2 Juna, 2026
image
Home Kategorija Najave II (Page 16)

Najave II

Uloga svjetla u radunadzornih sistema

Od kritične infrastrukture do privatnog vlasništva, sistemi zaštite perimetra koriste se u raznim aplikacijama. Za njih su ključni izvori svjetla koji su dizajnirani da poboljšaju performanse sigurnosnog sistema
Priredio: Mirza Bahić
E-mail: redakcija@asadria.com

Kao prva linija odbrane perimetra i zaštite ključnih resursa, videonadzorne kamere su istovremeno i sredstva odvraćanja od napada i alat za njihovu detekciju. Zajedno s ostalim sigurnosnim uređajima najčešće se postavljaju uz ograde duž perimetra, a kako bi zadržale efikasnost i ponudile dovoljno kvalitetnu sliku sigurnosnom osoblju u svako doba dana ili noći, neophodno im je visokokvalitetno osvjetljenje. Ipak, svaka kamera dolazi u paketu sa svojim zahtjevima u pogledu tipa osvjetljenja za konkretnu lokaciju. Zato je potrebno dobro ispitati svaki aspekt rasvjete za ove sisteme ako se iz njih želi izvući maksimalan učinak.

Šta je svjetlo za videonadzorne sisteme?
Performanse svakog CCTV sistema ne ovise samo o ključnim komponentama kamere i objektiva već i o količini, kvalitetu i distribuciji dostupne svjetlosti. Svjetlost određuje može li se neki objekt uopće primijetiti i na kojim udaljenostima. Istovremeno, kvalitet i smjer svjetlosti umnogome određuju i sam izgled praćenog objekta. Svjetlost je energija u vidu elektromagnetnog zračenja. Talasna dužina svjetlosti (poznata i kao frekvencija) određuje njenu boju i vrstu. Ljudsko oko uočava samo vrlo uski raspon talasnih dužina od približno 400 nm (ljubičasta) do 700 nm (crvena). Međutim, videonadzorne kamere mogu detektirati svjetlost izvan dometa ljudskog oka, što im omogućava da se koriste ne samo bijelim već i infracrvenim svjetlom (715–950 nm) za noćni videonadzor.

Ponašanje svjetlosti varira ovisno o materijalu ili površini s kojom dođe u dodir. Kada dospije na određenu površinu, ona se reflektira, raspršuje, apsorbira ili, još češće, proizvodi više različitih učinaka istovremeno. Većina površina reflektira neki element svjetlosti. Općenito, što je bljeđa površina, to se više svjetlosti reflektira. Crne površine apsorbiraju vidljivu svjetlost, dok je bijele gotovo u potpunosti reflektiraju. Infracrveno svjetlo se ne reflektira na isti način kao vidljivo. Tačnije, način reflektiranja infracrvenog svjetla ovisi o prirodi materijala koji s njim ostvaruje interakciju.

Odnos svjetlosti i boje
Talasne dužine svjetlosti vidljive ljudskom oku mozak tumači kao boje u rasponu od 400 nm (ljubičasta) do 700 nm (crvena). Između ovih talasnih dužina nalaze se druge boje: indigo, plava, cijan, zelena, žuta i narandžasta. Kada se vidljiva bijela svjetlost podijeli na sastavne dijelove pomoću prizme ili u dugi, boje postaju vidljive. Prije 17. stoljeća vjerovalo se da boja postoji u samim predmetima, bez obzira na svjetlost kojoj su izloženi. Naučnik Isaac Newton je dokazao da je sama svjetlost pravi izvor onoga što percipiramo kao boju. Zeleni list izgleda zeleno jer odražava zelene talasne dužine prisutne u bijeloj svjetlosti.

Uzmimo lakši primjer: kada kupujete odjevni predmet u boji, često ga nosite do vrata ili prozora kako biste provjerili kako izgleda na dnevnom svjetlu. To je zato što znate da unutarnja rasvjeta sa žarnom niti, iako bijela, ima nešto drugačiju mješavinu talasnih dužina od vanjske svjetlosti i tako mijenja ili kreira prividnu boju odjeće. Isto važi i za CCTV sisteme. Izlazni signal u vidu boje iluminatora utječe na boju koju kamera vidi i koja se prikazuje na ekranu. Naprimjer, ulična rasvjeta često proizvodi žućkasto svjetlo, što može pokvariti izgled slike u boji u videonadzornim sistemima. Postizanje preciznih slika u boji zbog vanjskih utjecaja zato predstavlja pravi izazov. Da bi se dobile slike s nadzornih kamera u pravilnoj boji, iluminatori bijele svjetlosti trebaju osigurati osvjetljenje korigirano prema boji i usklađeno s vidljivim spektrom.

Obojeni objekti selektivno reflektiraju svjetlost. Oni odražavaju samo talasne dužine (tj. boje) koje vidite i apsorbiraju ostatak. Crveni cvijet, naprimjer, sadrži molekule pigmenta koje apsorbiraju sve talasne dužine u bijeloj svjetlosti osim crvene, tako da je crvena jedina boja koju cvijet reflektira. Na nižim talasnim dužinama od vidljivog spektra zračenje postaje ultraljubičasto (UV). Ono oštećuje kožu i uzrokuje tamnjenje, zbog čega je nedovoljno dobra opcija za CCTV. Na većim talasnim dužinama od vidljivog spektra zračenje postaje infracrveno (IC ili IR).

Infracrveno svjetlo
Infracrveno svjetlo je ono koje ljudsko oko ne može vidjeti, ali jednobojna nadzorna kamera može. U blizini raspona infracrvenog svjetla je svjetlo veće talasne dužine od vidljivog spektra koje se kreće između 700 i 1.100 nm. Ono se koristi za videonadzor. Za iskorištavanje infracrvenog svjetla koriste se jednobojne ili kamere za rad u dnevnom i noćnom režimu. CCTV kamere koje koriste infracrveno svjetlo pružaju jednobojne slike. Idealne primjene su one koje zahtijevaju prikriveni nadzor ili one kod kojih se zbog smanjenja svjetlosnog zagađenja izbjegava čak i niži nivo otvorenog osvjetljenja.

