj IP zvučnici igraju ključnu ulogu je obrazovanje. S obzirom na alarmantno visoku stopu incidenata s napadima vatrenim oružjem u školama, javila se snažna potreba za instalacijom efikasnih zvučnih rješenja. “Pucnjave u školama postale su veliki sigurnosni problem. O tome se mnogo piše. Rješenja se kreću u rasponu od uvođenja novih tehnologija i organizacije aktivnih odbrambenih vježbi u školama do kontrole korištenja pištolja. IP sistemi za obavještavanje su jedna od tehnologija koja se može koristiti za sprečavanje napada”, kaže Mesnik. Cijena je zasigurno jedan od faktora kojim se treba pozabaviti. Pored nje, neki sigurnosni stručnjaci ističu da izlazni kapacitet signala s IP zvučnika tek treba dostići onaj na standardnim zvučnicima. Snaga IP zvučnika ograničena je na ono što nude POE i POE++, dok u konvencionalnim sistemima snaga pojačala određuje kapacitet izlaznog signala. Ovo ograničenje moglo bi navesti kupce da koriste IP zvučnike samo u manjim projektima u kojima je broj potrebnih uređaja manji. To je jedna od oblasti na kojima će ponuđači rješenja morati poraditi kako bi potaknuli rast u ovom segmentu.

Kako rade IP zvučnici?
IP zvučnici posjeduju veliki broj komponenti potrebnih za njihov praktičan i efikasan rad. Prije nego što se odluče da ih upotrijebe u svojim projektima, sistem-integratori trebaju imati jasnu sliku o tome kako oni rade. Nekoliko je komponenti koje se ugrađuju u IP zvučnik. Neke su slične onima u tradicionalnim zvučnicima, dok veći broj, zapravo, nije. Razumijevanje načina njihove izrade i funkcionisanja presudno je za pravilno postavljanje. U osnovi, IP zvučnici imaju ugrađena pojačala koja se napajaju preko PoE-a. To im omogućava rad bez ikakvog dodatnog priključka na struju i instalaciju čini jednostavnijom od one za tradicionalne zvučnike.

Dijelovi i komponente
Mesnik opisuje glavne komponente koje čine mrežni zvučnik i njihov rad u integrisanom sistemskom okruženju. “Zvučnici priključeni na mrežu uključuju ugrađeno pojačalo, mikroračunar, D/A pretvarač i internetsku vezu. Oni mogu sadržavati i opcionalni mikrofon, tako da ove zvučnike možete koristiti kao interfone. Modul pojačala unutar zvučnika uključuje mrežni interfejs sa specijaliziranim mikroračunarom. D/A pretvarač (analognog signala u digitalni) koristi analogni zvučni signal koji se pojačava. Pojačalo podiže nivo snage zvuka kako bi zvučnik mogao raditi. Pošto je sve što vam treba već sadržano unutar zvučnika, njegova instalacija je vrlo jednostavna”, navodi on. Aktivni zvučnici dio su ukupnog mrežnog sistema dojave i na raspolaganju je nekoliko različitih IP zvučnika. Možete odabrati vrstu plafonske instalacije, dvosmjerne zvučnike za dvorane, zidne zvučnike ili ugradbene zvučnike za spuštene plafone.

Kvalitet i domet zvuka
Zavisno od vrste lokacije na kojoj su instalirani zvučnici, njihov izlazni kapacitet je faktor koji treba uzeti u obzir. Mesnik ističe da zidni zvučnici nude maksimalno 99 dB na udaljenosti od jednog metra. Ovaj zvuk je uporediv sa zvukom čekića ili kosilice. Naravno, što je veća udaljenost, zvuk je slabiji. Glasnoća se može povećati ili smanjiti podešavanjem snage zvučnika. “Korištenje zvučnika na otvorenom obično zahtijeva posebno pojačalo. Jačina zvuka može se uveliko povećati odabirom IP pojačala veće snage. Zvučnici s većim nivoom zvuka omogućavaju njegovo projiciranje na veće područje. Jačina zvuka iznad 85 dB može biti štetna. Opasnost zavisi od blizine zvučniku i učestalosti izloženosti zvuku tog intenziteta. Zvučnici koji su vrlo glasni obično se postavljaju visoko, odnosno na stubove ili plafone”, kaže Mesnik.

Softver za IP zvučnike
Obavještenja putem IP zvučnika mogu se slati s računara ili drugih uređaja. Kad se koriste računari, kompatibilnost sa softverom je presudna. Idealan softver korisniku treba omogućiti da odabere tip publike kojoj se treba obratiti. To može biti jedna osoba ili grupa ljudi. U školi, naprimjer, to može uključivati slanje poruka u jednoj učionici, zbornici, zgradi ili cijeloj školi. IP zvučnici mogu biti još korisniji kada su integrisani s videonadzorom. Kada kamera prepozna neželjenu situaciju kao što je ulazak neovlaštene osobe, operateri mogu iskoristiti zvučnik za komunikaciju s njima. Uz kvalitetan softver operateri mogu odabrati pojedinačne kamere i zvučnike povezane s njima za slanje najava ili obavijesti.

Primjena IP zvučnika izvan sfere sigurnosti
U rasponu od slanja obavještenja do puštanja muzike, brojne su primjene ovih uređaja. IP zvučnici se primarno koriste kao sigurnosno rješenje jer većina velikih proizvođača koji nude ovu tehnologiju dolazi iz sigurnosne industrije. Međutim, to ne znači da je njihova upotreba ograničena na zaštitu ljudi i imovine. U mnogim vertikalama IP zvučnici preuzimaju ulogu tradicionalnih zvučnika za najave i pozivanja. Naprimjer, maloprodaja je jedan od prvih sektora koji je počeo koristiti zvučnike na ovaj način.

Sistemi slanja obavijesti i zvona
Bridgewater smatra da obrazovni sektor nudi dosta prostora za primjenu IP zvučnika, i to često izvan domena sigurnosti. U svakodnevnom radu škola više je situacija u kojima je potrebno poslati obavještenja za veći broj osoba. IP zvučnici su se pokazali dobrim rješenjem za tu namjenu, jer se mogu povezati s aktivnostima u školi. “Trenutno je sigurnost najveće tržište, ali sve je veća potražnja i u bolnicama i školama. IP tehnologija nudi fleksibilnost u pogledu korištenja sistema i može se konfigurisati preko rješenja povezanih kablovima. Sve izraženiji trend u školama je da se poruke o promjenama rasporeda mijenjaju jednom sedmično pomoću ugrađenog sistema kontrole rasporeda koji to omogućava”, kaže Bridgewater. Mesnik potvrđuje navedeno i dodaje da se najveći rast ostvaruje dodavanjem sistema automatiziranih razglasa u školama, a tu su i školska “zvona” koja najavljuju početak ili kraj časova.

Muzika i javni razglas
Već smo naveli da je sektor maloprodaje jedan od pionira šire primjene IP zvučnika. Jedan od glavnih razloga za to je činjenica da mnoge trgovine vole puštati muziku u pozadini kako bi privukle kupce. Axis Communications u svojoj brošuri o IP zvučnicima navodi da mrežni zvučni sistem u, naprimjer, prodavnicama i hotelima može pomoći prilikom kreiranja savršene pozadinske i ambijentalne muzike. Prednosti se odnose na mogućnost korištenja unaprijed podešenog nivoa glasnoće i odabira muzike, kao i na podržano centralno i daljinsko upravljanje za lakše korištenje. Možete odabrati da kombinujete pozadinsku muziku s unaprijed zakazanim i najavama uživo i tako kupcima ponudite vrhunsko iskustvo. Rex Lam, konsultant u kompaniji Guardian Forest Security, slaže se da je maloprodaja jedna od vertikala koja bi mogla imati najviše koristi od IP zvučnika. Ipak, njihova šira primjena ide sporije budući da mnogi klijenti već posjeduju tradicionalne sisteme zvučnika i često nisu uvjereni da se ulaganje u IP tehnologiju isplati. Lam navodi da ostale vertikale koje mogu koristiti IP zvučnike uključuju mjesta na kojima se održavaju masovna okupljanja. Naprimjer, na pretrpanim stadionima ovi sistemi mogu se koristiti za emitovanje najava koje pomažu prilikom kontrole gužvi. Ukratko, IP zvučnici mogu odgovoriti na različite zahtjeve koje određena vertikala stavi pred njih, poput obavještavanja u određenoj zoni, emitovanja unaprijed zakazanih najava, poziva u pomoć u kritičnim situacijama ili za puštanje muzike.

Kako vertikale prihvataju IP zvučnike zahvaljujući integraciji
Snaga IP i PoE tehnologija leži u jednostavnosti integracije. Kao i kod bilo kojeg drugog sigurnosnog rješenja, IP zvučnici su u nekim vertikalama popularnija opcija od drugih. Za to postoji više razloga, uključujući postojeće prakse unutar određene vertikale i kapacitete za kvalitetnu integraciju zvučnika s ostalom opremom koja se koristi u toj vertikali. Prema Mesniku, najpopularnija vertikala je obrazovanje. Sigurnost u školama je ključni faktor rasta. Prisutan je rast zabrinutosti za sigurnost djece i osoblja zbog većeg broja napada vatrenim oružjem. Zbog toga je neizbježno i prirodno da države traže napredna rješenja koja će osigurati i zaštititi školske objekte i dvorišta. “Interesovanje za ovom tehnologijom kod vjerskih zajednica poraslo je u posljednjih nekoliko mjeseci. Ostala tržišta, poput proizvodnih pogona, posjeduju starije sisteme koje je potrebno zamijeniti. Oni žele dodati automatizirane sisteme obavještavanja o promjenama u smjenama i kraju radnog vremena”, kaže Mesnik. Iako se zvučnici u tim vertikalama često povezuju s upotrebom u zatvorenim prostorima, neki stručnjaci iz ove industrije ističu da bi IP zvučnici mogli biti idealno rješenje i za zaštitu perimetra, posebno ako se koriste u kombinaciji s vanjskim videonadzornim kamerama.

Integracija videa i zvuka
Prava snaga modernih sigurnosnih rješenja ne leži u pojedinačnim uređajima, nego u učinku koji imaju kada ih se integriše u jedinstveni sistem. Tu digitalna tehnologija ima prednost nad analognom. Kada je riječ o IP zvučnicima, situacija je ista.
“Iako smo omogućili integraciju IP sistema za obavještavanje s IP kamerama, opazili smo veće interesovanje za integraciju IP interfona s IP kamerama. Oni su dio rješenja koja se isporučuju s IP sistemima za obavještavanje. Interfon se može povezati s IP kamerama ili koristiti samostalno kako bi se korisnicima omogućilo da razgovaraju s posjetiocima na vratima”, kaže Mesnik. Nekoliko je načina na koje se zvučnik može povezati s IP videonadzornom kamerom. Ponekad se zvučnici integrišu s mikrofonima iz PoE mreže kako bi se omogućila dvosmjerna komunikacija. Međutim, to može ići teško jer se na pojedinačne lokacije odnose različiti propisi u pogledu snimanja zvuka u javnom prostoru.

Sistemi za obavještavanje i mobilna rješenja
Osim osnovnih funkcija, IP sistemi za obavještavanje mogu se integrisati i s tasterima za slučaj nužde ili aktivirati otvaranjem vrata. Integrisanje mobilnih tastera za hitne situacije naglo je poraslo tokom prošle godine i očekuje se nastavak tog trenda. Jedna od glavnih prednosti korištenja mrežnih sistema za obavještavanje je mogućnost automatizacije slanja poruka. Pritiskom na taster možete reproducirati unaprijed snimljene najave ili poslati informacije iz ranije podešenih sistema, poput onih za usluge vremenske prognoze. “Najnoviji tasteri za slučaj nužde dizajnirani su za poslovni svijet, obrazovanje, zdravstvo, hotele i druge organizacije”, kaže Mesnik. Tasteri za slučaj nužde za mobilne uređaje funkcionišu kao mobilna usluga, tako da nisu ograničeni lokacijom. Trenutno se mogu koristiti na području SAD-a i Kanade, a u budućnosti će biti dostupni i u drugim dijelovima svijeta.

Pametna zvučna rješenja za veću sigurnost i bolje poslovanje
U savremenim sigurnosnim scenarijima vizuelno praćenje situacije je tek reaktivno. Za najefikasniju zaštitu morate koristiti i zvuk. Sigurnost ostaje ključna oblast ulaganja u vertikalama, a njeni izazovi najviše zanimaju same organizacije. Ipak, videonadzor može dostići svoj puni potencijal dodavanjem zvučne komponente. Isključivo vizuelno praćenje incidenata na nekoj lokaciji može onemogućiti sigurnosno osoblje da blagovremeno djeluje kako bi zaustavilo ili spriječilo opasne incidente ili upade uljeza. Zbog toga je na važnosti dobila i uloga pametnih zvučnih sistema i zvučnika koji koriste prednosti IP tehnologije. Dodavanje komponente zvuka u sisteme videonadzora pomoći će krajnjim korisnicima da ojačaju kontrolu nad svojom imovinom koju je potrebno zaštititi.

Šta je pametni zvučni sistem?
Pametni zvučnik nije samo pasivni izlazni sistem za zvuk nego i nezavisni aktivni procesor govora i zvuka. “Rješenje za zvuk nove generacije integriše više funkcija kao “sve u jednom” uređaj. Ono pojednostavljuje cjelokupnu strukturu zvučnog sistema i objedinjuje zvučnik, pojačalo, ekvilajzer i sistem reprodukcije zvuka. Uz najnoviju mrežnu tehnologiju, korisnici mogu iskusiti inteligentnu automatizaciju i fleksibilnost upravljanja ili je čak povezati s analitikom”, kaže Jessica Chang, direktorica Axisa za Sjevernu Aziju. U tradicionalnom videonadzornom sistemu rješenje za video funkcioniše kao ljudsko oko, odnosno ono posmatra, prati i bilježi šta se događa. Kada sistem “vidi” nešto sumnjivo ili potencijalno opasno, on o tome informiše sigurnosno osoblje, koje u skladu s tim preduzima mjere. Ova vrsta operacije je reaktivna i zahtijeva značajne ljudske resurse kako bi bila uspješna. “Zvuk je prirodni partner videonadzornih kamera”, naglašava Chang. “Dodavanjem komponente zvuka videonadzoru sistem može i ʻprogovoritiʼ, kao što to čine ljudi. On omogućuje brzo reagovanje na potencijalne prijetnje slanjem upozorenja na daljinu radi odvraćanja uljeza, umjesto slanja osoblja da to učini. Prijenos zvučnog signala povećava operativnu efikasnost i znatno smanjuje vrijeme odgovora”, kaže ona.

Važna je i činjenica da se pametni zvučnici mogu integrisati s drugim sigurnosnim uređajima kako bi se maksimizirale njihove mogućnosti. Integracija s mrežnim sistemima interneta stvari (IoT) je jednostavna. Budući da je pametni zvučnik višenamjenski uređaj koji može raditi samostalno, on može primati naredbe iz drugih sistema i preduzimati mjere bez ikakvog posredničkog upravljačkog sistema. Pametni zvučnici rade u kombinaciji s vodećim rješenjima za upravljanje videom. Oni se mogu direktno povezati s mrežnom kamerom preko same mreže. Kada kamera prepozna neki sumnjivi incident, ona će poslati naredbu za aktiviranje pametnog zvučnika, koji reproducira unaprijed snimljenu poruku upozorenja, obavijesti ili odvraćanja.

