18 Aprila, 2026
image
Home Kategorija Najave II (Page 16)

Najave II

Pomoć u optimiziranju pohrane podataka

S obzirom na ogromnu količinu podataka koju svaki dan generiše sve veći broj kamera, optimiziranje njihove pohrane od ključne je važnosti, a selektivna kompresija jedna je od preferiranih metoda da se to i postigne. U pitanju je proces u kojem softver s AI-jem odabire dijelove koji su bitni u videu i kompresuje ih manje od nebitnih dijelova
Izvor: Asmag.com
E-mail: redakcija@asadria.com

Na koji način sistem definiše bitne i nebitne dijelove? Šta ako želite detalje iz naizgled nebitnih dijelova videa? Koje bi vertikale trebale odabrati ovaj metod optimizacije pohrane podataka? Asmag.com postavio je ova pitanja Timu Sachseu, analitičaru proizvoda za područje Evrope, Bliskog Istoka i Afrike u Axis Communicationsu.

Kako selektivna kompresija radi?
Selektivna kompresija slijedi jednostavnu logiku. Napredna analitika ugrađena u nadzorne kamere dinamično posmatra blokove u slici s aspekta dvije karakteristike: da li u bloku slike postoji struktura (poput linija, rubova, obrazaca itd.) i da li postoji kretanje. “Ovo rezultira matricom četiri moguće kombinacije: odsustvo strukture i prisustvo kretanja, prisustvo strukture bez kretanja, odsustvo strukture i kretanja te na kraju prisustvo i strukture i kretanja. U zavisnosti od ovih kombinacija u dato vrijeme, dinamični softver automatski procjenjuje i odlučuje da li se blok može dalje kompresovati i hoće li se time izgubiti ključni detalji koji bi mogli bitni za operatere”, objašnjava Sachse.

Najvredniji blokovi slika su oni koji sadrže i strukturu i kretanje. Dobar primjer je osoba koja hoda pored kamere. Blokovi koji prikazuju osobu moraju se sačuvati u visokom kvalitetu te se stoga kompresija slike ne povećava iznad fabrički postavljenih vrijednosti na kameri ili videostreamu. “S druge strane, postoje statički dijelovi slike bez strukture, naprimjer prazan zid visoke zgrade”, nastavlja Sachse i dodaje: “Ovi dijelovi slike mogu se mnogo kompresovati zato što ne sadrže nikakve vrijedne informacije. Dinamička priroda softvera znači da se nivo kompresije, ukoliko se pojavi kretanje u takvom dijelu slike, automatski mijenja kako bi se omogućilo pohranjivanje detaljnije slike.”

Šta ako se pojave bitni detalji u neselektovanim dijelovima?
Ovo jeste ozbiljan problem. Međutim, dinamička priroda softvera podrazumijeva da kamere automatski reaguju na promjene u sceni. Ukoliko se u dijelu slike u kojem prije nije bilo kretanja i strukture odjednom pojavi jedno ili oboje – kamera će reagovati smanjivanjem kompresije tih dijelova videa. “Kao primjer, zamislite kameru fokusiranu na prazan zid. Bez kretanja u sceni i bez strukture slika će biti veoma kompresovana kako bi se uštedio prostor. Ukoliko se neko pojavi u sceni, kamera će smanjiti nivo kompresije kako bi se snimili forenzički detalji. Ukoliko osoba počne ispisivati grafite na zidu, ne samo da će to biti pohranjeno sa svim detaljima nego će, kada ta osoba ode, scena sadržavati i strukturu – grafite – te će se stoga na nju primjenjivati manja kompresija nego prije”, kaže Sachse.

Gdje selektivna kompresija najbolje radi?
Vrsta scene ima ključnu ulogu u odabiru i efikasnosti selektivne videokompresije. Što se više detalja mijenja iz jednog momenta u drugi, to će kompresija biti neefikasnija. Štaviše, ukoliko je na sceni stalno gužva, naprimjer u slučaju aerodroma, videokompresija se neće mnogo primjenjivati, jer postoji stalno kretanje i struktura. S druge strane, ukoliko kamera nadzire gradski trg, pri čemu se snima i dio neba, kompresovat će blokove slike koji sadrže nebo, dok će istovremeno snimiti sve detalje na gradskom trgu. “Postoje metode da se veličina videa smanji čak i u slučajevima veoma kompleksnih scena sa mnogo kretanja. Ali te metode (naprimjer, maksimalni ili konstantni bitrate, MBR ili CBR) eliminišu detalje iz slike kako bi se veličina videa smanjila. To može biti uredu za web-kameru, ali nadzorna ima drugačiju svrhu. Stoga bi se bitrate trebao prilagođavati nivou kompleksnosti scene koja se snima”, ističe Sachse.

Je li ovo pravi izbor za nas?
Ključna stvar za sistem-integratore je istraživanje. Za većinu integratora najbolja opcija bila bi rad s proizvođačima na omogućavanju različitih metoda i mogućnosti za pohranu podataka. Kada razmatramo koji sistem odabrati, fleksibilnost i opcija za prilagođavanje sistema stvarnim uslovima od ključne su važnosti. Prostor za pohranu podataka (na koji direktno utječe bitrate) je skup. Prema tome, generalni pristup brojnih proizvođača u ovoj industriji jeste smanjivanje bitratea korištenjem MBR-a, koji postavlja ograničenje maksimalnog kvaliteta videa.

“Mnogi proizvođači u ovoj oblasti podešavaju kamere tako da se zadrže ispod ovog ograničenja, što omogućava precizniju procjenu preostalog prostora za pohranu videa prilikom planiranja rješenja. Međutim, to znači da će razlika između postavljenog ograničenja i stvarnog bitratea koji se koristi pri snimanju prouzrokovati kompresiju videa na kamerama, čak i ako to znači dobijanje slike slabijeg kvaliteta od onog koji bi mogao biti potreban”, kaže Sachse. Ključni forenzički detalji bitni za potencijalne istrage mogli bi biti izgubljeni isključivo zbog ograničenja bitratea na kameri. Stoga bi se integratori trebali držati rješenja koja uključuju pametnu i dinamičnu kompresiju, koja se prilagođava situaciji i snima sve detalje, uz istovremeno smanjivanje bitratea. Generalno se preporučuje da se kvalitet slike određene kamere procjenjuje prema snimanju kompleksnih scena umjesto snimaka napravljenih tokom mirnih perioda. Razlika u kvalitetu slike između različitih bitrate filozofija proizvođača može biti ogromna. Ograničenje bitratea može biti validna opcija, ali ne i ona koju treba automatski primijeniti bez detaljne analize posljedica na određene vrste scena.

 

Sigurnosni odgovor na izazove transporta

Tekuća godina je izazovno razdoblje u kojem se države i kompanije utrkuju s vremenom kako bi isporučile što više vakcina protiv COVID-a 19 u svaki kutak svijeta. Ovo je pravi herkulijanski zadatak zbog kojeg čak i sama pomisao na njega zadaje noćne more logističkim planerima i sigurnosnim menadžerima
Izvor: asmag.com
E-mail: redakcija@asadria.com

Problematika proizvodnje i transporta vakcina je po mnogo čemu specifična. Danas sve više kompanija proizvodi vakcine za COVID-19. Većini su potrebne i hladnjače, dok nekima, poput Pfizerove, trebaju i rashladni objekti koji podržavaju izuzetno niske temperature. Osim organiziranja logistike, kompanije i državna tijela moraju brinuti i o sigurnosti vakcina. Budući da je riječ o resursima velike vrijednosti u aktuelnom trenutku pandemije, njihova krađa ili uništavanje izvor je velike zabrinutosti koja se mora otkloniti. Već smo vidjeli naznake ovih problema kada su bočice s vakcinom kompanije Moderna ukradene iz Državne bolnice Florida u gradu Chattahoocheeu početkom ove godine. U nastavku teksta dajemo pregled potencijalnih prijetnji sigurnom transportu vakcina protiv COVID-a 19 i načina na koje se državne vlasti i sigurnosni sektor moraju boriti s njima.

Tehnologija i dobre prakse
Da bismo razumjeli važnost zaštite lanca opskrbe vakcinama, dovoljno se upoznati s karakteristikama logističke rute kojom one dolaze do mjesta za javnu imunizaciju. Prva tačka na tom putu je proizvodno postrojenje s čijih pokretnih traka silaze. Nakon toga se zračnim putem transportiraju do distributivnih centara, a to znači da je iduća faza kopneni transport do skladišnih prostora. Na njima je neophodno osigurati cjelodnevni fizički i videonadzor, a prije nego što se dragocjene doze pošalju do centara za masovnu vakcinaciju.

Države širom svijeta provode planove vakcinacije, a iako se zemlje i zdravstvene organizacije nalaze u različitim fazama ispitivanja, regulatornog pregleda i odobravanja vakcina, sve one imaju zadatak da koordiniraju njihovu nabavku, logistiku i distribuciju. Javne institucije, humanitarne organizacije, privatne i multinacionalne kompanije na globalnom nivou rade zajedno kako bi osigurali brzu i efikasnu primjenu sigurnosnih programa prilagođenih potrebama različitih aktera u opskrbnom lancu. Dok farmaceutske kompanije i dalje danonoćno rade na što bržoj proizvodnji, neophodna je i državna podrška, kao i izgradnja snažnih i pouzdanih partnerstava sa zainteresovanim stranama iz svijeta sigurnosti. Svima njima su važni ključni koraci koji zahtijevaju pažljivo planiranje za sigurno i efikasno vakcinisanje zajednica širom svijeta.

Potencijalne prijetnje za transport
Verghese Thirumala, izvršni direktor kompanije Maxitulin, smatra da su primarna prijetnja u prvoj fazi distribucije vakcina teroristički napadi. To je zato što u većini zemalja prvom fazom transporta upravlja država, s namjerom da se osujeti mogućnost pojave crnog tržišta. Teroristi mogu ciljati zone i rejone transporta ili skladištenja vakcina kako bi nanijeli što veću štetu.

“U većini slučajeva rizik od napada je najviši na posljednjem kilometru isporuke. Obično bi se vakcine premještale iz proizvodnog pogona na odlazni aerodrom, s kojeg se šalju na odredišni aerodrom, a potom u distribucijske centre. Iz distribucijskih centara se dalje šalju na masovnu upotrebu. Udruženje za zaštitu transportirane imovine (TAPA) prijavilo je 58 slučajeva farmaceutskih krađa između novembra 2019. i novembra 2020. godine”, kaže Thirumala. Neke zemlje kao što su Meksiko, Brazil, Indija, Italija, Rusija i SAD poznate su po prijetnjama po farmaceutski sektor, što može biti faktor koji treba uzeti u obzir kada je riječ o vakcinama protiv COVID-a 19.

“Drugi izazov koji primjećujem je nagli porast elektronske trgovine tokom trajanja karantina, što je dovelo do toga da logistički radnici budu izloženi većoj količini stresa, a kada su oni pod stresom, sigurnost na lokacijama poput skladišta možda neće biti toliko kvalitetna koliko bi trebala biti”, kaže on. Ove prijetnje nisu ograničene samo na vakcine. Povećava se i potražnja za špricama i svim pratećim materijalima koji se odnose na vakcinaciju, a to su resursi koje kriminalne organizacije na crnom tržištu mogu pokušati otuđiti jer je njima lako raspolagati.

Šta da rade menadžeri logistike?
Postoje neka osnovna pravila. Vozila koja prevoze vakcine trebaju biti opremljena GPS uređajima za praćenje (lokatorima), treba nadgledati potrošnju goriva kako bi se izbjeglo zaustavljanje na benzinskim pumpama koje su izvor potencijalnih prijetnji, a videonadzorni sistemi moraju biti prisutni unutar i izvan vozila. “Druga kritična stavka je osigurati pouzdanost samih vozača, jer samo provjereni i obučeni vozač može biti ovlašten za prijevoz vakcina protiv COVID-a. Osim toga, kriminalci mogu pokušati oteti pošiljku koristeći mobilne ometače. Pokretni ometač često je uređaj na baterijski pogon koji može prekinuti komunikaciju između komandnog centra i kamiona”, smatra Thirumala.

Thirumala preporučuje da se pri transportu predmeta velike vrijednosti koristi više lokatora. To mogu biti standardni lokatori koji rade na baterije. Jedan se mora postaviti na vrh kontejnera i on bi trebao raditi na solarnu energiju. Oni su nešto otporniji na ometanje. “Treba instalirati i RFID Bluetooth lokatore, male uređaje koje možete postaviti u četiri ili pet različitih dijelova vozila. Ako neko uspije oteti vozilo, sigurno će ih isključiti. Ovi Bluetooth uređaji za praćenje koriste RFID ultravisoki frekvencijski opseg i mogu pomoći u identificiranju posljednje praćene GPS lokacije”, kaže on.

Zabrinutost zbog crnog tržišta vakcina protiv COVID-a 19 danas možda nije previše izražena, ali će svakako biti u fokusu u narednim mjesecima. Sigurnost transporta i skladištenja vakcina je značajna oblast na koju bi se integratori i proizvođači rješenja morali fokusirati.

Uloga hladnog lanca u podršci transportu vakcina
Hladni lanac je isporuka proizvoda u strogo kontroliranom okruženju s određenom temperaturom, a u njegovom osiguravanju ključnu ulogu će imati internet stvari i vještačka inteligencija. U vremenu distribucije vakcina protiv COVID-a hladni lanac je ove godine postao prepoznatljiv koncept o kojem se mnogo govori. Srećom, danas vještačka inteligencija i internet stvari mogu odigrati značajnu ulogu u širenju njegove funkcionalnosti.

Sada se čini da je završna faza u borbi protiv COVID-a u velikoj mjeri ovisna o vakcinama koje je na tržište izbacilo nekoliko velikih farmaceutskih kompanija. Ranije se češće razgovaralo o sigurnosnom aspektu prijevoza vakcina, a danas je jednako važan aspekt njihovog čuvanja na niskim temperaturama tokom cijelog procesa isporuke. Tu hladni lanac igra presudnu ulogu. Ova tehnologija omogućava držanje proizvoda u strogo kontroliranom okruženju, što je čini idealnom i prijeko potrebnom za određene vertikale.

“Među raznim implementacijama nadzora hladnog lanca, nekoliko njih je vrijedno spomenuti i detaljno analizirati. Prvi je zdravstveni sektor zbog vrlo strogih uvjeta koji moraju biti ispunjeni za njegove potrebe. Naprimjer, temperatura određenih vakcina i lijekova mora se neprestano nadzirati, počevši od kliničke laboratorije do konačnog odredišta u ordinaciji ljekara”, kaže Tomasz Mazan, menadžer proizvoda u kompaniji AVSystem. “Ništa manje važan nije hladni lanac u maloprodaji i prehrambenoj industriji. Postoji više vrsta svježih i smrznutih namirnica (poput voća i povrća, mesa, ribe i mliječnih proizvoda) koje su dovoljno osjetljive da ih držanje izvan hladnog lanca može ne samo pokvariti nego i, što je još gore, izazvati ozbiljne zdravstvene probleme”, dodaje on.

Vrijednost tržišta
S obzirom na sve veću važnost isporuke putem hladnog lanca, potražnja za njim će sigurno rasti. Prema prognozama kompanije MarketsandMarkets, globalno tržište hladnog lanca je u 2020. vrijedilo 233,8 milijardi američkih dolara, a danas se predviđa da će doseći vrijednost od 340,3 milijarde dolara do 2025. godine, uz složenu godišnju stopu rasta od 7,8 posto.

Važan segment tog rasta vjerovatno će se odnositi na isporuku vakcina protiv COVID-a. “Distribucija se iz dva razloga oslanja na hladni lanac čak i u većoj mjeri nego ranije. Prvo, sada se bavimo farmaceutskim proizvodima koji su od presudne važnosti u ograničavanju i završetku aktuelne pandemije. Drugo, vakcine na bazi mRNA tehnologije (kompanija Pfizer i Moderna) izuzetno su osjetljive na uslove skladištenja u svakoj pojedinačnoj fazi transporta. Zamrznute vakcine moraju se držati na temperaturi između -60 i -90 stepeni. Nakon što se odmrznu, moraju se držati na temperaturi između 2 i 8°C i iskoristiti u roku 120 sati. Na sobnoj temperaturi taj interval je još kraći i iznosi samo šest sati”, kaže Mazan.

“Vakcine protiv COVID-a, poput onih koje su napravili Pfizer i Moderna, oslanjaju se na logistiku hladnog lanca. Vrlo je vjerovatno da će kratkoročno doći do rasta potražnje za hladnim lancima, ali to ne možemo nužno uzeti kao uzrok ili pokazatelj na duže staze. U najmanju ruku možemo očekivati da će važnost hladnih lanaca biti izraženija među širom populacijom”, kaže Naveen Joshi, direktor kompanije Allerin.

Kako AIoT pomaže hladnom lancu?
Nekada se hladni lanac prvenstveno osiguravao “ručnim” praćenjem temperature. To je dovelo do raznih poteškoća. Naprimjer, vozači kamiona ili dostavno osoblje mogli su pogrešno očitati mjerače temperature ili, još gore, unositi lažne vrijednosti kako bi formalno pokrili propuštena očitanja. Tu IoT senzori i vještačka inteligencija mogu igrati ključnu ulogu. “Jasno je da se za određene vrste robe (poput vakcina) ne možemo osloniti na netačne podatke. Rješenja na bazi interneta stvari omogućavaju logističkim kompanijama, apotekama i medicinskom osoblju da koriste najrelevantnije informacije, uz povjerenje koje pružaju senzori i sistemi. Sve uključene strane imaju koristi od rada sa 100 posto preciznim podacima i mogu jednostavno prilagoditi svoje procese u skladu s tim kako bi povećale efikasnost i sigurnost”, kaže Mazan.

“Internet stvari dodaje veći nivo vidljivosti i kontrole ne samo robe koja se prevozi već i ostalih komponenti lanca opskrbe, maksimizirajući efikasnost i efektivnost hladnih lanaca”, kaže Joshi. Internet stvari se vrti oko senzora koji generišu podatke za što detaljniju poslovnu inteligenciju. Senzori i drugi uređaji igraju važnu ulogu i u hladnom lancu. Naprimjer, temperaturni senzori automatski bilježe temperature u intervalima koje je korisnik unaprijed definisao. “Kako je rečeno, temperaturni senzor je apsolutno nužan. On je efikasan samo ako se svim stranama uključenim u lanac opskrbe može potpuno vjerovati u pogledu internih procedura, posebno onih za osiguranje kvaliteta. Zbog toga bismo se trebali više oslanjati na tehnologiju i koristiti naprednija rješenja za praćenje dodatnih faktora poput senzora sunčeve svjetlosti i vremena potrebnog za otvaranje vrata ili dodatnih senzora (ili markera osjetljivih na temperaturu) po svakoj seriji doza”, kaže Mazan.