Izvori osvjetljenja
U kontekstu potreba videonadzora, vijek trajanja sijalica je ograničen i one su vrlo neefikasne, a također i prilično skupe za korištenje i održavanje. Istovremeno, krajnji korisnici su se odmakli od upotrebe proizvoda za rasvjetu na bazi halogena u korist LED rasvjete s dužim vijekom trajanja. Sijalice sa žarnom niti su prve razvijene i vrlo su neefikasne jer troše 90% ulazne energije kao toplinu. Njihova toplotna snaga je takva da mogu zagrijati okolne objekte u neposrednoj blizini. Halogene sijalice nude tek minimalno povećanje efikasnosti, ali i dalje troše čak 85% ulazne energije u vidu topline. Iako su manjih dimenzija, one su pod većim pritiskom od sijalica sa žarnom niti, zbog čega imaju izuzetno tople površine koje su opasne na dodir. Dovođenje žarulje u kontakt sa hladnim površinama, poput otisaka prstiju, može uzrokovati kvar na sijalici.

Fluorescentna rasvjeta
Primjena ovog vida rasvjete u videonadzoru je ograničena zbog uočenih mana u kombinaciji sa CCTV kamerom. Ove sijalice su male snage i dizajnirane su uglavnom za unutrašnje instalacije. Budući da imaju široko raspršeni izvor svjetla, izlaznu svjetlost je teško fokusirati i kontrolirati. Ipak, fluorescentne sijalice su mnogo efikasnije od sijalica sa žarnom niti jer rade s približno 40% efikasnosti, odnosno 60% ulazne energije troše na toplotu. Mnogo su hladnije od onih sa žarnom niti i mogu pružiti ekvivalentnu snagu uz znatno manju ulaznu energiju. Međutim, proizvode treperenje neprimjetno za ljudsko oko, ali izrazito vidljivo za kamere kojima se ono manifestira kao “bljeskanje”. Upravo ta osobina fluorescentno osvjetljenje čini neprikladnim za videonadzor.

HID sijalice
Za CCTV se mogu koristiti HID sijalice. Efikasne su, nude dobru reprodukciju boja i imaju dug životni vijek, koji ide i do 12.000 sati. Međutim, one pate od sporog starta (2–3 minute) i ne mogu se uključiti odmah nakon isključenja. Efikasnije su i do 60-80% u poređenju sa sijalicama sa žarnom niti i fluorescentnim sijalicama i nude mnogo više svjetlosti. Dostupni su modeli s natrijem niskog pritiska (koji je neprikladan za CCTV zbog svoje žute nijanse) i natrijem visokog pritiska (koji je prihvatljiviji, ali nudi lošiju reprodukciju boja). Tu su i metalhalogenidne sijalice koje pružaju vrlo prirodnu, hladnu i čistu bijelu svjetlost s naprednom definicijom boja. HID lampe se obično koriste za ulično osvjetljenje i u automobilskim svjetlima.

LED rasvjeta
LED diode su poluvodiči koji prirodno emitiraju uski pojas svjetlosti. Njihova upotreba se brzo proširila zahvaljujući jasnim tehničkim prednostima. LED diode su relativno skupe, ali pružaju izuzetno dug vijek trajanja i do 100.000 sati. Poređenja radi, fluorescentne sijalice obično traju 10.000 sati, a one sa žarnom niti do 1.000. Efikasnost LED dioda je obično 80–90%, a najveća efikasnost dolazi od LED-a koji proizvodi crveno svjetlo. Prednosti LED dioda uključuju izuzetno nisku potrošnju električne energije, niske radne temperature i kontinuitet boja tokom cijelog vijeka trajanja. Za razliku od tradicionalnih sijalica, vrlo su izdržljive, neosjetljive na vibracije, a zbog tvrdog kućišta teško ih je oštetiti. One su također sposobne emitirati svjetlost na određenoj talasnoj dužini bez potrebe za filterom, brzo se aktiviraju, a upravljanje napajanjem i toplinom igra važnu ulogu u izvlačenju maksimalnih performansi.

Crveno ili bijelo?
Ako vam je potrebno osvjetljenje za sigurnosne kamere i druge svrhe, bijela svjetlost je dobra opcija. Naprimjer, bijelo svjetlo je optimalno za parkirališta, garaže, parkove, utovarne prostorije i sve lokacije na kojima osoblje mora imati dobru vidljivost da bi obavljalo svoj posao. Prednost bijelog svjetla je to što nudi dovoljno kvalitetnu rasvjetu i ljudima i sigurnosnim kamerama. Kao što je ranije spomenuto, infracrvena svjetla su najbolja za tajnu, odnosno prikrivenu upotrebu, naprimjer kada ne želite da uljezi ili druge osobe znaju da ih neko promatra. IC svjetlo je dobra opcija i kada imate bliske susjede koji bi se mogli žaliti na noćno svjetlo ili kada postoje ograničenja u pogledu nivoa rasvjete koja utvrđuju lokalne vlasti. Budući da su IC svjetla gotovo nevidljiva, još jedna prednost njihovog korištenja je to što vaše kamere mogu pratiti sve uljeze, a da oni to i ne znaju. Tako možete lako otkriti potencijalne slabe tačke u vašem cjelokupnom sigurnosnom sistemu unutar perimetra. Što se tiče nedostataka bijelog svjetla, rasvjeta na stubovima može uzrokovati svjetlosno zagađenje. Istovremeno, infracrveno svjetlo ne može dodati boju videozapisima niti raditi u kombinaciji s detektorima pokreta kako bi se uljeze odvratilo od napada.

Kako procijeniti troškove održavanja osvjetljenja?
Pitanja zaštite okoliša i potrošnje energije su već dugo prioriteti na globalnom nivou. Iako se ogromna količina novca u svijetu koristi za rasvjetu, veći dio ove potrošnje odnosi se na neefikasno ili nepotrebno osvjetljenje, zbog čega je neophodna optimizacija. Pritisak da se uštedi energija uz praćenje tekućih troškova stalno se povećava. Lokalne vlasti i privatna industrija traže metode za uštedu energije, a rasvjeta je jedna od oblasti kojoj treba posvetiti posebnu pažnju. Tradicionalno osvjetljenje, uključujući i CCTV osvjetljenje, omogućavaju sijalice sa električnim napajanjem. Iako su neke efikasnije od drugih, sadašnjost i budućnost osvjetljenja pripadaju LED diodama. U usporedbi s bilo kojim drugim izvorom svjetla, LED diode osiguravaju znatne uštede na potrošnji električne energije i nude dugovječne performanse uz male troškove održavanja.

