Home Kategorija Najave II (Page 18)

Najave II

Kako odabrati onu najbolju?

Videonadzorne kamere za noćno snimanje posljednjih su godina doživjele veliki uspon zahvaljujući senzorima slike i tehnološkom napretku koji im olakšava rad pri slabom osvjetljenju. Sigurnosne kamere za noćno snimanje danas su mnogo snažnije i, za razliku od zrnastih monohromatskih slika s noćnih kamera, moderni uređaji ovog tipa sada mogu ponuditi jasne slike u punoj boji i uz minimalno osvjetljenje

Izvor: a&s International; E-mail: redakcija@asadria.com

Prava sigurnosna kamera za noćno snimanje može biti dragocjena komponenta svakog sigurnosnog sistema za rad na otvorenom. Ipak, uz veliki broj modela dostupnih na tržištu, odabir pravog rješenja može biti veoma složen proces. Pravilno razumijevanje faktora koje treba uzeti u obzir pri odabiru kamere može predstavljati razliku između uspješne i neuspješne instalacije. U nastavku teksta govorimo o boji prikaza, ambijentu i osvjetljenju kao nekim od najvažnijih faktora koje treba uzeti u obzir prilikom biranja najbolje kamere za noćno snimanje.

Noćno snimanje u boji vs. crno-bijeli režim rada

Tradicionalne sigurnosne kamere za noćno snimanje s infracrvenim filterima (poznate i kao IR-cut modeli) nude crno-bijelu sliku. Međutim, napredak tehnologije izrade kamera, senzora slike i podrške za rad u uvjetima slabog osvjetljenja unaprijedili su mogućnosti kamera za noćno snimanje u boji. Budući da je sada dostupan širi izbor modela, prvo što treba utvrditi prilikom odabira najbolje kamere za noćno snimanje jeste da li vam treba ona s prikazom u boji ili vam je dovoljan crno-bijeli video. Iako se ovo može činiti kao jednostavna stavka za razmatranje, Andres Vigren, globalni menadžer proizvoda u kompaniji Axis Communications, navodi da odgovor na ovo pitanje uveliko određuje koje je rješenje najbolje za vas. “Za prikaz kvalitetnog videa u boji potreban vam je adekvatan izvor svjetlosti koji odgovara potrebama kamere. Na tržištu su dostupni noviji modeli s naprednim tehnologijama za rad pri slabom osvjetljenju koji zahtijevaju manje svjetlosti”, kaže on. Max Fang, direktor za IP proizvode u kompaniji Hikvision Digital Technology, naglašava da dužina trajanja prikaza u boji zavisi od sposobnosti kamere da izađe na kraj sa slabim osvjetljenjem. U protivnom, kamere će se prebaciti u infracrveni (IC) način rada kada osvjetljenje postane nedovoljno (npr. kada padne mrak), a zaslon će se prebaciti na crno-bijeli prikaz.

U slučajevima slabog osvjetljenja važno je provjeriti je li IC svjetlo na kameri odgovarajuće ili vam je potreban zasebni IC uređaj. Ako ugrađeno IC svjetlo nije dovoljno za ravnomjerno osvjetljenje, to bi moglo dovesti do toga da na slici imate crne uglove.

Osim toga, morat ćete provjeriti i je li IC svjetlo potpuno ili djelimično skriveno. Ako krajnji korisnik želi da kamere budu potpuno neprimjetne, prikladna opcija je skriveno IC svjetlo koje je nevidljivo za ljudsko oko. Međutim, Vigren navodi da je ono manje osjetljivo kada je u pitanju rad kamere i da će biti potrebno dodatno osvjetljenje u okruženju kako bi se došlo do najbolje slike.

Dodatni faktori važni za noćno snimanje

Promjene u nivou osvjetljenja tokom godišnjih doba su još jedan od ključnih faktora prilikom odabira kamere za noćno snimanje. U idealnoj situaciji, kamere koje kvalitetno rade pri slabom osvjetljenju trebale bi jednako dobro raditi i tokom dana. Istovremeno, postavke koje se koriste za noćno snimanje možda neće biti optimalne u nekom drugom dobu dana. “Kako se godišnja doba mijenjaju, sunčeva svjetlost pada na kamere na različite načine, posebno tokom jeseni i proljeća. Zato je jako bitno osigurati da se kamera može automatski prilagoditi ambijentu. To znači da ona mora moći mijenjati režime rada u uvjetima slabog osvjetljenja i koristiti široki dinamički opseg (WDR) u zavisnosti od ambijentalnog osvjetljenja”, kaže Vigren.

Analizirajte okruženje koje nadzirete

Okruženje u kojem se koristi kamera također je bitan faktor pri odabiru pravog uređaja za noćno snimanje. Pri tome treba razmotriti faktore kao što su veličina pokrivenog područja i postojanje potrebe za otkrivanjem, identifikacijom i prepoznavanjem objekata. Na taj način možemo utvrditi specifikacije buduće kamere za noćno snimanje i ustanoviti da li nam je potrebna podrška dodatnih tehnologija, poput termalnih sistema ili radara. Mjesto postavljanja također igra značajnu ulogu tokom procjene potrebnih karakteristika kamere. Naprimjer, ako je postavljena nisko i lako joj se može pristupiti, može biti izložena neovlaštenom rukovanju i vandalizmu. U tom slučaju krajnji korisnici trebaju uzeti u obzir i IK standard otpornosti na udare. Ako će kamera biti izložena nepovoljnim vremenskim uvjetima (npr. kiši, snijegu itd.), potrebno je osigurati kvalitetnu zaštitu od nepogoda i vlage za prednje staklo uređaja. Kapljice na staklu mogu uzrokovati pojavu odsjaja kod uključenog IC svjetla, što u konačnici smanjuje jasnoću i kvalitet slike.

Napredni senzori slike

Nadzorne kamere za noćno snimanje kontinuirano se ažuriraju pomoću novih tehnologija. Fang navodi da danas uključuju više objektiva, fuziju dvostrukog svjetla i prateće tehnologije, objektive sa širim otvorom blende, namjenske senzore za veće površine i inteligentniju tehnologiju za rad pri slabom osvjetljenju. “Što se tiče senzora slike, došlo je do značajnih poboljšanja njihove tehnologije kako bi ih se učinilo osjetljivijim na svjetlost i omogućila obrada slike u stvarnom vremenu. Implementacija ovako snažnih čipova nudi i veći kapacitet za obradu slike, što u konačnici podiže i njihov kvalitet. Ovakav razvoj situacije doveo je do pojave kvalitetnijih kamera za rad pri slabom osvjetljenju s prikazom u znatno višim rezolucijama. U odnosu na period od prije deset godina, kada su kamere za rad pri slaboj svjetlosti bile dostupne samo u SVGA i D1 rezoluciji, sada se ista osjetljivost nudi sa 4K kamerama”, objašnjava Vigren. Eaden Xie, direktor IPC serije proizvoda u kompaniji Dahua Technology, navodi da njihove kamere koriste senzor slike osjetljiv na noćne izvore svjetla, koji omogućava modelima u boji da ponude veće dimenzije piksela i pozadinsko osvjetljenje za njih, kao i veći stepen konverzije svjetla (HCG) pri slabom osvjetljenju. “Korištenje HCG tehnologije može ponuditi viši stepen konverzije svjetla unutar senzora. Ovakvo pojačanje se dešava u prednjem segmentu signalne veze, što može smanjiti utjecaj pozadinskog šuma i tako donijeti kvalitetniji omjer signala i šuma”, objašnjava Xie.

 Kako vještačka inteligencija i duboko učenje pomažu kamerama?

Napredak u segmentu hardverskih i softverskih tehnologija omogućio je primjenu inteligentnih načina rada s kamerama za noćno snimanje. Stalnim poboljšanjem algoritama vještačke inteligencije i smanjivanjem sistemskih zahtjeva za njihovu primjenu, u sve više scena sada se koristi cijeli spektar boja i vještačka inteligencija. “Kada je riječ o kamerama za noćno snimanje, ljudi mogu pomisliti da je slika dovoljno dobra ako je prikaz jasan, dobro osvijetljen i u boji. Kod inteligencije se više pažnje posvećuje pribavljanju kvalitetnih informacija o praćenom subjektu, a ne samo o prikazu boja, poboljšanju svjetline i smanjenju šuma. Krajnji cilj stalne optimizacije učinaka noćnog snimanja je primjena algoritama dubokog učenja za podršku reagiranju na konkretne situacije uz dovoljnu količinu i detaljnost prikazanog videa”, kaže Xie. U budućnosti bi interna i eksterna primjena  vještačke inteligencije mogla igrati važnu ulogu u poboljšanju mogućnosti tehnologija za rad pri slabom osvjetljenju. To uključuje poboljšanje kvaliteta videa koji kamera prikazuje, snima i prenosi.

Bolje performanse traže više procesorske snage

Bilo da je riječ o dovoljnom dostupnom infracrvenom (IC) svjetlu, nivou osvjetljenja (lux) ili drugim komponentama, sve navedeno utječe na kvalitet rada kamere za noćno snimanje i domet u kojem ona može obavljati svoj posao. Osim toga, dostupna procesorska snaga može utjecati ne samo na daljinu vidokruga kamere nego i na kvalitet slike. Procesorska snaga, međutim, ima svoju cijenu i njen iznos je obično takav da će krajnji korisnici morati dobro razmisliti da li je mogu priuštiti i žele li platiti za nju. Razlika u cijeni između ulaznog i vrhunskog modela kamere za noćno snimanje može se kretati u rasponu od 200 do 5.000 američkih dolara. Vigren naglašava da kompanijama s manjim prostorijama nije isplativo ulagati u vrhunske modele, jer bi troškovi premašili njihov budžet, a da pritom ne bi nužno ponudili dodatnu vrijednost. “Na kraju, odabir kamere zavisi od ukupnih troškova ulaganja i konkretne primjene. Ulazni modeli fiksnih fokalnih kamera često nude područje pokrivenosti od oko 10 metara. Za manje prostorije s ograničenim budžetom, ovaj tip kamere može biti dovoljan”, kaže on, dodavši da je za veće prostore bolja opcija standardna 1080p kamera s dometom od 30-ak metara.

Veći domet traži dodatno IC svjetlo

Količina svjetlosti koju kamera dobija je još jedan faktor koji u velikoj mjeri može utjecati na njene performanse u pogledu dometa. “Općenito govoreći, više svjetla donosi kvalitetniju sliku i to je još važnije na većim udaljenostima. Za postizanje visokog kvaliteta slike potrebna vam je dovoljna količina ugrađenog IC svjetla koje troši više energije. U ovom slučaju može biti isplativije osigurati izvor dodatnog IC svjetla koje će podržati performanse kamere”, kaže Vigren. Za scenarije primjene u kojima je potreban veći domet (npr. mostovi, ceste, pogranična kontrola itd.) Vigren preporučuje korištenje kamera s vrhunskim zumom. On naglašava da takve kamere mogu pokriti udaljenost i do 400 metara podešavanjem infracrvene zrake prema nivou zuma kamere. “Za korisnike koji moraju pratiti objekte na velikim udaljenostima kombinirano rješenje u vidu dodatnih radara ili termalnih kamera može ponuditi najbolje rezultate, jer te tehnologije ne zavise od količine svjetla da bi bile efikasne”, kaže on.

 Česte zablude povezane s kamerama za noćno snimanje

Postoji više zabluda koje se tiču rada nadzornih kamera za noćno snimanje i njih se potrebno riješiti prije ulaska u proces odabira. One mogu dovesti do nabavke pogrešne kamere i loših rezultata pri njihovom korištenju. Ideja noćnog snimanja obično zaziva asocijacije na crno-bijele monohromatske slike ili snimke u zelenkastim nijansama koje često viđamo na televiziji. To danas više nije slučaj. Moderne kamere tokom noćnog snimanja nude prikaz u cijelom spektru boja. Mnoge kompanije naporno rade na poboljšanju tehnologije za rad pri slabom osvjetljenju kako bi tokom noćnog rada ponudile realnije i jasnije videozapise u boji. Iako mnoge kamere za noćno snimanje danas mogu prikazivati boje, njima je i dalje potrebna dovoljna količina svjetla kako bi se to postiglo. Zbog toga su opremljene izvorom infracrvenog (IC) svjetla, koji im omogućava da se prebace na crno-bijeli prikaz ako osvjetljenje postane nedovoljno za efikasnu primjenu prikaza u boji. Kompanije kao što je Dahua Technology lansirale su proizvode koji podržavaju prikaz u punoj boji i nude cjelodnevni nadzor u boji u uvjetima slabog osvjetljenja. Kako kaže Xie, “u poređenju s drugim kamerama, kod ovih modela nema mjesta zabrinutosti zbog gubitka kvaliteta videa/boje usljed prebacivanja na crno-bijeli režim rada”.

Jedna od uobičajenih zabluda u vezi sa sigurnosnim kamerama za noćno snimanje jeste da one “vide” bolje tokom dana u odnosu na noć. “Dnevne performanse snimanja zavise od brojnih faktora, poput dubinske oštrine, širokog dinamičkog opsega (WDR), rezolucije itd. Njih treba sveobuhvatno procijeniti. Ovo su glavni faktori koji utječu na kvalitet videa tokom dana. Tehnologija za rad pri slabom osvjetljenju ne poboljšava kvalitet slike tokom dana”, objašnjava Fang.

Specifikacije i tehnički podaci nisu ključni!

Još jedna uobičajena zabluda je izjednačavanje proizvođačevih brojki s konkretnim performansama. Krajnji korisnici se često previše oslanjaju na tehničke specifikacije kada odlučuju o nabavci kamere. Ustvari, tehnički podaci ih često zavaraju i zbog njih donose odluke bez fokusiranja na načine na koje kamera, zapravo, radi. Ako ne uspoređujemo modele istog proizvođača, tehničke specifikacije mogu zavarati jer one ne daju nikakve garancije u vezi s kvalitetom kamere ili njenim performansama u praksi. Osim toga, ograničavanjem izbora kamera prema određenom rasponu specifikacija vi iz postupka odabira možete isključiti i druge pogodne i kvalitetne opcije, što može dovesti do neželjenih ishoda. “Ako se oslanjaju samo na suhe podatke, krajnji korisnici mogu nabaviti rješenje za koje smatraju da će ponuditi očekivane performanse, a onda ih ono može iznevjeriti na duže staze jer se specifikacije ne podudaraju s realnošću. Jedini način da se to izbjegne je testirati kameru na terenu prije donošenja konačne odluke”, objašnjava Vigren. On vjeruje da vrijedi uložiti dodatno vrijeme u testiranje i procjenu potencijalne kamere, odnosno provjeriti kvalitet njihovog rada tokom dana i noći, jer na taj način krajnji korisnici mogu donijeti odluku na osnovu konkretnih pokazatelja o performansama.

 

 

Modernizacija vatrodojave

Za razliku od drugih industrija, potražnja za zaštitom od požara ne jenjava zbog njene uloge u spašavanju života. Prema istraživanju više agencija, to bi tržište moglo zabilježiti stabilan rast u narednim godinama budući da vlade širom svijeta žele pooštriti regulative i povećati sigurnost. No, danas se moderniziraju i same zgrade koje se trebaju zaštititi

Izvor: a&s International; mail: redakcija@asadria.com

Tržište pametnih zgrada će, kako navodi Fortune Business Insights, rasti po složenoj godišnjoj stopi od 12,6 posto do 2026. godine. Napori na smanjenju emisije ugljika i stvaranju energijski efikasnijih zgrada mogli bi biti glavni pokretač. A kako raste broj pametnih zgrada tako se povećava i potreba za njihovom zaštitom od požara. Dugo vremena razvoj u sektoru zaštite od požara nije bio brz kao u videonadzoru ili drugim oblastima sigurnosti. Tome je doprinijelo nekoliko faktora, od zadovoljstva kupaca onime što već imaju do slabog interesa za ulaganje u ovaj segment. Međutim, sada se vide značajne promjene u zaštiti od požara, među kojima je sve veća digitalizacija. Zbog toga bi industrija zaštite od požara trebala sve više usvajati pametnu tehnologiju.

Brže usvajanje IP-a

“Zaštita od požara se tokom posljednje decenije transformirala rastom adresabilnih uređaja zasnovanih na IP-u unutar umrežene infrastrukture sistema za dojavu požara”, kaže Andreas Kahl, voditelj softverskog inžinjeringa i vatrodojavnih sistema u Bosch Building Technologiesu. “Skalabilnost i modularna arhitektura digitalnih sistema za vatrodojavu otključali su novu razinu zaštite, npr. određivanjem tačnog mjesta aktiviranog detektora dima u alarmnoj situaciji ili povezivanjem sa sistemima razglasa za faznu evakuaciju zgrada. Za sistem-integratore instalacija i održavanje alarmnih sistema dostigli su novi nivo efikasnosti – uključujući automatizirana servisna upozorenja i mnogo manje lažnih alarma – uz veliku uštedu troškova”, objašnjava on.

Prelazak na IoT

Kahl kaže da će uskoro sve veći broj umreženih vatrodojavnih sistema biti povezan s internetom stvari (IoT). To je dio većeg trenda u svim industrijama, uključujući pametne domove i pametne zgrade automatizirane kombinacijom podataka prikupljenih pomoću senzora i vještačke inteligencije (AI). Očekuje se da će broj IoT povezanih uređaja u svijetu premašiti 14 milijardi do 2022. godine, što je više od polovine od 28,5 milijardi povezanih uređaja na svijetu.

Adresabilni uređaji za slanje obavijesti

Jedno od najznačajnijih dostignuća u sistemima za zaštitu života je adresabilno obavještavanje. Prema Rodgeru Reiswigu, potpredsjedniku kompanije Johnson Controls, iako industrija već nekoliko decenija ima adresabilne ulazne uređaje za vatrodojavu, uređaji za obavještavanje su to počeli pratiti tek prije nekoliko godina. “Budući da se notifikacijski uređaji, uključujući sirene i zvučnike, sada mogu adresirati, njihova mogućnost da se selektivno aktiviraju softverom, a ne načinom na koji su fizički ožičeni, pruža veću fleksibilnost vlasniku ili upravitelju zgrade. Također, uz selektivnu kontrolu takvi uređaji mogu izvršiti automatizirano samotestiranje. U osnovi, ako se uređaj može samostalno funkcionalno testirati, oponašati funkcionalni test, prijaviti je li prošao ili nije i izvesti to u istom intervalu koji zahtijeva NFPA 72, tada se to smatra ekvivalentnim slanju osobe da testira svaki uređaj. Ova mogućnost nudi vlasniku ili upravitelju mogućnost testiranja svog sistema mnogo brže i uz znatno manje ometanja stanara”, rekao je Reiswig.

Novi komunikacijski sistemi

Komunikacija je ključna za zaštitu od požara. Značajna promjena kroz koju industrija trenutno prolazi je prestanak korištenja telefonskih linija u centralnim nadzornim stanicama kako se analogno prenošenje telefonskog signala ukida. Mobilni i IP komunikatori su tehnologija koja se trenutno najviše koristi. “Sistem koji nije vatrodojavni, ali često spada pod odgovornost izvođača vatrodojavnih sistema, je ERRCS, radiosistem za hitne slučajeve. Ovi sistemski zahtjevi se iz dana u dan sve više provode. Hitna pomoć, policija i vatrogasci ovise o radiokomunikacijama, a ako komunikacije u zgradi ne rade, životi su ugroženi”, rekao je Ray Dotts, projektni menadžer u Telgian Engineering and Consultingu.

Cloud rješenja

Rješenja bazirana na cloudu sada prodiru u svaki segment, a industrija zaštite od požara nije iznimka. Prema Thomasu Dolsu, globalnom menadžeru softverskih proizvoda u Siemens Smart Infrastructureu, najviši nivo zaštite objekta od požara je brza, pouzdana i pametna komunikacija vatrodojavnog sistema i interfejsa koji prikuplja podatke. “Sve počinje omogućavanjem da su svi podaci kontinuirano dostupni na daljinu, tako da se rad sistema može nadzirati i njime upravljati putem bilo kojeg računara, laptopa ili mobilnog uređaja – bilo kada i bilo gdje”, rekao je Dols.

 Rastuća uloga IoT-a u zaštiti od požara

Nema sumnje da IoT polako revolucionizira većinu tradicionalnih industrija. Prema Thomasu Dolsu, način na koji radimo, štitimo se od požara i pružamo usluge zaštite od požara promijenio se tokom posljednjih godina. “Digitalizacija je pokrenula ovu promjenu, pretvarajući tradicionalnu zaštitu od požara u moderan i produktivan biznis. S ovom novom ponudom smo u srcu IoT-a, s jasnim ciljem da sigurno povežemo što više naših proizvoda za zaštitu od požara. Za kupce će to značiti bolje korištenje stručnjaka u tom segmentu, bolji servis, pa čak i nove poslovne mogućnosti”, rekao je Dols.

Prednosti IoT-a

Internet stvari omogućio je sistemima za zaštitu života da se povežu sa svijetom. Vlasnici ili upravitelji zgrada sada se mogu povezati sa svojim sigurnosnim sistemima s bilo kojeg mjesta na svijetu telefonom, tabletom ili bilo kojim povezanim uređajem. “Iako se sistemi mogu povezati sa svijetom, ipak moramo postaviti pitanje – može li se sistem kompromitovati zlonamjernim aktivnostima hakera? Zbog toga moraju biti primijenjene zaštitne mjere kako bi se spriječila preuzimanja te vrste. Ovo je postalo pitanje kojim se bave Underwriters Laboratory i Nacionalna asocijacija za zaštitu od požara i poduzimaju mjere kako bi primijenili cyber sigurnosne standarde i instalacijske prakse”, rekao je Rodger Reiswig, potpredsjednik za industrijske odnose u Johnson Controlsu. Vlasnici i upravitelji objekata sada mogu integrisati svoje sigurnosne sisteme bez potrebe da budu na lokaciji, što štedi vrijeme i resurse, ali i dozvoliti instalateru ili serviseru da to učini i dijagnosticira bilo kakav problem prije nego što uopće dođe na mjesto događaja.