Čarolija u ispravnom shvatanju
Tehnologije prijenosa variraju, ovisno o proizvođaču. “Dok 5G mreže ulaze na tržište, i dalje postoji mnoštvo efikasnih rješenja za povezivanje koja koriste etablirane standarde, kao što su LTE-M ili još češće korištenih LTE (4G) mreža. Ono što je danas važno nije samo mrežni sloj komunikacije. Za uređaje interneta stvari važan je i komunikacijski protokol. Kao efikasnija opcija u odnosu na MQTT, LwM2M danas osvaja tržište polako ali sigurno”, kaže Mazan. Ipak, prava čarolija je u vještačkoj inteligenciji, koja može “shvatiti” podatke prikupljene u okviru logistike hladnog lanca. To će krajnjim korisnicima pomoći da optimiziraju i planiraju sva buduća poboljšanja.

“Vještačka inteligencija definitivno može dodati vrijednost logistici hladnog lanca. Svaka komponenta u hladnom lancu koja uključuje ponavljajuće zadatke ili obradu podataka može se ojačati uz pomoć vještačke inteligencije. Kao jednostavan primjer, ona se može koristiti za obradu informacija koje generišu senzori i izradu detaljnih izvještaja za analizu. Vještačka inteligencija se može upotrijebiti i za upravljanje aktuatorima u hladnom lancu, poput onih koji regulišu rashladne sisteme, kako bi se rad hladnog lanca učinio automatiziranijim”, kaže Joshi.

Izazovi u hladnom lancu koji koristi AIoT
Primjena AIoT-a u hladnom lancu podložna je istim izazovima kao u drugim IoT aplikacijama. Jedan je postojanje različitih protokola. Uređaji koriste različite jezike za komunikaciju, što otežava njihovu primjenu. Drugi splet izazova odnosi se na sve komponente softverskog rješenja za obradu podataka, analitiku, vještačku inteligenciju i prezentaciju rezultata različitim zainteresovanim stranama uključenim u logistiku hladnog lanca. “Logistika vakcina uključuje medicinsko osoblje, vozače, tehničare itd. Što više profila imate, to će vaše konačno rješenje biti složenije. Da bi se pozabavili svim mogućim aspektima pristupa podacima i učinili ih što bolje usklađenim s profilima osoblja, tu u igru ulaze platforme za podršku aplikacijama. Naš pristup se temelji na izgradnji i primjeni zrelih rješenja za svaku vertikalu. U isto vrijeme, naša platforma omogućava vam da prilagodite finalna rješenja u hodu, ako bude potrebno”, kaže Mazan.

 

Kontrola pristupa u službi zaštite poslovnih tajni

Zaštita poslovnih tajni u svijetu visoke tehnologije je prioritet. To znači da je veoma važno osigurati da isključivo ovlaštena lica imaju pristup specijalnim proizvodnim procesima i intelektualnom vlasništvu. Ipak, današnji proizvođači u sektoru visoke tehnologije moraju računati i na zdravstvene posljedice pandemije COVID-a te naučiti kako se efikasno pridržavati novih smjernica, a istovremeno zadržati produktivnost. Uz postavljena adekvatna rješenja za kontrolu pristupa, visokotehnološki proizvođači mogu ne samo zaštititi svoje intelektualno vlasništvo nego i dati prednost zdravlju i sigurnosti svojih radnika
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Sistemi kontrole pristupa u visokotehnološkoj proizvodnoj industriji moraju štititi intelektualno vlasništvo, a istovremeno pružati zaštitu od potencijalno opasnih tvari. Visokotehnološka prerađivačka industrija, uključujući i onu koja proizvodi poluprovodnike, sofisticirane mašine i računare, često ima vrlo specifične zahtjeve u pogledu kontrole pristupa, a pored brige o tome, takvi se proizvođači moraju boriti i sa zaštitom imovine intelektualnog vlasništva te zaštitom od potencijalno štetnih materijala.

Slojeviti pristup u zaštiti
Visokotehnološki proizvođači moraju zaštititi osjetljive i vlasnički zaštićene informacije i tehnologiju. Prema izvještaju IP komisije za 2017. godinu, procjenjuje se da krivotvorena roba, piratski softver i krađe poslovnih tajni američku ekonomiju koštaju više od 225 milijardi američkih dolara godišnje, uz gubitke od čak 600 milijardi dolara. Da bi se spriječili takvi gubici i povrede sigurnosti, mora se ograničiti pristup serverskim sobama i svakoj lokaciji koja sadrži hardver ili dokumente s osjetljivim podacima. John Davies, direktor kompanije TDSi, smatra da se to može postići samo ako mrežna i fizička sigurnost rade zajedno. To podrazumijeva i funkciju onemogućavanja fizičkog pristupa svakoj krajnjoj tački mreže ako se javi neki problem, bilo da je riječ o upadu, požaru ili drugoj nepredviđenoj situaciji. Korištenje slojevitog dizajna u upravljanju pristupom preporučuje i Andrew Fulton, direktor upravljanja proizvodima za kontrolu pristupa u kompaniji Vanderbilt. “Kod svakog proizvodnog pogona nivoi pristupa su presudni. Za procese upravljanja pristupom važna je i mogućnost njihovog prilagođavanja svakom članu uprave i istraživačko-razvojnog tima ili radnicima na nižim pozicijama”, kaže on.

Sposobnost prilagođavanja pristupnih dozvola na osnovu pozicije u kompaniji jedna je od ključnih funkcija u industriji visoke tehnologije, kaže Fulton. To zahtijeva integrisanje više platformi za upravljanje podacima u cjeloviti sistem kontrole pristupa. To znači da se, kada se pravila i dozvole promijene na jednom sistemu, ona mijenjaju i u cjelini. Naprimjer, kada zaposlenik napusti radno mjesto, sistemi moraju komunicirati jedni s drugima kako bi osigurali da pristup toj osobi ostane ograničen. Na taj način, u slučaju negativnog postupanja bivšeg zaposlenika, organizacija ima mogućnost zaključavanja prostora koji sadrže osjetljive materijale i tako spriječi neovlašteni pristup podacima. Iako se ovo može primijeniti i na opću proizvodnju, Fulton naglašava da je to još važnije ako je riječ o zaštićenim informacijama i istraživanjima kod kojih je prostor za pogrešku jako mali.

Zaštita od opasnih materijala
Proizvodni pogoni mogu biti opasna mjesta. Proizvođači visoke tehnologije, poput onih koji rade s poluprovodnicima, često rade sa štetnim ili potencijalno opasnim hemikalijama. U pogonu s takvim hemikalijama ili visokoenergetskim sistemima proizvođači mogu koristiti kontrolu pristupa kako bi ograničili ili spriječili ulaske u opasna područja osobama bez odgovarajuće obuke ili odobrenja. Davies navodi da korištenje akreditiva za jedinstvenu prijavu za fizički i mrežni pristup nudi veliki potencijal u visokotehnološkim proizvodnim pogonima. “Tako se štiti od opasnih napada, ali i pomaže u zaštiti ljudi i imovine od zloupotreba ili opasnih situacija. Kontroli pristupa se time dodaje i zdravstveni i sigurnosni aspekt”, kaže on. Sistemi za kontrolu pristupa moraju biti u mogućnosti i da brzo i pouzdano evakuiraju ljude u slučaju incidenata. Oni moraju omogućiti slanje glasovnih poruka radi prozivke i okupljanja. Davies napominje da se to u prošlosti uglavnom radilo ručno, sa štampanim spiskovima koje je koristio menadžer za zaštitu od požara. Danas ručni čitači predstavljaju mnogo brže, preciznije i lakše rješenje za provjeru jesu li sve osobe napustile zgradu.

Izazovi kontrole pristupa i integracije sistema
Jedan od najvećih izazova u kontroli pristupa s kojim se suočava visokotehnološka proizvodna industrija je integracija tih sistema s ostalim tehnologijama unutar postrojenja. Visokotehnološki proizvodni pogoni suočavaju se s mnogim izazovima kada je u pitanju kontrola pristupa i zato je integracija s drugim sistemima poseban izazov. Projektovanje, implementacija i održavanje tih sistema dodatni su izvor briga kako za menadžere objekata tako i za dobavljače sistema kontrole pristupa. Jedan od najvećih izazova za visokotehnološke proizvodne pogone je kako osigurati da se sistem kontrole pristupa ispravno integriše s logičkim sistemima. Paralelno s tim postoji i snažan pritisak da se implementira integracija sistema, posebno u visokotehnološkim industrijama, čime će se omogućiti dijeljenje sigurnosnih podataka sa sistemima ljudskih resursa, koji se, zauzvrat, odmah ažuriraju sa svim unesenim promjenama (npr. promjenama zahtjeva za obukom ili privilegijama pristupa za osoblje itd.), navodi Davis. On ističe da fizički sistemi kontrole pristupa moraju djelovati kao podsistem logičke sigurnosti i IT-a. Tako se omogućava da postanu sastavni dio cjelokupnog objekta.

“To uključuje direktnu vezu s glavnom bazom podataka kompanije, kao što je, npr., Microsoft Active Directory. Na taj način se mogu dopunjavati podaci, kao i djelovati u skladu s njima u svim relevantnim segmentima poslovanja. Istovremeno, menadžmentu se tako može ponuditi cjelovit uvid u svaku situaciju”, kaže on. Fulton vjeruje da je za bolje upravljanje nivoima pristupa presudna sposobnost korištenja jednog izvora, bilo da je riječ o mobilnom akreditivu, kartici ili privjesku. To se odnosi na pristup ne samo objektu već i računarskim resursima. “Sistemi koji su u stanju da upravljaju fizičkom i logičkom sigurnošću uglavnom su jako traženi zbog mogućnosti upravljanja pristupom svim ulazima i radnim stanicama preko jednog sistema”, kaže Fulton. Nadogradnja postojeće proximity tehnologije i čitača pametnih kartica omogućava visokotehnološkim proizvodnim pogonima da u ključnim zonama instaliraju biometriju kao dodatak postojećim sistemima. To predstavlja dodatnu prednost jer se biometrija pretvara u sistem dvostruke autentifikacije bez dodatnih troškova, smatra Ken Poole, direktor komercijalne prodaje u kompaniji Johnson Controls.

Projektovanje i primjene
U velikim objektima, poput onih za visokotehnološku proizvodnju, izazovi se svode na upravljanje korisnicima, implementaciju i vođenje baze podataka korisnika, kao i održavanje opreme. Međutim, Poole navodi da pravilno servisiranje i održavanje sistema omogućava provedbu cjelovite sigurnosne strategije koja se primjenjuje. “Održavanje je lako odgađati, ali pametnim pristupom ovoj obavezi proizvodni pogoni mogu izbjeći da zapadnu u začarani krug reagovanja isključivo u situaciji kada nešto pođe po krivu”, kaže Poole i navodi i želju visokotehnoloških proizvođača da dobiju najnovije tehnologije, što može predstavljati izazov u pogledu prihvatanja nekog proizvoda ili dizajna. “Možemo predstaviti rješenja koja ispunjavaju zahtjeve koje smo dobili, a brzo nakon toga se već pojavi nešto novo. Kao integratori moramo biti spremni da efikasno uvodimo tehnologije, a za to treba vremena”, dodaje on. Iz perspektive konsaltinga može biti važno držati osoblje obučenim i pripremljenim za uvođenje najnovijih proizvoda. Ipak, jednako je bitno objasniti klijentima da ne moraju uvijek imati najnovije tehnologije. To se posebno odnosi na visokotehnološku proizvodnju kod koje je visoki rizik od nepouzdanosti potpuno neprihvatljiv.

Uspon beskontaktne i biometrijske kontrole pristupa
Sve više visokotehnoloških proizvodnih pogona traži beskontaktnu kontrolu pristupa i istovjetna biometrijska rješenja, uključujući autentifikaciju u vidu prepoznavanja lica i šarenice oka. I to nije sve, jer kompanije tokom pandemije traže najbolje načine za siguran povratak na posao. Zbog toga dobavljači rješenja za kontrolu pristupa bilježe rast potražnje za beskontaktnim sistemima koji su integrisani s tehnologijom mjerenja tjelesne temperature kao dodatnim slojem zaštite.

Raste potražnja za prepoznavanjem lica i šarenice oka
Osjetljiva priroda visokotehnološke proizvodnje zahtijeva još veći stepen sigurnosti koji biometrijska kontrola pristupa danas može ponuditi. Proizvođači visoke tehnologije posebno su zainteresovani za beskontaktnu biometriju, što dovodi do postavljanja skenera za prepoznavanje šarenice oka i lica umjesto tradicionalnih sistema za provjeru otiska prsta.
Proizvodne kompanije fokusirane na visoke tehnologije žele usvojiti biometrijsku kontrolu pristupa koja nudi besprijekorno integrisan i brz sistem kontrole pristupa zaštićenim zonama. Iako će zaposlenici vjerovatno nastaviti koristiti tradicionalne kartice za ulazak u glavni objekat, biometrijska kontrola pristupa može se koristiti u zonama koje trebaju dodatnu zaštitu ili imaju strožije zahtjeve u pogledu pristupa. Poole navodi da rastu zahtjevi za tehnologijama za prepoznavanje lica, posebno za 3D prepoznavanje. Za razliku od 2D prepoznavanja lica, koje koristi sliku korisnika za autentifikaciju, 3D prepoznavanje lica se oslanja na senzore za izradu mape dubine lica. Ova opcija se smatra preciznijom i sigurnijom. Poole objašnjava da sve veća potražnja za 3D prepoznavanjem lica dolazi od obrazovanijih klijenata koji razumiju kako vještačka inteligencija (AI) može doprinijeti većoj preciznosti.

Prepoznavanje šarenice oka također dobija na popularnosti u ovom segmentu. Ovaj metod se smatra veoma preciznim, pouzdanim i brzim i kao takav je posebno koristan na svakoj lokaciji na kojoj radnici moraju nositi zaštitnu odjeću, poput rukavica ili maske za lice. Isto važi i za lokacije na kojima radnici ne smiju direktno dodirnuti površine za skeniranje akreditiva.

Bežični pristup i mjerenje temperature
Zbog pandemije COVID-a 19 proizvođači sistema za kontrolu pristupa bilježe povećano zanimanje za beskontaktne sisteme, uključujući i automatska vrata. “Ranije nije bilo bitno trebate li dodirnuti kvaku da biste dobili pristup nekoj lokaciji, ali ograničavanje kontakta sa klicama danas je mnogo važnije”, kaže Poole. Uz fokus na iskorištavanje beskontaktnih tehnologija poput navedenih biometrijskih metoda, danas se i mjerači temperature integrišu s kontrolom pristupa radi identifikacije rizičnih pojedinaca. Fulton navodi kako je njegova kompanija udružila snage sa ZKTecom kako bi ponudila terminale za prepoznavanje lica s mjerenjem tjelesne temperature i tako udovoljila sadašnjoj potražnji.

“Uz ovu beskontaktnu tehnologiju, temperatura kože funkcioniše kao akreditiv. Kako sve više zemalja počinje uvoditi obavezne mjere nošenja maske za građane, ova beskontaktna tehnologija pomaže da se otkrije nosi li osoba masku ili ne”, kaže Fulton. Tačnije, ovi terminali posjeduju jednostavan i intuitivan interfejs za podešavanje pragova temperature i praćenje fizičkog ambijenta. Protokoli se mogu postaviti tako da se spriječi pristup osobi koja ne nosi masku ili ako je temperatura kod posjetilaca iznad postavljenog praga. Organizacije nastavljaju tražiti načine za uspješno upravljanje zdravljem i pristupom u trenutnoj situaciji s pandemijom novog koronavirusa. Zbog toga možemo očekivati da će potražnja za beskontaktnim tehnologijama i dalje rasti, uključujući tehnologije koje integrišu dodatne sisteme za praćenje zdravstvenih parametara, poput tjelesne temperature.

Održavanje socijalne distance pomoću kontrole pristupa
Proizvođači visoke tehnologije suočeni su s novim izazovom potrebe za socijalnim i fizičkim distanciranjem, a da istovremeno moraju efikasno zadržati produktivnost. Socijalno distanciranje jedna je od najvećih promjena nakon izbijanja pandemije. Njegova primjena na radnom mjestu novi je izazov za proizvođače visoke tehnologije. Sigurnosni i sistemi kontrole pristupa igraju ključnu ulogu u rješavanju ovog i drugih medicinskih izazova u visokotehnološkim proizvodnim pogonima.

Postavljanje smjernica za zdravo radno okruženje
Da bi se sigurno radilo na radnom mjestu i omogućila zaštita zgrada od COVID-a, Gareth O'Hara, direktor sigurnosti u Paxton Accessu, preporučuje kompanijama da nadograde svoje objekte kako bi zaštitile zdravlje, sigurnost i dobrobit svojih zaposlenika i posjetilaca. “Dodavanje elektronske kontrole pristupa ključnim ulaznim i izlaznim tačkama, zajedno s ograničavanjem pristupa grupama i pojedincima putem softvera za kontrolu pristupa, pomaže u smanjenju interakcije među ljudima i ograničavanju tačaka kontakta. Na taj način se ograničava potencijalno širenje virusa”, kaže Hara. To uključuje minimiziranje korištenja uobičajenih dodirnih tačaka, posebno tastatura i kvaka na vratima. Ostale mjere koje O’Hara preporučuje proizvođačima uključuju i: redovnije čišćenje površina i pranje ruku, korištenje zaslona ili barijera za razdvajanje radnika i posjetilaca, primjenu integralnih ili paralelnih radnih praksi kad god je to moguće, upotrebu oznaka, natpisa i elektronske kontrole pristupa za uspostavu jednosmjernog protoka ljudi unutar objekata i optimizaciju iskoristivosti područja s velikim prometom ljudi, uključujući hodnike, liftove, obrtna vrata i prolaze.