Svjetlosno zagađenje i CCTV?
Svjetlosno zagađenje je globalni problem uzrokovan neefikasnom, nametljivom i nepotrebnom upotrebom umjetne svjetlosti. Simptomi uključuju nepreglednost, višak osvjetljenja i odsjaj na nebu. Svjetlosno zagađenje je i važna politička tema s obzirom na postojanje zakona o kontroli i kažnjavanju u ovoj oblasti. Odgovornost profesionalaca za CCTV je da omoguće sisteme osvjetljenja koji paralelno pružaju slike visokog kvaliteta i minimiziraju svjetlosno zagađenje.

Postoji više kategorija svjetlosnog zagađenja. Do upada svjetla dolazi kada ona uđe u zonu ili područje u kojoj je nepoželjna. To uključuje ulazak kroz prozor ili u obližnje zone. CCTV rasvjeta mora biti dizajnirana tako da poštuje zone privatnosti.
Kada je u pitanju videonadzor, odsjaj može biti problem kada je kamera usmjerena direktno u izvor svjetla, poput ulične rasvjete. Nepreglednost se javlja kada gusto grupisani izvori svjetla kreiraju intenzivno svjetlo koje može odvratiti pažnju od željene mete. Ako se koristi u prevelikim količinama, svjetlo uzrokuje osvjetljenje iznad nivoa koji je prihvatljiv i potreban. To je obično uzrokovano lošim specifikacijama i doprinosi rasipanju energije i prekomjernoj ekspoziciji unutar slike. Sjaj nad naseljenim mjestima poznat je kao odsjaj na nebu, a uzrok je kombinacija loše usmjerene svjetlosti i one koju reflektiraju ciljani objekti. Ova pojava smanjuje kontrast na nebu i zaklanja zvijezde tokom noći.

Posljedice svjetlosnog zagađenja
Postoje brojni problemi povezani sa svjetlosnim zagađenjem. Prekomjerna upotreba svjetla u videonadzornim sistemima može, zapravo, smanjiti nivo sigurnosti i zaštite umjesto da je poveća. Loše ili neadekvatno instalirano osvjetljenje može dovesti do pojave izraženijih kontrasta unutar slike. To obara ukupni nivo kvaliteta slike ili kreira duboke sjene unutar kojih se uljezi mogu neopaženo sakriti. Osim toga, iako višak osvjetljenja može umanjiti kvalitet prikaza i slike CCTV sistema, ova pojava kod prolaznika često stvara lažni dojam sigurnosti. S obzirom na zakone koji danas reguliraju ovu oblast, stvaranje nepotrebnog svjetlosnog zagađenja u nekim zemljama može povlačiti i prijetnju kaznenim mjerama. Instalateri bi trebali biti svjesni da profesionalna CCTV rasvjeta treba biti kvalitetno specificirana, dobro osmišljena i precizno usmjerena. Snop svjetla treba usmjeriti prema dolje kako bi se smanjilo izlijevanje svjetlosti. Na bijelo svjetlo treba obratiti posebnu pažnju kako bi se osiguralo da je samo ciljno područje osvijetljeno.

Rasvjeta koju aktiviraju događaji
Kako bi dodatno smanjili potrošnju električne energije, instalateri mogu razmotriti upravljanje rasvjetom putem telemetrije ili PIR alarma. Dodatna opcija je i korištenje rasvjete koju aktiviraju događaji jer se tako smanjuje potrošnja energije i produžuje vijek trajanja proizvoda. Sa sistemima bijele svjetlosti ova tehnologija pomaže i u smanjenju svjetlosnog zagađenja. Iako je aktivacija pokrenuta događajem pogodna za LED osvjetljenje, ona nije uvijek poželjna opcija za CCTV rasvjetu zasnovanu na sijalicama. Kontinuirano uključivanje i isključivanje stvara veliki pritisak na sijalicu i dodatno skraćuje njen radni vijek. Osim toga, osvjetljenje koje se aktivira na bazi događaja posebno je neprikladno za metalhalogenidne izvore svjetla zbog zagrijavanja (ili brzine treptanja svjetla) žarulje. Pod uvjetom da je vidljivo, osvjetljenje pokrenuto događajem može proaktivno odvratiti uljeze i spriječiti činjenje krivičnog djela. Ovo je posebno korisno pri osvjetljenju bijelim svjetlom.

Prilagodljiva rasvjeta
Tehnologija prilagodljive rasvjete omogućava instalateru da podesi svjetlosnu projekciju iz uređaja kako bi se odgovorilo konkretnim zahtjevima svake instalacije. Podešavanje je brzo i praktično, a svaki ugao svjetlosti se lako bira. Prilagodljivo osvjetljenje pomaže u postizanju ravnomjerno raspoređene svjetlosti. Standardni fiksni iluminatori nude kvalitetan izvor svjetlosti u centru slike. Pri tome, intenzitet svjetla se pomiče lijevo i desno iz središta jer svjetlo mora putovati sve do cilja i natrag. Prilagodljivo osvjetljenje minimizira varijacije u nivou osvjetljenja unutar scene tako što smanjuje maksimalnu količinu središnjeg osvjetljenja. Istovremeno, vrši se pomicanje zamišljenih tačaka maksimalne svjetlosti prema zonama izvan slike. To su ujedno i područja u kojima ona mora biti intenzivnija dok putuje do cilja i natrag do kamere.

Važnost ravnomjernog osvjetljenja
Najvažniji aspekt u projektiranju svakog sistema rasvjete za CCTV je postizanje ravnomjernog osvjetljenja. Svi sistemi za praćenje slika, u rasponu od ljudskog oka do nadzorne kamere i objektiva, teško se nose s pojavom velikih razlika u pogledu intenziteta svjetlosti unutar vidnog polja. Kao ilustraciju, uzmimo za primjer vožnju automobila noću. Tokom vožnje možete jasno vidjeti detalje ispred sebe sve dok putujete praznom cestom oslanjajući se samo na farove iz automobila. Međutim, kada se automobil približi iz suprotnog smjera, vaša vidljivost se drastično smanjuje. Zašto je tako? Iako se količina svjetla unutar scene zapravo pojačala, u toj situaciji se nakratko javila i prevelika, tj. maksimalna količina svjetla (iz nadolazećeg automobila), tako da se šarenica u vašem oku zatvara i tako utječe na vaš noćni vid. Ista stvar se događa s videonadzornim kamerama. Svijetle mrlje unutar slike uzrokuju zatvaranje objektiva i narušavaju performanse videonadzornih sistema tokom noći. Zato je za postizanje najboljih rezultata za CCTV nadzor tokom noći neophodno osigurati ravnomjerno osvjetljenje.