Većina velikih kompanija istražuje šta još mogu učiniti da iskoriste snagu IoT-a. Bosch je, naprimjer, postavio strateški cilj da sve kategorije elektronskih proizvoda podržavaju IoT do kraja 2020. Riječ je o tzv. 3S viziji povezivanja: senzora, softvera i usluga (services). Razvijajući i implementirajući usluge i rješenja za povezani svijet, Boschevi kupci imaju koristi od stručnosti te kompanije u razvoju softvera i senzorskoj tehnologiji, kao i širokog portfolija njenih usluga i proizvoda. “Što se tiče uvođenja IoT-a u segment zaštite od požara, Bosch ima viziju budućnosti u kojoj povezani uređaji i njihovi podaci otvaraju nove vrste usluga koje krajnjim kupcima i sistem-integratorima nude značajne prednosti. Ovo putovanje ka digitalnoj transformaciji već je uveliko u toku, jer IoT aplikacije već unapređuju usluge zaštite od požara na nekoliko načina. Kao preduslov, mrežna arhitektura sistema, koji čine vatrodojavne centrale i senzori, mora se na siguran način povezati s internetom putem pristupnih čvorišta, hubova i gatewaya. S ovakvom konekcijom, sistem može komunicirati s poslužiteljem aplikacija u oblaku putem IP protokola za slanje podataka u stvarnom vremenu, poput onih o stanju uređaja, potrošenosti baterije i liste događaja”, rekao je Andreas Kahl, voditelj softverskog inženjerstva i vatrodojavnih sistema u kompaniji Bosch Building Technologies.

Iako IoT usluge daljinskog upravljanja integratorima već omogućavaju veću efikasnost, tek grebemo po površini mogućega. Temelj za sljedeću generaciju usluga povezanih u internet stvari izliven je već danas kako se povećava integracija između senzora, softvera i usluga. Da bi se ostvarila prednost u odnosu na konkurenciju, neće biti presudno samo da uređaji rade međusobno unutar iste mreže već i da se u procesu izgradnje cjelovitih vatrodojavnih sistema spremnih za povezivanje s IoT-om omogući besprijekorna integracija s aplikacijama i platformama trećih strana putem API-ja. Bit će još važnije da sistemi mogu komunicirati s aplikacijama ili softverom za upravljanje zgradama. Istovremeno, sposobnost pružanja integrisanih IoT usluga, sigurnih od hakera i zlonamjernih napada, bit će nezamjenjiva, jer su sistemski podaci najvažniji resurs. Ti podaci sadrže ključ za ono što slijedi.

 Sporo usvajanje

Internet stvari je još u ranoj fazi primjene u industriji zaštite od požara, bez obzira na njegove prednosti. Cristina Aragon Vandenbent, savjetnica za zaštitu od požara u Telgian Engineering and Consultingu, kaže da većina njihovih kupaca još nije iskoristila prednosti IoT-a u vatrodojavnim sistemima, ali ih istražuje, testira i evaluira. “IP umrežavanje centrala i razglasnih sistema jedan su od naših najnovijih ugovora. Prednost umrežavanja vatrodojavnih centrala je pojačan nadzor, fleksibilnije ožičenje i uzemljenje”, rekla je Vandenbent. Jedna od novih funkcionalnosti može uključivati slanje obavijesti na lične telefone, računare i druge uređaje, što može djelovati kao dodatni kanal obavještavanja. Ovakve značajke samo su neke od prednosti koje ovu novu tehnologiju čine uzbudljivom.

Važnost videonadzora u vatrodojavi

Pomoću kamera centralna nadzorna stanica može vidjeti požar. Nakon obavještavanja vatrogasne službe sistem će prenijeti relevantne informacije, poput činjenice da je riječ o stvarnom požaru, njegovoj veličini i tačnoj lokaciji, tako da vatrogasci mogu znati gdje trebaju doći i adekvatno se spremiti za gašenje vatre.

Najočitija prednost upotrebe nadzornih kamera za potvrdu požara je smanjenje broja lažnih uzbuna. Međutim, upotreba ovog rješenja kupcu nudi i više. Tradicionalni sistemi za otkrivanje požara rade samo kad dim ili toplota dođu do senzora, koji su najčešće postavljeni na plafonu. Kamere, s druge strane, mogu otkriti požar netom nakon što izbije i ubrzati odgovor najmanje nekoliko sekundi. “Detekcija požara putem videa je mnogo brža u usporedbi sa standardnim vatrodojavnim rješenjima, jer se požar može otkriti direktno na izvoru, što omogućuje pokretanje alarma mnogo ranije. Uz to, takve se kamere mogu instalirati na mjestima na kojima se konvencionalni sistemi ne mogu efektivno koristiti, poput prašnjavog i vlažnog okruženja ili u zgradama s visokim plafonima ili na otvorenim površinama. Videosnimak omugućava jednostavan način potvrde alarma”, objašnjava Theresa Grunewald, menadžerica za globalni razvoj poslovanja za AVIOTEC u Bosch Building Technologiesu. Videoverifikacija se tradicionalno koristi u svijetu sigurnosti, ali se tek počela koristiti u vatrodojavnim sistemima.

Zakonski propisi

Propisi o protivpožarnoj sigurnosti razlikuju se od države do države, a pri korištenju bilo koje nove tehnologije postoji određena zabuna u vezi s njenom pravnom valjanosti. Reiswig je objasnio da je NFPA 72 prvi počeo rješavati ove probleme provjerom s nadzornom stanicom. Ako nadležna vlast odobri, postoji mogućnost da kompanija za nadzor protivpožarnog sistema prvo kontaktira vlasnika imovine, i ako on potvrdi da postoji potreba, nadzorna stanica može pozvati vatrogasce da preduzmu određene mjere. Naravno, protivpožarna zaštita uglavnom je tradicionalna industrija u kojoj su rješenja poput kamera još u početnoj fazi. Za Reiswig je ovo dobar početak, ali i dokaz da je putovanje tek počelo. “Treba se desiti još mnogo toga, ali ovo je osnova za provjeravanje alarma. Videoverifikacija sljedeći je korak ka većoj sigurnosti. Važno je imati na umu da su vatrodojavni sistemi postali više sistemi za zaštitu života jer detektuju plin, integrišu liftove, šalju masovne obavijesti itd.”, rekao je Reiswig.

Izraz “pametne zgrade” ljudi različito poimaju. Reiswig objašnjava da je za neke to samo “zelena inicijativa”, tj. da li zgrada ima mogućnost da bude samoodrživa i smanji emisiju ugljika, može li ponovo iskoristiti vodu i generisati električnu energiju pomoću solarnih ćelija i vjetroturbina. Druga definicija pametnih zgrada temelji se na senzorima: je li zgrada dovoljno pametna da zna uključiti ventilaciju, klimatizaciju i grijanje nakon što prva osoba ujutro provuče karticu, može li samostalno paliti svjetla, može li prilagoditi žaluzine tako da dopusti ulazak sunca, može li pozvati lift, jer zna da je osoba u predvorju i da ide na deseti sprat? Sve je u tome kako se sistemi međusobno integrišu, ne samo razmjenjuju informacije već i komuniciraju, uzrokujući pokretanje lanca događaja iz sistema u sistem.

 Element pametnog u vatrodojavi?

IP vatrodojava je posljednji krik tehnologije. Umreženi u digitalnu infrastrukturu, adresabilni sistemi, sačinjeni od centrala i detektora, pružaju zaštitu od požara u najranijoj fazi, a uz to daju i tačnu lokaciju izvora požara i integrišu se sa drugim bitnim sistemima, kakvi su prskalice, videonadzor i kontrola pristupa. Također, mogu se kombinovati sa sistemom za glasovnu evakuaciju kako bi se ljudi brže i preciznije sklonili iz opasnih područja. “IP vatrodojavni sistemi su skalabilni i lako prilagodljivi zahtjevima kupaca. Za maksimalnu pouzdanost IP sistemi potpuno podržavaju redundantno umrežavanje putem IP-a i/ili CAN veze između centrala, čime sistem održava operativnim u slučaju greške. Kao uobičajen korak, IP vatrodojavni sistemi integrišu se u arhitekturu sistema za upravljanje zgradama kao što je Boschev sistem za integraciju objekata (BIS) ili neko rješenje treće strane kako bi operaterima pružili jedinstven pregled i uvid u stvarnom vremenu”, kaže Andreas Khal. Za centralizirano upravljanje zgradama vatrodojavni sistem u pametnoj zgradi mora se povezati s drugim sistemima kao što su videonadzor, kontrola pristupa i razglas. Spoj vatrodojave i glasovne evakuacije postao je uobičajen tokom posljednjih nekoliko godina na velikom broju lokacija, od hotela do trgovačkih centara i aerodroma. Studije su pokazale da glasovni alarm s jasnim uputama znatno skraćuje vrijeme evakuacije za vrijeme požara u usporedbi sa standardnim alarmima i čak do 30 posto ubrzava reakciju timova za hitne intervencije.

Popularnost zaštite od požara u pametnim zgradama

Reiswig ističe da njegova kompanija već nekoliko godina radi integraciju sa sistemima za ventilaciju, klimatizaciju i grijanje ili, pak, rasvjetu. Sada, naprimjer, mogu koristiti položaj sunca kako bi maksimalno iskoristili sunčevu svjetlost da zimi zagrijavaju zgradu. “Jedan od najvećih izazova u pametnim objektima su protokoli ili topologije na osnovu kojih jedan sistem komunicira s drugim. Vatrodojavni sistem koristi određeni protokol ili jezik, HVAC neki drugi. Stvaranje okruženja u kojem sistemi mogu međusobno komunicirati i ne samo slati već i primati informacije je teži dio”, kaže Reiswig.

Kako bi se upravitelji trebali pripremiti za budućnost

Prije ulaganja u nove sisteme zaštite od požara upraviteljima zgrada se savjetuje da razmotre održivost svojih sistema u budućnosti, a tu se IT arhitekture nahode kao jedini put naprijed. “Trenutna legislativa, poput Međunarodnog vatrogasnog zakona iz 2015. godine, već propisuje adresabilne sisteme u kojima umreženi uređaji mogu signalizirati svoj tip uređaja, lokaciju i status upozorenja. Što se tiče održivosti, IT vatrodojavni sistemi mogu besprijekorno integrisati sljedeću generaciju videonadzornih uređaja za otkrivanje požara koji se oslanjaju na algoritme mašinskog učenja za otkrivanje vatre i dima u manje od 30 sekundi”, kaže Kahl. Istovremeno, operateri će možda htjeti prilagoditi svoja rješenja i integrisati ih u svoje sisteme za upravljanje zgradama, što se može olakšati pomoću paketa za razvoj softvera (SDK) kao što je interfejs Boschevog vatrodojavnog sistema (FSI) ili otvorenih IT standarda poput OPC-a. Osim ovog nivoa održive integracije, IP rješenja lako se prilagođavaju proširenjima zgrade ili instalacijama u više objekata.

U konačnici

U srži pametne zgrade je umreženost, kaže Thomas Dols. Živimo u digitalnom dobu punom novih informacija, gdje se performanse stalno poboljšavaju pomoću podataka, a interakcije s pametnim interfejsima nam pomažu da donosimo pametnije odluke. Ova potreba za stalnom optimizacijom leži u srcu pametnih zgrada, čija je svrha poboljšati korisničko iskustvo.

 

Security 50: 2019. godina solidna za najuspješnije kompanije

Analiza ovogodišnje Security 50 liste pokazuje da je do kraja 2019. industrija rasla zdravim tempom. Iako je američko-kineski trgovinski rat imao određeni učinak na kineske kompanije, veći dio negativnog utjecaja ublažila je snažna kineska domaća potražnja. Kao i ranije, industrijom videonadzora dominirali su veliki brendovi, što je trend koji će se, vjerovatno, nastaviti i u dogledno vrijeme

Globalna sigurnosna industrija je prije početka pandemije zabilježila pozitivne rezultate u 2019. godini. Rast je zabilježilo 37 od 50 najvećih kompanija u sektoru sigurnosti, a zajedno su sve ostvarile rast od 9,3 posto u odnosu na 2018.

Stanje nepromijenjeno među prvih deset
Deset najbolje rangiranih kompanija na ovogodišnjoj Security 50 listi prema ostvarenom prihodu u 2019. godini su: Hikvision, Dahua, ASSA ABLOY, Bosch Security Systems, Axis Communications, Uniview Technologies, Tiandy Technologies, Allegion, Hanwha Techwin i TKH Group. Nije bilo većih promjena u odnosu na prošlogodišnju ljestvicu, osim kompanije FLIR Systems, koja je s prošlogodišnjeg šestog pala na 13. mjesto ove godine, i to zbog pada prihoda njene komercijalne poslovne jedinice. Kao cjelina, kompanije sa Security 50 liste su u 2019. godini ostvarile ukupni prihod od 25,84 milijarde američkih dolara i zabilježile prosječni rast od 9,3 posto u odnosu na 2018. godinu. Među novim proizvođačima koji su ove godine debitirali na listi Security 50 su BCD International, Fujian Forecam Optics, Zenitel, ZKTeco te Špica International kao prva firma iz Jadranske regije.

“Špica je tradicionalno prisutna u Jadranskoj regiji, a većina naših prihoda dolazi iz tog područja. Ipak, i međunarodno tržište (uz prisustvo u 25 zemalja izvan regije) posljednjih godina učestvuje u našim rezultatima. Nakon procvata na Bliskom Istoku, sada smo više fokusirani na razvoj tržišta u Africi i regiji CIE, gdje imamo sjajnu i uspješnu saradnju s Microsoftom. Osim toga, naša rješenja u oblaku otvaraju vrata novih zapadnih tržišta, poput Baltika, Švedske i SAD-a. U 2019. smo otvorili ured u New Yorku”, kaže Tone Stanovnik, direktor Špica Internationala. Deset kompanija s najvećim rastom između 2018. i 2019. godine su Wanjiaan, C-PRO Electronics, Videopark, BCDVideo, Streamax Technology, Infinova, VIVOTEK, Yutong Optical Technology, Zenitel i Uniview Technologies.

Snažno tržište u Kini
Na temelju pomne analize možemo reći da je utjecaj trgovinskog rata u Kini ublažen rastom prihoda na domaćem tržištu. Jedna od komponenti trgovinskog rata je američki Zakon o odobrenju za nacionalnu odbranu (NDAA), koji zabranjuje američkoj saveznoj vladi da koristi sigurnosne proizvode ili komponente kompanija Hikvision, Dahua i Huawei. Pri tome, Huawei proizvodi Hisilicon čipsete, koji se danas koriste u širokom spektra IP kamera. Bez obzira na to, Hikvision i Dahua su zadržali odlično prvo i drugo mjesto, s prihodima od 7,7, odnosno 3,8 milijardi dolara. Pažljivija analiza otkriva da su postoci rasta obje kompanije između 2018. i 2019. godine iznosili 13,16 i 10,5 posto, što znači da su se brojevi donekle smanjili, tj. pali sa 17,14, odnosno 25,58 posto za period između 2017. i 2018. To pokazuje da je na prihode obje kompanije ipak utjecao američko-kineski trgovinski spor.

Istovremeno, kineske kompanije koje su isključivo ili većinski fokusirane na izvoz/OEM proizvođače pretrpjele su veću štetu od aktuelnog trgovinskog rata. Naprimjer, TVT je zabilježio rast prihoda od 4,3 posto između 2018. i 2019. godine. Isto su prošli i mnogi drugi mali i srednje veliki kineski dobavljači. Ipak, svaki negativan utjecaj trgovinskog rata je kompenziran snažnom i stabilnom domaćom potražnjom u Kini. Lideri u toj zemlji su jasno stavili do znanja da će koristiti domaću potražnju kao pokretač rasta u godinama koje dolaze i ta politika je do sada dala dobre rezultate: Kina je nedavno prijavila rast BDP-a od 4,9 posto na godišnjem nivou za treći kvartal 2020. godine i to je uglavnom ostvareno zahvaljujući domaćoj potražnji, dok se ostatak svijeta borio protiv pandemije.

Robusna domaća potražnja u Kini se odrazila i na poredak na Security 50 listi. Na ovogodišnjoj listi nalazi se ukupno 14 proizvođača iz te zemlje, koji zajedno ostvaruju prihod od 14,5 milijardi dolara, što je 56 posto ukupnih prihoda svih kompanija sa Security 50 liste. Osim toga, kineske kompanije ostvarile su prosječni rast od 20 posto između 2018. i 2019. godine, u jeku trgovinskog rata.

Videonadzor u fokusu
Uz Hikvision i Dahuu, većina ostalih kineskih kompanija kao što su Uniview, Kedacom i Tiandy imaju značajne poslove i projekte na domaćem tržištu. Od 14 tamošnjih kompanija 13 ih se fokusira na videonadzor. Jasno je da je tehnologija videonadzora i dalje jako napredna u toj zemlji zbog njene široke primjene u državnom i privatnom sektoru. Prije izbijanja pandemije, koja je sve izbacila iz kolosijeka, 2019. godina je bila pobjednička za sigurnosnu industriju. Treba napomenuti da su više od polovine prihoda ostvarile kompanije iz Kine, čije se domaće tržište pokazalo prejakim da bi američko-kineski trgovinski rat mogao imati veće posljedice. Uz mali ili zanemariv broj zemalja koje su u stanju ostvariti ovakav nivo domaće potražnje, obim proizvodnje i mogućnosti smanjenja troškova, možemo očekivati da će vodeći status Kine u industriji sigurnosti ostati nepromijenjen i u bliskoj budućnosti.

Dominacija etabliranih brendova u segmentu videonadzora
Na deset najbolje rangiranih videonadzornih kompanija na ovogodišnjoj Security 50 listi otpada lavovski udio u ukupnom prihodu od videonadzora. To ukazuje na stabilnu dominaciju vodećih brendova u ovom segmentu, koja će se, vjerovatno, nastaviti i u bližoj budućnosti. Videonadzor i ove godine predstavlja najveću kategoriju proizvoda na Security 50 listi. Tu je ukupno 38 kompanija, koje se u cijelosti ili u važnom segmentu svog poslovanja fokusiraju na videonadzor. One su zajedno ostvarile ukupan prihod od 20,8 milijardi američkih dolara između 2018. i 2019. godine. Iako deset najboljih čini nešto manje od trećine ukupnog broja kompanija za videonadzor, njihov ostvareni prihod je ogroman. Zajedno je tih deset proizvođača ostvarilo ukupan prihod od oko 17,76 milijardi dolara ili 85,5 posto od ukupnog iznosa od 20,8 milijardi dolara.

Riječ je o poznatim velikim brendovima: Hikvisionu, Dahui, Boschu, Axisu, Univiewu, Tiandyju, Hanwha Techwinu, Infinovi, FLIR-u i VIVOTEK-u. Zanimljivo je da poredak deset najbolje rangiranih ostaje uglavnom nepromijenjen u odnosu na 2019, a ono što se promijenilo su njihovi prihodi, koji su samo porasli. Zahvaljujući tome te širokom dosegu na tržištu, ekosistemu partnera i tehnološkim mogućnostima, lako je zaključiti da će nastaviti dominirati u segmentu videonadzora i u narednim godinama.

Budućnost videonadzora je svijetla
Očigledno je da su se vodeće videonadzorne kompanije odmakle od prodaje pojedinačnih proizvoda. Umjesto toga, kako bi povećale izvore prihoda, fokusiraju se na rješenja ili projekte u različitim vertikalama, npr. u državnom sektoru, pametnim gradovima i transportu. Isto tako, one koje se fokusiraju na rješenja za specifične vertikale obično ostvaruju bolje rezultate od onih koje se koncentriraju isključivo na pojedinačne proizvode. Naprimjer, kineska kompanija Streamax Technology završila je na 15. mjestu kao novi igrač na Security 50 listi. Ona se fokusira na rješenja za mobilni videonadzor i u 2019. godini ostvarila je rast prihoda od 32,2 posto. Isto tako, tajvanski Hi Sharp, koji se također fokusira na mobilni videonadzor, ostvario je rast od 8,13 posto, pa je tako izbio ispred svojih tajvanskih kolega.

Vještačka inteligencija i analitika dobivaju na važnosti
Vještačka inteligencija i analitika već igraju važnu ulogu u videonadzoru. Ove tehnologije pomažu krajnjim korisnicima da postignu svoje sigurnosne i operativne ciljeve. To se, naprimjer, odnosi na otkrivanje neuobičajenog ponašanja, prepoznavanje važnih ličnosti ili angažman dodatnog osoblja kada redovi postanu predugački. Tokom pandemije analitika i AI mogu pomoći u prevenciji i kontroli širenja bolesti, a očekuje se da će se ovaj trend nastaviti i u postpandemijskom svijetu. “Ovo je novo normalno. Ekonomska i socijalna šteta već su usmjerile državnu potrošnju na pokušaj smanjenja posljedica drugog vala. To bi trebalo ojačati potražnju za proizvodima za borbu protiv pandemije u javnim objektima, posebno u školama i na granicama. Sve češće ćemo viđati CCTV koji je integrisan s vještačkom inteligencijom radi praćenja kretanja i ponašanja ljudi i pružanje podataka o riziku od potencijalnog širenja zaraze”, kaže Munyaradzi Maponga, direktor Safeguard Alarmsa. “Što se tiče tehnoloških segmenata, pandemija je, zapravo, obnovila interes za novim tehnološkim mogućnostima. Ona se kreću u rasponu od videonadzora i analitike do rješenja za upravljanje identitetom i digitalnim i fizičkim pristupom, kao i rješenja za upravljanje događajima i sigurnosnog operativnog centra (SOC). Videonadzor, posebno sistemi koji uključuju integrisana rješenja za analitiku, imat će presudnu ulogu u omogućavanju korisnicima da ponovo otvore svoje urede za zaposlenike ili kupce. Oni će istovremeno osigurati aktivno praćenje primjene zdravstvenih protokola u vezi s distanciranjem ili ograničenjem broja ljudi u zatvorenom. Analitička rješenja mogu poslužiti za višestruke primjene i tu spada i analitika za brojanje, koja može poslužiti za praćenje držanja distance i broja ljudi unutar objekata. To će biti neka od glavnih rješenja koja treba uzeti u obzir jer će mnogi sigurnosni timovi sada obraćati više pažnje na tehnologiju koja se nabavlja”, kaže Danielle VanZandt, analitičarka za sigurnost u Frost & Sullivanu.

