Najave II

Rasna i spolna pristrasnost sistema za prepoznavanje lica

10 Novembra, 2020

Prekomjerna upotreba sile organa reda nad Afroamerikancima i protesti koje su takvi slučajevi izazvali širom SAD-a i dijela evropskih zemalja u fokus su stavili probleme vezane za rasizam i šovinizam. Pokrenulo je to dijalog i o tome jesu li nove tehnologije podložne rasnoj i spolnoj pristrasnosti
Piše: Vesna Matić Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Tokom kampanje “Black Lives Matter” bačeno je svjetlo na mogućnost da algoritmi u sistemima za prepoznavanje lica mogu biti pristrasni kada je riječ o ljudima tamnije boje kože, ali i ženama. Čitava situacija je dovela do toga da su, počevši od maja, tehnološki giganti poput IBM-a i Amazona suspendovali ili potpuno povukli iz upotrebe svoje sisteme za prepoznavanje lica zasnovane na AI algoritmima. Amazon je otišao i korak dalje te policiji uskratio upotrebu svog Rekognition softvera na godinu dana.

Tehnologija protkana predrasudama?
Miriam Vogel, predsjednica i izvršna direktorica kompanije Equal AI, napisala je na ovu temu veoma zanimljiv članak za TechChrunch. Naime, Vogel je jedno vrijeme radila sa Sally Yates, zamjenicom glavnog tužioca SAD-a, na educiranju o implicitnoj pristrasnosti pred saveznim organima za provođenje zakona u američkom Ministarstvu pravde. Tokom obuke su spoznali da aktivnosti pri provođenju zakona, kao što je prediktivni rad policije, često ciljaju zajednice u kojima žive stanovnici tamnije boje kože, što je na kraju i rezultiralo disproporcionalnim brojem hapšenja u tim zajednicama. Sva ta hapšenja se unose u sistem, gdje postaju statistički podaci, koji se zatim objedinjuju u veće skupove podataka, a koji se posljednjih godina koriste za stvaranje AI sistema. I tu dolazimo do problema. Ovaj postupak stvara povratnu petlju, gdje prediktivni policijski algoritmi navode zakonodavce da posmatraju kriminal samo u naseljima kojima i inače patroliraju, utječući tako direktno na podatke, a samim time i na buduće preporuke koje se tiču upotrebe ove tehnologije. To implicira da bi i hapšenja na protestima također mogla rezultirati statističkim podacima u budućim skupovima podataka koji će biti korišteni za izradu AI sistema.

Ova povratna petlja u okviru AI-ja indirektno utječe na zakonodavstvo, pravdu, pa i samo društvo, jer s podacima prikupljenim na ovakav način dolazi do odluka, poput one koliko dugo će se neko zadržati u zatvoru, odnosno koliku kaznu će dobiti. Utjecaj se prostire na čitavo društvo jer će ovakvi podaci sutra utjecati i na to ko može dobiti kredit za kupovinu kuće ili ko će dobiti priliku da dođe na intervju u nekoj kompaniji itd. Kada imate automatiziran sistem zasnovan na vještačkoj inteligenciji koji očito nije imun na ljudska prirodna obilježja, poput boje kože, postavlja se pitanje kako u ovakvim slučajevima izbjeći još veću nepravdu prema određenim društvenim skupinama, prvenstveno onima nad kojima već postoji društvena stigma.

Promjenjiva stopa tačnosti
Nedavni izvještaj Centra za etiku podataka i inovacije (CDEI), nezavisnog odbora koji je osnovala britanska vlada, pruža objašnjenje brojnih aspekata tehnologije za prepoznavanje lica: kako tačno funkcioniše, koristi i rizike njene upotrebe te pravni i regulatorni okvir kojim je okružena tehnološka sfera u toj zemlji. A da je tema pristrasnosti sistema za prepoznavanje lica izazvala pažnju britanske vlade, govori i činjenica da i ovaj izvještaj skreće pažnju na promjenjivu stopu tačnosti sistema koja zavisi od etničke pripadnosti, spola i starosti, sa često lošijim performansama kada je riječ o tamnoputim ljudima i Azijatima, stvarajući tako dodatne prepreke za nedovoljno zastupljene grupe koje pristupaju ključnim uslugama koje država nudi.

Prema riječima Miriam Vogel, jasno je da vještačka inteligencija kakvu danas poznajemo i koristimo može održati, pa čak i uvećati nesvjesnu pristrasnost i to zahvaljujući tome što se prikupljeni podaci koje koriste zakonodavne snage, a koji ciljaju na ljude druge boje kože, koriste kao statistički podaci prilikom stvaranja AI sistema i kao takvi doprinose širenju pristrasnosti čak i kroz današnju tehnologiju.

Potencijalno rješenje problema
Međutim, i za ovaj problem postoji rješenje, a ono se svodi na uvođenje raznolikosti ideja i iskustava prilikom stvaranja AI-ja. Ali kao što se dosad pokazalo, to i nije lako uraditi. Uprkos dugogodišnjim obećanjima onih koji rade u IT sektoru na mnogo složenijim stvarima od uklanjanja na predrasudama stvorenih algoritama da će poraditi na povećanju raznolikosti, posebno kada je riječ o spolu i rasnoj pripadnosti, to se ipak nije desilo. Naime, nedavno objavljeni izvještaji pokazuju da je u Googleu i Microsoftu broj zaposlenika tamnije boje kože već pet godina i dalje skoro isti, odnosno da nije porastao čak ni za jedan cijeli procenat. Udio tamnoputih radnika u Appleu, prema posljednjim izvještajima, nije se do danas maknuo s mjesta od početnih 6%. Zanimljivo je spomenuti da nabrojane kompanije objavljuju demografske izvještaje o tehničkoj radnoj snazi, dok neke, kao što je Amazon, ne rade čak ni to.

Vogel smatra da bi, ukoliko se cijela situacija želi popraviti, etika obavezno trebala biti dio informatičkog obrazovanja, ali i zapošljavanja u okviru IT-a. Isto tako, AI timovi bi trebali biti obučeni i upoznati s antidiskriminacijskim zakonima i implicitnoj pristrasnosti, a pri tome bi se stalno trebalo naglašavati kakve sve negativne posljedice mogu proisteći iz zloupotrebe ovih stavki te kakav negativan utjecaj mogu imati na ljude. Kompanije bi morale poraditi na uključivanju različitih perspektiva prilikom kreiranja vlastite vještačke inteligencije, dok bi im vlada trebala biti partner tako što bi uspostavila jasna očekivanja i uputstva vezana za nastanak AI-ja.

Zakon o algoritamskoj odgovornosti
Prošle godine je u SAD-u predložen i zakon koji bi od korporacija zahtijevao da revidiraju svoje sisteme zasnovane na mašinskom učenju (poput onih namijenjenih prepoznavanju lica ili algoritama za ciljano reklamiranje) kada je u pitanju pristrasnost. Riječ je o Zakonu o algoritamskoj odgovornosti (Algorithmic Accountability Act). Inače, podržalo ga je nekoliko američkih senatora i, ukoliko bude odobren, tražio bi od Savezne trgovinske komisije da kreira pravila za procjenu “veoma osjetljivih” automatiziranih sistema. U tom slučaju, kompanije bi morale procijeniti jesu li algoritmi koji pokreću ove sisteme pristrasni ili diskriminirajući, kao i da li predstavljaju rizik za privatnost ili sigurnost potrošača. Zakon o algoritamskoj odgovornosti zapravo je usmjeren na velike kompanije koje imaju pristup ogromnoj količini podataka. Primjenjivao bi se na kompanije koje godišnje zarade više od pedeset miliona dolara, koje posjeduju informacije o najmanje milion ljudi ili uređaja ili koje primarno djeluju kao posredničke kompanije koje kupuju i prodaju podatke potrošača. Ove godine u aprilu američka Savezna trgovinska komisija izdala je i vodič u kojem kompanije drži odgovornim za razumijevanje podataka koji leže u samoj osnovi AI-ja, kao i za njihove implikacije, te za pružanje transparentnih i objašnjivih ishoda potrošačima.

Ron Wyden, jedan od senatora koji je podržao spomenuti zakon, dao je sljedeću izjavu: “Računari su u sve većoj mjeri uključeni u proces donošenja najvažnijih odluka koje utječu na život Amerikanaca – bilo da je to odluka ko može ili ne može kupiti kuću, zaposliti se ili čak ko će otići u zatvor. Ali umjesto da eliminišu pristrasnost, ovi algoritmi prečesto ovise o pristrasnim pretpostavkama ili podacima koji, zapravo, mogu pojačati diskriminaciju protiv žena i tamnoputih ljudi.”

Pristrasnost u AI algoritmima postala je problem posebno kada je riječ o softveru za prepoznavanje lica. U Velikoj Britaniji su brojni sudski slučajevi dali zeleno svjetlo za legitimnu upotrebu ovog tipa tehnologije u svrhu borbe protiv kriminala, tako da je njihova policija već započela s tom praksom počevši od ove godine. Međutim, bitno je napomenuti da je u nezavisnom izvještaju Etičke komisije londonske policije navedeno da bi se ova tehnologija trebala koristiti samo ukoliko bi se pokazalo da neće generisati rodnu ili rasnu pristrasnost u policijskim operacijama.

Protivljenje IBM-a
U pismu upućenom Američkom kongresu u junu ove godine izvršni direktor IBM-a Arvind Krishna rekao je da se njihova kompanija čvrsto protivi upotrebi bilo koje tehnologije, uključujući tu i onu za prepoznavanje lica koju nude drugi dobavljači, za masovni nadzor, rasno profiliranje, kršenje osnovnih ljudskih prava i sloboda ili za bilo koju svrhu koja nije u skladu s vrijednostima kompanije i principima povjerenja i transparentnosti. “Vjerujemo da je sada vrijeme da započnemo nacionalni dijalog o tome trebaju li i kako tehnologiju za prepoznavanje lica koristiti domaće agencije za provođenje zakona”, rekao je Krishna. U pismu dalje stoji da dobavljači ove tehnologije, kao i korisnici, imaju zajedničku odgovornost da se AI obavezno testira na potencijalnu pristrasnost i to posebno ukoliko se koristi u provođenju zakona te da se takvo testiranje revidira i da se o njemu izvještava. “Nacionalna politika također treba poticati i unaprijediti upotrebu tehnologije koja bi policiji donijela veću transparentnost i odgovornost, kao što su nosive kamere ili moderne tehnike analize podataka”, navodi Krishna.

Da ironija bude veća, IBM je upao u probleme pokušavajući istraživačima osigurati veću raznolikost u svojim setovima podataka namijenjenim prepoznavanju lica. Naime, kompanija se našla na meti kritika zbog upotrebe jednog miliona slika dobijenih s Flickra (platforma za razmjenu fotografija) do kojih su došli bez pristanka osoba koje su se nalazile na fotografijama. Fotografije su bile dio skupa podataka koji nosi naziv Diversity in Faces, a same fotografije su bile kodirane kako bi opisale fizičke osobine subjekata kao što su, između ostalog, geometrija lica, ton kože i procijenjena dob i spol.

Ovo nije jedini takav slučaj. Dvoje građana Illinoisa podnijeli su tužbe protiv Amazona, Alphabeta (Googleova matična kompanija) i Microsofta navodeći da su njihove slike pribavljene bez njihovog pristanka te da je to u suprotnosti sa državnim statutom o očuvanju privatnosti biometrijskih podataka.

Zabrinjavajući trend
Dosta podataka koji su u novije vrijeme izašli u javnost ukazuje na zabrinjavajući trend da AI i algoritmi za prepoznavanje lica mogu biti predmet nesvjesnih pristrasnosti u pogledu rasne i etničke pripadnosti. Istraživači s MIT-a i Univerziteta Stanford otkrili su da su tri komercijalna programa vodećih tehnoloških kompanija za analizu lica pokazala pristrasnost prema tipu kože i spolu. I dok postotak grešaka u određivanju spola muškaraca svijetle puti ni u jednom slučaju nije bio veći od 0,8 posto, stope pogrešaka porasle su na više od 34 posto kod žena tamnije puti.

Najnoviji od nekoliko testova programa za prepoznavanje lica objavio je Nacionalni institut za standarde i tehnologiju u SAD-u u decembru prošle godine. Testirajući gotovo 200 algoritama za prepoznavanje lica od gotovo stotinu developera, utvrđeno je da su lažni pozitivni rezultati – koji imaju mnogo veće razlike nego lažni negativni rezultati – bili najviši među afroameričkom, azijskom i američkom indijskom populacijom. NIST je također preporučio operaterima da istražuju karakteristike algoritama koje koriste tako što će ih redovno testirati, jer je utvrđena velika razlika u tačnosti različitih algoritama. Mnogi smatraju da jedini način da se situacija popravi na ovom polju jeste da se zakonodavnim putem reguliše upotreba ovog softvera, jer mnogi stručnjaci misle da nije dovoljno samo to da developeri ubuduće pripaze na pristrasnost prilikom kreiranja algoritama.

Ubrzan rast upotrebe vještačke inteligencije
Ljudi vjerovatno nisu ni svjesni u kolikoj mjeri se posljednjih godina povećala upotreba vještačke inteligencije u svijetu. Prema podacima koje iznosi vodeća istraživačko-savjetodavna kompanija Gartner, broj preduzeća koja koriste AI porastao je za čak 270% od 2015. do 2019. godine. Prema podacima kompanije za istraživanje tržišta Omdia Tractica, očekuje se da će vrijednost tržišta vještačke inteligencije porasti sa 9,5 milijardi dolara u 2018. na 118,6 milijardi do 2025. Zanimljiv je i Gallupov podatak da je još 2017. godine 85% Amerikanaca koristilo AI u nekom obliku.

Novi pravilnik o upotrebi dronova u Bosni i Hercegovini

7 Oktobra, 2020

Ukoliko posjedujete ili planirate nabaviti dron, nedavno objavljeni Pravilnik o izvođenju letačkih operacija u BiH vjerovatno vam je zapao za oko zbog pojedinih odredbi koje bi se mogle okarakterisati kao prestroge. U ovom tekstu pišemo detaljnije o pomalo kontroverznim stavkama pravilnika, koje smo usporedili i s propisima u pojedinim zemljama Evropske unije
Piše: Senad Matić Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Zamislite sljedeću situaciju: odmarate se na kauču navečer nakon posla i uživate u omiljenoj seriji. Krajičkom oka vidite kako se nešto crvenkasto i zelenkasto pomjera napolju, pored vašeg prozora. Ustajete da pogledate o čemu je riječ i na svoje zaprepaštenje otkrivate da se nalazite licem u lice s nečijim, kamerom opremljenim dronom, koji lebdi dva metra od vašeg prozora. Panično navlačite zavjese, nadajući se da vas nije stigao snimiti dok se izležavate u potkošulji. Ovakvi scenariji su češći nego što biste mogli pomisliti te postaju sve veći problem s povećanom dostupnošću dronova običnim ljudima. Upravo zbog toga su zemlje s većom urbanizovanom površinom donijele različite zakone i regulative za upotrebu dronova, od kojih su neke i prilično stroge. Štaviše, pojedine zemlje potpuno su zabranile civilnu upotrebu dronova, mada to često ima veze s autoritarnim režimima i sprečavanjem “špijuniranja” u osjetljivim područjima.

Početak primjene
Iz tog razloga je i Bosna i Hercegovina nedavno dobila prvi Pravilnik o uvjetima za izvođenje letačkih operacija dronovima, koji se primjenjuje od 25. septembra. Pravilnik pokriva opće, tehničke i operativne zahtjeve za operatere dronova radi izvođenja letačkih operacija, a tipovi operacija koje reguliše su nekomercijalne operacije, komercijalne operacije i izvođenje radova iz zraka. Ono što će najviše zanimati prosječne vlasnike dronova u Bosni i Hercegovini su nekomercijalne i komercijalne operacije, u koje spadaju rekreativno korištenje dronova, kao i snimanje videospotova i događaja. Treća kategorija – izvođenje radova iz zraka – obuhvata istraživačke letove, termovizijsko snimanje i slične aktivnosti za vlastite potrebe ili naknadu. Pravilnikom je načelno propisano da dron treba registrovati, uplatiti policu osiguranja za njega te da operater mora poznavati zrakoplovne propise, za što mora položiti poseban ispit. Također, nekomercijalno letenje je dozvoljeno samo po danu, na visini do samo 30 metara, a efektivno je zabranjeno u gradskim zonama ukoliko je dron teži od 248 grama.

Za pravilnikom postoji potreba
Prije pet godina u vijesti je dospio incident u Hrvatskoj kada je dron s kamerom kružio iznad porodičnih kuća na čijim terasama su se nalazila i djeca, natjeravši ljude da ih sklone u kuće. Prije je upotreba dronova bila neregulisana, tako da u slučaju ovakvog vida uznemiravanja niko nije znao šta činiti i kako ga spriječiti. Osim zaštite privatnosti, pravilnicima se postiže i očuvanje sigurnosti ljudi i imovine na tlu, jer u slučaju pada drona ili nestručnog upravljanja njime može doći do ranjavanja ljudi i oštećivanja objekata, automobila itd. Također, pravilnicima se štiti i kontrolisani zračni prostor od slučajnih i namjernih upada koji mogu ugroziti druge vrste zrakoplova te ometati civilne i vojne operacije. Stoga je i u Bosni i Hercegovini bilo neophodno uvesti pravilnik o upotrebi dronova. “Značaj ovog pravilnika je u tome da se njim reguliše upotreba dronova u vazdušnom prostoru BiH s obzirom na to da ga ove letjelice dijele s tzv. tradicionalnom avijacijom, odnosno vazduhoplovima s posadom (i putnicima), kao i da zaštiti treća lica na zemlji i njihovu imovinu od povreda, oštećenja, ugrožavanja bezbjednosti, privatnosti i sl.”, objašnjava za naš magazin Aleksandar Lalović, stručni saradnik za odnose s javnošću u Direkciji za civilno vazduhoplovstvo BiH. “Odredbe ovog pravilnika primjenjuju se na dronove čija je maksimalna masa pri polijetanju između 249 grama i 25 kg, a ne primjenjuju na dronove koji se koriste za potrebe državnih organa (vojska, policija, služba traganja i spašavanja, carina, bezbjednosno-obavještajne službe i slično), osim u dijelu upisa drona u evidenciju BHDCA-e”, kaže on.

Pojedine odredbe prestroge?
Međutim, nakon što je pravilnik objavljen u Službenom glasniku BiH, među vlasnicima tih bespilotnih letjelica pojavile su se kritike da je previše strog te da se u njemu nalaze određeni zahtjevi kojih uglavnom nema u pravilnicima drugih zemalja. Jedan od najspornijih je potreba da operater drona položi ispit, čime će dobiti potvrdu o poznavanju zrakoplovnih propisa. Naime, dok se u nekim drugim zemljama potvrda o poznavanju zrakoplovnih propisa traži za upravljanje nešto većim dronovima i u rizičnijim uslovima, u Bosni i Hercegovini se taj zahtjev odnosi na vlasnike i onih manjih, koji imaju masu od 249 grama do 1 kg, a koji se koriste za sve komercijalne operacije.

Kako ne bi bilo zabune oko ovoga, Lalović naglašava da su operateri dronova koji spadaju u kategoriju čija je težina između 249 grama i 1 kg, a koji izvode nekomercijalne operacije, izuzeti od polaganja testa provjere poznavanja vazduhoplovnih propisa. “Cilj i svrha polaganja ispita iz poznavanja propisa iz civilnog vazduhoplovstva BiH za operatere drona je da se provjeri znanje operatera drona o propisima, uslovima i detaljima vezanim za vazdušni prostor kako bi se održao nivo bezbjednosti u vazdušnom prostoru te da se utiče na povećanje svijesti kod operatera dronova šta treba da preduzmu ukoliko lete u kontrolisanom vazdušnom prostoru, kome da se obrate za dodatna odobrenja koja mogu biti propisana za dio vazdušnog prostora, o zaštiti trećih lica i imovine, mjerama za smanjenje/ublažavanje rizika i sl.”, dodaje Lalović.

Detalji o tome kako će se ispit polagati i kolika će biti njegova cijena u trenutku pisanja teksta nisu bili dostupni na web-stranici Direkcije za civilno vazduhoplovstvo BiH, ali nam je kazano da će informacije o tome biti na vrijeme objavljene te da će operaterima dronova biti ostavljeno dovoljno vremena za pripremu.

Sporan i donji prag tolerancije?!
Kada je riječ o tome šta će ispitom biti obuhvaćeno, “Pravilnikom su definisani propisi iz oblasti civilnog vazduhoplovstva iz kojih će biti organizovane provjere znanja, a to su Zakon o vazduhoplovstvu BiH, Pravilnik o uslovima za izvođenje letačkih operacija dronom, Pravilnik o nadzoru u civilnom vazduhoplovstvu i Naredba o pravilima letenja vazduhoplova”, kaže Lalović i dodaje da se svi propisi nalaze na web-stranici Direkcije (www.bhdca.gov.ba). Drugi potencijalni problem za vlasnike dronova-hobiste u Bosni i Hercegovini je činjenica da je pravilnikom propisano da su tek dronovi maksimalne težine od 248 grama izuzeti od obaveze pridržavanja pravilnika. S druge strane, standardni prag težine u svijetu za dronove izuzete od pravila i registracije je 249 grama, zbog čega je kineska kompanija DJI napravila dron s kamerom koji je lakši od 250 grama, a sve kako bi hobisti mogli uživati u korištenju dronova bez potrebe za polaganjem testova i registracijom. Stoga smo pitali gospodina Lalovića zbog čega je taj prag u Bosni i Hercegovini postavljen na 248 grama.