Upravljanje zauzetošću prostorija
Povećan je i interes za sistemima praćenja zauzetosti prostorija u visokotehnološkim proizvodnim pogonima. Funkcije praćenja zauzetosti prostorija u sistemima kontrole pristupa efikasan su način upravljanja i praćenja socijalnog distanciranja. Kako bi se osigurao odgovarajući razmak među ljudima, sistemi praćenja zauzetosti upraviteljima objekata mogu brzo pružiti uvid u broj osoba na terenu. “Mogu se koristiti i sistemi za brojanje ljudi, što se može izvesti putem videoanalitike ili kontrole pristupa ili kombinacijom obje tehnologije. U održavanju socijalne distance pomažu i određivanje nivoa zauzetosti koji se smatra sigurnim, kontrola pristupa i odobravanje pristupa tek nakon što određeni broj ljudi napusti prostor”, kaže Davies. Sljedeća stavka je organizacija radnih smjena na način da se smanji broj prisutnih ljudi u određenom trenutku. “Vjerovatno ćemo vidjeti kako se nivoi pristupa organizuju u skladu s tim, pri čemu će se ljudi grupisati u timove na osnovu njihovog radnog rasporeda i pametnog rasporeda vezanog za sisteme kontrole pristupa”, kaže Poole.

Praćenje kontakata
Kako bi ograničili širenje zaraznih bolesti poput COVID-a 19, veliki proizvođači sistema kontrole pristupa razvili su skripte za praćenje kontakata. Još jedan potencijalni pristup je korištenje fizičkih tagova koji aktiviraju alarm kad se približe jedan drugom, kaže Davies. “Mi u kompaniji TDSi smo preuzeli inicijativu i predstavili naše rješenje Track and Trace. Ono koristi podatke iz kontrole pristupa za praćenje kretanja i potencijalnih kontaktnih tačaka osobe koja ima simptome COVID-a 19 (ili kojoj je bolest dijagnosticirana). Uz pažljivu primjenu, ovi podaci mogu se iskoristiti kako bi se spriječilo širenje zaraze pomoću brzog prepoznavanja problema i blagovremenog informisanja potencijalno zaraženih”, objašnjava on.

Korištenje daljinskog upravljanja
Većina proizvođača već koristi mogućnosti daljinskog upravljanja i nadzora za upravljanje objektima. Međutim, u eri COVID-a proizvođači dobijaju sve više zahtjeva da demonstriraju mogućnosti postojećih tehnologija. “Detaljnije upoznavanje s daljinskim upravljanjem dobija na važnosti jer organizacija kliznog rasporeda rada postaje uobičajena. Više nego ikada ranije danas je važno znati ko i koliko je ljudi na licu mjesta u određenom prostoru”, kaže Poole. Daljinsko upravljanje je posebno pogodno za aktivnosti na velikim ili udaljenim lokacijama na kojima bi ljudskom operateru trebalo dosta vremena i truda da sam obavi te zadatke. Ovo upravljanje je korisno i u ekstremnim uslovima (npr. velika vrućina ili hladnoća) ili u blizini opasnih tvari zbog kojih bi ljudski tim bio izložen rizicima, smatra Davies. “Ovi su sistemi savršeno opremljeni da se nose s praćenjem socijalne distance koja je potrebna nakon izbijanja pandemije koronavirusa. To je zato što oni pomažu u smanjenju broja potencijalnih kontakata i zaraze”, kaže Davies. Osim toga, ovi se sistemi često mogu nadzirati s bilo koje lokacije sa sigurnom internetskom vezom, čime se štiti sigurnost samih operatera i menadžera, jer oni svoj posao sada mogu obavljati s bilo koje lokacije, uključujući i vlastite domove.

 

 

Kontrola pristupa kao ključni faktor za korisnike

Baš kao i videonadzor, kontrola pristupa se sve više prebacuje na IP, a to neizbježno vodi do problema povezanih s potencijalnim cyber napadima poput hakiranja IP čitača i kontrolera, njihovog korištenja za DoS napade i presretanja komunikacije između uređaja za kontrolu pristupa ukoliko nije enkriptirana na odgovarajući način
Izvor: asmag.com
E-mail: redakcija@asadria.com

Zabrinutost glede ove problematike potakla je korisnike na potražnju za visokosigurnim opcijama u njihovim rješenjima za kontrolu pristupa. Asmag.com je ovaj trend potvrdio kroz anketu u okviru koje je od korisnika zatražio da odaberu najbitnije brendove u sljedećim kategorijama: softveru za upravljanje kontrolom pristupa, mobilnim rješenjima i bežičnim bravama. Korisnici su u svim kategorijama naveli sigurnost kao najbitniji kriterij koji imaju pri odabiru proizvoda u oblasti kontrole pristupa. Stoga je na dobavljačima da ispune tu potražnju. U nastavku teksta se bavimo analiziranjem saznanja dobijenih anketom.

Prva kategorija: softver za upravljanje kontrolom pristupa
Softver je mozak sistema za kontrolu pristupa, jer on procesira i odgovara na pristupne zahtjeve. U ovoj kategoriji najznačajniji brendovi su Suprema (koju je odabralo 27,94 posto ispitanika), HID Global (13,53 posto), ZKTeco (10,88 posto), ASSA ABLOY (10,29 posto) i Genetec (10.29 posto). Ostali veliki brendovi – Johnson Controls, Gallagher, Vanderbilt, Openpath, AMAG, Identiv i Allegion – također su spomenuti. Softver za upravljanje kontrolom pristupa trebao bi karakterisati visok nivo sigurnosti, zatim imati razumljiv korisnički interfejs i mogućnost integracije sa drugim sistemima. Ovo su mogućnosti za koje su korisnici rekli da su utjecale na njihov odabir najznačajnijih brendova. Pri tome se sigurnost ističe kao glavna karakteristika koju uzimaju u obzir, a što je vidljivo u sljedećim komentarima:

“Vrhunska sigurnost”;
“Stabilna usklađenost s OSDP-om, GDPR-om i cyber sigurnosnim standardima kao dodatak podršci za unificiranu platformsku integraciju CCTV-a i detekcije provalnika”;
“Pouzdanost, veliki broj opcija, visok nivo sigurnosti”;
“Dobra sigurnost”;
“Visok nivo sigurnosti i kvaliteta”;
“Sigurnosne mogućnosti”.

Integracija s drugim sigurnosnim sistemima i lakoća korištenja također su bili u vrhu liste mogućnosti koje korisnici traže:

“Podrška za razne kamere”;
“Integracija s više sistema”;
“Trebao bi podržavati razne uređaje za akreditive i omogućiti izvrsnu tehnologiju za umrežavanje sa drugim sistemima”;
“Lako podešavanje i implementacija. Dostupnost u našoj zemlji”;
“Lako korištenje”.

Iz asmaga ističu da bi, kako se kontrola pristupa sve više prebacuje na internet, softver za upravljanje njome trebao uključivati više cyber sigurnosnih mogućnosti i integracijskih karakteristika kako bi se mogao umrežiti s drugim IP sistemima, naprimjer videonadzornom i protivprovalnom signalizacijom. Ove zahtjeve čitaoci su jasno iznijeli u anketi. Najpopularniji brendovi su dobro poznati po omogućavanju visokog nivoa sigurnosti i integracije, tako da nije iznenađenje to što su navedeni kao najbitniji.

Druga kategorija: mobilna rješenja za pristup
Čitaoci su u ovoj kategoriji birali najbolje brendove u oblasti rješenja za mobilnu kontrolu pristupa. Top pet mjesta pripalo je Supremi (32,93 posto), HID Globalu (21,29 posto), ZKTecu (7,23 posto), ASSA ABLOY-u (6,83 posto) i Genetecu (5,22 posto). Ostali brendovi spomenuti u anketi su još Identiv, Allegion i Gallagher.

Mobilna rješenja za kontrolu pristupa, koja podrazumijevaju pohranjivanje akreditiva za pristup na korisnikovom pametnom uređaju, koji se zatim može koristiti za otvaranje vrata, postaju sve popularnija zbog praktičnosti u odnosu na ostale akreditive, kao i činjenice da korisnici tokom pandemije radije koriste beskontaktna rješenja. Budući da ova tehnologija omogućava komunikaciju mobilnog uređaja i čitača, sigurnost je ponovo navedena kao najbitnija karakteristika, što se odražava u komentarima ispitanika:

“Računarska sigurnost”;
“Visok nivo sigurnosti”;
“Sigurnosna tehnologija i praktičnost”;
“Izvrstan nivo sigurnosti i stabilnosti”;
“Sigurno upravljanje akreditivima zasnovano na DID tehnologiji”.

Ispitanici su spomenuli i performanse rješenja, kao i lakoću korištenja te kompatibilnost s različitim modelima telefona i tehnologijama prijenosa podataka:

“Lako za koristiti, brzo”;
“Brzina autentifikacije”;
“Performanse”;
“Brzina, tačnost”;
“Praktično i lako za koristiti”;
“Pogodno i za početnike”;
“Praktičan mobilni pristup”;
“Lakoća korištenja”;
“Podrška za razne modele telefona”;
“NFC integracija”;
“Kompatibilnost s Bluetoothom i NFC-om”.

Iz asmaga na to kažu da su brendovi u oblasti kontrole pristupa kao što su HID Global, Identiv i ASSA ABLOY već odavno poznati po svojim rješenjima za kontrolu pristupa. Međutim, zanimljivo je vidjeti da su brendovi koji su jaki u sektoru biometrije, naprimjer Suprema i ZKTeco, također lansirali mobilna rješenja za kontrolu pristupa koja postaju popularnija među korisnicima. To na stranu, rješenja koja mogu efikasno ispuniti zahtjeve korisnika, među kojima je i potreba za što većim nivoom sigurnosti, imat će veću šansu da ih korisnici prihvate.

Treća kategorija: bežične brave
U trećoj kategoriji čitaoci su ocijenili najbolje brendove u oblasti bežičnih brava. ASSA ABLOY, koji je već dugo predvodnik u ovoj oblasti, osvojio je prvo mjesto sa 30,12 posto glasova, dok je HID Global na drugom mjestu (10,84 posto), Allegion na trećem (9,64 posto), ZKTeco na četvrtom (9,64 posto), a Suprema na petom mjestu (8,43 posto). Ostali brendovi koje vrijedi spomenuti uključuju RemoteLock, Kwikset, Latch, Igloohome i Kisi. Sigurnost je ovdje potrebna za bežičnu komunikaciju brava i drugih komponenti u okviru sistema za kontrolu pristupa, za čime postoji velika potražnja. Korisnici su imali sljedeće komentare:

“Sigurnost”;
“Pouzdanost, visok nivo sigurnosti”;
“Sigurnosna enkripcija”.

Budući da su bežične brave uređaji za kontrolu pristupa, korisnici od njih također traže pouzdanost, lakoću instalacije, integraciju i dobru cijenu, što se odražava u sljedećim komentarima:

“Pouzdanost”;
“Stabilna konekcija”;
“Etička ruta do tržišta uz cjenovnu strategiju koja će osigurati profit za svaki korak unutar kanala implementacije i marketinga”;
“Lakoća instaliranja i pouzdanost”;
“Plug and play mogućnost”;
“Pogodnost za početnike”;
“Dobra cijena, mogućnosti”;
“Podrška za integraciju s najbitnijim platformama”.

Korisnici također traže višefaktorsku autentifikaciju za, naprimjer, kartice, lozinke i biometriju.

Bežične brave omogućavaju bežičnu konekciju sa sistemom za kontrolu pristupa, tako da korisnici ne moraju pružati kablove i ugrađivati žice, ističu u asmagu. Brendovi kao što su ASSA ABLOY i Allegion jaki su u ovom sektoru te u ponudi imaju bežične brave za komercijalnu i stambenu upotrebu, tako da je njihova reputacija kao najboljih kompanija u ovoj oblasti manje-više očekivana. Sigurnost i pouzdanost su bitni faktori koje treba imati u vidu, budući da korisnici žele da njihove brave budu otporne na cyber napade te da pouzdano rade kako bi osigurale njihove organizacije.

Ostale preference
Čitaoci su također pitani da odaberu brendove koji nisu bili uključeni u prvobitnu listu. Većina ih je spomenula LenelS2, kompaniju jaku u oblasti softvera za upravljanje kontrolom pristupa, kao i čitača koji podržavaju različite akreditive, kao i Safetrust i Farpointe Data, od kojih su obje stručne u oblasti beskontaktnih rješenja i za mobilne akreditive. U anketi je učestvovalo 527 profesionalaca, uključujući sistem-integratore, distributere, konsultante i krajnje korisnike. Vertikalno gledajući, industrije u kojima ispitanici uglavnom rade su vlada, komercijalni objekti, proizvodnja, pametni gradovi, maloprodaja i prijevoz.

Novo normalno u lunaparkovima

Rijetko ko u doba pandemije koronavirusa razmišlja o tome kako se zabavni parkovi nose s novonastalom krizom. Jednostavno, oni ne spadaju u esencijalne potrebe, pa samim time i ne okupiraju pažnju ljudi u toku njihove svakodnevnice. Ipak, i lunaparkovi imaju zaposlenike i porodice koje treba prehraniti
Pišu: Vesna Matić Karić i Senad Matić Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Upravitelji zabavnih parkova širom svijeta sada moraju udovoljiti nekim novim zahtjevima kako bi uopće mogli nastaviti s radom, a to uključuje i period nakon pandemije. Kako bi period prilagođavanja novim uslovima protekao što bezbolnije, lunaparkovi bi se morali okrenuti sigurnosnim tehnologijama kako bi posjetiocima obezbijedili siguran boravak, ali i ojačali sam menadžment.

Novi početak
Najveći talas pandemije koronavirusa u mnogim zemljama je prošao, pa se zabavni parkovi spremaju za otvaranje tokom nadolazeće ljetne sezone. A neki su, poput šangajskog Disneyja ili američkih Six Flags Frontier City iz Oklahome, Coney Island zabavnog parka te Hersheypark, već otvoreni. Svi otvoreni parkovi, kao i oni koji se tek planiraju otvoriti, moraju udovoljiti zahtjevima zdravstvenih ustanova kako bi mogli nastaviti s radom. Američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti savjetuje lunaparkovima da vode računa da distanca među posjetiocima bude barem dva metra kako bi smanjili rizik od širenja zaraze. Dobar primjer poštivanja novonastalih mjera jesu Universal tematski parkovi na Floridi, koji ograničavaju broj posjetilaca i praktikuju socijalno distanciranje, kao i beskontaktno plaćanje gdje god je to moguće.

Termalna tehnologija kao osnova
Zahvaljujući novim zahtjevima koji stižu od država i zdravstvenih ustanova, postojeće sigurnosne tehnologije mogu itekako biti od koristi lunaparkovima i pomoći im da koliko-toliko neometano funkcionišu u ovom promjenjivom vremenu. Mišljenje stručnjaka je da bi zabavni parkovi ove tehnologije trebali implementirati u cjelokupnu infrastrukturu kako bi potpomogli rad svog menadžmenta i nastavili raditi bez nekih prevelikih trzavica. Naravno, neke su od ovih tehnologija već primijenili, poput masovnog brzog skeniranja ljudi koji ulaze, doduše s ciljem pronalaska skrivenog oružja, kao i skeniranja posjetilaca u potrazi za onima koji imaju povišenu temperaturu. U skladu s time, govoreći o rješenju koje su implementirali u švicarskom tematskom parku, Pavlo Shpak, direktor marketinga u Partizan Securityju, spomenuo je Partizan STD-2MP uređaj s pametnim funkcijama za prepoznavanje lica i očitavanje tjelesne temperature.

“Partizan STD-2MP je veoma dobro rješenje za mjesta na kojima se okuplja veliki broj ljudi, kao što su tematski parkovi. Tačnije, ovo rješenje je savršeno za Swiss Wheel park u Ženevi. Prije svega, radi vrlo brzo. Kada bi na ulazu bio obični termalni skener, koliko bi vremena trošio na provjeravanje temperature stotine posjetilaca? A šta u slučaju hiljade posjetilaca? Možete li zamisliti koliki bi pred ulazom bio red? Ali uz Partizan STD-2MP takvi problemi ne postoje. Osoba dolazi do ekrana i uređaj odmah pokazuje njenu tačnu tjelesnu temperaturu”, kaže Shpak.

Tačno ili netačno
To nas dovodi do činjenice da obični uređaji za očitavanje tjelesne temperature koji se koriste na ulazima u supermarkete, institucije i kompanije nisu posve tačni. Partizanovo rješenje taj problem prevazilazi tako što u obzir uzima više različitih faktora pri očitavanju temperature. “Naš sistem u obzir uzima brojne faktore: temperaturu zraka, odjeće, pa i drugih posjetilaca. Tokom toplog dana tjelesna temperatura zdrave osobe može se popeti iznad 37,5 stepeni, a kada je hladno, čak i osobe s visokom temperaturom mogu se ohladiti na prihvatljivih 36,6–36,9 stepeni. Ali, Partizan STD-2MP će ipak sve to ‘razumjeti’ i odrediti stvarnu temperaturu te identifikovati je li osoba zaista bolesna”, objašnjava Shpak. On još dodaje i to da Partizanov sistem može raditi s više pristupnih tačaka, tako da posjetioca koji ne prođe temperaturnu kontrolu na jednoj tački sistem neće pustiti na narednoj. “Svi podaci o posjetiocima se snimaju. Nije riječ samo o temperaturi nego i o biometrijskim indikatorima, kao i vremenu posjete. Partizan STD-2MP može zapamtiti 22.400 lica i 100.000 događaja. Administracija parka uvijek može proslijediti ove informacije vlastima kako bi pomogla u prevenciji COVID-a”, objašnjava on.

Iskustva iz Italije i Švedske
Jedan od tematskih parkova koji je već implementirao tehnologiju termalnog skeniranja jeste i Gardaland u Italiji. “Već smo primijenili različite nove tehnologije za otvaranje parka u junu 2020. te ćemo ih zadržati i ove godine kada budemo mogli otvoriti vrata. Na ulazu se nalaze termalne kamere koje bez direktnog kontakta detektuju tjelesnu temperaturu posjetilaca prije nego što uđu u park”, kaže direktor Gardalanda Danilo Santi.
Provjeru tjelesne temperature kao osnovu za ponovno otvaranje koristi i nagrađivani High Chaparral tematski park u Švedskoj, koji ima temu Divljeg zapada i postindustrijskog doba. “Još prošle godine smo koristili skeniranje svih zaposlenika radi otkrivanja potencijalne groznice prije svake smjene, a isto ćemo raditi i ove godine. Tokom 2020. niko od naših zaposlenika nije imao pozitivan test na COVID-19 na poslu, na čemu smo veoma zahvalni”, kaže direktor tog parka Mathias Bergendahl. Međutim, High Chaparral još nije uveo termalno rješenje za skeniranje posjetilaca u potrazi za pojedincima koji imaju groznicu. “Razmatrali smo da dodamo termalno skeniranje za sve posjetioce, ali su nam vlasti savjetovale da to ne uradimo”, ističe Bergendahl. Švedska je svakako drugačije od ostalih zemalja prolazila kroz pandemiju, pokušavajući ne nametati stroge kontrole, tako da se i ovaj slučaj uklapa u tu sliku. S obzirom na to da o novom soju koronavirusa postoji još dosta nepoznanica, uključujući i to kako će vakcine dugoročno utjecati na imunu sliku populacije, maske se na mnogim mjestima i dalje moraju nositi. Ono što je zanimljivo jeste to da one neće otežavati rad Partizanovog rješenja za kontrolu posjetilaca. “Prisustvo maske ne ometa funkcije prepoznavanja lica. One će ostati jednako efikasne. Još jedan bitan faktor je to da većina posjetilaca koji dođu u park da se zabave ne voli uređaje koje moraju dodirivati. Očitavanje temperature bez kontakta je neprimjetno i brzo, pa posjetioci neće imati osjećaj da su kontrolisani”, naglašava Shpak.