Security 50: Na pragu pandemije tržište ipak bilježi rast

U 2019. godini kompanije sa Security 50 liste ostvarile su ukupan prihod od 25,84 milijarde američkih dolara i zabilježile prosječni rast od 9,3 posto u odnosu na 2018. godinu. To se, međutim, desilo prije izbijanja pandemije koronavirusa, koja će, vjerovatno, okončati putanju rasta sektora sigurnosti koju smo pratili tokom posljednje decenije

Deset najvećih globalnih proizvođača u industriji sigurnosti (na osnovu prihoda od prodaje proizvoda u 2019. godini)

1. Hikvision Digital Technology
2. Dahua Technology
3. ASSA ABLOY
4. Bosch Security Systems
5. Axis Communications
6. Uniview Technologies
7. Tiandy Technologies
8. Allegion
9. Hanwha Techwin
10. TKH Group

Sektor sigurnosti se zbog svoje prirode mogao prilično uspješno oduprijeti recesiji. Ni tokom nekih od najtežih perioda usporavanja ekonomije, uključujući dot.com mjehur s početka 2000. i hipotekarnu krizu krajem iste decenije, stalni rast industrije sigurnosti nije se zaustavljao. Zapravo, prema podacima kompanije Frost & Sullivan, globalna sigurnosna industrija zabilježila je neprekinuti niz rasta tokom posljednjih deset godina, u prosjeku od 7 do 10 posto.

Pandemija usporava rast
Nakon toga desila se pandemija, čiji je utjecaj toliko snažan da ima potencijal da izbaci sektor sigurnosti s višedecenijskog kolosijeka kontinuiranog rasta. Možda je do sada najjasniji pokazatelj utjecaja pandemije na sigurnosne kompanije visina njihovog prihoda u prvoj polovini ove u odnosu na isti period prošle godine. Od 34 kompanije sa Security 50 liste koje su već predstavile prihode od januara do juna ove godine 27 ih je prijavilo pad koji se kretao u rasponu od -39% do -1%. Samo sedam prijavilo je pozitivan rast u prvom polugodištu. Ove 34

Ovi podaci u skladu su s rezultatima istraživanja portala asmag.com, u kojem su učestvovala 283 sigurnosna stručnjaka. U sektoru transporta posebno je pogođen segment aerodroma. “Iako će svi industrijski sektori zabilježiti pad u odnosu na projekcije rasta prije pojave COVID-a, komercijalna i druga preduzeća, aerodromi i korisnici usluga aviokompanija zabilježit će najveći pad rasta usljed zaustavljanja i kašnjenja projekata u putničkom saobraćaju. Isto važi za lokalizirana zatvaranja država, zbog kojih je građanima rečeno da ostanu kod kuće i rade iz svojih domova”, kaže Danielle VanZandt, analitičar industrije sigurnosti u kompaniji Frost & Sullivan. “Naše poslovanje zavisi od prepoznavanja specifično lokalnih sigurnosnih potreba aerodroma koji su naši klijenti i to kroz razvoj ConOpsa. Međutim, pandemija i ekonomski haos koji je uslijedio uništili su finansijsku poziciju većine aerodroma”, kaže Art Kosatka, direktor TranSecurea.

Usporavanje u 2020. i mogući u pad u 2021.
VanZandt očekuje da će industrija sigurnosti u 2020. ipak zabilježiti manji rast jer će krajnji korisnici izvršiti isplate za već potpisane projekte. “Stopa prognoziranog rasta bit će niža od one koju je industrija imala tokom posljednje decenije, odnosno iznosit će 4,47 posto u 2020. u odnosu na 7 posto u 2019. godini. Ipak, i dalje imamo prihod ostvaren u 2020. na bazi tekućih projekata, koji će morati biti dovršeni i isplaćeni u cijelosti. Imamo i završetak realizacije projekata koji su već dogovoreni, kao i djelimično izvršene naplate neposredno prije nego što je pandemija ostvarila prvi udar na globalnu ekonomiju u martu”, kaže VanZandt. Ipak, do 2021. godine stvari će biti dosta drugačije. Industrija sigurnosti bi se mogla suočiti s padom jer su krajnji korisnici naglo smanjili potrošnju. “Ovo je prvi put u nekoliko decenija da će tržište sigurnosti zabilježiti pad, pri čemu će se ključni uzročnik sporijeg ekonomskog oporavka odnositi na period pandemije”, kaže VanZandt. Ovo je u skladu s predviđanjima sigurnosnih eksperata s kojima je asmag.com razgovarao. “Gotovo sve projekcije koje sam vidio sugerišu da, vjerovatno, dugo vremena nećemo vidjeti nivo učinaka iz 2019. godine. To u najboljem slučaju može ići do 70 posto, a svaki napredak će se dešavati uz male korake od 2021. do 2026. i kasnije”, kaže Kosatka. “Mislimo da će se ekonomski utjecaj pandemije osjećati i u godinama koje dolaze i ovo što sada vidimo je samo vrh ledenog brijega. Većina ponuđača sigurnosnih proizvoda i dalje isporučuje proizvode za projekte koji su započeti prije pandemije”, kaže Michael A. Silva, direktor Silva Consultantsa, dodavši da nakon toga očekuju slabiju potražnju u naredne barem dvije godine.

Gdje je poslovna prilika?
Pandemija je naglo smanjila rast sektora sigurnosti. Kratkoročni pad je, vjerovatno, neizbježan. Zato je važno shvatiti kako kompanije pokušavaju izaći na kraj s recesijom. Jedan od načina za postizanje uspjeha je pronalaženje pravih poslovnih prilika. S tehnološke strane, pandemija je dovela do naglog porasta potražnje za rješenjima vezanim za COVID-19 koja mogu zaštititi osoblje i zaposlenike od ove bolesti i pomoći im u radu od kuće. To uključuje šifrirani ili zaštićeni pristup organizacijskim mrežama, beskontaktnu kontrolu pristupa, naprednu analitiku i termalna rješenja koja otkrivaju povišenu tjelesnu temperaturu. Proizvođači koji nude ova rješenja imaju veće šanse da nastave primati narudžbe usljed veće potražnje. “Mnogi proizvođači analiziraju svoja postojeća rješenja kako bi ustanovili mogu li im dodati nove funkcije specifične za COVID-19. To su, npr., analitika za otkrivanje promjena tjelesne temperature radi praćenja groznice ili funkcije upravljanja redovima za praćenje broja ljudi u određenom prostoru”, kaže VanZandt. Proizvođači rješenja za prepoznavanje lica žele dodati nove ili prilagoditi postojeće algoritme za prepoznavanje kako bi omogućili provjeru identiteta bez obzira na nošenje maske na licu. Isto važi i za praćenje nošenja maske unutar objekta.

Zapravo, analiza kompanija koje su ove godine zabilježile rast tokom prvog polugodišta otkriva da su nekima od njih prihodi u prvih šest mjeseci skočili zbog termalnih rješenja. Tu spadaju MOBOTIX i FLIR Systems. “Prihodi od industrijskih tehnologija za (drugi) kvartal ostvareni su uz rast od 5,5 posto u odnosu na isti kvartal prethodne godine. Povećanje prihoda prvenstveno se može pripisati povećanoj potražnji za rješenjima za praćenje povišene temperature kože, što je posljedica pandemije koronavirusa”, navodi se u saopćenju kompanije FLIR. Dakle, sigurnosna industrija proživljava nešto s čim se nikada ranije nije suočila. Pad je, vjerovatno, neizbježan, makar manji i privremen. Kompanije mogu poslovno opstati i preživjeti samo ako ponude rješenja koja zadovoljavaju potrebe kupaca, posebno za prevencijom širenja koronavirusa.

Neke kompanije su već prošle test
Pandemija ima krupne posljedice po sektor sigurnosti, koji je pogođen kašnjenjem realizacije i otkazivanjem projekata u različitim vertikalama. Međutim, pronašli smo i one koje su izdržale udarac pandemije i poslovale relativno bolje od ostalih. Prema istraživanju portala asmag.com, u kojem su učestvovala 283 sigurnosna stručnjaka, većina (62%) ispitanika navela je da su njihovi glavni kupci izdvojili manje sredstava za sigurnost i otkazali ili stavili projekte na čekanje. Na pitanje koje su se vertikale najviše pogođene, 61% ispitanika navelo je maloprodaju, koju prate transport (42%) i obrazovanje (31%).

U sektoru transporta pandemijom su posebno pogođeni aerodromi jer se putnici rjeđe odlučuju na putovanja. Sigurnosne kompanije kakva je TranSecure uglavnom se fokusiraju na aerodromske projekte i zato su pretrpjeli udar pandemije. “Aerodromi već zatvaraju neiskorištene terminale i koriste prazne parkirne garaže za kontrolu nošenja maski. Koncesije se gase uz otpuštanje više hiljada pomoćnog osoblja i letačkih posada, od kojih većina ne može čekati dvije do tri godine da se vrati na posao. Naši klijenti su aerodromi i njihovi putnici su u istoj situaciji. Neki od njih su već izmijenili svoje poslovanje i živote kako bi jednostavno preživjeli ovu situaciju dok se ona ne riješi. Neki dobro informisani promatrači navode broj od čak šest do sedam godina prije nego što se ekonomija stabilizira u dovoljnoj mjeri za ponovno pokretanje poslovanja u ovom segmentu”, kaže Kosatka.

Vertikale koje su se dobro snašle
Ipak, postoje određena vertikalna tržišta koja su relativno dobro poslovala čak i za vrijeme pandemije. “Sljedeći segmenti su nastavili ulagati: e-trgovina, tehnologija, zdravstvo, roba široke potrošnje i proizvodnja (u kategoriji osnovnih usluga)”, kaže Pawan Desai, direktor MitKat Advisory Servicesa.

Zdravstvo
Prema Desaiju, neke ustanove krajnjih korisnika smatraju se ključnim za funkcionisanje zajednice i mogu ostati otvorene čak i u vrijeme zatvaranja država. Jedan od tih segmenata je zdravstvo, kojem je i dalje potrebna sigurnost jer zdravstvene ustanove ostaju otvorene za brigu o pacijentima oboljelim od COVID-a i drugih bolesti. “Posao u zdravstvenom sektoru cvjeta. Medicinskim radnicima i osobama iz sigurnosnih službi povećane su plate i osigurano im je životno osiguranje”, kaže Philip Babajide Edu, direktor Corporate Wardersa.

Kritična infrastruktura
Kritična infrastruktura poput brana, nuklearnih reaktora i trafostanica je još jedan primjer ovog trenda. “To je jedna od vertikala koja je nastavila ulagati u sigurnost čak i u vrijeme pandemije, jer su prijetnje ne samo iste nego možda i veće nego ranije”, kaže Sean Ahrens, menadžer za sigurnosno tržište u Affiliated Engineersu.

Bankarstvo
Bankarstvo je, također, relativno dobro poslovalo. Prema istraživanju portala asmag.com, na pitanje koji su klijenti zabilježili najveći rast prihoda tokom pandemije, 27 posto ispitanika je navelo bankarstvo. Ovom sektoru potrebna je sigurnost bez obzira na to jesu li banke otvorene ili ne. “Bankarstvo je u ovom periodu uložilo više sredstava zbog propisa o zatvaranju i osoblja koje radi od kuće, kao i zbog podizanja nivoa sigurnosti u prostorijama za osoblje i uredima jer oni kao klijenti žele zaštititi svoju imovinu”, kaže Munyaradzi Maponga, direktor Safeguard Alarmsa, dodavši da se većina objekata prvi put morala isprazniti i postali su meta kriminalaca.

Podatkovni centri
U međuvremenu, vertikala podatkovnih centara dodatno je ojačala tokom pandemije, jer dobavljači nude sve više rješenja u oblaku. Ta rješenja mogu kvalitetnije podržati mobilnu radnu snagu i pomoći kod smanjenja količine opreme koja se postavlja, održavanja i poziva na intervencije. “Podatkovni centri brzo rastu kako kompanije šire svoje cloud mreže. Zaštićeno dijeljenje podataka putem kućnih mreža zaposlenika nosi znatan rizik i zahtijeva jače firewalle i sigurnost”, kaže John Torres, predsjednik Guidepost Solutionsa. “Zabilježili smo znatan rast u vertikali podatkovnih centara jer je pandemija u prvi plan stavila digitalizaciju preduzeća i prateće procese. Farmaceutske, visokotehnološke i internetske kompanije također nastavljaju realizovati projekte i ulažu u sigurnost, što se pokazalo pozitivnim za nas”, kaže Nicholas Yap, operativni direktor ICD Security Solutionsa.

Kako opstaju integratori i konsultanti
Utjecaj pandemije na sigurnost bio je poražavajući. U vrijeme zatvaranja država i institucija, kao i prakse rada od kuće htjeli smo saznati kako se sigurnosne kompanije snalaze i štite svoje poslovanje tokom ovog udara. COVID-19 je uzeo danak u sigurnosnoj industriji. Mnogo je sistem-integratora i konsultanata prvobitno očekivalo dobru 2020. godinu. Njihova nadanja srušio je koronavirus i ostavio ih sa slabim rastom u prvoj polovini godine, ako ne i padom. “Prije pandemije odjel za sigurnost i tehnologiju kompanije Guidepost Solutions bio je na putu da ove godine ostvari rekordne rezultate. Prihodi u prvom kvartalu bili su naš sedmogodišnji maksimum. Kada je nastupila pandemija, a kompanije se našle na udaru, nekoliko glavnih projekata i procjena nivoa sigurnosti je otkazano ili odgođeno”, kaže Torres. “Planirali smo da završimo ugovore s inostranim proizvođačima originalne opreme u prvom tromjesečju godine, dobijemo putne vize i donesemo uzorke za terensko testiranje. Nadali smo se da ćemo dobiti potvrđene narudžbe do drugog kvartala godine. Evo nas u četvrtom kvartalu, a još ništa nismo postigli”, kaže Edu.

Rad od kuće
Pandemija je poslala osoblje i zaposlenike kompanija da rade na daljinu, odnosno od kuće. Oni se pri tome oslanjaju na tehnologiju kako bi nastavili obavljati radne zadatke. “Da, radim od kuće i to i dalje činim na vrlo efikasan način. To pripisujem posjedovanju uredskog prostora u kući i tehnološkim sistemima kao ključnim faktorima za podršku, koji su temelj uspjeha”, kaže Ahrens. “U martu smo svi otišli kući. Postavili smo kućni uredski prostor i promijenili telefonski sistem kako bi odgovarao modelu rada na daljinu. Samo je jedna osoba ostala u uredu i bavila se pošiljkama i prijemom. Otkrili smo da rad od kuće uopće nije loša opcija. Jedan od efekata toga je osjećaj da vrijeme brzo prolazi. Bio je mart i odjednom je prošlo mnogo mjeseci”, kaže Bob Mesnik, predsjednik Kintronicsa. “Vježbali smo rad od kuće i prije pandemije i zato smo svakodnevno poslovanje brzo prilagodili novim uvjetima. Trenutno pratimo situaciju i po potrebi kombinujemo posao iz ureda i od kuće. Naša efikasnost i produktivnost nisu opali dok smo radili od kuće, ali socijalna distanca smanjuje kvalitet života naših zaposlenika i zato se trudimo osigurati što adekvatnije uvjete rada u uredu”, kaže Dean Klobučar, direktor izvoza u Alarm Automatici.

“Sve naše kolege iz Indije, Kine, Jugoistočne Azije, Japana i Okeanije počele su raditi od kuće tokom 2020. godine. Timovi iz Indije, Okeanije i Jugoistočne Azije to i dalje čine. Međutim, uz potrebne dozvole koje se traže u svakoj regiji, naši inžinjeri mogli su nastaviti s projektima i radovima na održavanju na terenu tokom cijelog ovog perioda”, kaže Yap. Za neke tržišne igrače u sektoru industrije zatvaranje država je bilo traumatično iskustvo. “Zatvaranje je samo po sebi bilo kao svojevrsni zatvor. Imali smo nekoliko dana da izađemo i obavimo kupovinu kako bismo se opskrbili hranom”, kaže Edu i dodaje da je situacija bila još teža za zaštitare budući da su pojedini ostajali na radnom mjestu sedmicama i mjesecima ili su, pak, sjedili kod kuće bez plate.

Suočavanje s krizom i njeno prevladavanje
Uprkos šteti koju je pandemija nanijela industriji sigurnosti, integratori i konsultanti i dalje nastavljaju s radom i štite poslovnu održivost. U nastavku vam predstavljamo njihove priče o opstanku u vrijeme pandemije.

Naredbe o obaveznom zatvaranju i obustavi poslovnih aktivnosti nisu spriječile neke krajnje korisnike da nastave tražiti usluge koje im trebaju pružiti zaštitu i u ovakvim uvjetima. Sigurnosne kompanije se trude da ispune ove zahtjeve. “Naši klijenti i dalje imaju problema s kriminalom i obraćaju nam se za rješenja”, kaže Silva. “Nekoliko klijenata zatražilo je od nas da ojačamo sigurnost njihovih objekata u odsustvu zaposlenih. Lokacije su uključivale skladišta, urede i restorane jer su bili privremeno zatvoreni. Paralelno s nemirima u mnogim gradovima, neka su preduzeća bila pogođena i gubitkom prihoda zbog zatvaranja tokom pandemije. Na kraju su njihovi poslovni prostori bili na udaru kada su protesti postali nasilni”, kaže Torres. U međuvremenu, u nekim sigurnosnim kompanijama navode da su zatvaranje i obustava rada poslužili kao razdoblje kada su krajnji korisnici poboljšavali ili nadograđivali svoje postojeće sigurnosne sisteme. Neki klijenti zatvaranje vide kao priliku za dovršetak građevinskih projekata dok su njihovi zaposlenici odsutni.

Potražnja za rješenjima povezanim s pandemijom
U međuvremenu, veliki broj integratora i konsultanata s kojima smo razgovarali predstavili su rješenja povezana s pandemijom ili dodali komponente za prevenciju njenih posljedica u postojeće proizvode. Sve je urađeno kako bi se zadovoljile potrebe kupaca u ovom periodu. “Imamo tri rješenja za praćenje temperature i nošenja maske. Centrale za prepoznavanje lica s prikazom tjelesne temperature su vrlo popularne, ali ih treba integrisati s postojećim sistemima za pristup vratima naših krajnjih korisnika. Nudimo rješenja i za različite situacije koje podrazumijevaju postavljanje kablova”, kaže Mesnik i dodaje: “Vlada potražnja i za beskontaktnim sistemima za otvaranje vrata i automatsko praćenje kontakata. Naše rješenje bazirano na tagovima omogućava praćenje kontakata za sve osobe u određenoj organizaciji. Svaki tag prikuplja podatke o ostvarenom kontaktu i šalje ih na mrežni prolaz. On prenosi informacije u centralnu bazu podataka u oblaku. Ako se neko u organizaciji razboli, baza podataka se može iskoristiti za trenutno pronalaženje svih ljudi s kojima je ta osoba bila u kontaktu, čime se smanjuje širenje bolesti.”

Osim toga, tokom pandemije je ojačala potražnja za “uradi sam” kućnim sigurnosnim sistemima. Dobavljači rješenja pojačali su napore da udovolje tim zahtjevima. “Primijetili smo da ljudi ulažu više u svoje domove i sigurnost. Jednostavna i brza rješenja za ʻuradi samʼ sisteme se sve više traže u segmentu zaštite i sigurnosti. Nadalje, svjedoci smo da se sve više prodaje odvija putem interneta. Zbog toga smo ove jeseni pokrenuli novi prodajni kanal i predstavili B2C platformu koja nudi upravo takva ʻuradi samʼ rješenja. Naš Alex webshop kupcima nudi brze i jednostavne sigurnosne sisteme za njihove domove”, kaže Klobučar iz Alarm automatike.

Ponuda traženih usluga
Na kraju, sigurnosne kompanije klijentima nude tražene usluge i u vrijeme pandemije. “Nastavljamo s pružanjem usluga implementacije sistema, održavanja i integracije, savjetovanja te naprednih rješenja u cijeloj Azijsko-pacifičkoj regiji”, kaže Yap. “Porasla je potražnja za sljedećim uslugama: mrežna obuka, revizija i procjena podatkovnih centara, cyber sigurnost, dubinska analiza i praćenje COVID-a i mobilne sigurnosne aplikacije. Glavni razlog našeg kontinuiranog rasta je održavanje jednakog nivoa usluga i ulaganje u tehnologiju, ekosisteme i agilnost. Vrlo brzo smo prebacili više aktivnosti na mrežu. To je bila i dobra prilika za jačanje povjerenja kupaca. Svom timu sam rekao da sada nije vrijeme za prodaju nego za služenje klijentima”, kaže Desai.

Kompanije sa Security 50 liste: Izazovi i prilike tokom pandemije

Kao i u većini industrija, i u sektoru sigurnosti je u 2020. godini došlo do smanjenja aktivnosti jer je COVID-19 zaustavio tekuće projekte i odgodio nove planove za njihovu realizaciju. U izvještaju IDC-a navodi se da bi samo globalno tržište videonadzora moglo pasti za dva posto zbog utjecaja pandemije
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Izvještaj koji je predstavila OMDIA upozorava na potencijalne rizike po tržište videonadzora nakon što je pandemija poremetila proizvodnju i lance opskrbe u Kini. Međutim, dok se Kina uglavnom oporavila od pandemije već nakon nekoliko mjeseci, rizik se preusmjerio na slabiju tržišnu potražnju u drugim zemljama u kojima su vlasti uvele mjere zatvaranja i ograničile ekonomske aktivnosti. Zato u nastavku teksta istražujemo kako je pandemija utjecala na glavne dobavljače sigurnosnih rješenja, kako su se oni nosili s izazovima i šta možemo očekivati u narednoj godini.

Kompanije sa Security 50 liste u borbi protiv pandemije
Pandemija je imala ogroman utjecaj na poslovanje u 2020. godini. Kompanije mogu uljepšavati situaciju koliko god žele, ali brojevi su neumoljivi. Tržišna potražnja koja je opala u prvoj polovini ove godine još se nije oporavila. Ovo je godina krize za sigurnosnu industriju i u ovoj fazi je neophodan temeljan pregled poslovnog utjecaja pandemije.