Prilagođavanje pandemiji: Ubrzan uspon pametnih stanova

Kažu da je nužda majka inovacije. Pandemije su tokom historije iz temelja mijenjale naš pristup stanovanju u zgradama. COVID-19 već čini isto, donijevši niz novih potreba za stanovnike gradova i njihovo stambeno okruženje
Piše: asmag.com
E-mail: redakcija@asadria.com

Pandemije su tokom historije pokretale inovacije u gradovima, a aktuelna nije nimalo drugačija. Predviđa se da će pametni gradovi osjetiti napredak u oblastima transporta i 5G infrastrukture, ali ne smijemo zaboraviti ni na tzv. pametno stanovanje. Prošle pandemije su bile vrijeme uvođenja inovacija u oblast urbanog stanovanja, dok je trenutna signal da je došlo vrijeme da investitori razmisle o novom standardu u promovisanju zdravijeg životnog prostora.

Prilagođavanje novim potrebama
Kada je riječ o utjecaju pandemija na poboljšanje urbanog života, historija se ponavlja. Sa svakom bolešću stekli smo novo razumijevanje načina na koje stanovanje utječe na naše zdravlje. Epidemije kolere i tuberkuloze su dovele do inovacija u segmentu sistema za filtriranje pijeskom i hlorisanja radi pročišćavanja vode. Već u 19. stoljeću mnogi su veliki industrijski gradovi u SAD-u donijeli zakone koji predviđaju toaletne prostorije u svakoj stambenoj zgradi.

Također, pandemija španske gripe 1918. dovela je do uvođenja viših standarda ventilacije, a nakon nje javno zdravstvo je prepoznalo da je gradsko stanovanje u prenapučenim zgradama faktor u širenju bolesti. Razvoj svijest o tome kako se gripa prenosi zrakom podstakla je nova dostignuća u pogledu pristupa otvorenim prostorima i cirkulaciji zraka. Graditelji su počeli dodavati trijemove i prozore kućama, a zakoni su predviđali da svi stanovi imaju protivpožarne stepenice, široke hodnike i privatna kupatila. Stambeni trendovi i danas odražavaju zdravstvene trendove jer se nastavljamo prilagođavati novim spoznajama o prevenciji bolesti i tehnološkoj evoluciji. Svaka pandemija naučila nas je nešto novo o tome šta je stanovnicima zgrada potrebno za stanovanje.

Prilika za preispitivanje pametnog stanovanja
Stambene pogodnosti koje smo koristili prije pandemije danas izgledaju zastarjelo. Ova kriza je dramatično promijenila naše svakodnevne obrasce ponašanja, od radnih mjesta do načina na koji se krećemo i kupujemo stvari. Mnogi od novih obrazaca vjerovatno će ostati trajni. Za početak, danas se češće vozimo vlastitim automobilima ili pješačimo. COVID-19 je potaknuo kupovinu ili veću upotrebu ličnih vozila jer stanovnici gradova na javni prijevoz i zajedničke vožnje gledaju novim očima – kao na izvore zaraze. U mnogim stambenim zgradama zbog toga će porasti broj stanovnika kojima je potreban parking prostor. Pametna rješenja za parkiranje nude interaktivne karte za dostupnost parking prostora uživo, digitalna parkirna brojila i parking senzore za popunjenost u stvarnom vremenu.

U proteklih godinu i po češće radimo od kuće. Masovni prelazak na daljinski rad stvorio je potrebu za brzim internetom i pouzdanim Wi-Fi pristupom u našim domovima. Ipak, nemaju sve zgrade takvu pogodnost. Češće smo naručivali namirnice i robu putem interneta. Pandemija je ubrzala prelazak na online kupovinu za pet godina, a predviđa se da je e-trgovina porasla za gotovo 20% u 2020. Kako sve više stanovnika radi na daljinu, pristup brzom internetu bit će od ogromnog značaja. Zgrade moraju preuzeti inicijativu u uvođenju infrastrukture širokopojasnog interneta.

Danas imamo i manje fizičkih kontakata. Čak i prije pandemije beskontaktni ulazak u zgradu je bio važan trend. Sada to nije samo napredna funkcija nego i faktor zaštite zdravlja. Ulaz bez ključa i pristup pomoću privjesaka postat će novi standard u stanovima, jer stanovnici traže beskontaktne zgrade sa funkcijama bez dodirivanja površina. U eri pandemije smo postali svjesniji i važnosti uštede energije. S obzirom na to da ljudi u stanovima provode više vremena nego ikada prije, oni ne samo da žele smanjiti troškove energije kako bi uštedjeli novac nego i doprinijeti zaštiti okoliša. Internet stvari omogućuje ažuriranje informacija koje će zadovoljiti potrebe održivosti, sa svojim pametnim termostatima, pametnim osvjetljenjem i senzorima curenja. Svi oni smanjuju rasipanje energije i omogućuju bolju kontrolu njene potrošnje.

Razvoj sektora pametnih stanova
Rast u segmentu pametnih stanova je fenomenalan. Prema najnovijem izvještaju o pametnim stanovima koji je uradila Omdia, u SAD-u je 2020. godine korišteno 928.000 pametnih stanova, što je povećanje od 1.460 posto u odnosu na 2017., a do 2025. godine 42 posto svih stanova u SAD-u posjedovat će povezane, odnosno umrežene uređaje. Pametni stanovi oslanjaju se na internet stvari (IoT) i povezane uređaje. Prema Omdiji, pametni stanovi se definiraju kao jedinice za kolektivno stanovanje koje imaju instalirana dva ili više uređaja za pametne domove. “Naprimjer, pametni stan može uključivati pametni zvučnik i pametnu bravu za vrata ili pametnu bravu za vrata i termostat. Ove uređaje mora instalirati upravnik objekta, a i prateća platforma mora biti u njegovom vlasništvu”, kaže Blake Kozak, glavni analitičar za pametne domove u Omdiji.