Brzo skeniranje i brojanje ljudi
Kada je u pitanju masovno brzo skeniranje, razlog zašto se odustaje od dugo korištenih detektora metala jeste taj što oni uzrokuju stvaranje dugog reda ljudi, a to nije u skladu sa zahtjevima za stvaranje socijalne distance. Zbog toga se prelazi na skeniranje koje koristi radiofrekvenciju za stvaranje 3D slika koje mogu biti analizirane pomoću vještačke inteligencije. Ovo omogućava posjetiocima da brzo prođu kroz ulaz u zabavni park, jer ne moraju skidati jakne i kapute pri ulasku ili otvarati tašne i ruksake, dok se istovremeno misli na sigurnost svih prisutnih.

“Radi zaštite posjetilaca prve strategije vezane za ponovno otvaranje uključivale su socijalno distanciranje, tako da je beskontaktno iskustvo sada postalo od ključne važnosti, sigurnosna provjera na ulazu mora se brzo usvojiti u novom svijetu. Uzimajući u obzir novonastalu situaciju, lunaparkovi odustaju od tradicionalne upotrebe detektora metala kao dijela njihovog procesa sigurnosne provjere”, rekao je na ovu temu Anil Chitkara, osnivač Evolv Technologyja. Ova kompanija posjeduje Evolv Express tehnologiju, koja koristi radiofrekvenciju i kamere za vizualizaciju prijetnji, a navodno može skenirati i do 3.600 ljudi u jednom satu, što je deset puta brže u odnosu na tradicionalno korištene tehnologije. Naime, zahvaljujući kombinaciji senzora velike brzine i AI softvera, ova tehnologija je u stanju da odmah identifikuje prijetnju ili oružje bez ikakve potrebe da zahtijeva od posjetilaca da zastanu, isprazne džepove i uklone torbu koju nose. Čim Express detektuje prijetnju, pokreće se alarm u stvarnom vremenu koji sigurnosnom timu pokazuje tačno gdje se nalazi potencijalno opasni predmet i da li je u torbi ili se nalazi na samoj osobi.

SafeSpace rješenje
Tehnologije za brojanje ljudi su već neko vrijeme u upotrebi i uveliko se koriste u poslovnom svijetu kako bi se znao broj posjetilaca na određenim mjestima. Konkretno, u lunaparkovima ova tehnologija se koristi kako bi se utvrdili sati kada je posjeta parku na najvišem nivou, kao i da se izračuna vrijeme koje posjetioci provedu čekajući na neku vožnju ili sadržaj. Međutim, sada je ovaj tip tehnologije još potrebniji. “Svaki lunapark je drugačiji, ali većina ih radi po principu računanja procenta maksimalnog kapaciteta kako bi osigurali da gosti mogu održavati određenu socijalnu distancu. Zbog toga senzori koji se koriste za brojanje ljudi na ulazu u parkove kombinuju podatke s više ulaza kako bi izračunali zauzetost u realnom vremenu. Ovo radnicima omogućava da prime više ljudi u park ako su podaci zadovoljavajući ili da jednostavno pričekaju dok drugi gosti odu”, rekla je Jessica Lipply, koordinatorica marketinga u Sensourceu. Ona je dodatno pojasnila na koji tačno način funkcioniše njihovo rješenje – 3D videosenzori za brojanje ljudi montiraju se iznad ljudi, koristeći mrežnu konekciju za slanje podataka na njihovu Vea Analytics cloud paltformu. Tehnologija ima i novi dodatak, SafeSpace rješenje za praćenje broja ljudi, koje operaterima zabavnih parkova omogućava uvid u zauzetost prostora u stvarnom vremenu i to na tabletu ili TV-u na ulazu uz integraciju sa svojim web-sajtom kako bi gosti mogli odlučiti koje je pravo vrijeme za dolazak.

Kraći redovi pomoću RFID tehnologije
RFID tehnologija je jedna od onih dokazanih koje se koriste već decenijama, pa se tako i lunaparkovima savjetuje da je u eri pandemije ugrade u svoje sisteme. Preciznije rečeno, RFID tehnologija se može iskoristiti za virtuelno stajanje u redu, socijalno distanciranje i beskontaktno plaćanje. Zapravo, virtuelno stajanje u redu je već u upotrebi u nekim lunaparkovima, poput Disney parkova, što znatno pojednostavljuje čekanje na red. U ovim slučajevima posjetilac dodirne svoju RFID narukvicu ispred kioska kako bi se registrovao u virtuelni red i ako u sistemu već postoje informacije o posjetiocu, njemu će biti poslata notifikacija kada na njega dođe red za vožnju.

I socijalno distanciranje se može uspješnije organizovati zahvaljujući ovoj tehnologiji. Kompanija Connect&Go ima tehnologiju koja šalje upozorenje ukoliko se dvije osobe koje nose RFID narukvicu nađu na određenoj, nedozvoljenoj udaljenosti. I na kraju, RFID tehnologija pomaže da beskontaktno plaćanje protekne što jednostavnije – i to na način da posjetilac jednostavno postavi narukvicu na čitač za plaćanje, što mu omogućava da plati šta god poželi na licu mjesta u lunaparku. Osim toga, moguće je koristiti i mobilne aplikacije kako bi se smanjila ili potpuno eliminisala potreba za fizičkim čekanjem u redu.

“Kako bismo garantovali kontrolu dnevnog broja ulazaka, razvili smo novi sistem za rezervacije na našem web-sajtu, koji potiče kupovinu online karti. Počeli smo koristiti QODA aplikaciju za upravljanje redovima, kako za naše atrakcije tako i za restorane”, kaže Santi. QODA aplikacija korisnicima omogućava prijavu u virtuelne redove i čekanje čak i od kuće. Kada je u pitanju Gardaland zabavni park, posjetioci mogu povezati svoje jednokratne ili sezonske karte skeniranjem odgovarajućeg QR koda pomoću kamere, tako da se svaka karta poveže s telefonom korisnika. Nakon toga će posjetioci moći pratiti koliko je vrijeme čekanja na pojedinim atrakcijama te će se moći uključiti u virtuelni red za atrakciju, s tim da nije moguće čekati na više atrakcija istovremeno. U High Chaparralu su se, pak, koncentrisali na rješenja za smanjivanje gužvi prilikom kupovine hrane i druge robe. “Ove godine dodajemo dva digitalna rješenja. Jedno je online servis za naručivanje hrane, koji omogućava posjetiocima da naruče hranu s bilo koje lokacije u parku bez čekanja u redovima. Drugo je proširena web-prodavnica na kojoj posjetioci mogu unaprijed naručiti robu kako bi je mogli preuzeti po dolasku. Oba rješenja su implementirana kako bi se minimizirao rizik od dugih redova u restoranima i kafićima, kao i u prodavnicama”, kaže Bergendahl.

Budućnost poslovanja tematskih parkova i integratora
Pitali smo naše sagovornike na koji način posmatraju COVID-19 iz poslovne perspektive, kao i na koji način spomenute tehnologije mogu pomoći u oporavku poslovanja zabavnih parkova. Svi se manje-više slažu da je pandemija donijela priliku da se implementiraju tehnologije koje omogućavaju unapređivanje poslovanja i nakon nje. “Moramo uskladiti poslovne ciljeve s pandemijskim zahtjevima. Također se moramo uskladiti s mjerama za kontrolu pandemije ukoliko želimo dobro poslovati. Ove tehnologije će nam i sljedeće sezone biti od velike pomoći da pružimo sigurno mjesto za naše posjetioce”, kaže Santi. “COVID-19 je problem za čitavo čovječanstvo, ali se može prevazići. Kada je u pitanju poslovanje, to je postalo test snage. Prošli smo ga, rasli smo, kreirali nova rješenja te ih uspješno implementirali. Sada moramo pomoći čovječanstvu ne samo pomoću sigurnosnih rješenja u oblasti videonadzora i kontrole pristupa nego i u borbi protiv koronavirusa. Promjene vode ka novim rješenjima. Svijet se mijenja. To nije loše, nije strašno. To je normalno”, objašnjava Shpak, naglašavajući da je njihovo STD-2MP rješenje instalirano na razne komercijalne i industrijske objekte u Rumuniji, Indoneziji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Britaniji, Srbiji, Litvaniji, Švicarskoj i drugim zemljama.

Zaštita i nakon pandemije
Kako bi ilustrirao na koji način se tehnologije implementirane za borbu protiv koronavirusa mogu koristiti i nakon pandemije, Shpak ističe da je njihovo rješenje višefunkcionalno te da se zahvaljujući mogućnosti prepoznavanja lica može koristiti i za praćenje radnog vremena zaposlenika. “Na uređaj se mogu instalirati razni moduli, naprimjer skeneri otisaka prstiju. Stoga smo sigurni da će tehnologije implementirane u Partizan STD-2MP uređaju pomoći parkovima da se pretvore u sigurna rekreativna mjesta. Osim toga, ovakvi uređaji su već dokazali da su nezamjenjivi na graničnim prijelazima, aerodromima, željezničkim stanicama, u tržnim centrima i prodavnicama, stadionima, kinima, muzejima, bibliotekama, zabavnim centrima, vladinim objektima, fabrikama, zdravstvenim institucijama… Drugim riječima, svugdje”, dodaje Shpak.

U High Chaparralu se također slažu da će implementirana rješenja biti korisna i u budućnosti. “Dok upotreba rješenja vezanih za naručivanje hrane očigledno proistječe iz potrebe nastale usljed COVID-a, mi ćemo pobliže pratiti da li takva rješenja zaista doprinose većoj prodaji kao što su oni koji ih nude i naveli. Najbitnije od svega jeste to da su sva naša rješenja, izuzev onog za prodavnice, koje možda i bude izbačeno iz upotrebe u normalnim okolnostima – namijenjena dugoročnoj upotrebi, a ne samo još jednoj godini pogođenoj COVID-om”, kaže Bergendahl.

Šta činiti kada tehnologija nije odgovor?
Međutim, za pojedine tematske parkove primjena određenih tehnologija predstavljala bi narušavanje teme parka. U takvim slučajevima vlasnici moraju implementirati kreativnija rješenja za kontrolu gužvi i generalno koristiti manje primjetna tehnološka rješenja. High Chaparral je jedan od takvih parkova. “Većina naših rješenja nije nužno digitalne ili tehnološke prirode zbog činjenice da, kao park s temom Divljeg zapada iz 1800-ih, ne želimo previše odmaći od nedigitalnog iskustva. Umjesto toga smo proširili prostor našeg parka, pomoću potpuno novog područja. Uložili smo i u nova piknik područja oko parka kako bismo dodatno raširili posjetioce te dodajemo drugi ulaz kako bismo smanjili broj posjetilaca na svakome od njih. I konačno, zatvorili smo manju prodavnicu koja inače služi kao primarna prodavnica za robu u normalnim uslovima. Na njenom mjestu je novo rješenje unutar našeg skladišta s više od 1.000 kvadratnih metara površine, koje ima jedna vrata za ulaz i druga za izlaz. Izvana se nalazi trg od 2.000 kvadratnih metara na kojem posjetioci mogu čekati svoj red na ulazak u prodavnicu”, objašnjava Bergendahl.

Swiss Vapeur park u Švicarskoj, čija su tema stare parne lokomotive i vozovi koji u pitoresknom okruženju putuju između malih naselja, također ima malo drugačiji pristup. Kako tvrdi njegova direktorica marketinga Patricia Richards, Swiss Vapeur koristi beskontaktno plaćanje, ali ne i tehnologije za kontrolu posjetilaca. “Gosti moraju rezervisati mjesto na internetu prije nego što dođu, a ako to ne urade, na recepciji imamo papir koji moraju popuniti radi praćenja COVID-slučajeva. Zahvaljujući online rezervacijama, znamo koliko nam osoblja treba”, završava ona.

Bez obzira na to, jasno je da velika većina zabavnih parkova neće moći ignorisati postpandemijske tehnološke zahtjeve za upravljanje gužvama i smanjenje rizika od širenja bolesti ukoliko žele nastaviti relativno normalno poslovati. Da li će se, kada i kako to promijeniti nakon što se završi masovna vakcinacija populacije, ostaje da se vidi.

Zaštita privatnosti u kontekstu primjene novih tehnologija
Pojedini zabavni parkovi u SAD-u su već otvoreni i, mada funkcionišu s dosta manjim kapacitetima, ipak uvode i testiraju nove tehnologije koje će im omogućiti što jednostavniji rad u vrijeme pandemije. Tako, recimo, Walt Disney World testira upotrebu tehnologije za prepoznavanje lica na ulazu u zabavni park, dok drugi koriste skenere zasnovane na vještačkoj inteligenciji koje proizvodi Evolv Technology. Ova tehnologija se inače koristi još od 2017. godine, ali tek sada se našla u upotrebi i u zabavnim parkovima. I kako raste usvajanje novih tehnologija tako raste i zabrinutost posjetilaca kada je riječ i njihovoj privatnosti te sigurnosti njihovih podataka. Međutim, iz Disneyja tvrde da razloga za zabrinutost nema: “Primijenili smo tehničke, administrativne i fizičke sigurnosne mjere koje su dizajnirane tako da štite podatke posjetilaca od neautorizovanog pristupa, otkrivanja, upotrebe i modifikacija.” Disney je obećao da će sve slike posjetilaca izbrisati nakon probnog perioda te da podatke neće dijeliti s vanjskim saradnicima. Zbog svega navedenog pitali smo i kako u High Chaparralu planiraju otkloniti i umanjiti bojazni vezane za privatnost koje bi posjetioci mogli imati. Bergendahl je i na ovo pitanje odgovorio sasvim iskreno: “Kako mnogi posjetioci već koriste rješenja za mobilna plaćanja poput Swisha, nismo baš previše zabrinuti da postoji neki veliki rizik od toga da oni budu zabrinuti. Ipak, priznajemo da ovo pitanje ima smisla, tako da ćemo se pobrinuti da naši posjetioci znaju da ovo koristimo samo za naručivanje hrane i ništa više.”

Spremnost proizvođača na postpandemijsku potražnju
Kako smo htjeli znati u kojoj mjeri je Partizan spreman odgovoriti na potražnju za specifičnim CCTV tehnologijama u post-COVID eri, iz kompanije su nam odgovorili da su već započeli s pripremama da udovolje potražnji. “Partizan STD-2MP je samo početno rješenje. Razrađujući sve, analizirali smo razne sisteme za provjeru temperature koji su se već pojavili ili će se tek pojaviti na tržištu. U ovoj fazi zaključili smo da su uobičajeni sistemi za videonadzor koji dolaze s funkcijom mjerenja temperature preskupi, kompleksni i nepouzdani. Vrijeme, odjeća, temperatura obližnjih objekata – sve su to faktori koji su veoma bitni prilikom dobijanja rezultata mjerenja temperature”, kažu iz ove kompanije. Međutim, to ih nije obeshrabrilo. U STD-2MP ugradili su 2-megapikselnu HD CCTV kameru, što je omogućilo primjenu funkcije za prepoznavanje lica, a kamera se može povezati s uređajima sistema za kontrolu pristupa. “Partizan STD-2MP nije namijenjen trajnom videonadzoru kao što je slučaj sa sličnim, skupljim rješenjima. Njegova glavna funkcija je da skenira posjetioce i zaposlenike, što ga čini znatno jeftinijim od CCTV kamera koje nude videonadzor uz mjerenje temperature”, naglasio je Shpak. On je objasnio da Partizan bira zlatnu sredinu u svojim nadzornim rješenjima. STD-2MP jeste pametan uređaj, ali nudi optimalan balans između cijene i kvaliteta. Osim toga, može se koristiti uz Partizanovu mobilnu aplikaciju, što znači da je moguće kontrolisati rad uređaja preko pametnog telefona.

IT sigurnost: Kako otkriti napadače i odbraniti se od njih

Obrađujući temu cyber špijunaže na osnovu detaljnog Verizonovog izvještaja u periodu od 2014. do 2021. godine, ranije smo pisali o identifikaciji kritične digitalne imovine i upravljanju rizikom. Sada ćemo govoriti o vrstama napadača i načinima odbrane od njih
Pišu: Vesna Matić Karić i Senad Matić Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Ko su, zapravo, napadači u sferi cyber špijunaže, odnosno subjekti koji doprinose nastanku cyber sigurnosnog incidenta i koji su odgovorni za krađu podataka? Općenito postoji podjela na interne i eksterne napadače. Eksterni napadači i njihovi partneri dolaze, kao što im i naziv govori, van same organizacije, a interni iz kompanije i oni uživaju određeni stepen povjerenja i privilegija koje dolaze s tom ulogom. Partnerski napadači, odnosno saradnici, uključuju bilo koju treću stranu koja dijeli poslovnu vezu s organizacijom i oni također, za razliku od eksternih napadača, uživaju određene privilegije i povjerenje kompanije.

Kompanije uglavnom nesvjesne špijunaže
Zanimljiva je činjenica da kompanije i organizacije koje su bile žrtve cyber špijunaže uglavnom nisu bile ni svjesne napada. Najčešće su vanjski izvori ti koji otkriju informaciju o tome, a taj trend je važio u periodu koji pokriva spomenuti Verizonov izvještaj o cyber špijunaži. Ono što je zanimljivo u vezi s ovim tipom napada jeste da cyber špijunaža omogućava napadačima da prikupe veliki broj informacija, a istovremeno ostanu neprimjećeni duže vrijeme, pa se nameće pitanje na koji način organizacije širom svijeta mogu skratiti vrijeme otkrivanja špijuna, odnosno kako da u što kraćem vremenu otkriju da je došlo do napada kako bi što manja količina informacija procurila do hakera? I kako da se izbjegne oslanjanje na vanjske izvore kada je riječ o detekciji napada te da li postoji način da se napad otkrije u isto vrijeme, ako ne i prije nego što počne? Sve su to pitanja kojima se sigurnosni stručnjaci na polju cyber špijunaže bave godinama.