Borba u svim aspektima poslovanja
Istraživanje sigurnosnih kompanija koje je proveo a&s pokazuje da je 77 posto ispitanika zabilježilo pad prihoda između januara i juna ove godine. Za 35 posto njih pad prihoda kretao se između 25 i 50 posto. Kod preostalih 35 posto prodaja je opala manje od 25 posto. Iako je moguće upirati prstom u određene segmente koji su najviše doprinijeli ovom padu, realnost je da je pandemija naštetila svakom pojedinačnom aspektu poslovanja. “Pandemija koronavirusa direktno je utjecala na svjetsku ekonomiju, uključujući lance opskrbe i druge segmente. To je imalo poseban učinak na nas i našu industriju, jer mi ovisimo o određenim materijalima i tehnologiji iz zemalja širom svijeta. Axis je ostvario malo nižu prodaju nego što se očekivalo prije pandemije, ali počinjemo bilježiti stabilan oporavak i stvari se vraćaju u normalno stanje, što će nam omogućiti da nastavimo put rasta”, kaže Ray Mauritsson, direktor Axis Communicationsa.

Negativne posljedice uprkos potražnji
Iako je tržište tradicionalnih sigurnosnih rješenja usporilo zbog pandemije, zabilježen je rast potražnje za rješenjima poput termalnih kamera i beskontaktne kontrole pristupa. Čak i u tim uvjetima državne mjere poput zatvaranja ograničile su broj projekata koji su se mogli provesti. “Utjecaj pandemije razlikovao se po regijama. Na naše poslovanje u regijama s dužim intervalom zatvaranja pandemija je imala snažniji utjecaj jer smo se suočavali s fizičkim poteškoćama u obavljanju posla, tj. instaliranju proizvoda i rješenja. Ostale regije bez ili sa kraćim periodom zatvaranja bile su manje pogođene ili su čak zabilježile rast u odnosu na prošlu godinu”, objašnjava Young Moon, direktor Supreme, i dodaje da oporavak predviđaju u trećem kvartalu jer zemlje ukidaju stroge mjere i nastavljaju poslovanje i projekte koji su prekinuti zbog pandemije.

Uspješne strategije
Nekoliko kompanija uspjelo je smanjiti troškove kako bi nadoknadili gubitke. Jeff Burgess, direktor BCD Internationala, kaže da je pandemija sigurno utjecala na poslovanje i da kompanije neće doživjeti isti rast prihoda kao 2019. godine. “Ipak, do danas smo ostali finansijski uspješni bez obzira na blagi pad prihoda, dijelom zbog manjeg troška na, npr., putovanja i sajmove”, kaže Burgess. Još jedna kompanija koja je uspjela smanjiti štetu bila je Špica International. Njen direktor Tone Stanovnik navedeno pripisuje promjeni poslovnog fokusa prije izbijanja pandemije. “U posljednjih nekoliko godina Špica se fokusirala na naš novi portfolio proizvoda zasnovan na tehnologiji oblaka. U 2019. i 2020. godini smo shvatili da je to bila sjajna i vizionarska odluka, jer je naš rast potaknut prihodima od cloud rješenja. Jedan od naših ključnih strateških stubova je zdrav rast od 20 posto na godišnjem nivou i sretni smo što svake godine postižemo taj cilj. U 2019. godini uspjeli smo čak i otići dalje od naših početnih ciljeva”, kaže Stanovnik.

Promjene koje mogu imati dugotrajan učinak
Posljedice pandemije po sigurnosnu industriju su bez presedana i mogu se opisati kao loše. No, većina velikih proizvođača već s opreznim optimizmom gleda naprijed. Oni su morali promijeniti brojne poslovne procese kako bi osigurali veće mogućnosti za rad na daljinu i zaštitili zaposlenike i klijente, a da pri tome nastave pružati iste usluge kao i ranije. Sljedećih nekoliko mjeseci će biti ključno u pogledu procjene učinaka ovih napora na cijelu industriju.

Rješenja za borbu protiv pandemije
Tržište tradicionalnih sigurnosnih rješenja ove godine je pretrpjelo udarac. To znači da su se dobavljači morali potruditi kako bi pronašli zamjenske segmente da nadoknade gubitke. Ironija je u tome što je uzrok problema dao i njegovo rješenje. Kako bi odgovorili na izazove pandemije, klijenti su se okrenuli termalnim kamerama, videoanalitici, bežičnim sistemima kontrole pristupa i drugim sličnim rješenjima. Videći priliku u tome, mnoge su kompanije uvele inovacije, iako to nije teklo bez problema. Uprkos zabrinutosti zbog preciznosti termalnih kamera, one su postale popularan proizvod. Analitika poput one za praćenje socijalne distance može biti previše invazivna, ali je poslužila brojnim klijentima. Prepoznavanje lica je sazrilo kao tehnologija jer niko nije želio dodirivati senzore otiska prsta.

Novi pravci poslovanja
Ovaj razvoj događaja ponudio je načine na koje kompanije mogu ublažiti utjecaj pandemije na svoje poslovanje. Christian Morin, direktor sigurnosti u Genetecu, kaže da su neki sektori doista pretrpjeli udar, ali i da su drugi poput maloprodaje i osnovnih usluga nastavili su s radom i traženjem sigurnosnih usluga. Sličan trend su potvrdili i u drugim kompanijama. “Od vremena zatvaranja država MOBOTIX je zabilježio rast potražnje za svojim termovizijskim rješenjima. Nekoliko aerodroma širom svijeta instaliralo je sisteme termalnog nadzora kao dio paketa mjera za zaštitu i ublažavanje posljedica pandemije. Termalne kamere su mnogo brže i efikasnije od ručnih uređaja i mogu mjeriti raspone površinske temperature, zbog čega djeluju poput sistema ranog upozorenja. Osoblje može isključiti sumnjivu osobu radi daljnjih pretraga kako bi se utvrdilo je li bolesna, čime se ostalim putnicima omogućava da nesmetano idu za svojim poslom”, kaže Thomas Lausten, direktor kompanije MOBOTIX.
Iskoristivši veliku potražnju za pouzdanim rješenjima s termalnim kamerama u proteklih nekoliko mjeseci, ta je njemačka kompanija objavila svoj konačni poslovni rezultat za 2019/2020, koji je uključivao godišnji rast od 11 posto i planirano povećanje dobiti. Mauritsson iz Axis Communicationsa dodaje da je pandemija nesumnjivo dovela do povećanog interesa i potražnje za rješenjima za daljinski nadzor. Najbolji primjer je zdravstvo, koje se našlo pod nevjerovatnim pritiskom tokom pandemije jer se osoblje moralo nositi s velikim brojem pacijenata i potrebom održavanja distance. “Ljekari su tradicionalnu sigurnosnu tehnologiju koristili za daljinsko praćenje svojih pacijenata, posebno u privremenim bolnicama. Takva nadzorna tehnologija poslužila je kao ključno pojačanje za zdravstvene radnike. U kombinaciji s video i audioanalitikom moguće je otkriti znakove da je pacijent ugrožen, a dodavanjem telemetrijskih uređaja koji mogu pratiti vitalne znakove pacijenta osoblje dobiva pristup bitnim podacima u stvarnom vremenu, što im pomaže da brže reaguju”, kaže Mauritsson. Nagli rast potražnje za rješenjima za termalno praćenje tjelesne temperature donio je mogućnosti rasta i za Dahuu, smatra Fu Liquan, njen predsjednik. Kompanija je odgovorila na potražnju na tržištu pomoću rješenja za praćenje tjelesne temperature, uključujući termalne kamere, kontrolu pristupa s funkcijama za nadzor temperature i druge uređaje koji se koriste na aerodromima, tranzitnim čvorištima, poslovnim lokacijama, obrazovnim institucijama i drugim sličnim lokacijama širom svijeta.

Potreba za fleksibilnošću
Veće korporacije i njihovi menadžeri svjesni su da se njihove organizacije suočavaju s testom izdržljivosti bez presedana. Za napredak im je potrebna sposobnost brzog snalaženja i savladavanja budućih izazova kako bi smanjili utjecaj pandemije na kontinuitet poslovanja. Joon Jun iz IDIS-a naglašava da organizacije sada zauzimaju strateški fokusirani pristup usvajanju novih tehnologija. Ova rješenja pomažu u nošenju s neposrednim izazovima socijalnog distanciranja i higijene. Istovremeno, ona umanjuju negativan utjecaj na prihode i dobit jačanjem operativne efikasnosti i automatizacije nekada ručno obavljanih procesa. Na taj način se osigurava njihova fleksibilnost i skalabilnost, koje su potrebne za prilagođavanje okolnostima.

Komunikacija s klijentima tokom pandemije
Pandemija je prisilila kompanije da zaposlenicima omoguće rad od kuće. O tome se u medijima često govorilo kao o novoj normalnosti. Ono što nije dobilo dovoljno pažnje su načini na koje su preduzeća komunicirala s klijentima kada je pandemija dovodila do zatvaranja ureda i ukidanja terenskih posjeta. Kao odgovor se nametnulo prebacivanje ovih aktivnosti na internet, pa su mnoge sigurnosne kompanije počele nuditi webinare i virtuelne sajmove proizvoda. No, postavlja se pitanje kako dugoročno privući i zadržati pažnju kupca na internetu kao mediju koji je krcat dodatnim sadržajima koji remete pažnju? Morin iz Geneteca objašnjava da su oni prebacili poslovanje na internet. Od pružanja usluga do terenske podrške i tehničkog certificiranja, sve je prešlo na mrežu svih mreža. Virtuelni događaji zamijenili su sajmove i seminare u fizičkom ambijentu.

Zaposlenici su važni koliko i klijenti
Keen Yao iz Hikvisiona smatra da tržišna strategija mora proizaći iz perspektive korisnika, uključujući povećana ulaganja u pružanje korisničkih usluga preko interneta. “Mi smo, naprimjer, organizovali nekoliko webinara kako bismo nadoknadili manjak komunikacije s kupcima. Što se tiče proizvoda, uradili smo izvjesna ažuriranja proizvoda ili rješenja koja se odnose na aktivnosti naših klijenata na planu sprečavanja širenja epidemije. Jedan od primjera su termalne kamere za praćenje tjelesne temperature i rješenja za praćenje socijalne distance, koja su demonstrirala punu snagu Hikvisinovih tehnoloških dostignuća u oblasti vještačke inteligencije”, kaže Yao. U isto vrijeme, kompanija je tokom epidemije prepoznala nove mogućnosti u segmentu malih i srednjih preduzeća (MSP). Prethodna rješenja za te kompanije uglavnom su se odnosila na poslovne izazove, poput sprečavanja gubitka robe u maloprodajnoj industriji. Ipak, ona se sada sve više fokusiraju na zaštitu zaposlenih. Yao smatra da će u budućnosti zahtjevi za zaštitom zaposlenika postati sve važniji. Tomohiro Tsuji, direktor poslovnog planiranja i promocije u sigurnosnom odjelu kompanije OPTEX, dodaje da su njegove kolege ojačale komunikaciju s kupcima putem webinara i virtuelnih izložbi. “Ima još mnogo prostora za poboljšanje. Potražnja za tehnologijom i alatima za virtuelnu stvarnost će rasti paralelno s popularizacijom događaja koji se organizuju na daljinu”, objašnjava Tsuji.

Normalizacija poslovanja na internetu
Uprkos pandemiji, mnoge kompanije nastavile su slijediti svoju poslovnu strategiju. Thomas Lausten, direktor MOBOTIX-a, kaže da njegova kompanija koristi svoje proizvode i rješenja kako bi spriječila rizične situacije za zaposlenike i posjetioce. Ta su rješenja ponudili i svojim klijentima. “Najviše smo se fokusirali na daljnji i dodatni razvoj naših proizvoda i rješenja. Svakih šest mjeseci predstavljamo svoje inovacije klijentima i partnerima i od ključnog je značaja da zadržimo taj ritam. Ove godine ih ne možemo pozvati na našu Globalnu konferenciju za partnere kako bismo im pokazali šta je novo. Ipak, zahvaljujući tehničkim rješenjima za sastanke putem interneta, mi i dalje dolazimo do publike na globalnom nivou”, kaže Lausten.

Virtuelni sajmovi
Jun navodi da je i IDIS prilagodio svoj način rada kao i konkurenti. Jedan od njegovih fokusa bili su virtuelni sajmovi. “Ovog mjeseca pokrenuli smo IDIS-ovu virtuelnu izložbu. Tako se na internetu oponaša način na koji bi naše osoblje, integratori i partneri za distribuciju obično vodili kupce oko naših štandova na Intersecu, IFSEC-u i ISC Westu. Klijenti sada mogu poći u virtuelni obilazak s vodičem, dok se posjetioci mogu jednostavno registrovati i pregledati štand kad god to žele”, kaže Jun. IDIS sarađuje i sa sistem-integratorima kako bi prepoznao i osigurao videoprojekte u industrijama otpornim na učinke pandemije i sektorima s rastom koji se razlikuje od regije do regije. Kompanija još bilježi snažnu prodaju u obrazovnom i logističkom sektoru u SAD-u, dok se novi rast ostvaruje kroz prodaju i proizvodnju kanabisa i stambeni sektor.

Hoće li se trend nastaviti i nakon pandemije?
Važno je pitanje i hoće li se novi trendovi zadržati i nakon pandemije. U Axis Communicationsu najavljuju da će nastaviti s jačanjem poslovanja na internetu i nakon pandemije. “Prešli smo s fizičkih na online događaje i sajmove za klijente koji su bili vrlo uspješni i to je nešto što ćemo nastaviti održavati i nakon pandemije. Održali smo ritam uvođenja inovacija i predstavili sve nove proizvode koje smo planirali. Osim toga, sretni smo što možemo reći da pandemija nije utjecala na našu sposobnost vođenja održivog poslovanja”, kaže Mauritsson. Ipak, pandemija je industriji dala tek kratkoročni uvid u to kako ove strategije funkcionišu. Ključni problem je činjenica da se većina analiza fokusirala na to kako su kompanije uspjele nastaviti s radom uprkos radu na daljinu. Zajedno s tim, trebalo je pratiti i dugoročni utjecaj ovog trenda na zaposlenike i klijente. Možda ćemo u budućnosti i dalje viđati hibridni poslovni model na djelu, ali njegov stvarni učinak će se tek otkriti.

Korak dalje
U konačnici, pandemija je potaknula neke proizvođače na promišljenije djelovanje koje izlazi izvan okvira mrežne komunikacije s klijentima. Naprimjer, VIVOTEK je stavio fokus na komunikaciju putem webinara. Ipak, tokom početnih dana pandemije, kada se svijet borio da nabavi maske i prateću opremu, kompanija je odlučila pružiti i konkretnu pomoć. “Znamo da je teško vrijeme za sve i zato smo se potrudili da pokažemo brigu i pomognemo našim partnerima da ostanu zdravi i opstanu. VIVOTEK je poslao perive navlake za maske našim inostranim partnerima kojima su bile potrebne kada se svijet suočio s nestašicom. Osim toga, pomogli smo našim distributerima u regionalnom marketingu da nabave posebno prilagođene protivepidemijske proizvode za klijente”, kaže Peter Chang, direktor razvoja proizvoda u kompaniji VIVOTEK.

Šta očekuju kompanije za fizičku sigurnost?
Uprkos ovogodišnjim događajima, većina sigurnosnih kompanija očekuje rast. No, pitanje je šta će ga pokretati? Pandemija je poremetila tradicionalnu potražnju. Hoćemo li vidjeti oporavak potražnje na nivo prije pandemije ili se trebamo radovati i nečemu boljem? “Iz onoga što smo primijetili proteklih mjeseci sigurni smo da će tržište i dalje rasti. Ljudi imaju osnovnu potrebu da se osjećaju sigurno, a nadzorni sistemi – bili oni u privatnom ili javnom kontekstu – mogu pomoći u kreiranju sigurnijeg i zaštićenijeg okruženja”, kaže Mauritsson. I Jun je sličnog mišljenja i potvrđuje očekivanje da će se rast nastaviti tokom 2021. Međutim, teško je precizno prognozirati ishode uz toliko varijabli i ekonomski oporavak koji je u različitim fazama na globalnom nivou, uključujući napredak i efikasnost programa vakcinacije.

Pad potražnje za rješenjima za borbu protiv pandemije
Jun smatra da će se potražnja za privremenim rješenjima specifičnim za pandemiju vjerovatno smanjiti u narednoj godini. Međutim, treba napomenuti da će pojačane sigurnosne i zaštitne mjere u okviru odgovora na pandemiju vjerovatno utjecati na nove i pojačane standarde za objekte svih vrsta. “Potreba za povećanom automatizacijom i efikasnošću bit će ključna za neke klijente, a oni će i dalje gledati dalje od početnih cijena i analizirati troškove životnog ciklusa svojih rješenja. Usvajanje analitike dubokog učenja bit će ključni faktor u obaranju operativnih troškova kroz smanjenje broja lažnih alarma i opterećenja operatera. Već se koriste sistemi obavještavanja koji pomoću vještačke inteligencije šalju informacije o otkrivenim predmetima i osobama koje se nepotrebno zadržavaju”, dodaje Jun. Podaci sigurnosnim timovima nude bolji uvid u situaciju na terenu, poboljšanu detekciju i provjeru, zajedno s mogućnošću bržih odgovora na prijetnje i incidente.

Potrebe za sigurnošću ostat će iste
Proizvođači s kojima smo razgovarali jasno su stavili do znanja da nas u pogledu inovacija očekuje još mnogo toga. Naprimjer, IDIS će sljedeće godine predstaviti rješenje za detekciju padova u maloprodaji za operatere trgovačkih centara, logističke centre i skladišta. U ovim vertikalama česti su slučajevi proklizavanja, saplitanja i padova, što rezultira povredama i narušavanjem produktivnosti, skupim zahtjevima za odštetu i dugotrajnim istragama. Jun dodaje da će se i dalje tražiti višeslojna cyber sigurnost za potrebe videonadzora. To je oblast koja je i prije pandemije budila veliki interes. Otkriće vakcine moglo bi smanjiti potražnju za rješenjima poput termalnih kamera. Ali neke kompanije ne očekuju potpuno povlačenje rješenja za borbu protiv pandemije. Jedina razlika je u tome što bi se ona mogla pojaviti kao dio šireg integrisanog sistema. “Konvergencija će biti ključni trend koji bi mogao nastaviti s rastom u mnogim oblastima tokom 2021.”, kaže Yao i dodaje da se raduje činjenici da ćemo moći vidjeti kako nove tehnologije i rješenja za praćenje temperature, nošenja maski i kontrolu kretanja grupa nude nove vrijednosti za krajnje korisnike.
Yoon Chang-Soo, šef prodaje za Bliski Istok i Afriku u Hanwha Techwinu, dodaje da je pandemija ojačala zahtjeve za vještačkom inteligencijom na tržištu videonadzora i znatno pomogla u promociji same tehnologije na terenu. U vrijeme pandemije javlja se sve veća potražnja za operativnom efikasnošću, što će dodatno potaknuti razvoj rubnih AI tehnologija (za otkrivanje i klasifikaciju predmeta) i specijaliziranih rješenja za vertikale (praćenje nošenja maski, aplikacija za praćenje broja ljudi u objektima). “Razvoj 5G tehnologije omogućit će AIoT-u (vještačkoj inteligenciji stvari) da se proširi iz sfere primjena usmjerenih na potrošače na aplikacije na industrijskom nivou. Senzori, kamere, mrežna infrastruktura, veliki podaci, oblak i AI tehnologije bit će ključni i osnovni pokretači razvoja AIoT-a”, smatra Liquan iz Dahue.

Šta je kompanijama najpotrebnije?
Fleksibilnost uređaja je ključna, smatra Lausten iz MOBOTIX-a. Kompanije širom svijeta pripremaju se za mjesece, a možda i godine borbe protiv pandemije, ali uzimaju u obzir i vrijeme nakon toga. “Zbog toga je ključno osigurati da tehnologije budu dovoljno fleksibilne da se nakon pandemije mogu implementirati za drugačiju vrstu rješenja i instalirati za različite vidove primjene”, zaključuje Lausten. Iako trenutna situacija uglavnom zahtijeva termalne instalacije, ove se tehnologije mogu koristiti i u svrhu prevencije požara jednom kada praćenje tjelesne temperature više ne bude potrebno. Važno je da proizvodni pogoni imaju koristi od inteligentnih termalnih kamera koje mogu otkriti potencijalne požare prije nego što dođe do velike štete. Termalne instalacije mogu pomoći i u sprečavanju upada u zgrade. Ovo je zahtjev koji je aktuelan i oduvijek prisutan. Na kraju, dovoljno fleksibilno razmišljanje o primjenama izvan standardnih okvira može biti ključno za poslovni učinak kompanije.

Važnost cyber sigurnosti kamera u umreženom svijetu

Danas se sve više videonadzornih kamera temelji na IP tehnologiji. Ipak, šira primjena IP kamera nosi nove rizike, od kojih su najveći cyber napadi i prijetnje. Kompanija Trend Micro je izvijestila da je u samo prvih pet mjeseci 2019. godine blokirano pet miliona pokušaja cyber napada na IP kamere. U tekstu ćemo analizirati šta se može poduzeti kako bi videonadzorni sistemi korisnika bili zaštićeni
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

S rastom svijesti o sigurnosti kamera proizvođači su počeli ugrađivati razne funkcije u svoje uređaje kako bi im podigli otpornost na cyber napade. Ipak, oni ne mogu sami obavljati ovaj posao: kameru moraju pravilno instalirati, pokrenuti i održavati i integratori i krajnji korisnici. S obzirom na to da sve više kamera koristi IP tehnologije, njihova sigurnost je dobila ključnu ulogu u sve umreženijem svijetu. Kako bi osigurali da su krajnji korisnici zaštićeni na najbolji način, proizvođači kamera ulažu velike napore da uređaje učine otpornijim na cyber napade.