“Ranije su u većini zemalja propisima obuhvaćeni dronovi čija je minimalna težina bila 250 grama iz razloga što su letjelice ispod te težine smatrane igračkama. Kako vam je poznato, jedan od najpoznatijih proizvođača dronova je na tržište plasirao dron koji je zbog svega jednog grama bio izuzet iz tadašnjih propisa. Zato je većina regulatora pristupila izmjeni svojih propisa, te su regulaciju ovih letjelica obuhvatili ili na osnovu težine (smanjili granicu težine) ili prema karakteristikama kamere (megapikseli i sl) ili samog drona (brzina, visina) bez obzira na težinu i na taj način obavezale operatere dronova da podliježu propisima”, kaže Lalović. “U skladu s tim, grupa stručnih lica BHDCA-e koja je radila na izradi ovog propisa utvrdila je da je jednostavnije i čitljivije da klasifikacija dronova bude urađena samo na osnovu težine. Prema tome, akcenat je stavljen na bezbjednost, zaštitu trećih lica, imovine, privatnosti i sl.”, dodaje on. Ovdje vrijedni napomenuti da je primarni razlog postavljanja praga težine regulisanih dronova na 250 grama bio taj što lakši dronovi pri padu ili udaru u druge objekte proizvode malu štetu. Pomjeranje praga regulisanja dronova za jedan gram kako bi se pravilnikom obuhvatio jedan popularni ultralaki model drona stoga može djelovati nepotrebno.

Ograničena upotreba u gradskim zonama
Još jedna diskutabilna stavka u pravilniku je zabrana nekomercijalnog i komercijalnog letenja “iznad ljudi, životinja, objekata, vozila, plovila, puteva, željezničkih pruga, vodenih puteva, dalekovoda na horizontalnoj udaljenosti manjoj od 30 metara”. Ovo pravilo djeluje kao efektivna zabrana korištenja drona u naseljenim područjima, gdje nije moguće ostvariti minimalnu horizontalnu udaljenost od 30 metara od objekata, ljudi, životinja i puteva, ali Lalović naglašava da to nije uvijek slučaj.
“BHDCA je u pravilniku navela uslove i ograničenja za kategorije operacija dronom koja se odnose na rastojanje, kako vertikalno tako i horizontalno, koje je neophodno prilikom izvođenja operacija. Ali, u članu 10. Pravilnika za izvođenje komercijalnih operacija dronom navedena su i moguća odstupanja, kao i procedure za dobijanje istih”, kaže on. Spomenuta odstupanja kažu da je moguće letjeti na horizontalnom rastojanju od 5 metara od ljudi, objekata i infrastrukture tamo gdje veće rastojanje nije moguće, ali samo na visini do 20 metara – i pri tome to odstupanje važi samo za komercijalnu upotrebu drona. Za sva druga odstupanja u komercijalnim operacijama potrebno je nabaviti posebno odobrenje Direkcije za civilno vazduhoplovstvo.

Isplati li se posjedovati dron iz hobija?
Postavlja se pitanje da li se sada u BiH uopće isplati posjedovati dronove radi hobija. Kao što smo prethodno spomenuli, dronovi težine 248 grama i lakši izuzeti su od pravila. “Ovaj pravilnik se odnosi na dronove čija je maksimalna težina neposredno prije polijetanja, zajedno s kamerom ili nekom drugom opremom, u rasponu od 249 grama do 25 kg. Stoga se ovaj pravilnik ne odnosi na dronove čija je težina 248 grama i manja sa ili bez dodatne opreme (kamere…)”, kaže Lalović. “Ali, i pored toga, BHDCA apeluje da se ovakve letjelice koriste po preporukama proizvođača, kao i pojedinim dijelovima ovog pravilnika i drugih propisa koji regulišu bezbjednost, privatnost i sl.”, dodaje on. Dronovi se danas upotrebljavaju u razne korisne svrhe, a jedna od najupečatljivijih je korištenje na tržištu nekretnina. Naime, snimkom iz drona agenti za nekretnine mogu potencijalnim kupcima pokazati generalno stanje nekretnine, stanje u okruženju, kao i susjedstvo. Pravilnik o dronovima u BiH otežava upotrebu u ove i slične svrhe.

Stanje u drugim zemljama
Građani Bosne i Hercegovine često nisu zadovoljni propisima i zakonima koji se donose, a sudeći po komentarima većeg broja vlasnika dronova po portalima, forumima i društvenim mrežama, ni sada nije mnogo drugačije. Kada su u pitanju dronovi, u Hrvatskoj su, naprimjer, propisi o njihovom korištenju dosta relaksiraniji te omogućavaju različite kreativne aktivnosti uz manje papirologije. Tako je polaganje ispita o poznavanju zrakoplovnih propisa potrebno samo za korištenje dronova teških 5 kg i više, a one lakše od 900 grama nije potrebno upisivati u evidenciju. Također, u Hrvatskoj letjelicama do 5 kg mogu upravljati i maloljetnici, što u Bosni i Hercegovini nije slučaj.

S druge strane, Francuska ima dosta stroge propise za operatere dronova – tamo je ispit potrebno položiti za komercijalno korištenje drona teškog 800 grama i više, a u Parizu je, recimo, potpuno zabranjena upotreba dronova, bez obzira na to da li se let obavlja iznad privatne imovine ili javnih površina. Slovenija, pak, zabranjuje slobodnu komercijalnu upotrebu dronova, tako da je svaki let potrebno najaviti 12 sati unaprijed, a registracija drona košta 90 eura i obnavlja se jednom godišnje. Lalović kaže da je Bosna i Hercegovina analizirala propise drugih zemalja prije nego što je donijela svoj pravilnik. “Većina zemalja je objavila nacionalne propise koji regulišu ovu oblast, a na osnovu preporuka i nacrta propisa od strane međunarodnih vazduhoplovnih institucija i organizacija (ICAO, EASA, EUROCONTROL, JARUS i sl.), te je isto postupila i BHDCA kao regulatorni organ u oblasti civilnog vazduhoplovsta u BiH. Takođe, BHDCA je analizirala i nacionalne propise drugih zemalja, koje opet imaju svoje specifičnosti, i izradila vlastiti propis”, objašnjava Lalović.

Radionice za operatere
Zanimalo nas je da li je nešto strožiji pravilnik možda donesen zbog određenih incidenata s dronovima, ali u Direkciji do sada nisu evidentirali događaje u kojima je dron ugrožavao sigurnost letenja na području Bosne i Hercegovine. S obzirom na sve prethodno rečeno, jasno je da se velika većina vlasnika dronova u toj zemlji, kao i oni koji ih tek planiraju nabaviti, moraju dobro informisati o svim stavkama pravilnika za njihovu upotrebu. Lalović poziva sve vlasnike i operatere dronova koji su obuhvaćeni ovim pravilnikom da prije svega izvrše upis svojih dronova u evidenciju. Za sve eventualne nedoumice ili pitanja mogu se obratiti Direkciji za civilno vazduhoplovstvo BiH. Također, BHDCA će u narednom periodu, u saradnji s operaterima dronova, a u skladu s epidemijskom situacijom u BiH, organizovati radionice u većim gradovima na kojima će operatere upoznati s primjenom i implementacijom Pravilnika.

U kojim su zemljama dronovi potpuno zabranjeni?
Ukoliko nekim slučajem planirate putovati po svijetu, snimati putovanja i razviti freelance karijeru na osnovu toga, vrijedi se informisati o tome gdje ni slučajno ne smijete ponijeti dron. Za početak, Kuba, Butan, Alžir, Maroko, Iran, Nikaragva, Senegal i Kuvajt su neke od zemalja u kojima je običnim ljudima korištenje drona potpuno zabranjeno i koje će ga zaplijeniti ukoliko ga pokušate unijeti u zemlju. Antarktik je također na listi regija u kojima su dronovi zabranjeni kako se ne bi uznemiravale životinje. Egipat, pak, dozvoljava njihovu upotrebu, ali stranci vrlo teško mogu doći do dozvole.

Napredna analitika za praćenje masovnih okupljanja

7 Oktobra, 2020

Metoda brojanja ljudi u masi tradicionalno se koristila u maloprodaji za registrovanje posjeta objektima i procjenu uspješnosti prodajnih kampanja. Njena se upotreba s vremenom proširila i ova se tehnologija danas koristi u više različitih segmenata, od proizvodnje i objekata za održavanje skupova do javnih prostora
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Pojavom potrebe za socijalnim distanciranjem zbog pandemije koronavirusa analitika za praćenje okupljanja pokazala je potencijal u nadziranju javnih površina. U zavisnosti od zahtjeva i okruženja, korisnicima je sada na raspolaganju više rješenja za praćenje okupljanja koja mogu osigurati da svaki vid primjene ove tehnologije donese maksimalne rezultate. Najnovija dostignuća u analitici za praćenje okupljanja povećavaju njenu tačnost i pouzdanost prvenstveno zahvaljujući dubokom učenju i Wi-Fi podacima. Kompanije za brojanje ljudi u većim grupama koriste čak i anonimne podatke koji se prikupljaju s uređaja povezanih s Wi-Fi mrežom. Ove metode korisnicima nude alternativu tradicionalnim modelima detekcije, regresije i praćenja nivoa zbijenosti ljudi u masi.

Povećanje preciznosti pomoću dubokog učenja
Mašinsko učenje je okosnica analitike za praćenje okupljanja. Ipak, kako vještačka inteligencija napreduje, duboko učenje je povećalo preciznost i pouzdanost brojanja ljudi u masi, što predstavlja značajan iskorak. Tom Hofer, voditelj proizvodnje u kompaniji Senstar, smatra da se uz danas dostupan hardver naprednih performansi ograničenja analitike za praćenje okupljanja obično svode na skupove podataka koji su dostupni za “obuku” novih sistema. Uključivanje mehanizama dubokog učenja (tj. konvolucijskih neuronskih mreža) i povećanje obima i kvaliteta podataka doprinijelo je jačanju preciznosti savremene analitike za praćenje okupljanja. Duboko učenje korisnicima omogućava primjenu velikih količina podataka i detaljno podešavanje analitike, a dostupno je i više skupova podataka za okupljanja s raznolikim brojem učesnika. “Mašinsko učenje koje se prilagođava skupovima podataka za obuku sistema može biti ograničeno u pogledu robusnosti, što otežava primjenu i zahtijeva od korisnika dodatne unose informacija. Algoritmi dubokog učenja koji su unaprijed ʻnaučeniʼ trebali bi omogućiti korisnicima da odaberu željeno okruženje i iskoriste ranije ʻnaučeneʼ skupove podataka za konkretne slučajeve primjene”, kaže Hofer. Izazov leži u ispunjavanju očekivanja koja se tiču ambijenta i veličine okupljanja. Međutim, primjena okvira za duboko učenje koji smanjuju potrebu za ljudskim unosom parametara pruža veće mogućnosti, dovodi do veće preciznosti, posebno kada se analitika primjenjuje na veće skupove s velikom zbijenošću učesnika.

Korištenje podataka s Wi-Fi mreža
Kompanije koje nude analitiku za praćenje okupljanja koriste i anonimne podatke s uređaja povezanih s Wi-Fi mrežom za brojanje ljudi u gužvi. Neki istraživači tvrde da brojanje ljudi pomoću Wi-Fi-ja nudi prednosti u odnosu na analitiku zasnovanu na videu. Naprimjer, upotreba Wi-Fi podataka otklanja probleme s osvjetljenjem, a u mračnijim okruženjima sa slabim osvjetljenjem analitika za praćenje okupljanja temeljena na videu može naići na poteškoće koje dovode do manje pouzdanosti podataka. Brojanje osoba pomoću podataka koje organizacijama i osoblju objekata nude Wi-Fi mreže može pomoći u upravljanju socijalnim distanciranjem, zaštiti klijenata i osoblja, kao i boljem razumijevanju vlastitih uloga.

“Primjena našeg rješenja je jednostavna i odvija se pomoću glavnih Wi-Fi pristupnih tačaka. Najveća prednost je u tome što organizacijama omogućava da budu proaktivne u upravljanju socijalnom distancom tako što će znati i moći smanjiti rizike prije nego što oni postanu problem”, kaže Chris Bruce, direktor kompanije GlobalReach Technology. Važno je napomenuti da ova metoda koristi mrežne podatke s Wi-Fi i nosivih uređaja povezanih na Wi-Fi mrežu. GlobalReach Technology procjenjuje da približno 80 posto pametnih telefona ima uključen Wi-Fi, a kako bi odgovorili na varijabilnost, Bruce navodi da objekti u kojima se okupljaju ljudi mogu definisati odgovarajuće pragove broja osoba, kao i sisteme upozoravanja u slučaju njihovog kršenja.

Upravljanje tokovima kretanja ljudi
Na kraju se sve svodi na konkretnu potrebu. Hoće li ljudi u određenoj zoni biti gusto zbijeni, postoje li u njoj Wi-Fi pristupne tačke itd. Iako ne postoji savršeno rješenje za svako okruženje ili jedinstvena metoda koja garantuje stopostotnu tačnost, odabir pravog rješenja može pomoći organizacijama da ispune očekivanja i zahtjeve. Socijalno distanciranje će sigurno potrajati još neko vrijeme, a analitika za praćenje okupljanja tu može biti koristan alat za lakše provođenje novih smjernica u raznim okruženjima.

Analitika za praćenje okupljanja može poslužiti i za dinamičke izmjene ruta i pravaca kretanja kako bi se održala socijalna distanca. “Da bi se izbjegli bliski kontakti i zagušenja u prodavnicama, menadžeri mogu iskoristiti jednosmjernu detekciju na bazi videoanalitike kako bi upozorili kupce i nadležno osoblje ukoliko se neko počne kretati u pogrešnom smjeru. Na taj način menadžeri trgovina mogu dobiti dragocjene informacije i statističke podatke o efikasnosti primjene ruta kretanja koje su odabrali za svoju trgovinu”, kaže Bjorn Skou Eilertsen, tehnički direktor Milestone Systemsa. Analitika za praćenje okupljanja dostupna je u brojnim formatima i kreće se u rasponu od rubnih uređaja do servera. Odabir najboljeg rješenja zavisi od konkretnog okruženja i potreba. Primjena sistema za praćenje okupljanja na rubnom uređaju ili serveru uveliko zavisi od vida primjene i pratećeg okruženja. Operateri moraju uzeti u obzir veličinu skupova i izlazne tačke te imati na umu da ne postoji univerzalan pristup za sve.

Ograničavanje popunjenosti i okupljanja
Analitika za praćenje okupljanja može se koristiti za ograničavanje popunjenosti i prekobrojnog okupljanja u konkretnom okruženju. Budući da kod socijalnog distanciranja ne smije biti izuzetaka, primjena analitike za praćenje okupljanja može biti ključan alat koji će osigurati poštivanje fizičkog distanciranja u svim situacijama. Analitika je najkorisnija kada se primjenjuje u cijelom objektu, s posebnim naglaskom na mjesta nastanka najvećih gužvi na kojima ljudi formiraju redove ili se okupljanju.

“Naša analitika i prateća upozorenja koja se aktiviraju ako se prekorači određeni prag broja ljudi mogu pomoći osoblju objekta da predvidi ili prepozna probleme poput stvaranja gužve, zbijanja ili formiranja redova koji ugrožavaju provođenje smjernica za socijalno distanciranje”, kaže Stuart Mills, izvršni direktor CrowdVisiona. Hofer skreće pažnju na primjenu sistema integrisane analitike za brojanje ljudi na ulazima i izlazima jer mogu pomoći u provedbi smjernica o socijalnom distanciranju. Iako se ovaj pristup direktno ne bavi fizičkim razdvajanjem pojedinaca, Hofer objašnjava da je jako korisno osigurati poštivanje ograničenja u pogledu popunjenosti zgrada ili prostorija.

Mjere za provedbu socijalnog distanciranja
Socijalno distanciranje i prateći propisi o njemu mogu se razlikovati prema okruženjima. Budući da vlasnici objekata sami najbolje poznaju svoje prostore, tako se razlikuju i konkretni slučajevi primjene sistema za praćenje. Bruce vjeruje da bi svaki objekat u kojem se okupljaju ljudi trebao postavljati vlastite pragove koji se tiču dozvoljenog broja učesnika. “Različite mjere koje objekti mogu poduzeti uključuju korištenje sistema slanja upozorenja u scenarijima koji se tiču transporta ljudi. U tom slučaju se poduzima zatvaranje stanice ili platforme kako bi se osiguralo da putnici i osoblje drže socijalnu distancu, kao i da u autobusima ili vagonima ne dođe do stvaranja gužvi. Ukoliko se kapaciteti popune, o tome se obavještava vozač”, kaže Bruce. Osim toga, vlasnici objekata građanima mogu ponuditi i vizuelnu kontrolnu ploču u vidu digitalnog ekrana, npr. u tržnim centrima, a isto se može izvesti i putem aplikacije na koju se korisnici mogu prijaviti. To bi građanima omogućilo da sami donose odluke o tome hoće li ući u konkretni prostor ili rutu za kretanje. Osim analitike za praćenje okupljanja i slanja pratećih upozorenja, tu su i rješenja s dodatnim opcijama poput GRT-ovog, koje menadžerima nudi mogućnost vođenja evidencije i praćenja ranijih dolazaka u njihove objekte. Na temelju ovih informacija, vlasnici objekata mogu lakše donositi operativne odluke koje se tiču prostornog planiranja. “Po potrebi, izvještaji se mogu koristiti kako bi se državnim tijelima pokazao stepen poštivanja socijalne distance u određenom objektu, kao i dokazala spremnost menadžmenta da poduzme konkretne korake”, kaže Bruce. Korištenje ovih informacija može pomoći u sprečavanju prinudnog zatvaranja objekata, što podrazumijeva visok stepen povjerenja ljudi koji su najviše pogođeni novonastalom situacijom, poput osoblja koje je na prvoj liniji (nastavnika, konobara, radnika u prodavnicama itd.). Postavljanje alata za praćenje okupljanja nadležnim institucijama služi kao dokaz da određeni objekat čini sve da zaštiti ljude u njemu.

Video i analitika na rubnim uređajima
Kada je riječ o troškovima, video je jedan od najefikasnijih načina primjene ove vrste analitike jer može iskoristiti postojeću nadzornu infrastrukturu. Primjena kamera omogućava osoblju objekta i da vizuelno identificira pojedince u masi, ako je to potrebno. Hofer navodi da bi druga rješenja mogla ponuditi veću preciznost od videa, naprimjer senzori dubine i 3D skupovi podataka LiDAR sistema (laserski radar). Ipak, ovi pristupi zahtijevaju veliku računarsku snagu i kao takvi bi povlačili znatno veće troškove nabavke opreme i održavanja. Jedan od pristupa koji nudi ravnotežu između troškova i potrebne hardverske snage je primjena rubnih uređaja s grafičkim procesorima. “Rubni uređaji s grafičkim procesorima oslobađaju mrežne i serverske resurse jer prebacuju obradu izvan serverskih soba i pri tome mogu raditi sa svim kamerama. To je ključni faktor u smanjenju ukupnih troškova”, kaže Hofer.

Podrška za sisteme na rubnom uređaju i serverima
Dobavljači analitičkih sistema za praćenje okupljanja primjenjuju svoja rješenja na različite načine, uključujući i tradicionalne lokalne implementacije i instalacije na rubnom uređaju i serverima. Ustvari, kako bi se analitika za praćenje okupljanja mogla primjenjivati na više lokacija, moraju se koristiti i uređaji za internet stvari (IoT) i računarstvo u oblaku. Osnovni program za detekciju koji nudi CrowdVision može se instalirati na rubni uređaj koji se nalazi uz kameru ili na namjenskom serveru u sklopu korisnikove IT infrastrukture. Prednost ovog uređaja je u tome što odmah analizira video i pretvara ga u podatke, koji se nakon toga prenose u oblak. “CrowdVision podržava instalaciju sistema na rubnom uređaju i u oblaku i lokalnu primjenu, u zavisnosti od želja klijenata. Obje metode su jednako pouzdane i odabir odgovarajuće arhitekture obično zavisi od želja korisnika i dostupne informatičke infrastrukture”, objašnjava Mills. Eilertsen kaže da su prednosti primjene “najpogodnije” platforme u tome što se ona može prilagoditi mnogim situacijama, uštedjeti vrijeme i novac te olakšati rješavanje novih i budućih izazova.

