Najave II

Prediktivna analitika za sigurnije gradove

5 Marta, 2020

Paralelno s usponom umreženih uređaja i naprednih senzora, podaci su postali jedan od najdragocjenijih resursa u upravljanju sigurnošću. Različiti uređaji u rasponu od kamera do senzora za parkiranje nadležnim tijelima za javnu sigurnost nude pristup većoj količini podataka nego ikada ranije. Ovaj trend će u budućnosti samo jačati jer države širom svijeta nastoje povećati broj videonadzornih kamera i drugih sigurnosnih uređaja u javnim prostorima
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Postojanje ogromne količine samostalnih podataka samo po sebi ne može pomoći podizanju nivoa javne sigurnosti. Sistemi bi trebali moći sami prepoznati obrasce među podacima i na osnovu njih izvući zaključke koji mogu poslužiti kao podrška proaktivnijem donošenju odluka. Upravo u tom segmentu analitika polako postaje presudna za sigurnost, a prediktivna analitika je ključni korak naprijed. Ona može predvidjeti konkretne prijetnje na osnovu obrazaca koji se prepoznaju iz ranije zabilježenih podataka. Sistem mora biti u stanju prikupljati svježe podatke, obraditi ih kako bi došao do detaljnih statističkih zaključaka i vizuelno predstaviti dobijene rezultate.

Kako prediktivna analitika pomaže većoj sigurnosti gradova
Kvalitetno iskorištavanje podataka od presudne je važnosti za sigurnost gradova, a jedna od glavnih briga službi za provedbu zakona je njihovo stalno nadmetanje s kriminalcima. Čak i kada te institucije aktivno rade na sprečavanju ilegalnih aktivnosti na određenom području, kriminalci se obično pojave na nekom drugom mjestu. Da bi se riješio ovaj problem, potreban je proaktivan pristup kakav nudi prediktivna analitika.

Cilj ograničiti eskalaciju problema
Peter Matuchnijak, tehnički direktor u kompaniji Maxxess Systems, smatra da je cilj svih prediktivnih alata za sigurnosnu analitiku sprečavanje eskalacije malih problema u velike. Što prije možete djelovati, lakši će biti i problemi s kojim se suočavate. “Vi možete projektovati rješenje koje će vam dati precizne podatke o ključnim situacijama koje se odvijaju pred vašim očima. Pri tome se u obzir uzimaju ulazni podaci iz širokog spektra sistema i izvora. U tom slučaju možete ih usporediti s onim što se već dešavalo u prošlosti, a zatim početi predviđati pojavu samih problema. Kod prediktivne analitike važno je imati na umu da možete umanjiti rizike u najširem smislu, a ne samo prepoznavati očigledna narušavanja sigurnosti (alarme i njihove tzv. okidače). Vi ste tada u stanju predvidjeti probleme koji mogu negativno utjecati na operativnu efikasnost. Korisnik može utvrditi o kojim je problemima riječ, a što je veća organizacija ili subjekt koji se prati, obrada podataka će biti sofisticiranija”, kaže Matuchniak.

Korištenje različitih podataka
Današnji gradovi egzistiraju u vrlo dinamičnim okruženjima, koja uključuju i trajne prijetnje. Kako bi izašli na kraj s njima, potrebno je da timovi za sigurnost i upravljanje kriznim situacijama ulože znatne napore kako bi pregledali ogromnu količinu podataka, analizirali trendove i donijeli ispravne odluke u pravo vrijeme. “Pripadnici organa reda, osoblje zaduženo za fizičku i cyber sigurnost, vatrogasci i sigurnosno osoblje dobijaju ogromne količine podataka iz različitih sistema. Oni se čuvaju u više zasebnih baza podataka ili sistema upravljanja. Posmatrano odvojeno, ovi skupovi podataka daju samo mali i samim tim nepotpun prikaz sigurnosne situacije na terenu. Mnogo vremena i napora se ulagalo u izradu akcionih planova koji se na nekoordiniran način bave samo usko definisanim prijetnjama”, kaže Brian Schwab, osnivač i konsultant u kompaniji S3SDC. S druge strane, sistemi za prediktivnu analitiku posjeduju složene algoritme koji im omogućavaju da koriste informacije iz više komponenti sistema i baza podataka. Time se sigurnosnom osoblju pruža cjelovitija slika postojećeg operativnog okruženja.

Prednosti prediktivne analitike
Nekoliko gradova već koristi prediktivnu analitiku kako bi ubrzali proces prikupljanja i analize velike količine podataka koji se koriste kao podrška donošenju odluka. To omogućava brže donošenje kvalitetnijih odluka. Prema Adlanu Hussainu, zamjeniku direktora marketinga u kompaniji CNL Software, tri su glavne oblasti u kojima prediktivne funkcije unapređuju sigurnost i rad policije:

Optimalno iskorištavanje resursa. Raspoređivanje interventnog osoblja na osnovu lokacija na kojima je ranije dolazilo do sličnih situacija. U vrijeme najvećeg operativnog opterećenja, poput petka navečer, na ovaj način se može skratiti vrijeme reagovanja i postići više uz manje osoblja.

Brža detekcija kriminaliteta. Prepoznavanje lica u stvarnom vremenu, praćenje izvora buke, videonadzor i prepoznavanje registarskih tablica (LPR) danas se odvijaju pomoću prediktivne analitike. Na ovaj način se nadležnim tijelima omogućava prepoznavanje skrivenih obrazaca koji mogu poslužiti za brže otkrivanje krivičnih djela.

Podrobnije razumijevanje žarišta kriminaliteta. Prediktivna analitika može se koristiti za efikasnije i preciznije identificiranje lokacija na kojima dolazi do ozbiljnih zločina. Podaci se mogu prikupljati iz širokog spektra izvora i oni pomažu državnim tijelima da lakše prepoznaju obrasce i identificiraju prethodno nepoznata žarišta zločina.

Budite svjesni ograničenja
Iako se stručnjaci u industriji uglavnom slažu u vezi s prednostima prediktivne analitike u sigurnim gradovima, neki od njih upozoravaju da je ova tehnologija ponekad nerealno predstavljena u javnosti. Giovanni Gaccione, Genetecov menadžer za javnu sigurnost, smatra da je nerealistično očekivati da policijske uprave ili druge jedinice za suzbijanje kriminala mogu otkriti i spriječiti kriminal u gradu prije nego što se on i dogodi. Iako je u sigurnosnoj tehnologiji došlo do značajnog napretka, ovakav nivo prediktivne analitike još je daleko od konkretne primjene. “Ipak, neka inteligentna rješenja mogu unaprijediti ove prednosti kroz ustupanje djelotvornih podataka i poboljšanje međuagencijske saradnje. Ova tehnologija omogućava gradskim tijelima da bolje razumiju urbana okruženja i znatno skrate vrijeme reagovanja u hitnim situacijama, kao i da brže utvrde gdje, kada i kako najbolje iskoristiti dostupne resurse. Ako je riječ o velikom gradskom događaju ili suočavanju s neočekivanom situacijom, interventni timovi imaju kvalitetnu podršku tokom cjelokupnog trajanja intervencije”, kaže Gaccione.

Zahtjevi implementacije
Kombinacija tehnologije i javnih politika neophodna je za uspješnu primjenu prediktivne analitike u gradovima. Da bi postigli maksimalne rezultate, urbanisti, državna tijela i privatna preduzeća trebaju pristup platformi koja pokriva više stavki istovremeno. Na terenu su obično već dostupne tehnologije koje zajedno mogu raditi na poboljšanju uvida u situaciju u gradu, poput videonadzora, kontrole pristupa, automatskog prepoznavanja registarskih tablica, usluga u oblaku, podrške operativnim odlukama i upravljanja istražnim slučajevima. “Uzmimo, naprimjer, gradski saobraćaj”, kaže Gaccione i dodaje: “Videonadzorne kamere, automatsko prepoznavanje registarskih tablica i analitika mogu zajedno raditi na poboljšanju saobraćaja. Organi reda mogu brže može prepoznati incidente, što znači da će brže reagovati na njih i uspostaviti normalan tok saobraćaja”. Kada dođe do određene situacije, policija i lokalne organizacije mogu iskoristiti tehnologiju za slanje informacija o zaobilaznim rutama, što rezultira boljim protokom saobraćaja i većim zadovoljstvom građana. Ova rješenja mogu koristiti i ponuđači usluga javnog prijevoza, poput podzemne željeznice ili autobusa, i mogu se podesiti da u stvarnom vremenu obavještavaju vozače koju rutu trebaju odabrati na osnovu postojećih saobraćajnih parametara.

Potrebne komponente za prediktivnu analitiku
Sigurni gradovi su lokacije na kojima rješavanje problema gradskog kriminala podrazumijeva više od puke upotrebe policijske sile. Matuchniak navodi da se u razvoju bilo kojeg gradskog rješenja koriste tri ključne komponente. To su vanjski i javni izvori obavještavanja, koji obično uključuju dostupne informacije kao što su vijesti, vremenski izvještaji, sistemska upozorenja poput podataka o prepoznavanju lica, sisteme kontrole pristupa i ljudsku inteligenciju. Građani ili članovi timova pri tome direktno prijavljuju probleme pomoću svojih telefona. Schwab detaljnije opisuje ključne elemente rješenja za sigurne gradove na najvišem nivou poput interoperabilnih senzora koji bi trebali biti integrisani u zajedničku mrežu ili rješenja kod kojih su u stvarnom vremenu mapirane informacije o vremenskim prilikama, saobraćaju i lokaciji resursa. Podaci pristižu iz raznih integrisanih senzora, s kamera i druge sigurnosne opreme. Time se dolazi do veoma precizne slike o postojećem operativnom okruženju. Kada su u pitanju videopodaci i analitika, riječ je o integraciji podataka iz više sistema, a izlazni podaci se obrađuju pomoću videoanalitike, sistema prepoznavanja registarskih tablica, tehnologije prepoznavanja lica i analize ponašanja, kao i drugih tipova softvera za identifikaciju potencijalnih prijetnji. Također, mobilna širokopojasna tehnologija i oblak (cloud) neophodni su za podršku informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji zasnovanoj na internetu stvari. Kao i saradnja između svih agencija.

Kontinuirani procesi
Andrea Sorri je direktor poslovnog razvoja u sektoru nadzora gradova i infrastrukture u kompaniji Axis Communications. On upozorava da je prediktivna analitika još u povojima. “Sposobnost predviđanja šta će se dogoditi u budućnosti temelji se na mašinskom učenju, a za efikasno mašinsko učenje potrebno vam je mnogo podataka. Dakle, ovo je prvi zahtjev: količina podataka mora biti dovoljna da računarima omogući učenje i, na osnovu toga, predviđanje događaja”, smatra Sorri. Obim i raznovrsnost podataka potrebnih da se omogući prediktivna analitika dovode do zaključka da sami podaci s kamera nisu dovoljni za taj zadatak iako su ključna komponenta. Njih je neophodno kombinovati s podacima drugih senzora, uključujući termalne i radarske senzore, sisteme za praćenje zagađenja i kvaliteta zraka, detektore dima, senzore za mjerenje porasta nivoa vode i mnoge druge. Samo u kombinaciji jednih s drugim, ovi ulazni podaci mogu poslužiti za precizno predviđanje budućih događaja i preduzimanje korektivnih mjera.

Cyber sigurnost i prediktivna analitika
Analitički podaci mogu biti privlačna meta za hakere jer pružaju ključne uvide u načine funkcionisanja gradova. Jedan od glavnih problema cyber sigurnosti pametnih i sigurnih gradova i sličnih inicijativa je činjenica da ova oblast ne dobija dovoljno pažnje. To uključuje nepostojeću ili nedovoljnu enkripciju koja bi spriječila preuzimanje kontrole nad sistemima kontrole saobraćaja, uličnom rasvjetom, sigurnosnim kamerama, detektorima oružja i drugim senzorima. Kako je većina ovih tehnologija bežična po prirodi, ove sisteme je lako hakirati ako nisu dobro enkriptirani. A često su u sisteme integrisane i zastarjele tehnologije, koje mogu biti posebno ranjive na napade.

Šta treba preduzeti?
Schwab naglašava neshvatljivi nedostatak čak i osnovnih sigurnosnih praksi u većini razvojnih tehnoloških projekata u gradskim područjima. U kombinaciji s nedostatkom pripremljenih protokola za odgovor na cyber prijetnje, to znači da se gradovi nisu u stanju zaštititi niti da postoji kvalitetan plan mjera reagovanja na incidente ovog tipa.

“Važnost utvrđivanja i primjene osnovnih sigurnosnih protokola i odgovora na cyber prijetnje nikada nije bila evidentnija nego tokom napada ucjenjivačkim softverom (ransomver) na Bay Area sistem transporta u San Franciscu 2016. godine. Isto se desilo i tokom napada na lokalne sisteme u Atlanti 2018. i Baltimoreu 2019. Tek uz adekvatnu obuku općinskih službenika o najboljim praksama cyber sigurnosti i donošenje odgovarajućih protokola za odgovor, može se osigurati minimiziranje rizika od cyber napada. Ako se on i dogodi, šteta će biti ograničena i svedena na najmanju moguću mjeru. Osim toga, mora se osigurati i dostupnost informatičkih timova za odgovore na hitne situacije, koji će biti adekvatno finansirani i podržani. Njihovo prisustvo će poslužiti kao garancija da će se za odbranu od napada koristiti odgovarajuća tehnologija i upravljačke prakse”, kaže Schwab. Obimnost i umreženi karakter ovih inicijativa ostavljaju veliki prostor za napade koji se moraju spriječiti. Veličina i složenost međusobno povezanih sistema otežavaju posao stručnjacima koji moraju znati šta je izloženo napadima i na koji način i koje je sisteme prioritetne zaštite neophodno implementirati. Isto važi i za pitanje primjene odgovarajućih sistema redundancije i načina primjene zaštitnih mehanizama koji će osigurati neprekidno funkcionisanje.

Je li analitika ranjiva?
Iako se analitička rješenja temelje na softveru i sadrže podatke kojima bi hakeri rado pristupili, ona sami po sebi nisu razlog zbog kojeg bi napadači mogli dobiti pristup sistemima. Gaccione objašnjava da izvor prijetnji nije upotreba alata za analitiku; najčešće su, zapravo, ljudi najslabija karika kada je u pitanju narušavanje cyber sigurnosti. “Postoje zaposleni koji ne mijenjaju zadane lozinke na uređajima interneta stvari, poput videonadzornih kamera ili senzora. To je jedan od najjednostavnijih načina da kriminalci iz cyber svijeta koji traže svoju priliku dobiju pristup sigurnosnom sistemu. A ako ostanu neotkriveni, na kraju će moći pristupiti i gradskoj mreži”, kaže on. Većina sigurnosnih rješenja u gradu nije finalizirana u vrijeme kada se sistem nadograđuje ili se zastarjeli ili pokvareni proizvodi mijenjaju. Proces dodavanja nove opreme je još jedan izvor ranjivosti, posebno ako je riječ o opremi drugih proizvođača sa slabijim sigurnosnim standardima.

Tehnološki izazovi
Kao i kod većine novih sigurnosnih tehnologija, postoji više izazova koje sigurnosne agencije moraju otkloniti da bi što bolje iskoristile prednosti prediktivne analitike. Hussain smatra da se ovi izazovi mogu podijeliti u tehnološke i političke. Gradovi ulažu u sigurnosnu tehnologiju već decenijama. Oni često posjeduju širok spektar različitih sistema, od kojih su neki kupljeni zbog konkretnog problema, a neki su stari sistemi koji gradu još nude vrijednost. “Izazov je objediniti ove sisteme u jednu platformu koja omogućava da se svi gradski objekti nadgledaju putem jedinstvene tačke. Zaštićenost vlasničkom licencom kod ovih sistema i razlike u tehnologiji na kojoj su razvijeni često su prepreka njihovom zajedničkom radu”, kaže Hussain. Maurice Singleton, predsjednik kompanije Vidsys, dodaje da je važan izazov i činjenica da se u javnosti još nedovoljno zna o načinu iskorištavanja ogromne količine podataka prikupljenih putem različitih senzora. Da bi se to prevladalo, danas se ulažu veliki napori na podizanju svijesti o tome kako iskoristiti analitičke alate.

Analiza i programiranje modela
Prediktivna analitika koristi brojne manje modele kako bi se kreirao jedan sveobuhvatni model koji može otkriti anomalije. Pogreške u kodiranju ovih modela ili njihovo nekorektno modeliranje mogu dovesti do pogrešnih analiza. Ove pogreške dovode do neupotrebljivih izvještaja, što znači da sigurnosni timovi rasipaju kritične resurse u potrazi za potencijalnim prijetnjama na osnovu pogrešnih zaključaka izvedenih iz prediktivne analitike.

“Periodično provjeravanje modela prema scenarijima u kojima je ishod poznat i prethodno analiziran pomaže da se model usporedi s referentnim parametrima i dođe do adekvatne analitičke funkcionalnosti”, kaže Schwab. Drugo je pitanje to što su modeli temeljeni na algoritmima statični, a sigurnosno okruženje u stvarnom svijetu dinamično. Modeli prediktivne analitike mogu biti precizni u konkretnom trenutku, ali promjene u ponašanju izvora prijetnji i drugim aktivnostima zahtijevaju da se oni kontinuirano ažuriraju uz korištenje tačnih i relevantnih podataka. Sigurnosni timovi osoblja moraju imati i stručnjaka koji će znati kako neki model funkcioniše ili angažovati treću stranu koja će ga kontinuirano ažurirati. Cilj je osigurati identifikaciju novih radnih parametara, prilagoditi modele i doći do adekvatnih izlaznih podataka.

Politički izazovi
U gradovima djeluje više agencija, državnih tijela, interventnih službi i privatnih subjekata. To nosi posebne izazove jer je holistički pristup sigurnosti neophodan kako bi se prediktivna analitika učinila efikasnom u gradskim sredinama. Dijeljenje zajedničkih resursa, kao što su videonadzorne kamere i podaci s tzv. crnih lista, presudno je za postizanje kvalitetne sigurnosti u gradu. “Posljednjih nekoliko godina sklopljeno je više javno-privatnih partnerstava koja su učesnici potvrdili potpisivanjem memoranduma o razumijevanju. Ti sporazumi omogućavaju efikasno dijeljenje podataka u slučaju incidenata. Tehnologija će se pobrinuti da se ovlaštenja za korištenje daju samo kada za tim postoji potreba, kao i da se podaci neće zloupotrebljavati”, kaže Hussain. Preduzimanje hitnih mjera na osnovu prikupljenih podataka je još jedan aspekt kojem gradske vlasti moraju posvetiti pažnju. Kada se konačno “naoružaju” podacima, gradske vlasti moraju ispravno postupati kako bi zaštitile ljude i imovinu. Ako se nakon dobijanja podataka o potencijalnom problemu ipak ne preduzme ništa, to znači da grad nije ispunio svoju zakonsku obavezu garantovanja sigurnosti.

“Grad ima veliku odgovornost za svaki incident koji se dogodio, a koji je mogao biti spriječen. Moramo se pobrinuti da pravni odjeli budu dio planiranja, primjene, postavljanja i korištenja ovih sistema. Tako će se smanjiti zakonska odgovornost s kojom se grad suočava u slučaju incidenta. Osim toga, vršenjem odgovarajuće procjene sigurnosti mogu se identificirati oblasti u kojima postoje određene slabosti i primijeniti mjere za smanjenje ranjivosti”, kaže Schwab.

Novac je važan faktor
Pametna rješenja zahtijevaju velika finansijska ulaganja, koja pokrivaju država i privatni subjekti. Lisa Brown je direktorica za infrastrukturu i pametne gradove u kompaniji Johnson Controls. Saglasna je s kolegom Donaldom Sullivanom, direktorom kompanije Johnson Controls Ireland, da ključne izazove predstavljaju finansije i neophodne liderske sposobnosti. “Prema našem istraživanju pametnih gradova, 36 posto ispitanika u Sjevernoj Americi navodi nepostojanje odgovarajućih izvora finansiranja kao glavnu prepreku. U slučaju liderstva, 18 posto gradova prepoznaje nedostatak kvalitetnog gradskog vodstva kao prepreku, dok dodatnih 18 posto ispitanika navodi i nedostatak podrške državnih ili saveznih vlasti“, kaže Brown te dodaje da općine, kako bi provele aktivnosti za upravljanje cyber informacijama i drugim podacima, moraju raditi zajedno, a to često ide u paketu s posebnim izazovima, jer lokalne uprave uglavnom rade na principu zasebnih informacijskih silosa.

Gradovi koriste prediktivnu analitiku kako bi povećali sigurnost
Nekoliko gradova već eksperimentiše s analitičkim prediktivnim alatima i postiže odlične rezultate. Iako je riječ o relativno novoj tehnologiji, mnogi gradovi već koriste prediktivnu analitiku kako bi zaštitili ljude i imovinu. U nastavku vam predstavljamo nekoliko ključnih projekata u ovom sektoru iz cijelog svijeta. “U Sjevernoj Americi, naprimjer, većina gradova je u ranoj fazi primjene strategije pametnog grada. Prema našem istraživanju pokazatelja pametnih gradova za 2018. godinu, trideset posto ispitanika je navelo da je njihova strategija u fazi rasprave ili pripreme. Što se tiče ispitanika koji već preduzimaju određene mjere, trideset sedam posto njih već je objavilo svoju strategiju pametnog grada, a dvadeset devet posto već provodi strateški program”, kažu Brown i Sullivan.

SAD i Velika Britanija
Samo u SAD-u postoji najmanje dvadesetak gradova u kojima se eksperimentiše sa softverom kompanije PredPol, uključujući Seattle, Tacomu, Los Angeles, San Francisco i Oakland. Ovaj softver je namijenjen za provođenje aktivnosti iz oblasti prediktivnog policijskog rada. “Uključeni gradovi koriste softver kao alat za raspodjelu resursa kako bi smanjili troškove i reducirali kriminalne aktivnosti. Analitika korištena u ovim eksperimentima pokrila je ukupno područje s najmanje šest miliona stanovnika i fokusirala se na predviđanje kriminala za manje ozbiljne zločine ili prekršaje. Područja koja su nadzirana u gradovima obuhvatala su površine u rasponu od 6.858 kvadratnih metara (46×46 m) do parcela površine 76.200 kvadratnih metara (152×152 m). Za ove zone podaci su pokazali da su u njima kriminalne aktivnosti bile jako izražene”, objašnjava Schwab.