Višestruke primjene
Sigurnosna primjena pametnih zvučnih rješenja razlikuje se po vertikalama. Za maloprodaju Axis nudi rješenje Network Audio, koje služi za slanje upozorenja o vremenu nepotrebnog zadržavanja u prodajnim objektima. Cilj je spriječiti organizovane krađe kroz jačanje i ubrzavanje interakcije s osobama koja se nepotrebno zadržavaju u prodavnicama. Međutim, ovo je samo vrh ledenog brijega. Sistem-integratori i korisnici mogu iskoristiti pametne zvučnike i za druge namjene koje mogu unaprijediti poslovanje. “Industrijski proizvođači i obrazovne ustanove su pioniri u primjeni pametnih zvučnika u poslovanju, posebno u Sjevernoj Aziji. Mnogi vodeći svjetski proizvođači u toj regiji koriste pametne zvučnike da poboljšaju efikasnost komunikacije i pokriju zvukom svaki kutak velikih postrojenja”, kaže Chang.

U svakodnevnom radu napredno zvučno rješenje s pametnim zvučnicima može pomoći osoblju u fabrikama da putem mrežne infrastrukture na jednostavan način šalje snimljene ili najave uživo unutar postrojenja. Pametni zvučni sistemi nude važne prednosti i u maloprodaji. Prodajni objekti mogu iskoristiti video da prepoznaju potencijale za unapređenje prodaje, kao i da pomoću zvuka šalju promotivne obavijesti ili pozivaju prodajno osoblje. Pametni zvučni sistemi mogu se iskoristiti i za kvalitetnije iskustvo kupaca pomoću zvuka i muzike, dok video pomaže u prepoznavanju obrazaca njihovog ponašanja. Oni mogu reproducirati i unaprijed snimljene poruke dobrodošlice prilikom otvaranja trgovina, puštati muziku i slati promotivne najave u određenim zonama u zakazano vrijeme.

Zaključak
Pametni zvučni sistemi postaju ključna tehnologija za zaštitu od savremenih prijetnji, ali njihova primjena nije ograničena samo na sigurnost. Kompanije i organizacije u različitim vertikalama, od obrazovanja do proizvodnje i maloprodaje, mogu iskoristiti pametne zvučne sisteme kako bi unaprijedili svoje poslovanje i iskustvo zaposlenika i kupaca. Kada ih se integriše s modernim sistemima koji podržavaju internet stvari, pametni zvučni sistemi mogli bi postati pokretači prave revolucije u brojnim sektorima.

Pandemija koronavirusa: Godina iskušenja za sigurnosnu industriju

Sasvim neočekivano, događaj godine u globalnoj sigurnosnoj industriji neće biti ni rast ni revolucionarna tehnologija ili poslovna akvizicija. Umjesto toga, kandidat za navedenu titulu uopće ne dolazi iz svijeta sigurnosti i odaziva se na ime COVID-19 ili, kolokvijalno, koronavirus

Piše: Mirza Bahić; E-mail: redakcija@asadria.com

Sam izraz koronavirus prilično je neprecizan jer opisuje skupinu virusa kojoj COVID-19 pripada. Od početnog izbijanja epidemije u kineskom gradu Wuhanu krajem 2019. novi virus je već okarakterisan kao pandemija, sa sekundarnim žarištima u Evropi (Italija) i na Bliskom Istoku (Iran). Pored kontinuiranog rasta broja oboljelih i smrtnih slučajeva, sigurnosni sektor s opravdanom bojazni očekuje nastavak 2020. jer se negativni utjecaj pandemije na globalnu ekonomiju već u martu, prema podacima Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju, procjenjuje na gubitke u rasponu od jednog do dva triliona dolara. U nastavku teksta donosimo vam pregled postojećeg stanja u sigurnosnoj industriji, s posebnim osvrtom na utjecaj pandemije na tržišta videonadzornih sistema i rješenja za pametne domove, uz oprezne prognoze budućeg razvoja situacije.

Žaoka globalne ekonomske krize

Kako sigurnosna industrija ne posluje u vakuumu, posebno u savremenoj globaliziranoj ekonomiji, koronavirus ima potencijal da značajno utječe na njene godišnje rezultate, prvenstveno iz dva razloga: pogođenosti Kine kao tehnološke proizvodne baze i Evrope i Amerike kao važnih tržišta za sigurnosnu industriju. Žaoku krize već su osjetili i organizatori sigurnosnih sajmova serijom otkazanih i odgođenih skupova i konferencija, čije je održavanje ključno za zdravo poslovanje cijelog lanca opskrbe u ovoj industriji. 

Zapravo, ključni ekonomski problem s koronavirusom nije samo broj umrlih i oboljelih nego poremećaji do kojih dolazi usljed preduzimanja mjera na sprečavanju njegovog širenja. Na globalnom nivou tržišta i dionice na berzama već pokazuju znatan pad prinosa u odnosu na planirane vrijednosti. Pored svega navedenog, situacija na sigurnosnom tržištu je još složenija, posebno zbog činjenice da bi neki njegovi segmenti mogli pretrpjeti još teže udarce, naročito videonadzor. 

Manjak radne snage i komponenti 

Analitičari smatraju da bi širenje koronavirusa i njegov utjecaj na dostupnost radne snage i nedostatak komponenti u Kini mogli ozbiljno utjecati na sigurnosno tržište. Prema novom izvještaju kompanije Omdia, bivšeg IHS Markita udruženog s Informa Techom, trenutna epidemija koronavirusa mogla bi značajno utjecati na globalno tržište videonadzora zbog pada potražnje i problema s dostupnošću proizvoda izazvanih manjkom radne snage i komponenti u Kini. S obzirom na to da na Kinu otpada 90% globalne proizvodnje videonadzornih kamera i 45% prihoda ostvarenih na svjetskom tržištu u 2019. godini, opravdan je strah da bi svaki poremećaj toka proizvodnje, lanca snabdijevanja ili dostupnosti radne snage u toj zemlji mogao bitno utjecati na videonadzorno tržište i, posredno, cijeli sektor sigurnosti. O tome govore i donedavno aktuelne prognoze o prihodima u segmentu videonadzora u ovoj godini, čija se vrijednost prije izbijanja krize procjenjivala na skoro 20 milijardi dolara. “S obzirom na to da je Kina najveći svjetski proizvođač i kupac kamera videonadzornih kamera, ona ima ogroman proporcionalni utjecaj na globalnom tržištu tih proizvoda. Dobavljači opreme za videonadzor u Kini trenutno se suočavaju sa smanjenom proizvodnjom zbog nedostatka radne snage i kašnjenja isporuka nakon lunarne Nove godine. U međuvremenu, domaća potražnja za sistemima za videonadzor opće namjene će vjerovatno stati ili će opasti jer se kineska vlada sada fokusira na kontrolu koronavirusa”, kaže Tommy Zhu, analitičar za videonadzor u kompaniji Omdia. 

Zhu dodaje da je nedavno zatvaranje pokrajine Hubei, izazvano širenjem virusa, teško pogodilo i susjedne oblasti poput pokrajina Guangdong, Zhejiang i Jiangsu te gradova Peking i Šangaj. Sve ove regije danas preduzimaju različite mjere radi kontrole širenja epidemije, a istovremeno je u većinu pokrajina, općina i autonomnih regija u toj zemlji stigla naredba da kompanije ne otvaraju vrata minimalno do 10. februara. Za određene grupe stanovništva pogođenog izbijanjem epidemije uveden je i 14-dnevni karantin, što je utjecalo na dostupnost radne snage. “Iako je problem dostupnosti radne snage do sada imao tek neznatan utjecaj, ako se u drugom kvartalu epidemija nastavi širiti i poraste broja infekcija, efekti koronavirusa na snabdijevanje hardverom za videonadzor bit će veoma ozbiljni, ne samo u Kini već i širom svijeta”, kaže Zhu.

Logistički problemi i poremećaj lanca snabdijevanja

Problemi u oblasti transporta i logistike također imaju ogroman utjecaj na nabavku opreme za videonadzor. Kina je zemlja u kojoj posluje nekoliko ključnih dobavljača objektiva, CMOS senzora i uređaja na čipu, koji se koriste u kamerama i drugim sistemima za videonadzor. Iako se ove kompanije sada postepeno vraćaju u biznis, Zhu kaže da je nedostatak radne snage potencijalni problem, jer epidemija može oboriti proizvodnju različitih komponenti čak i ako potpuni utjecaj pojave virusa u ovom segmentu još nije do kraja utvrđen. S druge strane, ima razloga i za optimizam, jer su veliki dobavljači opreme za videonadzor, zapravo, glavni kupci pojedinačnih komponenti, a snabdijevanje ovog sektora će vjerovatno biti određeno kao prioritet u budućnosti. Ako se epidemija uspješno ograniči do početka aprila, a industrijski poremećaji saniraju, utjecaj virusa na tržište videonadzora bit će znatno smanjen. Međutim, ako se epidemija nastavi širiti i broj zaraza poraste u drugom tromjesečju, učinci epidemije na ovaj i druge sigurnosne sektore bit će mnogo ozbiljniji.

Udar na tržište pametnih domova 

Epidemija koronavirusa ne štedi nijedan sektor, no neki bi mogli biti posebno pogođeni kao što je tržište sistema za pametne domove. Prema sadašnjim prognozama, njegovi prihodi bi usljed epidemije mogli pasti i za 19,5 milijardi dolara u ovoj godini. U odnosu na isprva prognoziranih 120,6 milijardi dolara, prihodi industrije pametnih domova bi, prema predviđanjima kompanije Omdia, trebali biti ograničeni na 101 milijardu. Razlog za to je predviđeni pad u broju isporučenih uređaja s planiranih 693,8 miliona na 603,5 miliona. Potencijalni razlog za optimizam ipak leži u činjenici da tržište pametnih domova obuhvata širok spektar uređaja koji se koriste, u rasponu od sigurnosnih sistema do rješenja za kontrolu rasvjete i temperaturu. “Zbog velikog broja dostupnih proizvoda tržište pametnih domova moglo bi se pokazati otpornijim u suočavanju s ekonomskim izazovima poput koronavirusa u odnosu na druge, manje diverzificirane industrije. Ipak, očekuje se da će tržište pametnih domova doživjeti korekciju tokom 2020. godine, pri čemu će rast usporiti u većini zemalja”, kaže Blake Kozak, analitičar u kompaniji Omdia.  

Regionalne razlike u pogledu pogođenosti epidemijom

Očekuje se da će Azija doživjeti najveće usporavanje u 2020. godini, pri čemu će pad prihoda iznositi 7,8 milijardi dolara, uz 66,2 miliona proizvoda manje isporučenih od prvobitno predviđenih. Kako se regija počne oporavljati od pandemije, proizvodnja bi trebala ubrzavati. Međutim, iscrpljene zalihe mogle bi predstavljati dodatno opterećenje za potencijalno slabiju potražnju sve do početka drugog tromjesečja 2020. godine. Na području Sjeverne i Južne Amerike prihodi od prodaje uređaja za pametne domove pali su za 10,6 posto. Ipak, očekuje se da će rast ovih uređaja u Sjedinjenim Državama biti nešto veći u odnosu na ostale zemlje. Projekcije rasta mogu se dodatno smanjiti ako se berze ne oporave ili se virus proširi u mjeri u kojoj bi negativno utjecao na američke lance snabdijevanja. 

U nekim regijama Sjedinjenih Američkih Država i drugim zemljama sa široko rasprostranjenim slučajevima oboljelih od koronavirusa broj instalacija u pametnim domovima mogao bi biti manji. Iako potražnja možda i neće pasti za neke prodajne kanale, mogućnost slanja i isporuke proizvoda ili instaliranja uređaja mogla bi se drastično umanjiti. Ovo se već dogodilo u Kini, u kojoj platforme poput Alibabe preuzimaju narudžbe za pametne zvučnike, ali su isporuke odgođene. Ukupno gledajući, uprkos raznolikosti ekosistema pametnih domova, problemi u lancu snabdijevanja u kombinaciji s nešto suzdržanijim potrošačkim tržištem i kašnjenjem instalacija i pružanja usluga mogli bi dodatno usporiti širenje primjene tehnologije pametnih domova u 2020. godini.

Opasnost iz sjene – otkazivanje sajmova i konferencija

Štetan utjecaj izbijanja nove pandemije leži i u odgodama ili otkazivanju sajmova i drugih skupova posvećenih sigurnosti, što će zasigurno izazvati lančane gubitke za sve aktere u ovom sektoru. Ovo su neki od do sada otkazanih važnih događaja. 

– Sajam sigurnosti ISC West, koji se trebao održati između 17. i 20. marta, pomjeren je za juli. Will Wise, potpredsjednik grupacije Reed Exhibitions, kaže da to nije bila odluka koju su organizatori lako donijeli. “Neophodno je da zadržimo svoju opredijeljenost da nam prioritet budu zdravlje i sigurnost svih uključenih u ISC West”, kaže Wise.

– Kompanija Messe Frankfurt odgodila je tajvanski sajam Secutech za april 2021. godine, a prvobitno se trebao održati u Taipeiju od 22. do 24. aprila. Regina Tsai, direktorica kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media, ovako je komentarisala najnovija dešavanja: “Dobrobit naših partnera uvijek je naš ključni prioritet. U skladu s tim, odlučili smo preduzeti odgovarajuće mjere kako bismo podržali napore lokalne samouprave u borbi protiv epidemije COVID-19. Pokušali smo utvrditi nove datume za Secutech 2020, međutim nismo uspjeli pronaći adekvatno rješenje za naše partnere. Na raspolaganju smo imali vremenski okvir za pomjeranje sajma u drugu polovinu 2020. Ipak, s obzirom na blizinu sljedećeg izdanja sajma i marketinške aktivnosti naših izlagača koje su već isplanirane za ovu godinu, ovaj vremenski okvir nije ponudio kvalitetnu vrijednost za naše partnere, tako da je sajam odgođen do aprila 2021. godine.” 

– Umjesto u maju 2020, IFSEC će biti održan u septembru. Organizator Informa Markets odlučio se na pomjeranje termina za period od 8. do 10. septembra, naravno na istom mjestu – u Excel centru u Londonu. U saopćenju organizatora navodi se da je odluka donesena nakon savjetovanja s izlagačima i drugim zainteresiranim stranama. Cilj je bio doći do najbolje odluke za sve. “Čvrsto vjerujemo da će novi termin biti od koristi za sve naše događaje i ponuditi najbolju moguću platformu za poslovanje kako izlagačima tako i posjetiocima”, ističu organizatori.

– Milestone Systems je otkazao planiranu konferenciju APAC/EMEA MIPS kao odgovor na sve veću zabrinutost zbog potencijalnih zdravstvenih rizika. Događaj je prvobitno planiran za 20. i 22. april u Dubaiju, a novi datum nije naveden. Iz kompanije javljaju da će u naredna dva mjeseca slijediti preporuke relevantnih državnih tijela i međunarodnih zdravstvenih organizacija u uvođenju proaktivnih zdravstvenih mjera. “Dobrobit zaposlenih, partnera i drugih aktera uvijek ima prednost za nas u Milestoneu. Konferencija MIPS je važna jer na njoj razmjenjujemo informacije i inovacije te istražujemo nadolazeće trendove, nove tehnologije i izazove zajedno s našim partnerima. Iako je bila teška, čvrsto vjerujemo da smo donijeli najodgovorniju moguću odluku”, kaže Kenneth Hune Petersen, direktor prodaje i marketinga u kompaniji Milestone.