Kao i za kod ostalog softvera, hardver je potreban kako bi se omogućilo pokretanje konkretne analitike. “Ovaj hardver može biti različit, u rasponu od rubnih jedinica, poput moćnih savremenih IoT uređaja, do lokalnih sistema ili rješenja u oblaku. Otvorene platforme nude skalabilnost i mogućnost prilagođavanja većini situacija na osnovu kvalitetnih partnerstava s proizvođačima hardvera kao što su Intel, Dell i Aopen te dobavljačima tehnologija u oblaku kakav je AWS”, kaže on. U tom kontekstu, Hofer smatra da oba pristupa mogu biti efikasna ako posjedujete metodu objedinjavanja metapodataka iz više senzora. Izazovi u vezi s primjenom analitike za praćenje okupljanja su različiti, od pitanja dostupne procesorske snage do stepena pouzdanosti i zaštite privatnosti. Ipak, sve se može riješiti pomoću odgovarajućeg rješenja. Kod instalacije sistema od ključne je važnosti pristupiti ovom procesu na odgovoran i pouzdan način. Jedno ne možete postići bez drugog.

Pouzdanost, procesorska snaga i fleksibilnost
Za uspješnu primjenu rješenja za praćenje masovnih okupljanja pouzdanost je od posebne važnosti. Bez nje sama instalacija gubi svrhu. Zahvaljujući dubokom učenju i drugim tehnikama, postignut je napredak na planu algoritama koji pomažu u povećanju preciznosti i pouzdanosti. Ipak, jedan od najvećih izazova primjene analitike za praćenje okupljanja je procesorska snaga i prikladnost analitike u konkretnom okruženju u kojem se primjenjuje. “Da bi se zadovoljili zahtjevi za procesorskom snagom, može se koristiti i grafički procesor na serveru, ali bolji pristup je korištenje integrisane platforme s unaprijed ʻobučenimʼ i prilagođenim skupovima podataka”, smatra Hofer. Alati za analitiku za praćenje masovnih okupljanja moraju biti i dovoljno fleksibilni da krajnjim korisnicima omoguće postavljanje ograničenja za svako okruženje, i to na nivoima koje oni smatraju adekvatnim za njihov prostor, objašnjava Bruce.

Zaštita privatnosti
Kao i kod svake analitike koja se koristi u javnom prostoru, zaštita privatnosti je važan faktor. Korištenje softvera za prepoznavanje lica u državnim organizacijama danas je zabranjeno na nekoliko lokacija u SAD-u. Ove godine Evropska komisija je razmatrala zabranu korištenja prepoznavanja lica na javnim površinama u narednih pet godina, s tim da se od toga kasnije odustalo. “Danas pandemija koronavirusa ubrzava primjenu digitalnih tehnologija na radnom mjestu, u kući i u okviru naših društvenih interakcija. To nosi nove mogućnosti, ali i rizike i izazove na globalnom nivou. Treba slaviti inovacije u tehnologiji, ali moramo odgovorno držati i do naše uloge u razvoju novih tehnologija”, kaže Eilertsen. Budući da praćenje masovnih okupljanja podrazumijeva identifikaciju broja ljudi u određenom prostoru, javlja se i zabrinutost zbog zaštite ličnih podataka. Mills navodi kako je veoma važno ponuditi tačne podatke u stvarnom vremenu i, paralelno s tim, onemogućiti pojedinačnu identifikaciju osoba koje se nađu u vidnom polju. “Rješenje koje nudi CrowdVision može otkrivati ljude u javnim prostorima pomoću kamera koje služe kao senzori. One se postavljaju direktno iznad ljudi, tako da se lica ili pojedinačni atributi ne mogu vidjeti, a isto je moguće postići postavljanjem senzora laserskog radara (LiDAR) koji prepoznaju ljudski oblik, ali ne i lične karakteristike”, kaže on.

U GlobalReachu smatraju da je svrha njihovog softvera da objektima ponudi kontrolu nad definisanjem vlastitih pragova za okupljanja, uz paralelno korištenje anonimnih podataka prikupljenih pomoću Wi-Fi mreža. Istovremeno, osoblje objekta mora imati pristup obavještenjima i informacijama, koje će im omogućiti da poduzmu proaktivne korake za upravljanje velikim grupama ljudi. “Oni mogu objaviti informacije ili ih javno prikazati na digitalnom ekranu kako bi se ljudima omogućilo da sami poduzmu preventivne korake. Ovakav anonimni pristup štiti privatnost pojedinaca, a osoblju objekta daje informacije potrebne za upravljanje velikim grupama ljudi”, kaže Bruce. Analitika za praćenje masovnih okupljanja nastavit će napredovati kako algoritmi dubokog učenja postaju napredniji, a kreatori pratećih rješenja rade na inovacijama. Do toga nije moglo doći u bolje vrijeme. Kako svi pratimo situaciju u vezi s pandemijom i njenim dugoročnim posljedicama po interakciju među ljudima, bit će sve više slučajeva u kojim analitika za praćenje masovnih okupljanja može igrati važnu ulogu.

Sigurna rješenja za lakše upravljanje voznim parkom

7 Oktobra, 2020

Ako nas je COVID-19 naučio išta, to je lekcija o važnosti tehnologije. Ona igra ključnu ulogu u ublažavanju posljedica pandemije jer omogućava da ljudi ostanu povezani, a kompanije nastave s radom. Zato donosimo pregled promjena koje je COVID-19 donio na tržište rješenja za upravljanje voznim parkom i kako se ta rješenja mogu iskoristiti u transportu osnovnih proizvoda
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Logistika je segment koji se ne smije zanemariti za vrijeme pandemije jer igra važnu ulogu u borbi da ljudi širom svijeta imaju pristup hrani i lijekovima. U teškim situacijama tehnologija spašava stvar. Izbijanjem pandemije novog koronavirusa povećana je potreba za osnovnim artiklima. Hrana, lijekovi i medicinska oprema su važniji od bilo čega drugog. Ali strah od širenja pandemije naveo je mnoge zemlje da kontrolišu i ograničavaju kretanje ljudi i robe. Nova ograničenja pojačala su potrebu za strogim pridržavanjem sigurnosnih smjernica. Prema riječima Rica Bedarda, direktora kompanije Cetaris, prilikom transporta osnovnih artikala ključnu ulogu igra šest faktora koje je potrebno razmotriti.

Sigurnost i čistoća
Pravilna higijena i dezinfekcija su najvažnije mjere u borbi protiv koronavirusa. Bedard preporučuje uvođenje dodatnih mjera čišćenja i distanciranja u sve osnovne operacije. Tu spada i olakšan pristup sanitarnim sredstvima na bazi alkohola i ličnoj zaštitnoj opremi, uz obavezu da svi zaposleni održavaju distancu od dva metra. Vozni parkovi trebali bi utvrditi pravilan ritam organizacije poslova dezinfekcije vozila prije servisa, utovara i istovara, a svakodnevna kontrola voznog parka može osigurati i redovnu primjenu ove prakse. Rješenja za upravljanje voznim parkom često uključuju mobilne obrasce za kontrolu kojim menadžeri mogu dodati posebne predloške ili pitanja o koracima koji se tiču oboljenja COVID-19. Neki pružaoci rješenja za upravljanje voznim parkom već nude i posebne obrasce ove namjene nakon izbijanja pandemije.

Automatizacija i mobilnost
Većina transportnih kompanija prešla je s tradicionalnih metoda vođenja evidencije na moderne. Za one koje nisu ovo je odlična prilika za to. Rješenja za upravljanje voznim parkom omogućavaju kompanijama da u najvećoj mogućoj mjeri izbjegavaju direktne kontakte, dok zaposleni imaju mogućnost rada od kuće. “Organizacija koja može raditi bez papirologije nikada nije bila bitnija za vozne parkove nego danas. Tako se smanjuje broj dodirnih tačaka u vidu papira, a određeni dio radne snage može raditi i na daljinu”, objašnjava Bedard.

Sigurnost hrane
Specifični su zahtjevi zaštite kvarljivih artikala. Menadžeri voznog parka moraju osigurati odgovarajuću sanitarnu zaštitu između utovara i obavljati kontrole kako bi se osigurala ispravna temperatura za osjetljivu robu. Sa sistemom upravljanja voznim parkom koji je uvezan putem oblaka menadžeri na bilo kojem nivou mogu pratiti primjenu ovih smjernica. Potrošači širom svijeta sada su zabrinuti zbog kvaliteta hrane koju jedu, a kompanije mogu preživjeti pandemiju samo ako im to mogu garantovati.

Predvidivost, pouzdanost i neprekidnost rada
Ovi faktori oduvijek su bili u centru pažnje upravljanja voznim parkom. Međutim, u vrijeme kada vozila prevoze kritične zalihe, kao što su lična zaštitna oprema, lijekovi i hrana, ulozi su još i veći. “Posljedice privremenih prekida rada mogu biti nesagledive. Prema istraživanju koje smo proveli, mnoge transportne kompanije prijavile su smanjenu raspoloživost radnika, što znači da su planiranje ruta, koordinacija vozača, neprekidnost rada i radni sati vozila postali važniji nego ikad”, kaže Bedard.

Upravljanje rutama
Kako države uvode karantin, kretanje postaje problematično. To znači da bi vozači trebali znati kojom rutom mogu ići i da li u određenim područjima postoje ograničenja. Rješenja za upravljanje voznim parkom omogućavaju im da to lakše rade te da što prije dobiju tačne informacije. “Mnogi vozni parkovi prijavljuju kašnjenja zbog uvođenja karantina u određenim zonama, državama ili općinama. Planiranje i optimizacija ruta od presudnog su značaja. U slučaju kvara potražite najbliži otvoreni objekat za popravku”, kaže Bedard.

Optimizacija troškova
Na kraju, treba se pozabaviti i finansijskim posljedicama tekuće pandemije. Dugotrajna recesija je neizbježna. To znači da kompanije moraju razmotriti stroge mjere štednje. I ovdje rješenja za upravljanje voznim parkom mogu biti od pomoći.
“Mnogi vozni parkovi prijavljuju pad prodaje. Ovo je ključno vrijeme da se iskoriste alati za produktivnost koji pomažu u optimizaciji radnog vremena koje se troši na održavanje, većoj dostupnosti vozača i smanjenju zastoja u radu”, rekao je Bedard.

Kako odabrati najbolje rješenje?
Terrence Wang, direktor marketinga u kompaniji FreightPath, ističe da glavna razlika između upravljanja standardnim voznim parkom i upravljanja vozilima za prijevoz osnovnih artikala leži u pratećem riziku. Iako je korištena tehnologija vrlo slična, kod prijevoza osnovnih artikala postoje kraći rokovi i roba se mora isporučiti na vrijeme. Najbolji rezultati se postižu ako unaprijed znate gdje početi s potragom. Tehnološka dostignuća navela su mnoge kompanije da uđu na tržište rješenja za upravljanje voznim parkom. Na taj način se poboljšava položaj kupaca, jer je konkurencija uvijek poželjna, a i kombinacija zdrave konkurencije i pristupačne tehnologije pomaže industriji. Ali, postupak odabira pravog rješenja time postaje još zahtjevniji.
Kako da saznate koje je pravo rješenje za vas?

Ključne funkcije
Idealno rješenje za upravljanje voznim parkom trebalo bi poboljšati performanse vaših vozila, uz omogućavanje praćenja i održavanja i fokusa na ekonomičnosti. Ovakvo rješenje mora poboljšati sigurnost osoblja, vozila i robe koja se prevozi. Općenito govoreći, funkcije ovog tipa obuhvataju šest glavnih kategorija kao što su: praćenje lokacija i slanje upozorenja, smanjenje troškova povezanih sa životnim ciklusom vozila, optimizacija potrošnje goriva i integrisani sistem za upravljanje ovim segmentom, pojednostavljeni i olakšani postupak zamjene i utvrđivanja budžeta za vozila, interfejs koji je prilagodljiv za podršku radnim tokovima te podrška ispunjenju regulatornih zahtjeva.

Zahtjevi koji se tiču borbe protiv pandemije
Kada je u pitanju integracija s transportom, Bedard dodaje da tu ključnu ulogu igraju sistemi održavanja voznog parka i upravljanja imovinom preduzeća (EAM), kao i kompjuterizirani sistemi upravljanja održavanjem (CMMS). Oni omogućavaju da obavještavate interne aktere o predstojećim regulatornim kontrolama, prediktivnom održavanju i drugim intervencijama potrebnim za održavanje vozila u skladu s propisima. “Za vrijeme pandemije važno je osigurati da osnovni proizvodi koji idu kroz lanac opskrbe, roba, vozila, prikolice i dr. budu pravilno održavani prije nego što dođe do samog utovara. Ako se pokvare vozila za prijevoz tereta, moramo se angažirati kako bismo otklonili problem. Isto tako, treba uzeti u obzir i radne sate u vožnji (HOS) i usklađenost s pratećim propisima. U protivnom se lako izgubi kontrola, što negativno utječe na cijeli lanac opskrbe”, kaže Bedard.

Ništa nije nepromjenjivo
Wang naglašava da dodatni faktori koji se moraju razmotriti uveliko zavise od prirode poslovanja samog kupca. “Najvažnije je uzeti u obzir veličinu kompanije. Potrebe velikog kupca, odnosno nekoga ko ima oko 3.000 do 4.000 pošiljki mjesečno, veoma su različite od onih koji mjesečno obave između 50 i 100 pošiljki. Manjim firmama treba ponuditi mogućnosti da se posao uradi ručno i brzo. Ali, za veće klijente prilagodljivost, integracija i automatizacija postaju najvažniji faktori”, kaže on.

U osnovi, riječ je o skaliranju. Najprije je potrebno izbalansirati ekonomičnost i jednostavnost upotrebe, a nakon toga postići ravnotežu između fleksibilnosti i automatizacije. “Drugi aspekt koji morate uzeti u obzir jeste činjenica da su informacije koje dobijate kolaborativne. Prikupljanje podataka o vidljivosti tereta i njihova distribucija manje su korisni ako ih ne možete podijeliti sa svim akterima i klijentima. Stoga morate provjeriti je li vaš softver kolaborativan i nudi li jednostavne mogućnosti dijeljenja, praćenja, kontrole vidljivosti narudžbe itd.”, objašnjava Wang. Praćenje stanja na terenu uključuje upotrebu kamera. Vidljivost tereta je važan faktor koji treba uzeti u obzir prilikom nabavke rješenja. Osim lokacijskih senzora, tu su i kamere i senzori za udarce koji prate sigurnost i stabilnost tereta. Vrsta prevožene robe određuje i tip senzora koji se koriste. Naprimjer, za farmaceutske proizvode i kvarljivu hranu moraju se utvrditi jedinstveni temperaturni pragovi koje senzori moraju pratiti. S druge strane, prijevozniku koji transportuje zaštitne maske tako sofisticirani senzori uopće nisu potrebni.

Rješenje je dobro koliko i način korištenja
Kupovinom željenog rješenja za upravljanje voznim parkom obavili ste tek pola posla. Kako biste iskoristili sve prednosti sistema, morate obratiti pažnju na njegovu ispravnu instalaciju direktno preko dobavljača ili uz korištenje usluga nezavisnih integratora.
Bedard objašnjava da bi se najprije trebalo ustanoviti koje ciljeve i ključne etape želite ostvariti pomoću novog rješenja. Stavite ih na papir i provjerite postoji li opća usklađenost između vašeg tima i poslovnih ciljeva na najvišem nivou same organizacije.
“Obavezno prikupljajte tzv. čiste podatke. Teško je popraviti štetu na sistemu koji radi s podacima lošeg kvaliteta. Ako je potrebno, posavjetujte se i s trećom stranom kako biste razumjeli kako se vaši podaci mogu očistiti prije nego što započnete bilo kakvu implementaciju”, nastavlja Bedard. Trebali biste kvalitetno razumjeti i koji su sistemi ključni za vašu misiju i odrediti način na koji možete integrisati sisteme za razmjenu podataka s vašim operativnim softverom. Ustanovite gdje treba slati podatke kako bi se postigla efikasnost u stvarnom vremenu ili osiguralo ažuriranje informacija koje će se odvijati približno onom u stvarnom vremenu. Imajte na umu da ćete morati kreirati efikasne tokove kretanja tereta od pošiljaoca do destinacije.

Izvlačenje maksimuma
Svi akteri i klijenti moraju biti uključeni u procese kako bi se iz sistema izvukle najbolje performanse. Prije nego što krenete s instalacijom i postavljanjem rješenja, trebate jasno definisati koje probleme pokušavate riješiti pomoću njega. Ako vam je glavni cilj produženje vremena rada opreme, odabrani softver mora ponuditi upravljanje ovim segmentom, navodi se na blogu kompanije Cetaris. S druge strane, ako su sigurnost i pouzdanost od ključnog značaja za vas, i softver mora posjedovati naprednu funkcionalnost kako bi podržao ove zahtjeve. Imati jasnu sliku o željenim ciljevima ključno je za donošenje ispravnih odluka. Osim toga, morate imati jasnu ideju koji ćete sistem integrisati u softver za upravljanje voznim parkom. To uključuje sisteme za praćenje, vozila, telematiku itd. “Jednom kada vaš tim postavi ključne zahteve, veoma je važno utvrditi koji sistemi moraju biti povezani sa softverom kako bi se optimizirao protok podataka između svih potrebnih aplikacija. To uključuje i sama vozila, sisteme praćenja, telematiku, elektronske uređaje za prijavu vozača, računovodstveni softver i druge stavke”, objašnjava se na blogu. Bitno je i ustanoviti ko će sve koristiti kupljeno rješenje.

Očekivanja od rezultata
Wang kaže da je ponekad teško uvidjeti prednosti sistema u početku. Na rezultate će trebati pričekati najmanje sedam dana. Tu je i krivulja učenja u pogledu pravilne implementacije rješenja, ali jednom kada sve to prođete, počet ćete primjećivati veću vidljivost, ekonomičnost i mogućnosti upravljanja. U konačnici, rješenje je dobro u mjeri u kojoj su kvalitetni podaci koji se prikupljaju, kao i aktivnosti koje se poduzimaju u vezi s njima. Zato je potrebno osigurati besprijekorno integrisanje komponenti sa softverom koji će ponuditi što veći nivo kontrole s ciljem postizanja nesmetanog odvijanja ovih procesa. Možete maksimalno iskoristiti svoj sistem upravljanja voznim parkom ako pripremite adekvatan plan za probleme koje je potrebno riješiti i uradite procjenu aktera koji će biti uključeni, zajedno s planiranim komponentama.

Kako COVID-19 utječe na potražnju?
Tržište je prije pandemije bilježilo rast. No, kakva je situacija sada? COVID-19 je ostavio posljedice na industrije i tržišta širom svijeta. Ipak, za razliku od mnogih sektora za koje se očekuje pad, tržište sistema za upravljanje voznim parkom moglo bi, zapravo, zabilježiti povećanu potražnju. Kako navodi Fortune Business Insights, očekuje se da će tržište softvera za upravljanje voznim parkom do 2026. godine bilježiti snažan rast uz visoku godišnju stopu i generisati najveće prihode. To misle i eksperti u ovoj industriji. Wang objašnjava da je u posljednjih nekoliko godina potražnja brzo rasla, a COVID-19 ju je samo doveo do vrhunca. “Najednom su ljudi počeli shvatati da je zaista bitno znati gdje se nalazi teret koji prevozite. Sada je od ključne važnosti da roba stigne na destinaciju na vrijeme i više nema prostora za greške. Mislim da je COVID-19 djelovao kao faktor ubrzanja trenda koji je postojao odranije”, kaže Wang.

Kako rješenja mogu pomoći?
Kompanije za upravljanje voznim parkom nude više uvida u načine na koje njihova rješenja mogu biti od koristi kupcima tokom pandemije. Prema pisanju bloga kompanije Fleetio, svaki prekid rada je prilika da menadžeri voznog parka obave preventivne radove na održavanju, a prateća rješenja im pomažu u njihovom planiranju. “Upravljanje održavanjem vozila preko softvera u oblaku znači da menadžeri voznih parkova mogu kreirati podsjetnike za servise na bazi radnih intervala ili pređenih kilometara kako bi se osiguralo da se preventivni radovi na održavanju ne zanemare. Iako planiranje preventivnog održavanja maksimalno produžava vijek trajanja voznog parka, ono vam pomaže i da dugoročno izbjegnete nepotrebne troškove popravki”, navode u kompaniji Fleetio.

Ostale pogodnosti uključuju kontrolu primjene strogih higijenskih mjera na nivou voznog parka. Dodavanje posebno prilagođenih predložaka u mobilne obrasce za kontrolu omogućava menadžerima da izrade kontrolne liste za sve aktivnosti koje se poduzimaju na dezinfekciji i čišćenju vozila. I praćenje stanja zaliha dijelova je nešto o čemu se mora voditi računa. Praćenje stanja inventara vašeg voznog parka je neophodno u ovom vremenu. Praćenjem stanja zaliha možete izbjeći nestašice u ključnim trenucima i donijeti najbolje odluke u vezi s korištenjem i naručivanjem opreme prije nego što se potrebne komponente rasprodaju sedmicama ili mjesecima unaprijed.