U svakom gradu provedena je analiza za utvrđivanje granica područja na kojem će se analitika primijeniti. Pri tome su korišteni podaci o kriminalu u periodu od tri do deset godina. Oni su podijeljeni u cjeline od po tri, sedam, 14 ili 28 dana. Kao osnova za predviđanje pojave kriminaliteta poslužila je pretpostavka da će se specifična krivična djela ponoviti u istim zonama (tzv. ponavljajuća viktimizacija). U Velikoj Britaniji grad Kent je također testirao softver kompanije PredPol, kao i London, koji je poznat po širokoj videonadzornoj mreži s više od 500.000 jedinica i koji koristi analitiku. “Očigledno je da video nudi veliku količinu informacija za borbu protiv kriminala i pružanje pomoći tokom vođenja istraga, što je korisno u gradskim operacijama. Uz video, London koristi i drugi važan element za poboljšanje kvaliteta kretanja kroz grad – podatke o javnom prijevozu. Za kretanje kroz London putnici koriste pametnu transportnu karticu nazvanu Oyster. Ona se koristi za plaćanje putovanja autobusom, podzemnom željeznicom, tramvajem, željeznicom i druge usluge”, kaže Gaccione.

Bliski Istok
Dubai je ostvario dobre rezultate u kreiranju prediktivne policijske platforme koja se temelji na vještačkoj inteligenciji. Projekat je dio programa nazvanog Dubai 2021. Iako nema preciznijih informacija o komponentama koje se koriste u sistemu, tamošnje vlasti su ovaj program ocijenile kao izuzetno uspješan. To pokazuje i činjenica da je grad osnovao novo Generalno odjeljenje za vještačku inteligenciju u okviru policije grada Dubaija. Do danas je ovaj program navodno doveo do hapšenja više od 100 kriminalaca. Oprema u okviru programa koristi se za predviđanje kriminalnih aktivnosti i poboljšanje sigurnosti u saobraćaju i na cestama. Cilj gradske uprave je potpuno integrisati vještačku inteligenciju u sve policijske aktivnosti do 2031.

Singapur
Godine 2013. Singapur je proglašen jednom od ekonomski i tehnološki najnaprednijih zemalja na svijetu. Tamo je pokrenut projekat “Testiranje sigurnog grada”. U fokusu projekta bilo je testiranje i iskorištavanje tehnologije za unapređenje javne sigurnosti. Singapurska vlada uložila je 104 miliona američkih dolara u informacijsko-komunikacijsku tehnologiju, senzore zvuka i mobilnih telefona, opremu za praćenje kriminala i videonadzorne kamere s prediktivnom analitikom u sigurnosno osjetljivim zonama. “Grad je također implementirao analitiku za otkrivanje anomalija na platformama društvenih medija. Njen zadatak je prepoznavanje nestandardnih aktivnosti na društvenim medijima pomoću ključnih riječi, a koje mogu predstavljati prijetnju javnoj sigurnosti. Iako je veliki dio testne platforme za sigurni grad i dalje reaktivnog karaktera, kvalitetno implementirana prediktivna analitika može predvidjeti pojavu gužvi. To se radi vizuelnim prikazom informacija s videonadzornih kamera, pomoću GPS podataka s uređaja na terenu. Ova platforma uključuje softver za prepoznavanje lica i analizu ponašanja, kao i otkrivanje napuštenih predmeta. Sistem automatski kreira upozorenja za nadležna tijela, koja međusobno sarađuju”, objašnjava Schwab.

Tokio
Još jedan grad koji je napredovao u primjeni analitike je Tokio, koji se često naziva najsigurnijim gradom na svijetu. Gaccione ističe da je Tokio uložio dosta sredstava u sigurnosnu infrastrukturu koja štiti građane. “Pored tzv. taktilnog uličnog asfalta i šetnica koje su osmišljene kako bi pomogle slabovidnim osobama da se sigurno kreću, tu su i kvalitetno osvijetljene saobraćajnice, sporedne ulice i uličice. Grad aktivno radi na poboljšanju sigurnosti i kvaliteta života”, kaže Gaccione. Policijski službenici u velikom su broju raspoređeni po čitavom Tokiju i smješteni u više od 1.200 manjih objekata, iz kojih po pozivu mogu odmah izaći na teren. Ove aktivnosti se kombinuju s tradicionalnim sigurnosnim komponentama poput kontrole pristupa i videonadzora s ciljem poboljšanja kvaliteta života u gradu i njegovog besprijekornog funkcionisanja.

Pametna naplata putarine poboljšava kvalitet saobraćaja

5 Marta, 2020

Sistemi naplate putarina znatno su evoluirali u odnosu na vrijeme kada su se vozači zaustavljali na naplatnim kućicama i vadili papirni novac. Usponom tehnologija kao što su prepoznavanje registarskih tablica (LPR) i RFID, elektronska naplata putarine (ETC) postala je popularna u cijelom svijetu
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Očekuje se da će tržište elektronske naplate putarine do 2023. dostići vrijednost 10,7 milijardi američkih dolara, uz složenu godišnju stopu rasta od 8,5 posto, podaci su MarketsandMarketsa. ETC sistemi se sve više koriste za sprečavanje zagušenja u saobraćaju i poboljšanje njegovog protoka. No, to je samo jedan od faktora uspona ovog tržišta. Brojna tijela zadužena za autoputeve odlučuju se za instalaciju elektronskih sistema za naplatu putarine kao načina finansiranja gradnje nove i održavanja postojeće infrastrukture. To će, uz brojne druge prednosti, nastaviti poticati rast tog tržišta.

Poboljšan protok saobraćaja, smanjenje zastoja i osiguran izvor finansiranja za održavanje cesta samo su neki od razloga što sve više zemalja primjenjuje pametne sisteme naplate putarine. Sistemi elektronske naplate putarine (ETC) s vremenom su postali efikasniji i pametniji. Napredni sistemi nisu samo smanjili potrebu za fizičkim instalacijama na cestama nego su doveli do iskorištavanja podataka kao vrijednog resursa, koji se koriste kako bi bezgotovinsku naplatu putarine učinili efikasnijom i sigurnijom.

Kako funkcionišu
Danas se moderni sistemi naplate putarine uglavnom sastoje od načina praćenja vozila, mehanizma identifikacije i sistema registracije i naplate. “Praćenje se vrši putem globalnog navigacijskog satelitskog sistema (GNSS) ili na kontrolnim tačkama duž naplatnog dijela trake”, kaže Michael Leyendecker, direktor prodaje sistema za naplatu putarine za Evropu u kompaniji Vitronic Machine Vision. Većina sistema za identifikaciju koristi komunikaciju između vozila i infrastrukture ili tehnologiju prepoznavanja registarskih tablica (LPR). José Luis Anonuevo je generalni direktor sistema za upravljanje saobraćajem u kompaniji Indra. On objašnjava da se sistemi elektronske naplate putarine pomoću RFID tehnologije mogu implementirati na jedinstven način za sve putne koridore. To funkcioniše tako što vozači na svoje vjetrobransko staklo postavljaju tag, koji omogućuje elektronsku naplatu putarine i u pokretu tako što razmjenjuje signal s antenama raspoređenim na naplatnom području. Iznos putarine se odmah naplaćuje na način koji korisnik odredi, odnosno debitnom ili kreditnom karticom, karticom za ponovno punjenje itd. U primjeni je i sve više naplatnih sistema koji koriste samo video, kaže Benoît Rossi, direktor poslovnog razvoja i marketinga za EMEA regiju u kompaniji Emovis. On to pripisuje napretku tehnologije optičkog prepoznavanja znakova (OCR), čime se smanjuje potreba za tagovima. Rossi navodi i širenje primjene integrisanih uređaja, kao što su ODBII sistemi i umreženi brojači kilometraže, odnosno odometri. Tu je i šira primjena vještačke inteligencije (AI) za poboljšanje radnih performansi senzora na cesti.

Odabir sistema
Ipak, vrsta sistema za naplatu i njegovih pratećih komponenti u potpunosti zavise od potreba naručioca radova. To uključuje postojeću opremu na nivou ceste, senzore i antene pogodne za klasifikaciju i identifikaciju vozila, kao i softverska rješenja za vezu s bankama. Anonuevo dodaje da rješenja za putarine obično uključuju i videonadzor na naplatnim lokacijama, sisteme prepoznavanja tablica i prateću signalizaciju. Justin Hamilton, direktor proizvoda u kompaniji Kapsch TrafficCom, smatra da, bez obzira na odabrano rješenje za naplatu putarine, uvijek postoje standardni zahtjevi koji se mogu svrstati u dvije grupe, a tiču se hardvera i softvera. “U oba slučaja odabrano rješenje treba biti robusno i pouzdano. Ne postoji univerzalno rješenje pogodno za sve situacije naplate putarine. To znači da će se odabrani sistem vjerovatno razlikovati od drugog, zavisno od toga hoće li naplata biti primjenjiva na sva vozila ili samo na određeni segment, npr. kao što su teška teretna vozila“, kaže Hamilton.

U konačnici, svaki odabrani sistem mora ponuditi ravnotežu između troškova i efikasnosti. “Da bi se postigla najbolja ravnoteža, nadležno tijelo treba razmotriti sva ponuđena tehnološka rješenja i uređaje u vozilu. Oni se obično sastoje od RFID (TDM, 6C) tehnologije, namjenskih sistema za komunikaciju kratkog dometa u skladu sa standardima Evropskog odbora za standardizaciju (CEN DSRC) te LPR i GNSS tehnologije”, kaže on. Leyendecker naglašava prednosti pametnog sistema naplate putarine. Oni podržavaju plaćanje naknade za korištenje putne mreže na temelju učestalosti upotrebe, što je vrlo pravedan način finansiranja, jer korisnik plaća samo ono što troši. To prati i češće korištenje zajedničkog ili javnog prijevoza, što pozitivno utječe na smanjenje zagušenja saobraćaja i količine emisija štetnih gasova. Hamilton ukazuje na ostale prednosti primjene pametnih elektronskih sistema naplate kao što su niži operativni troškovi sistema, lakše povezivanje dodatnih usluga sa sistemom naplate, niži rizik od gubitaka prihoda ili sposobnost određivanja fleksibilnih cijena. Bez obzira na odabrani sistem ili tip ceste na kojima će se on koristiti, stručnjaci naglašavaju ključnu ulogu, a to je realizacije naplate.

Otklanjanje prepreka za implementaciju
Uprkos rastućoj popularnosti elektronskih sistema naplate putarine, i dalje su prisutni regulatorni, tehnološki i društveni izazovi koje je potrebno riješiti. ETC sistemi obično imaju mnogo pokretnih dijelova. Pronalazak adekvatnih komponenti i ispunjavanje različitih regulatornih zahtjeva predstavlja tek jedan od izazova na putu primjene kvalitetnog sistema. Interoperabilnost je najveći izazov s tehnološke strane, smatra Anonuevo, jer se ETC sistemi sastoje od brojnih komponenti i podrazumijevaju zajednički rad opreme u vozilu (tj. tagova), elektromehaničke opreme na cesti (npr. nadstrešnica, antena koja komunicira s tag uređajem, sistem klasifikacije i prepoznavanja vozila, logički sistem za praćenje vozila), odgovarajuće mreže i komunikacije za podršku odabranom vidu transakcija te sistema za obradu i upravljanje informacijama. Benoit Rossi, direktor poslovnog razvoja i marketinga za EMEA regiju u kompaniji Emovis, smatra da “glavni izazovi nisu toliko povezani s tehnologijom koliko s regulatornim okvirima (npr. kako privesti pravdi osobe koje izbjegavaju naplatu, kako doći do podataka o registarskim tablicama od države), raznovrsnošću sistema naplate (nedostatak standarda) i, naravno, društvenom prihvatljivošću”. Hamilton vjeruje da se izazovi u svim zemljama mogu podijeliti u dvije glavne grupe. Prvi se tiču načina na koji je moguće održati nivo finansiranja izgradnje i održavanja puteva. Prihodi od akciza na gorivo ranije su korišteni za finansiranje putne infrastrukture, no danas živimo u dobu veće efikasnosti potrošnje goriva i uspona električnih i alternativnih vozila, koja obično dobijaju subvencije i oslobođenja su plaćanja akciza na gorivo. “To je dovelo do znatnog pada prihoda od akciza na gorivo u gotovo svim ekonomski razvijenim zemljama. Ovaj problem je možda najizraženiji u SAD-u, gdje se stopa saveznih akciza na dizel i benzin nije povećavala od 1993. godine“, kaže on.

Integracija više sistema
Hamilton ukazuje i na izazov finansiranja izgradnje novih puteva, obilaznica, mostova i tunela “u eri hronično mršavih državnih budžeta i nadmetanja za izdvajanja s drugim sektorima poput zdravstva i obrazovanja”. Posebno je to evidentno u zemljama koje bilježe nagli rast nabavke i upotrebe vozila kao što su Indija, Kina, Indonezija, Filipini, Čile itd. Ova pitanja mogu se početi rješavati povezivanjem sistema naplate putarina i prikupljanja prihoda s drugim besplatnim i inteligentnim rješenjima za saobraćaj, kao što su sistemi mjerenja mase za teretna vozila u pokretu (WIM), komunikacijske platforme koje povezuju vozila s infrastrukturom (V2X) i sistemi upravljanja zastojima, smatra Hamilton. Primjena dinamičnih cijena uključuje i aktivnosti na upravljanju tokom saobraćaja i naplatu putarine u određeno doba dana. To je još jedan od načina na koji operateri dolaze do prihoda od putarina i paralelno rješavaju problem pojave zagušenja na cestama.

Društvena prihvaćenost također je važan izazov koja ometa primjenu ETC-a. “Javno mnijenje često je kritično prema uvođenju novih sistema naplate, jer oni povećavaju troškove vožnje za vlasnike privatnih automobila i kompanije. Zato je vrlo važno da agencije za saobraćaj podrobno objasne zašto je implementacija u konačnici korisna i za vlasnike automobila i za kompanije”, objašnjava Leyendecker. Osim toga, Rossi napominje da operativni troškovi moraju imati smisla s ekonomskog stajališta jer ako su troškovi naplate previsoki u poređenju s očekivanim prihodima od putarina, potrebno je preispitati politiku naplate mobilnosti.

Globalno širenje ETC sistema
ETC sistemi su potpuno izmijenili način naplate putarine na autoputevima širom svijeta. Kako su njihovih prednosti sve više svjesni i nadležni u agencijama za saobraćaj, primjena pametnih sistema naplate putarine raste na globalnom nivou. Očekuje se da će njihova primjena porasti u Azijsko-pacifičkoj regiji (APAC), SAD-u i Evropi. Anonuevo naglašava da zemlje u razvoju traže više usluga kada je u pitanju upravljanje naplatom putarine, dok korisnici žele digitalizirano iskustvo. Zbog toga u kompaniji Indra vjeruju da će se sektor naplate putarina “razvijati kroz digitalizaciju i inovacije”. Regija s najbržim rastom je SAD, jer je tamo naplata putarina prilično ograničena u poređenju s drugim dijelovima svijeta poput Evrope. Na gotovo 75 posto autocesta u EU njihovo korištenje se naplaćuje, ističe Rossi i dodaje: “U SAD-u vidimo kako se sve više saveznih država okreće naplati putarine kao načinu finansiranja održavanja cesta i kompenzaciji za nagli pad prihoda od akciza na benzin.”

Usklađenost s različitim ciljevima
Iz perspektive državnih tijela, uvođenje ETC sistema može poslužiti ispunjavanju više ciljeva različitih politika. Oni se mogu kretati u rasponu od finansiranja izgradnje nove i održavanja postojeće infrastrukture do sprečavanja pojave zastoja u saobraćaju. Dodatni ciljevi su ograničavanje eksternalija (npr. buke, zagađenja itd.), promocija novih praksi poput zajedničkog korištenja vozila ili favoriziranja električnih vozila (koja su oslobođena plaćanja putarine). Hamilton se slaže da je korištenje putarine kao sredstva za finansiranje izgradnje nove i održavanja postojeće putne infrastrukture sve popularniji trend širom svijeta.

“Tijela nadležna za saobraćaj preusmjeravaju prihode od putarina u poboljšanje lokalnog javnog prijevoza. Drugim riječima, prihodi koji se ostvare na određenom području se vraćaju u njega, tako da zajednica može vidjeti neku korist od putarina na jedan konkretan način”, kaže Rossi. Hamilton napominje da su se u SAD-u javile inicijative da se putarine naplaćuju za velika teretna vozila te da je u toku masovni prelazak s ručne naplate na elektronsku, posebno za mostove, tunele i kolovoze. U Evropi su nove i postojeće putarine uglavnom fokusirane na naplatu baziranu na pređenoj kilometraži, posebno za teretna vozila. Hamilton tvrdi da je dosta aktivnosti usmjereno prema cilju da kamioni i druga vozila plaćaju pravičan udio za korištenje cesta.

Tržišta u Aziji bilježe značajan rast, naročito u Kini i Indiji. Uz tamošnje guste saobraćajne mreže, elektronske putarine se koriste i za podršku sprečavanju pojave zastoja na cestama, kao i za finansiranje novih i postojećih projekata, što je općeprihvaćen trend. U konačnici, tip instaliranog elektronskog sistema naplate putarine zavisi od propisa, dostupnog budžeta i potreba pojedinih zemalja. U nekima se sisteme pametne elektronske naplate putarine smatra korisnim, dok u drugima vlada skepsa. Ipak, s vremenom bi prednosti ovih sistema mogle zasjeniti sadašnje dileme.

Tržište sigurnosti Jadranske regije u 2019.

6 Februara, 2020

Za razliku od prošlogodišnjeg istraživanja, u kojem su učestvovali voditelji prodaje, marketinga i razvoja poslovanja vodećih svjetskih kompanija zaduženih za našu regiju, ovaj put smo prostor ustupili predstavnicima firmi iz naše regije. U nastavku pročitajte šta je, iz njihove perspektive, obilježilo 2019. godinu
Piše: Damir Muharemović
E-mail: redakcija@asadria.com

Ekonomska aktivnost na Zapadnom Balkanu usporava, uz nastavak pada investicija i izvoza u šest zemalja regije, stoji u redovnom ekonomskom izvještaju Svjetske banke “Rastuće neizvjesnosti” o ekonomskim kretanjima u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji. Naime, prema procjeni, rast će u tih šest zemalja u 2019. godini iznositi 3,2 posto, što je pad u odnosu na 3,9 posto u 2018. Nakon znatnog usporavanja rast je nastavljen u Sjevernoj Makedoniji, dok se na Kosovu i dalje očekuje rast od četiri posto. U Bosni i Hercegovini se očekuje usporavanje ekonomskog rasta na 3,1 posto u odnosu na 3,6 posto u 2018. godinu, u velikoj mjeri zbog smanjenja neto izvoza, a usporavanje ekonomskog rasta prisutno je i u ostalim zemljama regije, smatra Sandra Hlivnjak, ekonomistica Svjetske banke za BiH. Hrvatska je ekonomija u 2019. rasla 2,9 posto, dok je Slovenija u prvom kvartalu ostvarila 3,3 posto, a u drugom 2,5 posto.

Emanuel Salinas, šef ureda Svjetske banke za Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu, izjavio je da se u zemljama regije ostvaruje rast, ali ne dovoljno brzo. “To je ključni problem. Već smo ranije govorili da bi po sadašnjoj stopi rasta Bosni i Hercegovini trebalo 60-ak godina dostigne sadašnji nivo ekonomskih prihoda u Evropi. To nije prihvatljivo”, rekao je Salinas. Iako se za 2020. i 2021. godinu predviđa rast regionalne ekonomije, on će ostati neznatno ispod desetogodišnjeg maksimuma postignutog 2018. godine.

Rekordna nezaposlenost, ali i odlazak ljudi
Uprkos ekonomskom usporavanju, u regiji se nastavlja rekordno smanjenje nezaposlenosti. “Nezaposlenost je na historijski niskom nivou poslije značajne stope rasta iz 2018. Vidimo da sve više žena ulazi u radnu snagu i smanjuje se nezaposlenost mladih. Bez obzira na smanjenje nezaposlenosti i dalje vidimo da su ukupne stope zaposlenosti vrlo niske. Na području Zapadnog Balkana i dalje manje od polovine radno-aktivnog stanovništva ima posao”, izjavila je Edith Kikoni, viša ekonomistica u Svjetskoj banci. U poređenju s prošlom godinom, do juna ove godine otvoreno je 150.000 novih radnih mjesta u promatranih šest zemalja. Čak i uz ova pozitivna ekonomska kretanja, tek 44 posto stanovnika radno aktivne dobi na Zapadnom Balkanu ima posao. No, na Kosovu i u Bosni i Hercegovini neaktivnost se povećala u 2019. godini, što sugeriše da je više ljudi napustilo tržište rada nego što je onih koji su pronašli posao, navodi se u izvještaju Svjetske banke.

REGIONALNO TRŽIŠTE

A kakvo je stanje na terenu za naš magazin je govorilo osamnaest učesnika na regionalnom tržištu sigurnosti, cijenjenih po stručnosti i radu na mnogim projektima u više vertikala. S obzirom na njihovo dugogodišnje poslovanje u sektoru sigurnosti, gotovo od njegovih početaka na ovim postorima do današnje primjene naprednih tehnologija, može se kazati da je njihovo mišljenje relevantno i da jednim važnim dijelom – onim iz prakse – može nadomjestiti izostanak statističkog presjeka sektora sigurnosti u sedam zemalja Jugoistočne Evrope. Zanimljivo je stoga primijetiti kako su gotovo svi mišljenja da ovdašnja tržišta rastu, uz zadršku o veličini tog rasta, odnosno neki su već primijetili kako tržište već stagnira ili bilježi nešto blaži rast u odnosu na prošle godine, što potvrđuje nalaze Svjetske banke. Također, iako zasebne, s vlastitim političkim sistemima i regulativama, naših sedam zemalja uistinu čini jednu regiju, što se ponajviše vidi u gotovo istovrsnim nedostacima, s malim odmakom u Hrvatskoj i Sloveniji kao članicama Evropske unije. Pa krenimo redom.