– Kompanija Hikvision odlučila se na odgodu vlastitog Innovation Summita predviđenog za 12. i 13. mart u Amsterdamu. U kompaniji kažu da su dobili brojne poruke prijavljenih posjetilaca, koji su javili da otkazuju dolazak. Organizatori navode da pojava virusa sprečava uspješnu organizaciju skupa, koji je do sada služio kao prilika za stvaranje novih kontakata. Novi datum Summita još nije određen, uz obećanje organizatora da će o njemu naknadno obavijestiti sve zainteresirane. 

– S istim problemom se suočavaju i regionalni organizatori manifestacija posvećenih sigurnosti, jer su vlade svih naših zemalja zabranile održavanje većih skupova. U Hrvatskoj je otkazano održavanje nacionalnog strukovnog savjetovanja “Novi zakon – privatna zaštita”, planirano za 19. mart u Zagrebu. Organizator Hrvatski ceh zaštitara je najavio da će obavijestiti učesnike o novom terminu savjetovanja čim se steknu uvjeti za sigurno i stabilno održavanje skupa. Također je otkazan i Dan otvorenih integracija kompanije King ICT, koje godišnje okuplja više stotina ljudi iz IT-a, sigurnosti, telekomunikacija i sličnih oblasti.

Jačanje svijesti o važnosti vertikale biosigurnosti?

Postojeća kriza je, ako ništa, pokazala da u svijetu postoji izražena potreba za jasnim definiranjem sigurnosnih praksi u rukovanju biološki opasnim materijalima. U februaru 2020. objavljen je novi međunarodni standard za sisteme upravljanja biološkim rizicima ISO 35001, upravo u vrijeme širenja globalne epidemije koronavirusa. Učinkovito upravljanje rizicima od biološki opasnih materijala znači smanjenu šansu za pojavu nesreća, širenje bolesti i negativnog utjecaja na okoliš. Fizička i tehnička sigurnost usko je povezana s ovom oblašću jer uključuje fizičke prepreke i druge načine da se neovlaštenom osoblju spriječi pristup laboratorijima i opremi za čuvanje biorizičnih materijala. To uključuje detaljne mjere provjere osoblja, zgrada, laboratorija i prostora za skladištenje biološkog materijala. Elementi fizičke i tehničke sigurnosti bi se, u skladu s tim, uvodili prema potrebi, odnosno na temelju procjene rizika. U konačnici, svijet sigurnosti prije i nakon izbijanja globalne pandemije koronavirusa zasigurno neće biti isti, uz poseban skup izazova kojim će se morati pozabaviti cijeli lanac aktera, u rasponu od proizvođača i distributera do organizatora sigurnosnih skupova, kreatora međunarodnih standarda sigurnosti i krajnjih korisnika. 

Tehnologija prepoznavanja lica na raskrsnici

U posljednjih nekoliko mjeseci razvila se velika rasprava, kako u medijima tako i među različitim organizacijama, o prednostima i opasnostima koje uvođenje softvera za prepoznavanje lica može donijeti. Bilo da ste njen zagovornik ili protivnik – i u ovom slučaju je bitno detaljno poznavati materiju 

Piše: Vesna Matić Karić; E-mail: redakcija@asadria.com

Evropska komisija je ove godine objavila da razmatra uvođenje zabrane korištenja tehnologije prepoznavanja lica na javnim mjestima. Inače, ova tehnologija omogućava da se lica snimljena kamerama provjeravaju u stvarnom vremenu prema popisima osumnjičenika koje često sastavlja policija. Kao razlog moguće zabrane, koja bi u ovom slučaju trajala od tri do pet godina, navodi se da zakonodavcima jednostavno treba više vremena kako bi spriječili da ovakva tehnologija bude zloupotrijebljena. Ipak, postoji mogućnost da bi iz zabrane bili izuzeti sigurnosni, ali i projekti namijenjeni istraživanju i razvoju. 

Upravno tijelo za nadgledanje

Komisija je svoje planove predstavila u dokumentu na 18 stranica, u kojem je predloženo nametanje određenih obaveza, kako programerima tako i korisnicima vještačke inteligencije. U dokumentu se pozivaju zemlje Evropske unije da kreiraju upravno tijelo koje će biti zaduženo za nadgledanje primjene novih pravila. Inače, prijedlozi navedeni u dokumentu stižu usljed poziva političara i kampanja u Velikoj Britaniji da se zabrani policiji da koristi tehnologiju za prepoznavanje lica za javni nadzor. Naime, nedavno se londonski okrug King's Cross našao u centru kontroverze jer je otkriveno da su vlasnici pojedinih objekata i lokacija u njemu koristili tehnologiju za prepoznavanje lica, a da o tome nisu obavijestili javnost. Osim toga, jedna od problematičnih stvari kada je riječ o ovoj tehnologiji jeste njena nepreciznost. Naime, u nedavno objavljenom istraživanju koje je provedeno u Americi navodi se da su algoritmi namijenjeni prepoznavanju lica manje precizni pri identifikovanju crnih i azijskih lica u odnosu na lica bijelaca.

SAD: različite države, različite strategije

Prošle godine u maju San Francisco je uveo zabranu policiji i ostalim vladinim agencijama korištenja tehnologije za prepoznavanje lica. Time je postao prvi veći američki grad koji je zabranio upotrebu softverskog alata kojem se policijske snage okreću kada pokušavaju pronaći prijestupnike. I mada je ova tehnologija već ranije dovela do razrješenja nekih slučajeva, gradska vlada ipak je odlučila stati na stranu grupa koje se bave zaštitom građanskih prava, a koje su zabrinute da bi ovakva tehnologija mogla dovesti do toga da Sjedinjene Američke Države postanu previše opresivne ili da bi barem mogle krenuti u smjeru prevelikog nadzora. 

Međutim, kao što se moglo i pretpostaviti, nisu svi zadovoljni zbog zabrane. Mnogi smatraju da je San Francisco trebao pronaći način kako da zadrži tehnologiju, ali pobrinuti se da ne dođe do zloupotrebe donošenjem novih zakona i regulativa, jer kako navode neki protivnici, tehnologija za prepoznavanje lica itekako je korisna u pojedinim slučajevima. “Smiješno je negirati vrijednost ove tehnologije u osiguravanju aerodroma i graničnih objekata”, rekao je Jonathan Turley, stručnjak za ustavno pravo s Univerziteta George Washington, dodavši da je teško poreći da postoji određena vrijednost u ovoj tehnologiji koja se tiče javne sigurnosti. Uprkos onima koji se ne protive upotrebi ove tehnologije, slične zabrane se razmatraju i u ostalim američkim saveznim državama poput Bostona, a u Massachusettsu je stavljen moratorij na tehnologiju za prepoznavanje lica, kao i na sve ostale udaljene biometrijske nadzorne sisteme. Također, u SAD-u je prošle godine predstavljen novi zakon prema kojem se svima koji koriste tehnologiju za prepoznavanje lica u komercijalne svrhe zabranjuje prikupljanje i dijeljenje dobijenih podataka u svrhu identifikovanja i praćenja klijenata bez njihovog pristanka. 

Balkan

Godinama unazad mediji koji se bave temama vezanim za IT pisali su o nadolazećim trendovima koji su uključivali i tehnologiju za prepoznavanje lica. Pisalo se o tehnologiji koja vas može prepoznati u gužvi, predvidjeti vaše ponašanje i donekle otkriti vaše želje, a sve s ciljem da vam se proda određeni proizvod. I svih tih godina rijetko ko je obraćao pažnju na to. Sve do sada, kada se otkrilo da ovu tehnologiju već neko vrijeme koriste policijske snage u svrhu otkrivanja zločinaca. I dok se u Kini, naprimjer, otvoreno ne protive otvorenom korištenju ovog tipa tehnologije, zapadni dio svijeta je uznemiren mogućnostima koje tehnologija za prepoznavanje lica, kada je u pogrešnim rukama, može donijeti. A kako na sve reaguju zemlje regije? Zasad je poznato da slovenska policija koristi ovu tehnologiju od 2014. godine. S druge strane, Hrvatska je trenutno u procesu nabavke tehnologije za prepoznavanje lica, jer hrvatsko Ministarstvo unutrašnjih poslova nabavlja opremu koja se temelji na biometrijskom softveru koji može identifikovati osobu usporedbom i analizom uzoraka na temelju kontura lica. Pri analizi kontura lica za identifikaciju su najvažnije oči, obrve, vrh nosa i usne, s tim da stručnjaci naglašavaju kako se identitet osobe može odrediti već na osnovu jednog ili dva dijela lica kao što su usne, oči ili vrh nosa.

Uskoro hiljadu videonadzornih kamera u Srbiji

U Srbiji je ova tehnologija već u upotrebi s obzirom na to da je u Beogradu Huawei već instalirao videonadzorne kamere koje sadrže ovaj softver. Sve je, zapravo, dio zajedničkog projekta Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije i Huaweija, prema kojem će, kako navode, do kraja ove godine u Beogradu biti postavljeno hiljadu videonadzornih kamera na 800 lokacija. Međutim, ova priča ima veoma zanimljivu pozadinu koja datira još od 2014. godine, kada je u saobraćajnoj nesreći poginuo mladić, dok je vozač pobjegao s mjesta nesreće. Kasnije se otkrilo da je vozač pobjegao u Kinu. Srbijanska policija je kineskim vlastima poslala fotografije osumnjičenog, nakon čega je ovaj, samo tri dana poslije, bio uhapšen. Hapšenje se dogodilo upravo zahvaljujući spomenutoj Huaweijevoj tehnologiji za prepoznavanje lica. Ostalo je, kao što i sami vidite, historija. 

Bez primjene u Bosni i Hercegovini

Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, trenutno nema potvrđenih, javno dostupnih informacija da policijske snage te zemlje koriste tehnologiju za prepoznavanje lica. “Federalna uprava policije ne posjeduje softver za prepoznavanje lica, te isti ni ne koristi u svojim operativno-tehničkim mjerama i radnjama, niti se koristi biometrijskim metodama nadzora”, stoji u izjavi zvaničnoj izjavi press službe Federalne uprave policije za Al Jazeeru. Profesor dr. Jasmin Azemović, univerzitetski profesor na predmetima vezanim za informacijske tehnologije, iznio je mišljenje o tome zašto Bosna i Hercegovina još nije spremna za tehnologiju o kojoj pišemo, rekavši kako je ta zemlja još daleko od sistema koji bi u realnom vremenu skenirao ljude te ih na osnovu prikupljenih biometrijskih podataka identificirao i sigurnosno kategorizirao. Razlog za to je jasan, a to su, za naše uslove, trenutno previsoka ulaganja u videonadzor gradova i mjesta na kojima se ljudi okupljaju, poput tržnih centara i stadiona, uz istovremeno ulaganje u informatičku infrastrukturu koja bi predstavljala kombinaciju najmodernijih IT rješenja današnjice. Naravno, tu je i problem s kojim se trenutno suočava Zapad i njegove grupe za zaštitu ljudskih prava, a to je pitanje etike i morala, što je profesor Azemović dodatno pojasnio: “Sigurnosni sistemi koji se zasnivaju na prepoznavanju individua, a na osnovu biometrijskih atributa, zahtijevaju vrlo visok stepen primjene etičkih i moralnih principa u samim temeljima, a naravno i na nivou samih operacija, tek tada možemo reći da bi sigurnost i privatnost imali podnošljiv nivo ekvilibrijuma.” 

Protivnici

Već smo spomenuli šta o svemu ovome misle protivnici tehnologije za prepoznavanje lica sa Zapada, ali treba naglasiti da ni na našim prostorima, naprimjer u Srbiji, nisu oduševljeni njenim uvođenjem. Organizacije za ljudska prava, poput Sharea iz Beograda, smatraju da se ovom tehnologijom ozbiljno krše osnovna građanska prava i slobode zbog moguće zloupotrebe prikupljenih podataka u slučaju da unaprijed nije sve dovoljno regulisano. Bojan Perkov iz Sharea rekao je za portal Danas.hr da su oni već pitali vlasti da li su provele procjenu sistema, ali im je odgovoreno da zakon kojim bi se regulisalo ovo područje još nije usvojen. Perkov se boji da bi u Srbiji u nekom trenutku moglo doći i do objavljivanja osjetljivih privatnih podataka: “Velike zloupotrebe ličnih podataka događaju se u zemljama u kojima su znatno bolje regulisana pitanja zaštite podataka i gdje je nivo svijesti o zaštiti privatnosti viši nego u Srbiji.” Međutim, članovi Sharea nisu se zaustavili na tome. Poslali su i upit MUP-u zahtijevajući spisak lokacija postavljenih kamera, na šta im je odgovoreno da je riječ o povjerljivim informacijama. Za sada su u medijima objavljene lokacije samo 32 kamere, dok se za ostale još ne zna gdje će biti stacionirane. 

U Sloveniji, pak, građani su prijavljivali da su bili nadzirani na ovaj način, što je izazvalo revolt dijela javnosti. Naime, kako je za Al Jazeeru rekao Domen Savič iz nevladine organizacije “Državljan D Slovenija”, oni su imali nekoliko prijava građana koji su došli u policijsku stanicu da bi prijavili krivično djelo, samo da bi među ponuđenim slikama potencijalnih osumnjičenih pronašli i svoje fotografije skinute s njihovog Facebook računa. “Ono što zabrinjava je činjenica da trenutno važeći zakon omogućava postupanje u kineskom stilu, ali srećom slovenskoj policiji nedostaje tehnologija i osoblje koje bi moglo napraviti takav posao”, rekao je Savič i dodao: “U 2020. godini slovenski povjerenik za informacije najavio je kontrolu spomenutog sistema i mi kao NVO planiramo pratiti situaciju i voditi javne rasprave o tehnologiji prepoznavanja lica.” 

Hrvatska slijedi praksu Evropske unije

Iako iz Hrvatske još nema žalbi po ovom pitanju, jasno je da će u samoj državi, pošto je članica Evropske unije, sve biti uređeno prema pravilima kojih se moraju pridržavati sve ostale zemlje članice, a znamo da EU trenutno pridaje veliki značaj zaštiti privatnosti svojih građana. Međutim, da bi se u Hrvatskoj ova tehnologija uopšte mogla koristiti, Hrvatski sabor je prošle godine donio Zakon o obradi biometrijskih podataka, prema kojem biometrijske podatke mogu prikupljati, obrađivati i klasifikovati ministarstva unutrašnjih poslova, vanjskih poslova, pravosuđa te vojna policija. 

Kina spremno prigrlila softver za prepoznavanje lica

U Šangaju je kineska vlada već počela koristiti ovu tehnologiju u apotekama, kada se kupuju određeni lijekovi. To se prije svega odnosi na lijekove koji sadrže psihotropne supstance. Naime, od takvih ljudi će se tražiti da potvrde svoj identitet skeniranjem lica. Ovo je još jedna u nizu mjera koje je kineska vlada poduzela kako bi spriječila kriminalce da kupuju ovakvu vrstu lijekova od kojih se mogu praviti droge. 

IT sigurnost: Koje su evropske države najpodložnije cyber napadima?