Savjeti za što bolju detekciju napada
Postavljanje ovih pitanja dovelo je do nekih inovacija na polju detekcijskih tehnologija, mada je sam problem detekcije i dalje prisutan. Odgovor na pitanje zašto je u doba modernih tehnologija ovakav problem i dalje prisutan leži u tome što nove tehnike detekcije napada ipak zahtijevaju od kompanije da sama postavi neke osnove sigurnosti, kao što su utvrđivanje glavne linije mrežne aktivnosti kompanije, definisanje dopustivog nivoa cyber sigurnosnih incidenata te preciziranje tačke kada će i u kojim slučajevima u sistemu doći do upozorenja na napad – što, budimo iskreni, ni dan-danas mnoge kompanije nemaju u vidu. Prije nego što uloži u novu tehnologiju, organizacija mora utvrditi i potvrditi da su same osnove njene cyber sigurnosti solidne i na svom mjestu, a to se može postići usvajanjem strategije Capability Maturity Model (CMM), koja je prvobitno nastala kako bi unaprijedila softverske razvojne procese. Ovaj tip strategije se oslanja na mjerenje, kontrolisanje i redovnu nadogradnju dokumentacije i procesa s ciljem eliminisanja nepoznanica. Tokom istraga vezanih za hakerske napade ključni podaci su, nažalost, uglavnom nedostupni. Na kraju se svodi na isto: nedostatak informacija ne samo da ometa samu istragu nego stvara odlične prilike hakerima da na veoma lagan način pronađu i pristupe osjetljivim informacijama.

Izbjegavanje napada
Jedan od načina da se ovaj problem riješi jeste da se radi na ojačavanju detekcijskih mogućnosti uz istovremeno korištenje najnovijih tehnika za izbjegavanje napada. Ono što sigurnosni stručnjaci savjetuju organizacijama u ovakvim slučajevima jeste da pod hitno porade na metodama odbrane od cyber špijunaže, poput antišpijunskih tehnika namijenjenih obmani potencijalnih špijuna na internetu. Iako situacija još nije savršena kada je riječ o detektovanju cyber špijuna u poslovnom svijetu, ipak se može reći da je posljednjih nekoliko godina primijećen određeni napredak u samoj detekciji i prevenciji mogućih napada. Međutim, bitno je zapamtiti i to da čak ni najnovije tehnologije neće biti od velike pomoći ako prije toga nemate ustaljene sigurnosne prakse kao i dovoljno stručno osoblje koje će njima moći upravljati. To znači da prije ulaganja u tehnologiju treba prvo uložiti u ljude i njihov trening.

Usvajanje strategije
Dakle, jedan od prvih savjeta koje sigurnosni stručnjaci daju kada je o ovoj problematici riječ jeste da se pomoću usvajanja CMM strategije utvrdi koliko su cyber sigurnosne osnove organizacije čvrste. Osim toga, potrebno je osigurati dostupnost ključnih podataka tako što će se smanjiti broj incidenata zbog kojih dolazi do gubitka logova i slabe dostupnosti podataka. Još se savjetuje i prelazak na kompleksnije sisteme i metode zaštite zasnovane na automatizaciji, vještačkoj inteligenciji i mašinskom učenju. No, sve to ne prije nego što se zaposle iskusni stručnjaci koji će takvom tehnologijom znati upravljati.

Metode otkrivanja
Kada su u pitanju metode otkrivanja cyber špijunskih napada, najdjelotvornije je detektovanje i analiziranje sumnjivog mrežnog saobraćaja, koje se koristilo za uspješnu detekciju napada u 48 posto slučajeva. Istovremeno, vrlo zanimljiv podatak je da se na drugom mjestu najefikasnijih metoda detekcije cyber špijunaže nalaze antivirusni alati, koji su bili u stanju otkriti napade u 23 posto slučajeva. Naravno, riječ je o naprednijim antivirusnim platformama koje su nešto osjetljivije na potencijalni malware od alata namijenjenih običnim korisnicima, ali ipak – riječ je o impresivnom statističkom rezultatu.

Napadači i njihovi motivi
Identifikovanje napadača je proces u kojem postoje mnogi izazovi s obzirom na to da napadači ulažu izuzetno veliki napor u to da maskiraju svoje aktivnosti i ostanu anonimni, najčešće korištenjem metoda zavaravanja kao što je korištenje lažnih IP i email adresa. Kada su u pitanju cyber špijunski napadi, velika većina (85 posto) napadača radi za razne države. Na drugom mjestu s učešćem od 4 posto u cyber špijunaži nalaze se napadači povezani s organizovanim kriminalom, dok su bivši zaposlenici odgovorni za cyber špijunažu u samo 2 posto slučajeva. To je pomalo čudno s obzirom na to koliko često čitamo o zaštiti od korporativne špijunaže u kojoj učestvuju bivši zaposlenici. No, to nas dovodi do jednog od najvećih problema u rješavanju cyber špijunskih incidenata, a to je komplikovana identifikacija napadača, koja često može biti pogrešna. Naime, digitalna forenzička istraga treba se prvenstveno fokusirati na to da odgovori na šest pitanja: ko, šta, gdje, kada, kako i zašto? Problem je u tome što na mnoga od ovih pitanja nekada nije moguće odgovoriti zato što su akteri u oblasti cyber špijunaže veoma dobri i iskusni u skrivanju svojih tragova i identiteta. Stoga cyber sigurnosni izvještaji formirani na osnovu određenih tehničkih podataka kao što su IP adrese mogu biti netačni te navesti sigurnosne stručnjake na pogrešan trag.

Lažni tragovi
Tome doprinose i sve napredniji malveri koje napadači koriste, a koji mogu imitirati aktivnosti te lažirati tehničke podatke koji nemaju nikakve veze s napadačima. Sigurnosni stručnjaci ne bi se trebali oslanjati na takve izvještaje, naročito u današnje vrijeme, kada postoje znatne napetosti između različitih političkih blokova i država. Da bude zanimljivije, Verizonovi stručnjaci u svom izvještaju spominju i takozvane false flag cyber špijunske napade, u kojima napadači žele stvoriti utisak da je određena država ili organizacija odgovorna za napad. Zakoni i propisi u pojedinim zemljama također mogu doprinijeti pogrešnoj identifikaciji napadača. Naime, neadekvatna pravila kada je u pitanju korporativna cyber sigurnost, kao i zaštita informatičkih sistema u javnim institucijama i organizacijama mogu doprinijeti lakšem maskiranju aktivnosti napadača. Isto važi i kada su u pitanju propisi o korištenju kriptovaluta. Tu je i Tor mreža za anonimno pregledanje interneta i pristupanje sadržajima na tamnom webu, koja također – pored brojnih pozitivnih stvari – omogućava dodatni nivo skrivanja identiteta napadača. I konačno, kada cyber špijuni i budu ispravno identifikovani, postoje poteškoće u njihovom procesuiranju, budući da ih u većini slučajeva štite određene države.

Što se tiče motiva, generalno su cyber napadi potaknuti finansijskim razlozima i, u skladu s time, njihovi počinioci su uglavnom povezani s organizovanim kriminalom. Na cyber špijunažu kao motiv otpada 10 do 26 posto napada, što je poprilično visok procent koji zasigurno ukazuje na to da je došlo vrijeme da se organizacije ozbiljno pozabave ovom problematikom.

Odbrana od cyber špijunaže
Napredni hakeri u oblasti cyber špijunaže ponekad koriste metode napada koje uopće ne uključuju fajlove, što u kombinaciji s nepoznatim propustima u mreži čini takve kampanje veoma opasnim i teškim za odbranu. Protiv ovakvih napada se nije moguće boriti tradicionalnim metodama, pa stoga mjere za detekciju napada moraju biti zasnovane na kombinaciji analize ponašanja i verifikovanja softvera i identita, uz minimiziranje broja lažnih detekcija. Da bi i to bilo dovoljno, organizacije moraju imati proaktivan pristup identifikovanju prijetnji – tačnije, moraju aktivno tragati za njima i pretpostaviti da su se cyber špijuni već uspjeli infiltrirati u njihove sisteme. Neke od metoda odbrane od cyber špijunaže uključuju segmentaciju mreža, a kako bi se odvojila virtuelna lokalna mreža od internetske infrastrukture, serverskih farmi, internih i administratorskih mreža. Na taj način se potencijalnim napadačima otežava ili onemogućava istraživanje mreže. Dalje, korištenje PowerShella bi trebalo biti ograničeno samo na provjerene pojedince koji ga moraju koristiti. Višefaktorska autentifikacija bi se trebala koristiti za kompletan administratorski pristup, a sisteme bi trebalo podesiti tako da šalju upozorenja sigurnosnim timovima svaki put kada se neko logira na servisne profile za hitni pristup.

Bitna je istraga
Istraživanje cyber špijunskih kampanja razlikuje se od istraživanja standardnih cyber sigurnosnih incidenata. Naime, stručnjaci u početku možda neće biti ni svjesni da je motiv detektovanog cyber napada krađa intelektualnog vlasništva, već tek kada istraga uznapreduje. Prije same istrage stručnjaci najprije prikupljaju podatke o mrežnoj topologiji te razgovaraju s mrežnim i sistem-administratorima kako bi identifikovali moguće kanale napada. Zatim prikupljaju logove s različitih izvora kako bi analizirali aktivnosti zaposlenika i aplikacija, a što bi svakako trebalo raditi s vremena na vrijeme, bez obzira na to da li postoji sumnja da je organizacija pod napadom. Jedan od ključnih ciljeva svake istrage je identifikovanje početne ulazne tačke napadača u infrastrukturu, bilo da je to aplikacija koja je povezana s internetom, hakiranje podataka za logiranje na određeni profil ili phishing e-mail. Od spomenutih najčešća početna tačka za cyber špijunske kampanje bili su phishing e-mailovi, koji su daleko uvjerljivije osmišljeni od onih koje viđamo u običnim hakerskim napadima. Identifikovanjem ciljeva, mogućnosti i metoda napadača sigurnosni timovi mogu razviti modele napada kako bi se što bolje pripremili za odbranu od njih. Veliki problem za sigurnosne stručnjake predstavlja činjenica da se u cyber špijunskim kampanjama često koriste validni akreditivi i postojeći legitimni alati koji se koriste u ciljanoj kompaniji, poput onih za mapiranje mreža i udaljeni pristup. Zbog toga je potrebno koristiti napredne platforme za analizu i detekciju bilo kakvih nepravilnosti unutar sistema i infrastrukture organizacija.

Verizonov izvještaj o cyber špijunaži je dokument koji baca novo svjetlo na do sada tajnoviti sektor u oblasti cyber sigurnosti. Sve institucije i organizacije koje odrede da imaju vrijednu digitalnu imovinu trebale bi ga detaljno proučiti, makar zbog toga da se malo zabrinu i postanu opreznije.

Zamke za detektovanje metoda napadača
Sigurnosni timovi bi za identifikaciju napadača i njihovih metoda trebali koristiti honeypotove, odnosno zamke u vidu sistema ili više umreženih sistema koji služe samo tome da čekaju neovlaštene pokušaje upada. Funkcija ovih zamki je da privuku špijune i dokumentuju njihove načine djelovanja te su zbog toga poprilično efikasan alat u odbrani od cyber špijunskih kampanja, jer mogu dokumentovati korištenje prethodno nepoznatog malwarea, kao i pomoći u detekciji propusta u konfiguraciji sistema. U ovakvim zamkama koriste se lažni podaci smješteni u kontekst uvjerljivog okruženja kompanije, ali preduslov za njihovo korištenje je to da organizacije već imaju implementirane napredne sigurnosne kontrole.

Savjeti za odgovor na napad
Nakon što se za napad saznalo, najbitniji korak je saznati kako je, zapravo, otkriven. Nakon toga treba utvrditi na koji je način napadač stekao pristup organizacijskoj mrežnoj infrastrukturi te potražiti zajedničke vektore, kao što su ciljani phishing e-mailovi koji imaju za cilj da namame primaoca na pokretanje malicioznog softvera. I posljednji, ali ništa manje ključni korak, jeste da se potraže rješenja koja će kompaniji biti pri ruci kada dođe do sličnog napada kako bi što prije mogla stati na noge i oporaviti se od napada.

Security Summit Virtual Event: Virtuelno kao novo normalno

Nemogućnost fizičkog okupljanja širom je odškrinula vrata virtuelnom povezivanju. U potrazi za partnerima i klijentima Security Summitu se pridružilo više od tri hiljade profesionalaca iz gotovo stotinu zemalja
Piše: Damir Muharemović
E-mail: redakcija@asadria.com

Više od godinu je prošlo, a pandemija ne jenjava. Trenutno smo na kraju trećeg vala, u okviru kojeg su u najmanje trideset evropskih zemalja bile uvedene ili su još na snazi jake restriktivne mjere. Vakcinacija se provodi očekivano sporije, jer farmaceutske kompanije nisu u stanju proizvoditi dovoljno brzo da zadovolje potrebe cijelog svijeta, ali i zdravstveni sistemi mnogih zemalja imaju prepreka da je provedu brzo i nesmetano. Raduje, ipak, činjenica da je već četvrtina stanovništva Evropske unije primila drugu dozu te da je na dobrom putu da stekne kolektivni imunitet. U međuvremenu, dok se to ne dogodi, novo normalno u poslovnom svijetu ostat će – virtuelno.

Nastavljen kontinuitet
Naše godišnje istraživanje objavljeno u martovskom izdanju a&s Adrije detektiralo je jednu interesantnu i važnu činjenicu: iako pogođena, regionalna, ali i globalna industrija sigurnosti nije stala s radom niti osjetila veliki pad poslovanja. Ondje gdje je i zabilježen određen je krahom drugih grana poput ugostiteljstva i turizma, što se manifestiralo otkazivanjem uvođenja novih sigurnosnih sistema ili smanjenjem obima usluga fizičke zaštite. Čak i ako uzmemo u obzir da su instalateri i integratori dio prihoda ostvarivali na temelju ranije dogovorenih projekata, tržišni igrači su gotovo jednoglasno ustvrdili da su nastavili uspješno poslovati jer su potrebe za sigurnošću u vremenu neizvjesnosti iste ili čak i veće, kao što je u online svijetu, gdje je zabilježen rast cyber napada. Stoga smo na prvom predavanju o Genetecovom istraživanju provedenom na hiljadu i po sigurnosnih profesionalaca mogli, između ostalog, saznati da je 67 posto kompanija odlučilo investirati u cyber sigurnost, što je veliki napredak u tom segmentu, ali da je ipak najveći broj ljudi, 60 posto, rekao da su najveći sigurnosni izazovi fizičke prijetnje (vandalizam, provala itd.) te zastarjela infrastruktura (48 posto). Pokazatelj je to da će sigurnosni sistemi i usluge biti traženi još mnogo godina te da globalni izazov poput tekućeg zdravstvenog neće usporiti razvoj ove industrije.

Dvoplatformski pristup
Jedan je segment ove industrije ipak doživio veliku promjenu – održavanje sajmova i konferencija. Usljed restrikcija u mnogim zemljama, zbog kojih je otežan dolazak gostiju iz drugih država, ali i lokalnog stanovništva zbog zabrane okupljanja većeg broja ljudi u zatvorenom prostoru, većina se sajmova i konferencija odlučila preseliti u online prostor. Naš Security Summit bio je jedan od prvih koji su lani uspjeli kombinirati dvoplatformski pristup kako bi ponudio vjernu simulaciju fizičkog sajma i omogućio što jednostavniji način povezivanja ljudi i održavanja sastanaka, što je, u konačnici, i cilj ovakvih evenata. Jedna je platforma, dakle, vizuelno obogatila naš virtuelni prostor prikazujući lobi, konferencijske dvorane i izložbeni prostor, u kojem su se nalazili štandovi kompanija sa svim informacijama u vidu brošura, stručnih članaka, videosnimaka, vizit-kartica i ostalih materijala te predstavnicima koje se moglo kontaktirati u svakom trenutku i dogovoriti sastanak. Također, i predstavnici kompanija mogu dobiti uvid u broj i karakter svih posjetilaca online sajma. Svi koji se registruju moraju unijeti svoje podatke, čime se dobija struktura posjetilaca po vrsti i oblasti poslovanja. Druga platforma, b2match, na iznimno jednostavan i pristupačan način gostima je omogućila da imaju listu i mogu kontaktirati bilo kojeg registrovanog posjetioca i preko bilo koje komunikacijske platforme održati sastanak s njim ukoliko bude potvrđen s druge strane. Rezultat je tada bio 2.084 posjetioca iz 69 zemalja.

Međunarodni karakter
Gradeći na tome, Security Summit i ove je godine, u svom drugom virtuelnom izdanju, pomaknuo ljestvicu. Blizu 1.200 je osoba koje su se prvi put registrovale, čineći ukupan broj od 3.282 registrovanih na b2match platformu. Raduje činjenica da je Security Summit postao pravi međunarodni događaj s obzirom na činjenicu da smo imali goste iz čak 96 zemalja. U odnosu na izdanje iz 2019. godine u Sjevernoj Makedoniji, broj zemalja iz kojih su “došli” gosti se doslovno utrostručio (sa 32 na 96). Moglo bi se ustvrditi da je Summit nadrastao okvire Jadranske regije te postao jedan od najznačajnijih evenata u Centralnoj, Jugoistočnoj i Istočnoj Evropi, uz značajan broj izlagača i posjetilaca van tih regija. Oko polovine je iz Jugoistočne Evrope (Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Sjeverne Makedonije, Bugarske, Rumunije, Grčke, Crne Gore, Kosova, Albanije), zatim Centralne i Istočne Evrope te Zapadne i Jugozapadne Evrope. Zabilježeno je i prisustvo zainteresovanih iz Južne Amerike: Argentine, Urugvaja, Paragvaja, Bolivije, Venecuele, Paname, a prvi put smo imali i sponzora iz Argentine. Riječ je o kompaniji SoftGuard, koja je razvila inovativnu aplikaciju za prijavljivanje kriminalnih aktivnosti u realnom vremenu, o kojoj ćete moći više pročitati u nastavku teksta.