Srbija
U Srbiji su naši sagovornici, direktori kompanija Lunatronik, Roaming Security Networks i DBS, jednoglasno potvrdili primjetan rast ugradnje sigurnosnih sistema, što povlači i povećanje profita za učesnike na tržištu. Kao glavni razlog Miladin Radivojević iz DBS-a navodi “aktivnost državnih organa i institucija na projektima kojima se podiže stepen obezbeđenja na objektima koje koriste, a koji su u prethodnom periodu bili relativno zapostavljeni i neredovno održavani”, pri čemu su u prvom planu veliki građevinski i infrastrukturni projekti čija je realizacija u toku. Riječ je, dakako, o primjetnim radovima na autoputevima, otvaranju industrijskih pogona te velikim stambenim projektima poput projekta “Beograd na vodi”. Tome treba dodati, smatra Radivojević, i zainteresovanost državnih organa za investiranje u projekte koji se odnose na smart city rješenja, kojima se povećava sigurnost građana, štedi energija i povećava kvalitet usluge javnih preduzeća.

Davor Rajčić iz Roaming Security Networksa i Bata Vulović iz Lunatronika će, pak, primijetiti da su razlozi iza “primjetnog rasta”, kako kažu obojica, povećanje kolektivne svijesti o povećanju stepena sigurnosti, što rezultira porastom investicija u sisteme tehničke zaštite, odnosno povećanje faktora rizika, koje je izazvalo rast zahtjeva korisnika, pri čemu Vulović dodaje i povećanje kvaliteta opreme uz istu ili manju cijenu, što je jako važno za tržište. Dakle, riječ je o tri pozitivna pokazatelja: većem broju projekata, povećanju svijesti građana i investitora o važnosti ulaganja u sigurnosne sisteme te većem kvalitetu opreme koja se ugrađuje.

Bosna i Hercegovina
U susjednoj zemlji nisu toliko oduševljeni prošlom godinom. Razlog je evidentan izostanak velikih infrastrukturnih projekata, politička nestabilnost u vidu neformiranja vlasti na državnom i nivou entiteta te sporost u provođenju reformskih procesa. Tako će Sven Badurina, rukovodilac razvoja i operacija tehnike u Securitasu BH, ustvrditi: “U protekloj godini bila je vidljiva stagnacija na tržištu privatne zaštite, a posebno primjene novih tehnologija u zaštiti, s obzirom na to da je Bosna i Hercegovina relativno malo tržište na kojem u posljednje vrijeme nema značajnijih ulaganja niti velikih industrija. Manja preduzeća koja su se otvorila u posljednje vrijeme minimalno ulažu u sve što se smatra sporednim troškovima, kao što su sistemi zaštite, čime je smanjen zahtjev za uslugama u ovoj branši”, dodavši kako je postojeći privatni proizvodni sektor već pokriven svim sistemima zaštite. Ivica Brekalo, direktor AFP-a, dijeli njegovo mišljenje: “Iako bilježimo blagi rast, mislim da živimo na jako neuređenom tržištu, ekonomska i politička situacija nam ne idu u prilog. Tu je dosta neuređenih stvari i generalno nije kako bi trebalo biti ni na jednom tržištu poslovanja.”

Blaži rast bilježe Sector Security i Modepack, ali više raduje njihovo primjećivanje ozbiljnijeg pristupa korisnika važnosti samih sigurnosnih sistema. Tako će Dragana Kosić, generalna direktorica Sectora, prepoznati tri glavna izvora rasta industrije sigurnosti: u ozbiljnijem upravljanju rizicima savremenih kompanija i značaju preventivnih aktivnosti, u porastu kompleksnih načina ugrožavanja poslovanja, kao što je cyber ugroženost, i primjeni sve boljih integrisanih i smart sistema koji pružaju holističku zaštitu. Iako jako izvozno orijentisani, u Modepacku, uspješnom proizvođaču ambalaže za siguran transport novca i dragocjenosti te pakovanja za e-trgovinu i dostavu, koji proizvodnju ima i u Hrvatskoj, također bilježe taj važan trend. “Lokalno se osjeća sve veća osviještenost i posvećenost sigurnosti. Glavni razlog za to je utjecaj razvoja cijele industrije (globalno), s kojim sve više ponuđača dolazi u našu regiju. Oni/mi nudimo bolja rješenja i na taj način se stvari razvijaju”, rekao je direktor kompanije Jure Širić.

Sjeverna Makedonija
Zanimljivo je primijetiti da je povećanje svijesti o važnosti kvaliteta proizvoda i usluga sigurnosnih sistema pokretač razvoja i u trećoj državi regije – Sjevernoj Makedoniji. Taj trend na jugu regije bilježi vlasnik najveće kompanije u toj zemlji. “U 2019. godini beleži se rast u obimu prometa. Glavni razlozi su ekonomski rast, povećanje svesti poslovne zajednice o važnosti bezbednosnih usluga, brand awareness kampanje itd.”, rekao je Kiril Lazarov, vlasnik NIKOB-a.
Tržište zemalja Jadranske regije bilo je dosta dinamično prošle godine. No, mnogo kompanija koje rade distribuciju i projekte nije zadovoljno zbog “agresivnosti i strašnog tempa kineskih brendova, koji time ugrožavaju profit firmi koje žive od ovog biznisa”, smatra Toni Stojanovski, generalni direktor Wizard Systemsa. On je primijetio rast u oblasti videonadzora, protivprovale i kontrole pristupa, i to u Sjevernoj Makedoniji, Albaniji i na Kosovu, ali i manji profit, za što krivi upravo raznovrsnu i cjenovno nisku ponudu kineskih kompanija.

S druge, one pozitivnije strane, Stojanovski kao glavni razlog razvoja industrije sigurnosti navodi razvoj tehnologija u svijetu općenito te veliku ulogu sigurnosnih sistema u zaštiti ljudi i imovine. “Bezbednosni sistemi znatno pomažu da se objekti obezbede sa znatno manje ljudi, a neprestano 24 sata u sedmici i ništa ne može da im promakne. Dok, na primer, čovek koji radi na obezbeđenju ne može da zna da li ima neki požar u zgradi koja ima deset spratova ili 100 kancelarija, tehnologija će to detektovati za nekoliko sekundi, a može i automatski da ugasi požar pomoću različitih sistema za gašenje požara. U industriji imamo mnogo rešenja koja se mogu ponuditi kako bismo olakšali sam proces proizvodnje, njenog posmatranja, analize i izveštaje koji se mogu upotrebiti za kreiranje strategije proizvodnje ili marketinga ako koristite analitiku pametnih video-nadzornih sistema”, kaže direktor Wizard Systemsa.

Kosovo
Naši sagovornici s Kosova prošloj tržišnoj godini atribuiraju rast, ali tržište ne napreduje onoliko koliko bi moglo jer privatni sektor ne prati država. Zapravo, sve dok postoji politička nestabilnost, koja se prošle godine ogledala u izborima i tek nedavnom formiranju vlasti, brojnim aferama u vlasti ali i tenzijama na sjeveru Kosova, i tržište će osjetiti negativne efekte. “Rast je generalno primjetan, ali ovo može varirati iz više razloga. Jedan od glavnih jeste to što je najveći investitor država, a politička nestabilnost može izazvati nestabilnost tržišta”, kaže Vigan Limani, izvršni direktor COIN Systemsa. Granit Hasani, generalni direktor Bese Security, najveće kosovske kompanije, zadovoljan je poslovanjem na Kosovu, ali za Albaniju kao otežavajući faktor dodaje i otežanu zakonsku regulativu. “Za Besu Security 2019. godina na Kosovu je bila uspješna zbog rasta i širenja usluga, dok smo u Albaniji stagnirali, odnosno ostvarili mali rast zbog izmjena zakona koji su otežali poslovnu atmosferu” kaže Hasani i dodaje: “S obzirom na to da se zakoni i propisi ne mijenjaju drastično, vrata uspjeha ovise samo o nivou kvaliteta usluge.”

Slovenija
Kada je riječ o zemljama regije koje su članice Evropske unije, situacija je evidentno povoljnija, uz različito određivanje intenziteta rasta. Učesnici na tržištu sigurnosti zadovoljni su 2019. godinom, povećava se broj i kvalitet usluga, najjače kompanije su sve više izvozno orijentisane, a projekti finansirani iz fondova Evropske unije kao i EU regulative i dalje potiču rast tržišta. “Primjetan je još veći rast nego u prošlih pet godina. Prošla godina bila je naša najuspješnija u posljednje vrijeme. Razlozi su opća ugodna ekonomska situacija u privredi i društvu”, kaže Matjaž Brinovec, prodajni menadžer Jantara. Aleš Polajnko, direktor firme ORG. TEND, reći će da je rast na područjima videonadzora i IT-a ipak nešto manji u odnosu na 2018. godinu, dok će Andrija Pušić, produktni direktor Špice, kazati kako se rast primjećuje ne samo u Sloveniji i Hrvatskoj, već i u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji, dok, po njegovom mišljenju, Srbija stagnira.

Hrvatska
Kada je riječ o Hrvatskoj, naši sagovornici iz kompanija Alarm automatika, King ICT, Pro alarm i Eccos inženjering ustvrdit će povoljnu poslovnu klimu u prošloj godini, pripisanu većoj kupovnoj moći, odnosno potrošnji, investicijama iz evropskih fondova, rastu potražnje za sigurnosnim sistemima te rastu građevinskog i turističkog sektora. Kazavši kako je King ICT u 2019. ostvario pozitivne rezultate u svim područjima poslovanja u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Sjevernoj Makedoniji, Matija Mandić, voditelj Odjela tehničke zaštite i pasivnih mrežnih rješenja u toj kompaniji, rekao je da rast evidentan na svim tržištima te da je nasuprot “dosta kompleksnoj političkoj situaciji u pojedinim zemljama regije, veliki investicijski potencijal Evropske unije i drugih stranih fondova kompenzirao smanjene investicijske aktivnosti iz javnih proračuna”. Najveća prepreka, po njemu, i dalje je smanjeni investicijski potencijal zemalja regije koje nisu članice EU-a. S njime se slaže Valentina Lisak, izvršna direktorica Pro alarma, koja razlog istina nešto manjeg rasta vidi u istome. “U Hrvatskoj je primjetan blagi rast tržišta te veća kupovna moć i veća potrošnja, ponajviše zbog osnaživanja novih investicija, dijelom iz kapitalnih izvora, a dijelom iz EU fondova. Općeniti osnovni uzrok je bolja poduzetnička klima i ponovni rast investicija, što se odrazilo i na industriju sigurnosti.”

Detektujući rast u Hrvatskoj i Crnoj Gori, a stagnaciju u Bosni i Hercegovini i Srbiji, Ivan Špoljarić, voditelj ključnih kupaca i stranih tržišta u Eccos inženjeringu, kao glavnog pokretača vidi rast ekonomije, naročito građevinskog i turističkog sektora, a unutar industrije sigurnosti sve veću upotrebu naprednih rješenja, koja uključuju integraciju i primjenu vještačke inteligencije, čime se ostvaruju veći benefiti za kupce te veća dodana vrijednost za isporučioce sistema. Na kraju Siniša Radulović, voditelj marketinga Alarm automatike, koja posluje na 11 tržišta, obrazlaže generalni trend rasta potražnje za naprednim sigurnosnim sistemima. “Globalizacija je možda najveći čimbenik takvog trenda jer velike internacionalne kompanije svoje kriterije vezane za sigurnost prenose sa svog domicilnog tržišta na sva ostala na kojima posluju. Naprimjer, objekti internacionalnih prodajnih lanaca iste mjere zaštite primjenjuju u svim zemljama.” Radulović dodaje da je unutar industrije primjetna i konsolidacija te maturacija kompanija, zbog čega i oni kao ponuđači imaju više iskustva i znanja da tržištu ponude optimalna rješenja.

Više o ovoj temi čitajte u printanom izdanju magazina…

Kamere kao okosnica sistema za prepoznavanje tablica

6 Februara, 2020

Prepoznavanje registarskih tablica (LPR) danas je popularna tehnologija s raznovrsnom primjenom, u rasponu od kontrole pristupa do aktivnosti organa reda. U LPR sistemu najvažnija komponenta je kamera, koja mora zadovoljiti različite zahtjeve i biti pravilno instalirana kako bi krajnjim korisnicima ponudila najbolje rezultate
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Prepoznavanje registarskih tablica danas je poznato i kao automatsko prepoznavanje registarskih tablica (ALPR) ili automatsko prepoznavanje numeričkih tablica (ANPR). Kako god je zvali, ova tehnologija uživa sve širu prihvaćenost na tržištu. Prema istraživanju kompanije Research and Markets, procjenjuje se da će globalno tržište u ovom segmentu između 2017. i 2025. rasti uz složenu godišnju stopu rasta od 12 posto. Očekuje se da bi do 2025. njegova vrijednost trebala dosegnuti 1,7 milijardi dolara.

Primjena LPR tehnologije
Tablice se prepoznavaju tako što se snimljena slika tablice pretvara u numeričke vrijednosti pomoću tehnologije optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Broj tablice može se koristiti kao jedinstveni identifikator za podršku krajnjem korisniku u oblasti sigurnosti, upravljanja i poslovne inteligencije. “Specificirali smo LPR u sljedećim namjenama: za kontrolu parkiranja na univerzitetima, otkrivanje neprijatelja u vojnim bazama, kontrolu protoka saobraćaja u garažama, vođenje baze podataka za određivanje učestalosti posjeta u autopraonicama”, kaže Dennis Gallen, potpredsjednik kompanije Kintronics. U skladu s tim, osnovna primjena LPR tehnologije danas obuhvata više oblasti.

Kontrola pristupa
Kontrola pristupa je očekivano popularan vid primjene tehnologije prepoznavanja registarskih tablica. Pomoću nje vozila mogu ulaziti u odgovarajuće prostore i napuštati ih na jednostavniji način. “LPR tehnologija se najuspješnije koristi za kontrolu pristupa vozilima. Pri tome se prati i odobrava pristup parkingu ili objektu u zavisnosti od toga da li se registarske tablice nalaze na listi za dozvoljeni ili zabranjeni pristup”, kaže Kevin Bowyer, tehnički direktor u kompaniji NW Security Group.

Organi reda
Osim kontrole pristupa, i sektor provedbe zakona ima koristi od ove tehnologije. “Prepoznavanje tablica ne samo da može pomoći u detekciji neregistrovanih ili čak i ukradenih vozila nego i označiti one koji ne plaćaju kazne ili ih trebaju dobiti. U ekstremnim slučajevima tehnologija čak može pomoći organima reda zakona da pronađu osumnjičene teroriste i kriminalce”, kaže Andres Vigren, menadžer proizvoda u kompaniji Axis Communications. “Organi reda pomoću LPR tehnologije mogu tražiti ukradena vozila, osobe s potjernica i suspendovane, odnosno opozvane vozače. Isto važi i za pronalaženje droge i krijumčarene robe”, kaže Nate Maloney, zamjenik direktora marketinga u kompaniji Leonardo/ELSAG ALPR Solutions.

Javno parkiranje
Upravljanje parkingom u gradovima, posebno u sredinama koje se brzo razvijaju, pravi je izazov. Tehnologija prepoznavanja tablica i tu može biti od koristi. “Za ručnu kontrolu dozvoljenog, vremenski ograničenog i privremenog parkinga treba mnogo vremena. ALPR tehnologija pojednostavljuje kontrolu parkiranja i poboljšava ukupnu efikasnost tako što omogućava osoblju da brzo i lako provjeri je li parkiranje plaćeno, koja su vozila nelegalno parkirana i gdje treba rasporediti terenske ekipe”, kaže Robert Amante, menadžer linije proizvoda u kompaniji Genetec.

Upravljanje saobraćajem
Podaci koje generišu sistemi za prepoznavanje tablica mogu biti neprocjenjivi za gradske vlasti u pogledu upravljanja i unapređenja kvaliteta saobraćaja. “Prikupljeni podaci iz LPR sistema mogu se koristiti za urbanističko planiranje i upravljanje saobraćajem kroz analizu obima i pravca kretanja vozila po gradu i okolini. Vrijeme putovanja može se odrediti upoređivanjem uzoraka tablica na većem broju LPR kamera. Na taj način se može steći kvalitetniji uvid u obrasce kašnjenja i slati upozorenja o nepredviđenim gužvama ili zastojima koji upućuju na nesreće za koje su zadužene interventne službe”, kaže Scott Frigaard, menadžer pametnih gradova u kompaniji Convergint.

Ostale primjene
Podaci koje nudi LPR tehnologija mogu se koristiti u kontroli granica i za nadzor tunela, ali i u oblasti sigurnosti i poslovne inteligencije. “Prilikom praćenja gostiju kasina ova tehnologija može se koristiti za provjeru posjetilaca koji se nalaze na crnim listama ili im je zabranjen pristup. I supermarketi mogu koristiti prepoznavanje tablica kako bi se osoblje upozorilo na posjetioce kojima treba pomoć, naprimjer na klijente s invaliditetom ili slabovidne osobe”, kaže Lawson Noble, tehnički direktor u kompaniji Vaxtor Recognition Technologies.

Primjeri iz prakse sistem-integratora
Kompanija IP Security Services posluje kao sistem-integrator na području Južnoafričke Republike. Njeni predstavnici opisuju LPR projekte u koje su bili uključeni. “Trenutno radimo LPR instalacije u stambenim kvartovima, rezidencijalnim kompleksima i komercijalnim instalacijama u poslovnim parkovima, nacionalnim parkovima i tržnim centrima”, kaže Walter Canitz, direktor kompanije IP Security Services. Oni implementiraju LPR projekte i za potrebe organa reda. “Trenutno se bavimo jednom mobilnom LPR instalacijom na vozilima lokalnih organa reda, koji prate druga vozila, kao i u kontrolnim centrima. U Južnoafričkoj Republici važno tržište je i borba protiv kriminala i krivolovaca. Koristimo državnu bazu podataka registarskih tablica. Konkretne tablice mogu se dodati u bazu podataka i pratiti ako se neko vozilo proglasi sumnjivim ili bude upleteno u krivično djelo. Različiti nivoi praćenja se dodjeljuju prema ozbiljnosti počinjenog zločina. Baza je vrlo sigurna i svi unosi se provjeravaju i potvrđuju kako ne bi došlo do grešaka”, kaže Canitz.

Kamere kao ključne komponente LPR tehnologije
Komponente u LPR sistemu uključuju kameru, LPR softver koji pokreće odgovarajući procesor, medij za pohranu podataka i opcionalne stavke poput IP releja i zvučnih uređaja. Među njima je kamera najvažnija komponenta jer je njena zadaća cjelodnevno prepoznavanje i očitavanje tablica u vanjskom okruženju tokom cijele godine. Za to je potrebna robusna kamera vrhunskog kvaliteta. “Standardna, komercijalno dostupna i jeftina kamera nije dovoljna za ovaj zadatak. Vi možete gledati demonstracije rada jeftinih kamera sa sporim i jednotračnim ili zaustavljenim saobraćajem, uz kvalitetnu ambijentalnu rasvjetu. No, ovi sistemi moraju raditi neprekidno i prepoznavati sve vrste tablica. Kamera mora biti namjenska LPR kamera s dvostrukim objektivima ili vrhunska CCTV kamera, koja mora biti pravilno postavljena”, kaže Noble.

Analitika na kameri ili udaljenom serveru
Analitika za prepoznavanje tablica može se obavljati na samoj kameri, odnosno na lokalnom ili pozadinskom serveru. Sve više kamera dolazi u paketu s LPR softverom na samom uređaju. One su sve popularnije iz više razloga. “Budući da se putem mreže u tom slučaju prenose samo podaci s očitanih tablica, to podrazumijeva smanjenje opterećenja podacima na mreži i serveru jer se kompletna obrada i analiza snimaka obavlja na samom uređaju”, kaže Amante. “Mi obično ustanovimo da su kamere s integrisanom LPR analitikom preciznije od onih kod kojih je ona na serverima. Sistemi koji prepoznaju tablice na serveru dovoljno su precizni u većini situacija, osim u onim najzahtjevnijim. Ipak, oni u sistem uvode dodatnu komponentu, što povećava složenost, otežava održavanje sistema i upravljanje te diže cijenu korištenja”, kaže Bowyer. Noble ipak upozorava na ograničenja primjene LPR analitike na samoj kameri. “Imajte na umu da OCR softver nekog proizvođača ne mora uvijek raditi kvalitetno na pametnoj kameri i to zbog činjenice da ona ima procesor manje snage (zbog pregrijavanja), kao i zbog neefikasnosti u razvoju samog LPR softvera. Osim toga, neke inteligentne kamere mogu pokrivati samo jednu traku standardne širine i ne mogu čitati šire ili dvostruke trake niti se nositi s dvosmjernim saobraćajem ili tablicama iz različitih regija”, kaže on.

Zahtjevi za kamere
Kamere koje se koriste za prepoznavanje tablica, bilo da su to namjenske LPR kamere ili napredni uređaji podešeni za te zadatke, moraju zadovoljiti različite uslove kako bi postigle maksimalne rezultate. Ključna stvar koju treba imati na umu je potreba da snimljena slika bude jasna i oštra kako bi proces prepoznavanja bio efikasan.

Senzor kamere
Prema Nobleu, kvalitetan senzor je najvažniji element koji treba uzeti u obzir. “Većina novih Sonyjevih IMX senzora može se nositi sa zahtjevnim uslovima osvjetljenja. Povećanje broja piksela znači da je danas senzor, npr., dimenzija trećine inča u stanju primiti više svjetla”, kaže on. On dodaje da senzori moraju biti osjetljivi na infracrvene zrake s obzirom na to da neki vidovi primjene podrazumijevaju rad u tajnosti uz korištenje IC osvjetljenja u rasponu od 850 nm ili više. “Neki skriveni sistemi zahtijevaju potpuno nevidljivo osvjetljenje od 940 nanometara i senzori zbog toga postaju skuplji. Domet kamera se znatno smanjuje kako se povećava frekvencija svjetla“, kaže on.