S obzirom na to da s godinama broj cyber napada ne jenjava, zanimljivo je vidjeti koje su države iskoristile prednosti modernog doba kako bi se zaštitile od njih, a koje su zakazale na ovom polju.
Piše: Vesna Matić Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Cyber napadi tokom posljednjih godina postaju sve ozbiljniji i učestaliji, ne zaobilazeći nijednu granu privrede ni državu. Iako živimo u vremenu u kojem su nam sva sredstva zaštite i više nego dostupna, redovno padamo na ispitu osnovne informatičke pismenosti, a pogotovo kada koristimo istu šifru za sve što nam padne na pamet ili otvaramo e-mailove sumnjivog izgleda i sadržaja. Upravo to je razlog zbog kojeg su sigurnosni stručnjaci iz Specops Softwarea odlučili istražiti koje su to evropske zemlje najmanje sigurne za svoje građane kada je riječ o cyber sigurnosti. Kako bi to saznali, iz Specops Softwarea su izračunali koja će se od istraženih država najvjerovatnije suočiti sa cyber napadima tako što su analizirali postotak napada na Microsoftov Azure, kao i mjesečni procent računara koji su se suočili s rudarenjem kriptovaluta, malverom i ransomverom. Pa krenimo redom.

Bosna i Hercegovina među najugroženijim državama
Na osnovu navedenog istraživanja, sigurnosni stručnjaci su došli do zaključka da je Holandija evropska država za koju je najvjerovatnije da će se susresti s cyber napadom, a to je ujedno i država s najvećom stopom cyber napada u Zapadnoj Evropi. Naime, u Holandiji je zabilježen procent od 16,8 posto cloud hakerskih napada. Na drugom mjestu je Bugarska, na trećem Bjelorusija sa 10,83 posto, a slijedi ih Ukrajina s 10,35 posto. Nažalost, među prvima po broju ugroženih je i Bosna i Hercegovina, u kojoj je zabilježeno 7,06 posto cyber napada. Velika Britanija se našla među prvih dvadeset najugroženijih zemalja (na 17. mjestu) zbog velikog broja cloud napada u odnosu na ostale evropske zemlje. Zanimljivo je da je Irska u ovom istraživanju rangirana kao najmanje ugrožena zemlja u Evropi, jer je u njoj zabilježena najniža stopa cyber kriminala u svakoj kategoriji osim u segmentu cloud napada, gdje je izmjerena stopa od 0,36% napada na Azure. Sve ovo otkrio je Azureov Security Center. Ispostavilo se da je u periodu istraživanja Holandija bila meta navećeg broja hakerskih napada koji su izvršeni preko nekog cloud servisa. Podaci pokazuju da se u toj zemlji 16,28 posto Azure accounta našlo pod cyber napadom, dok je taj postotak kod Bugara bio 11,68%. U ostale zemlje koje su iskusile najveći broj cloud napada spadaju i Francuska (2,73 posto), Britanija (2,02 posto) te Finska (1,72 posto).

Rudarenje kriptovaluta
U prosjeku, Bjelorusija se svakog mjeseca suočava s najvećim postotkom rudarenja kriptovaluta na računarima žrtava (primijećeno je da 0,42 posto računara ima ovaj problem). Na drugom mjestu po broju neovlaštenih rudarenja se nalazi Ukrajina sa 0,33 posto, na trećem Bosna i Hercegovina sa 0,25 posto slučajeva i na četvrtom Bugarska sa 0,17 posto slučajeva. I ovdje se ispostavilo da je Irska najmanje ugrožena, budući da se u njoj samo 0,01 posto računarskih korisnika susrelo s ovim problemom. Na drugom mjestu zemalja za čije je stanovnike najmanje vjerovatno da će se susresti s neovlaštenim rudarenjem kriptovaluta nalaze se Norveška, Danska, Finska, Švicarska, Švedska, Austrija, Njemačka i Velika Britanija, jer je u svakoj od navedenih zemalja zabilježen nizak procent rudarenja – 0,02 posto. Ovo se vjerovatno može povezati s tradicionalno većim standardom u nabrojanim zemljama u odnosu na Bosnu i Hercegovinu ili Ukrajinu, ali se istraživanje nije bavilo otkrivanjem razloga.

Napadi malverom
Od svih evropskih zemalja u Bjelorusiji je primijećen najveći broj napada zlonamjernim softverom, uz zabilježenih 10,17 posto računara koji pretrpe ovaj vid cyber napada mjesečno. Na drugom mjestu je Ukrajina s 9,57 posto napada, s tim da i ovaj put nailazimo na Bosnu i Hercegovinu, koja se nalazi na trećem mjestu, odmah iza Ukrajine, sa 6,76 posto. Na četvrtom mjestu je Rumunija (5,92 posto), dok se na petom mjestu našla Bugarska sa zabilježenih 5,66 posto napada malverom. I ovdje Irska drži posljednje mjesto, u smislu da je država sa najmanje napada malverom, pri čemu samo 0,7 posto računarskih korisnika iskusi ovaj oblik napada na mjesečnoj osnovi. Ostale države u kojima je veoma mala vjerovatnoća ovakvih napada su Finska (1,27 posto), Norveška (1,33 posto), Holandija (1,33 posto) i Danska (1,35 posto).

Ransomver napadi
Kada je riječ o napadima ucjenjivačkim softverom, Ukrajina drži prvo mjesto kao najugroženija država u Evropi sa 0,09 posto zabilježenih napada mjesečno. Bjelorusija je na drugom mjestu sa 0,06 posto, a slijede Bosna i Hercegovina sa 0,05 posto te Rumunija, Bugarska, Latvija, Mađarska, Grčka i Hrvatska sa 0,04 posto. Najmanji zabilježen procent ovakvih napada mjesečno, samo 0,01 posto, imaju Irska, Francuska, Velika Britanija, Švedska, Švicarska, Njemačka, Danska, Holandija, Norveška i Finska.

Savjeti i preporuke
Sigurnosni stručnjaci iz Specops Softwarea preporučuju nekoliko mjera zaštite. Prije svega, prestanite koristiti iste šifre za različite servise, jer kada iznova koristite istu šifru, postajete ranjiviji na cyber napade zato što, u slučaju da odluče da vas napadnu, hakeri koriste vaše podatke za logiranje s jedne stranice kako bi napali drugu web-lokaciju. Zatim, koristite višefaktorsku identifikaciju (o kojoj smo više puta pisali u magazinu), jer trenutno živimo u modernom dobu u kojem većina web-sajtova nudi opciju višefaktorske autorizacije, ali se i dalje mali broj korisnika odlučuje na taj, dodatni sloj zaštite. Treba imati na umu da će vam ovaj dodatni korak uzeti samo nekoliko minuta, ali će vam koristiti na duže staze ukoliko želite jaču zaštitu od cyber kriminalaca. I na kraju, ali ništa manje bitno: nemojte klikati na nepoznate linkove. Phishing e-mailovi su i dizajnirani kako bi izgledali uvjerljivo (u nekim slučajevima dovoljno uvjerljivo da djeluju kao da ste ih primili od ljudi koje poznajete). Ovo su samo tri osnovna koraka zaštite koja može preduzeti svako, a uštedjet će vam gomilu vremena i energije koju biste zasigurno izgubili u slučaju da zaista postanete žrtvom hakerskog napada.

Zapanjujući broj cyber napada u Evropi
Samo prošle, 2019. godine 33 posto građana Evropske unije od 16 do 74 godine doživjelo je hakerski napad. Phishing i pharming (upotreba lažnog web-sajta radi krađe ličnih podataka) bili su najčešći sigurnosni incidenti u Evropskoj uniji, s tim da 25 posto napada otpada na phishing, a 12 posto na pharming. Posljedice ovih napada gotovo su pa nesagledive, s tim da je nekoliko studija već potvrdilo da su cyber napadi nanijeli veliku štetu svjetskoj ekonomiji, koja je samo u 2015. usljed njih izgubila tri milijarde dolara, a očekuje se da će ta cifra ove godine porasti na šest milijardi dolara.

Inovativna i vrhunska protivprovalna zaštita

Sigurnosna magla je inovativna mjera zaštite koja se može ugraditi u privatne posjede, poslovne prostore ili čak vozila kako bi se rekordnom brzinom spriječile provale. Budući da je na današnjem tržištu sigurnosti relativno nepoznata, mnogi nemaju dovoljno informacija o tome je li vrijedna primjene ili ne. Stručnjaci SPSC Grupe smatraju da vrijedi.
Piše: Walid Shihaden, izvršni direktor, SPSC Group
E-mail: walid@spscgroup.com

Standardni alarmni sistemi ne mogu spriječiti provalnika da uđe u vašu trgovinu, skladište ili stambeni objekat, čak i ako se aktiviraju signali upozorenja. Lopovi znaju da policiji treba najmanje 10–15 minuta da dođu na mjesto provale, dok je lopovima potrebno nekoliko minuta da provale, uđu, ukradu i pobjegnu. Zbog toga zaštita pomoću konvencionalnih alarmnih sistema nije dovoljna. SPSC Grupa nudi najefikasnije rješenje za ovaj problem – sistem koji sadrži najnoviju sigurnosnu tehnologiju koja momentalno zaustavlja i onemogućava pljačkaše te sprečava veće materijalne štete ili gubitak ljudskih života.

Sistem ograničava vrijeme djelovanja provalnika na nekoliko sekundi, efikasno ih zaustavljajući na vratima i sprečavajući krađu osjetljivih informacija ili imovine. Riječ je o UR Fog maglenoj zaštiti, koja je aktivno i isplativo rješenje za zaustavljanje raznih krivičnih djela. Ovo rješenje nadopunjava prazni prostor koji se javlja između aktiviranja zvuka alarma i dolaska policije, a ne djeluje kao odvraćanje poput konvencionalnih sistema, već efikasno sprečava da se krađa dogodi.

Zaustavlja i štiti
Kao i kod drugih sistema, i kod maglene zaštite postoje prednosti, ali i mane koje je mogu izuzeti od ugradnje. Ipak, UR Fog sigurnosni sistemi protivprovalne maglene zaštite jedinstveni su po tome što ispuštaju atoksičnu maglu napravljenu od glikola, koja ne ostavlja nikakve tragove i potpuno je bezopasna za ljude, životinje ili IT opremu. Ovakvi uređaji maglene zaštite mogu se povezati s bilo kojim alarmnim sistemom na tržištu ili PIR senzorima pokreta, koji se koriste u protivprovalnoj zaštiti, pri čemu triger (signal) inicira aktiviranje ispumpavanja magle. Osim toga, većina aktivne sigurnosne opreme koju nudi SPSC Grupa je “plug and play”, a uz to se može jednostavno integrisati s već postojećim tradicionalnim alarmnim sistemom i poboljšati nivo sigurnosti konvencionalnog sigurnosnog alarma. Sve što je potrebno jeste da odlučimo gdje želimo smjestiti opremu za zaštitu maglom, spojimo je na zidni utikač i UR Fog sistem je spreman za rad. Pri tome jedino preostaje da aktiviramo ili deaktiviramo uređaj pomoću pripadajućeg daljinskog upravljača ili putem clouda s mobilnog uređaja.

Zašto maglena zaštita postaje standard?
Za razliku od videonadzora, koji omogućava prijenos uživo, playback ili prepoznavanje lica i objekta nakon što se dogodi upad, maglena zaštita se nameće kao zaštita koja pruža aktivnu i djelotvornu zaštitu u slučaju pokušaja pljačke. Dok uobičajeni alarmni sistem ustvari obavještava komšije, prolaznike ili dojavni centar o upadu, UR Fog sa svojim patentiranim pumpama sprečava zločin istog momenta i izbacuje maglu tako da se vidljivost u prostoriji smanjuje i potpuno onemogućava u roku tri sekunde. Primjena maglene zaštite postaje uobičajena širom svijeta, jer predstavlja siguran i veoma efikasan način zaštite imovine i lica. UR Fog se može povezati s postojećim alarmnim sistemom, tastaturom, PIR senzorom pokreta i IR daljinskim upravljačem ili se aktivirati čak putem dojavnih centara i clouda. Od trenutka kada se sistem aktivira, zahvaljujući patentiranoj pumpi, počinje pumpanje guste magle velikom brzinom, koja za samo nekoliko sekundi stvara nultu vidljivost.

Prednosti UR Foga
Ovaj sistem odlikuje izuzetno brz generator magle, čija snaga i brzina generisanja magle omogućavaju punjenje prostora bilo koje veličine. Tu je i magla velike gustoće, koja potpuno onemogućava vidljivost, a ono što se ne vidi ne može se ni ukrasti. Samo punjenje se lako mijenja, a omogućava višekratnu upotrebu uz veoma niske cijene. Sistem omogućava i nisku potrošnju električne energije te znatne uštede u odnosu na druge slične sisteme zaštite. Patentirani senzor omogućava detektovanje bilo kakvih promjena na mlaznici i šalje obavijesti o stanju kako niko ne bi neopaženo mogao dirati ili mijenjati elemente sistema. Posjeduje UPS ili back-up bateriju, što nudi zaštitu čak i u slučaju nes¬tanka električne energije.

Sistem je potpuno fleksibilan i siguran za ljude, životinje ili elektroniku i ima certificirani fluid za maglu u skladu s propisima Evropske unije. UR Fog se čini idealnim za objekte poput ureda, prodavnica mobilne i računarske opreme, supermarketa, zlatara, mjenjačnica, banaka i bankomata, benzinskih pumpi, skladišta, a primjenjiv je i u stambenim prostorima ili vozilima.

Očekivanja u 2020. godini
Brz razvoj IoT sektora uslovio je i inoviranje u sigurnosnim sistemima s ciljem lakše primjene i integracije u svakodnevnom životu. Tako je i inovativni tim za UR Fog pripremio novine koje će ovaj sistem sigurnosne zaštite dovesti na prvo mjesto opreme za zaštitu. Sveobuhvatno djelovanje i umrežavanje s drugim IoT sistemima omogućilo je da UR Fog bude kontrolisan na više načina i da pri tome omogući brzu reakciju i kontrolu ispuštanja magle uz mnogo više sigurnosti. Posebno treba istaći i to da će najnoviji proizvodi UR Foga prvi put biti prezentirani u Bosni i Hercegovini na Adria Security Summitu 2020.

Više o SPSC Grupi
SPSC Grupa počela je s radom 2002. godine kao tim za savjetovanje kompanija, investiranje i preuzimanje odgovornosti za poslove sa sjedištem u Ujedinjenim Arap¬skim Emiratima. Danas je ponuđač inovativnih globalnih rješenja koji, prateći najnovije tehnologije, klijentima nudi nova rješenja za različite vrste usluga prilagođene njihovim potrebama. Kompanija posjeduje potrebno znanje i stručnjake koji rade na ispunjavanju potreba svakog projekta s pose¬bnim naglaskom na individualni konsalting, efektivno vođenje pro¬jekata te dizajniranje, inžinjering i rješenja po sistemu “ključ u ruke”. SPSC Grupa zapošljava inžinjere i tehničare obučene da ispunjavaju visoke zahtjeve inžinjeringa, nabavke i izgradnje ELV sistema niskog napona i IoT sistema s naglaskom na izgradnju inteligent¬nih kontrolnih rješenja. Nudi različite vrste proizvoda i usluga na Bliskom Istoku i u Jugoistočnoj Evropi. U Bosni i Hercegovini je strateški opredijeljena za distribuciju i prodaju sig¬urnosnih, telekomunikacijskih i IoT brendova, uz saradnju s partnerima u koje već ostali dio svijeta ima mnogo povjerenja.