Naglasak na digitalnoj tehnologiji
COVID-19 je primorao kompanije da što češće drže zaposlenike izvan ureda, a to je izvedivo samo uz pomoć dodatne digitalizacije radnih procesa. Iako se čitav koncept rješenja za upravljanje voznim parkom vrti oko digitalne tehnologije, trenutna pandemija samo je naglasila ovu potrebu do neslućenih razmjera. “Nema sumnje da je 2020. godina dala novo značenje definiciji nepredviđene situacije. S pojavom pandemije transportni sektor je bio primoran da se okrene ka digitalizaciji na znatno većem nivou. Vidimo da organizacije i dalje ulažu u tehnologije koje im pomažu da dođu do podataka. Oni im olakšavaju rad i omogućavaju da postanu automatiziranije i mobilnije. To se dešava u vrijeme kada ove prednosti više ne predstavljaju nikakav luksuz koji je namijenjen velikim voznim parkovima”, kaže Bedard. Mnoge transportne kompanije danas uče kako da omoguće svojim timovima da rade uz daljinsko povezivanje. To nam pomaže i da se obori krivulja kada je u pitanju širenje koronavirusa. Pristup tokovima podataka između firmi i udaljenih radnika oslanja se na vezu s rješenjima za upravljanje voznim parkom. To znači da kompanije vjeruju da će ovo tržište rasti i u narednim mjesecima. Svi kritični podaci mogu stići na potrebno mjesto bez potrebe za vlasnički zaštićenim tehnologijama.

Težite efikasnosti
Iako je potražnja i dalje velika, raste i broj kompanija koje ulaze na ovo tržište. Zbog toga je konkurencija velika. To je posebno vidljivo u vrijeme pandemije jer se javila pojačana potreba za boljim performansama. “Potražnja nastavlja vršiti pritisak na kompanije da se poboljša efikasnost, maksimizira pouzdanost, smanji prazan hod i obore troškovi u cijeloj industriji. Sve to se mora postići pomoću rješenja za upravljanje voznim parkom. Kako rad u ovom segmentu postaje sve više digitaliziran, automatizacija će podržati nove tokove rada koji mogu dovesti do prave revolucije u pripremi odgovora na buduće krize”, zaključuje Bedard.

Prepoznavanje lica u borbi protiv Covida-19

4 Septembra, 2020

Možda je najveća promjena koju je pandemija koronavirusa donijela svijetu – strah od dodira. Ona nas je natjerala da obraćamo pažnju na sve površine koje dodirujemo, a to ima velike posljedice i po sigurnosnu industriju budući da se javlja sve veća potražnja za beskontaktnim sistemima poput rješenja za prepoznavanje lica
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Proizvođači širom svijeta, svjesni novonastalih okolnosti, požurili su da kreiraju sisteme kontrole pristupa koji se temelje na prepoznavanju lica. No, kao i obično, među rješenjima postoje velike razlike. Neki proizvođači nude vrhunsku tehnologiju i pouzdanost, dok drugi nude i inovativne funkcije koje su prilagođene trenutnim potrebama. Za integratore i krajnje kupce ovakva situacija nosi i neke probleme. Prvo, tu je vremenski pritisak u situaciji kada se Covid-19 i dalje širi, pa su odluke o nabavci rješenja visoko na listi prioriteta. Drugo, u ponudi je previše rješenja da bi integratori bili u mogućnosti lično ih testirati i provjeravati. Zato u nastavku teksta za vas analiziramo potražnju na tržištu rješenja za kontrolu pristupa temeljenih na prepoznavanju lica kako bismo vam uštedjeli vrijeme u odabiru najbolje tehnologije.

Povećanje ponude
Mnoge kompanije navode da je broj upita o rješenjima za kontrolu pristupa pomoću prepoznavanja lica naglo povećan nakon izbijanja pandemije novog koronavirusa. Iako korisnici znaju da je potreba za pronalaženjem sistema koji mijenja čitače otisaka prstiju privremena, oni su svjesni da to može biti investicija na duže staze. To znači da se traže rješenja koja mogu ponuditi pouzdanost, ali i nove funkcije za veću sigurnost. U martu ove godine strah od zaraze dostigao je vrhunac, a zdravstvene institucije upozoravale su ljude da paze šta dodiruju. U to vrijeme japanski proizvođač automobila Toyota zabranio je upotrebu sistema kontrole pristupa na temelju otisaka prstiju za svoje zaposlenike u više poslovnih objekata. Budući da se senzori otisaka prstiju oslanjaju na dodir, u Toyoti su smatrali da postoji mogućnost da virus dođe do površine senzora i zarazi ljude. I druge kompanije su preduzele slične mjere, što je dovelo u pitanje budućnost rješenja za kontrolu pristupa pomoću otisaka prstiju.

“Prepoznavanje otiska prsta i dalje je najčešće korištena metoda identifikacije u svijetu. Međutim, nakon izbijanja epidemije koronavirusa prepoznavanje otisaka prstiju pokazalo se kao izvor povećanog rizika od infekcije jer zahtijeva direktan kontakt. Mnoge države su zatražile da se obustavi korištenje kontrole pristupa i evidencije radnog vremena pomoću otisaka prstiju i sada traže druge metode identifikacije. Beskontaktno prepoznavanje lica je najbolje rješenje tokom epidemije”, navodi Felix Zheng, direktor poslovanja u inostranstvu u kompaniji Shenzhen Jieshun.

Analiza rasta potražnje
Azijska tržišta su većim dijelom usvojila tehnologije prepoznavanja lica uprkos početnom oklijevanju zbog straha od niže stope tačnosti i brige zbog zaštite privatnosti. U posljednje dvije godine potražnja je naglo porasla, a prepoznavanje lica je vjerovatno i prestiglo uzimanje otisaka prstiju kao dominantna biometrijska metoda za autorizaciju. “Za zone visoke sigurnosti prepoznavanje lica se ozbiljno razmatra u kombinaciji s dodatnim faktorom autorizacije, najčešće pametnom karticom. Standardni dizajn nekada je uključivao otisak prsta u kombinaciji s PIN-om ili karticama. Veliki tehnološki napredak omogućio je masovno širenje sistema prepoznavanja lica u industriji tehnologija za finansijski sektor. Tu je važan poticaj bio kineski sistem elektronskog plaćanja. To je znatno ojačalo povjerenje kod korisnika sistema elektronske sigurnosti”, kaže Patrick Lim, direktor grupacijske strategije u kompaniji Ademco Security. Iako je početni pozitivni odgovor na tehnologiju bio izraženiji u Aziji, epidemija je ubrzala širenje proizvoda za prepoznavanje lica i u ostatku svijeta. Sve više kompanija počinje koristiti sisteme kontrole pristupa pomoću prepoznavanja lica kako bi zaštitile ljude koji ulaze i izlaze iz objekata. To će kratkoročno dovesti i do naglog rasta primjene takvih rješenja.

Dok kompanije traže načine da opstanu u vrijeme epidemije, prepoznavanje lica je postalo “prirodna” nadogradnja za senzore otisaka prstiju. Potražnja za beskontaktnom tehnologijom koja pomaže u realizaciji planova za vođenje poslovanja u vanrednim situacijama primjetna je u cijeloj industriji. “Jasno je da su sve tehnologije koje imaju veze s pandemijom danas veoma popularne u SAD-u i ostatku svijeta”, kaže Benson Lee, direktor za strateški poslovni razvoj u kompaniji LIPS. On ističe da je prednost njihovog rješenja kreiranog na bazi 3D vida i rubne vještačke inteligencije u tome što je ono beskontaktno i automatizirano. “Naprimjer, klijent koji radi s medicinskom opremom može integrisati naš softver za praćenje pokreta kako bi svoj korisnički interfejs učinio beskontaktnim i manje izloženim širenju virusa. Fabrike mogu automatizirati proizvodnju pomoću našeg robotskog rješenja s mašinskim vidom i tako nastaviti s redovnim aktivnostima bez obzira na epidemiju”, kaže on. Lee dodaje da je ukupni rast na zrelim tržištima poput SAD-a usporen zbog virusa, ali da će se situacija popraviti zbog potražnje za proizvodima koji koriste tehnologije poput 3D vida i rubne vještačke inteligencije.

Prednosti i mane
Najvažnija prednost ove tehnologije je jednostavnost primjene. Svaka metoda provjere identiteta koja ne zahtijeva posjedovanje tokena mnogo je lakša za upravljanje. Korisnici kod prepoznavanja lica ne mogu izgubiti token za razliku od kartica ili drugih fizičkih predmeta. Prijava u sistem također je mnogo lakša jer kvalitetnije tehnologije imaju napredne algoritme koji nude kvalitetnu autorizaciju čak i uz korištenje fotografija. Međutim, treba imati na umu da tačnost može biti problem prilikom korištenja fotografija. “Niži su troškovi i manje je prekida radnih procesa zbog oštećenih ili izgubljenih kartica. Istovremeno, nema potrebe za vraćanjem ranije izdatih kartica. Uz ovu situaciju s virusom SARS-CoV-2, beskontaktna interakcija je još jedna važna prednost. Kreirano je mnogo rješenja za mjerenje temperature i provjeru identiteta”, kaže Lim. Ali postoje i nedostaci. Iako je samo prepoznavanje lica prilično fleksibilno, njegova mana je nedovoljna usklađenost s ISO standardima za interoperabilnost. To stvara i probleme s performansama. Najvažnije je znati da svi algoritmi i hardver ne mogu biti jednoobrazni. Neki mogu postići izuzetno visok stepen tačnosti, a drugi, pak, imaju jako visok prag tolerancije na nepreciznosti, što dovodi do viška lažnih pozitivnih rezultata.

Vertikale koje primjenjuju prepoznavanje lica
Subramaniam Jeeva, direktor za kontrolu pristupa i vatrodojavu za Azijsko-pacifičku regiju u kompaniji Johnson Controls, smatra da postojeći izazovi pandemije Covida-19 upućuju na zaključak da bi prepoznavanje lica bilo prikladno za svakodnevnu upotrebu jer korisnici traže pojednostavljenu kontrolu pristupa. Tehnologija koja se oslanja na skeniranje otisaka prstiju i dlanova ili neku drugu kontaktnu metodu danas se smatra nehigijenskom. Lim smatra da je svaka vertikala koja promoviše brzu provjeru identiteta bez direktnog kontakta najbolji kandidat za primjenu tehnologije prepoznavanja lica. “Tu su zdravstveni sektor, studentski domovi, stambeni objekti i škole. Osim kontrole pristupa, često se javlja i potreba za kontrolom radnog vremena ili uskraćivanjem pristupa pojedincima. Jedna od naših instalacija u Aziji obuhvatila je identifikaciju 200.000 zaposlenika jer su se javili problemi s otpuštenim radnicima koji su koristili lažnu identifikaciju da bi se ponovo prijavili za posao”, dodaje on.

Trend uspona multimodalnih rješenja
Biometrijska rješenja sve više prelaze iz sfere jednoobraznih u multimodalne tehnologije. Multimodalnost je postala ključna, posebno u vertikalama sa strogim sigurnosnim zahtjevima. Jedan modalitet rada danas ne može podržati sve složenije i raznovrsnije scenarije provjere identiteta. Multimodalna biometrija može koristiti prepoznavanje lica paralelno s uzimanjem otiska prsta, vene prsta, identifikacije pomoću šarenice oka, glasa itd. Sve ovo se radi zbog preciznije provjere identiteta i omogućavanja centraliziranog i objedinjenog upravljanja sistemom. Covid-19 je posredno promovisao unapređenje tehnologije i ubrzao razvoj multimodalne biometrijske identifikacijske tehnologije i taj identifikacijski sistem je pogodan za različite scenarije. “Naprimjer, u sektoru javnih službi kao što su imigracijske agencije popularna je primjena metode identifikacije koja uključuje prepoznavanje otiska prsta, lica i optičko prepoznavanje znakova. U segmentu informacijske sigurnosti državnih agencija i vojske korištena metoda identifikacije uključuje prepoznavanje otiska prsta, šarenice i dlana. Vertikale poput hotelijerstva, maloprodaje i drugih oslanjaju se na metodu koja uključuje prepoznavanje lica, otiska prsta i šarenice”, kaže Zheng. Buduće razvojne mogućnosti multimodalne biometrijske tehnologije prepoznatljive su već danas. Ali, da bismo do kraja primijenili ovu tehnologiju, moramo se osposobiti za primjenu cjelovitih rješenja u rasponu od algoritama, proizvoda i hardvera do pozadinskih platformi, a da se istovremeno uspostavi i zatvoreni krug tehnoloških primjena.

Posebni zahtjevi tokom pandemije
Potražnja za beskontaktnom kontrolom pristupa preusmjerila je fokus sa čitača otisaka prstiju na tehnologiju prepoznavanja lica. Ipak, Covid-19 je prisilio ljude da zaštitne maske učine dijelom svoje svakodnevice, a to znači da rješenja za prepoznavanje lica moraju raditi svoj posao čak i ako osoba nosi masku te biti jednako brza, sigurna i praktična za korištenje.
Pandemija je također primorala komercijalne i druge kompanije da redovno provjeravaju tjelesnu temperaturu zaposlenih ili klijenata. Integrisanje sistema za mjerenje temperature s kontrolom pristupa znatno bi pojednostavilo ove procedure.

Kako odabrati idealno rješenje?
Odabir rješenja za kontrolu pristupa pomoću prepoznavanja lica nikada nije bio teži jer sve više proizvođača ulazi na ovo tržište. Postoji više prednosti sistema za prepoznavanja lica, a one nadilaze okvire borbe protiv novog koronavirusa virusa. Noorish Moosa je konsultant za digitalnu transformaciju s više od 17 godina iskustva u pružanju usluga sigurnosne integracije na Bliskom Istoku. Prema njemu, najatraktivnija karakteristika ovih sistema je njihova brzina. Kvalitetan sistem prepoznavanja lica je brži od čitača otisaka prstiju u odobravanju ili uskraćivanju pristupa. Ipak, trenutna potražnja za rješenjima za prepoznavanje lica potaknula je mnoge proizvođače da uđu u ovaj sektor. Za kupce to znači da odabir najboljih rješenja nije nimalo jednostavan proces. Adekvatno razumijevanje specifikacija proizvoda neophodno je za donošenje prave odluke. Možda je još važnije da se kupci informišu da li proizvođač svoje proizvode izrađuje samostalno ili ih dobija od proizvođača originalne opreme (OEM). Proizvodi koje kompanije same projektuju i izrađuju obično su jedinstveni i pouzdaniji od ostalih.

Postoji nekoliko ključnih faktora koje treba uzeti u obzir prilikom nabavke rješenja za kontrolu pristupa pomoću prepoznavanja lica.

Osvjetljenje i temperatura kod vanjske upotrebe
Ako sistem kontrole pristupa pomoću prepoznavanja lica planirate instalirati na otvorenom, direktna sunčeva svjetlost ili drugi izvori svjetla ispred uređaja su faktori koje treba uzeti u obzir. Jaka svjetlost mogla bi utjecati na tačnost ili brzinu rada uređaja. Provjerite s proizvođačima koji su idealni uvjeti glede osvjetljenja za njihove proizvode. Ako morate mijenjati postojeće uvjete osvjetljenja, prije donošenja konačne odluke trebate uzeti u obzir i troškove takvog poduhvata. Ali svjetlost nije jedina briga kod instalacije na otvorenom. Morate razmotriti i faktor ambijentalne temperature. “Ako uređaj instalirate vani, on može biti izložen visokim temperaturama koje mogu ometati njegov rad. Kada birate proizvode za kontrolu pristupa pomoću prepoznavanja lica koji će raditi na otvorenom, morate odabrati stabilne i pouzdane proizvode dizajnirane za upotrebu na višim temperaturama u usporedbi s onim u zatvorenom prostoru”, kaže Zheng.

Tehnologija protiv zavaravanja sistema
Da bi sistem kontrole pristupa pomoću prepoznavanja lica mogao obavljati svoj posao, prateći uređaj mora biti sposoban da razlikuje stvarno lice od fotografije osobe. Peter Chen, direktor proizvoda i marketinga u kompaniji Anviz Global, smatra da tehnologija protiv zavaravanja sistema (anti-spoofing) mora biti dio proizvoda za prepoznavanje lica koji vam isporučuje proizvođač.

Brzina
Rješenje mora biti sposobno prepoznati i obraditi lice za najmanje jednu sekundu, smatra Verghese Thirumala, direktor grupacije Maxitulin, koja se bavi integracijom sistema. Ovo je bitno u normalnim okolnostima radi praktičnosti, ali je još i važnije tokom pandemije koronavirusa, zbog koje je neophodna socijalna distanca. “Glavni razlog zbog kojeg kupci trebaju razmotriti brzinu prepoznavanja je sprečavanje pojave grupisanja velikog broja ljudi usljed niske brzine prepoznavanja”, objašnjava Chen. Ipak, Thirumala dodaje da su čest problem situacije s velikim brojem lica koja rješenje mora obraditi, što obično dovodi do usporavanja rada. “To smo opazili i kod čitača otiska prstiju. Proizvođači kažu da njihovi čitači mogu obraditi sliku u roku jedne sekunde, što jeste moguće ako vaš klijent ima kompaniju sa 50 ili 100 zaposlenih. Ali, kada imate hiljadu ili više korisnika, ta sekunda se pretvara u dvije, tri ili više”, objašnjava Thirumala.

Stepen tačnosti prepoznavanja
Posljednjih godina brzina prepoznavanja lica se znatno povećala. Prema podacima američkog Nacionalnog instituta za standarde i tehnologiju (NIST), stopa pogreške kod najboljeg rješenja za prepoznavanje lica u aprilu 2020. iznosila je 0,08 posto u usporedbi s 4,1 posto u 2014. godini. Kupci bi se trebali upoznati sa stepenom tačnosti uređaja koji planiraju kupiti i biti svjesni da brzina i tačnost zavise od uvjeta rada.

Zaštita od cyber napada
Podaci koje prikuplja rješenje za kontrolu pristupa moraju biti zaštićeni kako se ne bi ugrožavala privatnost informacija o osobama i kompanijama. Međutim, prema mišljenju nekih stručnjaka, problem je u tome što mnoga rješenja za kontrolu pristupa koriste interfejs koji nije siguran. “Jedan od nedostataka rješenja za kontrolu pristupa pomoću prepoznavanja lica je činjenica da završni segment veze s kontrolorom pristupa nije zaštićen, iako je sama biometrijska identifikacija sigurna. Većina sistema za kontrolu pristupa koristi standardni Wiegand interfejs koji nije siguran. Ali mnogi toga nisu svjesni i te se informacije često i ne dijele s korisnicima”, kaže Jeeva. On preporučuje rješenja koja koriste Wiegand vezu sa šifriranom AES RS485 komunikacijom ili OSDP (Open Supervisor Device Protocol) protokol za sigurnu komunikaciju.

Prepoznavanje lica u otežanim uvjetima
Kupci najčešće postavljaju pitanja o nivou tačnosti prepoznavanja kada neka osoba nosi naočale ili ima bradu. Ali sada se postavlja pitanje da li neko rješenje može prepoznati i provjeriti identitet osobe koja nosi masku. Yam Matsumoto, softverski inžinjer u kompaniji Ganz Security, ističe da je nedostatak mnogih današnjih rješenja za prepoznavanja lica to što ljudi moraju skinuti maske kako bi ona mogla obaviti svoj zadatak. Uprkos tome, u kompaniji Jieshun tvrde da će njihovo rješenje funkcionisati čak i ako osoba nosi masku. S obzirom na današnju situaciju, kupci će morati razmotriti i ovu funkciju.

Multimodalna autorizacija
Da bi rješenje za kontrolu pristupa radilo besprijekorno, ono mora ponuditi više od jednog modaliteta rada. Prepoznavanje lica može biti primarni način rada rješenja, ali njega treba pratiti još barem jedan modalitet, poput čitača RFID kartica ili dlanova. To će vam dobro doći ako sistem ima poteškoća u prepoznavanju određenih lica i nije siguran u njihovu autentičnost, jer on tada može pribjeći sekundarnoj metodi provjere identiteta. Dva načina provjere su praktično nepobjediva.
Wayne Wu, direktor proizvoda za kontrolu pristupa i videointerfone u kompaniji Hikvision Digital Technology, kaže bi u određenim scenarijima različite metode autorizacije, kao što su prepoznavanje lica, otiska prsta, šarenice oka i čitanja kartica, mogle poboljšati stepen tačnosti i sigurnosti. To su scenariji sa visokim sigurnosnim zahtjevima, poput banaka, prepoznavanje osoblja koje nosi pokrivala za glavu ili maske i složeniji scenariji u vanjskom okruženju.

Funkcija mjerenja temperature
Covid-19 je primorao kompanije širom svijeta da mjere tjelesnu temperaturu osoblja, a u nekim slučajevima i klijenata. Kako ova praksa postaje nova normalnost, integracija ove tehnologije sa sistemom kontrole pristupa znatno bi olakšala njenu primjenu u odnosu na ručno mjerenje temperature. Chen naglašava da korisnici na svoje liste trebaju uvrstiti i ovaj kriterij prilikom nabavke proizvoda. “Pitanje da li rješenje za prepoznavanje lica nudi funkciju mjerenja temperature trebalo bi zanimati kupce, posebno u vrijeme pandemije”, kaže Chen i dodaje da se kupci prilikom odabira proizvoda često upoznaju tek s manjim brojem funkcija. Poželjno bi bilo da provjere da li odabrano rješenje ispunjava sve njihove kriterije.