Pogodnosti za upravnike zgrada i stanare
Korištenje pametnih uređaja za internet stvari može biti od koristi i za upravnike zgrada i za korisnike stanova. Za upravnike, ovi sistemi mogu donijeti uštede na troškovima i dodatni prihod uz korištenje povezanih uređaja poput pametnih termostata i brava.
“U slučaju termostata, ovi uređaji mogu smanjiti troškove energije uz detekciju prisustva ljudi u prostorijama. Naprimjer, ako se neki stan čisti ili renovira, termostat se može postaviti na maksimalnu ili minimalnu temperaturu kako bi se bolje upravljalo potrošnjom. Pametne brave na vratima smanjuju troškove ponovne izrade ključeva za svaki stan nakon što se stanar odseli ili se ključ izgubi”, kaže Kozak. Pametne brave, naprimjer, olakšavaju ulazak i dostavu namirnica, a dostupne su i druge tehnologije koje olakšavaju život stanarima. “Alexa for Residential tehnologija za stambene zgrade integrira se sa samim objektom, tako da se stanari mogu raspitati o plaćanju stanarine ili događajima u zajednici. Pametni uređaji mogu ponuditi dodatnu vrijednost korisnicima stanova. Naprimjer, ako se mašina za pranje rublja pomjeri iz ravnoteže, osoblje zgrade može primiti upozorenje o tome kako bi tim za održavanje mogao pristupiti stanu i riješiti problem, a da pri tome stanar ne mora ništa poduzeti”, kaže Kozak.

Dodatni rast tokom pandemije
Trend pametnih stanova je bio, zapravo, u usponu i prije COVID-a. Na to ukazuju podaci Omdije, prema kojima je rast pametnih stanova na godišnjem nivou iznosio oko 780 posto u 2018. i oko 90 posto u 2019. godini. Ovaj trend rasta dodatno je potaknut pandemijom, koja je naglasila potrebu za umrežavanjem i posjetama na daljinu. “Najveći utjecaj pandemije na pametne stanove ogledao se u samostalnim posjetama i obilascima stanova. To znači da su potencijalni stanari mogli dobiti pristup stanu, a da niko iz osoblja zgrade ne mora biti fizički prisutan”, kaže Kozak. Ovi obilasci bez osoblja mogu biti korisni ne samo u vrijeme pandemije već i poslije nje. “Samostalni obilasci omogućavaju budućim zakupcima da razgledaju nekretnine i stanove prema svom rasporedu. Na ovaj način budući zakupac nije ograničen radnim vremenom osoblja. Za osoblje stambenog objekta korist od ovog pristupa je u otvaranju dodatnih komunikacijskih kanala s potencijalnim stanarima. U prošlosti su upravitelji zgrada propuštali telefonske pozive potencijalnih zakupaca i gubili dobre prilike zbog neusklađenih radnih rasporeda. Dakle, obilasci stanova bez osoblja nude značajne prednosti i za buduće stanare i za osoblje zgrade“, smatra Kozak.

Šta ovo znači za građevinske poduzetnike i objekte?
Građevinski poduzetnici i tržišni igrači u sektoru nekretnina bi trebali shvatiti da će integracija, automatizacija i fokus na održivost biti dominantni budući trendovi u stambenom sektoru. Kako ne bi izgubili od konkurencije, oni moraju iskoristiti sve poslovne prilike koje im nude ovi trendovi. “Do 2025. godine gotovo 40 posto stambenih jedinica u SAD-u smatrat će se pametnim objektima. U slučaju ovih nekretnina, osoblje i uprava više neće gubiti potencijalne klijente zbog neusklađenih rasporeda, radnih ograničenja ili propuštenih telefonskih poziva. Prisutan je sve izraženiji trend u pravcu kreiranja ekološki osviještenih zajednica i održivosti. Zgrade sa sistemima upravljanja zgradama (BMS) u kombinaciji sa senzorima curenja i praćenja upotrebe vode i pametnim termostatima vjerovatno će se kvalificirati kao tzv. zelene zgrade. To znači da će se za njih dobijati krediti s nižim kamatama i veliki popusti na nabavku opreme u sklopu poticaja i subvencija. Općenito govoreći, građevinski poduzetnici i kompanije za nekretnine koje barem ne počnu istraživati ove tehnologije mogli bi se naći u zaostatku u odnosu na konkurenciju, kao i izgubiti vrijedne podatke koji se prikupljaju pomoću ovih sistema”, kaže Kozak.

Koje će tehnologije dominirati u pametnim stanovima?
COVID-19 i prateći zahtjevi za praćenjem maksimalne popunjenosti zgrada i socijalnim distanciranjem poslali su milione ljudi na rad od kuće. Prema podacima Global Workplace Analyticsa, predviđa se da će 25 do 30 posto radne snage do kraja 2021. raditi od kuće nekoliko dana u sedmici. Kako ljudi provode više vremena kod kuće, oni se žele upoznati s najnovijim trendovima u segmentu pametnih stanova. U ovoj godini će se vještačka inteligencija stvari (AIoT), vještačka inteligencija (AI) i internet stvari masovno koristiti kako bi naše stanove učinili inteligentnijim, efikasnijim i zabavnijim. Pomoću vještačke inteligencije sistem pametnog stana uči, odnosno pronalazi obrasce u svakodnevnom životu korisnika i u skladu s tim prilagođava postavke umreženih uređaja. Pametni frižider, naprimjer, ne samo da naručuje namirnice kada zalihe isteknu nego i predlaže jela na osnovu korisnikovih prehrambenih navika i onoga što je dostupno u frižideru. HVAC sistem u kući automatski predviđa kada će korisniku trebati dodatno osvjetljenje ili klimatizacija i vrši potrebna prilagođavanja.

Pametni sigurnosni uređaji i beskontaktno upravljanje
Rubno računarstvo je sve važnije u komercijalnom sektoru jer su IP kamere danas opremljene različitim naprednim analitičkim funkcijama i vještačkom inteligencijom. Ovo je danas trend i u pametnim stanovima, što znači da pametna kamera može, naprimjer, prepoznati osobu koja nije dio porodice. Isto tako, kamera za praćenje beba može otkriti neobične aktivnosti, poput situacije u kojoj beba povraća. Sve više se usvajaju i pametne brave koje se temelje na prepoznavanju lica, umjesto na korištenje tastatura.