 

Inteligentna rješenja kontrole saobraćaja

Kako se širom svijeta odvija ubrzana urbanizacija tako i zastoji na cestama postaju sve veći problem. Za borbu protiv ovog problema transportne agencije se oslanjaju na sisteme upravljanja saobraćajem, uključujući i njihove napredne verzije (ATMS), koje su dio inteligentnih transportnih sistema (ITS)
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Napredni sistemi upravljanja saobraćajem kontinuirano prate ceste i inžinjerima saobraćaja nude vrijedne podatke, koji se šalju do kontrolnih centara. Nakon toga menadžeri mogu iskoristiti podatke za donošenje odgovarajućih odluka kojim bi ublažili zagušenja u saobraćaju. MarketsandMarkets izradio je izvještaj u kojem se navodi da je segment naprednih sistema za upravljanje saobraćajem u 2018. godini imao najveći udio na cjelokupnom tržištu ITS sistema upravljanja saobraćajem, što je trend za koji kažu da će se održati do 2023. Ukupan rast tržišta pripisuje se sve izraženijoj zabrinutosti zbog stanja javne sigurnosti i rastućeg problema zagušenja u saobraćaju, kao i jačanja državnih inicijativa za efikasnije upravljanje saobraćajem.

Zašto cestama trebaju napredni sistemi upravljanja?
Brza urbanizacija i veći broj vozila na cestama dovode do pojave zastoja. Da bi poboljšali situaciju, menadžeri saobraćaja koriste napredne sisteme upravljanja saobraćajem (ATMS) koji mogu kontinuirano pratiti stanje na cestama. “Nadležne agencije moraju mijenjati pristup i ulagati u nove načine upravljanja saobraćajem koji donose brz povrat javnih investicija. To je posljedica sve češćih problema u saobraćaju i pritiska građana za osiguravanjem većeg kvaliteta života. Paralelno s tim rastu svijest i spoznaja o potrebi integracije između sistema i agencija i dostupnosti podataka koji nude sasvim nove mogućnosti”, kaže Jose Carlos Riveira, direktor strategija i upravljanje portfolijem u kompaniji Kapsch TrafficCom.

“Napredak rješenja za mrežno povezivanje, usluge u oblaku (cloud), softver koji se samostalno optimizira i napredniji interfejs za operatere u sistemima upravljanja saobraćajem odgovorni su za pristup upotrebljivijim informacijama i bržim uslugama, što rezultira smanjenjem zastoja i zagušenja”, kaže Paola Clerici, direktorica i šefica marketinga u kompaniji Sprinx Technologies. Ona objašnjava da ATMS sistemi nude analizu nivoa saobraćaja, podršku dolasku na odredište, praćenje incidenata i prikupljanje niza statističkih podataka usmjerenih na poboljšanje mobilnosti.

Vozači u gradovima s najvećim problemima sa zagušenjem saobraćaja su tokom 2018. izgubili i do 272 sata prosječno u gužvama na cestama, što su milijarde izgubljenih dolara. Osim toga, duži zastoji u saobraćaju doprinijeli su rastu zabrinutosti zbog otežane mogućnosti reagovanja na vanredne situacije (npr. nesreće) i povećanja zagađenja. “Ubrzana urbanizacija preusmjerila je pažnju transportnih agencija na poboljšanje protoka saobraćaja, čime će se ne samo skratiti vrijeme putovanja i podići njegov kvalitet nego i smanjiti rizik od pojave nesreća. Traži se i skraćenje vremena reakcije na nesreće, a na posljednjem, ali ne i manje važnom mjestu je i smanjenje emisija CO2”, kaže Clerici. Ona dodaje da transportne agencije mogu brže odgovoriti na vanredne situacije i optimalnije planirati mobilnost na putu ako se odluče na ulaganje u tehnologije upravljanja saobraćajem. U njih spadaju hardver i softver koji su sposobni za prikupljanje podataka u realnom vremenu i njihovu naknadnu obradu.

Kako korisnički zahtjevi oblikuju upravljanje saobraćajem
Zagušenje saobraćaja na cestama dovodi do uspona alternativnih načina prijevoza, poput mobilnosti kao usluge (MaaS), koja se koristi kao alat za upravljanje saobraćajem. Transportne agencije moraju razmotriti više faktora prije nego što odaberu rješenje za upravljanje saobraćajem na cestama, dok se nadležne institucije moraju usmjeriti na rješavanje kratkoročnih izazova, pri čemu će, paralelno, morati obratiti pažnju i na buduće promjene i dugovječnost rješenja. Tradicionalni sistemi upravljanja saobraćajem temelje se na hardveru i inteligentnom softveru za videoanalitiku. Takvi sistemi uglavnom se sastoje od modula za prikupljanje informacija (npr. senzori, kamere, meteorološke stanice, čitači registarskih tablica itd.), slanje informacija korisnicima (npr. informativne ploče, pozivni centri), obradu informacija (npr. sistemi za praćenje vremena putovanja, nivoa usluge itd.) i upravljačkih centara koji prikupljaju, obrađuju i distribuiraju informacije korisne za vozače. Ipak, upravljanje saobraćajem postaje sve složenije, jer ubrzana urbanizacija rezultira većim zagušenjem na cestama. To je dovelo do “promjene ponašanja i načina na koji se ljudi kreću i putuju”, kaže Riveira i dodaje: “Rastuća složenost problema kreira potrebu da agencije bolje shvate nove obrasce i izazove u pogledu načina na koji ljudi putuju i na koje se upravlja potražnjom.” Agencije su prinuđene da se bave zahtjevima na osnovu kojih su kontrola pristupa, kontrola kvaliteta zraka, mjerenje kilometraže, podsticaji i zajedničko usmjeravanje saobraćaja postali novi bitni aspekti tehnologije koja će uskoro postati dio upravljanja saobraćajem.

“Zbog toga transportnim agencijama treba veća automatizacija zadataka koja se oslanja na raspoložive tehnologije kako bi olakšala rad operatera. Ovo je povezano s napretkom na planu podrške prediktivnom donošenju odluka na bazi pristupa instrumentima s podacima u stvarnom vremenu. Oni će podići nivo svijesti i olakšati donošenje odluka”, kaže Riveira. Za rješavanje nekih od ovih izazova transportne agencije moraju intenzivirati digitalizaciju svojih usluga, tako da se informacije mogu neprestano prikupljati, a korisnici dobiti direktan pristup njima. Agencije se moraju osposobiti i za analizu velike količine prikupljenih podataka u realnom vremenu kako bi došle do upotrebljive analitike koja može unaprijediti stanje na cestama.

Novi trendovi
Neke od najvažnijih promjena danas tiču se novih i alternativnih vidova prijevoza, mikromobilnosti (npr. dijeljenje bicikla, e-skutera itd.) i mobilnosti kao usluge (MaaS). Očekuje se da će ovaj trend na kraju obuhvatiti i umrežene automobile i autonomna vozila. José Luis Anonuevo je direktor sistema za upravljanje saobraćajem u kompaniji Indra. On vjeruje da će se menadžeri saobraćaja i koncesionari na cestama sve više fokusirati na MaaS model za vozače, što će uključivati pametna rješenja za putarine za određene rute na cestama, modularno određivanje cijena, plaćanje u stvarnom vremenu na temelju stanja na cestama, dana u sedmici ili doba dana, broja putnika i dr. Istovremeno, mobilna komunikacija postaje sve sigurnija, a internet stvari (IoT) pokreće napredak u segmentu umreženih i autonomnih vozila. Zahvaljujući tome, iskustvo putovanja cestom će se radikalno promijeniti. Ove tehnologije će korisnicima pružiti pristup informacijama o saobraćaju i podršku za sigurniju vožnju.
“Novi trendovi na terenu dovest će do situacije da će prijevozni operateri tražiti inteligentniji, multimodularan i optimiziran sistem upravljanja svojim uslugama. Operateri prijevoznih sredstava poput autobusa, metroa ili željeznica uskoro će na raspolaganju imati integrisan sistem upravljanja rutama koji će biti centraliziran i povezan s informacijama o saobraćaju i podacima koji se dobijaju od putnika. Tu će mašinsko učenje i tzv. veliki podaci (big data) u stvarnom vremenu optimizirati pravce kretanja ili kreirati posebne rute za korisnike drugih prijevoznih sredstava”, kaže Anonuevo.

Kako unaprijediti sisteme upravljanja saobraćajem?
Osnovni cilj ATMS sistema je smanjenje saobraćajnih zagušenja kroz jačanje efikasnosti iskorištavanja postojeće infrastrukture, što se postiže senzorima, komunikacijom i tehnologijama za obradu podataka. Clerici smatra da sistemi za napredno upravljanje saobraćajem mogu biti još efikasniji ako im se dodaju ključni podsistemi poput onih za praćenje nesreća, naplatu cestarine i upravljanje saobraćajem. Danas se ATMS sisteme nadopunjuje i naprednim funkcijama za prikupljanje informacija iz odgovarajućih izvora kao što su Google Maps i Waze. Izvori su i mobilne aplikacije koje prikupljaju anonimne GPS podatke i informacije s meteoroloških senzora i sistema za prepoznavanje registarskih tablica (LPR). “S vremenom centri za upravljanje saobraćajem mogu evoluirati kroz ugradnju dodatnih specijaliziranih sistema koji moraju obuhvatiti ili zamijeniti dosadašnji pristup praćenju stanja na terenu preko tradicionalnih operativnih silosa”, kaže Riveira. No, za efikasno donošenje odluka potrebni su i učinkovitiji podsistemi koji će omogućiti menadžerima saobraćaja da brže donose efikasnije odluke i preduzimaju odgovarajuće mjere. To je sada moguće zahvaljujući pristupu novim izvorima podataka i tehnologijama poput mašinskog učenja i vještačke inteligencije. “U fokusu napora da se unaprijedi operativna efikasnost je i primjena algoritama za analizu videa najnovije generacije. Oni se zasnivaju na tehnologijama dubokog učenja, kako u realnom vremenu tako i u naknadnoj obradi podataka“, navodi Clerici te dodaje da se to radi u kombinaciji s najmodernijom mrežnom infrastrukturom.

“Agencije za upravljanje saobraćajem ulažu velike napore u ostvarivanje globalnog uvida u stanje na terenu i jačanje inteligencije postojećih sistema. To se radi kako bi oni mogli iskoristiti raspoložive resurse na efikasniji način i osposobiti se da mogu predvidjeti potencijalne nesreće ili reagovati na proaktivan način na ublažavanju njihovih posljedica”, kaže Riveira.

Saradnja između agencija
Jedna od opcija je i integracija informacija i međuagencijska saradnja koja bi obuhvatila sisteme upravljanja saobraćajem i platforme za prikupljanje podataka o saobraćaju u vlasništvu različitih instanci na državnom, regionalnom ili lokalnom nivou. To je ključni faktor za postizanje najboljih performansi. Značajnu ispomoć predstavlja i sve veća dostupnost senzora i tehnologija koje se mogu koristiti za prikupljanje podataka o saobraćaju i saobraćajne informacijske sisteme. “Cilj integrisanja podataka iz više izvora ovog tipa je bolji uvid u aktuelnu situaciju u saobraćaju i jačanje mogućnosti pružanja podrške putnicima tokom vožnje”, kaže Anonuevo. ATMS sistemi međusobno razmjenjuju informacije i dobijaju ih od samih vozila putem tehnologije umreženih vozila. Budući da ovi sistemi više nisu namijenjeni samo kontroli, oni moraju moći kontrolisati i obrađivati ogromne količine podataka dobijene putem interneta stvari i V2X sistema koji povezuju vozilo s ostalim sistemima. Riveira napominje da se sistemi naprednog upravljanja saobraćajem moraju nastaviti razvijati kako bi ponudili mogućnost komunikacije između vozila putem V2X sistema i to kada nema tradicionalne putne infrastrukture. “V2X mijenja način na koji upravljamo saobraćajem i komuniciramo s vozilom i vozačima”, kaže on. U eri šire primjene sistema koji povezuju vozila s infrastrukturom (V2I) ova tehnologija će predstavljati okosnicu za direktnu interakciju s vozilima i vozačima, zajedno sa sigurnosnim aplikacijama koje nude V2V sistemi za povezivanje vozila.

Mašinsko i duboko učenje za pametnije upravljanje
Kvalitetnija i detaljnija analiza podataka čini sisteme za upravljanje saobraćajem pametnijim i efikasnijim. Sa stanovišta softvera, tehnologija prepoznavanja registarskih tablica (LPR) je najpoznatiji i najčešće korišteni segment videoanalitike u oblasti upravljanja i koristi se za kontrolu pristupa, naplatu putarine, evidenciju trajanja putovanja i sigurnosne aplikacije. Međutim, uz vještačku inteligenciju, mašinsko i duboko učenje šire svoje polje primjene, a sistemi upravljanja saobraćajem dobijaju naprednije analitičke funkcije. U većini slučajeva funkcije analize videa temelje se na detekciji u stvarnom vremenu, koja je namijenjena prepoznavanju nepravilnosti u saobraćaju. Tu spadaju zaustavljanje vozila, formiranje kolona, vožnja u suprotnom smjeru i dr. Ove funkcije obuhvataju i prikupljanje statističkih podataka o saobraćaju, npr. brojanje i klasifikaciju vozila, prosječnu brzinu, udaljenost između vozila itd. U gradskim sredinama upravljanje semaforima i evidencija popunjenosti parking-mjesta se koriste kao dodatne videoanalitičke funkcije. Kushwaha ističe da se napredna videoanalitika može koristiti i na zastarjelim sistemima, uz manje dodatke postojećem hardverskom ekosistemu. “Kako bi se ovo izvelo, u centru podataka se moraju instalirati serveri sposobni za mašinsko učenje. Oni će poslužiti kao platforma za softver koji će obrađivati ulazne videosignale i primjenjivati pravila isključivo prema namjeni i u skladu sa zahtjevima korisnika”, objašnjava on. Clerici napominje da videoanalitika koja se temelji na standardnom računarskom vidu ne može ostvariti puni potencijal ako se koriste samo postojeće kamere čija je glavna namjena videonadzor. “Integrisanje tehnologija dubokog učenja s profesionalnim sistemom za analizu videa omogućava da sistem analize saobraćaja postane prilagodljiviji kroz primjenu kamera koje nisu instalirane za tu namjenu”, dodaje ona.

Obrada na rubu
Napredna obrada videa na rubu mreže (edge) također ima pozitivan utjecaj na sisteme upravljanja saobraćajem. Kako bi se prijenos videa olakšao na opterećenim ili nedovoljno propusnim mrežama, sve je popularnije ugrađivanje procesora u kamere ili lokalne sisteme. “Prisustvo većeg broja distribuiranih arhitektura uz nedovoljnu mrežnu pokrivenost potaknulo je primjenu i nabavku integrisanih rješenja za analizu, posebno u urbanim sredinama”, kaže Clerici. Riveira ističe da se podaci i rezultati mjerenja već šalju s terena do višeg nivoa, odnosno centara za upravljanje saobraćajem. “Danas se modeli mašinskog učenja obučavaju i generišu u razvojnim računarima. U kombinaciji s odgovarajućim karakteristikama grafičkih procesora oni će se prebaciti na jednostavnije lokalne procesore”, dodaje on. Ipak, kako analiza videa postaje složenija, mašinsko i duboko učenje omogućavaju dešifriranje podataka. Kushwaha navodi da se mašinsko učenje koristi za optimizaciju algoritama i otklanjanje nedostataka tradicionalnih tehnologija. “Korištenje mašinskog učenja uvijek je poželjnije jer omogućava sistemu da kontinuirano prepoznaje obrasce, uči i samostalno se ažurira kako bi poboljšao vlastite performanse”, kaže on. Ovo je posebno važno za zahtjevne uslove rada sistema upravljanja saobraćajem na otvorenom. Mašinsko učenje pomaže kod prepoznavanja registarskih tablica koje su prekrivene ili prljave, ignorisanja dijelova slike sa smetnjama, isključivanja saobraćajnih informacija zbog pojave sjena tokom dana i pribavljanja pouzdanijih informacija čak i noću. Ovaj kontinuirani ciklus učenja i ažuriranja mjestu događaja povećava tačnost predviđanja sistema i, samim tim, omogućava bolje rezultate.