Izazovi i prakse za izvlačenje maksimuma iz rješenja
Odabirom rješenja za kontrolu pristupa pomoću prepoznavanja lica rješava se pola problema. Ipak, kako biste ga maksimalno iskoristili, morate se temeljito pridržavati određenih smjernica. Čak i tada postoje problemi kod kojih vam samo vaše iskustvo može pomoći u njihovom rješavanju. U nastavku teksta predstavljamo glavne faktore koje trebate uzeti u obzir prilikom instalacije rješenja kako biste ga maksimalno iskoristili. Dajemo i nekoliko savjeta uspješnih integratora u ovoj oblasti. Integratori i krajnji kupci moraju temeljito razumjeti zajedničke izazove prilikom instaliranja sistema kontrole pristupa pomoću prepoznavanja lica, kao i načine za njihovo prevladavanje.

Kvalitet baze podataka
Rješenje za kontrolu pristupa može potvrditi identitet lica koje se snima samo ako posjeduje kvalitetnu bazu podataka sa slikama lica. Neki proizvođači mogu vam reći da ovu bazu možete kreirati pomoću slika ljudi. Radi praktičnosti, moguće je izraditi sliku ili videozapis neke osobe i ubaciti ih u bazu podataka. Ipak, to neće donijeti željene rezultate. Za najbolje rezultate, potrebno je kreirati bazu podataka sa slikom koju snima čitač za prepoznavanje lica.
Savjet integratora: Prijava na sistem mora se izvršiti u zatvorenom okruženju. Osoba ne bi trebala nositi naočale ili pokrivala za glavu kao što su kape i dr. jer čelo mora biti vidljivo. Čelo, uši i udaljenost između obrva su ključne karakteristike.

Okruženje za instalaciju
Zheng objašnjava je da je najznačajnija razlika između proizvoda za prepoznavanje lica i standardnih sistema kontrole pristupa to što instalacijsko okruženje ima relativno veliki utjecaj na prepoznavanje lica. Chen navodi da se korisnici, između ostalog, moraju pobrinuti da lokacija ima prikladne uvjete osvjetljenja, bez izvora jakog i ometajućeg svjetla. Zbog toga kod instalacije proizvoda za prepoznavanje lica morate obaviti kontrolu na licu mjesta i izvršiti procjenu instalacijskog okruženja.
Savjet integratora: “Mogu se javiti situacije u kojima sunčevo svjetlo pada direktno na kameru, što je isto kao da ste nekome uperili svjetlo baterije u oči. Tako možete dobiti previše svjetla na licu osobe. Prekomjerno pozadinsko osvjetljenje je još jedan problem”, kaže Thirumala i dodaje da je jednako važan problem i potpuno odsustvo svjetlosti (0 lux).

Visina postavljanja
Visina instalacije je još jedan ključni faktor koji treba uzeti u obzir. Uređaj se postavlja na prosječnu visinu ljudi koji će ga koristiti. Ako je postavljen previsoko ili prenisko, čitač može imati poteškoća s uglovima kamere, što utječe na njegovu sposobnost snimanja lica.
Savjet integratora: Ponekad dolazi do neuobičajenih slučajeva ili iskustava koja treba uzeti u obzir. Moosa navodi da je prilikom instalacije čitača za prepoznavanje lica u jednom uredu otkriveno da nisko postavljanje dovodi do neželjenih pojava. “Ljudi ga mogu zakačiti u prolazu ili okrznuti bez podizanja ruke, ali i to je dovoljno da se uređaj ošteti”, kaže Moosa.

Podešavanje praga osjetljivosti prepoznavanja
Morate pravilno prilagoditi prag identifikacije kako biste izbalansirali stepen tačnosti prepoznavanja lica. To može biti teško jer ako prag postavite prenisko, brzina može biti veća, ali će preciznost biti manja. Ako prag postavite previsoko, sistemu će trebati više vremena da snimi i provjeri lice. Dakle, ključno je da postavite prag osjetljivosti na uravnoteženi nivo za efikasan rad.
Savjet integratora: “Neki proizvođači jeftinijih rješenja snižavaju prag osjetljivosti da ga učine prihvatljivijim i atraktivnijim za kupce. Nažalost, mnogi kupci nisu svjesni važnosti postavki osjetljivosti”, objašnjava Thirumala. To znači da kupci moraju razmotriti zadane postavke na uređaju prije nego što razmisle o izmjeni praga osjetljivosti prepoznavanja.

Ožičavanje sistema
Prema Chenu, integratori moraju odabrati adekvatno mjesto za instalaciju i postavljanje kablova za napajanje električnom energijom i vezu s internetom. To mora biti urađeno na način da se smanji zagušenje signala i smanje troškovi buduće nadogradnje.

Odabir paralelnih modaliteta rada
Iako bi rješenje koje odaberete trebalo biti multimodalno, vrsta modaliteta koji birate za rad u paru s prepoznavanjem lica zavisi isključivo od konkretnih potreba. Razne vertikale imaju različite zahtjeve, a integratori ih moraju dobro razumjeti kako bi mogli ponuditi pravo rješenje. Naprimjer, kod kontrole imigracije na aerodromu prepoznavanje lica se može kombinovati s prepoznavanjem otisaka prstiju i optičkih znakova. Ugostiteljstvo se tradicionalno opredjeljuje za prepoznavanje lica pomoću otiska prsta i šarenice. Tokom aktuelne pandemije integratori moraju razmotriti potrebe za multimodalnom beskontaktnom kontrolom pristupa.

Savjet integratora: “Radili smo instalaciju za klijenta u čije objekte cijeli dan dolaze različiti izvođači radova. Javila se i zabrinutost zbog potencijalnog problema s vandalizmom ako bi se postavio konvencionalni terminal. Iskoristili smo kombinaciju akreditiva na pametnom telefonu i prepoznavanja lica. Za zone s višim stepenom sigurnosti korisnicima je praktična opcija korištenja kartica ili PIN-a u kombinaciji s prepoznavanjam lica. To se posebno odnosi na pristup uredima nakon radnog vremena. Iako su sistemi prepoznavanja lica danas uglavnom fleksibilniji, mnogi i nisu takvi, zbog čega se kreiraju minimalna multimodalna rješenja za složenije potrebe, kao što su kombinacije očitanja registarskih tablica i prepoznavanja lica”, kaže Lim. Kako popularnost rješenja za prepoznavanje lica raste, sve je izraženija zabrinutost zbog zaštite privatnosti. Sistem-integratori se moraju detaljno upoznati sa specifičnim propisima o privatnosti u regiji u kojoj posluju. Iako je Covid-19 nagnao ljude i državne institucije na manje strog pristup zaštiti privatnosti, precizna usklađenost s propisima će dugoročno osigurati da se krajnji korisnici neće suočavati s problemima.

Mišljenja integratora o popularnim rješenjima
Integratori s kojima smo razgovarali o popularnim rješenjima za prepoznavanje lica na tržištu dali su različita mišljenja o njihovoj efikasnosti. Zajednički je zaključak da ciljna vertikala igra važnu ulogu u odabiru rješenja. “Koristili smo ili testirali većinu proizvoda. Nisu sva jednaka i vjerovatno ciljaju na različite segmente tržišta. Kvalitetnija imaju sposobnosti mašinskog učenja i detekcije uživo, dok ostala nude osnovne funkcije”, kaže Lim. “Sve zavisi od potreba naših kupaca. Koristit ćemo rješenje koje zadovoljava potrebe svakog kupca u pogledu sigurnosti, pouzdanosti, prodajne podrške i cijene”, kaže Jeeva. Thirumala kaže da je dobro upoznat s rješenjem kompanije IDEMIA, koje se u Singapuru koristi s jako niskim stopama pogrešne identifikacije i velikom brzinom obrade. Moosa navodi da je najbolje upoznat s proizvodom Facestation 2, koji koristi i u svom uredu, a zanimljiv mu je i Invixiumov sistem. Naravno, to su samo njihova lična mišljenja i ona ne moraju nužno odražavati kvalitet uređaja.

Pametna parking rješenja

4 Septembra, 2020

Prošle godine parking muzej u Štutgartu prvi je počeo koristiti sistem za parkiranje bez vozača koji je odobrila vlada. Premda smo godinama daleko od potpuno automatiziranih automobila koji će se moći upotrebljavati u svakodnevnim situacijama, razvoj pametnih parkinga nije čekao
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Prema istraživanju Allied Marketa, vrijednost tržišta pametnih parkinga na globalnom nivou iznosila je pet milijardi dolara u 2017. i očekuje se da će dosegnuti 11,55 milijardi do 2025. godine, uz složenu stopu rasta od 11,2 posto. Među značajne faktore spadaju rast broja automobila u svijetu, razvoj IoT tehnologija i potreba za većim brojem slobodnih parking mjesta. No, za sada ne postoji okvirna definicija pametnih parkinga. Zbog konstantnog razvoja tehnologije mnogi ponuđači usluga tek trebaju doći do adekvatnog opisa koji nadilazi efikasni sistem za parkiranje. Ovaj članak se bavi tehnikama koje stoje iza pametnih parkinga i pojašnjava koje su komponente adekvatne za idealno rješenje.

Većim razumijevanjem do bolje upotrebe
Pametno rješenje za parkiranje je tehnološki konstrukt, rezultat skupa kombinovanih komponenti koje omogućavaju upravljanje jednim ili većim dijelom parking prostora. Kako kaže André Leitão, nezavisni sigurnosni ekspert i rukovodilac poslovnog razvoja u ovom segmentu, to se može opisati kao rješenje koje optimizira ponudu i potražnju za prostorom za parkiranje i koje automatizira nekoliko zadataka korisnih i vozačima i operaterima. Teškoća u potražnji je ta što ne postoji jedno rješenje koje se može upotrijebiti u svakoj sredini. Stoga nekoliko faktora može utjecati na konačni odabir modela parkinga. Oni uključuju fizičke elemente poput infrastrukture ili društvene faktore kao što su regulative, privatnost, finansiranje te prihvatanje tehnologije koju možemo koristiti pri izgradnji idealnog početnog rješenja iz kojeg se može roditi finalno rješenje.

Kategorizacijom do definicije
Najbolji način za razumijevanje pametnih rješenja za parkiranje je razlikovanje dva tipa parking prostora: zatvoreni (zatvoren barijerama, obično u vlasništvu i pod upravom preduzeća) i otvoreni parking (ulični parking ili otvorena parking mjesta, na javnim mjestima, koja mogu biti pod upravom preduzeća). “Prvi je obično jednostavniji za upravljanje, s rješenjima koja pokazuju dostupnost slobodnih mjesta. Rješenja za upravljanje parkingom u ovom segmentu postoje već godinama. Međutim, najveći izazov je s otvorenim parkinzima, gdje ne postoje barijere, gdje je prostor raširen i nije uvijek izvedivo analizirati svako mjesto”, objašnjava Leitao.

Definisanje svrhe
Sama priroda rješenja čini ga teškim za definisanje. Ako kupci odluče da žele bolji parking, onda se rješenje može prilagoditi njima. Različiti ponuđači će ponuditi različite odgovore na probleme kupaca, a integrisani sistem može biti finalno rješenje. Sebastian Morf, prodajni i izvršni direktor za projekte u ITS Siemens Mobilityju, objašnjava da će svaki automobil u prosjeku provesti više od 100 sati godišnje u centru grada tražeći parking prostor. Zbog toga je Siemens razvio rješenje za upravljanje parkingom kontrolisano senzorom, koje pomaže pri optimizaciji upotrebe gradskih lokacija i postepeno smanjuje zagušenje koje uzrokuju automobili u potrazi za slobodnim prostorom. “Naša inteligentna rješenja koriste puni potencijal digitalizacije: pametne senzore, inteligentni softver i pametnu analizu dostupnih podataka. Sistem znatno smanjuje bespotrebnu gužvu i osigurava optimalno korištenje gradskih parkinga. Štedi vrijeme, ali i smanjuje emisiju štetnih gasova i unapređuje kvalitet života u gradu”, kaže Morf.

Strateškim pristupom upravljanju saobraćajem može se smanjiti protok vozila u gradu, a u nedostatku parking mjesta vozači će se navoditi na slobodna mjesta u stvarnom vremenu. “Ne samo da možemo poboljšati protok vozila navođenjem ka slobodnim mjestima za parkiranje, smanjujući time gužvu u saobraćaju, već i smanjiti potražnju za parkingom reduciranjem broja automobila i upotrebom intermodalnog upravljanja saobraćajem. Ovo može uključiti i ohrabrivanje ljudi na upotrebu alternativnih načina transporta, poput javnog prijevoza izvan grada”, dodaje Morf. Kako je potreba za efikasnijim parking sistemima sve veća, a tehnologija postaje dostupnija, sistem-integratori bi trebali pomoći daljem razvoju ovog segmenta. Također, oni potencijalne kupce mogu upoznati s elementom cjenovne efikasnosti kako bi bolje razumjeli zašto je pametno parking rješenje dobra stvar.

Komponente za idealan parking
Određeni faktori čine komponente idealnim. Kako kaže Ian Todd, direktor Automated Parking Westfalia Technologiesa, na pitanje šta je idealno, a šta ključno, može se odgovoriti jednom riječju – pouzdanost. Savršeno rješenje za upravljanje parkingom je ispravno onoliko koliko su ispravne i komponente u njemu. “Ako se naš softver ne uspije povezati sa sistemom zgrade, rješenje za parkiranje više nije rješenje, već problem. Hardverske i softverske komponente trebaju biti pouzdane kako bi automatizirano parking rješenje bilo efikasno. Ključ je u odabiru materijala koji će trajati dugo vremena, ali i u detaljno osmišljenom dizajnu i iskustvu u dizajniranju. Nije u pitanju samo redundantnost opreme već i redudantnost na nivou sistema, pa ako iz nekog razloga sistem padne, i dalje možete ulaziti i izlaziti s automobilima”, konstatuje Todd.

Prikupljanje podataka
Prikupljanje podataka je nesumnjivo najsloženiji zadatak i za to se obično koriste dva pristupa: analiza okupiranosti parking prostora ili analiza vozila. “Sistemska analiza okupiranosti parking prostora radi na način da izračuna koliko i, ako je to moguće, koja su mjesta slobodna”, objašnjava André Leitão i kaže da ona može koristiti ili individualne (npr. elektromagnetne) senzore ili kamere s ugrađenom analitikom. “Prvi način je, u principu, skuplji jer obuhvata cijenu senzora i infrastrukture, ali pruža veću preciznost. Kamere će omogućiti pokrivenost većeg prostora i veoma su pouzdane, ali ih se mora oprezno postaviti kako bi se izbjegle vizuelne prepreke, koje mogu biti ograničenje”, zaključuje on.

Analiza i upravljanje
Sljedeći korak u pametnom parking sistemu je obrada informacija koje kupcima, tj. vozačima i upraviteljima parkinga, pružaju podatke u stvarnom vremenu. Ovaj zadatak obavlja softver koji u kontinuitetu prikuplja podatke i koji pri generisanju korisnih informacija koristi algoritme i ponekad vještačku inteligenciju. “Ovakav sistem može omogućiti bolju konfiguraciju parking prostora, postaviti parametre poput vremena otvaranja za rezervaciju mjesta i promjene dozvola za parking prostore. To će znatno utjecati na uspostavljanje automatskih pravila pri detekciji kršenja”, kaže Leitão. Pametni sistem za parkiranje također može pomoći sistemu naplate da osigura da vozila imaju dozvolu pristupa prostoru i da je parking mjesto plaćeno. Ovo se može uraditi na razne načine koristeći usporedbu podataka. Pravila za detekciju kršenja moraju se uspostaviti i primjenjivati zajedno s automatiziranim sistemom za prepoznavanje tablica.

Prikaz informacija
Jedna od koristi pametnih parking rješenja je pružanje informacija vozačima o dostupnosti parkinga i njihovo upućivanje na dostupno mjesto. “Obično se ovo radi putem displeja pozicioniranih na strateška mjesta u gradu, koji pokazuju nekoliko slobodnih mjesta. Naprednija rješenja šalju ove podatke na pametne telefone ili navigacijske sisteme vozača, čime optimiziraju put vozača”, dodaje Leitão. Pametno parking rješenje također bi trebalo upravi parkinga pružiti metriku u stvarnom vremenu, optimizirati i unaprijediti operacije, olakšati intervencije i podržati dalja unapređenja i promjene, kao što su i upozorenja na kršenje.

Upoznajte koristi, ali i zahtjeve
Poznavanje koristi pametnog parkinga važno je za sistem-integratore u komunikaciji s krajnjim kupcima. Ian Todd, direktor odjela za automatizirane parkinge u kompaniji Westfalia Technologies, ističe da 30 do 60 posto više automobila može stati u automatiziranu nego u konvencionalnu parking garažu. “Razlog je taj što su konvencionalne garaže dizajnirane s dovoljno prostora za sigurno parkiranje i kretanje ljudi kako bi mogli nesmetano doći do svog automobila. Nema potrebe za ovim prostorom u automatiziranoj garaži. Naprotiv, potreban je samo prostor za automobile i opremu za upravljanje”, napominje Todd. “Ugradnjom jednog od naših automatiziranih parking sistema vlasnici, inžinjeri i arhitekti mogu imati velike koristi”, kaže Dominic Wieser, suosnivač kompanije Arivo i objašnjava da korisnicima parkinga pametno rješenje nudi jednostavan pristup zahvaljujući jednostavnom i brzom sistemu za prepoznavanje tablica, bez potrebe za daljinskim upravljanjem ili drugim vidom pomoći. “Za upravitelja pametne zgrade pametni parking je moderan i nije ga potrebno održavati. Jeftin je za instalaciju, smanjuje administrativne troškove, jednostavno ga je integrisati s postojećim sistemima, a pruža kontrolu nad postojećim kapacitetima. Stepen popunjenosti i cijene najma mogu se planirati i optimizirati na najbolji mogući način, a transparentno i direktno samoupravljanje omogućava dijeljenje parking mjesta, naprimjer, s ostalim članovima porodice”, kaže Wieser.

Bolje upotreba prostora
Automatizirani sistem omogućuje parkiranje više vozila u manjem prostoru, što je ključna tačka prodaje u prenaseljenim gradovima, gdje ljudi kupuju više vozila uprkos nedostatku prostora. “Odjel za upravljanje parkinzima u gradu može imati ogromnu korist od umreženih garaža koje koriste pametne sisteme. Ovo može poboljšati fleksibilnost, smanjiti troškove i povećati profit budući da se optimalna upotreba i dijeljenje postojećih parking mjesta može ostvariti pametnim softverima”, napominje Weiser. Zbog svoje fleksibilnosti, jer se mogu postaviti bilo gdje, ovi automatizirani parking sistemi pružaju arhitektima i dizajnerima veću slobodu. Osim što dizajn čine efikasnijim, omogućuju i postavljanje estetski prihvatljivog sistema.

Povećanje sigurnosti i smanjenje zagađenosti
Automatski parking sistem ne zahtijeva prelaženje vozača s kraja na kraj praznog parkinga ili mračnih garaža kako bi došli do svojih automobila. Kad mašina upravlja parkingom, veća je preciznost i smanjena je mogućnost pogreške, a to povećava opću sigurnost. Kada nema potrebe za kruženjem, ovi napredni parking sistemi utječu na smanjenje zagađenja zraka i manju potrošnju goriva. Automatizirani parking sistemi tačno znaju gdje je mjesto slobodno i mogu uputiti vozilo tamo, izbjegavajući bespotrebnu potragu za praznim mjestima. Oni također omogućuju da se razlikujete od konkurencije te da brže vratite uloženo.

Šta kupac očekuje
Operater želi optimizirati korištenje parkinga, povećati prihod i profit. Njemu je potreban pouzdan i brz sistem za prepoznavanje tablica koji se može ugraditi i u izlazne sisteme. “Jednostavno je. Svaki investitor želi smanjiti troškove. Rezervacija, proces prijema i fakturisanje mora biti automatizirano. Skalabilno rješenje već je profitabilno za manje garaže, ali i prikladno za složenije zahtjeve. To ga čini prikladnim i garantuje povrat ulaganja”, kaže Wieser. S druge strane, klijenti također žele maksimalno iskoristiti prostor i generisati dodatni prihod. Njihov cilj je optimalna upotreba kapaciteta parking mjesta. Zahtijevaju fleksibilno regulisan pristup zajedničkim prostorima, kao što su dvorišta ili parkinzi za posjetioce, poštenu raspodjelu parking mjesta za posjetioce te privremenu fleksibilnu autorizaciju. Njima pametni parking sistem smanjuje troškove administracije, ali i ulaznih uređaja s obzirom na to da je rješenje koje nije potrebno održavati jeftinije od konvencionalnog sistema.

Kako IIoT poboljšava produktivnost pametnih fabrika

4 Septembra, 2020

Zahvaljujući industrijskom internetu stvari (IIoT), proizvodni sektor je produktivniji i efikasniji nego ikada. Ovo se dešava u trenutku kada rast kapaciteta globalne proizvodnje usporava. Organizacija Ujedinjenih nacija za industrijski razvoj (UNIDO) ovo usporavanje pripisuje povećanim rizicima i nesigurnostima, uključujući tarife i trgovinske tenzije koje su utjecale na svjetske industrijalizirane ekonomije
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Uprkos usporavanju rasta proizvodnje, došlo je do uspona pametnih fabrika i širenja primjene tehnologije industrijskog interneta stvari i oblaka (cloud). Koristeći ogromnu količinu podataka dobivenih pomoću tehnologija industrijskog i “običnog” interneta stvari i oblaka, proizvođači sada mogu predvidjeti kvarove na opremi, spriječiti neplanirane obustave rada i smanjiti troškove. Zbog toga je jako važno ispravno razumjeti proces odabira tehnologije, način njene instalacije i prednosti koje donose IIoT i cloud tehnologija.