Osvjetljenje
Osvjetljenje je ključni element jer kamera mora snimati tablice i danju i noću. “Svjetlost je bitan faktor za izradu jasnih slika tablica. Zato je ugrađena IC rasvjeta koristan alat za omogućavanje optimalnog automatskog prepoznavanja, čak i noću”, kaže Vigren. “Sve kamere moraju raditi u mraku. Neke imaju svoje IC osvjetljenje, a ako nemaju, mora se dodati. Ako se koristi namjenska LPR kamera, onda je IC osvjetljenje veoma važno. Površinske LED diode moraju posjedovati adekvatne objektive, a često i difuzore kako bi se osvjetljenje ravnomjerno distribuiralo u obliku pravougaonika, a ne velikog kruga”, kaže Noble.
U Genetecu navode da se različite talasne dužine osvjetljenja mogu koristiti za nestandardne tablice. “Naprimjer, tablice s crvenim slovima nisu idealne za IC osvjetljenje”, kaže Amante. “Neke tablice ne odbijaju svjetlost (npr. one u Ujedinjenim Arapskim Emiratima) i zahtijevaju bijelo svjetlo kako bi se pravilno očitale. Na Floridi narandžaste i zelene metalne tablice predstavljaju pravi izazov i često se koristi 750 nanometar, koji ljudi prepoznaju kao crveno svjetlo”, kaže Noble.

Rezolucija i kompresija
Rezolucija slike je još jedna ključna stavka koju treba uzeti u obzir. “Kvalitet slike je presudan faktor uspjeha, zbog čega rezolucija ne bi trebala ići ispod 1080p”, kaže Vigren. Noble istovremeno upozorava da ne treba koristiti previsoke rezolucije ako to nije potrebno. “OCR prepoznavanju standardnih EU tablica treba oko 256 piksela po metru širine trake. Dakle, za tri metra je potrebna rezolucija od 768p. Ako imate novu kameru sa 4k rezolucijom koja prati jednu traku, možete podesiti rezoluciju na 1020p ili čak 1280p i više vam ne treba. Slike visoke rezolucije dovode do sporog pokretanja sistema, koji obrađuje silne nepotrebne piksele. Zbog toga može doći do propuštanja očitavanja tablica”, kaže on. Osim toga, on napominje da većina modernih kamera koristi IP tehnologiju, koja može slati podatke u MJPEG ili H.264 formatu, ali bi se kompresija trebala svesti na minimum. “Kompresovana slika može izgledati sjajno, ali kada se zumira, možete imati problema s OCR softverom ako su tablice oštećene, prljave ili loše osvijetljene”, napominje Vigren.

Ambijent
Kamera mora biti ojačana kako bi efikasno i bez prestanka radila na otvorenom. Prema stručnjacima, IP67 standard je dovoljan u većini situacija. Noble dodaje da bi kamere trebale imati i kvalitetnu zaštitu od sunca kako bi se spriječio kontakt svjetlosti i objektiva i smanjilo zagrijavanje. “Bijela, pa čak i hlađena kućišta se ponekad koriste u toplijim krajevima. Cjelodnevna zaštita od sunca ponekad se primjenjuje kako bi se spriječilo da prašina s ceste prekrije objektiv”, kaže on.

Instalacija kamera za prepoznavanje registarskih tablica
Pravilna instalacija igra presudnu ulogu u prepoznavanju registarskih tablica, jer njen kvalitet određuje performanse i efikasnost sistema. Tokom instalacije posebno je važno pravilno postaviti kameru. Različiti faktori, poput pozicioniranja kamere i ugla pod kojim je instalirana, značajno utječu na kvalitet snimljenih slika, a samim tim i na performanse prepoznavanja tablica.
Udaljenost između vozila i kamere varira ovisno o lokacijama projekata i potrebama korisnika. “ALPR kamera može očitavati tablice na udaljenosti do 36,5 metara, ali što više povećavate udaljenost, u igru ulazi više varijabli, poput većeg broja automobila”, kaže Amante. U pravilu, udaljenost očitavanja trebala bi biti približno tri ili više puta veća od visine kamere, kaže Noble. Važan je i ugao pod kojim kamera prati vozilo. Korisnik treba uzeti u obzir dva ugla: okomiti ugao između uzdužne osi kamere i ravni u kojoj se vozilo kreće te vodoravni ugao između uzdužne osi kamere i uzdužne osi vozila. Što je ugao manji, to bolje. “Pravilo je da se zadržite unutar 30 stepeni uglova pomicanja i nagiba”, kaže Amante.

Kada kameru postavljate blizu neke prepreke, pokušajte je postaviti iza, a ne ispred nje. “U potonjem slučaju vozilo može proći kroz vidno polje prije zaustavljanja. Ako se iz bilo kojeg razloga tablica pogrešno očita, nećete je više moći pratiti”, kaže Noble i napominje da se na nekim lokacijama saobraćaj može ukrštavati između traka ili se ulaz na lokaciju nalazi pod tupim uglom. “Ako se kamera ne može pozicionirati dublje u pozadinu, čime se saobraćaju daje više vremena za poravnavanje, možete probati još dvije opcije. Možete koristiti dvije kamere koje su usmjerene preko ulaza za oštre uglove ili primijeniti upravljanje saobraćajem. Za ovo posljednje se koriste dvije metode: ležeći policajci i šikane i oznake na trakama”, kaže on.

Broj piksela
Prema Nobleu, veličina slike snimljene tablice je veoma važna i najbolji način za njeno mjerenje je primjena visine u pikselima za svaki znak. “Kvalitetan softver će očitati znakove na tablici u visini do 12 piksela, ali se optimalno prepoznavanje općenito postiže uz veće visine, recimo od 20 do 30 piksela. Zato je vrlo bitno da se koristi ispravan objektiv koji može pokriti ovu visinu znakova”, kaže on i navodi da ako klijentova lokacija ima širok ulaz, tada se mora koristiti HD kamera.

Mobilno prepoznavanje registarskih tablica
Važno je napomenuti da LPR sistem može biti i mobilan, pri čemu se kamera postavlja na vozilo u pokretu. “LPR kamere se mogu postaviti na vozila poput patrolnih automobila, autobusa, kamiona za javne radove i prijevoz otpada. To se radi zbog pasivnog skeniranja i označavanja svakog vozila koje uđe u vidno polje kamere. Vozilo koje vrši skeniranje može se kretati po gradu i obavljati svoje redovne zadatke, a svaka snimljena tablica učitava se na LPR server u oblaku ili na nekoj centralnoj lokaciji. Na snimku se označavaju vrijeme, lokacija i sama tablica, zajedno s pratećom slikom tablice i stražnjeg ili prednjeg dijela vozila, zavisno od pravca kretanja prilikom skeniranja. Nakon toga LPR sistem provjerava svaku oznaku u odnosu na sadržaj baze podataka i može poslati upozorenje policiji ako se neka oznaka podudari s popisom vozila koja učestvuju u prekršajima ili su navedena u upozorenjima o otmici ili nestanku osoba, popisu neregistrovanih vozila, neosiguranih vozača, počinilaca prekršaja u oblasti parkiranja i drugo”, kaže Frigaard. Prema njegovim riječima, prednosti mobilnog LPR sistema leže u fleksibilnosti skeniranja u različitim geografskim zonama i čuvanju podataka u bazi podataka za potrebe budućih istraga. “Manifestacije poput sajmova, sportskih događaja i festivala privlače veliki broj posjetilaca. Patrolnim timovima je dovoljno da prođu kroz parkinge i snime tablice i tako dođu do informacija o kriminalcima, traženim osobama i teroristima. Nedostatak mobilnog LPR sistema je činjenica da kamere vrše skeniranje samo kada je vozilo aktivno, odnosno u pokretu. To znači da LPR sistem na službenom patrolnom vozilu ne skenira kada neki službenik nije na dužnosti”, kaže Frigaard.

S obzirom na ogromnu važnost mobilnog prepoznavanja registarskih tablica, instalateri bi trebali poznavati način postavljanja ovih sistema. “Mobilni sistemi se sastoje od maksimalno četiri ALPR kamere spojene na procesor, obično u prtljažniku vozila. Procesor je povezan s ugrađenim računarom s ALPR softverom, koji putem mobilne veze šalje podatke alatima za upravljanje podacima i analizu u kontrolnom centru”, kaže Maloney.

Ostali faktori
Poteškoće s napajanjem i komunikacijom, kao i mogući otpor na nivou zajednice također mogu predstavljati problem prilikom instaliranja LPR sistema. “Napajanje, komunikacije i montažna konstrukcija su najveći izazovi prilikom postavljanja LPR sistema. Potreba za adekvatnim napajanjem je trajna briga. Komunikacije moraju biti dovoljne za prijenos podataka s kamere i slanje upozorenja do odgovarajuće lokacije. Stanični radiouređaji, kao što su Cradlepoint i Sierra, najčešće su komunikacijske platforme za LPR projekte ako klijent ne posjeduje žičanu vezu s lokacijom kamera. Lokacije za postavljanje su ponekad najzahtjevnija komponenta instalacije. Stubovi saobraćajne signalizacije, električni stubovi, bandere, mostovi, tuneli i znakovi nose jedinstvene probleme koji se tiču korištenja i dozvola za postavljanje dodataka na njih“, kaže Frigaard.

“Ključni problem je dobiti dozvolu za instalaciju na najboljoj lokaciji za kameru, imajući u vidu udaljenost, pravce kretanja i uglove. Kada se rade instalacije u stambenim područjima, pojedinci mogu biti veoma osjetljivi na estetiku instalacije na konkretnim objektima”, kaže Canitz. Na kraju, svaka instalacija ima različite ciljeve i zahtjeve. Vigren smatra da je najbitnije da se oni u potpunosti razumiju prilikom projektovanja sistema za prepoznavanje tablica. “Zamislite situacije u kojima vozilo ulazi u kadar i pokušajte predvidjeti da li će se registarske tablice uvijek naći u vidnom polju ili ne. Provedite neko vrijeme na mjestu događaja, promatrajte vozila i snimite nekoliko videa vozila koja prolaze kroz mjesto detekcije kako biste bolje razumjeli varijacije u njihovom pozicioniranju. Razmislite i o brzini vozila i potrebi za preduzimanjem mjera za smirivanje saobraćaja kako biste usporili vozila ili utjecali na njihov položaj u vidnom polju”, kaže Bowyer.

Tehnološki trendovi za 2020. godinu

6 Februara, 2020

Poveznica u gotovo svim industrijama i tehnologijama koje naš magazin pokriva posljednjih godina je zasigurno bila vještačka inteligencija. Ulazimo u eru kada je AI dovoljno uznapredovao da donese scenarije i primjene kakve smo prije mogli gledati samo u filmovima
Pišu: Senad Matić Karić, Vesna Matić Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Sve brži tehnološki napredak i niz sofisticiranijih izazova s kojima se suočava sigurnosna industrija rezultirali su razvojem i pojavom zanimljivih novih tehnologija koje drastično mogu promijeniti naš privatni i poslovni život. U novu deceniju ušli smo s brojnim inovacijama u industriji. Od interesantnih predviđanja za nadolazeću deceniju do scenarija koji su se već počeli ostvarivati – donosimo vam pregled tehnoloških trendova i popularnih tehnologija koje bi trebali obilježiti 2020. godinu.

VJEŠTAČKA INTELIGENCIJA

AI u svim sferama poslovanja i života
Ono što se posebno ističe je veliki napredak vještačke inteligencije, pa se u ovoj godini očekuje drastično povećanje njene upotrebe u svakodnevne svrhe. Proizvođači specijaliziranog softvera okreću se AI-ju kako bi omogućili naprednu analitiku koja je u stanju proaktivno donositi procjene neuobičajenih pojava i prijetnji. Vještačka inteligencija trebala bi umnogome unaprijediti postojeće sisteme za prepoznavanje lica, videonadzor i analitiku velikih podataka.

“Razvoj, rast i tempo napretka AI-ja i njegove integracije u sigurnosne proizvode i rješenja jeste pobjednički niz, koji predstavlja značajnu promjenu, izazove i poslovne prilike. Uzmite za primjer stalni nadzor potreban za praćenje i reagovanje na današnje napade na mreže i hakerske napade. Zahvaljujući AI-ju i dubokom učenju, razvija se tehnologija koja pomaže u automatskom smanjivanju i uklanjanju tih rizika”, rekao je Ric McCullough, predsjednik konzorcija sistem-integratora PSA Security Networka. U zdravstvu se vještačka inteligencija koristi za detektovanje nepravilnosti u videodijagnozama, što može pomoći čak i u ranom otkrivanju raka. S druge strane, u saobraćaju AI može pomoći vozilima da detektuju pješake oko njih, druga vozila i razne prepreke, što omogućava napredak u razvoju autonomnih automobila. “Barem pet posljednjih godina AI je bio puki trendovski izraz. Njegova primjena i korištenje u raznim industrijama se razvija”, rekao je Alex Ganin, projekt menadžer u BitRefine grupaciji. “Kompanije traže načine za korištenje podataka koje generiše postojeća videonadzorna oprema za poboljšanje u tri oblasti: povećanju proizvodnje, smanjenju troškova i povećanju konkurentnosti kroz integrisanje inteligencije u proizvode”, objasnio je on.

Procesiranje na rubu
Već neko vrijeme raste popularnost rješenja koja se oslanjaju na procesiranje na rubnim uređajima, što smanjuje oslanjanje na centralni server te povećava pouzdanost i sigurnost sistema. Jedan od primjera je analiza podataka direktno na kamerama koje sadrže napredni AI, čime se smanjuje mrežni saobraćaj između kamera i servera, kao i količina podataka koje treba pohraniti. Također, štedi se i vrijeme potrebno za procesiranje, tako da, recimo u videonadzoru, postoji veća vjerovatnoća da će analitika na rubu sistema, odnosno kameri, blagovremeno analizirati sumnjivo ponašanje i na vrijeme obavijestiti operatera o njemu, nasuprot reagovanju nakon što već dođe do incidenta.

Još jedan primjer je maloprodaja, u kojoj AI može smanjiti gubitke za kompaniju na vrijeme prepoznavajući neuobičajeno ponašanje osoblja ili posjetilaca. Osim toga, AI i mašinsko učenje mogu se koristiti za detektovanje oštećenja na proizvodima. Uređaji će za specijalizirane svrhe poput ove biti dizajnirani od nule, budući da će od sada češće imati ugrađen AI i podršku za duboko učenje.

Hiperautomatizacija
Jedan od ključnih tehnoloških trendova za 2020. godinu je hiperautomatizacija. Međutim, kada govorimo o njoj, bitno je naglasiti da ne govorimo samo o automatizaciji zadataka. Naime, riječ je o kontinuiranoj integraciji između različitih sistema. Pomoću hiperautomatizacije kompanije mogu automatizirati većinu ključnih poslovnih područja i usput uključiti sve zaposlene u tu transformaciju. Počevši od softverske automatizacije, koja se nalazi u njenoj osnovi, hiperautomatizacija kombinuje AI, analitiku poslovnih procesa, mašinsko učenje, ali i druge alate koje koristi za proširivanje svojih mogućnosti. Činjenica je da trenutno živimo u eri inteligentnijih uređaja kojima je AI dao sposobnost da “misle”, vide, čitaju, pišu, kreću se i pričaju. Ove nove funkcije nekada “glupih” uređaja usmjerene su ka tome da pomognu čovjeku u svakoj mogućoj životnoj sferi. Jedan od primjera toga jeste Amazon, koji već neko vrijeme koristi dronove za dostavljanje paketa na pravu adresu, a sama kompanija koristi i potpuno automatizirano skladište kako bi narudžbe poslala kupcima.

CLOUD

Cloud analitika velikih podataka
Prema IDC-u, kompaniji za analizu tržišta, do 2025. godine na svijetu će biti oko 175 zetabajta prikupljenih podataka, a većina će biti pohranjena u cloudu i podatkovnim centrima širom svijeta. Svi ti silni podaci kriju bezbrojne tajne o obrascima ponašanja kupaca, tržišnim trendovima te prednostima i manama trenutnog načina poslovanja. Kompanije će koristiti sofisticiranu analitiku koja se služi procesiranjem u oblaku kako bi analizirale pohranjene podatke i dobile korisne izvještaje o svom poslovanju i uvide u to trebaju li ga promijeniti i kako. Ova godina će donijeti širenje trenda korištenja videonadzornih rješenja u svrhe koje sežu dalje od pukog nadzora, odnosno za prikupljanje podataka koji se mogu analizirati s ciljem poboljšanja poslovanja. Samim time će doći do povećanja značaja pristupačnih cloud servera koji lako pohraniti i analizirati podatke.

Počeci kvantnog računarstva?
Dakako, ovo je više nagađanje nego nadolazeći trend, jer ne postoji nikakav način da se trenutno predvidi kada i da li će kvantno računarstvo u bliskoj budućnosti postati trend. Razlog nije toliko manjak tehnološkog napretka koliko činjenica da kvantno računarstvo na neki način predstavlja sličnu stvar kakvu je predstavljala tehnologija nuklearnog oružja u vrijeme završetka Drugog svjetskog rata. “Prvi funkcionalni kvantni računar, gotovo da mogu to garantovati, neće biti predstavljen javnosti, jer ko god ga ima, postat će gospodar svijeta”, izjavio je za Computerworld Andersen Cheng, osnivač kriptografske kompanije Post Quantum. Nacija koja bude imala istinski funkcionalan kvantni računar bit će u stanju razbiti šifre i kriptografiju protivnikove komunikacije te kreirati modele za različite strategije i predviđanja koje bi je efektivno postavile na tron svijeta. Predviđa se da bi određene vlade mogle imati tu tehnologiju za manje od pet godina. U smislu komercijalnih upotreba, kvantni računari će revolucionizirati cloud zahvaljujući mnogo bržem procesiranju u usporedbi s današnjom tehnologijom. Kako god, osim Googlea i IBM-a, mnoge druge kompanije, kao što su Alibaba, Atom Computing, Intel i Microsoft, rade na hardverskim tehnologijama koje će omogućiti kvantno računarstvo, a predviđa se da će jedna ili dvije predstaviti svoja postignuća u ovom polju već ove godine.

Mrežna raznolikost
Uprkos tome što je otvoreni internet te generalno otvoreni pristup tehnologijama neophodan za brz napredak u oblasti računarstva, određene regulative vezane za zaštitu podataka, kao i rizik od hakerskih napada dovest će do segmentiranja clouda na takozvana pametna ostrva, koja imaju specifičnu primjenu i ograničenu povezanost s drugim nezavisnim sistemima. Ovakav trend možda bi mogao usporiti napredak u oblasti vještačke inteligencije, budući da mašinsko učenje još u dobroj mjeri zavisi od vrlo velikih baza podataka koje se koriste za treniranje AI-ja za određenu primjenu.

VIDEONADZOR

Videonadzor u izuzetno nepovoljnim uslovima
Jedan od aspekata videonadzora koji se neizbježno brzo razvija je nadzor opasnih udaljenih područja – naprimjer u rudnicima ili naftnim postrojenjima, gdje može doći do eksplozija i požara. Zatim, tu je i videonadzor u izuzetno vlažnom okruženju poput onoga na teretnim brodovima, pri čemu su kamere podložne koroziji i velikom stepenu vlažnosti zraka.
Zbog svega toga tradicionalna videonadzorna rješenja često se ne mogu koristiti u takvim okruženjima. Umjesto toga, koriste se rubni uređaji za procesiranje, IoT kamere i robusni udaljeni industrijski mrežni snimači. Stoga se IP kamere i rubni uređaji moraju ojačati posebnim kućištima i materijalima kako bi bili otporni na izuzetno visoke i niske temperature, eksplozije, vlagu i kontinuirano vibriranje. Zahvaljujući adekvatnom tehnološkom napretku, viđat ćemo češće upotrebe ovakvog tipa industrijskog nadzora, pri čemu se snimljeni sadržaj analizira već na rubnom uređaju pomoću AI-ja, koji detektuje je li riječ o opasnoj situaciji te sadržaj šalje u cloud na dalju analizu.

Videoanalitika zasnovana na vještačkoj inteligenciji
Video predstavlja osnovu sigurnosti te omogućava forenzičke istrage incidenata, ali i upozorava na nadolazeće prijetnje u stvarnom vremenu. Riječ je o jednom od najbrže rastućih segmenata tržišta, a među glavnim razlozima je to što se videonadzorni sistemi mogu koristiti i u mnoge druge svrhe od izuzetnog značaja za kompaniju, koje se ne tiču samo zaštite i sigurnosti. Naprimjer, određene fabrike kao što su one koje se bave procesiranjem hrane koriste video za trening i usklađivanje s industrijskim propisima kako bi spriječile incidente koji mogu rezultirati opozivom robe i velikim gubicima.
Zahvaljujući vještačkoj inteligenciji, videonadzor se ubrzano mijenja na dva načina. Prvo, analitika zasnovana na AI-ju može pomoći u optimiziranju poslovanja i raspoređivanja resursa kroz analiziranje ponašanja ljudi. Drugo, ona u većini slučajeva postaje mnogo brža i efikasnija zamjena za službenike koji prate videonadzorne monitore – AI može na osnovu odgovarajućih algoritama analizirati ponašanje, lica i objekte ispred kamere mnogo brže i efektivnije od čovjeka.

Video kao usluga u stambenim objektima
Potpredsjednica u oblasti marketinga u Alarm.com Anne Ferguson smatra da video, koji je prije bio ili komercijalna karakteristika stambene sigurnosti ili naprosto njen naknadni dodatak, sada predstavlja centralni element u cijelom sektoru. Ona pri tome napominje da nije u pitanju samo obični videonadzor nego onaj s podrškom za analitiku koja može poboljšati korisničko iskustvo. “U okruženju u kojem rješenja raznih proizvođača mogu potrošačima djelovati slično, na odluke o kupovini će vjerovatno utjecati kompanije koje mogu implementirati najintegrisanije i najpraktičnije rješenje”, objasnila je Ferguson.

PAMETNI DOMOVI I GRADOVI

Veći broj umreženih uređaja
Internet stvari je proteklih nekoliko godina bio značajan trend u brojnim industrijama i to će se nastaviti i u 2020. Razvoj IoT-a obilježit će sve brža integracija svih vrsta senzora u mrežu, kao i veći broj praktičnih upotreba ogromne količine podataka koje ti senzori prikupljaju. Neke od tih upotreba uključuju upravljanje događajima, pametnim objektima, kao i industrijske primjene. Također, industrija sigurnosti ima određene prednosti zbog toga, budući da IoT rješenja omogućavaju veću svijest o tome šta se dešava na nadziranom području, kao i veće mogućnosti reagovanja u hitnim situacijama. Fredrik Nilsson, potpredsjednik Axis Communicationsa za Južnu i Sjevernu Ameriku, smatra da će, usljed ogromnog broja uređaja koji se umrežavaju, proizvođači, integratori i korisnici morati uže sarađivati kako nove nadogradnje jednog sistema ne bi proizvele propuste u drugom. “Proizvođači će morati ponuditi alate za automatske nadogradnje te razviti nove procedure kako bi bili sigurni da će korisnici blagovremeno implementirati promjene u njihovom ekosistemu”, rekao je Nilsson.