Nepotrebno je napominjati da je beskontaktno upravljanje postalo mantra u doba koronavirusa, kada ljudi izbjegavaju dodirivanje površina koje mogu prenijeti virus. To se odnosi i na život u stanovima. Pametni zvučnici s virtuelnim pomoćnicima koji rade po naredbi korisnika umjesto na dodir bit će popularniji nego ikada. Prema podacima MarketsandMarketsa, očekuje se da će globalno tržište pametnih zvučnika dosegnuti vrijednost od 15,6 milijardi dolara do 2025. godine u odnosu na 7,1 milijardu dolara u 2020. i godišnju stopu rasta od 17,1 posto. Osim toga, prekidači će se sve više aktivirati uz gestikulaciju ili pokret ruke. Kako pandemija traje, beskontaktna rješenja, bilo poslovna ili stambena, bit će traženija nego ikad.

Zajednički protokoli i Wi-Fi
S više pametnih uređaja instaliranih u stanovima, problem kompatibilnosti se neizbježno javlja jer različiti proizvođači koriste vlastite komunikacijske protokole. Ipak, to ide protiv interesa potrošača koji žele kontrolirati sve uređaje pomoću glasa ili jedinstvene aplikacije za pametni telefon. Zato je poželjan zajednički protokol. Srećom, industrija se već kreće u tom smjeru. Jedan od takvih projekata je Connected Home over IP (CHIP) koji su pokrenuli Amazon, Apple, Google i Zigbee Alliance. Cilj je omogućavanje komunikacije preko pametnih kućnih uređaja, mobilnih aplikacija i usluga u oblaku na temelju internetskog protokola (IP).

Očekuje se da će Wi-Fi 6 i 6E postaviti novi trend u segmentu pametnih stanova. On radi u rasponu od 2,4 GHz i 5 GHz, dok 6E koristi 6 GHz, što će osigurati veći kapacitet protoka podataka. U međuvremenu, sve veći broj pametnih uređaja zahtijeva transformaciju infrastrukture kućne mreže. Danas je jasno da jedan Wi-Fi ruter neće moći podržavati sve uređaje koji se nadmeću za mrežne resurse. Rješenje je mrežna Wi-Fi infrastruktura u kojoj će više čvorova, a ne jedan ruter, pomoći u ubrzavanju usmjeravanja i prijenosa podataka.

Trajno izmijenjeni horizont
Kao odgovor na COVID-19, stambeni kompleksi i upravnici zgrada danas imaju važnu ulogu u poticanju inovacija. Na isti način na koji su nekadašnji graditelji kao odgovor na pandemije zamišljali šire hodnike i bolju ventilaciju, profesionalci danas moraju osmisliti sisteme pametnog parkiranja i beskontaktnih ulazaka u zgrade. Današnji vlasnici nekretnina i tehnološki lideri imaju priliku preispitati načine na koje će stanovnici gradova živjeti nakon pandemije, a neke od tih promjena događaju se već sada.

 

Cyber sigurnost u prehrambenoj industriji

Kompanije i fabrike koje se bave proizvodnjom hrane sve se više oslanjaju na automatizaciju, što dovodi do većeg rizika od cyber napada. Jedan od glavnih problema je taj što regulativa ne ide u korak s automatizacijom. Tako, recimo, FDA, američka vladina agencija koja se bavi ovim pitanjima, uopšte ne razmatra zaštitu od hakerskih napada kao dio sigurnosti u prehrambenoj industriji
Pišu: Senad Matić Karić i Vesna Matić Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Jedna od oblasti o kojoj se i ne razmišlja baš mnogo kada je u pitanju cyber sigurnost jeste prehrambena industrija. Ljudima uglavnom ne pada na pamet da bi hakerski napadi mogli na neki način imati veze s proizvodnjom hrane. Razlog je to što su ti procesi uglavnom daleko od očiju velike većine ljudi. Međutim, s obzirom na porast učešća industrijske automatizacije i srodnih tehnologija u prehrambenoj industriji, riječ je o oblasti koju ozbiljno treba imati u vidu prilikom osmišljavanja nacionalnih strategija cyber odbrane, jer i jeste riječ o potencijalnom problemu koji može zahvatiti cijele države.

Nedovoljno shvaćena problematika
Naime, u slučaju ozbiljnijeg cyber problema, napadači bi, naprimjer, mogli iskoristiti propuste u uređajima povezanim s industrijskim IoT-om kako bi hakirali kontrole za sigurnost hrane i time uzrokovali proizvodnju namirnica koje mogu izazvati masovno trovanje – naprimjer, neadekvatno obrađenog i zatrovanog mesa. Drugi primjer bio bi potencijalni napad na vodovodne sisteme kojim bi se zatrovala voda koju konzumiraju građani. To ne mora samo podrazumijevati napade na kritičnu infrastrukturu neke zemlje i organizacije koje je kontrolišu nego i na privatne kompanije koje plasiraju flaširanu vodu na tržište.

Kako to može funkcionisati, pokazuje jedan od pokušaja takvog napada koji se desio 2019. godine u Ellsworthu u Kansasu. Napadač je, naime, daljinski pristupio računaru koji kontroliše jedno od vodovodnih postrojenja u Post Rock Water Districtu kako bi ugasio sisteme za prečišćavanje i dezinfikovanje vode, čime ju je učinio nepitkom. To je bio bivši zaposlenik fabrike, Wyatt Travnichek, koji je ove godine i formalno optužen za pokušaj izazivanja masovnog trovanja. U cijeloj priči najbizarnije je to što je on bio u mogućnosti to uraditi jer kompanija nije blokirala njegove digitalne akreditive ni mjesecima nakon što je napustio posao. Čitava situacija je stoga mogla biti spriječena da je njegov bivši poslodavac slijedio osnovne procedure i principe cyber sigurnosti.