Vodič za odabir najsigurnijih
Videonadzor se, još od prve pojave IP kamera na tržištu krajem 90-ih, neprestano kreće ka primjeni te tehnologije zbog većeg kvaliteta, bolje integracije i podrške pametnim funkcijama. Zahvaljujući tim prednostima, potražnja za IP kamerama se neprestano povećava. Ipak, one se u mreži ponašaju poput ostalih umreženih uređaja i mogu biti podjednako osjetljive na prijetnje i cyber napade. “Zahvaljujući brzom širenju uređaja za internet stvari (IoT), na mreži je više povezanih sistema nego ikad prije”, kaže Sara Chaput, direktorica marketinga za kritičnu infrastrukturu u kompaniji FLIR Systems, i dodaje da hakeri iskorištavaju slabe lozinke na IoT uređajima za ostvarivanje pristupa mreži i time su ugrožene i sigurnosne kamere.

Napadi kojima su IP kamere podložne uključuju, između ostalog, napade grubom silom (brute force) i preko posrednika (man-in-the-middle) i uskraćivanjem resursa (DoS). Važno je napomenuti da broj napada raste iz dana u dan i da postaju sve sofisticiraniji. “Raznolikost cyber napada ubrzano raste i oni postaju sve jači, prije svega zbog upotrebe vještačke inteligencije, koja dovodi do toga da zlonamjerni softver (malver) može pouzdano skenirati mrežu i tražiti slabe tačke. “Zbog eksponencijalnog rasta broja umreženih uređaja i količine pratećih podataka, od kojih su neki vrlo osjetljivi, mogućnost hakiranja ovih sistema postaje sve veća i, prije svega, profitabilnija”, kaže Thomas Lausten, izvršni direktor kompanije MOBOTIX. Osim toga, pandemija koronavirusa hakerima nudi još više poticaja da napadaju IP kamere krajnjih korisnika, jer su sada kancelarije često prazne, a IT osoblje manje dostupno. “Cyber napadi su ojačali jer hakeri žele iskoristiti pandemiju i rad na daljinu. Uz veliki broj ljudi koji rade na daljinu, hakeri se nadaju da će ovi napadi proći neopaženo”, kaže Aaron Saks, direktor za proizvode i tehničke usluge u kompaniji Hanwha Techwin America.

Šta proizvođači poduzimaju
Kako cyber napadi postaju sve rašireniji i sofisticiraniji, koncept tzv. osiguranja sigurnosnog uređaja dobija na popularnosti. “Mnogi vodeći zapadni i evropski proizvođači ulažu mnogo u istraživanje i razvoj cyber sigurnosti i uvode nove mjere za jačanje otpornosti na takve napade. Kompanije koje se bave sigurnošću izvode testove otpornosti na napade, uklanjaju sumnjive račune i fabrički zadane lozinke, uvode softver za nadgledanje mreže i primjenjuju cjelovitu enkripciju pomoću zaštićenih TLS veza”, kaže Chaput. U međuvremenu, sve je više dobavljača koji na nivou uređaja primjenjuju odbrambene mjere utemeljene na konceptu “sigurnosti ugrađene u dizajn”. Osnovni cilj je učiniti kameru što otpornijom na virtuelne upade. “Sve u svemu, cilj je učiniti kameru dovoljno teškom preprekom da haker na kraju odluči da odustane od nje i potraži lakšu metu za napad”, kaže Saks. U vezi s tim, navodimo neke od mjera koje proizvođači kamera uvode kako bi ih zaštitili od napada.

Modul za šifriranje i pouzdanu platformu
Kamera treba šifrirati podatke u mirovanju, kao i tzv. podatke u pokretu (video i podaci o korisničkom imenu i lozinki koji se prenose). Da bi se to postiglo, potreban je skup javnih i privatnih ključeva, pri čemu se privatni koriste za dešifriranje kodiranih poruka i njih treba zaštititi na nivou uređaja. U tu svrhu, sve više IP kamera posjeduje takozvani modul pouzdane platforme koji čuva privatni ključ, čime se osigurava da isti ostane u sigurnom okruženju, koliko god se uljez trudio da dođe do njega. “Pobrinut ćemo se da podaci budu šifrirani na rubu mreže (kada ih kamera zabilježi), kao i da tokom prijenosa i u mirovanju. Kriptografski ključevi za šifriranje pohranjeni su u modulu pouzdane platforme”, kaže Roel Smolenaers, stručnjak za marketing i komunikacije u kompaniji Bosch Building Technologies.

Sigurno pokretanje
Poznato je da hakeri i napadači ubacuju zlonamjerni softver u kamere. Sigurno pokretanje je mehanizam kod kojeg se kamera pokreće isključivo sa sigurnim ili ovlaštenim firmverom, uključujući ažuriranja firmvera ili zakrpe koje potvrđuje proizvođač. Kamere sve češće imaju funkciju sigurnog pokretanja kako bi se spriječilo njihovo kvarenje. “Hakeri ne mare za kameru, oni samo žele pristup mreži. Ako se osigura da se cijeli sistem pokreće sigurno prije komunikacije s nekim drugim dijelom sistema, moguće je spriječiti prekid procesa pokretanja koji se može zloupotrijebiti. Nudimo sigurnu rutinu pokretanja koja pruža zaštitu od osoba koje pokušavaju učitati vlastiti softver. Ako to kamera prepozna, ona se neće pokrenuti jer može prepoznati da je nešto promijenjeno. Ovo je ključna prednost posjedovanja vlastitog centra za sigurnosne operacije i koncepta sigurnosti ugrađenog u dizajn”, ističe Smolenaers.

Upozorenja i izvještavanje
U slučaju narušavanja sigurnosti ili sumnjivih aktivnosti kamera odgovarajući alati trebaju odmah upozoriti korisnika na incident i ponude mu izvještaj o tome šta se dogodilo. “Nudimo neposredno upravljanje alarmom za cyber sigurnost pomoću kojeg kamera može poslati obavijest o događaju čim bude napadnuta, kao i alarmirati krajnjeg korisnika u situaciji kada je uređaj ugrožen. Naš korisniku prilagođeni VAST2 softver povezan je s kamerama i pomoću njega možete dobiti izvještaj o ugrožavanju sigurnosti putem interaktivne kontrolne ploče za praćenje cyber napada u stvarnom vremenu. Softver za upravljanje pomaže korisnicima da lako prepoznaju standardne tipove cyber napada i poduzmu dalje korake. Tu je i mogućnost filtriranja evidencija o napadima prema različitim kriterijima”, kaže Saks.

Obavezna promjena fabrički zadane lozinke
Većina slučajeva hakiranja kamera dešava se zbog korištenja fabrički zadanih lozinki, koje se lako mogu pronaći na internetu. Podsjećanje korisnika da promijeni standardnu lozinku tako postaje ključna funkcija za IP kamere. “Podsjećanje instalatera na odabir složene lozinke prije nego što se kamera konfiguriše je odličan način zaštite uređaja od upotrebe fabričkih lozinki. Na Hanwhinim kamerama se ne koriste nesigurne lozinke. One moraju dobiti jedinstvenu lozinku prije nego što ih se uopće može konfigurisati”, napominje Saks. Neki pokušavaju dobiti pristup kameri koristeći napade grubom silom ili višestrukim unošenjem lozinke, uz nadu da će jedna od njih biti tačna. Kamera bi, dakle, trebala imati mehanizam koji je štiti i od ovih napada. “Teško je zaustaviti hakerske napade ako koristimo samo tradicionalne mjere kao što su promjena lozinke ili nadogradnja firmvera. Mi sada našem sistemu IP videonadzora omogućavamo da proaktivno reaguje na cyber napade i upade u svakom trenutku. Uz ugrađeni Trend Microv softver za zaštitu od upada, VIVOTEK-ove kamere i mrežni snimači mogu automatski prepoznati napade grubom silom. Višeslojna zaštita koju nudi Trend Micro IoT Security za kamere i videosnimače uključuje prepoznavanje napada grubom silom, otkrivanje upada i prevenciju, i pomaže u kreiranju robusnog štita za sistem videonadzora”, kaže Chang.

Važnost procesa
Važno je znati da tehnologija u kameri sama po sebi nije dovoljna. Proizvođač mora pomoći sistem-integratoru i krajnjem korisniku da razviju postupak u okviru kojeg se IP kamera može pravilno postaviti, konfigurisati, kontrolisati i održavati. “Zaštita IP sistema videonadzora odgovornost je ne samo proizvođača već i krajnjih korisnika. Tržištu i korisnicima potrebno je više edukacije kako bi shvatili koliko je važna cyber sigurnost i kako trebaju reagovati u slučaju da njihov uređaj bude napadnut. Edukacija krajnjih korisnika uključuje davanje smjernica o potrebi čestih promjena lozinke, korištenja uputa za pravilno postavljanje sistema i ažuriranja na najnoviju verziju firmvera. To su tri glavna koraka u procesu zaštite nadzornih kamera”, kaže Chang. “Implementacija procesa nudi garanciju uspjeha. Najbolji integratori s kojima ulazimo u partnerstva imaju obavezu da se pobrinu da inžinjerski timovi prouče proizvođačke vodiče za jačanje otpornosti sistema, tehničke knjige i druge smjernice kako bi razvili vlastite korporativne standarde procesa”, kaže Saks.

Uloga integratora i krajnjeg korisnika
Krajnji korisnici se u svakoj situaciji trebaju upoznati barem s osnovama ove problematike. “Kupac, odnosno korisnik trebao bi osigurati pokretanje najnovijeg firmvera na uređajima u svim situacijama. Oni se moraju pobrinuti i da ovi uređaji ne postanu laka meta zbog korištenja nešifrirane mrežne komunikacije. Trebalo bi što više ograničiti pristup kamerama. U tu svrhu preporučuje se upotreba Digest autorizacije s jakom lozinkom i IP kontrolom pristupa kamerama”, kaže Lausten. “Najvažnija stvar je promjena načina razmišljanja. Iako to na prvu zvuči nelogično, najsigurniji uređaj je umreženi uređaj. Mi kao industrija moramo prihvatiti činjenicu da kamere moraju biti povezane kako bi se omogućilo automatsko i bežično ažuriranje firmvera. Ovo je najbolja zaštita od cyber kriminala, jer zakrpe za firmver uključuju i najnovije odbrambene mehanizme od cyber napada”, kaže Smolenaers.

Savjeti za korisnike
Zaštita IP kamera od cyber napada i danas je složen problem jer nivo zaštite kamera na tržištu može varirati. Čak i ako su naizgled sigurne, zaštita od prijetnji i cyber napada i dalje predstavlja multidisciplinarni zadatak koji uključuje više aktera.
Jasno je da se sigurnosne kamere sve više temelje na IP-u, a direktna posljedica toga su cyber napadi i druge vrste prijetnji mrežnim kamerama koje se ponašaju poput svakog drugog uređaja na mreži. “Sa CCTV sistemima povezanim na IP infrastrukturu zajedno s pratećim uređajima mreže su u opasnosti od hakiranja, posebno one zastarjele. Uređaji ostaju povezani s internetom s fabrički zadanim akreditivima. U jednom slučaju napadači su razvili softver koji je pretraživao internet tražeći ranjive uređaje. Nakon toga su preuzeli kontrolu nad njima pomoću vlastitog zlonamjernog softvera”, kaže Vinayak Sane, operativni direktor kompanije Elmark Engineers. “IP kamere, kao i drugi IoT uređaji, češće su priključene na javni internet i, nažalost, mnogi od tih uređaja nisu zaštićeni od vanjskog pristupa. Drugi problem je činjenica da dobavljači i dalje dizajniraju sisteme uz pretpostavku da će biti povezani s bezopasnom mrežom kojom upravljaju prijateljski raspoloženi korisnici. I danas su uobičajeni problemi kao što su loša kontrola pristupa, tajni stražnji ulazi u uređaje, protokoli iz kućne radinosti koji su osjetljivi na napade, nezaštićeni osjetljivi podaci itd.”, kaže Rodney Thayer, inžinjer za konvergenciju u kompaniji Smithee Solutions.
Narušavanje sigurnosti doista može dovesti do katastrofalnih posljedica. “Traženjem web-kamera koje koriste ranjive protokole za streaming i nemaju autorizaciju pomoću lozinke napadači u video feed mogu ubaciti snimke bilo čega, od privatnih soba za sastanke do dječijih spavaćih soba”, kaže Stephen Mak, zamjenik direktora prodaje za SPARK za Azijsko-pacifičku regiju u kompaniji BlackBerry, i zaključuje da zbog toga cyber kriminalci imaju više potencijalnih ciljeva nego ikad i mogu nanijeti znatno veću štetu od prisluškivanja.

Napadi u praksi
“Nekoliko dana prije inauguracije američkog predsjednika Donalda Trumpa hakeri su ransomverom napali uređaje za pohranu za 123 policijske IP kamere na području distrikta Washington, zbog čega su te lokacije ostale bez nadzora. Ovo nije prvi put da su IP kamere izložene velikim napadima. Više od 60 kamera napadnuto je u Japanu”, navode Luke Bencie, direktor kompanije Security Management International i njegov kolega i saradnik Zachary Smith. Kako napadi postaju raznovrsniji i složeniji, poželjno je da korisnik ima barem osnovno znanje o onim najčešćim. “To uključuje zlonamjerni ili softver koji izvodi zlonamjerne aktivnosti na ciljnom uređaju ili mreži. Tu su i napadi putem posrednika, u kojima se napadač ubacuje u poziciju između pošiljaoca i primaoca, te napad uskraćivanjem resursa, npr. web-stranice, što uzrokuje pad sistema zbog preopterećenja potražnje”, kaže Sanjay Kumar, predsjednik Odbora za ljudske resurse u Željeznicama Indije.

“Uobičajeni napadi i dalje uključuju pokušaje probijanja lozinke grubom silom budući da se neki proizvođači i integratori ne pridržavaju najboljih praksi kada su lozinke u pitanju. Mnoge kamere se postavljaju s vezama u otvorenom prostoru (naprimjer, preko http-a i porta 80, za razliku od https veze posredstvom 443 ili drugog porta koji koristi protokol za sigurnost prijenosa podataka (TLS). I danas se za napade koriste zlonamjerni softveri i otvoreni portovi (naprimjer, telnet) za prijavu na druge uređaje na tzv. ravnim mrežama”, kaže Salvatore D’Agostino, direktor IDmachinesa.

Koliko su moderne kamere zaista sigurne?
Mnogi proizvođači IP kamera navode da su svojim proizvodima dodali razne sigurnosne funkcije kako bi ih učinili sigurnim. No, je li to zaista tako? Prema konsultantima i integratorima, situacija se popravlja u posljednjih nekoliko godina, ali u mnogim slučajevima sigurnost kamere i dalje je izazov koje treba riješiti. “Mnoge IP kamere još imaju brojne slabe tačke koje napadači mogu iskoristiti. One uključuju fabričke lozinke, nepotrebne protokole, usluge i portove te ranjivosti povezane s firmverom”, kaže Brian Lipscomb, PSP menadžer za usluge cyber sigurnosti u kompaniji Convergint. Problemi sa cyber sigurnošću povezanom s kamerama često imaju veze s vremenom potrebnim za izbacivanje proizvoda na tržište i pritiskom konkurencije na proizvođača, u kombinaciji s nedostatkom svijesti kod korisnika. “Mislim da većina IP kamera nije potpuno zaštićena od cyber napada. Ako pogledate proizvođače u segmentu interneta stvari, kod njih imate dvije stvari koje su vrlo problematične. Prvo, oni su pod pritiskom da skrate vrijeme do lansiranja proizvoda na tržište. Moraju pobijediti konkurente ili u isto vrijeme izaći sa svojim rješenjem. Drugo, suočavaju se i s ograničenjima troškova. Iako se potrošači često uznemire čitajući o riziku po sigurnosne kamere, kupci tih proizvoda sigurnost rijetko smatraju važnim faktorom prilikom nabavke. Oni obično gledaju cijenu, a ponekad i performanse i recenzije proizvoda”, kaže Kumar.

Treba napomenuti i da se sigurnost kamera razlikuje od brenda do brenda. “Ako ljudi svoju privatnost i web-sigurnost shvataju ozbiljno, onda je odgovor potvrdan i većina IP kamera na tržištu je uglavnom zaštićena. To, međutim, ne znači da su sve kamere jednake. Brendovi koji nude dvofaktorsku autorizaciju, ali i WPA2-AES i SSL šifriranje općenito su sigurniji od onih koji ne nude ove funkcije. Najsigurnija kamera nudi šifriranje i 2FA”, kažu Bencie i Smith.

Ne radi se samo o kamerama
Važno je napomenuti da kamere ne mogu samostalno utjecati na sigurnost nekog objekta krajnjeg korisnika. Čak i najzaštićenija kamera može dovesti do ugrožavanja sigurnosti ako nije pravilno instalirana, aktivirana i održavana. “Iako većina proizvođača sada od korisnika traži postavljanje nove lozinke i administratorske akreditive prilikom instalacije, preduzeća, gradovi i državne institucije sa starijom opremom nikada ne ažuriraju lozinke. Time potencijalno ugrožavaju ostale ključne podatke i sisteme na njihovoj mreži. Nažalost, naše istraživanje je ponovo ukazalo na čestu praksu ignorisanja lozinki, čime se u opasnost dovode sigurnost i privatnost ljudi. Dovoljna je samo jedna kamera sa zastarjelim firmverom ili starom lozinkom da napadač dobije prostor da ugrozi cijelu mrežu”, kaže Sane. Održavanje videonadzornog sistema u objektu krajnjeg korisnika složen je proces koji uključuje više učesnika. Kvalitetan program za cyber sigurnost mora pokriti sve stavke koje mogu utjecati na IP kameru, u rasponu od softvera i mrežne infrastrukture do instalacije, adekvatne ventilacije i redovnog ažuriranja i održavanja softvera i hardvera kamere. “Svaki uređaj je ranjiv kada ga tek aktivirate i sve dok kamera ima pristup internetu, morate se prema njemu odnositi kao prema svakoj drugoj komponenti mreže”, kaže Joseph Saracino, predsjednik i direktor kompanije Cino. “Neki proizvođači ugrađuju sigurnosne funkcije u svoje uređaje, ali je i dalje važno da integratori pomognu krajnjim korisnicima da svoju osnovnu zaštitu podignu na viši standard”, kaže Lipscomb i dodaje da odjeli za IT podršku često zanemaruju starije modele kamera koje rade sa zastarjelim firmverom i verzijama koje su ranjive jer nisu zakrpljene.

Kako prepoznati napadnutu kameru?
Korisnik mora s vremena na vrijeme provjeravati da li se njegova kamera našla na udaru napadača. Srećom, postoje pokazatelji koji ukazuju na to. “Ako uređaj ima funkciju dvosmjerne komunikacije, možete pratiti njegov zvuk. Sumnjiv zvuk može značiti da se uređaju pristupa daljinski. Također, treba pratiti aktivne LED indikatore koji upozoravaju na to da kamera aktivno snima i da joj se pristupa”, kažu Bencie i Smith. “Ako opazite da kamera prati vaše kretanje, postoji velika vjerovatnoća da je hakirana. Kad neko hakira PTZ kameru ili monitor za bebe i preuzme kontrolu nad njima, mogu se sami okretati ili usmjeravati prema nestandardnim pozicijama. Neophodan korak je i provjera jesu li sigurnosne postavke promijenjene i je li lozinka promijenjena u odnosu na fabrički zadanu. Osoba koja hakira vašu sigurnosnu kameru može ostaviti i podatke o postavkama. Neki ambiciozni hakeri čak i pretvaraju nazive u kamerama u lažne poruke o potrebi nadogradnje firmvera i tako pokazuju svoj hakerski talent”, kaže Kumar.

Šta krajnji korisnici moraju poduzeti?
Evo nekoliko savjeta šta krajnji korisnik može poduzeti da adekvatno zaštiti videonadzorni sistem. Prvo, kupite kvalitetnu kameru od pouzdanog proizvođača. Kontrola zaštite kamere započinje kupovinom ispravnog modela. Prva mjera koju bi svako trebao poduzeti kako bi provjerio je li kamera zaštićena je utvrditi da li se može efikasno zaštititi. Jeftine, loše izrađene ili zastarjele IP kamere nemaju sigurnosne karakteristike koje krase one više klase koje se redovno ažuriraju.

“Prije kupovine povezanog uređaja morate obaviti obavezno istraživanje. Provjerite koje mjere je proizvođač poduzeo kako bi zaštitio podatke na njegovom uređaju. Koliko često će ih ažurirati i koje su sigurnosne mjere dostupne odmah nakon kupovine”, kaže Mak. “Organizirajte postupak instalacije tako da on podrazumijeva zaštitu IP kamere tokom postavljanja. Provjerite da li proizvođač ima vodič za jačanje njene otpornosti. Kad god je moguće, provjerite jesu li IP kamere temeljito provjerene na isti način kao i svaki drugi mrežni uređaj. Zatražite od IT osoblja da pokrene najbolje alate za mrežnu sigurnost i testira sigurnost IP kamere. Provjerite da li dobavljački lanac vašeg proizvođača uključuje i cyber zaštitu i raspitajte se kako se provjerava kvalitet uređaja. Provjerite standardne izvore informacija o IT sigurnosti kako biste utvrdili da li se vaš proizvođač povezuje s isporukom sumnjivih proizvoda”, kaže Thayer.

Veza preko žice, lozinka, firmver
Nakon nabavke kamere korisnik bi trebao pokušati osigurati povezivanje putem žice kako bi spriječio daljinsko hakiranje uređaja. “Korisnici bi trebali pokušati povezati IP kameru putem Etherneta umjesto preko Wi-Fi/5G tehnologije. Ako to nije moguće, to ne znači da će kamera biti nezaštićena, nego da korisnik jednostavno treba poduzeti dodatne korake kako bi se zaštitio od napada”, kažu Bencie i Smith. Iako se ovo pitanje iznova ponavlja, krajnjeg korisnika ipak treba podsjetiti da promijeni fabrički zadane postavke. “Promijenite zadane lozinke u one koje imaju više od 14 znakova i udovoljavaju kriterijima potrebne složenosti. Redovno ih mijenjajte”, kaže Lipscomb. “Promijenite fabrički zadane konfiguracije na kamerama i svim uređajima povezanim s internetom, jer se fabrički zadane lozinke mogu pronaći na mreži. Koristite snažne i jedinstvene lozinke ili pristupne fraze zajedno s dvofaktorskom autorizacijom”, kaže Saracino. Tokom rada korisnik treba onemogućiti nepotrebne portove, protokole i usluge. Isto tako, treba redovno provjeravati postavke uređaja kako bi se uvijek mogao preuzeti najnoviji firmver i instalirati na uređaj. “Redovno ažurirajte sve. Čak i kod proizvođača koji redovno izbacuju sigurnosne zakrpe, one se ponekad ne preuzimaju automatski. Budite u toku s ažuriranjem firmvera i hitnih zakrpi za sigurnosne slabosti”, kaže Mak. Na kraju, tu su i smjernice i reference za zaštitu mrežnih uređaja koje krajnji korisnici mogu iskoristiti kao, npr., publikacija američkog Nacionalnog instituta za standarde i tehnologiju (NIST) o cyber sigurnosti itd.