Više podataka, više prednosti
Primjena tehnoloških inovacija svodi se na prikupljanje, integraciju, obradu i analizu podataka s platformi industrijskog interneta stvari, smatra Richard Howells, zamjenik direktora marketinga u kompaniji SAP. “To je razlog zašto fabrike ulažu u industrijski internet stvari, jer imaju koristi na nivou cijele kompanije. Mnogi faktori, načini primjene i tehnološki trendovi čine temelj poslovnih prednosti i svi oni podrazumijevaju primjenu industrijskog interneta stvari”, kaže on.

Danas fabrike usvajaju strategije digitalizacije koje se oslanjaju na IIoT tehnologije kako bi došle do dodatnih podataka sa senzora (npr. onih o vibracijama, ambijentalnim parametrima itd.) i tako ojačale postojeće izvore proizvodnih podataka i proširile svoje uvide. “Ovakav dodatni uvid u stanje omogućava prepoznavanje mogućnosti za poboljšanje operativne efikasnosti resursa i procesa, kao i njihovog kvaliteta. Vidimo i da se tehnologije interneta stvari koriste za prikupljanje podataka pomoću starije proizvodne opreme, koja može biti stara i 20 do 30 godina”, kaže Enrique Herrera, direktor sektora proizvodnje u kompaniji OSIsoft. Međutim, proizvođači ne znaju uvijek precizno koju vrstu podataka treba prikupljati ako se želi početi s tom aktivnošću. Patrick Smits, stručnjak za marketing u kompaniji Ixon, objašnjava da “ciljevi nisu uvijek jasni od samog početka, nego se razvijaju tokom procesa. Rad s etabliranim dobavljačem IIoT rješenja koji dobro poznaje proizvodnju olakšava ulazak u svijet tzv. Industrije 4.0”.

Industrijski internet stvari u praksi
Cijeli životni ciklus u proizvodnji može se okoristiti prednostima brojnih svojstava i funkcija koje nude IIoT rješenja. Te prednosti se kreću u rasponu od dizajna proizvoda do praćenja stanja inventara u lancu opskrbe. Howells smatra da podaci o prediktivnom održavanju opreme dobiveni pomoću industrijskog interneta stvari mogu pomoći u smanjenju učestalosti prekida proizvodnje, koji proizvođače mogu koštati više desetaka hiljada američkih dolara po minuti, ovisno o industriji. Primjena prediktivnog održavanja ne samo da skraćuje vrijeme zastoja nego i povećava produktivnost tako što upozorava operatere na potrebu za servisiranjem opreme i prije nego što se problemi pojave. Daljinski pristup koji fabričkim operaterima omogućava povezivanje s mašinama radi pružanja podrške i pomoći na daljinu još je jedan način na koji IIoT može pomoći u optimizaciji proizvodnih procesa. Smits tu naglašava mogućnosti otklanjanja problema i nadzora rada mašina, kao i instalacije novog softvera za programabilni logički kontroler (PLC) preko VPN-a. Sve navedeno se odvija znatno jednostavnije i omogućava uštedu na višku nepotrebnih troškova, koji se mogu spriječiti kontrolom na daljinu.
Napredniji slučajevi daljinskog pristupa uključuju praćenje mašinske ili fabričke proizvodnje i primjene metrike i ključnih pokazatelja performansi radi poboljšanja ukupne učinkovitosti opreme (OEE), dodaje Smits. Da bi se to postiglo, fabrike moraju početi voditi evidenciju podataka koje šalju strojevi, a zatim ih kombinirati i analizirati kako bi se optimizirao proces proizvodnje.
Korištenje rješenja za industrijski internet stvari može pomoći proizvođačima i da prepoznaju osnovne uzročnike problema s kvalitetom u proizvodnji koji škode produktivnosti i smanjuju nivo zadovoljstva kupaca. Howells tu naglašava važnost mašinskog učenja zatvorenog kruga u rasponu od ruba mreže do oblaka, kao i naprednih sistema za proizvodnju (MES) koji mogu ublažiti probleme s kvalitetom. “Kompanija može iskoristiti IoT podatke o upotrebi i performansama kako bi kontinuirano unapređivala svoje proizvode. U ovom trenutku to podrazumijeva da sami inžinjeri moraju analizirati podatke. Međutim, kako se mnoštvo proizvoda umrežava, a kompanije primjenjuju sve više tehnologija vještačke inteligencije, softver za generativni dizajn uskoro bi mogao automatski kreirati naprednija dizajnerska rješenja na osnovu IoT podataka”, objašnjava Howells.

Budućnost IIoT-a u proizvodnji
Dok se primjena projekata industrijskog interneta stvari širi, IHS Markit navodi da danas polovina svih implementacija ove tehnologije na kraju propadne. Neuspjeh projekta definiše se kao neispunjavanje očekivanja kupca u pogledu povrata uloženih sredstava. Visoke stope neuspjeha često se pripisuju nerealnim očekivanjima i nemogućnosti da se osigura podrška i saradnja ključnog osoblja u kompaniji. Polovina kompanija koje implementiraju IIoT projekte očekuju povrat novca u roku jedne godine i tu se njihova očekivanja često iznevjere, jer bi mnogim od tih projekata trebalo mnogo više vremena da ponude pravi povrat uloženog, navode u IHS Markitu. Ipak, očekuje se da će godišnje isporuke IIoT rješenja dostići cifru od 224 miliona jedinica do 2023, što je rast od 100 miliona u odnosu na 2018. godinu, navodi IHS Markit. Ipak, kako bi se osigurala uspješnija izvedba IIoT projekata, dobavljači ovih rješenja moraju sarađivati s proizvođačima i operaterima pametnih fabrika. Na taj način oni bi mogli adekvatno upravljati njihovim očekivanjima i razvijati projekte koji se mogu uspješno realizovati.

Odabir tehnologije oblaka za IIoT
Sve više proizvođača želi koristiti tzv. računarstvo u oblaku, ali odabir između javnog ili privatnog rješenja zavisi od konkretnih potreba. Proizvođači sve češće koriste rješenja koja se temelje na industrijskom internetu stvari (IIoT). Zbog toga i operateri fabrika sve češće gledaju u pravcu tehnologije računarstva u oblaku. Mnogo je prednosti primjene računarstva u oblaku za IIoT, a jedna od njih je činjenica da pružaoci usluga u oblaku mogu rješavati sva pitanja vezana za IT, poput sigurnosti, skalabilnosti, upravljanja korisnicima, pohrane, hardvera i umrežavanja. Tako se, smatra Smits, fabrikama daje sloboda da se fokusiraju na ono što im najbolje ide – samu proizvodnju. Proizvođači se uzdaju u tehnologiju oblaka kako bi iskoristili prednosti intenzivne i napredne analitike i mašinskog učenja. “Koristeći tehnologiju oblaka, proizvođači mogu dobiti dodatne uvide koji se prepoznaju pomoću napredne analitike i zatim primjenjuju u operativnom okruženju. Ovakvu ekspertizu mogu ponuditi i proizvođači industrijske opreme, koji proizvođačima mogu ponuditi i digitalne usluge drugih provajdera”, kaže Herrera.

Mnogi proizvođači već su počeli prihvatati modele mašinskog učenja i primjenjuju ih na podatke o tzv. pametnoj proizvodnji, kaže Howells. To im omogućava da minimiziraju zadatke koji se ponavljaju i izvode ih pomoću softvera, poboljšaju preciznost i predvidljivost rasporeda održavanja opreme i na nivou cijele organizacije ostvare rezultate kojima ne trebaju korekcije. Nadalje, budući da okruženje oblaka nudi gotovo neograničenu računarsku i procesorsku snagu, ono može ponuditi i sličan radni interfejs za zaposlenike na različitim pozicijama, inžinjere i menadžment.

Mreže povezanih resursa u oblaku omogućavaju proizvođačima i da reorganizuju svoje poslovne modele kako bi oni bili više preskriptivni nego reaktivni. Uspostavom centralnog mjesta za pohranu i prikupljanje i praćenje ključnih informacija, tehnologija oblaka omogućava proizvođačima da razviju “pametnije” proizvode za prikupljanje veće količine informacija o tome kako se odvijaju radni procesi na globalnom nivou, dodaje Howells. Uz to, postoje i ekonomske i ekološke prednosti primjene tehnologije oblaka za potrebe industrijskog interneta stvari. Naprimjer, primjena IIoT cloud platforme sa zajedničkom infrastrukturom može smanjiti troškove i ukupnu potrošnju energije.

Privatni ili javni oblak?
Više je ključnih faktora koje treba razmotriti pri odabiru javnog ili privatnog oblaka za industrijski internet stvari. Oni uključuju ekonomiju razmjera, brzinu pružanja usluge i integraciju za potrebu kreiranja poslovnih rješenja. Važno je razumjeti i krajnji cilj korisnika koji želi koristiti cloud tehnologiju. Privatni oblak mogao bi biti idealan za korisnike koji traže vlastitu namjensku platformu s izoliranim podacima i okruženjima za pohranu i umrežavanje. Budući da privatni oblak podrazumijeva da se proizvođač sam brine o osnovnim stvarima kao što su sigurnost, skalabilnost, fleksibilnost, integritet podataka i izrada sigurnosnih kopija, on je dobro rješenje za one koji žele sami brinuti o svojim potrebama za sigurnošću i zaštitom podataka i njihovoj privatnosti. S druge strane, rješenje u vidu javnog oblaka znači da će se o ključnim stavkama (npr. sigurnosti, fleksibilnosti itd.) brinuti provajder cloud platforme. To može biti poželjnija opcija za neke proizvođače.

Sveukupno gledano, očekuje se da će se ulaganja u usluge u javnom oblaku na globalnom nivou udvostručiti do 2023. godine, prema izvještaju kompanije International Data Corporation (IDC). Veliki segment ovog rasta odnosi se na diskretnu proizvodnju, odnosno proizvodnju zasebnih artikala. Howells ukazuje na još jednu mogućnost koja objedinjuje prednosti privatnog i javnog oblaka – tzv. multioblak. “Riječ je o strategiji po kojoj kompanije mogu vršiti pohranu i upravljati softverom u oblaku koji najviše odgovara njihovom odabranom okruženju i softveru, kao što su AWS, OpenStack, Microsoft Azure, Google Cloud ili druge platforme. Tako se pomaže kompanijama da ostvare uštede i povećaju efikasnost”, objašnjava on. Bez obzira na to koji se model oblaka odabere za pametnu fabriku, glavni prioritet trebalo bi biti razumijevanje individualnih poslovnih potreba i njihovo usklađivanje s ključnim prednostima obje vrste oblaka.

Edukacija korisnika potpomaže rast
Za sada je jedan od glavnih izazova uvjeravanje proizvođača da su rješenja u oblaku sigurnija od većine privatnih ili lokalnih rješenja kod kojih su lokalni IT odjeli odgovorni za sigurnost i upravljanje podacima. Pružaoci usluga u oblaku zapravo postižu znatno bolje rezultate u pogledu zaštite podataka i mogućnosti umrežavanja od većine lokalnih IT odjela, kaže Smits. U konačnici, ambicioznija obuka i edukacija o prednostima oblaka mogla bi olakšati posao proizvođačima i potaknuti širu primjenu ove tehnologije.

Od fieldbusa i etherneta do bežične mreže
Moderne fabrike najčešće koriste industrijske ethernet i fieldbus protokole za povezivanje s proizvodnom opremom.
Industrijski sektor tradicionalno koristi fieldbus, grupu protokola industrijske računarske mreže koja je posebno dizajnirana za komunikaciju između industrijskih kontrolera i senzora. Oni se koriste i za povezivanje s industrijskom mrežom. Međutim, industrijski ethernet će po važnosti preteći fieldbus kao primarni mrežni medij u 2020. godini, smatraju u IHS Markitu.
Fieldbus tehnologije nude različite prednosti kao što su determinizam i fizički robusniji konektori i komponente, ali one nisu optimizirane za povezivanje s postavkama široke mreže ili interneta, smatraju u IHS Markitu. U njihovom izvještaju stoji da je prelazak s fieldbusa na industrijski ethernet ključan za dugoročnu održivost i iskorištavanje prednosti rješenja za industrijski internet stvari. Industrijski ethernet ne samo da je brži od fieldbusa već podržava i IP adresabilnost koja je potrebna za IIoT.
Očekuje se da će šire prihvatanje industrijskog etherneta podržati i prijenos veće količine podataka zbog veće propusnosti u odnosu na fieldbus. U IHS Markitu vjeruju da će ovo u konačnici donijeti još više tehnologija, poput oblaka, koje će “nadopunjavati” posao koji obavlja IIoT. I bežične tehnologije bi mogle pomoći unapređenju umrežavanja u fabrikama, mada njihovo usvajanje ide ponešto sporo. Herrera to objašnjava na sljedeći način: “Telekomunikacijske kompanije ulažu mnogo u promociju tehnologija kao što su 5G i privatni LTE u fabrikama, ali njihova je primjena još na početku.” Ipak, ove telekomunikacijske tehnologije mogle bi se lakše primjenjivati u slučaju postojanja udaljenih ili geografski raštrkanih resursa.

Infrastrukturni i hardverski zahtjevi
Da bi se osigurao uspjeh IIoT sistema utemeljenog na oblaku u pametnoj fabrici, potrebni su vam kvalitetna mrežna infrastruktura i odgovarajuće sigurnosne mjere. Procjenjuje se da se u fabrikama širom svijeta trenutno koristi više od milijardu umreženih uređaja industrijskog interneta stvari. Iako tržište IIoT rješenja eksponencijalno raste, postoji nekoliko prepreka za postizanje još boljih rezultata. Odabir adekvatne mrežne infrastrukture za umrežena rješenja za industrijski internet stvari u oblaku i zaštita takve mreže ključni su za budući rast tržišta.

Zaštita infrastrukture oblaka i mreže
Brže umrežavanje omogućava proizvođačima da iskoriste rješenja u oblaku, ali njihova sigurnost i dalje je izvor briga. U idealnoj situaciji hardver za umrežavanje putem interneta stvari ne bi trebao biti direktno dostupan preko interneta. Softver na tim uređajima često se ne ažurira redovno, zbog čega njihovo direktno izlaganje internetu nije poželjno. Ovo se posebno odnosi na skenere ranjivosti poput Shodan.io, koji su dostupni svima.

Danas je više nego ikada ranije važno provjeriti je li svaki fabrički ruter siguran ili nije. Da bi to postigli, strategija kompanije Ixon, naprimjer, uključuje blokiranje cjelokupnog dolaznog saobraćaja na ruteru. “Ixonov IXrouter prilikom pokretanja uspostavlja sigurnu VPN vezu s našom cloud platformom kako bi se omogućilo da cjelokupna komunikacija s platforme i prema njoj ostane dobro zaštićena. Sve ostale opcije pristupa onemogućene su prema zadanim postavkama, tako da ne postoje portovi unutar poslovne mreže ili interneta koje hakeri mogu zloupotrijebiti za ostvarivanje pristupa”, kaže Smits.

Iz perspektive tehnologije oblaka, pružaoci usluga u oblaku mogu zaštititi prateću infrastrukturu i lokalni hardver i pomoću kvalitetno obučenih zaposlenika koji će tokom radnog vremena nadgledati i otklanjati sigurnosne probleme i tako štititi cjelokupnu infrastrukturu od svih mogućih napada. Prema Smitsu, ove vrste cjelovitih rješenja mogu se kvalitetno zaštititi jer cijeli ekosistem industrijskog interneta stvari, uključujući hardver, umrežavanje i infrastrukturu oblaka, kontroliše sam pružalac usluga u oblaku.

Pametne fabrike i novi modeli pružanja usluga
Primjena industrijskog interneta stvari omogućila je operaterima pametnih fabrika da iskoriste širok spektar novih modela usluga kako bi povećali produktivnost. Sve više kompanija počinje nuditi novi poslovni model “kao usluga” (engl. as-a-service) za proizvodni sektor. Širenje industrijskog interneta stvari (IIoT) i clouda proizvođačima nudi mogućnost da se izbore s izazovima poput neplaniranih obustava rada i tereta početnih troškova. Gubici zbog neplaniranog zastoja proizvođače mogu koštati više miliona dolara. Korištenje novih aplikacija koje podržavaju IIoT može pomoći u savladavanju ovakvih izazova. IHS Markit procjenjuje da IIoT rješenja mogu smanjiti neplanirane zastoje za oko 30 posto. Mnoge kompanije počele su razvijati ili nuditi nove modele usluga, poput održavanja kao usluge ili proizvoda kao usluge. Ovi poslovni modeli koriste prednosti IIoT platforme jer pomoću nje dobijaju upozorenja u slučaju da proizvodu, naprimjer, treba servisiranje ili intervencija.

Održavanje kao usluga
Prikupljanje velikih količina podataka o održavanju opreme omogućeno je primjenom interneta stvari (IoT) i industrijskog interneta stvari (IIoT). Prikupljanje i analiza ovih podataka doveli su do razvoja novog poslovnog modela održavanja kao usluge (MaaS). Ovaj model usluge operaterima pametnih fabrika i proizvođačima nudi mogućnost daljinskog praćenja rada mašina, obuke “pametnije” radne snage i stjecanja dodatnih uvida u životni ciklus opreme. Primjena ovog modela može pomoći pametnim fabrikama da izađu na kraj s problemima koji se javljaju zbog neplaniranih prekida rada. Osim toga, informacije se mogu koristiti za utvrđivanje rasporeda za održavanje opreme i prije nego što dođe do kvara. Na taj način operateri pametnih fabrika mogu se prebaciti s preventivnog održavanja opreme na prediktivni pristup.

Proizvod kao usluga
Cijene opreme su jedan od faktora koji sprečavaju rast segmenta pametnih fabrika i rješenja za industrijski internet stvari. Poslovni model proizvoda kao usluge (PaaS) omogućava operaterima pametnih fabrika da plaćaju izvođenje procesa i operacija umjesto da odmah kupuju opremu. To kod proizvođača otklanja brige povezane s troškovima održavanja i kvarovima i predstavlja garanciju zamjene zastarjele opreme jednom kada dođe vrijeme za nadogradnju. Danas je tržište bazirano na PaaS modelu još u povojima, ali daljnje širenje IIoT rješenja i pametnih fabrika trebalo bi potaknuti njegov razvoj. Za sada neki ponuđači PaaS usluga nude usluge s dodanom vrijednošću za uređaje koji su već u vlasništvu proizvođača i tako im olakšavaju prelazak na novu tehnologiju. U ovom slučaju PaaS provajderi na postojeću opremu dodaju sisteme za praćenje performansi, poput senzora i kontrolera. Prikupljeni podaci se nakon toga mogu iskoristiti za poboljšanje učinkovitosti, pa čak i načina upotrebe samog proizvoda.

Automatizacija kao usluga
Očekuje se da će globalno tržište automatizacije kao usluge (AaaS) dostići vrijednost od 6,2 milijarde američkih dolara do 2022. godine, navodi se u izvještaju MarketsandMarketsa, a rast se pripisuje sve većoj potražnji za automatizacijom i širenjem primjene tehnologije oblaka. U proizvodnom sektoru AaaS model omogućava proizvođačima da pređu sa sporih i ručno izvođenih procesa na brže i automatizirane. On se sve više primjenjuje za različite tokove rada, kao što su upravljanje dobavljačima i narudžbama, zahtjevi za ponude i upravljanje inventarom, navode u MarketsandMarketsu. Korištenje AaaS modela povećava produktivnost i smanjuje operativne troškove jer reducira rutinske, ručne i administrativne zadatke i minimizira vrijeme proizvodnje.

Budućnost modela “kao usluga” u proizvodnji
Sigurno je da će se javljati sve više modela koji se nude kao usluga jer postoji trajna potreba za efikasnošću, produktivnošću i uštedama. Već postoje modeli za internet stvari kao uslugu i industrijski internet stvari kao uslugu i oni će zasigurno nastaviti s rastom. Istovremeno, svi ovi modeli podrazumijevaju prikupljanje, dijeljenje i obradu podataka. Zabrinutost zbog sigurnosti podataka i vlasništva nad njima mogla bi predstavljati izazov za dalje širenje ove tehnologije. Međutim, adekvatna edukacija, obuka i saradnja svih aktera u oblasti rukovanja i zaštite podataka ići će isključivo u korist proizvodnje, a ne na njenu štetu.

Privatna zaštita u Hrvatskoj za vrijeme pandemije

9 Jula, 2020

Strukovna zaštitarska komora, koja okuplja pravne osobe i obrte iz područja privatne zaštite, provela je sredinom maja 2020. opsežno istraživanje o djelatnosti privatne zaštite u doba pandemije koronavirusa u Hrvatskoj. U nastavku prezentiramo te rezultate
Piše: Nermin Kabahija
E-mail: redakcija@asadria.com

Istraživanje je imalo za cilj formiranje mišljenja i stavova o utjecaju pandemije koronavirusa na poslove djelatnosti privatne zaštite, kvalitet uvedenih mjera te objektivne potrebe djelatnosti privatne zaštite za buduće poslovanje. Anketiranje je obavljeno putem Google forms platforme, a na poziv upućen prema 120 pravnih subjekata i obrta koji egzistiraju i djeluju u Hrvatskoj odgovorilo je njih 47, za koje su većinom govorile odgovorne osobe, vlasnici, prokuristi i menadžeri.