Najčešći sigurnosni propusti
Ono što odgovorni često ne shvataju, a niti mnogo razmišljaju tome, jeste činjenica da sigurnost koja je koncentrisana isključivo na opipljive stvari poput vrata i ograda nije i nikada neće biti sveobuhvatna sve dok se ne poradi i na zaštiti automatizacijske tehnologije. Jer, uz novo doba industrijskog interneta stvari, potrebno je više od običnog antivirusa i firewalla da bi cijeli pogon bio zaštićen od cyber napada. Međutim, mnogima to nije baš najjasnije, uprkos slučajevima poput napada Petya virusom, koji je, zarazivši više od 2.000 kompanija, u napad uključio i prehrambene kompanije poput proizvođača grickalica Mondelez iz Sjedinjenih Američkih Država i fabrike čokolade Cadbury u australskoj državi Tasmaniji. Sigurnosni stručnjaci navode nekoliko osnovnih sigurnosnih propusta zbog kojih je prehrambena industrija u svakodnevnoj opasnosti od cyber napada: zastarjeli firewalli, slabe sigurnosne konfiguracije, nesiguran udaljeni pristup, propusti u operativnom sistemu, nedostatak obuke zaposlenih u kompanijama te sigurnosne politike koje su pune mana ili, jednostavno rečeno – pogrešne.

Vrste napada
U skladu s prethodno spomenutim, primarni problem i prijetnju predstavljaju napadi kojima se ciljaju industrijski sistemi kojima se kontroliše proces proizvodnje, pakovanja i održavanja sigurnosti hrane. Danas se takvi napadi mogu provesti zlonamjernim softverom kojim je moguće izazvati zastoj u proizvodnji hrane kako bi se izazvale negativne društveno-ekonomske posljedice po ciljano društvo ili, još gore, izazvalo masovno trovanje stanovništva. Malwareom je moguće izmijeniti fabričku recepturu kako bi se stvorio toksičan proizvod. Ova vrsta napada predstavlja sve ozbiljniju prijetnju u sektoru zbog većeg oslanjanja fabrika u prehrambenoj industriji na automatizacijske sisteme za proizvodnju i skladištenje hrane.

Industrijski IoT uređaji koji se implementiraju u takve sisteme kako bi poboljšali analitiku i održavanje također su potencijalna tačka napada, budući da napadi mogu obuhvatiti sve nivoe kontrole proizvoda koji nastaje u fabrici. Dalje, prehrambena industrija je podložna hakerskim napadima kojima se ciljaju podaci korisnika i kupaca, budući da online prodaja hrane – naročito zahvaljujući pandemiji COVID-a 19 – postaje sve popularnija. To znači da proizvođači hrane sada počinju baratati i većim količinama korisničkih bankovnih i ličnih podataka, te stoga napadači često ciljaju ovu industriju s ciljem krađe bankovnih podataka kupaca.

Učestalost napada
Danas se manje-više ignoriše činjenica da se prehrambeni sektor nalazi na drugom mjestu po broju cyber napada, odmah poslije maloprodaje. Nešto manje od polovine svih ukupnih cyber napada otpada na maloprodaju, a na prehrambeni sektor četvrtina svih napada, navodi Trustware Global Security. Još kad se uzme u obzir da neke od najvećih kompanija u svijetu rade u oba sektora, onda bi i isprepletenost sektora, sistema i tehnologija zaista trebala dovesti do rasta zabrinutosti u ovoj oblasti. U takvim pokušajima napadači ubacuju malware u web-sajtove proizvođača ili vanjske web-sajtove koje oni koriste za online trgovinu kako bi ukrali podatke o bankovnim karticama. Također, iako sami proizvođači u prehrambenoj industriji najčešće ne čuvaju takve podatke, primijećen je trend hakiranja njihovih sistema u pokušaju da se ipak dočepaju tih podataka, čime se također mogu izazvati poremećaji u operacijama.

I konačno, ucjenjivački softver ili ransomware predstavlja još jednu rastuću prijetnju za proizvođače hrane. Pandemija koronavirusa je rezultirala velikim opterećenjem prehrambenih lanaca, budući da su mnogi ljudi zabrinuti za dostupnost hrane i određenih proizvoda usljed mogućnosti blokada i karantina. Zbog takve situacije na tržištu hakerska zajednica, a što se posebno odnosi na cyber napadače koje sponzorišu određene države, izuzetno je zainteresovana za napade na ovaj sektor zbog toga što oni mogu rezultirati ozbiljnim posljedicama. Naime, napad ucjenjivačkim softverom u ovoj oblasti može dovesti do krađe esencijalnih korporativnih podataka, kao i podataka o milionima korisnika. Proizvodnja se u tom slučaju obustavlja te dolazi do poremećaja u lancu snabdijevanja hranom. Usljed takve blokade proizvodnje može doći do isteka roka trajanja hrane u fabrikama, što može izazvati nesagledive gubitke te negativno utjecati i na poslovanje partnerskih kompanija.

Kako se zaštititi?
Prva i osnovna stvar koju svaka kompanija u prehrambenom sektoru treba uraditi jeste usvojiti stroge cyber sigurnosne standarde, na sličan način na koji se i HAACP-om kontroliše proizvodnja i sigurnost hrane. Proizvođači u ovoj industriji bi trebali implementirati procedure kojima će se na redovnoj bazi testirati njihovi sistemi na potencijalne hakerske napade. U skladu s time, potrebno je promijeniti kulturu svih radnika i unaprijediti je tako da zaštita kompanijskih sistema bude visoko na listi prioriteta svih zaposlenika, od nižih nivoa do najvišeg menadžmenta. To može biti od ključne važnosti, kao što pokazuje i primjer s početka teksta u kojem je bivši zaposlenik neovlašteno pristupio sistemima za prečišćavanje vode zahvaljujući tome što njegova kompanija ni nekoliko mjeseci nakon prestanka radnog odnosa nije blokirala njegove digitalne akreditive. Međutim, zahvaljujući tome što proizvođači hrane obično imaju manju zaradu u odnosu na druge biznise koji se bave proizvodnjom, njihovi IT sigurnosni timovi su obično manji te imaju manje finansijskih resursa i opreme na raspolaganju. Stoga su cloud rješenja najisplativija opcija u ovom sektoru.

Osim toga, proizvođači bi trebali biti stalno posvećeni certificiranju svojih sistema i procedura u skladu s najnovijim standardima, uključujući i redovne sigurnosne nadogradnje. Budući da bilo kakav poremećaj proizvodnog procesa može rezultirati milionskim gubicima, ali i plasiranjem otrovnih i pokvarenih proizvoda na tržište, proizvođači se moraju pobrinuti da se sve promjene na proizvodnim uređajima adekvatno prate i provjeravaju. Također, standardne sigurnosne prakse trebale bi podrazumijevati i redovno pravljenje sigurnosnih kopija svih bitnih podataka, uz čuvanje odvojenih verzija backupa, kako bi se izbjeglo kontaminiranje sigurnosnih kopija malwareom.