Riveira skreće pažnju i na korištenje dubokog učenja za naprednije funkcije. To se radi uz iskorištavanje pogodnosti obuke ljudskih operatera za kreiranje modela prepoznavanja koji kasnije mogu postati standardni. Inteligentne kamere to mogu kombinovati s tradicionalnim senzorima i upotpuniti informacije dodatnim atributima. Oni mogu uključivati ulazne i izlazne zone, procjenu rizika od sudara, analizu ponašanja i slanje upozorenja. “Na ovaj način sisteme upravljanja mobilnošću možete obogatiti nekonvencionalnim podacima i ojačati ih sposobnošću donošenja odluka i dodatnim faktorima koji aktiviraju planove reagovanja u kriznim situacijama”, kaže on.

“Ipak, jedna od najvažnijih stvari koje treba imati na umu je činjenica da se videosistem za analizu saobraćaja ne može smatrati samostalnim, nego tek dijelom složenije arhitekture za upravljanje saobraćajem. Nije dovoljno osigurati samo interfejs nego i dubinsku integraciju s ostalim komponentama, npr. pohranom, mrežnim uređajima, VMS i SCADA tehnologijom, ITS platformom itd.”, kaže Clerici.

Tehnološki naprednije kamere za kvalitetnije upravljanje
Napredak na planu tehnologije kamera i povoljnije cijene menadžerima saobraćaja nude mogućnost da dodaju nove funkcije svojim rješenjima za upravljanje saobraćajem. Očekuje se da će segment videonadzornih kamera na globalnom tržištu rješenja za upravljanje saobraćajem najbrže rasti do 2023. godine, navodi se u izvještaju kompanije MarketsandMarkets. “Nadzorne kamere nude nekoliko prednosti učesnicima u saobraćaju. One šalju vrijedne podatke o saobraćaju i vozilima, a njih koriste državne agencije koje se bave saobraćajem. Osim toga, kamere prepoznaju i obrasce odvijanja saobraćaja koji se naknadno izučavaju, a istovremeno prate i nadziru tok saobraćaja i pripremaju kazne u slučaju da neko prekrši saobraćajne propise”, kaže se u izvještaju.

Obrada videa i videonadzor kreiraju brojne i bogate mogućnosti za upravljanje saobraćajem. To je posebno važno u eri kada procesori postaju sve moćniji, cijena sistema za pohranu pada, a integracije postaju standard. Nove kamere s vidnim poljem od 360 stepeni, tzv. ribljim okom i multiline tehnologijom također postaju sve popularnija i pristupačnija opcija za upravljanje saobraćajem, navodi Riveira. Ove kamere mogu ponuditi prikaz cijele raskrsnice spajanjem slika i videa s odgovarajuće lokacije. Oba materijala se dobijaju pomoću videonadzora, odnosno primjenom cjelovitog digitalnog PTZ-a i obrade videa. Treba ipak imati na umu da mrežni sistemi moraju biti u stanju kanalisati protok informacija koje dolaze sa svih kamera u upotrebi. “Naprimjer, ako imate cestu sa 500 kamera, potrebe mreže po kameri koja radi s visokom rezolucijom kreću se u rasponu od 4 do 8 Mbps. To omogućava globalnu brzinu prijenosa od 4 Gbps za snimanje u realnom vremenu koje vrše kamere u kontrolnim centrima. Te brzine su danas dostupne bez problema. S druge strane, bez odgovarajućih mrežnih sistema efikasnost i efektivnost kamera i cjelokupnog sistema upravljanja saobraćajem mogu biti dovedeni u pitanje”, kaže Anonuevo.

Termalne kamere u saobraćaju
Tradicionalne videonadzorne kamere imaju i brojne nedostatke kada je riječ o svakodnevnom upravljanju saobraćajem. Vidljivost može biti smanjena zavisno od doba dana, npr. tokom noći ili kada je kamera direktno okrenuta suncu ili su vremenski uslovi loši. To može utjecati i na kvalitet detekcije i vrijednosti mjerenja. Upotreba termalnih kamera može pomoći menadžerima saobraćaja da prevaziđu ove probleme. Za razliku od standardnih kamera, na termalne senzore manje utječu vanjski faktori, kao što su vremenski uslovi i nivo svjetla. Riveira primjećuje da je “još odranije najvažniji napredak na planu snimanja bila upotreba termalnih senzora koji, na određeni način, mogu poslužiti kao podrška tradicionalnim kamerama ili čak zamijeniti senzore za rad unutar vidljivog spektra. Neke kompanije fokusirane na kvalitet snimanja već primjenjuju poslovni pristup koji podrazumijeva integraciju obje tehnologije u svoj portfolio”. Budući da je cijena termalnih kamera znatno pala u posljednjih nekoliko godina, one su postale pristupačnije tržištu sistema gradskog videonadzora i nadzora cesta. Radarski sistemi za praćenje prometa također bilježe rast. Anonuevo objašnjava da radar “nije ništa drugo nego mikrotalasni (ili laserski) senzor koji mjeri brzinu i snima vozila koja se kreću iznad određene brzine”. Međutim, kada se kamerama dodaju radarske funkcije i termalno snimanje, efikasnost otkrivanja vozila raste, posebno u uslovima slabog osvjetljenja, odnosno tokom noći. Clerici dodaje da radar može poboljšati performanse detekcije objekata u kombinaciji s radarskim informacijama. One se dobijaju pomoću tehnologije praćenja objekata putem videa.

Prediktivna analitika za sigurnije gradove

Paralelno s usponom umreženih uređaja i naprednih senzora, podaci su postali jedan od najdragocjenijih resursa u upravljanju sigurnošću. Različiti uređaji u rasponu od kamera do senzora za parkiranje nadležnim tijelima za javnu sigurnost nude pristup većoj količini podataka nego ikada ranije. Ovaj trend će u budućnosti samo jačati jer države širom svijeta nastoje povećati broj videonadzornih kamera i drugih sigurnosnih uređaja u javnim prostorima
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Postojanje ogromne količine samostalnih podataka samo po sebi ne može pomoći podizanju nivoa javne sigurnosti. Sistemi bi trebali moći sami prepoznati obrasce među podacima i na osnovu njih izvući zaključke koji mogu poslužiti kao podrška proaktivnijem donošenju odluka. Upravo u tom segmentu analitika polako postaje presudna za sigurnost, a prediktivna analitika je ključni korak naprijed. Ona može predvidjeti konkretne prijetnje na osnovu obrazaca koji se prepoznaju iz ranije zabilježenih podataka. Sistem mora biti u stanju prikupljati svježe podatke, obraditi ih kako bi došao do detaljnih statističkih zaključaka i vizuelno predstaviti dobijene rezultate.

Kako prediktivna analitika pomaže većoj sigurnosti gradova
Kvalitetno iskorištavanje podataka od presudne je važnosti za sigurnost gradova, a jedna od glavnih briga službi za provedbu zakona je njihovo stalno nadmetanje s kriminalcima. Čak i kada te institucije aktivno rade na sprečavanju ilegalnih aktivnosti na određenom području, kriminalci se obično pojave na nekom drugom mjestu. Da bi se riješio ovaj problem, potreban je proaktivan pristup kakav nudi prediktivna analitika.

Cilj ograničiti eskalaciju problema
Peter Matuchnijak, tehnički direktor u kompaniji Maxxess Systems, smatra da je cilj svih prediktivnih alata za sigurnosnu analitiku sprečavanje eskalacije malih problema u velike. Što prije možete djelovati, lakši će biti i problemi s kojim se suočavate. “Vi možete projektovati rješenje koje će vam dati precizne podatke o ključnim situacijama koje se odvijaju pred vašim očima. Pri tome se u obzir uzimaju ulazni podaci iz širokog spektra sistema i izvora. U tom slučaju možete ih usporediti s onim što se već dešavalo u prošlosti, a zatim početi predviđati pojavu samih problema. Kod prediktivne analitike važno je imati na umu da možete umanjiti rizike u najširem smislu, a ne samo prepoznavati očigledna narušavanja sigurnosti (alarme i njihove tzv. okidače). Vi ste tada u stanju predvidjeti probleme koji mogu negativno utjecati na operativnu efikasnost. Korisnik može utvrditi o kojim je problemima riječ, a što je veća organizacija ili subjekt koji se prati, obrada podataka će biti sofisticiranija”, kaže Matuchniak.

Korištenje različitih podataka
Današnji gradovi egzistiraju u vrlo dinamičnim okruženjima, koja uključuju i trajne prijetnje. Kako bi izašli na kraj s njima, potrebno je da timovi za sigurnost i upravljanje kriznim situacijama ulože znatne napore kako bi pregledali ogromnu količinu podataka, analizirali trendove i donijeli ispravne odluke u pravo vrijeme. “Pripadnici organa reda, osoblje zaduženo za fizičku i cyber sigurnost, vatrogasci i sigurnosno osoblje dobijaju ogromne količine podataka iz različitih sistema. Oni se čuvaju u više zasebnih baza podataka ili sistema upravljanja. Posmatrano odvojeno, ovi skupovi podataka daju samo mali i samim tim nepotpun prikaz sigurnosne situacije na terenu. Mnogo vremena i napora se ulagalo u izradu akcionih planova koji se na nekoordiniran način bave samo usko definisanim prijetnjama”, kaže Brian Schwab, osnivač i konsultant u kompaniji S3SDC. S druge strane, sistemi za prediktivnu analitiku posjeduju složene algoritme koji im omogućavaju da koriste informacije iz više komponenti sistema i baza podataka. Time se sigurnosnom osoblju pruža cjelovitija slika postojećeg operativnog okruženja.

Prednosti prediktivne analitike
Nekoliko gradova već koristi prediktivnu analitiku kako bi ubrzali proces prikupljanja i analize velike količine podataka koji se koriste kao podrška donošenju odluka. To omogućava brže donošenje kvalitetnijih odluka. Prema Adlanu Hussainu, zamjeniku direktora marketinga u kompaniji CNL Software, tri su glavne oblasti u kojima prediktivne funkcije unapređuju sigurnost i rad policije:

Optimalno iskorištavanje resursa. Raspoređivanje interventnog osoblja na osnovu lokacija na kojima je ranije dolazilo do sličnih situacija. U vrijeme najvećeg operativnog opterećenja, poput petka navečer, na ovaj način se može skratiti vrijeme reagovanja i postići više uz manje osoblja.

Brža detekcija kriminaliteta. Prepoznavanje lica u stvarnom vremenu, praćenje izvora buke, videonadzor i prepoznavanje registarskih tablica (LPR) danas se odvijaju pomoću prediktivne analitike. Na ovaj način se nadležnim tijelima omogućava prepoznavanje skrivenih obrazaca koji mogu poslužiti za brže otkrivanje krivičnih djela.

Podrobnije razumijevanje žarišta kriminaliteta. Prediktivna analitika može se koristiti za efikasnije i preciznije identificiranje lokacija na kojima dolazi do ozbiljnih zločina. Podaci se mogu prikupljati iz širokog spektra izvora i oni pomažu državnim tijelima da lakše prepoznaju obrasce i identificiraju prethodno nepoznata žarišta zločina.

Budite svjesni ograničenja
Iako se stručnjaci u industriji uglavnom slažu u vezi s prednostima prediktivne analitike u sigurnim gradovima, neki od njih upozoravaju da je ova tehnologija ponekad nerealno predstavljena u javnosti. Giovanni Gaccione, Genetecov menadžer za javnu sigurnost, smatra da je nerealistično očekivati da policijske uprave ili druge jedinice za suzbijanje kriminala mogu otkriti i spriječiti kriminal u gradu prije nego što se on i dogodi. Iako je u sigurnosnoj tehnologiji došlo do značajnog napretka, ovakav nivo prediktivne analitike još je daleko od konkretne primjene. “Ipak, neka inteligentna rješenja mogu unaprijediti ove prednosti kroz ustupanje djelotvornih podataka i poboljšanje međuagencijske saradnje. Ova tehnologija omogućava gradskim tijelima da bolje razumiju urbana okruženja i znatno skrate vrijeme reagovanja u hitnim situacijama, kao i da brže utvrde gdje, kada i kako najbolje iskoristiti dostupne resurse. Ako je riječ o velikom gradskom događaju ili suočavanju s neočekivanom situacijom, interventni timovi imaju kvalitetnu podršku tokom cjelokupnog trajanja intervencije”, kaže Gaccione.

Zahtjevi implementacije
Kombinacija tehnologije i javnih politika neophodna je za uspješnu primjenu prediktivne analitike u gradovima. Da bi postigli maksimalne rezultate, urbanisti, državna tijela i privatna preduzeća trebaju pristup platformi koja pokriva više stavki istovremeno. Na terenu su obično već dostupne tehnologije koje zajedno mogu raditi na poboljšanju uvida u situaciju u gradu, poput videonadzora, kontrole pristupa, automatskog prepoznavanja registarskih tablica, usluga u oblaku, podrške operativnim odlukama i upravljanja istražnim slučajevima. “Uzmimo, naprimjer, gradski saobraćaj”, kaže Gaccione i dodaje: “Videonadzorne kamere, automatsko prepoznavanje registarskih tablica i analitika mogu zajedno raditi na poboljšanju saobraćaja. Organi reda mogu brže može prepoznati incidente, što znači da će brže reagovati na njih i uspostaviti normalan tok saobraćaja”. Kada dođe do određene situacije, policija i lokalne organizacije mogu iskoristiti tehnologiju za slanje informacija o zaobilaznim rutama, što rezultira boljim protokom saobraćaja i većim zadovoljstvom građana. Ova rješenja mogu koristiti i ponuđači usluga javnog prijevoza, poput podzemne željeznice ili autobusa, i mogu se podesiti da u stvarnom vremenu obavještavaju vozače koju rutu trebaju odabrati na osnovu postojećih saobraćajnih parametara.

Potrebne komponente za prediktivnu analitiku
Sigurni gradovi su lokacije na kojima rješavanje problema gradskog kriminala podrazumijeva više od puke upotrebe policijske sile. Matuchniak navodi da se u razvoju bilo kojeg gradskog rješenja koriste tri ključne komponente. To su vanjski i javni izvori obavještavanja, koji obično uključuju dostupne informacije kao što su vijesti, vremenski izvještaji, sistemska upozorenja poput podataka o prepoznavanju lica, sisteme kontrole pristupa i ljudsku inteligenciju. Građani ili članovi timova pri tome direktno prijavljuju probleme pomoću svojih telefona. Schwab detaljnije opisuje ključne elemente rješenja za sigurne gradove na najvišem nivou poput interoperabilnih senzora koji bi trebali biti integrisani u zajedničku mrežu ili rješenja kod kojih su u stvarnom vremenu mapirane informacije o vremenskim prilikama, saobraćaju i lokaciji resursa. Podaci pristižu iz raznih integrisanih senzora, s kamera i druge sigurnosne opreme. Time se dolazi do veoma precizne slike o postojećem operativnom okruženju. Kada su u pitanju videopodaci i analitika, riječ je o integraciji podataka iz više sistema, a izlazni podaci se obrađuju pomoću videoanalitike, sistema prepoznavanja registarskih tablica, tehnologije prepoznavanja lica i analize ponašanja, kao i drugih tipova softvera za identifikaciju potencijalnih prijetnji. Također, mobilna širokopojasna tehnologija i oblak (cloud) neophodni su za podršku informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji zasnovanoj na internetu stvari. Kao i saradnja između svih agencija.