5G standard
5G veza će revolucionizirati vezu ljudi s internetom zahvaljujući većoj brzini i podatkovnom saobraćaju na mobilnim uređajima. Međutim, to se neće desiti samo u oblasti pametnih telefona nego i IoT uređaja poput kamera. Jedna od posljedica će biti i ubrzani razvoj pametnih gradova – moćnije IP kamere će drastično utjecati na način na koji kupujemo, živimo i krećemo se u gradovima. Predviđa se da će 5G, između ostalog, omogućiti lakši razvoj i primjenu tehnologija kao što je poboljšana realnost te da će predstavljati osnovu za pametne gradove i autonomna vozila budućnosti. Kada su u pitanju pametni telefoni, za sada samo mali broj njih podržava 5G standard, ali očekuje se da će ova godina donijeti brojne nove uređaje koji će to promijeniti.

Prebacivanje sa sigurnih na pametne gradove
U nedavnom izvještaju IHS Markita stoji kako se očekuje da će se broj pametnih gradova do 2025. godine učetverostručiti. Nova decenija će donijeti definitivnu tehnološku promjenu, koja će rezultirati proaktivnijim nadzorom i fokusom na umreženim integrisanim rješenjima, nasuprot pojedinačnim proizvodima. Jedan od primjera gdje je ovo vidljivo su kamere koje policajci nose na uniformi kako bi se obeshrabrila kriminalna djela, ali i povećala odgovornost organa reda prilikom intervencija. Međutim, naredna generacija rješenja koja se postavljaju na odjeću ili vozila podržava nove mogućnosti koje donosi povezivanje s internetom stvari; primarno je riječ o dijeljenju podataka te analizi i reagovanju u stvarnom vremenu. “Naša korporativna videorješenja su godinama imala visok stepen usvajanja na tržištu sigurnih gradova. Sada se proces istraživanja, predstavljanja i inovacija u našim proizvodima prebacuje na razvoj pametnog ekosistema senzora dizajniranog za umreženi grad”, rekao je Daniel Gundlach, potpredsjednik u oblasti sigurnosti u FLIR Systemsu.

IoT u obrazovanju
Osim primjena koje olakšavaju svakodnevni život, IoT tehnologije postaju popularno rješenje i u oblasti edukacije, pri čemu školama omogućavaju da bolje organizuju svoje aktivnosti. To uključuje i mogućnost dijeljenja rezultata ispita s drugim učiteljima ili roditeljima u stvarnom vremenu te lako praćenje rada na zadaći. Uz to, Joe Byron, potpredsjednik prodaje za američko tržište u Mobotixu, ističe da ne samo škole nego i univerzitetski kampusi mogu podići nivo sigurnosti pomoću AI-ja i IoT tehnologija. “Učionice postaju sve pametnije uz upotrebu drugih IoT uređaja kao što su pametne table i tableti za svakog učenika. Kada u sve to ubacite i svoje videonadzorno rješenje ili kontrolu pristupa, to učiteljima može pomoći u omogućavanju sigurnog i efikasnog prostora za učenje”, rekao je Byron.

Prodavnice bez zaposlenika
Početkom januara Huawei je u kineskom gradu Wuhanu otvorio prodavnicu koja uopće nema zaposlenika. Umjesto njih, u toj prodavnici cilindričnog oblika nalaze se dva robota – jedan veći, koji uzima kutije s Huaweijevom robom, i manji, koji vadi predmete iz kutija i prosljeđuje ih kupcima koji se nalaze iza stakla otpornog na metke. Osim što ne zahtijeva radnike za naplaćivanje i prosljeđivanje robe, ova autonomna prodavnica ne treba ni ljude da je nadgledaju. Za sada je pozitivno to što autonomne prodavnice ne podrazumijevaju uvijek eliminisanje ljudskih radnika – jedan od nadolazećih trendova je korištenje automatizacije u prodavnicama u doba dana kada radnici ne rade i kada je inače zatvorena. Naprimjer, od ponoći do pet ujutro prodavnica bi mogla raditi u autonomnom modu za kupce koji su pristali registrovati svoje lice kako bi mogli pomoću sistema za prepoznavanje lica ući i platiti robu. Štaviše, japanska informatička kompanija NEC udružila se s lancem prodavnica 7-Eleven kako bi ponudila upravo takav pilot-projekat u Japanu i na Tajvanu.

Rastući interes za pametnim umreženim domovima
Zarada u oblasti stambene sigurnosti opada, ali neki stručnjaci smatraju da će IoT više nego adekvatno popuniti praznine. Judy Jones-Shand, potpredsjednica marketinga u Napco Security Technologiesu, smatra da su tehnologije koje se mogu uvezati u snažan ekosistem daleko primamljivije za krajnje korisnike od tradicionalnih sigurnosnih rješenja. “Uz napredak u pogledu nosivih uređaja, bolje glasovne kontrole, vrhunskih HD kamera, robotskih sluga s AI-jem, dronovima itd., potencijalna vrijednost umreženih servisa mnogo je primamljivija za potrošače”, objašnjava ona.

Uradi sam (Do it Yourself) pristup
Sve veći broj korisnika se obrazuje na YouTubeu i specijaliziranim web-sajtovima o tome kako podesiti sisteme za pametni dom ili uvezati neki tradicionalni uređaj s pametnim sistemom. Takav pristup toliko brzo postaje trend da se kompanije za implementaciju rješenja za pametne domove sve više brinu zbog toga kako da se prilagode takvom okruženju i pokušaju ponuditi uslugu kojom će zadržati korisnike. Direktor u oblasti sigurnosnih tržišta u SnapAV-u Clint Choate smatra da će doći do ubrzanja demokratizacije tradicionalne sigurnosti. “Umjesto da se ‘pripremamo’ za dolazak DIY trenda, trebali bismo ga ‘prihvatiti’ kako bismo potaknuli kontinuiran rast naše industrije”, izjavio je on. “Sigurnosne kompanije će nastaviti trpjeti pritisak velikih DIY kompanija, ali savjetujem svoje klijente da ponude više, naplaćuju više i zadrže klijente za čitav život. To radimo nudeći program tehnološke razmjene. Klijent kupuje jednom, a dobavljač ili integrator naplaćuje određenu količinu novca svaki mjesec pored redovne pretplate kako bi nadograđivali tehnologiju, poput centrale ili monitora, koji više nisu novi”, objasnio je Kirk MacDowell, direktor MacGuard Security Advisorsa.

Digitalna radna snaga
Pametni dom ne znači mnogo ako ga ne prati i pametno življenje, a to sada uključuje i novi trend: digitalne radnike. Pojava digitalne radne snage je rezultat postojanja alata za automatizaciju, od kojih svaki ima nevjerovatan potencijal da poboljša ljudski rad. Sve to već imamo priliku vidjeti u akciji u oblasti AI-ja, mašinskog učenja i softverske automatizacije. Naime, ove tehnologije stvaraju digitalne zamjene radnika koje “razmišljaju” i “analiziraju” poput ljudi te imaju sposobnost izvršenja akcija nevjerovatnom brzinom i tačnošću, a sve to mogu raditi 24 sata na dan, sedam dana u sedmici. Tako, naprimjer, digitalni radnik može automatizirati čitav proces slanja računa te obraditi čekove i radne naloge bez ikakvog nadzora. Ovakvi botovi modernog vremena kombinuju rutinske zadatke, kognitivne funkcije i analitičke sposobnosti.

Građani “programeri”
Riječ je o sasvim novom trendu, koji trenutno ima nekoliko definicija, odnosno nekoliko različitih objašnjenja. Jedan od načina na koji se spomenuti trend može objasniti je sljedeći: nove tehnologije poput automatizacije u novije vrijeme se počinju demokratizirati, tako da poslovni korisnici koji imaju malo ili nimalo znanja o kodiranju počinju uključivati automatizaciju u svoj posao kako bi povećali vlastitu produktivnost. Ovo je postalo moguće zato što su automatizacijske tehnologije sada dostupne u cloudu kroz drag and drop interfejs. Zbog toga ovo ima potencijal da postane moćan i osnažujući alat koji će znatno povećati produktivnost ljudi.

KONTROLA PRISTUPA

Povećanje uloge clouda i mobilnih uređaja
Mobilna tehnologija od ključne je važnosti za sigurnost te u ovu industriju ulazi kroz razvoj i korištenje cloud usluga i mogućnost pristupanja sigurnosnim uređajima putem pametnih telefona ili web-browsera. Zbog toga je došlo do pojave velikog broja aplikacija za upravljanje kamerama, primanje sigurnosnih obavijesti te omogućavanje pristupa objektima.
“Rješenja za kontrolu pristupa nastavit će se razvijati u pravcu mobilnih aplikacija i akreditiva zbog lakoće korištenja, isplativosti i (dodatne) sigurnosti. Najbitnija promjena i za stambeni i za komercijalni sektor bit će 5G, koji omogućava sve vezano za IoT, kojem treba mrežna veza, brzina i fleksibilnost”, pojašnjava Paul Boucherle, direktor Matterhorn Consultinga.

Povećanje upotrebe tehnologije prepoznavanja lica
Tehnologija prepoznavanja lica se, zahvaljujući upotrebi AI-ja i mašinskog učenja, ubrzano razvija. Sistemi kontrole pristupa koji se služe prepoznavanjem lica mogu se integrisati s mnogim postojećim sistemima za kontrolu pristupa, a kada se kombinuju s dubokim učenjem, mogu omogućiti vrlo precizno prepoznavanje i uspoređivanje lica. To će rezultirati još većim i bržim širenjem te tehnologije u različitim oblastima, koje ne moraju nužno biti vezane za kontrolu pristupa. U bolnicama i odmaralištima posjetioci će moći registrovati svoje lice, tako da neće morati brinuti o nošenju autorizacijske kartice. Sistem će prepoznavati njihovo lice kako se budu kretali po objektu i automatski odobravati njihov pristup određenim prostorijama. Također, očekuje se da će do kraja 2020. godine doći do korištenja prepoznavanja lica na velikom broju aerodroma u Evropi i Aziji s ciljem automatskog prijavljivanja karte i prtljaga. Ova tehnologija se na pojedinim aerodromima koristila još od prošle godine, a za sada je riječ o opcionalnoj usluzi. Međutim, samo je pitanje vremena prije nego što s ciljem efikasnijeg protoka putnika i strožijih sigurnosnih kontrola to postane obavezan korak na međunarodnim aerodromima.

Osim toga, japanska Seven banka uvela je prepoznavanje lica na bankomatima kao dodatni nivo zaštite za korisnike koji podižu novac s njih. No, to ne znači da će prepoznavanje lica zamijeniti korištenje bankovnih kartica. Riječ je o prvim bankomatima s podrškom za prepoznavanje lica u Japanu, a ukoliko testni budu dobro radili, banka planira zamijeniti sve svoje bankomate – 25 hiljada njih – onima koji imaju ugrađenu tehnologiju za prepoznavanje lica.

Upravljanje identitetima
Činjenica je da organizacije svih veličina, kako velike tako i srednje i male, moraju kontrolisati pristup svojim objektima i svom cjelokupnom prostoru. Tu ipak dolazimo do sljedećeg problema: kompanije koje nemaju budžet za ulaganje u skupe, posebno prilagođene implementacije, moraju se oslanjati na procese koji iza sebe ne ostavljaju nikakav trag, a koji uključuju mnoštvo ljudskih interakcija kako bi odobrili, pa zatim opozvali pristup svojim osiguranim objektima. Jednostavnije rečeno, praćenje pristupa na individualnoj osnovi iziskuje mnogo vremena i energije od sigurnosnih operatera, osoblja i posjetilaca.
Na svu sreću, širenje rješenja nove generacije namijenjenih ovom tipu problema u 2020. godini rezultirat će prelaskom više malih i srednjih organizacija na sisteme za upravljanje identitetima koji su zasnovani na cloudu, a koji se mogu lako implementirati. Ovakva, cjenovno znatno prihvatljivija rješenja pomoći će organizacijama da osiguraju svoje sisteme i sadržaje efikasnim upravljanjem zahtjevima za pristup utemeljenim na identitetu pojedinca i sigurnosnoj politici organizacije.

Ekspanzija kontrole pristupa
Što se tiče trendova vezanih za kontrolu pristupa, jedan od glavnih će se odnositi na brzo i efikasno odobravanje pristupa, što će rezultirati pristupačnijom i jeftinijom višefaktorskom autorizacijom. To će donijeti i veću ekspanziju kontrole pristupa u stambenim objektima te veći naglasak na kontroli pristupa kao usluzi (ACaaS). Što se tiče videonadzora, direktor upravljanja proizvodima u Identivu Jason Spielfogel smatra da će trend za 2020. godinu biti kontinuirano širenje H.265 standarda, zatim bolja analitika u cloudu te više cloud servisa koji su kombinovani s videonadzornim sistemima i koji im donose nove mogućnosti.

Zbogom lažnim alarmima
Tokom 2020. godine očekuje se i manji broj lažnih alarma u videonadzoru zbog većeg korištenja videoanalitike. Naime, jedan od najvećih izazova s kojima se kompanije stalno suočavaju kada je u pitanju sigurnost jeste veliki broj lažnih alarma koje izazivaju nadzorni sistemi. Neke stanice za nadzor mogu tako doživjeti i nekoliko stotina lažnih alarma koji im stižu sa CCTV sistema svake noći. S obzirom na to da je stopa kriminala u porastu u svijetu, kompanije će tokom 2020. sve više usvajati videoanalitiku u okviru svojih postojećih sistema i poboljšavati vještačku inteligenciju i duboko učenje kako bi eksponencijalno povećale tačnost i stepen detekcije, istovremeno znatno smanjujući učestalost lažnih alarma i kreirajući sigurnije okruženje za svoju imovinu i zaposlenike.

Značajna uloga virtuelne stvarnosti
Virtuelna stvarnost će imati veliki utjecaj na sigurnost tokom 2020. godine i to na nekoliko načina kada je riječ o državnim i lokalnim agencijama, a prvi će biti proces obuke. Zahvaljujući ovoj tehnologiji, agencije će se moći prebaciti sa skupih i neefikasnih simulacija na VR simulacije, zahvaljujući kojima će moći izvršiti niz scenarija obuke, koji će im eventualno pomoći u donošenju pametnijih odluka pri spašavanju ljudi i ublažavanju posljedica kada se prava katastrofa dogodi, smatra Maurice Singleton, potpredsjednik u oblasti inovacija u Vidsysu. Vatrogasci će, recimo, moći na siguran a efikasan način prolaziti kroz prijeko potrebnu obuku.

Drugi način na koji će VR utjecati na sigurnost odnosi se na situacije kada dođe vrijeme da se odgovori na krizu. Nakon prirodnih katastrofa poput uragana i požara državne i lokalne agencije moći će koristiti geografske podatke kako bi pomogle u ublažavanju posljedica. Ovakav dodatni uvid u bitne informacije omogućava spasilačkim timovima da bolje razumiju koja su područja opasna ili nedostupna te gdje postoji najviše potrebe za dodatnim resursima.

Inteligencija na rubu videonadzorne mreže

27 Januara, 2020

Videonadzor se već dugo vremena oslanja na računarstvo u oblaku (cloud), pri čemu se zapisi s kamera šalju do pozadinskih sistema za podršku, koji obrađuju i analiziraju podatke. To nosi razne nedostatke, uključujući konstantnu potrebu za što većim propusnim kapacitetima mreže i pojavu latencije prilikom odvijanja komunikacije
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Mnogo toga se u industriji promijenilo pojavom tzv. rubnog računarstva, odnosno obrade podataka na rubu mreže. Kod njega se podaci obrađuju na samim kamerama, koje posjeduju napredne analitičke funkcije. Nakon što prepozna sumnjivu osobu, kamera s vještačkom inteligencijom (AI) sama može poslati upozorenje obližnjoj alarmnoj centrali i proslijediti slike i tekst pozadinskim sistemima radi analize ili evidentiranja. Time se skraćuje vrijeme potrebno za prebacivanje podataka između krajnje tačke i oblaka, a potreba za propusnim kapacitetima mreže svodi se na minimum. Nema potrebe naglašavati da je rubno računarstvo, tj. ono koje se odvija na rubu mreže (edge) postalo jako bitan trend. Takva obrada podataka smanjuje potrebu za mrežnom propusnošću i latenciju u komunikaciji. Time se krajnjim korisnicima omogućuje da brže donose odluke u vanrednim situacijama. Kod videonadzora rubno računarstvo se prije svega odnosi na obradu podataka na samoj kameri, što nosi različite prednosti. Rubno računarstvo postaje sve popularniji i rašireniji koncept među organizacijama i krajnjim korisnicima. Dok je za prebacivanje podataka od krajnjih tačaka do oblaka potrebno 150 do 200 milisekundi, od krajnjih tačaka do ruba mreže vam za isto treba samo 10 milisekundi. To nudi efikasniju detekciju i brži odgovor na situacije u različitim vertikalima, naprimjer u proizvodnji.

Prednosti rubnog računarstva
Kod videonadzora rubno računarstvo se manifestira kao obrada videopodataka na samoj kameri, a ne na pozadinskim sistemima. Zahvaljujući napretku tehnologija, današnje IP kamere često imaju dovoljnu procesorsku snagu za korištenje vještačke inteligencije, dubokog učenja i algoritama, poput onih za prepoznavanje lica. Obrada podataka na kameri nudi više prednosti. Ključna je smanjenje potreba za propusnim kapacitetima mreže. „U rubnom računarstvu obrađuju se podaci na rubu mreže, odnosno u blizini izvora podataka. Na taj način se može značajno smanjiti propusni opseg koji je potreban za komunikaciju između senzora, uređaja i podatkovnog centra, posebno ako treba prebaciti podatke koji se tiču isključivo konkretnih situacija i kraćih videosekvenci. U mnogim instalacijama dostupna mrežna propusnost predstavlja ograničenje, zbog čega imamo jako kompresovane videozapise. Izvođenje napredne videoanalitike na previše kompresovanom videozapisu smanjuje preciznost same analitike, tako da obrada izvornih podataka na rubu mreže nudi jasne prednosti“, kaže Mats Thulin, direktor ključnih tehnologija u kompaniji Axis Communications.

„Kada se napredna obrada radi na pozadinskim sistemima, svi tokovi videopodataka koji se analiziraju moraju se prenijeti na servere. Prebacivanje obrade na rub mreže omogućava kreiranje rješenja koja su selektivnija u pogledu onoga što se prenosi preko ograničenih propusnih kapaciteta“, kaže Dave Staudacher, programer u kompaniji Pelco. “Uz pomoć algoritama vještačke inteligencije koji su integrisani s rubnim uređajima, izvlače se i šalju samo konkretne informacije, npr. o nekom pojedincu ili vozilu uhvaćenom na videu. To značajno povećava efikasnost prijenosa informacija i smanjuje propusno opterećenje mreže, uz paralelno održavanje visokog kvaliteta i tačnosti“, kaže Max Fang, direktor proizvoda za IP projekte u kompaniji Hikvision.

Brže reagovanje
Još jedna velika prednost obrade na kameri je smanjenje latencije. Umjesto da se video šalje na pozadinske sisteme na obradu i analizu, kamera koja, naprimjer, ima mogućnost prepoznavanja lica može identificirati neželjenu ili sumnjivu osobu i odmah poslati alarmni signal do centrale. „Identifikacija konkretnih situacija na rubu mreže podržava rad rješenja za lokalne odgovore na njih, u odnosu na zaobilazni i duži put preko pozadinskih servera“, kaže Staudacher. „Rizik od pojave izraženih latencija pri aktiviranju alarma je veći ako se oslanjamo na pozadinske servere za obradu podataka. Međutim, ovaj rizik se smanjuje ako se podaci obrađuju na samoj kameri“, kaže Lei Bennett, zamjenica direktora odjela za sigurnosne proizvode u kompaniji FLIR Systems.

Hibridni pristup
Ipak, ne treba odustati ni od računarstva u oblaku. Zapravo, hibridni pristup mogao bi biti idealno rješenje. „Najbolji videonadzorni sistemi koji koriste rubno računarstvo kombinuju se s rješenjima u oblaku umjesto da isključuju jedni druge. Snimanje se, po potrebi, obavlja lokalno i na rubu mreže koja povezuje digitalne i mrežne videosnimače. Snimci se mogu prenositi i dijeliti, uz mogućnost upravljanja njima s bilo koje lokacije u oblaku. Zastarjeli sistemi videonadzora ne mogu ponuditi slične prednosti u pogledu uštede troškova, smanjenja broja potrebnog osoblja i mobilnosti“, kaže Jeff Whitney, zamjenik direktora sektora marketinga u kompaniji Arecont Vision Costar. „Budući da mrežne kamere, senzori zvuka i drugi slični uređaji na rubu mreže postaju sve sofisticiraniji i kvalitetniji, potreba za balansiranjem računarstva u oblaku i onog na rubu postaje sve važnija, posebno ako želimo pristup kvalitetnim, tačnim i upotrebljivim podacima. Oblak i rub mreže nisu međusobni konkurenti i rješenje leži u kombinaciji oba pristupa“, kaže Thulin.