Brojni sponzori i izlagači
Ove godine Security Summit je imao 71 sponzora i izlagača. Cathexis Europe, Huawei, MOBOTIX i Suprema su kao platinasti sponzori dali najveću podršku virtuelnom Security Summitu, dok su se u svojstvu zlatnih sponzora pojavili: Dahua Technology, Eagle Eye, Hikvision Digital Technology, Secura, Seagate Technology, SoftGuard Technologies, Špica, 360 Vision Techology, Vanderbilt i ComNet. Srebreni sponzori su bili: Advanced Electronics, ALEM sistem, AMG Systems, ASSA ABLOY, AVS Electronics, Avtera BH, AxxonSoft, Axis Communications, Bettini Video – DEA Security, Brinno, Brombul, Calipsa, Cambium Networks, Comtrade System Integration, Cratis, D-Link, Deeplet Technology, Dell Technologies, Deltatel, Duen Yih Metal Industrial, EtherWAN, Feerica, frogblue, G4S Secure Solutions, Genetec, HID Global, Hi Sharp Electronics, Ingram Micro, Klacci, Konica Minolta, Lunatronik, Malloc, March Networks, Merit LILIN, Milestone Systems, Modepack, Monitor Computer Systems, Motorola Solutions, NSoft, OPTEX Security, Partizan Security, Security Report, SPSC Group, Systeh, Teletek Electronics, TimesTech Print Media, Uniview Technologies, VCA Technology, Vision-Elec. Technology, VIVOTEK, WAFERLOCK, Zaštita, ZKTeco. Posebni sponzori bile su vrijedne industrijske organizacije: ASIS, ONVIF, asmag i CoeSS, od čijih smo predstavnika mogli čuti vrijedne informacije.

S nama su i ove godine bila regionalna stručna udruženja: Komora zaštitara Federacije Bosne i Hercegovine, Komora za privatnu sigurnost Republike Makedonije, Hrvatski ceh zaštitara, Komora za razvoj slovenske privatne zaštite, Udruženje za privatno obezbjeđenje Privredne komore Srbije, Privredna komora Crne Gore, Rumunska asocijacija za sigurnosnu tehnologiju A.R.T.S., bugarska Nacionalna asocijacija sigurnosnih kompanija (NAFTSO), mađarski SecuriForum, Bit Alijansa, Palsit i te KOTRA, južnokorejska agencija za promociju trgovine i investicija. Vrijednu podršku eventu dali su i brojni regionalni i međunarodni mediji: asmag.com, a&s International, a&s Polska, a&s Asia, Zaštita, PC Press, My Dear Drone, Global Security Mag, Aluminium PVC, InSecurity, SecSolution, Centar za upravljanje krizama, Beveiliging nieuws, SmartStateIndia, Security Report i Security Report Cyprus.

Poboljšane tehničke funkcionalnosti
U tehničkom smislu, najprimjetnija promjena je potpuno izmijenjena i unaprijeđena scena, usklađena s vizuelnim identitetom Adria Security Summita. Vizuali, svjetla, audio – sve je podignuto na viši nivo kako bismo i u tom segmentu dosegnuli kvalitet fizičkog eventa. Uradilo se dosta na tome da platforme budu što jednostavnije i efikasnije. Sve je, primjerice, hipelinkovano: lobi, glavna i sve sporedne konferencijske sale upućuju ka profilima izlagača kako bi se posjetioci stalno usmjeravali ka kompanijama s ciljem povećanja saradnje s njima.
Osim toga, osam je tehničkih funkcionalnosti koje smo ove godine inkorporirali u platformu:
– Join virtual booth je opcija kojom je sponzor uvijek bio dostupan svakom posjetiocu profila kompanije koji se odluči za direktnu komunikaciju putem videopoziva
– Omogućena je dvostruka potvrda sastanka, jer se prošle godine dešavalo da jedna strana dođe, a druga ne dođe na sastanak
– Direktan prikaz promotivnog videa na profilu kompanija
– Pristup predavanju predstavnika kompanije direktno s njihovog profila
– Svaka kompanija može video, slikovnim i tekstualnim materijalom popuniti potpun profil za svaku od kategorija (proizvod, usluga, ekspertiza, partnership, saradnja na projektu, investicija i drugi zahtjevi) u Marketplaceu za plasiranje proizvoda
– Sponzor na jednom mjestu može pregledati podatke i upite svih zainteresovanih osoba, koje su putem Connect with exhibitor opcije na profilu izlagača direktno poslale svoje podatke
– Na profilima kompanijama dostupni su linkovi na njihove profile na društvenim mrežama, kao i podataka o njihovom godišnjem prometu i broju zaposlenih
– Prilikom pretrage liste posjetilaca omogućeno je odmah, pored njihovog imena, jednim klikom zatražiti sastanak ili uputiti im poruku

 

Kineskim brendovima najviše glasova za cijene, evropskim za sigurnost

IP kamere su kucajuće srce videonadzornog sistema. Za bolje razumijevanje ovog tržišta asmag.com je proveo istraživanje u kojem je od čitalaca traženo da odaberu tri za njih najvažnija brenda IP kamera u tri kategorije: kamere za rad u uvjetima slabog osvjetljenja, panoramske kamere i cyber sigurnost. Dobijeni rezultati istraživanja upućuju na dominaciju kineskih brendova
Izvor: asmag.com
E-mail: redakcija@asadria.com

U istraživanju je učestvovalo 486 aktera u prodajnom lancu, uključujući sistem-integratore, distributere, konsultante i krajnje korisnike. Kada su u pitanju vertikale, glavni sektori iz kojih ispitanici dolaze su državni, sektor poslovnih zgrada, proizvodnje, pametnih i sigurnih gradova, maloprodaje i transporta.

Posljednjih godina kineski brendovi su se suočavali s brojnim kritikama, uglavnom zbog američkih optužbi da su njihovi proizvodi uključeni u ilegalni nadzor i druge kontroverzne aktivnosti. Uprkos tome, anketa je pokazala kako korisnici širom svijeta i dalje preferiraju kineske brendove zbog njihovog visokog kvaliteta i konkurentnih cijena. To nam daje razlog da vjerujemo da je neprijateljstvo prema kineskim brendovima uglavnom ograničeno na SAD te da će u godinama koje dolaze kineska dominacija u segmentu videonadzora ostati čvrsta i nepokolebljiva. U nastavku vam donosimo analizu rezultata istraživanja.

Videonadzor u uvjetima slabog osvjetljenja
U kategoriji kamera za rad u uvjetima slabog osvjetljenja Hikvision Digital Technology je jasan favorit kojeg je odabralo 19,43 posto ispitanika. Slijede Axis Communications (15,14 posto), Dahua Technology (14 posto), Bosch Security Systems (12,86 posto) i Hanwha Techwin (9,43 posto). Vrijedi spomenuti i tržišne igrače sa značajnim udjelom kao što su Tiandy, Uniview i Avigilon. Nema potrebe naglašavati da kvalitet i performanse određuju u kojoj mjeri je neka kamera poželjna za rad sa slabijim osvjetljenjem. Hikvisionova serija DarkfigherX, naprimjer, nudi modele koji mogu snimati boju uz rasvjetu od 0,001 Lux.
Zapravo, kvalitet i performanse su ključni faktori kod odabira poželjnog brenda za rad u uvjetima slabog osvjetljenja, što su i naveli učesnici ankete. Neki od njih su ove proizvode opisali kao otporne na smetnje ili opremljene kvalitetnim dinamičkim rasponom, a poželjno je da oimaju i što manji broj neželjenih artefakata u uvjetima slabog osvjetljenja ili kod korištenja infracrvenog svjetla. Drugi su se pozvali na mogućnost prikaza boja u mraku i naprednu vidljivost tokom noći, kao i autentičnu osjetljivost na slabu svjetlost uz brzinu zatvarača od 200 sekundi.

Mnogi poznati brendovi videonadzornih kamera koje nude vrhunske performanse pri slabom osvjetljenju mogu pružiti i upotrebljiv i visokokvalitetan video. Uz tehnologije za rad pri slabom osvjetljenju IP kamere mogu dati više detalja na videozapisima u boji i tako omogućiti korisnicima da brže prepoznaju ljude i predmete od interesa u potpunom mraku. Vrhunski kvalitet videozapisa u uvjetima slabog osvjetljenja danas je realnost jer se snimanje objekata u ambijentu vrlo slabog osvjetljenja obavlja s dovoljno jasnim rezultatima. U sklopu istraživanja kamere kompanije Dahua su, naprimjer, pohvaljene za modele koji nude prikaz u boji i funkciju rada pri slabom osvjetljenju.

Faktor cijene
Cijena je još jedan od bitnih kriterija. To je bilo vidljivo iz brojnih komentara ankete jer se cijena uglavnom definirala u odnosu na kvalitet. Korisnici su pri tome navodili da žele odličan kvalitet pri slabom osvjetljenju i odgovarajuću cijenu. Istovremeno, odnos cijene u odnosu na ponuđeni kvalitet dopunjen je željom da isti proizvodi ponude i istovjetnu praktičnost i funkcionalnost. Iz navedenog je jasno da je atraktivan omjer troškova i performansi kineskih proizvoda ključni razlog zašto su proizvodne marke iz te zemlje ostale favorit. Dobra ilustracija su riječi jednog učesnika istraživanja s Filipina koji navodi da bira Hikvision “jer su proizvodi te kompanije istovremeno i pristupačni i kvalitetni”. Asmag.com ove rezultate komentariše na sljedeći način: “Snažne funkcije povezane s radom u uvjetima slabog osvjetljenja tradicionalno su obilježje zapadnih brendova kao što su Axisov LightFinder ili Boscheva Starlight tehnologija. Ipak, jasno je da kineski brendovi sustižu svoje zapadne kolege i nailaze na sve bolji prijem na tržištu zahvaljujući rješenjima koja kombinuju napredne performanse i atraktivne cijene. Bez obzira na to, svi proizvođači koji uspiju zadovoljiti potrebe korisnika za noćnim nadzorom uz dobre performanse i pristupačnu cijenu mogu pronaći svoje mjesto na tržištu”.

Panoramske kamere
U kategoriji panoramskih kamera Hikvision je ponovo zauzeo prvo mjesto, i to po izboru 19,07 posto ispitanika. Slijede: Axis (14,83 posto), Dahua (13,98 posto), Avigilon (9,75 posto) i Hanwha Techwin (8,47 posto). Među ostalim važnim igračima vrijedi spomenuti Bosch, VIVOTEK i MOBOTIX. Panoramski vid podržan je na fisheye kamerama ili modelima s više senzora. Sposobnost korekcije iskrivljenja slike (tzv. dewarp funkcija) i kompozitnog spajanja slike glavni je odgovor koji je ponuđen na upit koje karakteristike čine neki brend najpoželjnijim za panoramski prikaz. Korisnici su naveli i važnost pratećeg softvera, naprednih performansi, kvaliteta izrade, dugovječnosti životnog ciklusa proizvoda, etički pristup marketinškim strategijama i politici formiranja cijena. Na tehničkom planu, za odabir brenda ključni su podrška za prikaz uz veliki broj megapiksela, mogućnost kreiranja kompozitnog videa iz više prikaza, optimizirana propusnost, napredni WDR (široki dinamički opseg) i sigurnost interneta stvari (IoT).

Osim softvera, korisnici navode i određene ključne faktore koji su utjecali na njihov izbor. Oni uključuju kvalitet slike, jednostavnost instalacije te podršku i uslugu nakon kupovine proizvoda. Pritom se navode i lakoća upravljanja, funkcije za postavke slike i kvalitet digitalnog PTZ-a. Neki korisnici se fokusiraju na vizualni segment, kao što su vidno polje koje se kreće u rasponu od 90 do 140 stepeni. Tu je i tzv. noćni vid, koji podržava većina nadzornih kamera, kao i prateća kvalitetna rezolucija prikaza. Drugim korisnicima jednako važne su performanse pri slabom osvjetljenju, detekcija pokreta, izvori napajanja, zvuk te podrška za aplikacije. Na kraju, kao važne i poželjne karakteristike navedeni su tehnička pouzdanost proizvoda, podrška unutar prodajnog kanala i jednostavno konfigurisanje širokog raspona parametara.

Kada su u pitanju ostali brendovi, korisnici su pohvalili dizajn Axisove P3719 multisenzorne kamere, koja je opisana kao inovativan proizvod koji je posebno pogodan za raskrsnice, dok je kod MOBOTIX-a za odabir čitalaca bila presudna analitika fisheye kamere. U asmagu nisu iznenađeni ovim odabirom. Kao i kod kamera za rad u uvjetima slabog osvjetljenja, interes korisnika u segmentu panoramskih kamera sada se prebacio s etabliranih zapadnih brendova kao što su npr. Arecont Vision (današnji AV Costar), Oncam i Avigilon na kineske brendove koji također nude pristupačne fisheye i multisenzorne kamere. Ako žele jači udio na ovom tržištu, proizvođači bi se trebali pridržavati zahtjeva korisnika za naprednom korekcijom deformacije slike, jednostavnom instalacijom i kvalitetnom slikom u svojim panoramskim rješenjima.

Cyber sigurnost
U trećoj kategoriji od čitalaca je traženo da odaberu svoje omiljene brendove IP kamera s naprednim funkcijama cyber sigurnosti. Prvih pet najbolje rangiranih brendova su Axis (20 posto), Bosch (15,35 posto), Hikvision (12,09 posto), Dahua (10,7 posto) i Hanwha Techwin (9,77 posto). Pored njih, vrijedi spomenuti i Avigilon, Pelco i MOBOTIX. Jasno je da su zapadni brendovi bolje prošli od kineskih u ovoj kategoriji i da su zaslužili povjerenje korisnika, što je vidljivo iz sljedećeg ilustrativnog komentara jednog učesnika istraživanja: “Axis je potvrdio svoj nivo sigurnosti pružanjem brojnih dokumenata i pridržavanjem politike i kulture rješavanja svakog problema u vezi s ranjivošću, slanjem ažuriranja i obavijesti itd. MOBOTIX je jedini koji ne samo da govori o cyber sigurnosti nego posjeduje i nezavisni certifikat. I nakon 14 godina iskustva nisam imao nijedan problem s njihovim proizvodima u domenu cyber sigurnosti. Oni su najbolji.”

Na upit zašto su se odlučili za konkretan brend, čitaoci su naveli različite faktore kao što su integracija s Trend Micro platformom za sprečavanje cyber napada, kvalitetna enkripcija, sigurnost interneta stvari i verifikacija koju su izvršila nezavisna tijela. Dalje, poželjni faktori odabira su i napredne postavke za lozinke, česta ažuriranja firmvera sa sigurnosnim zakrpama i kvalitetna zaštita podataka. Osim toga, neki su naveli i partnerstva u oblasti cyber sigurnosti i kvalitetne vodiče o ovoj problematici koji se šalju korisnicima. “Nije iznenađujuće što su zapadni brendovi najbolje rangirani jer su njihove sigurnosne značajke dobro poznate. Bosch je, naprimjer, jedan od prvih proizvođača koji je u svoje kamere integrisao TBM module za pohranu ključeva za enkripciju. Ono što nam je privuklo pažnju je činjenica da se do vodećih pozicija sve više probijaju kineski brendovi. Njih su navodno slabe funkcije cyber sigurnosti i namjerno ostavljanje slabih tačaka u uređajima dovele na tzv. crne liste, posebno u SAD-u. No, rezultati naših anketa pokazuju da čitaoci misle drugačije”, kažu u asmagu.

Ostali odabrani brendovi
U okviru ankete čitaoci portala asmag.com su zamoljeni da navedu svoje omiljene brendove koji nisu uvršteni u ponuđenu listu. Najčešće spominjani brend je Tiandy, ponuđač videonadzornih rješenja sa sjedištem u Tianjinu u Kini. Za njihovu tehnologiju Starlight se tvrdi da podržava snimanje pokretnih objekata u gotovo potpuno mračnim okruženjima uz osvjetljenje od samo 0,0004 Lux. Ostali značajni brendovi uključuju Milesight i TVT, kineske kompanije koje nude napredne panoramske kamere. Model kompanije Milesight nudi vidno polje od 180 stepeni i zumiranje u visokoj 4K rezoluciji. S druge strane, TVT nudi model sa četiri 4 MPx video modula za kreiranje kompozitnog 16 MPx prikaza (5520×2400) s panoramskim vidom u rasponu od 180 stepeni.

 

 

Šta odabrati: NVR ili VSaaS?

Prilikom postavljanja videonadzora jedno od prvih pitanja koje krajnji korisnik postavlja je da li odabrati lokalni mrežni videosnimač (NVR) ili cloud arhitekturu (VSaaS). Arhitektura mrežnih videosnimača (NVR) dominira sigurnošću već desetljećima, pri čemu kamere snimaju video i prenose ga na snimač na kojem se on čuva. Ipak, posljednjih godina na popularnosti dobija i VSaaS koncept, koji privlači korisnike nižim početnim troškovima postavljanja sistema videonadzora
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Koje faktore treba uzeti u obzir prilikom odabira između mrežnih videosnimača i videonadzora kao usluge? U nastavku teksta govorimo o prednostima i nedostacima obje tehnologije, njihovim namjenama i kriterijima na temelju kojih svako treba donijeti odluku za sebe. Mrežni videosnimači i VSaaS su jedinstvene tehnologije u smislu opreme, propusnosti i vještina koje krajnji korisnik mora posjedovati za rad s njima. NVR arhitektura podrazumijeva da se video snima, obrađuje i pohranjuje lokalno, što je poznato krajnjim korisnicima dugi niz godina. Međutim, sve više njih danas razmatra model videa kao usluge (VSaaS), koji znači obradu i pohranu videozapisa u oblaku. Da biste odabrali najbolju opciju, potrebno je razumjeti prednosti i nedostatke svake od njih.