Kontinuirani procesi
Andrea Sorri je direktor poslovnog razvoja u sektoru nadzora gradova i infrastrukture u kompaniji Axis Communications. On upozorava da je prediktivna analitika još u povojima. “Sposobnost predviđanja šta će se dogoditi u budućnosti temelji se na mašinskom učenju, a za efikasno mašinsko učenje potrebno vam je mnogo podataka. Dakle, ovo je prvi zahtjev: količina podataka mora biti dovoljna da računarima omogući učenje i, na osnovu toga, predviđanje događaja”, smatra Sorri. Obim i raznovrsnost podataka potrebnih da se omogući prediktivna analitika dovode do zaključka da sami podaci s kamera nisu dovoljni za taj zadatak iako su ključna komponenta. Njih je neophodno kombinovati s podacima drugih senzora, uključujući termalne i radarske senzore, sisteme za praćenje zagađenja i kvaliteta zraka, detektore dima, senzore za mjerenje porasta nivoa vode i mnoge druge. Samo u kombinaciji jednih s drugim, ovi ulazni podaci mogu poslužiti za precizno predviđanje budućih događaja i preduzimanje korektivnih mjera.

Cyber sigurnost i prediktivna analitika
Analitički podaci mogu biti privlačna meta za hakere jer pružaju ključne uvide u načine funkcionisanja gradova. Jedan od glavnih problema cyber sigurnosti pametnih i sigurnih gradova i sličnih inicijativa je činjenica da ova oblast ne dobija dovoljno pažnje. To uključuje nepostojeću ili nedovoljnu enkripciju koja bi spriječila preuzimanje kontrole nad sistemima kontrole saobraćaja, uličnom rasvjetom, sigurnosnim kamerama, detektorima oružja i drugim senzorima. Kako je većina ovih tehnologija bežična po prirodi, ove sisteme je lako hakirati ako nisu dobro enkriptirani. A često su u sisteme integrisane i zastarjele tehnologije, koje mogu biti posebno ranjive na napade.

Šta treba preduzeti?
Schwab naglašava neshvatljivi nedostatak čak i osnovnih sigurnosnih praksi u većini razvojnih tehnoloških projekata u gradskim područjima. U kombinaciji s nedostatkom pripremljenih protokola za odgovor na cyber prijetnje, to znači da se gradovi nisu u stanju zaštititi niti da postoji kvalitetan plan mjera reagovanja na incidente ovog tipa.

“Važnost utvrđivanja i primjene osnovnih sigurnosnih protokola i odgovora na cyber prijetnje nikada nije bila evidentnija nego tokom napada ucjenjivačkim softverom (ransomver) na Bay Area sistem transporta u San Franciscu 2016. godine. Isto se desilo i tokom napada na lokalne sisteme u Atlanti 2018. i Baltimoreu 2019. Tek uz adekvatnu obuku općinskih službenika o najboljim praksama cyber sigurnosti i donošenje odgovarajućih protokola za odgovor, može se osigurati minimiziranje rizika od cyber napada. Ako se on i dogodi, šteta će biti ograničena i svedena na najmanju moguću mjeru. Osim toga, mora se osigurati i dostupnost informatičkih timova za odgovore na hitne situacije, koji će biti adekvatno finansirani i podržani. Njihovo prisustvo će poslužiti kao garancija da će se za odbranu od napada koristiti odgovarajuća tehnologija i upravljačke prakse”, kaže Schwab. Obimnost i umreženi karakter ovih inicijativa ostavljaju veliki prostor za napade koji se moraju spriječiti. Veličina i složenost međusobno povezanih sistema otežavaju posao stručnjacima koji moraju znati šta je izloženo napadima i na koji način i koje je sisteme prioritetne zaštite neophodno implementirati. Isto važi i za pitanje primjene odgovarajućih sistema redundancije i načina primjene zaštitnih mehanizama koji će osigurati neprekidno funkcionisanje.

Je li analitika ranjiva?
Iako se analitička rješenja temelje na softveru i sadrže podatke kojima bi hakeri rado pristupili, ona sami po sebi nisu razlog zbog kojeg bi napadači mogli dobiti pristup sistemima. Gaccione objašnjava da izvor prijetnji nije upotreba alata za analitiku; najčešće su, zapravo, ljudi najslabija karika kada je u pitanju narušavanje cyber sigurnosti. “Postoje zaposleni koji ne mijenjaju zadane lozinke na uređajima interneta stvari, poput videonadzornih kamera ili senzora. To je jedan od najjednostavnijih načina da kriminalci iz cyber svijeta koji traže svoju priliku dobiju pristup sigurnosnom sistemu. A ako ostanu neotkriveni, na kraju će moći pristupiti i gradskoj mreži”, kaže on. Većina sigurnosnih rješenja u gradu nije finalizirana u vrijeme kada se sistem nadograđuje ili se zastarjeli ili pokvareni proizvodi mijenjaju. Proces dodavanja nove opreme je još jedan izvor ranjivosti, posebno ako je riječ o opremi drugih proizvođača sa slabijim sigurnosnim standardima.

Tehnološki izazovi
Kao i kod većine novih sigurnosnih tehnologija, postoji više izazova koje sigurnosne agencije moraju otkloniti da bi što bolje iskoristile prednosti prediktivne analitike. Hussain smatra da se ovi izazovi mogu podijeliti u tehnološke i političke. Gradovi ulažu u sigurnosnu tehnologiju već decenijama. Oni često posjeduju širok spektar različitih sistema, od kojih su neki kupljeni zbog konkretnog problema, a neki su stari sistemi koji gradu još nude vrijednost. “Izazov je objediniti ove sisteme u jednu platformu koja omogućava da se svi gradski objekti nadgledaju putem jedinstvene tačke. Zaštićenost vlasničkom licencom kod ovih sistema i razlike u tehnologiji na kojoj su razvijeni često su prepreka njihovom zajedničkom radu”, kaže Hussain. Maurice Singleton, predsjednik kompanije Vidsys, dodaje da je važan izazov i činjenica da se u javnosti još nedovoljno zna o načinu iskorištavanja ogromne količine podataka prikupljenih putem različitih senzora. Da bi se to prevladalo, danas se ulažu veliki napori na podizanju svijesti o tome kako iskoristiti analitičke alate.

Analiza i programiranje modela
Prediktivna analitika koristi brojne manje modele kako bi se kreirao jedan sveobuhvatni model koji može otkriti anomalije. Pogreške u kodiranju ovih modela ili njihovo nekorektno modeliranje mogu dovesti do pogrešnih analiza. Ove pogreške dovode do neupotrebljivih izvještaja, što znači da sigurnosni timovi rasipaju kritične resurse u potrazi za potencijalnim prijetnjama na osnovu pogrešnih zaključaka izvedenih iz prediktivne analitike.

“Periodično provjeravanje modela prema scenarijima u kojima je ishod poznat i prethodno analiziran pomaže da se model usporedi s referentnim parametrima i dođe do adekvatne analitičke funkcionalnosti”, kaže Schwab. Drugo je pitanje to što su modeli temeljeni na algoritmima statični, a sigurnosno okruženje u stvarnom svijetu dinamično. Modeli prediktivne analitike mogu biti precizni u konkretnom trenutku, ali promjene u ponašanju izvora prijetnji i drugim aktivnostima zahtijevaju da se oni kontinuirano ažuriraju uz korištenje tačnih i relevantnih podataka. Sigurnosni timovi osoblja moraju imati i stručnjaka koji će znati kako neki model funkcioniše ili angažovati treću stranu koja će ga kontinuirano ažurirati. Cilj je osigurati identifikaciju novih radnih parametara, prilagoditi modele i doći do adekvatnih izlaznih podataka.

Politički izazovi
U gradovima djeluje više agencija, državnih tijela, interventnih službi i privatnih subjekata. To nosi posebne izazove jer je holistički pristup sigurnosti neophodan kako bi se prediktivna analitika učinila efikasnom u gradskim sredinama. Dijeljenje zajedničkih resursa, kao što su videonadzorne kamere i podaci s tzv. crnih lista, presudno je za postizanje kvalitetne sigurnosti u gradu. “Posljednjih nekoliko godina sklopljeno je više javno-privatnih partnerstava koja su učesnici potvrdili potpisivanjem memoranduma o razumijevanju. Ti sporazumi omogućavaju efikasno dijeljenje podataka u slučaju incidenata. Tehnologija će se pobrinuti da se ovlaštenja za korištenje daju samo kada za tim postoji potreba, kao i da se podaci neće zloupotrebljavati”, kaže Hussain. Preduzimanje hitnih mjera na osnovu prikupljenih podataka je još jedan aspekt kojem gradske vlasti moraju posvetiti pažnju. Kada se konačno “naoružaju” podacima, gradske vlasti moraju ispravno postupati kako bi zaštitile ljude i imovinu. Ako se nakon dobijanja podataka o potencijalnom problemu ipak ne preduzme ništa, to znači da grad nije ispunio svoju zakonsku obavezu garantovanja sigurnosti.

“Grad ima veliku odgovornost za svaki incident koji se dogodio, a koji je mogao biti spriječen. Moramo se pobrinuti da pravni odjeli budu dio planiranja, primjene, postavljanja i korištenja ovih sistema. Tako će se smanjiti zakonska odgovornost s kojom se grad suočava u slučaju incidenta. Osim toga, vršenjem odgovarajuće procjene sigurnosti mogu se identificirati oblasti u kojima postoje određene slabosti i primijeniti mjere za smanjenje ranjivosti”, kaže Schwab.

Novac je važan faktor
Pametna rješenja zahtijevaju velika finansijska ulaganja, koja pokrivaju država i privatni subjekti. Lisa Brown je direktorica za infrastrukturu i pametne gradove u kompaniji Johnson Controls. Saglasna je s kolegom Donaldom Sullivanom, direktorom kompanije Johnson Controls Ireland, da ključne izazove predstavljaju finansije i neophodne liderske sposobnosti. “Prema našem istraživanju pametnih gradova, 36 posto ispitanika u Sjevernoj Americi navodi nepostojanje odgovarajućih izvora finansiranja kao glavnu prepreku. U slučaju liderstva, 18 posto gradova prepoznaje nedostatak kvalitetnog gradskog vodstva kao prepreku, dok dodatnih 18 posto ispitanika navodi i nedostatak podrške državnih ili saveznih vlasti“, kaže Brown te dodaje da općine, kako bi provele aktivnosti za upravljanje cyber informacijama i drugim podacima, moraju raditi zajedno, a to često ide u paketu s posebnim izazovima, jer lokalne uprave uglavnom rade na principu zasebnih informacijskih silosa.

Gradovi koriste prediktivnu analitiku kako bi povećali sigurnost
Nekoliko gradova već eksperimentiše s analitičkim prediktivnim alatima i postiže odlične rezultate. Iako je riječ o relativno novoj tehnologiji, mnogi gradovi već koriste prediktivnu analitiku kako bi zaštitili ljude i imovinu. U nastavku vam predstavljamo nekoliko ključnih projekata u ovom sektoru iz cijelog svijeta. “U Sjevernoj Americi, naprimjer, većina gradova je u ranoj fazi primjene strategije pametnog grada. Prema našem istraživanju pokazatelja pametnih gradova za 2018. godinu, trideset posto ispitanika je navelo da je njihova strategija u fazi rasprave ili pripreme. Što se tiče ispitanika koji već preduzimaju određene mjere, trideset sedam posto njih već je objavilo svoju strategiju pametnog grada, a dvadeset devet posto već provodi strateški program”, kažu Brown i Sullivan.

SAD i Velika Britanija
Samo u SAD-u postoji najmanje dvadesetak gradova u kojima se eksperimentiše sa softverom kompanije PredPol, uključujući Seattle, Tacomu, Los Angeles, San Francisco i Oakland. Ovaj softver je namijenjen za provođenje aktivnosti iz oblasti prediktivnog policijskog rada. “Uključeni gradovi koriste softver kao alat za raspodjelu resursa kako bi smanjili troškove i reducirali kriminalne aktivnosti. Analitika korištena u ovim eksperimentima pokrila je ukupno područje s najmanje šest miliona stanovnika i fokusirala se na predviđanje kriminala za manje ozbiljne zločine ili prekršaje. Područja koja su nadzirana u gradovima obuhvatala su površine u rasponu od 6.858 kvadratnih metara (46×46 m) do parcela površine 76.200 kvadratnih metara (152×152 m). Za ove zone podaci su pokazali da su u njima kriminalne aktivnosti bile jako izražene”, objašnjava Schwab.

U svakom gradu provedena je analiza za utvrđivanje granica područja na kojem će se analitika primijeniti. Pri tome su korišteni podaci o kriminalu u periodu od tri do deset godina. Oni su podijeljeni u cjeline od po tri, sedam, 14 ili 28 dana. Kao osnova za predviđanje pojave kriminaliteta poslužila je pretpostavka da će se specifična krivična djela ponoviti u istim zonama (tzv. ponavljajuća viktimizacija). U Velikoj Britaniji grad Kent je također testirao softver kompanije PredPol, kao i London, koji je poznat po širokoj videonadzornoj mreži s više od 500.000 jedinica i koji koristi analitiku. “Očigledno je da video nudi veliku količinu informacija za borbu protiv kriminala i pružanje pomoći tokom vođenja istraga, što je korisno u gradskim operacijama. Uz video, London koristi i drugi važan element za poboljšanje kvaliteta kretanja kroz grad – podatke o javnom prijevozu. Za kretanje kroz London putnici koriste pametnu transportnu karticu nazvanu Oyster. Ona se koristi za plaćanje putovanja autobusom, podzemnom željeznicom, tramvajem, željeznicom i druge usluge”, kaže Gaccione.

Bliski Istok
Dubai je ostvario dobre rezultate u kreiranju prediktivne policijske platforme koja se temelji na vještačkoj inteligenciji. Projekat je dio programa nazvanog Dubai 2021. Iako nema preciznijih informacija o komponentama koje se koriste u sistemu, tamošnje vlasti su ovaj program ocijenile kao izuzetno uspješan. To pokazuje i činjenica da je grad osnovao novo Generalno odjeljenje za vještačku inteligenciju u okviru policije grada Dubaija. Do danas je ovaj program navodno doveo do hapšenja više od 100 kriminalaca. Oprema u okviru programa koristi se za predviđanje kriminalnih aktivnosti i poboljšanje sigurnosti u saobraćaju i na cestama. Cilj gradske uprave je potpuno integrisati vještačku inteligenciju u sve policijske aktivnosti do 2031.