Industrijska automatizacija za efikasnije fabrike

Trend širenja industrije 4.0 u prvi plan stavlja industrijsku automatizaciju, što pametne fabrike čini budućnošću proizvodnog sektora. Iako je za ovu transformaciju trebalo vremena, lakše povezivanje različitih tehnologija i uređaja te uspon industrijskog interneta stvari (IIoT) napravili su veliki korak za industrijsku automatizaciju
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Kako bi ostali konkurentni u današnjem svijetu, proizvođači su primorani na primjenu najnovijih trendova industrijske automatizacije koji im omogućavaju da maksimiziraju operativnu efikasnost. Više automatizacije, kvalitetniji mašinski vid i primjena što većeg broja uređaja interneta stvari (IoT) samo su neki od načina da se proizvodni pogoni pripreme za budućnost. Za šefove fabrika je važno da se paralelno s tim pobrinu i za cyber sigurnost i pripreme za dugoročne posljedice pandemije koronavirusa.

Novitete predvodi industrijski IoT
Trendovi industrijske automatizacije kreću se u rasponu od robotike i IoT senzora do svijeta motornih pogona. Automatizacija pomaže proizvodnim pogonima da poboljšaju produktivnost i operativnu efikasnost. “Konkurentski pritisak zahtijeva od svih proizvođača da preispitaju svoje poslovanje, procese, lanac opskrbe i tehnološka rješenja kako bi opstali”, kaže Kevin Senator, direktor Bayshore Networksa. Primjenom najnovijih trendova poput tzv. saradničkih robota (“kobota”), korištenja većeg broja IoT senzora i dr. proizvođači mogu osigurati da ostanu ispred konkurencije ili barem ne zaostaju za njom.

Koboti kao novi roboti
Robotika je i dalje ključni trend u industrijskoj automatizaciji, s tim da popularnost kobota bilježi posebno brz rast. Koboti su dizajnirani za siguran rad u saradnji s ljudima, a bez potrebe da ih se drži u posebnim prostorima kako bi se zaštitili radnici. Oni mogu povećati produktivnost na proizvodnoj liniji, a nude i veću fleksibilnost od tradicionalnih robota. Istovremeno, isplativiji su i jednostavniji za upotrebu. U istraživanju koje je proveo Interact Analysis navodi se da je u 2019. godini isporučeno 23.000 kobota. Globalni prihodi od rada s njima prelaze vrijednost od 650 miliona američkih dolara, što predstavlja rast od preko 20 posto u odnosu na 2018. U toj kompaniji vjeruju da prihode od kobota očekuje kontinuiran i snažan rast. Rukovanje materijalom, montaža i prijenos materijala tri su najčešće industrijske aplikacije za kobote, navodi Adrian Lloyd, direktor Interact Analysisa. Međutim, on smatra da će se koboti brzo proširiti i u malim proizvodnim operacijama jer menadžeri shvataju da su isplativa opcija, za razliku od tradicionalnih industrijskih robota.

Uvođenje dodatnih IoT senzora
Trend širenja industrije 4.0 nastavlja tjerati proizvođače da transformiraju svoje pogone u pametne fabrike. Jedan od načina da se to postigne je korištenje senzora interneta stvari (IoT), koji su široko prihvaćeni i vjerovatno će imati veliki utjecaj na proizvođače, navodi Curtis Simpson, direktor informatičke sigurnosti u kompaniji Armis. “Preduzeća neprestano traže nove načine da poboljšaju zaradu, a internet stvari je ponudio jedinstven put za poboljšanje produktivnosti uz smanjenje troškova”, kaže Simpson. Iako uključivanje robotike u postojeće radne tokove možda i nije neophodno za svaku kompaniju, Simpson naglašava da upotreba senzora za prikupljanje podataka i bolje razumijevanje poslovnih performansi može pomoći gotovo svima. IoT senzori nisu korisni samo za jačanje operativne efikasnosti, već i za detekciju problema prije nego što njihovo otklanjanje postane skupo. Proizvođači različitih kapaciteta, i veliki i mali, mogu ostvariti korist od ove vrste uvida u svoje industrijsko okruženje.

Simulacija u proizvodnji
Simulacija u proizvodnji odnosi se na upotrebu softvera za izradu računarskih modela za simulaciju proizvodnih procesa. Oni se koriste prije testiranja na terenu i pružaju podršku u fazi dizajniranja proizvoda. Iako je simulacija u proizvodnji privukla manje pažnje od drugih sličnih tema, Lloyd navodi da ovaj trend ipak uzima maha u proizvodnji. On aktuelni rast pripisuje “snažnim tržišnim pritiscima s kojima se sektor suočava, posebno rastućoj potrebi za većom fleksibilnošću proizvodnje, koja prisiljava kompanije da redizajniraju svoje proizvodne procese”. Kao ilustraciju načina na koji simulacije mogu koristiti kompanijama, Lloyd opisuje kako je jedan startup u oblasti proizvodnje automobila na Tajlandu iz faze koncepta prešao u proizvodnju za samo 21 mjesec. Koristeći softver za simulaciju, simulirali su izgled i rad fabrike prije nego što je za njenu izgradnju položena ijedna cigla. “Takva praksa uvodi radikalnu efikasnost u projektovanju visokoautomatiziranih tvornica”, kaže on.

Prediktivno održavanje i oblak
Još jedan zanimljiv dio priče o IIoT-u trenutno su motorni pogoni, poznati i kao pogoni s promjenjivom frekvencijom (VFD), smatra Lloyd. Oni upravljaju električnim motorima koji su, iako tehnološki relativno jednostavni, jedan od najvažnijih dijelova infrastrukture u svakoj fabrici. Bez njih se ništa ne može ni pomaknuti. “Sve više korisnika sada postavlja senzore i uređaje za mjerenje u industrijske motore kako bi omogućili praćenje informacija o njihovom statusu za potrebe prediktivnog održavanja. To ukazuje na budućnost u kojoj napredni softverski algoritmi mogu predvidjeti kvar motora prije nego što do njega i dođe. Tu na scenu dolaze motorni pogoni”, objašnjava Lloyd. Ostali trendovi uključuju širu primjenu hibridnih lokalnih usluga u oblaku, podizanje nivoa obrađene inteligencije na rubu mreže i još mnogo toga. Proizvođači također žele imati veću kontrolu nad svojim podacima i dobiti pristup pouzdanijim povratnim informacijama u stvarnom vremenu.

Mašinski vid igra ključnu ulogu
Očekuje se da će se mašinski vid nastaviti širiti u proizvodnji jer postrojenja nastoje optimizirati efikasnost i troškove pomoću industrijske automatizacije. Mašinski vid nije nepoznanica u proizvodnom sektoru i industrijskoj automatizaciji. Postao je ključna komponenta proizvodnih linija industrije 4.0 i gotovo je zamijenio ljude u procesu provjere kvaliteta. Kako se postrojenja sve više orijentiraju prema pametnim fabrikama, očekuje se širenje vidova primjene za mašinski vid.

Inače, mašinski vid se podudara s nekoliko važnih trendova industrijske automatizacije (npr. internet stvari, analitika podataka, robotika itd.). Svi oni se mogu osloniti na obradu mašinskog vida visokih performansi za poboljšanje kvaliteta rada. On može pomoći proizvođačima da smanje ukupne troškove, dođu do konzistentnijih rezultata i većih kapaciteta protoka, kao i da povećavaju zadovoljstvo kupaca. Luca Verre, direktor i osnivač kompanije Prophesee, vjeruje da obogaćivanje mašina efikasnijim i preciznijim funkcijama vida visokih performansi nudi značajan potencijal za poboljšanje produktivnosti, pouzdanosti i sigurnosti. “Mašinski vid se može koristiti za omogućavanje novih nivoa automatizacije, oslobađanje radnika od zamornih ili opasnih zadataka i poboljšanje sveukupne efikasnosti industrijskih operacija, u rasponu od proizvodnje i montaže do pakovanja i logistike”, kaže Verre. Primjena mašinskog vida za kontrolu kvaliteta na proizvodnim linijama dovela je do neposrednih i kontinuiranih poboljšanja u pogledu konzistentnosti kvaliteta, kao i do znatnog smanjenja troškova i povećanja lojalnosti prema brendovima, smatra Simpson. “Kako proizvodne linije postaju složenije, ova tehnologija dobija ključnu ulogu u njihovom osposobljavanju za autonomno prilagođavanje proizvodnim varijacijama”, kaže Simpson.

Primjena mašinskog vida za različite namjene
Tehnologija mašinskog vida već se dugi niz godina primjenjuje u proizvodnim aplikacijama poput transporta materijala i kontrole kvaliteta. Međutim, Lloyd smatra da postepena poboljšanja u pogledu odnosa cijene i performansi proizvoda (npr. viša rezolucija kamera) i tehnologija velikih podataka podižu ovu tehnologiju na potpuno novi nivo. Danas se mašinski vid koristi u brzom prebrojavanju objekata, preventivnom održavanju opreme, praćenju disperzije kod zavarivanja, praćenju objekata u logistici te sigurnosnim i zaštitnim aplikacijama. U robotici je potreba za sve većom autonomijom natjerala mašinski vid da postane “oko” koje mašinama omogućava uspješno manevriranje od tačke A do tačke B. To ne znači da je savršen. U određenim aplikacijama u kojima je sistem ovog vida namijenjen podršci kontroli kvaliteta korisnici su otkrili da kompjuterski algoritmi nisu nužno adekvatni za ispravno prepoznavanje neispravnih komponenti, kaže Lloyd. To dovodi do lažnih pozitivnih rezultata ili propuštenih nedostataka. Primjenom dubokog učenja sistem se može osposobiti za kvalitetniju identifikaciju neispravnih proizvoda s mnogo većom preciznošću. “Time se znatno proširuje opseg primjene tehnologije mašinskog vida i ovo će biti važan pokretač rasta tržišta u narednim godinama”, kaže Lloyd. Mašinski vid podržava i virtualiziranu interakciju s fizičkom imovinom, navodi Kevin Senator, direktor Bayshore Networksa.

Mašinski vid nove generacije
Kada je u pitanju mašinski vid, Verre objašnjava da on predstavlja tehniku koja se naziva “vid zasnovan na događajima”. Mašinski vid je napredak u odnosu na tradicionalne pristupe na bazi slika, koji se koriste više od 100 godina. “Vid koji se temelji na događajima bilježi samo one koji se mijenjaju unutar scene, slično kao i kod ljudskog oka. To se radi kako se ne bi kontinuirano obrađivali isključivo aspekti scene. Tako se smanjuje količina podataka koje je potrebno obraditi u sistemu mašinskog vida, čime se poboljšavaju performanse i tačnost, a smanjuje potrošnja energije”, kaže Verre. Osim toga, vid zasnovan na događajima može prevladati ograničenja tradicionalnog pristupa kod kojeg postoji kompromis između brzine podataka, opće brzine i dinamičkog opsega.

IIoT podigao nivo cyber sigurnosti u proizvodnim pogonima
Industrijski internet stvari učinio je cyber sigurnost u proizvodnji važnijom nego ikada. Široka primjena povezanih IoT uređaja u industrijskim okruženjima učinila ih je metom za hakere i cyber kriminalce. Zbog toga se danas menadžeri sigurnosti suočavaju sa znatno većim prijetnjama kojima moraju upravljati. Brojnost kritičnih resursa za proizvodnju u okruženjima operativne tehnologije (OT) predstavlja poseban rizik.

Industrijski IoT čini postrojenja ranjivijima?
Ključnu ulogu u takmičenju s konkurencijom ima pribavljanje podataka o pogonima i proizvodnji za potrebe poslovne inteligencije, analitike i podrške odlukama koje pomažu postrojenjima da rade efikasnije. Sve se to postiže industrijskom automatizacijom i IIoT-om koji je, ipak, uveo i neke sigurnosne slabe tačke u proizvodne organizacije. Kako je većina mašina i komponenata u fabrikama danas umrežena, uz cjelovitu primjenu tehnologije interneta stvari, proizvođači su postali osjetljiviji na cyber napade s bilo koje lokacije na svijetu. Zbog toga su robusna rješenja za cyber sigurnost dobila ključnu ulogu. “Kada korišteni I/O uređaji kao što su mjerači, ventili i aktuatori dobiju IP adresu, a podaci postanu dostupni putem interneta, jako je bitno zaštititi programabilne logičke kontrolere (PLC) i grafičke interfejse između ljudi i mašina (HMI) koji upravljaju tim internetskim uređajima”, kaže Senator. Jedan od načina da se to postigne je primjena rješenja koja osiguravaju jednosmjerni prijenos podataka s visokoosjetljivim informacijama i replikaciju baza podataka u aplikacije kao što su ERP, MES, PIM, PLM i druge. Primjena tehnologije cyber sigurnosti pomaže menadžerima sigurnosti u fabrikama da izbjegnu troškove, odugovlačenje i pretjeranu složenost projekata segmentacije mreže na tzv. ravnim arhitekturama u proizvodnim okruženjima.

Potrebno više ulaganja u cyber sigurnost
Današnje kompanije više ulažu u industrijsku automatizaciju. Iako primjena umreženih uređaja u industrijskim okruženjima predstavlja ogromnu poslovnu vrijednost, Simpson primjećuje da je većina ovih uređaja izrađena s minimalnim sigurnosnim mjerama predostrožnosti i da ih tradicionalni sigurnosni sistemi ne mogu nadzirati. Zbog toga je podjednako važno da sigurnosni timovi dobiju potrebne resurse da zaštite svoju organizaciju. “Presudno je da kompanije investiraju u tehnologiju koja im pruža potpunu vidljivost u segmentu IT, OT i IoT resursa u njihovom okruženju, i to na pasivan i kontinuiran način. Ako ne mogu pratiti svaki uređaj u mreži i neuobičajene aktivnosti te uspostaviti osnovne obrasce ponašanja, samo je pitanje vremena kada će doći do ugrožavanja sigurnosti ili širenja napada putem takvih uređaja”, kaže Simpson.

Kada se ugrozi sigurnost, nedostatak vidljivosti može imati jednako štetan učinak na kapacitet za reagiranje na incidente. Simpson naglašava da nepoznavanje uređaja koji su uključeni u napad ograničava sposobnost postrojenja da efikasno odgovori na njega, smanji izloženost i adekvatno obnovi kritične operacije. To je posebno važno jer se tolerancija na zastoje u takvim okruženjima kontinuirano smanjuje.

Usklađenost sa standardima
Kako bi se odgovorilo na rastuću potrebu za kvalitetnijom zaštitom industrijske automatizacije i kontrolnih sistema (IACS) od sigurnosnih prijetnji, razvijena je serija standarda ISA/IEC 62443, koja uključuje tehničke izvještaje i druge srodne informacije. Prema Međunarodnom društvu za automatizaciju (ISA), ovaj standard “pruža fleksibilan okvir za rješavanje i ublažavanje trenutnih i budućih sigurnosnih slabosti u industrijskim sistemima automatizacije i upravljanja”. Najnoviji standard ISA-62443-4-2 uveden je 2018. godine i odnosi se na tehničke sigurnosne standarde za IACS komponente, konkretno za ugrađene uređaje, mrežne i lokalne komponente i softverske aplikacije. Primjena ovih standarda i usklađivanje s njima mogu pomoći proizvođačima da ublaže prijetnje iz oblasti cyber sigurnosti.

COVID-19 bi mogao ojačati automatizaciju
Šira primjena automatizacije očekuje se usljed izbijanja pandemije koronavirusa i postojanja potrebe da proizvođači ostanu produktivni i efikasni. Kako se pandemija nastavlja, proizvođači moraju pronaći načine da povećaju operativnu efikasnost. Očekuje se da će ovo ubrzati trendove kao što su automatizacija i daljinsko upravljanje, što može pomoći ne samo kod jačanja efikasnosti nego i kod upravljanja novom potrebom za socijalnom distancom i pridržavanjem normi zdravstvene zaštite.

Ubrzano širenje automatizacije
Fabrike su svake godine sve više automatizirane, no očekuje se da će pandemija koronavirusa dodatno ubrzati ove procese.
Kao prvo, automatizacija procesa skladištenja, posebno u vremenu pandemije, omogućava preduzećima da sačuvaju lanac opskrbe, istovremeno smanjujući troškove i eliminirajući poslovne rizike povezane s osobljem, poput bolesti ili štrajkova, navodi Simpson. “Kao što smo vidjeli kod brojnih proizvođača, zaposlenici u uskim i zatvorenim prostorima imaju rizik da se zaraze, što može utjecati na sposobnost kompanije da proizvodi i distribuira proizvode. Mislim da će proizvođači sve više nastojati da automatiziraju industrijske operacije, jer je to prilika kako za smanjenje troškova tako i za jačanje poslovanja”, kaže Simpson.
Lloyd navodi da će svaka fabrička proizvodna linija izgrađena u naredne tri godine uključivati znatno više automatizacije nego što bi to bilo u situaciji bez pandemije. “Učinak toga bit će uvođenje automatizacije kao strategije, čak i u kompanijama koje bi inače bile skeptične prema njoj”, kaže on i dodaje da već mnoge kompanije u proizvodnom segmentu iznose planove za automatizaciju.

Više rješenja za udaljene radnike
Jedna od najvećih promjena koje je donijela pandemija koronavirusa je utjecaj na način rada. Ranije su radnici mogli fizički doći do opreme kojoj su morali pristupiti. Sada im je za to potreban pristup na daljinu. Mnoge kompanije poput Bayshore Networksa nude rješenja za daljinski pristup koja im mogu “pomoći da pristupe opremi na mnogo detaljniji i sigurniji način nego što to može ponuditi čak i VPN tehnologija”, kaže Senator. Pristup se može kontrolirati prema operacijama, tipovima opreme, protokolu, vrsti korisnika, pa čak i po ovlaštenjima za konkretne aktivnosti tokom daljinskog rada. Tako se osigurava integralna i šifrirana cyber sigurnost tokom odsustva iz kancelarija.

Više fokusa na cyber sigurnost
Rad na daljinu nosi povećanu zabrinutost za cyber sigurnost. Zapravo, pandemija je dovela do dramatičnog porasta cyber napada koje izvode oportunistički kriminalci i hakeri u službi država. “Cyber kriminalci vrlo dobro znaju da većina kompanija ima ograničene mogućnosti u pogledu kapaciteta otkrivanja i reagiranja na cyber napade na IoT i OT uređaje. Uz ograničenu vidljivost i veliko opterećenje, kod napadača su prisutni visoka motivacija i svijest o širokim mogućnostima da znatno naškode proizvodnim kapacitetima u postojećem ambijentu”, kaže Simpson. Dok proizvođači istražuju načine širenja primjene robota i autonomnih uređaja, oni moraju posvetiti više pažnje i jačanju cyber sigurnosti. Zbog neizvjesne situacije, još nije jasno kakav će dugoročni utjecaj COVID-19 imati na proizvodni sektor. Ipak, Senator naglašava da već postoje “jasne posljedice po lance opskrbe, konkurentske trendove i širu međusobnu povezanost proizvodnih aktivnosti”. U međuvremenu, proizvođači će, ako žele ostati konkurentni i operativno efikasni, svoje fabrike morati pripremiti za novu normalnost i uskladiti ih s trendovima industrijske automatizacije.

Rasna i spolna pristrasnost sistema za prepoznavanje lica

Prekomjerna upotreba sile organa reda nad Afroamerikancima i protesti koje su takvi slučajevi izazvali širom SAD-a i dijela evropskih zemalja u fokus su stavili probleme vezane za rasizam i šovinizam. Pokrenulo je to dijalog i o tome jesu li nove tehnologije podložne rasnoj i spolnoj pristrasnosti
Piše: Vesna Matić Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Tokom kampanje “Black Lives Matter” bačeno je svjetlo na mogućnost da algoritmi u sistemima za prepoznavanje lica mogu biti pristrasni kada je riječ o ljudima tamnije boje kože, ali i ženama. Čitava situacija je dovela do toga da su, počevši od maja, tehnološki giganti poput IBM-a i Amazona suspendovali ili potpuno povukli iz upotrebe svoje sisteme za prepoznavanje lica zasnovane na AI algoritmima. Amazon je otišao i korak dalje te policiji uskratio upotrebu svog Rekognition softvera na godinu dana.

Tehnologija protkana predrasudama?
Miriam Vogel, predsjednica i izvršna direktorica kompanije Equal AI, napisala je na ovu temu veoma zanimljiv članak za TechChrunch. Naime, Vogel je jedno vrijeme radila sa Sally Yates, zamjenicom glavnog tužioca SAD-a, na educiranju o implicitnoj pristrasnosti pred saveznim organima za provođenje zakona u američkom Ministarstvu pravde. Tokom obuke su spoznali da aktivnosti pri provođenju zakona, kao što je prediktivni rad policije, često ciljaju zajednice u kojima žive stanovnici tamnije boje kože, što je na kraju i rezultiralo disproporcionalnim brojem hapšenja u tim zajednicama. Sva ta hapšenja se unose u sistem, gdje postaju statistički podaci, koji se zatim objedinjuju u veće skupove podataka, a koji se posljednjih godina koriste za stvaranje AI sistema. I tu dolazimo do problema. Ovaj postupak stvara povratnu petlju, gdje prediktivni policijski algoritmi navode zakonodavce da posmatraju kriminal samo u naseljima kojima i inače patroliraju, utječući tako direktno na podatke, a samim time i na buduće preporuke koje se tiču upotrebe ove tehnologije. To implicira da bi i hapšenja na protestima također mogla rezultirati statističkim podacima u budućim skupovima podataka koji će biti korišteni za izradu AI sistema.