Ko je učestvovao?
U anketi su u najvećoj mjeri učestvovale male firme do 50 zaposlenih radnika (čak 46,8% ispitanih), zatim mikropreduzeća do deset zaposlenika (27,7%) te srednja i velika sa 250 i više radnika, na koja je zajedno otpadalo više od 25%. Inače, u privatnoj zaštiti u Hrvatskoj zaposleno je više od 16.000 ljudi s ovlaštenjem za obavljanje poslova privatne zaštite, a 20 najvećih kompanija zapošljava 11.000 ili 88% od ukupnog broja zaposlenih. Također, registrirano je 257 pravnih subjekata i 117 obrta iz djelatnosti poslova privatne zaštite, a sektor zapošljava 1,34% ukupnog broja zaposlenih i ostvaruje 0,21% ukupnih prihoda privrede Republike Hrvatske.

Analiza rezultata
Rezultati istraživanja pokazali su zadovoljstvo provedenim mjerama države prema djelatnosti privatne zaštite, poput kretanja bez propusnica, korištenja javnog prijevoza uz korištenje zaštitarskih iskaznica i radnih naloga u periodu pandemije. Zanimljivo, gotovo 90 posto ispitanih dijeli ovo mišljenje. S druge strane, dvije trećine ispitanika ili 65,2% nije zadovoljno finansijskim mjerama koje država provodi prema javnom sektoru, dok 95,7% podržava zahtjev upućen nadležnim tijelima da se zaštitarske firme oslobode plaćanja dijela doprinosa te da se taj novac onda neoporezivo isplati zaštitarima koji rade u uvjetima povećanog rizika kao nadoknadu za otežane uvjete rada za vrijeme trajanja pandemije koronavirusa SARS-Cov-2.

Situacija s koronavirusom će zasigurno izazvati velike promjene na tržištu rada, smatraju učesnici ankete. Njih 46,8% mišljenja je da će se to ponajviše odraziti kroz stvaranje viška zaposlenih, dok 38,3% smatra da će do toga dovesti priliv radnika iz drugih djelatnosti. Tek 15% smatra da će se dogoditi odlazak radnika u druge djelatnosti. Ohrabruje podatak da većina (78%) ipak planira zadržati sve zaposlenike, a 6,4% čak i povećati radnu snagu. Pandemija je ostavila posljedice na sektor privatne zaštite u Hrvatskoj, pa 87,2% anketiranih očekuje pad poslovanja, dok ostalih 12,8% predviđa rast. No, poremećaj na tržištu novčanih tokova i rokova plaćanja te smanjenje likvidnosti rezultira time da 55% firmi ima potrebu za kreditnim zaduženjima. Pri tome, najveći izazov za poslovanje u narednom periodu za većinu (74,5%) predstavlja neizvjesnost privrednih aktivnosti i državnih mjera te zakonska regulativa.

Smanjenje cijena i nova normalnost
Istraživanje je pokazalo mišljenje da će digitalno poslovanje s državnim tijelima biti jednostavnije, brže i ekonomičnije i jasna je smjernica šta bi trebali biti prioriteti u narednom periodu. Rezultati pokazuju i da znatno veći broj pravnih lica u djelatnosti privatne zaštite (čak 91,5%) prima zahtjeve svojih korisnika za snižavanjem cijena usluga. Za sada je nepoznanica hoće li do toga doći, ali uprkos prekidu rada brojnih poslovnih subjekata korisnika usluga privatne zaštite, dvije trećine ispitanika ističu kako ipak nisu dobijali zahtjeve za povećanjem količine usluga. Istraživanje je dalje pokazalo da je neophodno zakonski ili preporukama urediti obavljanje novih poslova nastalih usljed pandemije kao što su mjerenje temperature, nadzor dezinfekcije prilikom ulaska, uvođenje nadzora termalnim kamerama itd. Učesnici istraživanja smatraju važnim i potrebnim educiranje zaposlenika za obavljanje novih poslova budući da nas pandemija uvodi u sasvim novu “normalnost”, koja može rezultirati smanjenjem pružanja usluga u nekim djelatnostima, a povećanje u drugim. Nova normalnost uvodi i nove zahtjeve korisnika, što za djelatnost privatne zaštitre zahtijeva veću specijalizaciju i fleksibilnost poslovanja.

Preporuke o mjerama
Nekoliko je bitnih preporuka koje su anketirane kompanije navele s ciljem opstojnosti djelatnosti privatne zaštite u narednom periodu. Oni smatraju da država svojim mehanizmima i zakonskim uređenjem treba osigurati naplatu potraživanja i onemogućiti otvaranje novih pravnih subjekata u djelatnosti privatne zaštite osobama koje duguju državi i zaposlenicima. Neophodno je koristiti tehnologije u većoj mjeri kao zamjenu za ljudske resurse, a ljude koristiti za poslove koji donose dodatnu vrijednost i pri tome veću maržu te definirati standarde u što većoj mjeri kako bi se osigurala transparentnost i stvorilo poticajno okruženje. Nadalje, potrebno je definirati minimalnu cijenu rada, podizati ovlasti zaštitara i zaštititi cijene usluga privatne zaštite kolektivnim ugovorom kako se ne bi dogodilo drastično snižavanje cijena kao u periodu krize od 2009. do 2016. godine. Država bi također trebala pomoći sektoru privatne zaštite kroz razne olakšice.

Kako kažu, potrebno je očuvati i postignute cijene usluga, nikako ih spuštati te uložiti veće napore u kontrolu usluga kako se ne bi događalo da, naprimjer, firma sa dva zaposlena i bez ostalih fiksnih troškova ruši cijenu većim firmama i kompanijama. Nadležne institucije za djelatnost privatne zaštite i općenito privredne djelatnosti mogu direktno doprinijeti da se poveća kontrola jesu li poslovi provedeni prema propisima privatne zaštite, da li poslove izvode licencirane firme itd. Globalno, recesija koja se predviđa zahtijeva žurne i ozbiljnije reforme na nivou Hrvatske, stoga je neophodna snažnija digitalizacija uz smanjenje javnog sektora, posebno u administrativnom dijelu.

Sprečavanje sivog tržišta
Nadležne službe moraju provoditi nadzor primjene zakona kako bi se onemogućio razvoj sivog tržišta, a preporuka firmama je da ne spuštaju cijene, već da zadržavaju postojeće uvjete s ciljem osiguranja uvjeta rada za zaposlene, jer bez njih sektor će se naći u slobodnom padu i doći će do urušavanja poslovanja. Neophodno je i sklapanje granskog kolektivnog ugovora za djelatnost privatne zaštite radi zaštite uvjeta i primanja zaposlenika te zaštite jasnih kriterija za ugovaranje poslova i usluga na tržištu. Država treba i može pomoći djelatnosti privatne zaštite. Pomoć struci je nužna, jer ona svojim radom ima važnu ulogu u sistemu sigurnosti. Ispitanici smatraju nužnim bolje pozicioniranje djelatnosti kroz kvalitetniju zakonsku regulativu, veći nadzor nad sivim tržištem i valoriziranje cijene rada s pripadajućim dodacima na noćni rad, rad nedjeljom i praznicima, i pod istim uvjetima koji vrijede za radnike na manje složenim poslovima u radnom odnosu kod naručioca. Potrebno je zadržati ili, ako je moguće, povećati postojeće cijene rada zaštitara, jer će u protivnom i ovo malo kvalitetnih ljudi otići iz zaštitarstva.

Prije pandemije privreda je bilježila rast, pa je na tržištu rada bila velika potražnja za radnom snagom van zaštitarskog sektora i veći broj ljudi je otišao iz zaštitarstva jer su drugi sektori nudili daleko bolje uvjete. Zaštitarska djelatnost i sami zaštitari su potplaćeni za svoj rad. No, to bi se moglo promijeniti zadržavanjem postojećih cijena usluga, očuvanjem broja zaposlenih u djelatnosti koja je usko specijalizirana, ulaganjem u zaposlenike i povećanjem kvaliteta usluga. Privatni korisnici, budući da će se povećati obim poslova poput mjerenja temperature ili održavanja razmaka, trebaju sigurnost staviti kao prioritet i ne gledati cjenovnu stranu.

Nove sigurnosne tehnologije u hotelima

9 Jula, 2020

Kako bi posjetiocima boravak učinili ugodnijim, vlasnici hotela više ulažu u nove, pametne tehnologije. Korištenjem svakodnevnih uređaja kao što su pametni telefoni i pružanjem gostima više slobode nad njihovim boravkom u hotelu menadžeri mogu smanjiti troškove osoblja i prerasporediti veći broj zaposlenika da budu na usluzi gostima
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Prema istraživanju Oracle Hospitalityja i Phocuswrighta, gotovo dvije trećine gostiju u američkim hotelima kaže da je izuzetno bitno da hoteli nastave ulagati u nove tehnologije s ciljem poboljšanja korisničkog iskustva. Štaviše, prema izvještaju MarketsandMarketsa, došlo je i do rasta potražnje za pametnim ugostiteljskim softverom i uslugama. Vlasnici hotela žele optimizirano upravljanje korisničkim iskustvom u stvarnom vremenu kako bi povećali zaradu i smanjili operativne troškove te povećali usvajanje interneta stvari i sistema za upravljanje potrošnjom energije. MarketsandMarkets predviđa da će vrijednost tržišta pametne ugostiteljske tehnologije do 2021. godine dostići 18,1 milijardu dolara, što je veliki rast u odnosu na 2016. godinu, kada je vrijednost tog tržišta iznosila 5,7 milijardi dolara. Iako hoteli neće u bližoj budućnosti zamijeniti svoje zaposlenike tehnologijom, automatiziranju određenih funkcija pomoću novih tehnologija zasigurno se raduju i gosti i upravitelji hotela.

Većim ulaganjem do boljih iskustava
Hotelijeri žele omogućiti gostima najbolje moguće iskustvo, a u današnjem svepovezanom svijetu to se može postići uvođenjem većeg broja naprednih tehnologija. Tradicionalni proces prijave i odjave u hotel zasnovan je na zastarjelom administrativnom procesu, a ne na ideji dobrog korisničkog iskustva. U nedavnoj studiji Cornell univerziteta stoji da se zadovoljstvo gostiju smanjuje za 50 posto čak i nakon kratkog čekanja od pet minuta na recepciji. Kada su u pitanju kompanije koje proizvode tehnologiju za ugostiteljstvo, od ključne je važnosti njihovo razumijevanje činjenice da se hoteli pouzdaju u svoju sposobnost ispunjavanja očekivanja gostiju.

“Svako ulaganje ili inovacija u tehnologiji mora se ostvariti u kontekstu toga kako platforma može poboljšati iskustvo gostiju. Prema tome, tehnologija fokusirana na samouslugu ne tiče se toliko zamjene ljudstva robotima koliko personaliziranja i poboljšavanja iskustva gostiju. Drugačije rečeno, radije o tome ne razmišljamo kao o tehnologiji protiv interakcije, nego o tome kako tehnološke platforme mogu poboljšati interaktivnost usluge”, objašnjava Nicole Dehler, potpredsjednica u oblasti upravljanja proizvodima u StayNTouchu iz Shiji grupacije.

Ona kaže da savremeni, mobilni sistemi za upravljanje imovinom (PMS-ovi) transformišu tradicionalne procese kako bi povećali zadovoljstvo i gostiju i osoblja. “PMS s mobilnom podrškom omogućava gostima prijavljivanje s bilo koje lokacije pomoću pametnog telefona ili interaktivnog pametnog kioska u lobiju. Svaki od ovih uređaja može po potrebi automatizirati svaki korak procesa prijavljivanja, od izrade ključa, preko skeniranja ID-a do plaćanja”, objašnjava Dehler.

Mobilno prijavljivanje
Nicole Dehler dodaje i to da takav sistem može omogućiti naručivanje automatiziranih nadogradnji i drugih dodataka u sobama – uz živopisne slike i opise proizvoda. To gostu omogućava da dodatno prilagodi i poboljša boravak u hotelu. Osim toga, gosti za malu količinu novca mogu odabrati mogućnost ranog prijavljivanja ili kasnog odjavljivanja, pri čemu sve obavljaju sa svog pametnog telefona. Proizvođači ugostiteljske tehnologije širom industrije viđaju rast potražnje za mobilnim rješenjima kao što je mogućnost mobilne prijave, koju potiče želja za većim brojem ključnih mobilnih funkcionalnosti. Direktor Intelityja Robert Stevenson ističe: “Potpunim automatiziranjem mobilnog prijavljivanja i omogućavanjem gostima pristup pomoću mobilnih ključeva hotelijeri će biti u stanju znatno smanjiti zastoje na recepciji, povećati zadovoljstvo gostiju, smanjiti operativne troškove i pojednostaviti iskustvo boravka u hotelu.”

Još ne očekujte hotele bez osoblja
Globalni potpredsjednik prodaje i marketinga u OpenKeyu Brian Shedd ističe da gosti danas vole koristiti pametne telefone za kontrolisanje nekih segmenata boravka u hotelima, a hoteli vole smanjenje troškova vezanih za zaposlenike. Međutim, to ne znači da se hoteli spremaju automatizacijom potpuno zamijeniti zaposlenike.

“Vođenje hotela je vrlo složen zadatak, a tehnologija može pomoći samo u ograničenom broju stvari. Mislim da ćemo u budućnosti vidjeti povećano korištenje tehnologije u hotelima radi automatizacije repetitivnih zadataka kao što su prijava, odjava, sobna usluga i zahtjevi za stvarima kao što su dodatni jastuci itd., što će osloboditi osoblje manjeg hotela za ispunjavanje kompleksnijih zahtjeva gostiju te poboljšanje ugostiteljske komponente boravka”, kaže Shedd. Koncept hotela bez zaposlenika također je relativno nov, tako da menadžeri hotela još testiraju razne opcije. “Kada je u pitanju proces prijave bez potrebe za zaposlenicima, izgleda da je najpopularnija kombinacija mobilnog ključa i kioska s ciljem uklanjanja potrebe za interakcijom s recepcijom”, kaže Shedd. U svakom slučaju, korištenje tehnologije za uklanjanje ili barem znatno smanjenje broja zaposlenika na recepciji omogućava hotelima da uštede novac na operativnim troškovima. Osim toga, Shedd ističe da korištenje pametnog telefona kao ključa za sobu također povećava sigurnost gostiju i smanjuje količinu plastičnog otpada.

Hoteli uvode podršku za mobilne uređaje
Podršku za mobilnu prijavu usvaja sve više hotelijera širom svijeta i gosti su jako zadovoljni time. U studiji Oracle Hospitalityja i Phocuswrighta otkriveno je da gosti žele veći nivo kontrole nad svojim boravkom, pri čemu je većina njih zainteresovana da koristi pametne telefone za stvari kao što su naručivanje dodatnih predmeta, rezervacije u restoranima, informisanje o obližnjim aktivnostima itd. “Mobilnost bi trebala biti prva misao svakog hotelijera – bez obzira na to jesu li u potrazi za sistemom za upravljanje imovinom, POS sistemom ili sistemom za plaćanje. Jednostavnije rečeno, ljudi koji putuju žele mobilne opcije fokusirane na goste”, kaže Dehler.

Dehler objašnjava kako mobilni PMS može osoblju omogućiti da bolje opslužuje goste te njihov dolazak učini toplijim i manje usiljenim i poslovnim. “Kada vaš PMS radi na tabletu, osoblje se može osloboditi od granitne nepomičnosti recepcije i naći se sa gostima gdje god da su u hotelu. Mobilnost osoblju omogućava da pregleda instantna obavještenja o sobama te da sa drugim zaposlenicima direktno komunicira putem tableta, a recepcionisti mogu omogućiti VIP uslugu bilo gdje u hotelu. Zahvaljujući tome što mobilni PMS ima intuitivan interfejs lahak za korištenje, oni također mogu izgraditi prirodniju konverzaciju između gostiju i osoblja”, dodaje ona. Stevenson spominje da je jedna od glavnih karakteristika potrebnih za upravljanje hotelom bez osoblja mobilna funkcionalnost pomoću podrške za mobilne ključeve i prijave. Čak i tradicionalne sigurnosne kompanije kreiraju mobilne načine korištenja ključeva za goste. Steve Hu, menadžer za proizvode u Merit LILIN-u, objašnjava kako njegova kompanija razvija svoju pametnu cloud QR propusnicu, koja služi kao ključ te se preko e-maila šalje gostima hotela. Gosti po dolasku mogu pokazati QR ključ sa svog pametnog telefona na LILIN stanici opremljenoj kamerom koja dešifruje QR ključ i autentificira ga radi omogućavanja ulaska.

Poslovni putnici žele više mobilnih opcija
Dok su u prošlosti mobilnu prijavu usvajali savremeniji boutique hoteli, koji su bili u potrazi za novim inovativnim načinima poboljšanja iskustva za goste, sada mobilnu prijavu usvajaju kompanije u svim tržišnim segmentima, od luksuznih brendova, preko poslovnih hotela do velikih rezorta i hotelskih kasina. “Luksuzni objekti se ponose time što omogućavaju visok nivo ugostiteljstva i ljudske interakcije, ali najveći broj poslovnih ljudi radije ne bi stajao u redu za prijavu ispred recepcije čak i ako je recepcionista ljubazan i susretljiv”, kaže Shedd. On navodi da su aviokompanije trenirale poslovne putnike da očekuju da se pametni telefoni mogu koristiti za zaobilaženje redova, a kao rezultat toga, taj segment korisnika sada očekuje iste prednosti i u luksuznim hotelima. “Brendovi kao što su Hilton i Marriot su to prepoznali te uvode digitalne ključeve u svim svojim objektima širom svijeta nezavisno od toga u kojem segmentu se hotel nalazi”, dodaje on. Oracleova studija pokazuje da velika većina poslovnih korisnika vjeruje da su virtuelna prijava i odjava, kao i ideja o sobama bez ključeva veoma bitne. Studijom je također otkriveno da 47 posto poslovnih korisnika vjeruje da je mogućnost slanja poruke ili zahtjeva ličnom pomagaču ili sobnoj usluzi pomoću pametnog telefona vrlo bitno, dok 44 posto poslovnih korisnika smatra da su mobilne aplikacije koje kontrolišu temperaturu i osvjetljenje u sobi također bitne, nasuprot procentu od 21 posto običnih korisnika koji to ne misle.

Kako tehnologije čine hotele efikasnijim
Anketa koju je provela Expedia na više od 1.200 hotelijera pokazala je da je jedan od najvećih prioriteta hotelskih lanaca povećanje budžeta za tehnologiju. Hotelijeri se nadaju da će im povećanje ulaganja u tehnologiju pomoći u povećanju produktivnosti, ali i posjeta. Dehler očekuje da će IoT revolucionizirati hotelsku korisničku uslugu, sigurnost i upravljanje sobama. “S jedne strane, IoT pomaže hotelima da automatiziraju procese i uštede resurse. Što je još bitnije, on može započeti eru do sada neviđenog nivoa personalizacije, u kojem se svaka hotelska soba prilagođava potrebama gosta, preferencijama i preferiranim uređajima. Jednom kada se odrede, ove preference mogu postati osnova čak i robusnijeg i sveobuhvatnijeg profila gosta, koji se zatim može koristiti za razvoj hiperciljanih reklama i ponuda”, kaže ona. Ona također ističe korištenje AI-ja, objašnjavajući da će “krajnji cilj vještačke inteligencije biti omogućavanje hotelijerima da je koriste kao osnovu za sveobuhvatne profile gostiju u stvarnom vremenu. AI će biti u stanju analizirati sve, od historije pregledanja web-stranica i kupovina, preko podataka o lokacijama (na kojima je gost boravio) i njegovim IoT interakcijama do suptilnijih interakcija, kao što su obrasci razgovora sa chat botovima. Rezultat toga će biti spajanje korisničke usluge i analize podataka kako bi se postiglo hotelsko iskustvo koje je istinski praktično i hiperpersonalizirano.”

Smanjenje broja zaposlenika
Gotovo svi hoteli automatiziraju barem dio svojih operacija kako bi povećali efikasnost i smanjili troškove. Stevenwson kaže da su neke od najnovijih tehnologija u ovoj oblasti centrirane oko hotelskih robota, kao što su oni koji se mogu vidjeti u YOTEL-u. U pitanju je AI korisnička podrška koja koristi mašinsko učenje da usmjerava goste ka odgovarajućim odjelima, u zavisnosti od njihovih upita, te praćenje gostiju i automatizacija s ciljem poboljšanja hotelskog iskustva i usluge.