AI kamere novi trend u videonadzoru
Kod videonadzora rubno računarstvo se odnosi na obradu podataka na samoj kameri umjesto u oblaku. Danas sve više proizvođača nudi takozvane AI kamere, odnosno one s vještačkom inteligencijom. To se odvija u skladu s trendovima širenja rubnog računarstva. Tipovi analitike koje podržavaju AI kamere su raznoliki. „Oni uključuju ljudska lica, stas, gestikulaciju, držanje, pokrete, spol, starost, analizu glasa i jezika, kao i analitiku koja može identificirati predmete, arhitekturu, hranu, biljke i životinje“, ističe Wu. Prednosti korištenja ovih algoritama na rubnim uređajima su višestruke. „Računarstvo na rubu mreže omogućava trenutni odgovor na situacije, u isto vrijeme kada ih kamera otkriva i prepoznaje. Nema potrebe za slanjem videozapisa do pozadinskih sistema na analizu. Zbog toga se minimizira i utrošak mrežnih resursa u pogledu propusnosti. Štaviše, budući da se video može pohranjivati i na rubu, štedi se i na troškovima pohrane u oblaku. Kamere koje rade na rubu mreže se mnogo lakše instaliraju u poređenju s pripremom servera i pratećeg softvera. Na kraju, ljudi su uvijek zabrinuti zbog privatnosti, a rubne kamere koje pokrivaju samo lokalni nivo mogu ublažiti njihove brige“, kaže on.

Kao primjer može poslužiti AI kamera kompanije AndroVideo, koja podržava prepoznavanje lica, procjenu držanja, identifikaciju ljudi i njihove dobi i spola. „Prepoznavanje lica se vrši na kameri. Čim kamera otkrije pojedinca koji se nalazi na crnoj listi ili neko lice kojem tu nije mjesto, ona automatski pohranuje slike i tekst na SD karticu za potrebe pristupa krajnjeg korisnika. Nadalje, ako korisnik to želi, kamera putem interneta također može slati upozorenja do alarmne centrale, kao i na korisnikov mobilni uređaj“, objašnjava Wu. Kada su u pitanju komponente, jedinica za obradu podataka i senzor slike igraju ključnu ulogu. „Jedinica za obradu može biti centralna procesorska jedinica, jedinica za grafičku obradu ili neuronsku mrežu, kao i jedinica za procesiranje tenzora. Ona određuje koliko moćan i sofisticiran model vještačke inteligencije jedan sistem može podržati“, kaže Wu.

Primjena AI kamera
Primjene kamera s vještačkom inteligencijom su raznolike. „Čak i površan spisak sigurno bi obuhvatio primjene u segmentu sigurnih gradova, kao što su zaštita od požara, saobraćaj i policija, a tu su i videoigre, zdravstvo, obrazovanje i komunalije“, kaže Staudacher.„U konačnici, svaki sektor će imati koristi od naprednije inteligencije u sistemima videonadzora. Automatizirane mjere će se poduzimati na osnovu podataka koji se prikupljaju uživo, a pomoću razumijevanja ranijih situacija. Naprimjer, tu su zvučna upozorenja osobama koje se nepotrebno zadržavaju u blizini objekata ili se sumnjivo ponašaju. Ona će biti od koristi sigurnosnom osoblju, a brži odgovori na incidente će podići ukupni nivo javne sigurnosti“, smatra Thulin. Pored sigurnosti, sve više AI kamera ovog tipa može se koristiti i za prikupljanje informacija u sferi poslovne inteligencije. „Naprimjer, VIP kupci često učestvuju u posebnim marketinškim promocijama ili sličnim inicijativama i kamere ih mogu lakše prepoznati kako bi im osoblje moglo pružiti adekvatnu vrstu usluge u pravom trenutku“, kaže Fang. „Pored brojnih sigurnosnih prednosti, sistemi vještačke inteligencije koji su integrisani s kamerama mogu odgovoriti na veliki broj zahtjeva koje pred njih stavljaju kompanije. Tu, npr., spada automatsko popunjavanje polica u maloprodajnim objektima kako kupci biraju odgovarajuće proizvode i stavljaju ih u svoje korpe. U kancelarijskom okruženju, nakon što zaposlenik iznese zalihe iz magacina, zamjenski artikli se mogu odmah evidentirati za narudžbu i tako zadržati postojeći nivo opskrbljenosti“, kaže Whitney.

Napredak hardverske tehnologije
Osnovne ključne komponente AI kamera su senzori slike i procesor. Senzor je potreban za efikasnu izradu slika u različitim uvjetima osvjetljenja. Isto tako, za pokretanje algoritama vještačke inteligencije potreban je napredan procesor. „U poređenju s konvencionalnim sigurnosnim kamerama, AI kamere postižu odlične performanse sa svojim GPU čipsetima, koji im nude jači kapacitet za obradu, manju potrošnju energije i kvalitetnije hlađenje“, kaže Fang. Kako je vještačka inteligencija dobijala na važnosti, širile su se i opcije za čipove izvan postojećih CPU i GPU rješenja. „Potrebe za kapacitetima za obradu kod neuronskih mreža zahtijevaju novu hardversku arhitekturu koja je projektovana za rad s velikom količinom matematičkih operacija. Donedavno su korisnici morali birati između GPU-a (grafička procesorska jedinica) ili CPU-a (centralna procesorska jedinica). Arhitektura GPU-a više odgovara zahtjevima za obradu neuronskih mreža i zbog toga se većina industrije razvija na NVIDIA GPU hardveru“, kaže Bennett. „Danas proizvođači čipova nude hibridne arhitekture čipova koje su optimizirane za potrebe obrade podataka u neuronskim mrežama. One kombinuju jezgro CPU procesora s onim što se obično naziva materijal neuronske mreže ili mnoštvo množitelja. To je dovelo do pojave izuzetno snažnih čipseta koji su mnogo jeftiniji i rade uz znatno slabije napajanje. Većina modernih videonadzornih kamera danas u kućištu ima jedan ili više standardnih integrisanih krugova sa sistemom na čipu (SoC), na kojima se pokreću firmver i operativni sistem uređaja (obično Linux)“, kaže Whitney.

Kako razlikovati AI kamere?
Jedan od načina je razlikovanje kamera prema performansama algoritma vještačke inteligencije i kriteriju preciznosti. „Ključ je u preciznosti i performansama AI algoritma. Na to znatno utječe kvalitet podataka koji se koriste za obuku neuronske mreže. Postoji više načina da pogriješite prilikom kreiranja podataka za obuku mreže, tako da je ovo ključni faktor razlikovanja kod ovih kamera“, kaže Bennett. Kamere se mogu razlikovati i po funkcijama koje nemaju veze s vještačkom inteligencijom. Tu, naprimjer, spada vrijeme potrebno za razvoj proizvoda za tržište i sposobnost rješenja da odgovori potrebama određenih vertikala. „Najefikasniji pristup primjeni vještačke inteligencije može biti fokusiranje na posebne tržišne potrebe ili zahtjeve. To može uključivati partnerstvo sa specijaliziranim proizvođačima ili sistem-integratorima koji iza sebe imaju praksu i stručnost na tržištima kao što su maloprodaja, skladištenje, transport, ugostiteljstvo ili obrazovanje. Ovo može biti poželjna opcija umjesto generalnog pristupa koji se fokusira na tržište kamera opće namjene“, kaže Whitney.

Kako se AI kamere i pohrana podataka na rubu nadopunjuju
Kod videonadzora računarstvo i pohrana na rubu se međusobno nadopunjuju. Cilj oba segmenta je minimizirati potrebe za propusnim kapacitetima i poboljšati ukupne performanse sistema. Primjena rubnog računarstva za videonadzor postaje sve značajniji trend. On se najviše ističe u primjeni tzv. AI kamera, koje samostalno obrađuju kompleksne podatke umjesto da ih šalju do pozadinskih sistema na analizu. Na sličan način korisnici ovih kamera mogu imati korist od pohrane na rubu mreže, što se može izvesti na nekoliko načina. Kamera može poslati video do lokalnog mrežnog videosnimača (NVR), koji se također nalazi na rubu mreže, a osim toga, vještačka inteligencija na kameri sama može odrediti šta je bitno, a šta nije. U prvom slučaju kamera pohranjuje konkretnu sliku ili video na SD kartici. Bez obzira na odabranu opciju, pohrana na rubu otklanja potrebu da se video konstantno šalje do oblaka jer to može biti skupo. „Odnos pohrane na rubu mreže i AI kamera je međusobno nadopunjujući. AI kamerama treba rubna pohrana, što uključuje i mrežne videosnimače. Kod rubne pohrane ranije zabilježeni tokovi videopodataka mogu se smjestiti na rub mreže i neće biti problema s propusnim kapacitetima jer se sami uređaji nalaze na intranetu. U skladu s tim, strukturirani podaci se obrađuju i šalju do centra. Time rubna pohrana podataka može značajno smanjiti zahtjeve za propusnošću i povećati ukupne performanse“, kaže Fang.

„S obzirom na količine podataka koje generišu moderne videonadzorne kamere, njihova obrada na rubu će omogućiti da se prepozna šta i kada treba pohraniti ili poslati na centralni server. Zbog toga će i pohrana na rubu postati održivije rješenje i smanjiti zahtjeve u pogledu mrežne propusnosti“, kaže Thulin. Važno je, ipak, napomenuti da pohrana u oblaku ili na rubu mreže zavisi od konkretne primjene.

I SD kartice dobijaju na važnosti
Kod pohrane videa i slika na kameri morate posjedovati kvalitetnu SD karticu sposobnu za intenzivno pisanje podataka. „Upotreba AI kamera postavlja krupne zahtjeve pred SD kartice. Preciznije rečeno, kada se neka osoba pojavi u određenoj zoni, to se tretira kao događaj. Da bi zabilježila događaj, odnosno kreirala strukturirane podatke, SD kartica počinje vršiti upis podataka za tu instancu. Ako se neki drugi događaj desi već u sljedećoj minuti, pisanje se vrši po drugi put. Svi ti događaji se mogu dešavati i nasumično, što znači da SD kartica mora često vršiti pisanje. Odatle proizlazi zahtjev za SD karticama u AI kamerama koje podržavaju često i nasumično pisanje“, kaže Fang. Srećom, danas je dostupno sve više SD kartica za potrebe industrije i pratećeg videonadzora. „Firmware na SD karticama koji nude neki proizvođači sada podržava kontinuiranu upotrebu i snimanje. On nudi primjenu uz više miliona sati srednjeg vremena između kvarova (MTTF) čime ovi uređaji postaju pravi i profesionalni video sistemi. Standardne komercijalne SD kartice nemaju mogućnost sprečavanja pada broja sličica u sekundi tokom rada u potencijalno ekstremnim ambijentalnim uvjetima u kakvim rade kamere. Međutim, tu mogućnost vam nude video kartice najnovije generacije nekih proizvođača“, kaže Whitney.

Pohrana na rubu više nije iznimka
Kao i kod računarstva na rubu, i rubna pohrana postaje sve popularnija opcija. Uz razvoj ovog trenda, ključnu ulogu ima i primjena memorijskih kartica koje su optimizirane za kontinuirano pisanje podataka i snimanje materijala. Kod videonadzora pohrana obično podrazumijeva snimanje videozapisa na serveru, odnosno na videosnimaču na samoj lokaciji ili u oblaku. Iako je u osnovi efikasna, ova arhitektura ima određene nedostatke. „Lokalna instalacija mrežnih videosnimača, mrežne opreme i softvera za upravljanje videom je skupa. Održavanje IT opreme i njen nadzor su također skupi i većina ih malih firmi obično nema u opisu poslova“, kaže David Henderson, direktor marketinga za industriju i potrošače u poslovnom segmentu u kompaniji Micron. Zbog toga se danas sve više pažnje usmjerava na rubnu pohranu, odnosno na snimanje videa na microSD karticu u kameri. Ova pohrana se već dugo koristi kao rezervno sigurnosno rješenje, pri čemu kamera vrši pohranu na microSD karticu samo u situacijama kada mreža otkaže ili postane nestabilna. No, ovaj tip pohrane danas ipak postaje primarni izbor, ponajvše zahvaljujući napretku tehnologije. „Znamo da je napredak u tehnologiji postojane memorije omogućio razvoj rubnih modela koji nude manje troškove i bolje performanse. Budući da se primarni videozapisi pohranjuju lokalno na kameri, ovi sistemi zahtijevaju manju propusnost mreže i eliminišu troškove pohrane u oblaku, uz ponudu bolje skalabilnosti i nižeg ukupnog troška vlasništva u odnosu na rješenja za pohranu u oblaku“, kaže Henderson.

Kako odabrati microSD karticu?
Da biste maksimalno iskoristili rubnu pohranu, potrebna vam je microSD kartica koja je dovoljno kvalitetna za potrebe videonadzora i cjelodnevnog snimanja. „Ključne razlike između microSD kartica za komercijalnu upotrebu i onih za videonadzor leže u NAND flash tehnologiji koja se koristi na kartici, kvalitetu optimizacije za cjelodnevno snimanje videozapisa i načinu testiranja i kontrole NAND tehnologije. Danas je česta greška upotreba komercijalnih microSD kartica za videonadzor. Snimanje na ove microSD kartice tokom 12 ili više sati dnevno obično znači da će memorijska kartica otkazati u roku nekoliko mjeseci nakon instalacije“, kaže Henderson.

Zato Henderson predlaže kupovinu microSD karticu industrijske klase uz nekoliko kriterija.
Kapacitet za pohranu: Može li željeno rješenje podržati rubnu pohranu arhiviranog videomaterijala u intervalu od dvije sedmice ili čak i mjesec dana, u željenoj rezoluciji i s odabranim tehnikama kompresije? Uz kontinuirano snimanje videonadzornih zapisa visokog kvaliteta, korisniku će trebati kvalitetniji uređaj za pohranu.
Izdržljivost i kvalitet: Može li rješenje za rubnu pohranu ponuditi robusnost i fabričku izdržljivost potrebnu za najmanje trogodišnji, pa i duži rad na terenu? Tipično videonadzorno rješenje mora biti učinjeno izdržljivim i potpuno otpornim na vremenske prilike. Kako bi se smanjili troškovi održavanja i stavljanja izvan funkcije tokom servisiranja, kao i ukupni troškovi, ključno je nabaviti izdržljive uređaje s mogućnošću rubne pohrane za potrebe videonadzora. Na taj način se može izbjeći skupo servisiranje na licu mjesta kao i transport kartica koje trebaju zamijeniti pokvarene modele.
Efikasnost snimanja: Zadovoljava li rješenje za rubnu pohranu zahtjeve iz ugovora o korisničkom nivou usluge (SLA) za kvalitet podataka? Neprekidno snimanje videozapisa na uređaj za pohranu može uzrokovati probleme s brzinom prikaza videa. Rubni uređaj za pohranu mora optimizirati performanse snimanja za potrebe videonadzora kako bi se smanjio rizik od gubitka podataka.
Henderson navodi primjer microSD kartice kompanije Micron u kojoj trenutno radi. Ova kartica industrijske klase je posebno dizajnirana za rad u okruženju IP videonadzora i posjeduje visoku gustinu pohrane za kapacitete od 32, 64, 128 i 256 GB, koja, ako se zadovolje određeni uslovi, podržava tri godine kontinuiranog i cjelodnevnog snimanja i dva miliona sati srednjeg vremena između kvarova.

Kako do veće sigurnosti u farmaceutskoj industriji?

9 Januara, 2020

U sigurnosnoj industriji farmaceutski sektor često se tretira kao segment zdravstva. Iako to može imati smisla, on je ipak samostalna vertikala koja zahtijeva poseban tretman. Potražnja za rješenjima u farmaceutskom sektoru jača s obzirom na očekivan brz rast sektora i interesa za prateće sigurnosne rizike. U nastavku analiziramo ključne prijetnje u farmaceutskom sektoru, prateća rješenja i primjere njihove implementacije
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Vertikala zdravstva u sigurnosnoj industriji često dobija mnogo pažnje zbog svojih specifičnih potreba, mada se o potrebama farmaceutskog sektora u kontekstu sigurnosti često ne razgovara dovoljno. Ipak, očekuje se da će farmaceutska industrija između 2017. i 2021. godine rasti uz složenu godišnju stopu od gotovo 6 posto. Kada su u pitanju rast i trendovi u segmentu sigurnosti tog sektora, izvjesno je da će američko tržište najbrže rasti, a slijedit će ga Kina. Ove podatke iznio je Business Research Company. Njih potvrđuje i Paul Baratta, menadžer poslovnog razvoja za zdravstvo u SAD-u u kompaniji Axis Communications. Govoreći o američkom tržištu, on dodaje da farmaceutska industrija i dalje raste kroz akvizicije i otkupe. „Jedna od glavnih briga menadžera u sektoru biofarmacije je zaštita osoblja, proizvoda i informacija. Velike korporacije su pokrenule programe restrukturiranja zbog pritisaka na distribuciju opioida, koji igraju ulogu u preusmjeravanju fokusa s proizvoda na istraživanje i razvoj“, kaže Baratta.

Faktori poticaja rasta
Promjena trenda dovela je do većih ulaganja u klinička ispitivanja i preusmjeravanja sredstava u razvoj i kvalitetniju zaštitu od cyber napada i industrijske špijunaže. Osim toga, kombinacija smanjenja broja osoblja, konsolidacije kompanija, intenzivnijih istraživanja i općenito pojačana zaštita igraju važnu ulogu u potražnji za nadogradnjom sistema kontrole pristupa i videonadzora. To uključuje i sisteme za upravljanje videom (VMS), kamere i audioopremu. „Trend uključuje pad broja osoblja i veći fokus na tehnologiju, budući da se biofarmaceutski sektor morao izvući iz lošeg poslovanja i osloboditi pritiska države na distribuciju opioida i njihovu zloupotrebu. I ovaj trend će biti prisutan u narednih tri do pet godina, kako se konsolidacija kompanija nastavlja. Osim toga, dolazi i do objedinjavanja proizvodnih pogona, distributivni centri se otvaraju bliže kupcima, a raste i broj informatičkih i industrijskih tajni pomoću kojih se želi ostvariti prednost na tržištu“, objašnjava Baratta.

Trendovi dovode do većeg zamaha rasta
Paralelno s rastom, u farmaceutskoj industriji su prisutni i strogi propisi. Eric Green, menadžer marketinga proizvoda u kompaniji Honeywell, vjeruje da će se rast nastaviti, ali da će ga u dolazećim godinama pratiti i strožija regulativa. No, možda bi za pružatelje sigurnosnih usluga i sistem-integratore neki novi podsegmenti unutar farmaceutske vertikale mogli biti još zanimljiviji.
„Unutar ove industrije pojavilo se i jedno sasvim novo tržište povezano s legalizacijom marihuane na državnom i lokalnom nivou širom Sjedinjenih Američkih Država i Kanade“, smatra Jeff Whitney, zamjenik direktora marketinga u kompaniji Arecont Vision Costar. „Proizvodni objekti se grade ili su već završeni i obuhvaćeni su strogim zahtjevima u pogledu vođenja evidencija i potrebe za naprednijom sigurnošću. Osnovan je veliki broj novih kompanija s ciljem iskorištavanja ove prave farmaceutske zlatne groznice. Paralelno s tim, i postojeće kompanije u sektoru farmacije i izvan njega danas ulaze na ovaj teren“, kaže on.
To otvara potpuno nove mogućnosti za igrače u sigurnosnoj industriji koji posluju izvan poznatih kanala proizvodnje, opskrbe, prodaje, distribucije i maloprodaje za potrebe farmaceutskog sektora. Oni dolaze iz oblasti kao što su fizička zaštita, videonadzor, kontrola pristupa i cyber sigurnost.

Trendovi na globalnom tržištu
SAD je trenutno najbrže rastuće tržište lijekova, za koje se očekuje nastavak rasta po složenoj godišnjoj stopi od četiri do pet posto, navode u kompaniji IQVIA. Slijedi ga Kina s prognoziranom stopom rasta između tri i šest posto. Trenutno je u Sjedinjenim Američkim Državama obnovljena debata o cijenama i pravilima za nadoknade iz polica osiguranja. Iako promjene police osiguranja možda neće utjecati na sektor kao takav, svaka promjena cijena smanjila bi marže za proizvođače, ugrozila njihove budžete i smanjila sposobnost ulaganja u sigurnosna rješenja.

Prijetnje i rizici s kojima se suočava farmaceutski sektor
Vertikala zdravstva kao cjelina zaslužuje posebnu pažnju sektora sigurnosti zbog svojih specifičnosti. Farmaceutska industrija suočena je s izazovima u pogledu zaštite intelektualnog vlasništva i reputacije brenda, a da pri tome mora ispoštovati i stroge regulatorne zahtjeve, smatra Green. „Neuspjeh u bilo kojem od ovih segmenata može vas koštati milione. Osim tehničke sigurnosti, rješenja kompanije Honeywell Security kupcima nude i pomoć prilikom utvrđivanja i primjene procedura usklađivanja s propisima. Ona posjeduju i napredne funkcije za vođenje evidencije, što pomaže u pripremi dokaza o usklađenosti s propisima“, dodaje Green. Za sistem-integratore pravilno razumijevanje prijetnji od suštinske je važnosti ako žele pružiti kvalitetna rješenja.

Šta nude sigurnosna rješenja?
Integracija je ključna za uspostavu sveobuhvatnog upravljanja sigurnošću u ovoj vertikali. U zavisnosti od namjene proizvoda i pratećih procesa, svaka kompanija se razlikuje od drugih prema potrebama za koje se traže različita rješenja. Na višem nivou nekoliko komponenti mogu se smatrati dijelom integrisanog rješenja za sigurnost i zaštitu.

Integrisana kontrola pristupa i videonadzorna rješenja
Najvažnija komponenta su elektronski sistemi kontrole pristupa koji se integrišu s protivprovalom i IP rješenjima s funkcijama nadzora s udaljene lokacije. Rick Tampier, direktor prodaje i proizvodnih strategija u kompaniji Red Hawk Fire & Security, odnosno ADT Commercial, navodi da uspješno kombiniranje tri tehnologije omogućava kompanijama da ponude dvostruki sistem autorizacije. Kod njega se odgovarajuća kartica za kontrolu pristupa mora koristiti paralelno s unosom šifre za aktiviranje ili deaktiviranje protivprovalnog sistema. Kada dođe do ugrožavanja sigurnosti, IP videonadzorni sistem omogućava daljinski uvid u stanje nadziranog područja. Sistem kontrole pristupa također može aktivirati alarm i u slučaju provaljivanja vrata ili njihovog nasilnog otvaranja.

Praćenje kritičnih parametara jedna je od ključnih funkcija jer čak i najmanje odstupanje od zadatih temperaturnih vrijednosti može prouzrokovati potencijalno životno opasne situacije u slučaju negativnog utjecaja na lijekove ili njihove komponente. Inventar lijekova vrijedan je više miliona eura i problemi s njim mogu dovesti do značajnih gubitaka za kompaniju. Zato su mu potrebna rješenja koja izlaze izvan okvira jednostavnih alarma. Naprimjer, ADT Commercial nudi alate za nadzor koji su dizajnirani za aktiviranje alarma u slučaju da temperatura ormarića ili sefova za lijekove pređe dozvoljene temperaturne vrijednosti.