Ova povratna petlja u okviru AI-ja indirektno utječe na zakonodavstvo, pravdu, pa i samo društvo, jer s podacima prikupljenim na ovakav način dolazi do odluka, poput one koliko dugo će se neko zadržati u zatvoru, odnosno koliku kaznu će dobiti. Utjecaj se prostire na čitavo društvo jer će ovakvi podaci sutra utjecati i na to ko može dobiti kredit za kupovinu kuće ili ko će dobiti priliku da dođe na intervju u nekoj kompaniji itd. Kada imate automatiziran sistem zasnovan na vještačkoj inteligenciji koji očito nije imun na ljudska prirodna obilježja, poput boje kože, postavlja se pitanje kako u ovakvim slučajevima izbjeći još veću nepravdu prema određenim društvenim skupinama, prvenstveno onima nad kojima već postoji društvena stigma.

Promjenjiva stopa tačnosti
Nedavni izvještaj Centra za etiku podataka i inovacije (CDEI), nezavisnog odbora koji je osnovala britanska vlada, pruža objašnjenje brojnih aspekata tehnologije za prepoznavanje lica: kako tačno funkcioniše, koristi i rizike njene upotrebe te pravni i regulatorni okvir kojim je okružena tehnološka sfera u toj zemlji. A da je tema pristrasnosti sistema za prepoznavanje lica izazvala pažnju britanske vlade, govori i činjenica da i ovaj izvještaj skreće pažnju na promjenjivu stopu tačnosti sistema koja zavisi od etničke pripadnosti, spola i starosti, sa često lošijim performansama kada je riječ o tamnoputim ljudima i Azijatima, stvarajući tako dodatne prepreke za nedovoljno zastupljene grupe koje pristupaju ključnim uslugama koje država nudi.

Prema riječima Miriam Vogel, jasno je da vještačka inteligencija kakvu danas poznajemo i koristimo može održati, pa čak i uvećati nesvjesnu pristrasnost i to zahvaljujući tome što se prikupljeni podaci koje koriste zakonodavne snage, a koji ciljaju na ljude druge boje kože, koriste kao statistički podaci prilikom stvaranja AI sistema i kao takvi doprinose širenju pristrasnosti čak i kroz današnju tehnologiju.

Potencijalno rješenje problema
Međutim, i za ovaj problem postoji rješenje, a ono se svodi na uvođenje raznolikosti ideja i iskustava prilikom stvaranja AI-ja. Ali kao što se dosad pokazalo, to i nije lako uraditi. Uprkos dugogodišnjim obećanjima onih koji rade u IT sektoru na mnogo složenijim stvarima od uklanjanja na predrasudama stvorenih algoritama da će poraditi na povećanju raznolikosti, posebno kada je riječ o spolu i rasnoj pripadnosti, to se ipak nije desilo. Naime, nedavno objavljeni izvještaji pokazuju da je u Googleu i Microsoftu broj zaposlenika tamnije boje kože već pet godina i dalje skoro isti, odnosno da nije porastao čak ni za jedan cijeli procenat. Udio tamnoputih radnika u Appleu, prema posljednjim izvještajima, nije se do danas maknuo s mjesta od početnih 6%. Zanimljivo je spomenuti da nabrojane kompanije objavljuju demografske izvještaje o tehničkoj radnoj snazi, dok neke, kao što je Amazon, ne rade čak ni to.

Vogel smatra da bi, ukoliko se cijela situacija želi popraviti, etika obavezno trebala biti dio informatičkog obrazovanja, ali i zapošljavanja u okviru IT-a. Isto tako, AI timovi bi trebali biti obučeni i upoznati s antidiskriminacijskim zakonima i implicitnoj pristrasnosti, a pri tome bi se stalno trebalo naglašavati kakve sve negativne posljedice mogu proisteći iz zloupotrebe ovih stavki te kakav negativan utjecaj mogu imati na ljude. Kompanije bi morale poraditi na uključivanju različitih perspektiva prilikom kreiranja vlastite vještačke inteligencije, dok bi im vlada trebala biti partner tako što bi uspostavila jasna očekivanja i uputstva vezana za nastanak AI-ja.

Zakon o algoritamskoj odgovornosti
Prošle godine je u SAD-u predložen i zakon koji bi od korporacija zahtijevao da revidiraju svoje sisteme zasnovane na mašinskom učenju (poput onih namijenjenih prepoznavanju lica ili algoritama za ciljano reklamiranje) kada je u pitanju pristrasnost. Riječ je o Zakonu o algoritamskoj odgovornosti (Algorithmic Accountability Act). Inače, podržalo ga je nekoliko američkih senatora i, ukoliko bude odobren, tražio bi od Savezne trgovinske komisije da kreira pravila za procjenu “veoma osjetljivih” automatiziranih sistema. U tom slučaju, kompanije bi morale procijeniti jesu li algoritmi koji pokreću ove sisteme pristrasni ili diskriminirajući, kao i da li predstavljaju rizik za privatnost ili sigurnost potrošača. Zakon o algoritamskoj odgovornosti zapravo je usmjeren na velike kompanije koje imaju pristup ogromnoj količini podataka. Primjenjivao bi se na kompanije koje godišnje zarade više od pedeset miliona dolara, koje posjeduju informacije o najmanje milion ljudi ili uređaja ili koje primarno djeluju kao posredničke kompanije koje kupuju i prodaju podatke potrošača. Ove godine u aprilu američka Savezna trgovinska komisija izdala je i vodič u kojem kompanije drži odgovornim za razumijevanje podataka koji leže u samoj osnovi AI-ja, kao i za njihove implikacije, te za pružanje transparentnih i objašnjivih ishoda potrošačima.

Ron Wyden, jedan od senatora koji je podržao spomenuti zakon, dao je sljedeću izjavu: “Računari su u sve većoj mjeri uključeni u proces donošenja najvažnijih odluka koje utječu na život Amerikanaca – bilo da je to odluka ko može ili ne može kupiti kuću, zaposliti se ili čak ko će otići u zatvor. Ali umjesto da eliminišu pristrasnost, ovi algoritmi prečesto ovise o pristrasnim pretpostavkama ili podacima koji, zapravo, mogu pojačati diskriminaciju protiv žena i tamnoputih ljudi.”

Pristrasnost u AI algoritmima postala je problem posebno kada je riječ o softveru za prepoznavanje lica. U Velikoj Britaniji su brojni sudski slučajevi dali zeleno svjetlo za legitimnu upotrebu ovog tipa tehnologije u svrhu borbe protiv kriminala, tako da je njihova policija već započela s tom praksom počevši od ove godine. Međutim, bitno je napomenuti da je u nezavisnom izvještaju Etičke komisije londonske policije navedeno da bi se ova tehnologija trebala koristiti samo ukoliko bi se pokazalo da neće generisati rodnu ili rasnu pristrasnost u policijskim operacijama.

Protivljenje IBM-a
U pismu upućenom Američkom kongresu u junu ove godine izvršni direktor IBM-a Arvind Krishna rekao je da se njihova kompanija čvrsto protivi upotrebi bilo koje tehnologije, uključujući tu i onu za prepoznavanje lica koju nude drugi dobavljači, za masovni nadzor, rasno profiliranje, kršenje osnovnih ljudskih prava i sloboda ili za bilo koju svrhu koja nije u skladu s vrijednostima kompanije i principima povjerenja i transparentnosti. “Vjerujemo da je sada vrijeme da započnemo nacionalni dijalog o tome trebaju li i kako tehnologiju za prepoznavanje lica koristiti domaće agencije za provođenje zakona”, rekao je Krishna. U pismu dalje stoji da dobavljači ove tehnologije, kao i korisnici, imaju zajedničku odgovornost da se AI obavezno testira na potencijalnu pristrasnost i to posebno ukoliko se koristi u provođenju zakona te da se takvo testiranje revidira i da se o njemu izvještava. “Nacionalna politika također treba poticati i unaprijediti upotrebu tehnologije koja bi policiji donijela veću transparentnost i odgovornost, kao što su nosive kamere ili moderne tehnike analize podataka”, navodi Krishna.

Da ironija bude veća, IBM je upao u probleme pokušavajući istraživačima osigurati veću raznolikost u svojim setovima podataka namijenjenim prepoznavanju lica. Naime, kompanija se našla na meti kritika zbog upotrebe jednog miliona slika dobijenih s Flickra (platforma za razmjenu fotografija) do kojih su došli bez pristanka osoba koje su se nalazile na fotografijama. Fotografije su bile dio skupa podataka koji nosi naziv Diversity in Faces, a same fotografije su bile kodirane kako bi opisale fizičke osobine subjekata kao što su, između ostalog, geometrija lica, ton kože i procijenjena dob i spol.

Ovo nije jedini takav slučaj. Dvoje građana Illinoisa podnijeli su tužbe protiv Amazona, Alphabeta (Googleova matična kompanija) i Microsofta navodeći da su njihove slike pribavljene bez njihovog pristanka te da je to u suprotnosti sa državnim statutom o očuvanju privatnosti biometrijskih podataka.

Zabrinjavajući trend
Dosta podataka koji su u novije vrijeme izašli u javnost ukazuje na zabrinjavajući trend da AI i algoritmi za prepoznavanje lica mogu biti predmet nesvjesnih pristrasnosti u pogledu rasne i etničke pripadnosti. Istraživači s MIT-a i Univerziteta Stanford otkrili su da su tri komercijalna programa vodećih tehnoloških kompanija za analizu lica pokazala pristrasnost prema tipu kože i spolu. I dok postotak grešaka u određivanju spola muškaraca svijetle puti ni u jednom slučaju nije bio veći od 0,8 posto, stope pogrešaka porasle su na više od 34 posto kod žena tamnije puti.

Najnoviji od nekoliko testova programa za prepoznavanje lica objavio je Nacionalni institut za standarde i tehnologiju u SAD-u u decembru prošle godine. Testirajući gotovo 200 algoritama za prepoznavanje lica od gotovo stotinu developera, utvrđeno je da su lažni pozitivni rezultati – koji imaju mnogo veće razlike nego lažni negativni rezultati – bili najviši među afroameričkom, azijskom i američkom indijskom populacijom. NIST je također preporučio operaterima da istražuju karakteristike algoritama koje koriste tako što će ih redovno testirati, jer je utvrđena velika razlika u tačnosti različitih algoritama. Mnogi smatraju da jedini način da se situacija popravi na ovom polju jeste da se zakonodavnim putem reguliše upotreba ovog softvera, jer mnogi stručnjaci misle da nije dovoljno samo to da developeri ubuduće pripaze na pristrasnost prilikom kreiranja algoritama.

Ubrzan rast upotrebe vještačke inteligencije
Ljudi vjerovatno nisu ni svjesni u kolikoj mjeri se posljednjih godina povećala upotreba vještačke inteligencije u svijetu. Prema podacima koje iznosi vodeća istraživačko-savjetodavna kompanija Gartner, broj preduzeća koja koriste AI porastao je za čak 270% od 2015. do 2019. godine. Prema podacima kompanije za istraživanje tržišta Omdia Tractica, očekuje se da će vrijednost tržišta vještačke inteligencije porasti sa 9,5 milijardi dolara u 2018. na 118,6 milijardi do 2025. Zanimljiv je i Gallupov podatak da je još 2017. godine 85% Amerikanaca koristilo AI u nekom obliku.

Novi pravilnik o upotrebi dronova u Bosni i Hercegovini

Ukoliko posjedujete ili planirate nabaviti dron, nedavno objavljeni Pravilnik o izvođenju letačkih operacija u BiH vjerovatno vam je zapao za oko zbog pojedinih odredbi koje bi se mogle okarakterisati kao prestroge. U ovom tekstu pišemo detaljnije o pomalo kontroverznim stavkama pravilnika, koje smo usporedili i s propisima u pojedinim zemljama Evropske unije
Piše: Senad Matić Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Zamislite sljedeću situaciju: odmarate se na kauču navečer nakon posla i uživate u omiljenoj seriji. Krajičkom oka vidite kako se nešto crvenkasto i zelenkasto pomjera napolju, pored vašeg prozora. Ustajete da pogledate o čemu je riječ i na svoje zaprepaštenje otkrivate da se nalazite licem u lice s nečijim, kamerom opremljenim dronom, koji lebdi dva metra od vašeg prozora. Panično navlačite zavjese, nadajući se da vas nije stigao snimiti dok se izležavate u potkošulji. Ovakvi scenariji su češći nego što biste mogli pomisliti te postaju sve veći problem s povećanom dostupnošću dronova običnim ljudima. Upravo zbog toga su zemlje s većom urbanizovanom površinom donijele različite zakone i regulative za upotrebu dronova, od kojih su neke i prilično stroge. Štaviše, pojedine zemlje potpuno su zabranile civilnu upotrebu dronova, mada to često ima veze s autoritarnim režimima i sprečavanjem “špijuniranja” u osjetljivim područjima.

Početak primjene
Iz tog razloga je i Bosna i Hercegovina nedavno dobila prvi Pravilnik o uvjetima za izvođenje letačkih operacija dronovima, koji se primjenjuje od 25. septembra. Pravilnik pokriva opće, tehničke i operativne zahtjeve za operatere dronova radi izvođenja letačkih operacija, a tipovi operacija koje reguliše su nekomercijalne operacije, komercijalne operacije i izvođenje radova iz zraka. Ono što će najviše zanimati prosječne vlasnike dronova u Bosni i Hercegovini su nekomercijalne i komercijalne operacije, u koje spadaju rekreativno korištenje dronova, kao i snimanje videospotova i događaja. Treća kategorija – izvođenje radova iz zraka – obuhvata istraživačke letove, termovizijsko snimanje i slične aktivnosti za vlastite potrebe ili naknadu. Pravilnikom je načelno propisano da dron treba registrovati, uplatiti policu osiguranja za njega te da operater mora poznavati zrakoplovne propise, za što mora položiti poseban ispit. Također, nekomercijalno letenje je dozvoljeno samo po danu, na visini do samo 30 metara, a efektivno je zabranjeno u gradskim zonama ukoliko je dron teži od 248 grama.

Za pravilnikom postoji potreba
Prije pet godina u vijesti je dospio incident u Hrvatskoj kada je dron s kamerom kružio iznad porodičnih kuća na čijim terasama su se nalazila i djeca, natjeravši ljude da ih sklone u kuće. Prije je upotreba dronova bila neregulisana, tako da u slučaju ovakvog vida uznemiravanja niko nije znao šta činiti i kako ga spriječiti. Osim zaštite privatnosti, pravilnicima se postiže i očuvanje sigurnosti ljudi i imovine na tlu, jer u slučaju pada drona ili nestručnog upravljanja njime može doći do ranjavanja ljudi i oštećivanja objekata, automobila itd. Također, pravilnicima se štiti i kontrolisani zračni prostor od slučajnih i namjernih upada koji mogu ugroziti druge vrste zrakoplova te ometati civilne i vojne operacije. Stoga je i u Bosni i Hercegovini bilo neophodno uvesti pravilnik o upotrebi dronova. “Značaj ovog pravilnika je u tome da se njim reguliše upotreba dronova u vazdušnom prostoru BiH s obzirom na to da ga ove letjelice dijele s tzv. tradicionalnom avijacijom, odnosno vazduhoplovima s posadom (i putnicima), kao i da zaštiti treća lica na zemlji i njihovu imovinu od povreda, oštećenja, ugrožavanja bezbjednosti, privatnosti i sl.”, objašnjava za naš magazin Aleksandar Lalović, stručni saradnik za odnose s javnošću u Direkciji za civilno vazduhoplovstvo BiH. “Odredbe ovog pravilnika primjenjuju se na dronove čija je maksimalna masa pri polijetanju između 249 grama i 25 kg, a ne primjenjuju na dronove koji se koriste za potrebe državnih organa (vojska, policija, služba traganja i spašavanja, carina, bezbjednosno-obavještajne službe i slično), osim u dijelu upisa drona u evidenciju BHDCA-e”, kaže on.

Pojedine odredbe prestroge?
Međutim, nakon što je pravilnik objavljen u Službenom glasniku BiH, među vlasnicima tih bespilotnih letjelica pojavile su se kritike da je previše strog te da se u njemu nalaze određeni zahtjevi kojih uglavnom nema u pravilnicima drugih zemalja. Jedan od najspornijih je potreba da operater drona položi ispit, čime će dobiti potvrdu o poznavanju zrakoplovnih propisa. Naime, dok se u nekim drugim zemljama potvrda o poznavanju zrakoplovnih propisa traži za upravljanje nešto većim dronovima i u rizičnijim uslovima, u Bosni i Hercegovini se taj zahtjev odnosi na vlasnike i onih manjih, koji imaju masu od 249 grama do 1 kg, a koji se koriste za sve komercijalne operacije.

Kako ne bi bilo zabune oko ovoga, Lalović naglašava da su operateri dronova koji spadaju u kategoriju čija je težina između 249 grama i 1 kg, a koji izvode nekomercijalne operacije, izuzeti od polaganja testa provjere poznavanja vazduhoplovnih propisa. “Cilj i svrha polaganja ispita iz poznavanja propisa iz civilnog vazduhoplovstva BiH za operatere drona je da se provjeri znanje operatera drona o propisima, uslovima i detaljima vezanim za vazdušni prostor kako bi se održao nivo bezbjednosti u vazdušnom prostoru te da se utiče na povećanje svijesti kod operatera dronova šta treba da preduzmu ukoliko lete u kontrolisanom vazdušnom prostoru, kome da se obrate za dodatna odobrenja koja mogu biti propisana za dio vazdušnog prostora, o zaštiti trećih lica i imovine, mjerama za smanjenje/ublažavanje rizika i sl.”, dodaje Lalović.

Detalji o tome kako će se ispit polagati i kolika će biti njegova cijena u trenutku pisanja teksta nisu bili dostupni na web-stranici Direkcije za civilno vazduhoplovstvo BiH, ali nam je kazano da će informacije o tome biti na vrijeme objavljene te da će operaterima dronova biti ostavljeno dovoljno vremena za pripremu.

Sporan i donji prag tolerancije?!
Kada je riječ o tome šta će ispitom biti obuhvaćeno, “Pravilnikom su definisani propisi iz oblasti civilnog vazduhoplovstva iz kojih će biti organizovane provjere znanja, a to su Zakon o vazduhoplovstvu BiH, Pravilnik o uslovima za izvođenje letačkih operacija dronom, Pravilnik o nadzoru u civilnom vazduhoplovstvu i Naredba o pravilima letenja vazduhoplova”, kaže Lalović i dodaje da se svi propisi nalaze na web-stranici Direkcije (www.bhdca.gov.ba). Drugi potencijalni problem za vlasnike dronova-hobiste u Bosni i Hercegovini je činjenica da je pravilnikom propisano da su tek dronovi maksimalne težine od 248 grama izuzeti od obaveze pridržavanja pravilnika. S druge strane, standardni prag težine u svijetu za dronove izuzete od pravila i registracije je 249 grama, zbog čega je kineska kompanija DJI napravila dron s kamerom koji je lakši od 250 grama, a sve kako bi hobisti mogli uživati u korištenju dronova bez potrebe za polaganjem testova i registracijom. Stoga smo pitali gospodina Lalovića zbog čega je taj prag u Bosni i Hercegovini postavljen na 248 grama.

“Ranije su u većini zemalja propisima obuhvaćeni dronovi čija je minimalna težina bila 250 grama iz razloga što su letjelice ispod te težine smatrane igračkama. Kako vam je poznato, jedan od najpoznatijih proizvođača dronova je na tržište plasirao dron koji je zbog svega jednog grama bio izuzet iz tadašnjih propisa. Zato je većina regulatora pristupila izmjeni svojih propisa, te su regulaciju ovih letjelica obuhvatili ili na osnovu težine (smanjili granicu težine) ili prema karakteristikama kamere (megapikseli i sl) ili samog drona (brzina, visina) bez obzira na težinu i na taj način obavezale operatere dronova da podliježu propisima”, kaže Lalović. “U skladu s tim, grupa stručnih lica BHDCA-e koja je radila na izradi ovog propisa utvrdila je da je jednostavnije i čitljivije da klasifikacija dronova bude urađena samo na osnovu težine. Prema tome, akcenat je stavljen na bezbjednost, zaštitu trećih lica, imovine, privatnosti i sl.”, dodaje on. Ovdje vrijedni napomenuti da je primarni razlog postavljanja praga težine regulisanih dronova na 250 grama bio taj što lakši dronovi pri padu ili udaru u druge objekte proizvode malu štetu. Pomjeranje praga regulisanja dronova za jedan gram kako bi se pravilnikom obuhvatio jedan popularni ultralaki model drona stoga može djelovati nepotrebno.

Ograničena upotreba u gradskim zonama
Još jedna diskutabilna stavka u pravilniku je zabrana nekomercijalnog i komercijalnog letenja “iznad ljudi, životinja, objekata, vozila, plovila, puteva, željezničkih pruga, vodenih puteva, dalekovoda na horizontalnoj udaljenosti manjoj od 30 metara”. Ovo pravilo djeluje kao efektivna zabrana korištenja drona u naseljenim područjima, gdje nije moguće ostvariti minimalnu horizontalnu udaljenost od 30 metara od objekata, ljudi, životinja i puteva, ali Lalović naglašava da to nije uvijek slučaj.
“BHDCA je u pravilniku navela uslove i ograničenja za kategorije operacija dronom koja se odnose na rastojanje, kako vertikalno tako i horizontalno, koje je neophodno prilikom izvođenja operacija. Ali, u članu 10. Pravilnika za izvođenje komercijalnih operacija dronom navedena su i moguća odstupanja, kao i procedure za dobijanje istih”, kaže on. Spomenuta odstupanja kažu da je moguće letjeti na horizontalnom rastojanju od 5 metara od ljudi, objekata i infrastrukture tamo gdje veće rastojanje nije moguće, ali samo na visini do 20 metara – i pri tome to odstupanje važi samo za komercijalnu upotrebu drona. Za sva druga odstupanja u komercijalnim operacijama potrebno je nabaviti posebno odobrenje Direkcije za civilno vazduhoplovstvo.