I tableti u sobama postaju poplarniji. Prema Dehler, ovaj trend je posebno izražen u luksuznim hotelima i kasinima. Hoteli na kompetitivnim lokacijama stavljaju tablete u sobe kako bi se razlikovali od konkurencije i privukli goste. “Tableti se koriste kako bi se iskustvo večeranja u sobi učinilo praktičnijim, zatim za stalnu vezu s osobljem, automatiziranje zahtjeva za određenim uslugama, rezervacije i druge zahtjeve te kako bi se gostima dala kontrola nad njihovim sobnim okruženjem pomoću IoT funkcionalnosti. Ne samo da tableti automatiziraju sobno iskustvo za goste pomoću stvari kao što su sobna kontrola ili tako što im vijesti i zabavu stavljaju nadohvat ruke nego i oslobađaju vrijeme koje je osoblju potrebno da obradi zahtjeve gostiju. Osim toga, korištenje tableta u sobama smanjuje količinu održavanja i štedi novac potreban za štampanje dodataka u sobama (npr. menija, ponuda itd.)”, objašnjava Stevenson. Hoteli također koriste pametne kioske za transformisanje lobija u zajednički prostor za goste. “Kada uklonite recepciju – i prateće redove za prijavu – lobi možete dizajnirati tako da bude funkcionalno zasnovan na barovima, prostorima za opuštanje ili zajedničkom radnom prostoru”, kaže Dehler. Tu je i glasovna tehnologija, mada se ona ne usvaja tako brzo kao druge vrste automatizacije te uveliko zavisi od samog hotela.

Ipak, može se koristiti za procesiranje zahtjeva gostiju te njihovo automatsko usmjeravanje prema odgovarajućem odjelu. Glasovni asistenti kao što su Apple Siri i Amazon Alexa, kao i AI chat botovi, mogu uveliko poboljšati nivo praktičnosti za goste tako što će omogućiti dodatne načine naručivanja usluga i komuniciranja s osobljem.

Izazovi u korištenju novih tehnologija
Upotrebu nove hotelske tehnologije prate određeni izazovi. Iako se hotelijeri žele modernizovati i omogućiti gostima da budu zadovoljni, budžet, sigurnosni problemi i interoperabilnost s drugim sistemima i dalje predstavljaju prepreku za usvajanje takve tehnologije. Finansiranje hotelske tehnologije i dalje je izazov za hotelske menadžere kada je u pitanju primjena nove tehnologije, bez obzira na potencijalne dugoročne uštede. Istraživanje Expedije otkrilo je da je za hotelske lance skoro dvostruko vjerovatnije da će dati prioritet ulaganju u tehnologije u odnosu na male nezavisne hotele. Ipak, u izvještaju Hospitality Technologyja stoji da samo 54 posto hotela obuhvaćenih istraživanjem planira povećati budžet za nove tehnologije. Stevenson kaže da njegova kompanija rješava problem budžeta nudeći sveobuhvatnu platformu za operacije i goste, koja pomaže u smanjenju troškova u odnosu na kupovinu brojnih odvojenih sistema. Ova platforma također podržava samo ono što je određenom hotelu potrebno, bilo da je to veća mobilnost, tehnologija u sobama ili poboljšanje rada hotela. Mnoge od tih tehnologija u samom startu dovode do povećanja efikasnosti, koje se samo po sebi isplati.

Opiranje promjenama
Otpor prema promjenama je još jedna prepreka s kojima se hotelska uprava i vlasnici često susreću. “Mnogi direktori hotela sporo prihvataju nove tehnologije koje zahtijevaju preuređenje načina na koji su se stvari do tada obavljale. Brojni zaposlenici se opiru novoj tehnologiji koja mijenja način na koji oni obavljaju svoj posao, čak i onda kada to uključuje eliminisanje stvari koje ne vole raditi”, kaže Shedd. Brojni hotelski menadžeri susreću se s otporom asocijacija i sindikata, koji zavise od članarina koje im plaćaju hotelski zaposlenici, a do kojeg dolazi kada hoteli pokušaju uvesti tehnologiju koja smanjuje broj zaposlenika. “OpenKey radi s menadžerima hotela kako bi im pomogao da zaposlenike nauče da im pristup putem mobilnih uređaja olakšava da se fokusiraju na aspekte svog posla koji poboljšavaju hotelsko iskustvo za goste, uz istovremeno korištenje tehnologije za obavljanje zadataka koji ne zahtijevaju ljudsku interakciju”, kaže Shedd.

Borba protiv prevara i sigurnosnih problema
Prevare su također razlog za zabrinutost, naročito pri korištenju automatske prijave. “Prevare mogu naštetiti budžetu i reputaciji hotela zbog kazni, nepotrebnih troškova vezanih za održavanje soba i propuštanja rezervacija”, objašnjava Dehler i ističe da mnogi menadžeri hotela imaju pogrešan stav da automatska prijava povećava vjerovatnoću prevara zato što recepcionista nije fizički prisutan da verificira kreditnu karticu i ličnu kartu gosta. Međutim, savremeni sistemi za automatsku prijavu mogu koristiti napredno prepoznavanje lica da skeniraju lične karte i verificiraju ih u međunarodnim bazama podataka. Zahvaljujući savremenoj integraciji servisa za plaćanje, automatizirana prijava je praktična i sigurna kao i ona asistirana. Hotelijeri danas mogu gostima omogućiti servise koji su sigurni i praktični, omogućavajući im da odaberu kakvu interakciju s hotelom žele imati.

Sigurnost gostiju i podataka također predstavljaju problem za hotele koji usvajaju pristup rada bez zaposlenika. Prema Sheddu, s obzirom na raširenost hakiranja, hoteli bi trebali uvesti tehnološke platforme koje će prikupljati što manje podataka gostiju. “Svi prikupljeni podaci o gostima trebali bi odmah biti izbrisani po završetku njihovog boravka u hotelu ili pohranjeni u posebnom sistemu za pohranu podataka koji ima vrhunsko osiguranje kako bi podaci i ostali sigurni”, smatra Dehler.

Osigurati da sistemi mogu raditi nesmetano
Još jedan izazov je osiguravanje da se tehnološki paket u hotelima sastavi od komplementarnih sistema koji se integrišu jedni s drugima. Tehnologija mora svaki put raditi glatko i bez greški. “Hotelska tehnologija koja je sklona greškama i kvarovima rezultirat će time da će gosti iz frustracije otići negdje drugo”, kaže Shedd. Pri tome je kao primjer iskoristio japanski Hotel Henn, poznat po tome što je “otpustio” polovinu svoje robotske radne snage, jer je loše obavljala svoj dio posla. Dehler je također naglasila da hotelijeri moraju insistirati na platformama sa zaista otvorenim API-jem. “Hoteli zahtijevaju lepezu tehnoloških sistema kako bi uspješno funkcionisali, uključujući PMS, CRS, alat za prodaju soba, RMS, CRM, POS i sisteme za integraciju plaćanja, između ostalog. Sve ove platforme moraju uzajamno funkcionisati bez greške kako bi se maksimizirala operativna efikasnost i osiguralo istinski personalizirano iskustvo za svakog gosta”, rekla je ona. Dodala je da su integrisani sistemi bolji u prikupljanju i dijeljenju bitnih podataka o gostima, što vodi do robusnijih i nijansiranijih profila gostiju, bolje ciljanih poruka upućenih gostima i, na kraju, još personaliziranijeg iskustva za same goste.

Kako do bolje zaštite perimetra?

9 Jula, 2020

Važnost jačanja mjera zaštite kritične infrastrukture veoma je bitna zbog stalnih prijetnji od napada svih vrsta. Ali, uprkos jakoj cyber sigurnosti, takva postrojenja moraju biti utvrđena jakim fizičkim barijerama kako bi se spriječili fizički napadi
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Sistemi za detekciju upada u perimetar često su prvi bedem odbrane kritične infrastrukture. Ako je osiguranje perimetra slabo, kritična infrastruktura mogla bi biti podložna fizičkim oštećenjima, što može dovesti do velike štete. Danas upravitelji ugrađuju videoanalitiku, termalne kamere, senzore na ogradama i inteligentnu sigurnosnu rasvjetu u svoja rješenja za zaštitu perimetra. Jačanjem sigurnosti u najudaljenijim područjima upravitelji su više nego ikad pripremljeni za odbranu od napada.

Stanje tržišta
Tržište sistema za detekciju upada u perimetar (PIDS) raste zahvaljujući potrebi za većom sigurnosti. Ovi sistemi su bitan dio cjelokupnog sigurnosnog rješenja za kritičnu infrastrukturu. Rast tržišta je konzistentan i stabilan i takav će ostati i ubuduće. Marketsandmarkets predviđa da će njegova vrijednost dosegnuti 21,6 milijardi dolara do 2023. godine, i to zahvaljujući sve češćoj ugradnji videonadzora, povećanoj potražnji daljinskog upravljanja kroz cloud, bežičnim tehnologijama i vladinim regulativama koje nalažu unapređenje zaštite perimetra i zaštite od terorističkih aktivnosti. Regionalno, najveće tržište je Sjeverna Amerika. Međutim, u Azijsko-pacifičkoj regiji se očekuje znatan rast u narednim godinama, ponajviše zahvaljujući vladinim regulativama, razvoju infrastrukture i povećanju broja incidenata zbog kojih je neophodna zaštita perimetra. U narednim godinama Bliski Istok i Afrika očekuju veliki rast na godišnjem nivou.

Perimetarska zaštita u vertikalama
Danas je važnost osnaživanja cyber sigurnosnih mjera veoma bitna, jer je kritična infrastruktura pod stalnom prijetnjom od napada. No, uprkos jakoj cyber zaštiti, takva postrojenja moraju biti utvrđena jakim fizičkim barijerama kako bi se spriječili fizički napadi. Stewart Dewar, proizvodni menadžer u kompaniji Senstar, istakao je nekoliko vertikala koje pomažu rast tržišta perimetarske zaštite. Naprimjer, električne instalacije sve vrijeme moraju posjedovati sigurnu i pouzdanu električnu mrežu. “Svjedočimo rastu zabrinutosti za očuvanje kontinuiteta rada. Instalacije moraju biti zaštićene od incidenata, koji mogu prouzrokovati prekid rada, bilo da je riječ o vandalizmu, krađi ili u krajnjem slučaju terorističkom napadu”, kaže on.

Slična zabrinutost je i u vertikali logistike, barem kada se govori o distributivnim centrima. Bojazan od krađe je prirodna, a zadovoljstvo kupaca i reputacija brenda također su važni. S obzirom na to da ukradeni proizvodi ne dolaze do kupaca, to direktno dovodi i do njihovog nezadovoljstva. Zato je bitna perimetarska zaštita, koja stvara zaštitni obruč i štiti ulazne tačke skladišta. Kada je riječ o videonadzornim rješenjima za zaštitu perimetra, Dewar je istakao komercijalnu i laku industrijsku vertikalu kao one koje mogu imati najveću korist. “Mnoga mjesta u ovoj kategoriji prilikom izgradnje nisu imala u vidu zaštitu perimetra, što je dodatni izazov pri ugradnji tradicionalnih sigurnosnih senzora. Videonadzorni sistem opremljen naprednom videoanalitikom može bitno povećati sigurnost”, objašnjava on. Dok se tradicionalna zaštita perimetra obično veže za kritičnu infrastrukturu (npr. struja i plin), državne ustanove, granice, vojsku, popravne ustanove i druge velike fabrike, ogroman broj vertikala izvan ovog spiska počinje primjenjivati ova rješenja. Velika mjesta za zabavu, naprimjer, primjenjuju mjere zaštite perimetra jer se broj napada povećava.

Kako videoanalitika i termalne kamere mogu pomoći
Segment videonadzora – uključujući kamere, videoanalitiku i druge videonadzorne komponente – ima najveći udio na tržištu sistema za detekciju upada u perimetar zahvaljujući povećanoj potražnji sigurnosnih menadžera za vizuelnom verifikacijom i videozapisima. Pri odabiru kamera za zaštitu perimetra Stewart Dewar, proizvodni menadžer u kompaniji Senstar, preporučuje kamere proizvođača koji u potpunosti podliježu ONVIF standardima. Ovo će garantirati kompatibilnost s videoupravljačkim softverima, pojednostavit će integraciju i izbjeći će se ovisnost o samo jednom proizvođaču. Dodatno, on preporučuje i odabir proizvođača koji vodi računa o nadogradnjama upravljačkog softvera i sigurnosnim zakrpama te na taj način garantuje da će kamera uvijek biti zaštićena od cyber napada.

Bolji uvid
Dodavanjem samo videonadzornih kamera zaštiti perimetra neće se dobiti zaštita kakvu traže sigurnosni menadžeri. Zato videoanalitika može biti efikasno rješenje, posebno na lokacijama gdje nema odgovarajuće ograde na koju se može postaviti senzor ili na otvorenom, gdje nema mikrovalnih ili rješenja sa zakopanim kablovima. Uspješna primjena videoanalitike nije jednostavna kao instalacija softvera na već postojeći videonadzorni sistem. Ona zahtijeva visoke standarde osvjetljenja te brojače na kamerama koji su neophodni ukoliko se zapis koristi samo za procjenu. Dewar dodaje da je najbolja videoanalitika ona koja koristi server jer ima veću moć obrade podataka. Ipak, ovo rješenje unaprijed zahtijeva troškove zakupa servera, plus troškove održavanja, energije i hlađenja. Prema Dewaru, “teže je kod videoanalitike ostvariti balans između vjerovatnosti detekcije (PD) i stope lažnih alarma (NAR) nego kod tradicionalnih senzora za detekciju upada u perimetar. Ali, uz visokokvalitetnu analitiku i profesionalno podešavanje mogu se postići vrhunski rezultati. “Postoje iznimke, kao što su vegetacija, vremenske prilike i promjene tla, koje mogu utjecati na performanse i zahtijevati ponovno podešavanje”, kaže on.

Uloga termalnih kamera u zaštiti
Termalne kamere u zaštiti perimetra primjenjuju se samo u kritičnim područjima (npr. komunalije i sanitarna infrastruktura, aerodromi, hemijske fabrike itd.), gdje upad može imati ogromne posljedice. U ovim slučajevima troškovi su opravdani jer su sofisticirani sistemi prijeko potrebni. “Danas su cijene termalnih kamera prilično pale, ali se performanse i dalje unapređuju, što za rezultat ima da sve više kritičnih područja usvaja termalne sisteme za zaštitu perimetra. Ta područja ih koriste kao ʻvanjske protivprovalne alarmeʼ kako bi se zaštitili od poslovnih gubitaka na komercijalnim tržištima kakvi su podatkovni centri, industrijski parkovi, parkinzi, škole, maloprodajni centri i gradilišta”, objašnjava John Romanowich, predsjednik i izvršni direktor SightLogixa. Danas svaka kompanija ili lokalitet koji žele spriječiti upad uljeza u perimetar mogu koristiti termalne kamere.

Romanowich primjećuje i stalan rast upotrebe termalnih kamera u zaštiti perimetra u posljednjih nekoliko godina i očekuje ubrzanje tog trenda u 2020. Terorizam i drugi globalni izazovi globalno su utjecali na povećanje investicija u zaštitu perimetra, ali Romanwich vjeruje da je to posljedica dva ključna razloga. “Prvo, kombinacija naprednih softvera koje pogone noviji, brži i jeftiniji procesori omogućuje nam da plasiramo kvalitetnije termalne sisteme na tržište. Drugo, primjena termalnih kamera u svrhe nevezane za sigurnost uzrokovala je rast tržišta termalnih senzora i na taj način dovela do većih prilika za zaradu i smanjenja troškova. Ovo znači da danas termalne kamere za zaštitu perimetra mogu vršiti bolju detekciju, a jeftinije su od sistema koje smo imali prije nekoliko godina”, kaže on.

Manji troškovi
Najveća korist upotrebe termalnih kamera s videoanalitikom je visok stepen pouzdanosti detekcije. Termovizija je idealna za vanjsku upotrebu u potpunom mraku i ne smetaju joj vremenske prilike. Ona također može pomoći menadžerima sigurnosti da uštede jer će smanjiti broj potrebnih kamera. “Termalne kamere mogu detektovati uljeze na velikim područjima, i na sto metara dužine i širine. Tako pružaju finansijsku prednost budući da zahtijevaju manji broj stubova i manje električne energije nego što je to slučaj kod drugih sistema”, dodaje Romanowich. Dewar napominje da termalne kamere imaju slabu moć identifikacije uljeza, stoga je neophodno ugraditi perimetarsku rasvjetu ili kamere s osvjetljenjem kako bi se mogla kompletirati procjena i istraga. Drugi izazovi podrazumijevaju primjenu najboljih praksi, dizajna i infrastrukture. Naprimjer, važno je osigurati da kamera pokriva cijeli perimetar i da ne ostavlja slijepe zone i tačke. Kako bi mogle raditi, termalne kamere zahtijevaju tipične pripreme kao što su pojačana mreža, serija dostupnih IP adresa, firewallovi i najbolja cyber sigurnost.

Trendovi u zaštiti perimetra
Sistemi za detekciju upada u perimetar su napredovali usvojivši novije tehnološke trendove i integraciju s drugim sigurnosnim sistemima kao što su, npr., senzori za ograde i pametna sigurnosna rasvjeta, koja može postati bitan dodatni alat u kreiranju cjelokupne zaštite perimetra.

Senzori za ograde
Senzori za ograde svih tipova (npr. s optičkim vlaknom ili bez njega) postali su dostupniji, ekonomičniji i posjeduju sofisticirane algoritme za detekciju koji povećavaju vjerovatnoću detekcije i smanjuju broj lažnih alarma. “Ovi senzori mogu dojaviti neovlašten upad u stvarnom vremenu i prijaviti lokaciju gdje se to dešava s preciznošću od 3-4 metra. Oni ne trebaju dodatni hardver u perimetru u demarkacijskoj zoni, što ih čini jednostavnim za instalaciju i održavanje te znatno efikasnijim od starijih sistema”, kaže Stewart Dewar, proizvodni menadžer u kompaniji Senstar.

Pametna sigurnosna rasvjeta odvraća uljeze
Perimetarska zaštita često je bukvalno u mraku. Za razliku od standardnih rješenja za rasvjetu perimetra, pametna rasvjeta može balansirati između problema svjetlosnog zagađenja s realnim izazovima nadzora perimetra, pa je tako moguće prigušiti svjetlo i osvijetliti samo ogradu.

Funkcija rasvjete nije samo da zaustavi, detektuje i zadrži potencijalne uljeze primjenjujući uniformisanu, LED pametnu rasvjetu duž perimetra, već i da poboljša rad kamera. Bolje osvjetljenje pruža bolji kvalitet videozapisa, što opet vodi ka detaljnijoj analizi. “Dodajući inteligenciju sistemima za zaštitu perimetra, dobija se širok spektar aktivnih alata za odvraćanje kao što su strobovodi rasvjete u dinamičnim lokacijama, podesivi nivoi intenziteta, integracija s videoanalitikom ili sigurnosni uređaji na mjestu događaja”, objašnjava Dewar.

Perimetri će postati pametniji
Iako se ne govori mnogo o vještačkoj inteligenciji ili mašinskom učenju u perimetarskoj zaštiti, to bi mogla biti praksa koja će se promijeniti. Videoanalitika se sve više implementira u rješenja za zaštitu perimetra, a neke kompanije već koriste i AI i mašinsko učenje kako bi ponudile inteligentne sisteme za detekciju upada u perimetar jer pružaju više podataka za sprečavanje upada.

Integracija s upravljačkim sistemima
Dewar primjećuje pojačanu potražnju za softverskom integracijom sistema za zaštitu perimetra i alarmnih sistema, bilo da su klasificirani kao sistemi za upravljanje videom (VMS), upravljanje sigurnošću (SMS) ili upravljanje informacijama o fizičkoj sigurnosti (PSIM). “Kupci žele sistem koji će im pružiti kompletan uvid u dešavanja na nadziranoj lokaciji. Oni žele temeljitu integraciju koja će im pružiti ne samo osnovne informacije o alarmima već i dodatne informacije poput tačne lokacije alarma i operativnog statusa opreme”, naglašava Dewar. Integracija PIDS-a sa softverom za upravljanje videom i videoanalitikom pruža operaterima neposredan pristup većini podataka za brži i efektivniji odgovor. Ova integracija omogućava im da prate ljude, objekte i vozila unutar i oko perimetra, a istovremeno umanjuje učestalost lažnih alarma i poboljšava analizu nakon incidenta.

Prethodni
1
…
18
19
20
21
22
…
26
Sljedeći

Najave II

Rasna i spolna pristrasnost sistema za prepoznavanje lica

Novi pravilnik o upotrebi dronova u Bosni i Hercegovini

Napredna analitika za praćenje masovnih okupljanja

Sigurna rješenja za lakše upravljanje voznim parkom

Prepoznavanje lica u borbi protiv Covida-19

Pametna parking rješenja

Kako IIoT poboljšava produktivnost pametnih fabrika

Privatna zaštita u Hrvatskoj za vrijeme pandemije

Nove sigurnosne tehnologije u hotelima

Kako do bolje zaštite perimetra?

INTERVJUI

Intervju: Andrej Ćuraković, direktor prodaje za Srednju i Jugoistočnu Evropu, Motorola Solutions

Intervju: Zlatko Dičak, direktor, Aurel

Mahir Hodžić: Sofija i Zagreb kroz Summite povezuju sigurnosnu industriju

IZDANJA

NAJČITANIJE

Salto: Šta je sigurnije: digitalni kredencijali ili tradicionalni ključevi?

Hytera na Adria i Bulgarian Security Summitu

ICT TSL serija: Sigurnost kontrole pristupa počinje na čitaču

Global Security d.o.o.

Najnovije

Najave II

INTERVJUI

Tags

IZDANJA

NAJČITANIJE

Global Security d.o.o.