Krađa proizvoda i intelektualnog vlasništva
Lijekovi su veoma skupi, a osjetljivi na okolinske uvjete. Zato je potrebno osigurati da se farmaceutskim proizvodima rukuje na siguran način. Zaštita farmaceutskih formula je nužna iz poslovnih razloga, a i kako bi se izbjegli problemi poput krivotvorenja lijekova. „Formule, lijekovi i komponente lijekova su skupi i podložni krađi. Ako se ne pohrani pravilno, inventar čija temperatura ide izvan dozvoljenih granica, čak i u kratkom vremenskom intervalu, može ugroziti život pacijenata. Ako farmaceutske kompanije nisu u stanju da ponude dokaze o usklađenosti s propisima ili se ustanovi da se oni krše, prijete im zatvaranje ili potencijalni višemilionski gubici, uz narušavanje ugleda i šansi za nastavak poslovanja“, kaže Tampier.

Sigurnost i prevencija štete
Pored sigurnosnih rizika, operateri farmaceutskih proizvodnih pogona i laboratorija suočavaju se s izazovima koji se tiču sprečavanja i ograničavanja nastanka štete koja može dovesti do velikih gubitaka. Isto važi i za sprečavanje obustave proizvodnje i smanjenje rizika po ljude i imovinu koji se odnose na požare i zaštitu života. „Svaki objekt zahtijeva izradu procjene opasnosti kako bi se identificirali rizici i preduzele odgovarajuće zaštitne mjere koje mogu uključivati umreženu vatrodojavnu centralu za detekciju požara, ugljik-monoksida, dima i topline, kao i sisteme detekcije visoke osjetljivosti namijenjene posebnim izvorima prijetnji“, napominje Tampier.

Cyber sigurnost
Danas nijedna industrija nije imuna na prijetnje iz sfere cyber sigurnosti. S obzirom na visoku vrijednost intelektualnog vlasništva kojim farmaceutske kompanije raspolažu, osiguravanje kvalitetne zaštite podataka igra ključnu ulogu. „Farmaceutske organizacije koje se bave pitanjima cyber sigurnosti često analiziraju potencijalne rizike, uključujući i procjenu ranijih slučajeva ugrožavanja sigurnosti“, kaže Whitney. „Kompanija se nakon toga može fokusirati na identifikaciju i saniranje najosjetljivijih tačaka i sistema kod kojih postoji opasnost od nezakonitog ili zlonamjernog upada u sistem i izmjene ili brisanja podataka. Ona može poboljšati kontrolu pristupa sistemima i podacima i primijeniti nove najbolje prakse u oblasti cyber sigurnosti uz praćenje evolucije industrijskih standarda.“

Regulatorni zahtjevi
Farmaceutske kompanije se suočavaju sa širokim spektrom prijetnji: od ilegalnih upada, pljački, unutrašnjih i vanjskih krađa do kvarenja i kontaminacije robe. Ipak, to je izrazito regulisana industrija, posebno na razvijenim tržištima. Kompanije se moraju pridržavati različitih državnih i saveznih propisa. Mnogi podrazumijevaju stroge kontrole kakva je, naprimjer, obaveza apotekarskog osoblja da bude prisutno prilikom ulaska drugih uposlenika u zaštićene prostorije. Whitney smatra da farmaceutske kompanije posluju u složenim zakonskim uvjetima, uključujući zakone, propise i smjernice za industriju. „U SAD-u je Agencija za hranu i lijekove uvela set zakona iz kodeksa saveznih propisa koji predviđa mjere kontrole u svim fazama procesa, uključujući provjeru sistema i vođenje elektronske evidencije. I druge zemlje imaju slične propise“, kaže Whitney. I na Starom kontinentu se primjenjuju strogi propisi. Evropska agencija za lijekove propisuje standarde proizvodnje za zemlje Evropske unije i koordinira provjere usklađenosti sa standardima.

Rješenja za kontrolu kvaliteta zraka
U nekim slučajevima Agencija za hranu i lijekove zahtijeva da se određeni objekti pridržavaju zahtjeva u pogledu režima izmjene zraka. Rješenja za serijsko zaključavanje su prikladna u ovim situacijama. Ovo rješenje koristi više vrata koja su povezana sa „čistim okruženjem“. Dizajn uključuje vremenski programirano zaključavanje u kojem osoblje može otvoriti samo jedna vrata u određenom intervalu, pri čemu se kod svakog ulaska aktivira ventilator koji cirkuliše i čisti zrak od nečistoća u svakoj prostoriji. To se radi u dva do tri intervala za svaka vrata.

Protivpožarna zaštita i razglas
Tampier navodi da je u zavisnosti od konkretnog vida primjene dostupno više opcija za suzbijanje požara, uključujući vlažne, suhe, preventivne i otvorene prskalice. Sistemi koji koriste gas, pjenu i vodenu maglu su također primjenjivi za ovu namjenu, zajedno s tehnologijama za rano otkrivanje dima, optičku detekciju plamena i sistemima za gašenje požara na bazi vode ili čiste tvari. „Sistemi za suzbijanje požara pomoću čistih tvari pogodni su za zone s osjetljivom opremom u kojima se nalaze i ljudi, kao što su laboratoriji za lijekove, računarske sobe i prostorije za kontrolu procesa. Tekućine čiste tvari liče na vodu, ali ne uzrokuju oštećenja koja se obično povezuju s vodom koja gasi požar“, kaže Tampier. Sistemi za obavještavanje i evakuaciju pomažu u obavještavanju i upozoravanju korisnika objekta u slučaju vanrednih situacija poput prirodnih katastrofa, požara i nesreća, kao i fizičkih prijetnji ili napada. Razglasi mogu trenutno obavještavati velike grupe ljudi u slučaju vanrednih situacija i tako ubrzati odgovor na njih i potencijalno spasiti ljudske živote.

Rješenja za apoteke
Apotekama trebaju tehnologije slične onim za, naprimjer, filijale banaka, što uključuje protivpožarnu zaštitu, zaštitu ljudi, sigurnosne tehnologije, sisteme kontrole pristupa s kontrolom vrata i senzorom za pokrete, bežične ili žičane alarme za slučajeve pljačke ili prijetnji, IP kamere za rad unutar i izvan objekta, pneumatske transportne cijevi s dvosmjernim audiom i videom te eventualno stakla i prozore otporne na metke i posebne ladice i šalterska stakla za apoteke.

Rješenja za zaštitu sefova i distributivnih centara
I zaštita farmaceutskih sefova i distributivnih centara je važan zadatak, kaže Baratta. Ovu oblast se tretira kao segment sigurnosti na najvišem nivou. „Često se u takvim centrima nalaze zalihe i eksperimentalni lijekovi koji su vrijedni više miliona dolara. Razvoj sigurnosnog programa koji će pokriti sve, od perimetra do sefa, najvažnija je komponenta zaštite osoblja i proizvoda. Standardi zaštite perimetra su brojni, počevši od vanjskog perimetra, visokih ograda i podzemnih prepreka koje sprečavaju ulazak u objekat kopanjem ispod njega, sve do termalnih i vizuelnih kamera, sirena i radara“, kaže Baratta.
Postoji nekoliko funkcija kontrole pristupa koje su često uključene u ove sisteme radi vođenja evidencije o tome ko ulazi, kada i gdje. Instalacija videonadzornog sistema izvan objekata i prostorija omogućava identifikaciju ljudi i vozila koji se kreću u blizini farmaceutskih sefova. Primjena analitike za praćenje ljudi koji se zateknu u blizini ograđenog prostora ili se penju preko ograde s namjerom da uđu u krug objekta mora se tretirati kao standard. Osim toga, treba instalirati i alarme za detekciju upada i osigurati dovoljno široku pokrivenost videom za svaki vid transporta proizvoda kroz distributivne centre i izvan njih. Sistem se može podesiti tako da aktivira alarm koji obavještava sigurnosno osoblje ili, po potrebi, policijske snage.

Izazovi cyber sigurnosti i integracija s operativnom tehnologijom
Odjeli koji bave informacijskom (IT) i operativnom tehnologijom (OT) imaju iskustvo u primjeni zakona, propisa, industrijskih standarda i smjernica. OT odjeli se uglavnom bave sigurnošću u svim fazama proizvodnje, testiranja, razvoja, skladištenja i isporuke, dok se IT tradicionalno fokusira na mrežu, sisteme i zaštitu podataka. „Granice između odjela postaju sve tanje zbog stalne prisutnosti i porasta broja prijetnji od cyber napada. Ovi faktori utječu na procjenu rizika, povjerenje dioničara i operativne aktivnosti. Industrijska oprema sve više koristi povezivanje preko interneta stvari, odnosno prateću mrežnu infrastrukturu u kombinaciji ili paralelno sa IT sistemima. Internet stvari je od velike koristi za proizvodnju, ali bez pratećeg podizanja nivoa sigurnosti on može pojačati izloženost rizicima od cyber napada, poslovne špijunaže, neovlaštenog rukovanja, terorizma, akcija aktivista i krađa podataka i proizvoda“, smatra Whitney. Organizacije u farmaceutskoj i drugim proizvodnim industrijama danas traže provođenje kontrole sigurnosti i procjene rizika za svaku opremu unutar lanca opskrbe, proizvodnog procesa i postupka skladištenja i otpreme. Ovaj trend uključuje i njihove partnere i dobavljače. On će se nastaviti razvijati i postepeno pretvarati u nove sigurnosne standarde farmaceutske industrije, najbolje prakse i različite zakone širom svijeta.

Česta meta
Baratta navodi da je studija kompanije Deloitte otkrila da je farmaceutska industrija glavna meta cyber kriminala u cijelom svijetu. To uzrokuje štetu od više miliona američkih dolara usljed krađe intelektualnog vlasništva. „Biofarmaceutska industrija je stalno na udaru hakera koji svakodnevno vrše napade. Najbolja odbrana je intenziviranje procesa obuke kao i podizanje nivoa svijesti uposlenika o potencijalnim prijetnjama. Pravila su jednostavna. Ako ne prepoznate pošiljatelja emaila, nemojte otvarati ili preuzimati priloženu datoteku. Isto tako, ako negdje pronađete diskove, nikada ih nemojte priključivati na uređaje koji su u vlasništvu kompanije. Antivirusni programi i firewall predstavljaju tek minimum zaštite od malicioznih napada hakera“, kaže Baratt

Ključni prioriteti
Green se slaže s navedenim i dodaje da su IT odjeli često u centru pažnje kada je u pitanju zaštita integriteta podataka i imovine. Ipak, takav pristup vas može puno koštati na duže staze. „Operativne tehnologije odnosno sistemi koji nadgledaju, kontroliraju i štite procese, opremu i operativno okruženje također mogu poslužiti kao ulazna tačka za napade. Kao takvim im je često potrebno jednako ili više pažnje u današnjem kontinuirano umreženom tehnološkom ambijentu“, navodi Green i pojašnjava kako je na ponuđaču rješenja za fizičku sigurnost da ponude funkcije i alate koji su neophodni ne samo za zajednički rad s drugim tehnologijama, nego i za jačanje cyber sigurnosti u okruženjima u kojim se koriste proizvodi kompanije. “Naši proizvodi prolaze opsežno testiranje i preglede iz oblasti cyber sigurnosti. Kontinuirano pratimo standarde i najbolje prakse vezane za softver za cyber sigurnost kako bismo osigurali da se naši proizvodi mogu sigurno integrisati u radna okruženja naših klijenata“, zaključuje on.

Kako do zaštite poslovnih informacija
Zaštita podataka koji su pogrešnim rukama mogu nanijeti štetu preduzećima prioritet je većine farmaceutskih kompanija. Baratta dodaje i da se efikasna cyber sigurnost fokusira na procjene rizika i poduzimanja efikasnih mjera za njihovo ublažavanje kroz odgovarajuće korake koji uključuju zaštitu svih uređaja lozinkom. „To uključuje i sve sigurnosne uređaje koji su dio mreže. Oni moraju biti zaštićeni od upada, backdoor napada pa čak i od proizvođača koji nude portale za usluge preko kojih strane vlade mogu dobiti pristup vašoj IT infrastrukturi“, dodaje Baratta. Od ključne je važnosti da se sigurnost i smanjenje rizika prvenstveno postižu odgovarajućim lozinkama, firewallom, testiranjem i obukom korisnika i uposlenika. Kako sigurnosni uređaji mogu poslužiti kao kanali za upade u sistem, za njih su dostupni različiti vodiči za jačanje otpornosti na napade ovog tipa.

Cyber sigurnost i konekcijski protokoli u pametnim HVAC sistemima

9 Januara, 2020

U usporedbi s tradicionalnim, pametni HVAC sistem nudi određene prednosti, uključujući manju potrošnju energije, održavanje samo u slučaju potrebe, predviđanje problema u radu te automatsko i daljinsko podešavanje sistema.
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Nekoliko pitanja treba imati u vidu prije nego što se pametni sistem za grijanje, ventilaciju i klimatizaciju (HVAC) instalira: je li objekat star ili nov, koji bežični protokoli bi se trebali koristiti za pametni sistem, ima li sistem dovoljnu cyber zaštitu itd. Tržište pametnih HVAC sistema obećava. Potrebe su odnedavno proširene sa stambenih objekata i na komercijalne, što znači da takvi sistemi sada omogućavaju udoban rad i za ljude u uredima.

Pametni HVAC sistem pomaže u uštedama
Pametni sistem za grijanje, ventilaciju i klimatizaciju na centralnom je mjestu u objektu, odgovoran je za osiguravanje ugodne temperature i protoka zraka za ljude, bez obzira na to je li napolju toplo ljetno poslijepodne ili snježni zimski dan. Kako se objektima dodaju pametni elementi kao što su predviđanje i daljinska kontrola, i ti sistemi postaju “pametni”. Oni imaju nekoliko prednosti za objekte i njihove stanare, a prvenstveno je riječ o omogućavanju energijske efikasnosti, održavanju zgrada, predviđanju performansi i automatskom podešavanju. Generalno su u stanju smanjiti operativne troškove i omogućiti bolje iskustvo življenja. U nastavku objašnjavamo neke od njihovih prednosti.

Ušteda energije se, naprimjer, postiže tako što pametni HVAC sistemi stalno zahtijevaju praćenje performansi i optimalne uslove. Kao rezultat toga, sistem mora provoditi dijagnozu i predviđanje potrošnje energije, dijagnozu modela predviđanja kvarova te koristiti modele prediktivnih kontrola s ciljem uštede energije.

Održavanje zasnovano na stanju sistema omogućava im da automatski identifikuju probleme u radu, omogućavajući time njihovu vidljivost u svim upravljačkim centrima i sistemima. Umjesto zakazivanja redovnog održavanja, to se sada može raditi isključivo po potrebi.

Predviđanje problema u radu se provodi zahvaljujući inteligenciji i mašinskom učenju ugrađenom u pametne HVAC sisteme. Nekoliko senzora je instalirano u različitim dijelovima sistema, tako da on može predvidjeti kada će doći do problema tako što će analizirati sve podatke prikupljene pomoću senzora, uključujući datume instalacije i promjene u performansama.

Prilagodba promjenama
Automatski i daljinski implementirane promjene u sistemu provode se pomoću vanjskih alata za podršku, kao i sistema povezanih s pametnim HVAC sistemom. Ukoliko bilo koji senzor detektuje promjene u objektu, sistem će se automatski prilagoditi tim promjenama, održavajući ugodne uslove za boravak. “Istinski pametan sistem trebao bi biti u stanju predvidjeti kako treba optimalno raditi te prilagoditi svoj rad kako bi ispunio te ciljeve”, kaže Sudhi Sinha, potpredsjednik i direktor u oblasti digitalnih rješenja u Johnson Controlsu. HVAC rješenja s IoT podrškom nude korisnicima izvještaje o podacima koji obuhvataju ne samo informacije o temperaturi već i vlažnosti zraka i nivou njegove zagađenosti. Osim toga, pametni interfejsi, informativne ploče i aplikacije omogućavaju upraviteljima objekata i stanarima da nadgledaju stanje opreme i daljinski je podešavaju. “Riječ je o kreiranju personaliziranog korisničkog iskustva. S internetom stvari stanari i vlasnici objekata sada imaju bolji osjećaj kontrole nad svojim okruženjem”, dodaje Sinha.

Ključne komponente pametnih HVAC sistema
Nasuprot tradicionalnim, u pametnim HVAC sistemima podešava se nekoliko komponenti kako bi se ostvarila ušteda električne energije. To je prije svega kompresor – električna pumpa koja kompresuje sredstvo za hlađenje – i ventilator, koji ispuhuje zrak preko elemenata za zagrijavanje i hlađenje. Oni moraju biti optimizirani budući da troše mnogo energije. Ako ova dva komada opreme rade samo kada je potrebno, može se uštedjeti velika količina struje. Drugo, tu je ventilacijski sistem koji kontroliše protok zraka u objektu, kao i kada i gdje je u objektu potrebno uštediti električnu energiju. Naprimjer, jak protok zraka nije potreban u praznoj sobi za sastanke ili u hodniku nakon radnog vremena. Zahvaljujući ovoj pametnoj tehnologiji, ventilacijski sistem radi samo kada je to potrebno.

I na kraju, pametni termostati koji mogu detektovati temperaturu, vlažnost zraka, broj ljudi u objektu i druge varijable također su bitni. “Na osnovnom nivou, ključne komponente pametnog HVAC sistema su hardver i softver senzora, koji omogućava prikupljanje podataka, te interfejs, koji korisniku omogućava da vidi informacije, prima obavještenja i obavlja odgovarajuće akcije”, kaže George Tsintzouras, direktor Alert Labsa.

Nadogradnja starih objekata
U novim objektima nije teško ugraditi pametne HVAC sisteme. Neki ih već imaju od početka. Međutim, kada su u pitanju stari objekti, primjena ovih sistema je problematičan zadatak. “U starijim objektima bežična i baterijska senzorska platforma mogla bi biti od ključne važnosti, budući da bi moglo biti teško ili zabranjeno postavljati vanjske kablove u zidovima”, kaže Peter Lindkvist, direktor prodaje u Lumen Radiju. U starim objektima nije neophodno ukloniti sve postojeće komponente HVAC sistema kako bi se implementirala pametna HVAC tehnologija. Oni mogu zadržati postojeću opremu te instalirati bežične i baterijski napajane senzore kako bi se omogućilo iskustvo korištenja pametnog sistema.

Pametni senzori od starih objekata prave nove
Alert Labs ima četiri vrste senzora za pametne objekte: senzor protoka vode, protivpoplavni senzor, senzor za pumpu te senzor i sistem za nadgledanje klimatizacije. Potonji po imenu Sentree dizajniran je tako da može biti instaliran u stambene klimatizacijske sisteme, gdje u stvarnom vremenu detektuje temperaturu, pritisak tekućine, isparenja i napon. Ovaj uređaj se povezuje s mobilnim mrežama i omogućava stalno daljinsko nadgledanje. U slučaju detektovanja problema, odmah će obavijestiti upravitelje objekata. Senzor za protok vode detektuje curenje vode, poplave, vlagu, temperaturu i nestanke struje. Zahvaljujući instantnim obavijestima o svim promjenama, može pomoći u smanjenju računa za vodu te spriječiti nastanak štete. Senzor za detektovanje poplava se, naravno, fokusira na curenje vode, dok senzor na pumpi za odvod detektuje rastući nivo vode, kvarove na pumpi i poplave, čime se štedi novac na osiguranju.

Podaci prikupljeni sa svih senzora mogu se prikazati na informativnoj ploči Alert Labsa. Naprimjer, informativna ploča za vlasnike stanova nudi informacije o performansama i statusu klimatizacijskog sistema, a za upravitelje koji se brinu o više objekata kompanija ima i komandni centar, koji im omogućava da ih nadgledaju na jednom mjestu, kao i da dodjeljuju servisne timove pojedinačnim objektima, primaju obavještenja i analitičke podatke o klimatizacijskom sistemu.

Postizanje efikasnijeg servisiranja
“Pametni HVAC sistem izvođačima radova omogućava da šalju tehničara s odgovarajućim dijelovima da popravi kvar tokom prve posjete, što smanjuje izlaske na teren te povećava zadovoljstvo korisnika”, kaže Tsintzouras. Zahvaljujući senzorima, izvođači radova mogu omogućiti efikasniji rad opreme tako što će znati unaprijed kada će doći do problema. Servisiranje se stoga može zakazati prije nego što dođe do kvara, a zahvaljujući unificiranom portalu za stanare i tehničare, servisiranje se može zakazati u skladu sa željama korisnika. “Vlasnici imovine imaju uvide u stanje svojih objekata te mogu daljinski podesiti sistem u skladu s brojem korisnika i dobom dana kako bi uštedjeli električnu energiju. Oni također mogu promijeniti svoje ponašanje kada vide kako funkcioniše njihova imovina ili ako troši previše energije zato što time mogu uštedjeti novac na računima (za struju i vodu)”, kaže Tsintzouras.

Protokoli u pametnim objektima
Postoji mnogo mrežnih protokola za pametne objekte, kao što su Wi-Fi, LoRa, Zigbee i Bluetooth i svaki ima neke prednosti. Bežično povezivanje i energijska efikasnost trebale bi biti najbitnije karakteristike uz odabir protokola. Bluetooth 5 i LoRa djeluju poprilično obećavajuće u ovoj oblasti zahvaljujući većoj uštedi energije i širokoj povezivosti za IoT uređaje u domovima i objektima. Međutim, u oblasti bežičnih protokola za povezivanje vlada prilična gužva. IoT i M2M uveliko napreduju na svjetskom tržištu te mnoge kompanije ulažu milijarde u bežično povezivanje senzora. Prema Gartnerovom izvještaju, predviđa se da će do 2020. godine biti umreženo oko 20 milijardi uređaja. Osim toga, bežični protokoli koriste isti frekvencijski kanal, pa bi ta gužva nekada mogla izazvati zastoj u komunikaciji te pad kvaliteta servisa. “Mnogi od standardnih protokola, kao što su BLE ili Zigbee, nemaju sposobnost prilagođavanja hiljadama mrežnih tačaka u jednoj mreži. Oni se ne mogu nositi s količinom smetnji u komercijalnim objektima niti su dovoljno energijski efikasni da omoguće rad čitavog senzorskog rješenja na baterije”, kaže Lindkvist.