Prednosti mrežnih videosnimača
Arhitektura mrežnih videosnimača podrazumijeva da se većina videonadzorne opreme nalazi u fizičkim prostorijama krajnjeg korisnika, što uključuje kamere, mrežni videosnimač (NVR) sa serverom, kao i kapacitete za upravljanje videozapisima. Jedna od prednosti ove tehnologije je to što korisnik može bez problema iskoristiti svoje dostupne propusne resurse i snimati u visokoj rezoluciji. “Arhitektura je jednostavnija jer je većina opreme povezana u lokalnu mrežu”, kaže Daniel Lim, projekt-menadžer u kompaniji Prowler International. “NVR arhitektura je u potpunosti u vlasništvu kupca i njena funkcionalnost se ne oslanja na internetsku vezu. Ovo je posebno važno za područja u kojima je mrežna veza nepouzdana”, kaže Rémy Javelle, globalni menadžer nadzornih proizvoda u Axis Communicationsu. “Kao uređaj za pohranu podataka, mrežni videosnimač se može instalirati direktno i lokalno, zajedno s kamerom, kako bi formirao jedinstveni sistem u LAN-u. On ne opterećuje propusnost javne mreže kada se slika prikazuje u visokoj rezoluciji”, kaže Wu Yang, direktor Odjela za poslovanje u cloudu u kompaniji Hikvision. Osim toga, korisnik ima potpunu kontrolu nad postavkama videonadzora. “NVR će krajnjem korisniku pružiti više kontrole u pogledu rada i upravljanja, a i sama tehnologija općenito nudi bogatije korisničko iskustvo za operatere i administratore sistema. Možete dobiti i dublju integraciju za hardver i softver nezavisnih proizvođača”, kaže Fabliha Chowdhury, menadžer marketinga proizvoda Stratocast u kompaniji Genetec.

Nedostaci mrežnih videosnimača
Međutim, instalacija mrežnih videosnimača ima i svojih nedostataka. Za početak, troškovi kupovine lokalne opreme mogu biti preveliki za neke korisnike. “Očekujte mnogo veće početne kapitalne izdatke za uvođenje ovog sistema, a to uključuje i više osoblja i vremena za instalaciju, konfiguraciju i održavanje. Zato je to veća obaveza i veći početni trošak”, kaže Chowdhury.
Sličnog je mišljenja Javelle, koji kaže da početne potrebne investicije mogu biti previsoke za manje kompanije, jer organizacije moraju uzeti u obzir i znanje i talent koji im je dostupan budući da održavanje rješenja i otklanjanje problema moraju obavljati sami. I sigurnost je važan problem kod postavljanja mrežnih videosnimača. “Tri su izvora briga kod mrežnih videosnimača: krađa, oštećenje i kvarovi prilikom snimanja. Ako se desi provala u objekat, velika je vjerovatnoća da će NVR biti ukraden. Ako dođe do požara, uređaj za snimanje često bude previše oštećen da bi bio koristan u utvrđivanju je li požar namjenski postavljen i, ako jeste, ko je krivac za to”, kaže R. Nandakumar, osnivač kompanije ATSS. “Mrežni videosnimači mogu biti izloženi i prijetnjama iznutra. Uz to, cyber napadi na mrežu kompanije mogu dovesti do gubitka snimaka, nemogućnosti upravljanja i velikih troškova oporavka i zamjene”, kaže Chris Grniet, zamjenik direktora Odjela za sigurnost i tehnologiju u Guidepost Solutionsu.

U konačnici, NVR arhitektura korisniku daje manje fleksibilnosti za dodavanje ili smanjivanje broja kamera, dok paralelno pregledanje materijala i pristup snimcima opterećuju sistem. “U NVR instalaciji možete povezati tek ograničeni broj kamera. Performanse mogu biti loše, pogotovo ako više korisnika pokušava istovremeno koristiti videosnimač. Dozvoljen je samo ograničeni broj istovremenih pregledanja”, kaže Viachaslau Hrytsevich, osnivač i direktor kompanije 3dEYE.

Prednosti VSaaS usluge
Nedostaci NVR arhitekture naglašavaju prednosti VSaaS tehnologije, koja obično zahtijeva samo kamere, mrežni prekidač ili ruter za prosljeđivanje videa na internet. Zbog toga su početni troškovi postavljanja videonadzora znatno manji. “Upotreba hardvera je minimalna, pri čemu VSaaS korisnika usmjerava na predvidivi model promjenjivih troškova. Tako se pomaže organizacijama da iskoriste cjenovnu efikasnost ovog rješenja za postizanje boljih rezultata”, kaže Keven Marier, direktor tehnološkog poslovnog razvoja u Milestone Systemsu. “Troškovi instalacije i postavljanja su niski ili ih uopće nema, što obično povlači veoma niske kapitalne izdatke i veći povrat uloženog. Svako preduzeće ili organizacija može postaviti sistem nadzora bez nabavke skupog hardvera”, kaže Ritesh Gupta, direktor tehničkih usluga za proizvode u Happiest Minds Technologiesu, te dodaje da treba samo povezati IP kamere s VSaaS aplikacijama u oblaku te da su i troškovi pohrane obično niski u odnosu na bilo koji NVR/DVR sistem.

“Eliminisanjem troškova kupovine servera, hard diskova i licenci za kamere krajnji korisnici mogu očekivati uštedu od više desetaka hiljada dolara na opremi koja bi ionako bila pod nečijim stolom ili zaključana u električnom ormaru. Tako se kupcima omogućava da ulože ovaj novac u dodatne kamere ili druge aspekte svog poslovanja”, kaže Hrytsevich, pojašnjavajući kako ponuđači rješenja za videonadzor u oblaku objedinjuju troškove upravljanja, umrežavanja i potrošnje energije u jedan pretplatnički model. Budući da se računarski zahtjevni hardver i softver nalaze u oblaku, korisnik se ne mora brinuti o podršci ili održavanju.

Kontinuirana dostupnost funkcija
“VSaaS smanjuje ukupne troškove, iako je 1 TB prostora za pohranu u oblaku često pet puta skuplji od troškova pohrane 1 TB prostora na ugrađenom disku. VSaaS također djeluje kao multiplikator sigurnosnih kapaciteta jer omogućuje brži daljinski uvid u situacije koje zahtijevaju vašu pažnju”, kaže Carter Maslan, izvršni direktor kompanije Camio. Zapravo, sigurnost i pouzdanost su manji problem za VSaaS rješenja jer je za održavanje i nadogradnju softvera zadužen pružalac usluga. Marier iz Milestonea kao primjer navodi rješenje Xprotect na AWS-u. “AWS-ova pouzdana infrastruktura smanjuje rizik od prekida rada, tako da možete uživati u neprekidnoj funkcionalnosti”, kaže on. Budući da nije potrebna lokalna instalacija servera kao ni konfiguracija sistema, korisnici ne moraju brinuti o organizaciji IT timova, kvaru hardvera, ažuriranju zakrpa i prosljeđivanju portova. VSaaS sistemi nude kontinuiranu dostupnost funkcija i uvijek će biti sigurni i ažurirani. “Kvalitetno VSaaS rješenje je zaštićeno od cyber napada cjelovitom enkripcijom, TLS-om i HTTPS-om. Takvo rješenje održava više šifriranih kopija podataka u oblaku i tako kreira rješenje visoke dostupnosti i redundancije. Konačno, rješenja u cloudu su prilagodljivija i fleksibilnija, što omogućava korisniku da proširi ili smanji broj kamera na osnovu svojih potreba”, kaže Gupta. Kako nema potrebe za fizičkim hardverom, skaliranje i širenje pokrivenosti nadzorom mogu se obaviti veoma brzo. Nove zone se mogu staviti pod nadzor uz jednostavno instaliranje novih kamera i njihovo povezivanje na VSaaS.

Nedostaci VSaaS tehnologije
Ipak, VSaaS rješenja imaju i određene nedostatke. Kao prvo, potrebna im je stalna i pouzdana internetska veza za prijenos videopodataka do oblaka. “Internetska veza je uvijek potrebna, osim ako kamere nisu konfigurisane za snimanje na rubnim sistemima. U tu svrhu se moraju otvoriti dvosmjerni portovi firewalla kako bi se omogućilo snimanje i pregled podataka. Osim toga, pristup internetu nije uvijek pouzdan, a troškovi rješenja za snimanje na rubnim uređajima povećavaju trošak kapitalnih ulaganja povezan s početnom instalacijom, kao i operativne troškove održavanja”, kaže Grniet. VSaaS zahtijeva ogromnu propusnost za potrebe pohrane u oblaku i pratećeg softvera. Ako imate mnogo kamera, mjesečni troškovi mogu biti visoki. Osim toga, uz ograničenu propusnost, možda se mora žrtvovati i kvalitet videozapisa. “Snimak se može izgubiti kada se internetska veza prekine. Ograničenja kapaciteta propusnosti povlače kompromise u pogledu kvaliteta slike i brzine snimanja”, kaže Michael A. Silva, direktor Silva Consultantsa. Osim toga, u poređenju s arhitekturom mrežnih videosnimača koja se koristi već dugo, cloud tehnologija je relativno nova. To znači da se kvalitet usluge može razlikovati od pružaoca do pružaoca. “VSaaS nema standardnu ponudu na cijelom tržištu i još se razvija. Pružaoci usluga pokušavaju dodati nove i inovativne funkcije u svoju ponudu kako bi privukli korisnike. U takvom je ambijentu moguće da određene funkcije koje pruža jedan VSaaS dobavljač usluga neće biti dostupne kod drugih, što može uzrokovati neugodnosti za korisnika”, kaže Birwadkar. Na kraju, prilikom odabira NVR-a ili VSaaS-a nema univerzalnih odgovora. Svaka arhitektura ima svoje prednosti i nedostatke. Prije nego što se odluči za neku opciju, korisnik treba sagledati svoje okolnosti, naprimjer svoj budžet, veličinu instalacije i toleranciju na sigurnosne propuste.

Hibridna arhitektura nudi alternativu
Pored čistih NVR i VSaaS instalacija sve više korisnika razmatra i hibridna rješenja, koja kombinuju elemente mrežnih videosnimača i cloud arhitekture. “Dostupna su hibridna rješenja, kod kojih se koriste ugrađeni hardver za upravljanje i interfejs za vezu s drugim sistemima i kratkoročno snimanje. Istovremeno, dugoročno snimanje se radi na VSaaS platformi. To omogućava niže kapitalno ulaganje u hardver, kontrolisane prijenose podataka u oblak i niže troškove pohrane, s obzirom na raspoređeno opterećenje”, kaže Chris Grniet iz Guidepost Solutionsa. “Hibridno rješenje u oblaku obično uključuje lokalni mrežni videosnimač za cjelodnevno snimanje, dok se u oblaku postavljaju resursi za rezervno ili dopunsko snimanje događaja ili za ključne snimke. Tako se osigurava da se ključni snimci u oblaku neće izgubiti ako se lokalni mrežni videosnimač pokvari”, kaže Yang. Istovremeno, kod hibridne cloud arhitekture mrežni videosnimač je, kao i kamera, aktivno registrovan u oblaku. Kada korisnici žele koristiti mobilni telefon za pristup mrežnom videosnimaču ili pristup s više lokacija, nema potrebe za lokalnim konfigurisanjem fiksne IP adrese na javnoj mreži niti za mapiranjem NAT porta na ruteru. U određenim okolnostima korisnik može iskoristiti hibridno rješenje za rubno snimanje, pri čemu se video najprije snima na ugrađenu SD karticu kamere, a zatim prebacuje u oblak. Prednost je u tome što vam za to nije potreban dodatni hardver.

“Većina novijih kamera nudi ono što je poznato kao funkcija rubnog snimanja, kod koje se video može snimati na SD karticu u samoj kameri. Uvođenjem SD kartica sve većeg kapaciteta može se podržati snimanje videozapisa u trajanju od više sedmica ili čak mjeseci. Ovaj video se pohranjuje na kameri i tako se otklanja potreba za mrežnim videosnimačem”, kaže Silva. “Rubna pohrana može ponuditi efikasnost. Ona će nivo iskoristivosti dostupne propusnosti učiniti daleko efikasnijim tako što će postavljati samo referentne snimke tokom perioda većeg opterećenja, dok će ostatak podataka biti postavljen kada opterećenje bude slabije”, kaže Danny Berković, zamjenik direktora elektronske sigurnosti u Securitasu Australia. To može utjecati na performanse sistema ako su podaci hitno potrebni, jer to znači da se sistem mora povezati s rubnom pohranom kako bi preuzeo podatke. Ipak, sva rješenja imaju prednosti, a u većini nekritičnih aplikacija ovakvo rješenje danas može imati važnu ulogu na australskom tržištu.

Kako se odlučiti za NVR ili VSaaS tehnologiju
I NVR i VSaaS arhitekture imaju prednosti i nedostatke. Zato vrijedi razmotriti kako što bolje iskoristiti svaku od ovih tehnologija, koliko je VSaaS zaista isplativ i koju arhitekturu treba odabrati. U NVR arhitekturi većina opreme, uključujući mrežni videosnimač za pohranu podataka, nalazi se na fizičkoj lokaciji korisnika. S druge strane, kod VSaaS modela se većina obrade i pohrane obavlja u cloudu, za šta korisnik plaća mjesečnu naknadu. Zbog suštinskih razlika ove tehnologije pogodne su za različite tipove projekata.

Kome odgovaraju mrežni videosnimači?
Arhitekturu mrežnih videosnimača mogu razmotriti srednje do velike kompanije koje obično imaju više sredstava za ulaganje u početne nabavke opreme i interno IT osoblje. “One imaju kupovnu moć da redovno nabavljaju mrežnu opremu i uspostave odnose s dobavljačima IT opreme, kao i da iskoriste svoju kupovnu moć, dijele resurse i stručnost”, kaže Nicholas Yap, operativni direktor ICD Security Solutionsa. “Veće organizacije s većim obimom operacija imaju robusnu IT infrastrukturu, sisteme upravljanja i cyber sigurnosti te sofisticirane operacije fizičke zaštite. Zahvaljujući tome, one mogu upravljati velikim sistemima na licu mjesta kao dijelom šireg poslovnog sistema”, kaže Grniet. Projekti koji imaju veći broj kamera također mogu imati koristi od NVR arhitekture. To je zato što bi prijenos videozapisa sa svih kamera do oblaka bio skup i zahtjevan u pogledu potrebne propusnosti. “NVR je pogodan za korporativne ili institucionalne korisnike koji imaju veliki broj kamera koncentrisanih na jednom mjestu. Primjeri su korporativni kampusi, fabrike, bolnice i škole”, kaže Silva. Konačno, NVR je možda jedina opcija za krajnje korisnike kojima je zakonom zabranjeno prenositi video u oblak ili koji imaju izuzetno lošu internetsku vezu.

“Mrežni videosnimači su pogodni za vojne lokacije kojima je zabranjeno spajanje na internet. Lokacije bez 4G ili internetske veze također mogu imati koristi od njih”, kaže Maslan. “Postoje subjekti koji čuvaju osjetljive podatke i moraju se pridržavati strogih propisa, poput državnih agencija, aerodroma ili istraživačkih instituta. Za njih je pogodan model cjelovitih sistema instaliranih na licu mjesta, kao i hibridni model koji osigurava da se osjetljivi podaci i dalje čuvaju lokalno”, kaže Gupta.
Lokacije koje nemaju internetsku vezu za kamere ili imaju vrlo slabu mrežnu propusnost (pod pretpostavkom da LTE modem sa solidnim planom nije opcija) mogu imati koristi od mrežnih videosnimača.

Ko može imati koristi od VSaaS modela?
Što se tiče VSaaS poslovnog modela, on je poželjniji za manja preduzeća s manje sofisticiranim informatičkim vještinama i operativnim budžetima. “VSaaS odgovara manjim objektima s ograničenim brojem kamera kod kojih je količina podataka koji se prenose u oblak mala. Isto važi i za lokaciju koja koristi podatke s malom brzinom prijenosa (niska rezolucija, niži broj sličica u sekundi – fps). Prijenos podataka s ovim modelom obično je isplativ i odgovara kompanijama s ograničenim budžetom”, kaže Javelle. “VSaaS je idealan za mala i srednja preduzeća s osnovnim potrebama u pogledu nadzora, tj. koja imaju VMS s manje od deset kamera”, kaže Chowdhury. Manji klijenti će imati koristi od usluge koja se uvijek ažurira i nudi potpunu kontrolu nad upravljanjem. To je korisno i za kratkoročne primjene (npr. u intervalu od 12 mjeseci) kod kojih se početni troškovi kupovine servera i pohrane ne bi mogli isplatiti.

Zbog mogućnosti oblaka da ponudi centralizirano upravljanje organizacije krajnjih korisnika s više objekata u nekoj regiji ovu opciju mogu smatrati privlačnom jer nema potrebe za postavljanjem mrežnih videosnimača na svakoj lokaciji. “Instalacije unutar malih i velikih preduzeća na više lokacija koje su udaljene imaju veliku korist od VSaaS modela. Tradicionalnim VMS operacijama je teško upravljati, koristiti ih i održavati bez mogućnosti centralizacije kakvu nudi cloud. Što je sistem veći, to će ovaj efekt biti naglašeniji”, kaže Drako. “Koristi se znatno manje hardverskih komponenti, posebno kod instalacija na više lokacija. Uzmite za primjer vlasnika kafića. Na jednoj lokaciji mrežni videosnimač može imati smisla. Međutim, ako taj vlasnik ima dva ili tri objekta, sve je teže opravdati cijenu postavljanja NVR-a, posebno ako uzmete u obzir održavanje hardvera koji se kvari”, napominje Zukich.

Da li VSaaS zaista donosi uštede?
Jedna od ključnih vrijednosnih propozicija pretplate na model videa kao usluge (VSaaS) jeste mogućnost uštede. U njoj krajnji korisnik može uživati ako ne želi platiti hardversku opremu, softverske licence, prateće održavanje i popravke. No, je li to doista tako? U određenim scenarijima novac se zaista može uštedjeti. “Većina pružalaca usluga nudi pristup plaćanja u hodu. Vi plaćate samo dio cjelokupne serverske infrastrukture i uživate fleksibilnost da je proširite, bez gubitka postojećih ulaganja. Za stambeni sektor i manje poslovne korisnike ukupna godišnja cijena koja se plaća pružaocu usluga i dalje je niža u odnosu na nabavku rješenja za lokalnu primjenu (mrežni videosnimač). Naprimjer, sistem s dvije kamere s mjesečnom naknadom za uslugu u iznosu od 20 američkih dolara po kameri ima godišnju cijenu od 480 američkih dolara. To je daleko niže od troškova nabavke namjenskog računara i komponenti uključenih u konfiguraciju softvera za videonadzor i omogućavanje daljinskog pristupa”, kaže Yap. Ipak, na pitanje može li VSaaS pomoći krajnjim korisnicima da ostvare uštede nije lako odgovoriti jer odgovor zavisi od raznih faktora. “VSaaS može biti skup. Cijena varira ovisno o ponuđenim funkcijama u okviru plana, odnosno o broju kamera, količini prostora za pohranu i softverskim funkcijama. To može biti skupa opcija za velike instalacije s većim brojem kamera”, kaže Nandakumar. “Zavisi od broja kamera i dana tokom kojih želite zadržati datoteke. Tu je i pitanje želite li stalno snimanje ili ga organizovati na bazi detekcije pokreta”, kaže Sakchai Somsuk, tehnički direktor u T-Solutionsu.