Isplati li se posjedovati dron iz hobija?
Postavlja se pitanje da li se sada u BiH uopće isplati posjedovati dronove radi hobija. Kao što smo prethodno spomenuli, dronovi težine 248 grama i lakši izuzeti su od pravila. “Ovaj pravilnik se odnosi na dronove čija je maksimalna težina neposredno prije polijetanja, zajedno s kamerom ili nekom drugom opremom, u rasponu od 249 grama do 25 kg. Stoga se ovaj pravilnik ne odnosi na dronove čija je težina 248 grama i manja sa ili bez dodatne opreme (kamere…)”, kaže Lalović. “Ali, i pored toga, BHDCA apeluje da se ovakve letjelice koriste po preporukama proizvođača, kao i pojedinim dijelovima ovog pravilnika i drugih propisa koji regulišu bezbjednost, privatnost i sl.”, dodaje on. Dronovi se danas upotrebljavaju u razne korisne svrhe, a jedna od najupečatljivijih je korištenje na tržištu nekretnina. Naime, snimkom iz drona agenti za nekretnine mogu potencijalnim kupcima pokazati generalno stanje nekretnine, stanje u okruženju, kao i susjedstvo. Pravilnik o dronovima u BiH otežava upotrebu u ove i slične svrhe.

Stanje u drugim zemljama
Građani Bosne i Hercegovine često nisu zadovoljni propisima i zakonima koji se donose, a sudeći po komentarima većeg broja vlasnika dronova po portalima, forumima i društvenim mrežama, ni sada nije mnogo drugačije. Kada su u pitanju dronovi, u Hrvatskoj su, naprimjer, propisi o njihovom korištenju dosta relaksiraniji te omogućavaju različite kreativne aktivnosti uz manje papirologije. Tako je polaganje ispita o poznavanju zrakoplovnih propisa potrebno samo za korištenje dronova teških 5 kg i više, a one lakše od 900 grama nije potrebno upisivati u evidenciju. Također, u Hrvatskoj letjelicama do 5 kg mogu upravljati i maloljetnici, što u Bosni i Hercegovini nije slučaj.

S druge strane, Francuska ima dosta stroge propise za operatere dronova – tamo je ispit potrebno položiti za komercijalno korištenje drona teškog 800 grama i više, a u Parizu je, recimo, potpuno zabranjena upotreba dronova, bez obzira na to da li se let obavlja iznad privatne imovine ili javnih površina. Slovenija, pak, zabranjuje slobodnu komercijalnu upotrebu dronova, tako da je svaki let potrebno najaviti 12 sati unaprijed, a registracija drona košta 90 eura i obnavlja se jednom godišnje. Lalović kaže da je Bosna i Hercegovina analizirala propise drugih zemalja prije nego što je donijela svoj pravilnik. “Većina zemalja je objavila nacionalne propise koji regulišu ovu oblast, a na osnovu preporuka i nacrta propisa od strane međunarodnih vazduhoplovnih institucija i organizacija (ICAO, EASA, EUROCONTROL, JARUS i sl.), te je isto postupila i BHDCA kao regulatorni organ u oblasti civilnog vazduhoplovsta u BiH. Takođe, BHDCA je analizirala i nacionalne propise drugih zemalja, koje opet imaju svoje specifičnosti, i izradila vlastiti propis”, objašnjava Lalović.

Radionice za operatere
Zanimalo nas je da li je nešto strožiji pravilnik možda donesen zbog određenih incidenata s dronovima, ali u Direkciji do sada nisu evidentirali događaje u kojima je dron ugrožavao sigurnost letenja na području Bosne i Hercegovine. S obzirom na sve prethodno rečeno, jasno je da se velika većina vlasnika dronova u toj zemlji, kao i oni koji ih tek planiraju nabaviti, moraju dobro informisati o svim stavkama pravilnika za njihovu upotrebu. Lalović poziva sve vlasnike i operatere dronova koji su obuhvaćeni ovim pravilnikom da prije svega izvrše upis svojih dronova u evidenciju. Za sve eventualne nedoumice ili pitanja mogu se obratiti Direkciji za civilno vazduhoplovstvo BiH. Također, BHDCA će u narednom periodu, u saradnji s operaterima dronova, a u skladu s epidemijskom situacijom u BiH, organizovati radionice u većim gradovima na kojima će operatere upoznati s primjenom i implementacijom Pravilnika.

U kojim su zemljama dronovi potpuno zabranjeni?
Ukoliko nekim slučajem planirate putovati po svijetu, snimati putovanja i razviti freelance karijeru na osnovu toga, vrijedi se informisati o tome gdje ni slučajno ne smijete ponijeti dron. Za početak, Kuba, Butan, Alžir, Maroko, Iran, Nikaragva, Senegal i Kuvajt su neke od zemalja u kojima je običnim ljudima korištenje drona potpuno zabranjeno i koje će ga zaplijeniti ukoliko ga pokušate unijeti u zemlju. Antarktik je također na listi regija u kojima su dronovi zabranjeni kako se ne bi uznemiravale životinje. Egipat, pak, dozvoljava njihovu upotrebu, ali stranci vrlo teško mogu doći do dozvole.

Napredna analitika za praćenje masovnih okupljanja

Metoda brojanja ljudi u masi tradicionalno se koristila u maloprodaji za registrovanje posjeta objektima i procjenu uspješnosti prodajnih kampanja. Njena se upotreba s vremenom proširila i ova se tehnologija danas koristi u više različitih segmenata, od proizvodnje i objekata za održavanje skupova do javnih prostora
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Pojavom potrebe za socijalnim distanciranjem zbog pandemije koronavirusa analitika za praćenje okupljanja pokazala je potencijal u nadziranju javnih površina. U zavisnosti od zahtjeva i okruženja, korisnicima je sada na raspolaganju više rješenja za praćenje okupljanja koja mogu osigurati da svaki vid primjene ove tehnologije donese maksimalne rezultate. Najnovija dostignuća u analitici za praćenje okupljanja povećavaju njenu tačnost i pouzdanost prvenstveno zahvaljujući dubokom učenju i Wi-Fi podacima. Kompanije za brojanje ljudi u većim grupama koriste čak i anonimne podatke koji se prikupljaju s uređaja povezanih s Wi-Fi mrežom. Ove metode korisnicima nude alternativu tradicionalnim modelima detekcije, regresije i praćenja nivoa zbijenosti ljudi u masi.

Povećanje preciznosti pomoću dubokog učenja
Mašinsko učenje je okosnica analitike za praćenje okupljanja. Ipak, kako vještačka inteligencija napreduje, duboko učenje je povećalo preciznost i pouzdanost brojanja ljudi u masi, što predstavlja značajan iskorak. Tom Hofer, voditelj proizvodnje u kompaniji Senstar, smatra da se uz danas dostupan hardver naprednih performansi ograničenja analitike za praćenje okupljanja obično svode na skupove podataka koji su dostupni za “obuku” novih sistema. Uključivanje mehanizama dubokog učenja (tj. konvolucijskih neuronskih mreža) i povećanje obima i kvaliteta podataka doprinijelo je jačanju preciznosti savremene analitike za praćenje okupljanja. Duboko učenje korisnicima omogućava primjenu velikih količina podataka i detaljno podešavanje analitike, a dostupno je i više skupova podataka za okupljanja s raznolikim brojem učesnika. “Mašinsko učenje koje se prilagođava skupovima podataka za obuku sistema može biti ograničeno u pogledu robusnosti, što otežava primjenu i zahtijeva od korisnika dodatne unose informacija. Algoritmi dubokog učenja koji su unaprijed ʻnaučeniʼ trebali bi omogućiti korisnicima da odaberu željeno okruženje i iskoriste ranije ʻnaučeneʼ skupove podataka za konkretne slučajeve primjene”, kaže Hofer. Izazov leži u ispunjavanju očekivanja koja se tiču ambijenta i veličine okupljanja. Međutim, primjena okvira za duboko učenje koji smanjuju potrebu za ljudskim unosom parametara pruža veće mogućnosti, dovodi do veće preciznosti, posebno kada se analitika primjenjuje na veće skupove s velikom zbijenošću učesnika.

Korištenje podataka s Wi-Fi mreža
Kompanije koje nude analitiku za praćenje okupljanja koriste i anonimne podatke s uređaja povezanih s Wi-Fi mrežom za brojanje ljudi u gužvi. Neki istraživači tvrde da brojanje ljudi pomoću Wi-Fi-ja nudi prednosti u odnosu na analitiku zasnovanu na videu. Naprimjer, upotreba Wi-Fi podataka otklanja probleme s osvjetljenjem, a u mračnijim okruženjima sa slabim osvjetljenjem analitika za praćenje okupljanja temeljena na videu može naići na poteškoće koje dovode do manje pouzdanosti podataka. Brojanje osoba pomoću podataka koje organizacijama i osoblju objekata nude Wi-Fi mreže može pomoći u upravljanju socijalnim distanciranjem, zaštiti klijenata i osoblja, kao i boljem razumijevanju vlastitih uloga.

“Primjena našeg rješenja je jednostavna i odvija se pomoću glavnih Wi-Fi pristupnih tačaka. Najveća prednost je u tome što organizacijama omogućava da budu proaktivne u upravljanju socijalnom distancom tako što će znati i moći smanjiti rizike prije nego što oni postanu problem”, kaže Chris Bruce, direktor kompanije GlobalReach Technology. Važno je napomenuti da ova metoda koristi mrežne podatke s Wi-Fi i nosivih uređaja povezanih na Wi-Fi mrežu. GlobalReach Technology procjenjuje da približno 80 posto pametnih telefona ima uključen Wi-Fi, a kako bi odgovorili na varijabilnost, Bruce navodi da objekti u kojima se okupljaju ljudi mogu definisati odgovarajuće pragove broja osoba, kao i sisteme upozoravanja u slučaju njihovog kršenja.

Upravljanje tokovima kretanja ljudi
Na kraju se sve svodi na konkretnu potrebu. Hoće li ljudi u određenoj zoni biti gusto zbijeni, postoje li u njoj Wi-Fi pristupne tačke itd. Iako ne postoji savršeno rješenje za svako okruženje ili jedinstvena metoda koja garantuje stopostotnu tačnost, odabir pravog rješenja može pomoći organizacijama da ispune očekivanja i zahtjeve. Socijalno distanciranje će sigurno potrajati još neko vrijeme, a analitika za praćenje okupljanja tu može biti koristan alat za lakše provođenje novih smjernica u raznim okruženjima.

Analitika za praćenje okupljanja može poslužiti i za dinamičke izmjene ruta i pravaca kretanja kako bi se održala socijalna distanca. “Da bi se izbjegli bliski kontakti i zagušenja u prodavnicama, menadžeri mogu iskoristiti jednosmjernu detekciju na bazi videoanalitike kako bi upozorili kupce i nadležno osoblje ukoliko se neko počne kretati u pogrešnom smjeru. Na taj način menadžeri trgovina mogu dobiti dragocjene informacije i statističke podatke o efikasnosti primjene ruta kretanja koje su odabrali za svoju trgovinu”, kaže Bjorn Skou Eilertsen, tehnički direktor Milestone Systemsa. Analitika za praćenje okupljanja dostupna je u brojnim formatima i kreće se u rasponu od rubnih uređaja do servera. Odabir najboljeg rješenja zavisi od konkretnog okruženja i potreba. Primjena sistema za praćenje okupljanja na rubnom uređaju ili serveru uveliko zavisi od vida primjene i pratećeg okruženja. Operateri moraju uzeti u obzir veličinu skupova i izlazne tačke te imati na umu da ne postoji univerzalan pristup za sve.

Ograničavanje popunjenosti i okupljanja
Analitika za praćenje okupljanja može se koristiti za ograničavanje popunjenosti i prekobrojnog okupljanja u konkretnom okruženju. Budući da kod socijalnog distanciranja ne smije biti izuzetaka, primjena analitike za praćenje okupljanja može biti ključan alat koji će osigurati poštivanje fizičkog distanciranja u svim situacijama. Analitika je najkorisnija kada se primjenjuje u cijelom objektu, s posebnim naglaskom na mjesta nastanka najvećih gužvi na kojima ljudi formiraju redove ili se okupljanju.

“Naša analitika i prateća upozorenja koja se aktiviraju ako se prekorači određeni prag broja ljudi mogu pomoći osoblju objekta da predvidi ili prepozna probleme poput stvaranja gužve, zbijanja ili formiranja redova koji ugrožavaju provođenje smjernica za socijalno distanciranje”, kaže Stuart Mills, izvršni direktor CrowdVisiona. Hofer skreće pažnju na primjenu sistema integrisane analitike za brojanje ljudi na ulazima i izlazima jer mogu pomoći u provedbi smjernica o socijalnom distanciranju. Iako se ovaj pristup direktno ne bavi fizičkim razdvajanjem pojedinaca, Hofer objašnjava da je jako korisno osigurati poštivanje ograničenja u pogledu popunjenosti zgrada ili prostorija.

Mjere za provedbu socijalnog distanciranja
Socijalno distanciranje i prateći propisi o njemu mogu se razlikovati prema okruženjima. Budući da vlasnici objekata sami najbolje poznaju svoje prostore, tako se razlikuju i konkretni slučajevi primjene sistema za praćenje. Bruce vjeruje da bi svaki objekat u kojem se okupljaju ljudi trebao postavljati vlastite pragove koji se tiču dozvoljenog broja učesnika. “Različite mjere koje objekti mogu poduzeti uključuju korištenje sistema slanja upozorenja u scenarijima koji se tiču transporta ljudi. U tom slučaju se poduzima zatvaranje stanice ili platforme kako bi se osiguralo da putnici i osoblje drže socijalnu distancu, kao i da u autobusima ili vagonima ne dođe do stvaranja gužvi. Ukoliko se kapaciteti popune, o tome se obavještava vozač”, kaže Bruce. Osim toga, vlasnici objekata građanima mogu ponuditi i vizuelnu kontrolnu ploču u vidu digitalnog ekrana, npr. u tržnim centrima, a isto se može izvesti i putem aplikacije na koju se korisnici mogu prijaviti. To bi građanima omogućilo da sami donose odluke o tome hoće li ući u konkretni prostor ili rutu za kretanje. Osim analitike za praćenje okupljanja i slanja pratećih upozorenja, tu su i rješenja s dodatnim opcijama poput GRT-ovog, koje menadžerima nudi mogućnost vođenja evidencije i praćenja ranijih dolazaka u njihove objekte. Na temelju ovih informacija, vlasnici objekata mogu lakše donositi operativne odluke koje se tiču prostornog planiranja. “Po potrebi, izvještaji se mogu koristiti kako bi se državnim tijelima pokazao stepen poštivanja socijalne distance u određenom objektu, kao i dokazala spremnost menadžmenta da poduzme konkretne korake”, kaže Bruce. Korištenje ovih informacija može pomoći u sprečavanju prinudnog zatvaranja objekata, što podrazumijeva visok stepen povjerenja ljudi koji su najviše pogođeni novonastalom situacijom, poput osoblja koje je na prvoj liniji (nastavnika, konobara, radnika u prodavnicama itd.). Postavljanje alata za praćenje okupljanja nadležnim institucijama služi kao dokaz da određeni objekat čini sve da zaštiti ljude u njemu.

Video i analitika na rubnim uređajima
Kada je riječ o troškovima, video je jedan od najefikasnijih načina primjene ove vrste analitike jer može iskoristiti postojeću nadzornu infrastrukturu. Primjena kamera omogućava osoblju objekta i da vizuelno identificira pojedince u masi, ako je to potrebno. Hofer navodi da bi druga rješenja mogla ponuditi veću preciznost od videa, naprimjer senzori dubine i 3D skupovi podataka LiDAR sistema (laserski radar). Ipak, ovi pristupi zahtijevaju veliku računarsku snagu i kao takvi bi povlačili znatno veće troškove nabavke opreme i održavanja. Jedan od pristupa koji nudi ravnotežu između troškova i potrebne hardverske snage je primjena rubnih uređaja s grafičkim procesorima. “Rubni uređaji s grafičkim procesorima oslobađaju mrežne i serverske resurse jer prebacuju obradu izvan serverskih soba i pri tome mogu raditi sa svim kamerama. To je ključni faktor u smanjenju ukupnih troškova”, kaže Hofer.

Podrška za sisteme na rubnom uređaju i serverima
Dobavljači analitičkih sistema za praćenje okupljanja primjenjuju svoja rješenja na različite načine, uključujući i tradicionalne lokalne implementacije i instalacije na rubnom uređaju i serverima. Ustvari, kako bi se analitika za praćenje okupljanja mogla primjenjivati na više lokacija, moraju se koristiti i uređaji za internet stvari (IoT) i računarstvo u oblaku. Osnovni program za detekciju koji nudi CrowdVision može se instalirati na rubni uređaj koji se nalazi uz kameru ili na namjenskom serveru u sklopu korisnikove IT infrastrukture. Prednost ovog uređaja je u tome što odmah analizira video i pretvara ga u podatke, koji se nakon toga prenose u oblak. “CrowdVision podržava instalaciju sistema na rubnom uređaju i u oblaku i lokalnu primjenu, u zavisnosti od želja klijenata. Obje metode su jednako pouzdane i odabir odgovarajuće arhitekture obično zavisi od želja korisnika i dostupne informatičke infrastrukture”, objašnjava Mills. Eilertsen kaže da su prednosti primjene “najpogodnije” platforme u tome što se ona može prilagoditi mnogim situacijama, uštedjeti vrijeme i novac te olakšati rješavanje novih i budućih izazova.

Kao i za kod ostalog softvera, hardver je potreban kako bi se omogućilo pokretanje konkretne analitike. “Ovaj hardver može biti različit, u rasponu od rubnih jedinica, poput moćnih savremenih IoT uređaja, do lokalnih sistema ili rješenja u oblaku. Otvorene platforme nude skalabilnost i mogućnost prilagođavanja većini situacija na osnovu kvalitetnih partnerstava s proizvođačima hardvera kao što su Intel, Dell i Aopen te dobavljačima tehnologija u oblaku kakav je AWS”, kaže on. U tom kontekstu, Hofer smatra da oba pristupa mogu biti efikasna ako posjedujete metodu objedinjavanja metapodataka iz više senzora. Izazovi u vezi s primjenom analitike za praćenje okupljanja su različiti, od pitanja dostupne procesorske snage do stepena pouzdanosti i zaštite privatnosti. Ipak, sve se može riješiti pomoću odgovarajućeg rješenja. Kod instalacije sistema od ključne je važnosti pristupiti ovom procesu na odgovoran i pouzdan način. Jedno ne možete postići bez drugog.

Pouzdanost, procesorska snaga i fleksibilnost
Za uspješnu primjenu rješenja za praćenje masovnih okupljanja pouzdanost je od posebne važnosti. Bez nje sama instalacija gubi svrhu. Zahvaljujući dubokom učenju i drugim tehnikama, postignut je napredak na planu algoritama koji pomažu u povećanju preciznosti i pouzdanosti. Ipak, jedan od najvećih izazova primjene analitike za praćenje okupljanja je procesorska snaga i prikladnost analitike u konkretnom okruženju u kojem se primjenjuje. “Da bi se zadovoljili zahtjevi za procesorskom snagom, može se koristiti i grafički procesor na serveru, ali bolji pristup je korištenje integrisane platforme s unaprijed ʻobučenimʼ i prilagođenim skupovima podataka”, smatra Hofer. Alati za analitiku za praćenje masovnih okupljanja moraju biti i dovoljno fleksibilni da krajnjim korisnicima omoguće postavljanje ograničenja za svako okruženje, i to na nivoima koje oni smatraju adekvatnim za njihov prostor, objašnjava Bruce.

Zaštita privatnosti
Kao i kod svake analitike koja se koristi u javnom prostoru, zaštita privatnosti je važan faktor. Korištenje softvera za prepoznavanje lica u državnim organizacijama danas je zabranjeno na nekoliko lokacija u SAD-u. Ove godine Evropska komisija je razmatrala zabranu korištenja prepoznavanja lica na javnim površinama u narednih pet godina, s tim da se od toga kasnije odustalo. “Danas pandemija koronavirusa ubrzava primjenu digitalnih tehnologija na radnom mjestu, u kući i u okviru naših društvenih interakcija. To nosi nove mogućnosti, ali i rizike i izazove na globalnom nivou. Treba slaviti inovacije u tehnologiji, ali moramo odgovorno držati i do naše uloge u razvoju novih tehnologija”, kaže Eilertsen. Budući da praćenje masovnih okupljanja podrazumijeva identifikaciju broja ljudi u određenom prostoru, javlja se i zabrinutost zbog zaštite ličnih podataka. Mills navodi kako je veoma važno ponuditi tačne podatke u stvarnom vremenu i, paralelno s tim, onemogućiti pojedinačnu identifikaciju osoba koje se nađu u vidnom polju. “Rješenje koje nudi CrowdVision može otkrivati ljude u javnim prostorima pomoću kamera koje služe kao senzori. One se postavljaju direktno iznad ljudi, tako da se lica ili pojedinačni atributi ne mogu vidjeti, a isto je moguće postići postavljanjem senzora laserskog radara (LiDAR) koji prepoznaju ljudski oblik, ali ne i lične karakteristike”, kaže on.

U GlobalReachu smatraju da je svrha njihovog softvera da objektima ponudi kontrolu nad definisanjem vlastitih pragova za okupljanja, uz paralelno korištenje anonimnih podataka prikupljenih pomoću Wi-Fi mreža. Istovremeno, osoblje objekta mora imati pristup obavještenjima i informacijama, koje će im omogućiti da poduzmu proaktivne korake za upravljanje velikim grupama ljudi. “Oni mogu objaviti informacije ili ih javno prikazati na digitalnom ekranu kako bi se ljudima omogućilo da sami poduzmu preventivne korake. Ovakav anonimni pristup štiti privatnost pojedinaca, a osoblju objekta daje informacije potrebne za upravljanje velikim grupama ljudi”, kaže Bruce. Analitika za praćenje masovnih okupljanja nastavit će napredovati kako algoritmi dubokog učenja postaju napredniji, a kreatori pratećih rješenja rade na inovacijama. Do toga nije moglo doći u bolje vrijeme. Kako svi pratimo situaciju u vezi s pandemijom i njenim dugoročnim posljedicama po interakciju među ljudima, bit će sve više slučajeva u kojim analitika za praćenje masovnih okupljanja može igrati važnu ulogu.