Usmjeravanje mreža ka odgovarajućoj frekvenciji
“MiraOS iz LumenRadia je vrhunska bežična mreža za automatizaciju objekata i HVAC-a”, kaže Lindkvist. Riječ je o bežičnoj mesh mrežnoj tehnologiji, a kreirala ju je i patentirala kompanija LumenRadio. Omogućava izuzetno nisku potrošnju energije, mrežne nadogradnje fabričkog softvera, laku implementaciju i kreiranje velikih mreža. Ovaj sistem je prvenstveno zasnovan na kompanijinoj patentiranoj Cognitive Coexistence tehnologiji – algoritmu koji omogućava efikasnije iskorištavanje frekvencijskih opsega. “Ovim algoritmom gradimo predviđajući model frekvencijskog spektra, pri čemu svaki pojedinačni uređaj ima ulogu u odlučivanju o optimalnom kanalu za korištenje”, kaže Lindkvist. Baš poput vremenske prognoze, Cognitive Coexistence tehnologija predviđa kako će frekvencijski spektar biti iskorišten i prebacit će vezu na najbolje dostupne i najmanje zagušene frekvencije.

Primjena mesh frekvencijskih opsega
Produal Proxima bežično rješenje, koje je razvila kompanija Produal, koja se bavi mjerenjem i kontrolom automatizacije objekata, kreirano je na osnovu LumenRadiovog MiraOS-a i u-box NINA modula. Ovo rješenje, koje uključuje nekoliko uređaja, u stanju je preusmjeravati podatke do automatiziranih objekata sa do 100 bežičnih odašiljača. Swegon, dobavljač energijski efikasnih ventilacijskih sistema koji rade samo kada je to potrebno (DCV), kao i klimatizacijskih sistema, radi s LumenRadiom na WISE bežičnom sistemu za kontrolu klime. On navodno omogućava stotinama senzora, aktuatora i prigušivača da komuniciraju i kreiraju klimatizacijsko rješenje kakvo do sada nismo vidjeli, pomažući u uštedi energije i novca u objektima te poboljšanju zdravlja ljudi. Kako sve više uređaja postaje povezano, nelicencirane frekvencije postaju rijedak resurs, a frekvencijski opsezi iz dana u dan sve zagušeniji, pa se komercijalni objekti pretvaraju u elektromagnetni haos. “Kako bi ostali pouzdani te omogućili industrijsku primjenu, OEM proizvođači moraju odabrati agilne tehnologije, uključujući i strategije za smanjivanje smetnji”, kaže Lindkvist.

Sistemi osjetljivi na cyber napade
Svi umreženi uređaji su pod rizikom od cyber napada, pa ni pametni HVAC sistemi nisu izuzetak. Iako IoT uređaji poput pametnih mjerača i HVAC senzora nisu dizajnirani za pregledanje interneta, oni se ipak moraju povezati s internetom radi prikupljanja podataka, daljinske kontrole i analitike. Direktan pristup ih čini velikom potencijalnom metom za hakere, što predstavlja ozbiljnu sigurnosnu prijetnju za pametne objekte. Cyber sigurnosna firma ForeScout Technologies otkrila je da su hiljade IoT uređaja u HVAC sistemima podložne cyber napadima. Istraživanje je pokazalo da gotovo 8.000 umreženih uređaja, uglavnom u bolnicama i školama, omogućava cyber kriminalcima neovlašten pristup. Hakeri manipulacijom HVAC sistema možda mogu pristupiti privatnim finansijskim informacijama te ukrasti podatke velikih kompanija. Ovaj scenario napada čak ima i svoj poseban naziv – HVACker.

Kako bi izveli napade, hakeri bi prvo trebali identifikovati HVAC sistem povezan s internetom ili internom mrežom. Kada identifikuju takve sisteme, pokušat će ih hakirati i preuzeti kontrolu nad njima. Nakon toga će instalirati svoj malver u hakirani sistem kako bi zarazili i druge uređaje i računare na istoj mreži. Malver se u međuvremenu uglavnom koristi za slanje komandi, a ne krađu podataka. Teoretski, hakeri bi mogli hakirati i uključiti sve klima-uređaje u pametnom gradu te izazvati preopterećenje električne mreže.

Potrebno primijeniti princip ugrađene sigurnosti
“Cyber sigurnost je problem s kojim se svako danas mora pokušati izboriti”, kaže Sinha. On napominje da je prvi korak za postizanje cyber sigurnosti u HVAC sistemu robustan sigurnosni program kod dobavljača, što se odnosi na faze osmišljanja proizvoda, njegovog razvoja i upravljanja podacima. Nakon toga kupci moraju osigurati svoje mreže i portove, tako da nisu izloženi sigurnosnim propustima. Izgradnja cyber sigurnog HVAC ekosistema zahtijeva aktivnu ulogu svih partnera u projektu. Zaštita od cyber napada treba se koristiti od samog početka, pri čemu je krajnji proizvod softver za upravljanje i analizu podataka. Naprimjer, Johnson Controls prati princip ugrađene sigurnosti u svojim razvojnim procesima te lansiranjima proizvoda. Firma također nudi cyber rješenja prilagođena jedinstvenim potrebama svakog objekta, čime se omogućava dnevno praćenje potencijalnih prijetnji i brzo reagovanje na incidente. “Kada je u pitanju cyber sigurnost, ljudi moraju biti proaktivni i oprezni. Bolje je ako kompanije usvoje standarne sigurnosne okvire”, kaže Sinha.

Tržišne potrebe za pametnim HVAC sistemima
Osim u pametnim kućama i stambenim objektima, pametni HVAC sistemi se sve više koriste i u uredskim okruženjima i komercijalnim objektima. Stoga će njihovo daljinsko dijagnosticiranje i nadzor postati sve važniji u industriji. Pametni HVAC sistemi pomažu da pametni objekti štede električnu energiju i novac. Budući da sve više objekata postaje pametno, raste i potreba za pametnim HVAC sistemima. “Potražnja je bez sumnje prisutna i u porastu”, kaže Sinha. “U HVAC industriji trenutno postoji velika potražnja za kreiranjem inteligentnijih rješenja koja rade samo po potrebi – to je potaknuto potrebom za uštedom energije, ali i omogućavanjem novih poslovnih modela zasnovanih na podacima te kreiranjem novih načina zarade za velike OEM kompanije (što se odnosi na ventilaciju kao servis)”, kaže Lindkvist.

Pametni HVAC sistemi u uredima
Ljudi provedu značajan dio života na radnom mjestu. Pri tome se žele osjećati udobnije, što će im pomoći da se bolje fokusiraju te budu produktivniji. “Rješenja za pametne objekte u uredskom okruženju sve su popularnija”, kaže Sinha, “zato što zaposlenicima daju osjećaj kontrole svog okruženja i njegovog efikasnijeg korištenja na radnom mjestu. U pojedinim slučajevima primijetili smo rast produktivnosti za 20 posto, rast zadržavanja zaposlenika za 10 posto te višestruko povećanje inovativnosti. Primijetili smo da se ovo dešava u više industrija i područja”, objašnjava Sinha. Za sada, iako su primarno milenijalci pokazali interes za tehnologiju pametnih objekata, Sinha vjeruje da je i druge generacije podjednako cijene.

Daljinska dijagnostika pomaže HVAC tehničarima
Zapošljavanje radnika na održavanju HVAC sistema koji imaju odgovarajuće iskustvo je vremenski zahtjevno. Tehničari uvijek moraju držati korak sa zahtjevima servisa, poslovnim zahtjevima te za potrebom da se održi zadovoljstvo kupaca. Pametni HVAC sistem im može pomoći u tome. “Vlasnici HVAC kompanija traže načine da urade više stvari s manje resursa. Potrošači također traže način za proširivanje mogućnosti svojih pametnih objekata van termostata i rasvjete”, kaže Tsintzouras.

HVAC sistemi integrisani s pametnim senzorima u stanju su detektovati temperaturu u sobi, vlažnost zraka, curenje vode i poplave. U bliskoj budućnosti mašinsko učenje će dodatno proširiti mogućnosti ovih sistema koji su, zasnovani na mašinskom učenju, u stanju slati obavještenja o potencijalnim problemima ukoliko su očitanja senzora neuobičajena, a prije nego što sam korisnik iskusi problem. “Daljinska dijagnoza je prilično nova stvar na HVAC tržištu, ali postoje neka gotova rješenja koja izvođačima radova u Sjevernoj Americi već omogućavaju nove poslovne prilike i rast. Sistemi za daljinsku dijagnostiku i pametno nadgledanje uskoro će biti dostupni u kamionima svih tehničara”, kaže Tsintzouras.

Tržišni izazovi
“Postoji nekoliko problema koje treba riješiti – cyber sigurnost, interakciju s IT organizacijama, bežičnu i komunikacijsku pouzdanost u zonama smetnji tamo gdje postoje HVAC sistemi, nadogradnju i kompatibilnost sa starijim sistemima, državne politike vezane za obradu podataka u slučaju cloud sistema. I što je najbitnije, tu je i obuka operatera i tehničara vezana za nove digitalne i pametne HVAC mogućnosti”, kaže Sinha. Lindkvist, s druge strane, spominje druge izazove za pametne HVAC sisteme: “ko bi trebao ili mogao posjedovati podatke, za koje servise su operateri i vlasnici objekata spremni platiti te osmišljavanje novih platformi koje se mogu dovoljno dobro prilagoditi velikim lokacijama kako bi se omogućila potpuno integrisana rješenja”. Kako god, potražnja za umreženim objektima i pametnim HVAC sistemima je u porastu. Svi partneri bi se trebali udružiti, rješavati ove probleme te raditi na pametnim rješenjima za objekte naredne generacije.

Fisheye kamere: Kako skloniti mrtve uglove s puta

9 Januara, 2020

Pokrivanje mrtvih uglova videonadzorom oduvijek je bilo izazov. Kao rezultat toga, fisheye kamere koje nude panoramski pregled od 360 stepeni postale su popularna alternativa za krajnje korisnike koji moraju nadgledati velike prostore. U ovom članku spominjemo neke od prednosti i ograničenja fisheye kamera s kojima korisnik treba biti upoznat prije odabira modela koji odgovara njegovim potrebama
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Organizacije koje moraju nadzirati velike prostore, kao što su maloprodajni objekti, hotelski lobiji ili skladišta, često su ograničene ukoliko koriste konvencionalne box ili bullet kamere, koje mogu prikazivati sliku samo iz jednog pravca. To rezultira mrtvim uglovima, koje kriminalci mogu iskoristiti. Panoramska kamera koja ima pogled od 180 ili 360 stepeni, bez obzira na to je li riječ o višesenzorskoj ili fisheye kameri, može riješiti ovaj problem.

Prednosti i ograničenja
Velika prednost fisheye kamera u odnosu na višesenzorske kamere je veličina i težina. Kao što im i samo ime govori, višesenzorska kamera ima tri do četiri senzora te je stoga često teška i glomazna. Neki modeli mogu imati dimenzije od 31 do 51 centimetra i biti teški i 4,8 kilograma. Fisheye kamere su, s druge strane, mnogo manje i lakše, s prečnikom od 146 do 160 milimetara i težinom manjom od kilograma. Iako fisheye kamere imaju određene prednosti, važno je upoznati se i s njihovim ograničenjima. Da budemo precizniji, one imaju manju rezoluciju od višesenzorskih kamera. “Rane fisheye kamere nisu imale dovoljno visoku rezoluciju da bi se razaznalo lice osobe osim ako bi stajala veoma blizu kamere. Najnovija IP rješenja koriste 4K kamere s rezolucijom do 12 megapiksela i rješavaju taj problem”, kaže Bob Mesnik, predsjednik Upravnog odbora Kintronicsa. Međutim, i tu postoji problem. “Rezolucija panoramske kamere varira od centra prema rubu slike. Rezolucija je najveća na rubu, a najgora u sredini”, kaže Mesnik. U međuvremenu, maksimalna udaljenost na kojoj je moguće razaznati objekte je nešto s čime bi korisnik također trebao biti upoznat. Prema Kintronicsovim kalkulacijama, fisheye kamera s rezolucijom od 4000×3000 piksela i objektivom od 180 stepeni omogućava dovoljno visoku rezoluciju da se prepozna osoba udaljena 3,6 metara od kamere. “Ukoliko je ona smještena dalje, korisnik može razaznati manje detalja. Jednosenzorske fisheye kamere od 360 stepeni prisutne su na tržištu mnogo godina. Problem s panoramskim kamerama oduvijek je bio manjak detalja na slici ukoliko se (objekat) snima iz daljine”, kaže Mesnik.

Vanjska primjena
Primjena na vanjskim prostorima također može biti problem. “Za većinu primjena na vanjskim prostorima fisheye kamere nisu bolje od višesenzorskih kamera. Naprimjer, na uglovima zgrada – korisnici neće dobiti dubinu slike ili njen generalni kvalitet koji bi mogli dobiti s višesenzorskom kamerom. No, fisheye kamere u manjim unutrašnjim prostorima mogu biti mnogo bolje ukoliko je potrebna pokrivenost čitavog prostora”, kaže Thomas Carnevale, osnivač Umrella Technologiesa. Prema Mesniku, fisheye kamere su najbolje kada je potrebno omogućiti generalni pregled situacije za korisnike koji nadgledaju veliki prostor, a ne pri upotrebi u kompleksnim implementacijama kao što je, naprimjer, prepoznavanje lica. “Fisheye kamere se koriste u okviru nekih od komercijalnih primjena u kojima je poželjno imati generalni pregled prostora. Ukoliko potencijalni klijent traži druge načine upotrebe, usmjeravamo ga na standardne kamere. Naprimjer, ponekad moramo objašnjavati da panoramske kamere nisu dobre za prepoznavanje lica”, kaže Mesnik. Korisnik također može kombinovati nekoliko fisheye kamera sa standardnim kamerama kako bi se omogućio bolji nadzor. “Naprimjer, maloprodajni objekat može koristiti pregled čitavog prostora kako bi pratio sve u prodavnici, uz istovremeno korištenje kamere na vratima kako bi se snimilo lice osobe dok ulazi i izlazi”, objašnjava Mesnik.

Neki načini primjene
Fisheye kamere se generalno mogu koristiti u svim vertikalama, pomažući krajnjim korisnicima u nadzoru velikih prostora. Prema TKH Securityju, posebnu korist od ovih kamera imaju javni transport i zdravstvo, budući da mrtvi uglovi mogu predstavljati opasnost za putnike i pacijente. Još jedna vertikala koju TKH spominje su brodovi. “Pomorski brodovi obično su ogromni i kompleksni te se sastoje od mnogih odjeljaka i područja, a fisheye kamere mogu biti od koristi (u takvom okruženju). Širokougaona fisheye kamera omogućava potpunu pokrivenost područja, pri čemu koristi manje prostora. Brodski menadžer može pokriti mnogo veći prostor s pola ili čak trećinom kamera koje se obično koriste”, kaže u TKH Securityju. Prema Mesniku, sve fisheye kamere su veoma slične. “Bitno je istaći da nisu kamere te koje su bitne za vertikalu, nego iskustvo s instalaterom i dobavljačem. Većina dobavljača odabire kamere na osnovu veze s proizvođačem, pouzdanosti kamera, politike korisničke podrške i vraćanja kamera proizvođača ili distributera. Na njihov odabir također utječe softver za upravljanje videom koji radi s kamerom, cijena, iskustvo u instalaciji te izbor modela dostupnih kod proizvođača, kaže Mesnik.

Ispravljanje iskrivljene slike
Panoramski pogled snimljen fisheye kamerama, iako koristan za nadzor svih uglova određenog prostora, obično je iskrivljen i ljudskom oku može djelovati neprirodno. Tu dolazimo do ispravljanja iskrivljene slike, odnosno tehnologije koja to radi.
Ispravljanje se obavlja pomoću softvera koji kreira korigovanu verziju slike od 360 stepeni koju prikazuje fisheye kamera. Vrsta objektiva u kameri igra ključnu ulogu u ovom procesu. “Objektiv može omogućiti stereografsku, istostraničnu ili ortografsku sliku. Softversko mapiranje će biti različito u zavisnosti od objektiva”, kaže Mesnik.

Proces ispravljanja slike može se odraditi fabričkim softverom kamere ili u podržanom softveru za upravljanje videom. “Neki proizvođači kamera imaju softverski plugin koji radi mapiranje u VMS-u. Naprimjer, Hikvision je osigurao softver za Milestone. Kombinacija softvera i objektiva dostupna je kod Immervisiona. Ta kompanija ima objektiv i algoritam koji se procesira na kameri. Ona ima specijalne Panamorph objektive te softver koji poboljšava kvalitet videa”, pojašnjava Mesnik.
Ipak, korisnik bi trebao biti upoznat s nekim problemima koje donosi proces ispravljanja slike. “Neki proizvođači fisheye kamera podržavaju ispravljanje slike samo na kameri te ne nude plugin za VMS, dok drugi imaju ispravljanje slike na kameri, ali algoritam za to nije sofisticiran i slika stoga djeluje iskrivljeno”, kaže Carnevale. “Osim toga, zajednica okupljena oko softvera za upravljanje videom je podijeljena, budući da je posvećena ispravljanju slike na uređaju klijenta. Neki VMS-ovi imaju vlastite algoritme za ispravljanje slike, dok su drugi vezani za određene marke ili modele, uz integraciju s razvojnim softverom. Ipak, mnoge integracije između proizvođača kamera i kompanija za razvoj softvera za upravljanje videom su naprosto generičke, što za korisnika rezultira velikim problemima zbog zahtjevnog procesiranja ispravljanja slike u realnom vremenu”.

Odabir i instalacija
Prema Carnevaleu, korisnici bi trebali prvo provjeriti optičke karakteristike kamere. Fisheye objektivi se mnogo manje proizvode nego tradicionalni board, P-Iris ili varifokalni objektivi, pa je zbog toga razlika u kvalitetu velika. To obično utječe na kvalitet slike na njenom rubu, što uzrokuje pojavu artefakata i nejednak fokus. “Veća rezolucija nije uvijek bolje rješenje pri odabiru fisheye kamera. Na drugom mjestu je slabo osvjetljenje. Jednako osvjetljenje na slici fisheye kamera nije lak zadatak. Vidio sam nekoliko modela koji osvjetljavaju sliku samo pravo prema dole, tako da je slika na rubu potpuno tamna. Također, pošto postoji nekoliko infracrvenih iluminatora, slika može biti presvijetla”, kaže on. Prema Mesniku, odabir pravog proizvoda, zapravo, zavisi od potreba i zahtjeva kupca. “Postavljamo pitanja kao što su: kakve detalje trebate moći vidjeti? Na kolikoj udaljenosti želite moći razaznati objekat? Kakvi su uslovi osvjetljenja? Je li kamera okrenuta prema svijetlom prozoru koji uslovljava veliki dinamički raspon? Želite li nadgledati prostor koji je veoma taman? Odabir prave fisheye kamere počinje s ciljevima kupca”, objašnjava on.

Savjeti za najbolji učinak
Za najbolji rezultat fisheye kamere se obično postavljaju na plafon. Slijede neki Reolinkovi savjeti prilikom instalacije:
– Izbjegavajte postavljanje fisheye kamere od 360 stepeni u ugao ili blizu njega, budući da će zidovi ograničiti njenu panoramsku sliku.
– Ukoliko korisnik planira postaviti panoramsku fisheye IP kameru na plafon, pripazite da bude smještena u centru nadzirane zone.
– Kameru smjestite dalje od ventilacijskih otvora i električnih vrata.
– Pripazite da ne bude blizu sijalica na plafonu ili indikatorskih svjetala, budući da to može smetati kameri i negativno utjecati na kvalitet slike.
– Stabilizujte fisheye sigurnosnu kameru od 360 stepeni pomoću učvršćenih šarafa kako biste spriječili da ona nakon određenog vremena padne s plafona.

Pet videonadzornih kompanija koje će dominirati u narednoj deceniji

5 Decembra, 2019

a&s još jednom predstavlja Security 50 listu kompanija sa snažnim globalnim prisustvom, čijim se dionicama trguje na berzi. Proizvođači su rangirani na osnovu ostvarenih prihoda od prodaje sigurnosnih proizvoda u 2018. godini
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Na prvi pogled možda je iznenađenje vidjeti da poredak pet najboljih kompanija u segmentu videonadzora nalikuje prošlogodišnjem. Međutim, detaljnija analiza poslovnih rezultata, uključujući ostvareni prihod, rast prihoda u 2017. i 2018. te bruto maržu, ukazuje na to da bi se gotovo sa sigurnošću moglo reći da će određene firme dominirati sigurnosnom industrijom čak i narednih deset godina. Razlog za to je njihovo snažno tržišno prisustvo, ekosistem partnerstava te izrazito jaki tehnički kapaciteti.

Zanimljivo je primijetiti i da prvorangirani Hikvision i drugorangirana Dahua nisu pretrpjeli nikakvu štetu usljed trgovinskih sporova Kine i Sjedinjenih Američkih Država. Aktivnosti preduzete u SAD-u na planu sankcionisanja i ograničavanja njihovog poslovanja, uključujući zabranu angažiranja u državnim projektima i poslovanja s američkim firmama, do danas su se uglavnom pokazale neefikasnim. Kineske kompanije su na temelju svoje kapitalizacije i velike potražnje za sigurnosnim rješenjima na domaćem, ali i globalnom tržištu uspjele znatno nadmašiti konkurente.

Top 10 proizvođača u industriji sigurnosti (na osnovu prihoda od prodaje proizvoda u 2018. godini)
1. Hikvision Digital Technology
2. Dahua Technology
3. ASSA ABLOY
4. Bosch Security Systems
5. Axis Communications
6. FLIR Systems
7. Uniview Technologies
8. Allegion
9. Tiandy Technologies
10. IDIS

Prethodni
1
…
19
20
21
22
23
24
Sljedeći

Najave II

Prediktivna analitika za sigurnije gradove

Pametna naplata putarine poboljšava kvalitet saobraćaja