“Moguće je uštedjeti na troškovima servera i pohrane u manjim objektima sa samo nekoliko kamera. Međutim, u većim objektima s mnogo kamera trošak VSaaS-a po kameri ubrzo bi poništio sve uštede ostvarene na troškovima servera i pohrane. U manjim objektima s malim brojem kamera trajni troškovi videa kao usluge mogu se smatrati razumnim s obzirom na prednosti koje pruža. Međutim, u većim objektima s mnogo kamera vjerovatno je isplativije koristiti lokalno rješenje kao što je mrežni videosnimač”, kaže Silva.

Faktori odabira za nabavku NVR-a i VSaaS paketa
Koje faktore krajnji korisnik treba razmotriti prilikom nabavke mrežnih videosnimača i VSaaS paketa? Javelle iz Axisa preporučuje sljedeće:
• Broj kamera
• Rezolucija, broj sličica u sekundi (fps) i nivo kompresije za svaku kameru
• Vrijeme čuvanja snimaka (naprimjer, da li se snimci čuvaju u intervalu od 30 dana u odnosu na 60 ili 90 dana)
• Da li se snima kontinuirano ili na osnovu događaja? Koliko se često očekuju događaji i koliko dugo bi mogli trajati?
• Koliko se često pristupa snimkama i koliko korisnika ima tu privilegiju?
• Postoji li neka analitička aplikacija koju treba koristiti?
• Koje su specifikacije dostupne internetske veze, npr. brzina preuzimanja i postavljanja?

Interne mogućnosti IT odjela
Još jedan faktor koji treba razmotriti je da li krajnji korisnik ima dovoljno internih IT kapaciteta da rukuje opremom koja se instalira lokalno. “Bitno je analizirati sve skrivene troškove (struja, nekretnine, klimatizacija) i dostupnost potrebnih vještina. Kompletan softverski paket se mora krpiti i nadograđivati, tako da za to morate imati obučeno osoblje i resurse”, kaže Berković dodavši da hardver također treba održavati jer će s vremenom zastarijevati, a i komponente poput hard diskova mogu otkazati i tražiti zamjenu.

Sigurnost
Nivo važnosti koji korisnik pridaje sigurnosti svojih videopodataka je još jedan ključni faktor u igri. “Korisnici moraju utvrditi koliki su rizik spremni podnijeti tako što će imati samo lokalno dostupnu pohranu”, kaže Zukich. “S rastom nivoa prijetnji sigurnosti podataka od ključne je važnosti da se u potpunosti ispita šta je sve uključeno u svaku opciju prijenosa podataka koju nude dobavljači. Morate ispitati način na koji oni nude cloud usluge i koliko je sam oblak siguran, jer nisu sve usluge jednake”, kaže Yap. Mnogi krajnji korisnici sporo prelaze na VSaaS ili uklanjaju svoju lokalnu ili hibridnu arhitekturu iz više razloga. To uključuje brigu zbog zaštite privatnosti podataka, mrežnu sigurnost, nedostatak kontrole i pristupačnosti, troškove povezane s pohranom i migracije sa drugih sistema za povezivanje. Iako su određeni izvori zabrinutosti manje utemeljeni, neki su i opravdani, što opet zavisi od profila krajnjeg korisnika.

Na kraju, svaki je korisnički scenarij drugačiji, a odabir NVR ili VSaaS arhitekture umnogome zavisi od korisnikovih okolnosti. “Mislim da je situacija jasna kada su pitanju cijene oba sistema, njihova dostupnost i mjesečni trošak koji korisnik treba snositi za oba rješenja. Sve, dakle, zavisi od toga koja od ovih tehnologija odgovara njihovim potrebama i zahtjevima”, kaže Somsuk. “Korisnik mora razumjeti i procijeniti svaku od dostupnih opcija s rješenjima za videonadzor. Prilikom analize oba rješenja treba razmotriti svaki parametar, kao što su sigurnost, pouzdanost, veličina i skalabilnost, daljinski pristup, kvalitet usluge i cijena”, kaže Birwadkar. Odabir konkretnog rješenja ili kombinacije više njih trebao bi se temeljiti na korisnikovoj potrebi u odnosu na ocjene koje dobijaju različita dostupna rješenja.

AI u borbi protiv organizovanog kriminala u maloprodaji

Uz katastrofalan utjecaj koji COVID-19 ima na globalnu industriju, organizovani kriminal u maloprodaji postao je još veći problem. Brojni maloprodajni objekti se suočavaju s lockdownom i ograničenjima u poslovanju, što je rezultiralo drastično manjom prodajom, a prodavnice su postale više podložne finansijskom opterećenju koje može izazvati bilo koja krađa
Izvor: LPM
E-mail: redakcija@asadria.com

Organizovani kriminal u maloprodaji je u porastu. Prema izvještaju Nacionalne federacije maloprodajnih kompanija (NRF) objavljenom u decembru 2020. godine, gubici prodavnica usljed organizovanog kriminala tokom proteklih pet godina porasli su za skoro 60 posto, da bi prošle godine iznosili 719.548 dolara na milijardu dolara prodaje. Tri četvrtine direktora u oblasti prevencije gubitaka s kojima je američka Nacionalna federacija maloprodajnih kompanija razgovarala kaže da je intenzitet aktivnosti vezanih za organizovani kriminal u maloprodaji porastao u proteklih 12 mjeseci, što predstavlja porast u odnosu na postotak direktora koji su to izjavili 2019. godine. Da bi stvar bila teža, NRF naglašava da su savezne američke države povećale novčani prag nakon kojeg se krađa posmatra kao krivično djelo. Zbog ove promjene je i policija morala izmijeniti prioritete u svojim istražnim procesima.

Ublažavanje posljedica
Još jedan problem tiče se toga da su pojedine prodavnice, uključujući i neke od velikih nacionalnih brendova, podnijele zahtjev za bankrotom te su zatvorile svoje objekte u 2020. godini. Rezultat toga je da su prodavnice koje su prije bile pošteđene napada sada ranjivije zato što je izbor maloprodajnih kompanija na tržištu manji, pa je samim time veća vjerovatnoća da će i neka manja prodavnica biti meta kriminala. U ovom kontekstu, primarna odgovornost menadžera u maloprodaji i stručnjaka za prevenciju gubitaka jeste smanjivanje gubitaka uzrokovanih krađom. Sigurnosni timovi u maloprodajnim kompanijama često vode asimetričnu bitku protiv organizovanog kriminala zato što imaju manjak resursa. Prodavnice bi zato trebale razmisliti o implementiranju web AI tehnologije, koja bi im mogla pomoći da izjednače snage s kriminalcima te da prikupe potrebne podatke o njihovoj aktivnosti. Takve platforme mogu pomoći u povratu ukradene robe, identifikovanju potencijalnih napadača i njihovih mreža te čak smanjiti broj krađa.

Lanci snabdijevanja kao meta
Organizovani kriminal može zahvatiti maloprodajne kompanije na nivou pojedinačnih prodavnica, ukoliko se grupa kriminalaca udruži i opljačka prodavnicu. Međutim, krađe s najozbiljnijim posljedicama su one koje zahvataju cijeli lanac nabavke. Kamioni koji dovoze robu iz skladišta do prodavnice ili prevoze robu od proizvođača do skladišta mogu biti opljačkani na putu između dvije tačke, ali i samo skladište može postati meta napada i provale. Više od pola ispitanika u istraživanju Nacionalne federacije maloprodajnih organizacija izjavilo je da je u protekloj godini pretrpjelo napade na lanac nabavke. Takve organizovane kriminalne aktivnosti fokusiraju se na proizvode visoke vrijednosti kao što su dizajnerska odjeća i roba visokog prometa. One zahtijevaju dobro organizovane operacije i planiranje prije samog “zadatka”. Ukradena roba može završiti u malim prodavnicama čiji su vlasnici voljni preuzeti rizik njihove prodaje zbog niske cijene. Međutim, ukradena roba se često prodaje i na online platformama, uključujući i prodavnice i forume na tzv. dark webu. Online prodavnice koje posluju tamo kriminalcima nude određeni nivo anonimnosti budući da ti sajtovi nisu na listi nijednog konvencionalnog web-pretraživača.

Digitalna imovina, baš kao i fizička roba, također može završiti na online prodavnicama na tamnom webu. Naprimjer, kriminalci mogu vratiti ukradenu robu prodavnicama te zauzvrat dobiti vaučere koje mogu preprodati na raznim drugim mjestima. Krajnje odredište bilo kakve ukradene robe je često neki dio interneta, što znači da maloprodajne kompanije moraju implementirati specijalizovanu tehnologiju koja će im pomoći u provođenju istrage. Međutim, praćenje ukradene robe nije jedini razlog za korištenje takve tehnologije. Naime, kada je riječ o organizovanom kriminalu u maloprodaji, svi putevi vode u online svijet. Kriminalci koordiniraju napade na prodavnice pomoću društvenih mreža te koriste posebne prodavnice za prodaju ukradene robe. Kompleksnost tih online operacija zahtijeva tehnološki pristup istragama i prevenciji gubitaka.

Primjena tehnologije
Kada je u pitanju organizovani kriminal, internet pruža odgovarajuću infrastrukturu za koordinisanje krađa, pronalaženje kupaca, distribuiranje ukradene robe i, u slučaju tamnog weba, skrivanje navedenih aktivnosti. Međutim, taj adut kriminalaca je istovremeno i njihova slabost. Naime, tokom sarađivanja sa drugim potencijalnim kriminalcima na internetu oni ostavljaju tragove koji se mogu iskoristiti za otkrivanje njihovog identiteta. Ti tragovi mogu uključivati nadimke na internetu, email adrese, telefonske brojeve, račune za plaćanje kao i adrese novčanika za kriptovalute.

Upravo to je razlog zbog kojeg je bitno adekvatno prikupljati podatke o ovim aktivnostima na internetu. Prikupljanje hrpe informacija te njihovo konvertovanje u razumljive izvještaje i podatke gotovo je nemoguće bez odgovarajućeg automatizovanog alata. Ako uzmemo za primjer zadatak pronalaska online prodavnica koje prodaju ukradenu robu, odgovarajuća WEBINT (web intelligence) platforma kompanijama može pomoći da provode pretrage koje obuhvataju ne samo poznati konvencionalni internet nego i tamni web, na kojem se kriminalci često pokušavaju sakriti. Kompleksna pretraga pomoću ključnih riječi koja koristi posebne parametre kao što su naziv prodavnice, brendirana i luksuzna roba, kao i lokacije prodavnica, može pomoći sigurnosnom timu kompanije da identifikuje stranice koje u ponudi imaju njenu robu. Prodavnice također mogu koristiti sliku specifičnog proizvoda kako bi tražili poklapanja na ciljanim online prodavnicama i forumima te kako bi mogli dobiti obavijest ukoliko ukradena ili krivotvorena roba bude pronađena. Vještačka inteligencija, kada je integrisana u WEBINT platformu, omogućava automatizovan proces pretrage te povećava njen nivo tačnosti i efikasnosti, uz istovremeno korištenje mogućnosti kao što je optičko prepoznavanje znakova pomoću tekstualne analitike. Ove tehnologije generišu obavijest na osnovu vizuelnog poklapanja i specifičnog tekstualnog parametra ugrađenog u sliku.

Identifikacija web-sajtova koji prodaju ukradenu robu prvi je korak u vraćanju imovine i gašenju nelegalnih prodavnica. WEBINT platforma koja ima odgovarajuće analitičke i istražne mogućnosti omogućava sigurnosnom timu da pronađe podatke potrebne za smanjenje gubitaka i sastavljanje kvalitetnih izvještaja koji se mogu koristiti u prevenciji gubitaka i vraćanju robe. Kada to obavi, sigurnosni tim kompanije obično prebacuje svoje istražne aktivnosti policiji da nastavi s njima. Zahvaljujući kvalitetnim i ispravnim informacijama, policijski istražitelji bit će u stanju brzo obaviti svoj dio posla i izgraditi slučaj protiv otkrivene kriminalne grupe. Identifikovanje prodavnica s ukradenom robom također predstavlja odskočnu dasku u procesu identifikacije pojedinaca uključenih u tu kriminalnu aktivnost. Velika količina podataka koje WEBINT platforma može prikupiti tokom istrage, kao što su prethodno spomenuti identifikatori poput nadimaka, email adresa i kriptonovčanika, mogu se koristiti za otkrivanje identiteta ključnih učesnika.

Uvid u širu sliku kriminalnih aktivnosti
Sigurnosni timovi maloprodajnih kompanija pomoću tih informacija mogu početi sastavljati širu sliku organizacija i mreža u kojima potencijalni napadači posluju. WEBINT platforma može pomoći u otkrivanju interakcija među online učesnicima u oblasti organizovanog kriminala te može pratiti prepiske na blogovima, društvenim mrežama i aplikacijama za razmjenu poruka. Kako istražitelji budu otkrivali dodatne veze, tako će se otkrivati i oblik kriminalne organizacije, uključujući i dodatne krugove ljudi koji sarađuju s njom. Sposobnost istraživanja takvih veza predstavlja vrlo bitnu liniju odbrane – niži slojevi hijerarhije unutar mreža organizovanog kriminala mogu pod lupu staviti čak i same zaposlenike kompanije koja je angažovala sigurnosni tim. Koordinisanje krađe kamionskog tereta zahtijeva hiruršku preciznost, tako da kriminalne grupe moraju prikupiti podatke o vrsti robe koja se prevozi, datumu i vremenu transporta, kamionskim rutama te lokacijama skladišta. Stoga brojne krađe ovog tipa zavise od insajderskih informacija i saradnje.

Iz tog razloga, prodavnice bi trebale obratiti pažnju na to da dobro provjere zaposlenike koji imaju ključnu ulogu unutar kompanije i koji imaju pristup osjetljivim informacijama unutar lanca snabdijevanja. Prodavnica bi trebala provesti početnu provjeru profesionalnih i privatnih informacija o zaposleniku tokom njegovog zapošljavanja, ali bi također trebala povremeno ponovo ispitivati njegove digitalne tragove kako bi se otkrili njegovi potencijalno rizični saradnici i vrsta njihove veze. U ovom slučaju, WEBINT platforma može kompaniji pomoći da procijeni rizik koje predstavlja nepoznata insajderska prijetnja na osnovu digitalnih tragova zaposlenika, čime se otkrivaju veze između osoblja kompanije i potencijalnih kriminalaca. Jednom kada kompanija otkrije identitete aktera unutar relevantnih kriminalnih grupa, njihove aktivnosti se povremeno mogu provjeriti i usporediti s aktivnostima zaposlenika kako bi se otkrile potencijalne veze između njih.

AI kao proaktivni preventivni korak
Razotkrivanje kriminalnih mreža, praćenje komunikacije vezane za planiranje kriminalne aktivnosti i provjera novih zaposlenika maloprodajnim kompanijama omogućava da ostvare daleko agresivniji nivo sigurnosti. Kompanije na taj način nisu pasivni akteri u čitavoj situaciji, nego proaktivno ometaju mreže organizovanog kriminala te su u stanju spriječiti planirane krađe. Dijeljenje informacija između istražnih timova od ključne je važnosti te predstavlja dodatnu mjeru koja može pomoći timovima da razviju prednost nad kriminalcima i suoče se s problemima prije nego što do njih i dođe. Kada prodavnica primi informacije o kriminalnoj mreži koja je u skorije vrijeme napala druge kompanije, bit će u stanju prikupiti sve te podatke u okviru WEBINT platforme kako bi unaprijedila vlastitu analitiku prijetnji. Uvezivanje podataka o potencijalnim napadačima može pomoći kompanijama da se pripreme za napade i prate kretanje kriminalnih grupa između različitih regiona. Osim toga, dijeljenje informacija može iznjedriti imena prethodno nepoznatih aktera u oblasti organizovanog kriminala, što se može provjeriti kako bi se identifikovale potencijalne insajderske prijetnje. Zahvaljujući tome, aktivnosti maloprodajnih kompanija usmjerene ka prevenciji gubitaka izdižu se na nivo prikupljanja podataka, što sigurnosnim timovima može pomoći da razumiju odakle određena prijetnja stiže te im pruža uvid u to kako se ona može neutralisati.

Vještačka inteligencija predstavlja integralni dio toga: ona pomaže u analizi, klasifikaciji i prioritetiziranju ogromnih količina podataka koji se prikupljaju tokom istrage. Ova tehnologija nudi mogućnost pretraživanja velikog broja izvora podataka i brojeva na internetu, u tekstualnom ili slikovnom obliku, kao i odabir relevantnih rezultata koji se tiču samo onih predmeta koji su od interesa za određenu prodavnicu. Nakon toga sigurnosni menadžeri u maloprodajnim kompanijama mogu prioritetizirati obavijesti i upozorenja.

Više od puke fizičke sigurnosti
Korištenje AI-ja u analitici prijetnji kompanijama generalno pomaže u njihovom prioritetiziranju i omogućava da sigurnosno osoblje ima bolji pregled širih aktivnosti na internetu. Ovakav pristup također omogućava preduzimanje važnih koraka usmjerenih ka smanjenju rizika, kao što su identifikovanje internih sigurnosnih slabosti vezanih za same zaposlenike i omogućavanje boljeg pregleda sigurnosne situacije unutar kompanije. Fokus na zapošljavanju većeg broja sigurnosnih stručnjaka nije ni fleksibilno ni odgovarajuće rješenje za kompanije koje imaju previše ograničene finansijske resurse. S druge strane, tehnologija omogućava organizacijama da na isplativ način prilagode svom poslovanju aktivnosti usmjerene ka prevenciji gubitaka te da poboljšaju svoj nivo sigurnosti. Ulaganje u WEBINT platformu može omogućiti analitiku prijetnji i pristup podacima koji maloprodajnim kompanijama omogućavaju da se uspješno bore protiv organizovanog kriminala, kao i smanjivanje gubitaka nastalih usljed krađa.

Nije sve ni u kamerama
Sigurnost u maloprodajnim kompanijama se kroz historiju zasnivala uglavnom na kamerama u prodajnim objektima i skladištima kompanija. Iako je i dalje bitno održavati tu sigurnosnu mjeru, prodavnice moraju proširiti svoju sigurnost kako bi uključile proaktivna rješenja u vidu automatiziranih platformi za prikupljanje i analizu podataka s interneta.

 

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.