Singapur
Godine 2013. Singapur je proglašen jednom od ekonomski i tehnološki najnaprednijih zemalja na svijetu. Tamo je pokrenut projekat “Testiranje sigurnog grada”. U fokusu projekta bilo je testiranje i iskorištavanje tehnologije za unapređenje javne sigurnosti. Singapurska vlada uložila je 104 miliona američkih dolara u informacijsko-komunikacijsku tehnologiju, senzore zvuka i mobilnih telefona, opremu za praćenje kriminala i videonadzorne kamere s prediktivnom analitikom u sigurnosno osjetljivim zonama. “Grad je također implementirao analitiku za otkrivanje anomalija na platformama društvenih medija. Njen zadatak je prepoznavanje nestandardnih aktivnosti na društvenim medijima pomoću ključnih riječi, a koje mogu predstavljati prijetnju javnoj sigurnosti. Iako je veliki dio testne platforme za sigurni grad i dalje reaktivnog karaktera, kvalitetno implementirana prediktivna analitika može predvidjeti pojavu gužvi. To se radi vizuelnim prikazom informacija s videonadzornih kamera, pomoću GPS podataka s uređaja na terenu. Ova platforma uključuje softver za prepoznavanje lica i analizu ponašanja, kao i otkrivanje napuštenih predmeta. Sistem automatski kreira upozorenja za nadležna tijela, koja međusobno sarađuju”, objašnjava Schwab.

Tokio
Još jedan grad koji je napredovao u primjeni analitike je Tokio, koji se često naziva najsigurnijim gradom na svijetu. Gaccione ističe da je Tokio uložio dosta sredstava u sigurnosnu infrastrukturu koja štiti građane. “Pored tzv. taktilnog uličnog asfalta i šetnica koje su osmišljene kako bi pomogle slabovidnim osobama da se sigurno kreću, tu su i kvalitetno osvijetljene saobraćajnice, sporedne ulice i uličice. Grad aktivno radi na poboljšanju sigurnosti i kvaliteta života”, kaže Gaccione. Policijski službenici u velikom su broju raspoređeni po čitavom Tokiju i smješteni u više od 1.200 manjih objekata, iz kojih po pozivu mogu odmah izaći na teren. Ove aktivnosti se kombinuju s tradicionalnim sigurnosnim komponentama poput kontrole pristupa i videonadzora s ciljem poboljšanja kvaliteta života u gradu i njegovog besprijekornog funkcionisanja.

Pametna naplata putarine poboljšava kvalitet saobraćaja

Sistemi naplate putarina znatno su evoluirali u odnosu na vrijeme kada su se vozači zaustavljali na naplatnim kućicama i vadili papirni novac. Usponom tehnologija kao što su prepoznavanje registarskih tablica (LPR) i RFID, elektronska naplata putarine (ETC) postala je popularna u cijelom svijetu
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Očekuje se da će tržište elektronske naplate putarine do 2023. dostići vrijednost 10,7 milijardi američkih dolara, uz složenu godišnju stopu rasta od 8,5 posto, podaci su MarketsandMarketsa. ETC sistemi se sve više koriste za sprečavanje zagušenja u saobraćaju i poboljšanje njegovog protoka. No, to je samo jedan od faktora uspona ovog tržišta. Brojna tijela zadužena za autoputeve odlučuju se za instalaciju elektronskih sistema za naplatu putarine kao načina finansiranja gradnje nove i održavanja postojeće infrastrukture. To će, uz brojne druge prednosti, nastaviti poticati rast tog tržišta.

Poboljšan protok saobraćaja, smanjenje zastoja i osiguran izvor finansiranja za održavanje cesta samo su neki od razloga što sve više zemalja primjenjuje pametne sisteme naplate putarine. Sistemi elektronske naplate putarine (ETC) s vremenom su postali efikasniji i pametniji. Napredni sistemi nisu samo smanjili potrebu za fizičkim instalacijama na cestama nego su doveli do iskorištavanja podataka kao vrijednog resursa, koji se koriste kako bi bezgotovinsku naplatu putarine učinili efikasnijom i sigurnijom.

Kako funkcionišu
Danas se moderni sistemi naplate putarine uglavnom sastoje od načina praćenja vozila, mehanizma identifikacije i sistema registracije i naplate. “Praćenje se vrši putem globalnog navigacijskog satelitskog sistema (GNSS) ili na kontrolnim tačkama duž naplatnog dijela trake”, kaže Michael Leyendecker, direktor prodaje sistema za naplatu putarine za Evropu u kompaniji Vitronic Machine Vision. Većina sistema za identifikaciju koristi komunikaciju između vozila i infrastrukture ili tehnologiju prepoznavanja registarskih tablica (LPR). José Luis Anonuevo je generalni direktor sistema za upravljanje saobraćajem u kompaniji Indra. On objašnjava da se sistemi elektronske naplate putarine pomoću RFID tehnologije mogu implementirati na jedinstven način za sve putne koridore. To funkcioniše tako što vozači na svoje vjetrobransko staklo postavljaju tag, koji omogućuje elektronsku naplatu putarine i u pokretu tako što razmjenjuje signal s antenama raspoređenim na naplatnom području. Iznos putarine se odmah naplaćuje na način koji korisnik odredi, odnosno debitnom ili kreditnom karticom, karticom za ponovno punjenje itd. U primjeni je i sve više naplatnih sistema koji koriste samo video, kaže Benoît Rossi, direktor poslovnog razvoja i marketinga za EMEA regiju u kompaniji Emovis. On to pripisuje napretku tehnologije optičkog prepoznavanja znakova (OCR), čime se smanjuje potreba za tagovima. Rossi navodi i širenje primjene integrisanih uređaja, kao što su ODBII sistemi i umreženi brojači kilometraže, odnosno odometri. Tu je i šira primjena vještačke inteligencije (AI) za poboljšanje radnih performansi senzora na cesti.

Odabir sistema
Ipak, vrsta sistema za naplatu i njegovih pratećih komponenti u potpunosti zavise od potreba naručioca radova. To uključuje postojeću opremu na nivou ceste, senzore i antene pogodne za klasifikaciju i identifikaciju vozila, kao i softverska rješenja za vezu s bankama. Anonuevo dodaje da rješenja za putarine obično uključuju i videonadzor na naplatnim lokacijama, sisteme prepoznavanja tablica i prateću signalizaciju. Justin Hamilton, direktor proizvoda u kompaniji Kapsch TrafficCom, smatra da, bez obzira na odabrano rješenje za naplatu putarine, uvijek postoje standardni zahtjevi koji se mogu svrstati u dvije grupe, a tiču se hardvera i softvera. “U oba slučaja odabrano rješenje treba biti robusno i pouzdano. Ne postoji univerzalno rješenje pogodno za sve situacije naplate putarine. To znači da će se odabrani sistem vjerovatno razlikovati od drugog, zavisno od toga hoće li naplata biti primjenjiva na sva vozila ili samo na određeni segment, npr. kao što su teška teretna vozila“, kaže Hamilton.

U konačnici, svaki odabrani sistem mora ponuditi ravnotežu između troškova i efikasnosti. “Da bi se postigla najbolja ravnoteža, nadležno tijelo treba razmotriti sva ponuđena tehnološka rješenja i uređaje u vozilu. Oni se obično sastoje od RFID (TDM, 6C) tehnologije, namjenskih sistema za komunikaciju kratkog dometa u skladu sa standardima Evropskog odbora za standardizaciju (CEN DSRC) te LPR i GNSS tehnologije”, kaže on. Leyendecker naglašava prednosti pametnog sistema naplate putarine. Oni podržavaju plaćanje naknade za korištenje putne mreže na temelju učestalosti upotrebe, što je vrlo pravedan način finansiranja, jer korisnik plaća samo ono što troši. To prati i češće korištenje zajedničkog ili javnog prijevoza, što pozitivno utječe na smanjenje zagušenja saobraćaja i količine emisija štetnih gasova. Hamilton ukazuje na ostale prednosti primjene pametnih elektronskih sistema naplate kao što su niži operativni troškovi sistema, lakše povezivanje dodatnih usluga sa sistemom naplate, niži rizik od gubitaka prihoda ili sposobnost određivanja fleksibilnih cijena. Bez obzira na odabrani sistem ili tip ceste na kojima će se on koristiti, stručnjaci naglašavaju ključnu ulogu, a to je realizacije naplate.

Otklanjanje prepreka za implementaciju
Uprkos rastućoj popularnosti elektronskih sistema naplate putarine, i dalje su prisutni regulatorni, tehnološki i društveni izazovi koje je potrebno riješiti. ETC sistemi obično imaju mnogo pokretnih dijelova. Pronalazak adekvatnih komponenti i ispunjavanje različitih regulatornih zahtjeva predstavlja tek jedan od izazova na putu primjene kvalitetnog sistema. Interoperabilnost je najveći izazov s tehnološke strane, smatra Anonuevo, jer se ETC sistemi sastoje od brojnih komponenti i podrazumijevaju zajednički rad opreme u vozilu (tj. tagova), elektromehaničke opreme na cesti (npr. nadstrešnica, antena koja komunicira s tag uređajem, sistem klasifikacije i prepoznavanja vozila, logički sistem za praćenje vozila), odgovarajuće mreže i komunikacije za podršku odabranom vidu transakcija te sistema za obradu i upravljanje informacijama. Benoit Rossi, direktor poslovnog razvoja i marketinga za EMEA regiju u kompaniji Emovis, smatra da “glavni izazovi nisu toliko povezani s tehnologijom koliko s regulatornim okvirima (npr. kako privesti pravdi osobe koje izbjegavaju naplatu, kako doći do podataka o registarskim tablicama od države), raznovrsnošću sistema naplate (nedostatak standarda) i, naravno, društvenom prihvatljivošću”. Hamilton vjeruje da se izazovi u svim zemljama mogu podijeliti u dvije glavne grupe. Prvi se tiču načina na koji je moguće održati nivo finansiranja izgradnje i održavanja puteva. Prihodi od akciza na gorivo ranije su korišteni za finansiranje putne infrastrukture, no danas živimo u dobu veće efikasnosti potrošnje goriva i uspona električnih i alternativnih vozila, koja obično dobijaju subvencije i oslobođenja su plaćanja akciza na gorivo. “To je dovelo do znatnog pada prihoda od akciza na gorivo u gotovo svim ekonomski razvijenim zemljama. Ovaj problem je možda najizraženiji u SAD-u, gdje se stopa saveznih akciza na dizel i benzin nije povećavala od 1993. godine“, kaže on.

Integracija više sistema
Hamilton ukazuje i na izazov finansiranja izgradnje novih puteva, obilaznica, mostova i tunela “u eri hronično mršavih državnih budžeta i nadmetanja za izdvajanja s drugim sektorima poput zdravstva i obrazovanja”. Posebno je to evidentno u zemljama koje bilježe nagli rast nabavke i upotrebe vozila kao što su Indija, Kina, Indonezija, Filipini, Čile itd. Ova pitanja mogu se početi rješavati povezivanjem sistema naplate putarina i prikupljanja prihoda s drugim besplatnim i inteligentnim rješenjima za saobraćaj, kao što su sistemi mjerenja mase za teretna vozila u pokretu (WIM), komunikacijske platforme koje povezuju vozila s infrastrukturom (V2X) i sistemi upravljanja zastojima, smatra Hamilton. Primjena dinamičnih cijena uključuje i aktivnosti na upravljanju tokom saobraćaja i naplatu putarine u određeno doba dana. To je još jedan od načina na koji operateri dolaze do prihoda od putarina i paralelno rješavaju problem pojave zagušenja na cestama.

Društvena prihvaćenost također je važan izazov koja ometa primjenu ETC-a. “Javno mnijenje često je kritično prema uvođenju novih sistema naplate, jer oni povećavaju troškove vožnje za vlasnike privatnih automobila i kompanije. Zato je vrlo važno da agencije za saobraćaj podrobno objasne zašto je implementacija u konačnici korisna i za vlasnike automobila i za kompanije”, objašnjava Leyendecker. Osim toga, Rossi napominje da operativni troškovi moraju imati smisla s ekonomskog stajališta jer ako su troškovi naplate previsoki u poređenju s očekivanim prihodima od putarina, potrebno je preispitati politiku naplate mobilnosti.

Globalno širenje ETC sistema
ETC sistemi su potpuno izmijenili način naplate putarine na autoputevima širom svijeta. Kako su njihovih prednosti sve više svjesni i nadležni u agencijama za saobraćaj, primjena pametnih sistema naplate putarine raste na globalnom nivou. Očekuje se da će njihova primjena porasti u Azijsko-pacifičkoj regiji (APAC), SAD-u i Evropi. Anonuevo naglašava da zemlje u razvoju traže više usluga kada je u pitanju upravljanje naplatom putarine, dok korisnici žele digitalizirano iskustvo. Zbog toga u kompaniji Indra vjeruju da će se sektor naplate putarina “razvijati kroz digitalizaciju i inovacije”. Regija s najbržim rastom je SAD, jer je tamo naplata putarina prilično ograničena u poređenju s drugim dijelovima svijeta poput Evrope. Na gotovo 75 posto autocesta u EU njihovo korištenje se naplaćuje, ističe Rossi i dodaje: “U SAD-u vidimo kako se sve više saveznih država okreće naplati putarine kao načinu finansiranja održavanja cesta i kompenzaciji za nagli pad prihoda od akciza na benzin.”

Usklađenost s različitim ciljevima
Iz perspektive državnih tijela, uvođenje ETC sistema može poslužiti ispunjavanju više ciljeva različitih politika. Oni se mogu kretati u rasponu od finansiranja izgradnje nove i održavanja postojeće infrastrukture do sprečavanja pojave zastoja u saobraćaju. Dodatni ciljevi su ograničavanje eksternalija (npr. buke, zagađenja itd.), promocija novih praksi poput zajedničkog korištenja vozila ili favoriziranja električnih vozila (koja su oslobođena plaćanja putarine). Hamilton se slaže da je korištenje putarine kao sredstva za finansiranje izgradnje nove i održavanja postojeće putne infrastrukture sve popularniji trend širom svijeta.

“Tijela nadležna za saobraćaj preusmjeravaju prihode od putarina u poboljšanje lokalnog javnog prijevoza. Drugim riječima, prihodi koji se ostvare na određenom području se vraćaju u njega, tako da zajednica može vidjeti neku korist od putarina na jedan konkretan način”, kaže Rossi. Hamilton napominje da su se u SAD-u javile inicijative da se putarine naplaćuju za velika teretna vozila te da je u toku masovni prelazak s ručne naplate na elektronsku, posebno za mostove, tunele i kolovoze. U Evropi su nove i postojeće putarine uglavnom fokusirane na naplatu baziranu na pređenoj kilometraži, posebno za teretna vozila. Hamilton tvrdi da je dosta aktivnosti usmjereno prema cilju da kamioni i druga vozila plaćaju pravičan udio za korištenje cesta.

Tržišta u Aziji bilježe značajan rast, naročito u Kini i Indiji. Uz tamošnje guste saobraćajne mreže, elektronske putarine se koriste i za podršku sprečavanju pojave zastoja na cestama, kao i za finansiranje novih i postojećih projekata, što je općeprihvaćen trend. U konačnici, tip instaliranog elektronskog sistema naplate putarine zavisi od propisa, dostupnog budžeta i potreba pojedinih zemalja. U nekima se sisteme pametne elektronske naplate putarine smatra korisnim, dok u drugima vlada skepsa. Ipak, s vremenom bi prednosti ovih sistema mogle zasjeniti sadašnje dileme.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.