Manjak ozbiljnosti
Industrijski standardi generalno zahtijevaju zaštitu cijele industrijske tehnologije od hakerskih napada. No, u kontekstu hrane i pića ta problematika još nije dovoljno obrađena, iako tehnološki napredak ne izostaje u ovom segmentu. I dalje se veliki naglasak stavlja na opasnost od toga da do potrošača ne dođu proizvodi kontaminirani “tradicionalnim” načinima i, kako stvari stoje, izgleda da će tako i ostati još neko vrijeme, pogotovo što i dan-danas preovladava mišljenje da prehrambena industrija i nije u nekoj posebnoj opasnosti od cyber napada, te da, ukoliko do njega i dođe – novčana dobit po hakere neće biti nešto posebno velika. Međutim, ako imamo u vidu napad na kompaniju za preradu mesa JBS iz maja ove godine, kojim su blokirane brojne klaonice i fabrike u SAD-u, negativne posljedice protegle su se čak do australskog tržišta mesnih proizvoda. Napad je bio izveden pomoću ransomwarea, a JBS je na kraju hakerima morao platiti 11 miliona dolara u bitcoinu. Zaključak koji se nameće je jednostavan: promjene u ovoj industriji su neophodne.

Agroterorizam
Pored fabričke proizvodnje hrane, slična situacija se počinje javljati i u poljoprivredi, s obzirom na sve učestaliju primjenu savremenih naprednih tehnologija u procesu proizvodnje hrane. Oprema kojom barataju veliki poljoprivrednici uključuje postrojenja za naprednu obradu žitarica i druge hrane, RFID tagove za označavanje životinja, njihovo praćenje pomoću GPS-a, kao i informatičke sisteme za upravljanje operacijama i povećavanje profitabilnosti. Zbog toga je poljoprivredni sektor više nego ikada izložen cyber napadima, pri čemu poseban rizik dolazi od hakera aktivista, koji bi mogli, naprimjer, napasti velike stočarske kompanije s ciljem protesta protiv nehumanog tretiranja životinja. Cyber sigurnost je generalno nešto o čemu poljoprivrednici ranije nisu morali razmišljati, ali s upotrebom nove tehnologije dolazi i opasnost od napada. Recimo, analize američkih cyber stručnjaka pokazuju da se konkurentne zemlje žele cyber špijunažom dočepati tehnologije za genetsku modifikaciju biljaka i poboljšavanje njihovih sjemena. Također, dobro organizovani napad na poljoprivrednu mašineriju za obradu hrane može poremetiti izvoz žitarica i mesnih proizvoda. Međutim, većina stručnjaka slaže se da agroterorizam za sada ne predstavlja preveliku opasnost, mada je moralo doći do bržeg i boljeg implementiranja cyber sigurnosnih praksi radi blagovremene prevencije potencijalnih napada.

Cloud u sigurnosnoj industriji: Razlozi za i protiv upotrebe pohrane u oblaku

Upotreba cloud usluga u videonadzoru je u porastu, ali još postoje nedoumice o tome da li i u kolikoj mjeri one trebaju zamijeniti lokalno instalirane sisteme za videonadzor. Zavisno od kompanije i poslovanja, jedno ili drugo riješenje može odgovarati u većini aspekata. No, je li hibridno rješenje pravi odgovor i ključ kada je u pitanju budućnost videonadzora?
Izvor: Asmag.com
E-mail: redakcija@asadria.com

Iako će cloud biti neizbježan dio savremenih sigurnosnih nadzornih sistema, on bi se trebao zadržati upravo na tome – da bude samo dio tih sistema. Potpuno pouzdavanje u cloud pohranu podataka ne predstavlja najbolji izbor za sigurnosne sisteme. Stoga ćemo navesti neke od mana upotrebe clouda u oblasti sigurnosnog nadzora.

Brzina ili zastoji na internetu utječu na sigurnost
U svemu ovome najočigledniji problem se tiče prevelikog oslanjanja na internet. Međutim, ovdje nije riječ samo o postojanju stabilne veze nego o činjenici da je za besprijekoran daljinski nadzor potrebna velika brzina prijenosa podataka. Većina pružaoca internetskih usluga danas nudi veće brzine downloada, jer je to upravo ono što korisnici i traže. “Pohranjivanje videozapisa u cloudu podrazumijeva prijenos tog videa na server koji je u cloudu, a to zahtijeva propusnost. Neke mreže možda neće biti optimizirane za prebacivanje tolikog broja podataka u cloud”, ističe Sean Foley, viši potpredsjednik u kompaniji Interface Security Systems. On naglašava i to da troškovi mogu predstavljati razlog za zabrinutost, posebno ako se koristi bežična konekcija poput 4G-a. “Bežična konekcija često ima ograničenje količine podataka koja se može prebaciti preko nje. Krajnji korisnik i sistem-integrator moraju uzeti u obzir ove stvari. Ako korisnik nema već implementiranu dobru mrežu, u tom slučaju će biti zabrinjavajuće visoki i troškovi nadogradnje”, kaže on.

Nedostatak fleksibilnosti u pogledu prostora
Nemaju svi klijenti iste zahtjeve za pohranu. Veličina kompanije i njena priroda najčešće odlučuju o tome koliko je prostora za pohranu podataka, zapravo, potrebno. Osim toga, vlade širom svijeta donijele su propise kojima se određuju periodi zadržavanja videozapisa u određenim industrijama. Zbog toga je za mnoge kompanije povećanje kapaciteta za pohranu podataka dodavanjem dodatnih hard diskova lakše i isplativije od pohrane podataka u cloudu. Sve ovo postaje još zahtjevnije kako podržane rezolucije na kamerama nastavljaju rasti, čime se dodatno povećava veličina videofajlova.
“Ako kompaniji treba pohrana podataka na 30 ili 90 dana, rješenje zasnovano na cloudu možda neće odgovarati. Većina korisnika neće moći isplativo pohraniti toliko videa u oblaku”, objasnio je Foley. Propisi u Sjedinjenim Američkim Državama zahtijevaju 30 dana pohrane videozapisa za većinu industrija, a to se povećava na 90 dana za industrije poput farmaceutske. Međutim, za neke industrije nije moguće dobiti isplativost ukoliko koriste samo cloud pohranu.

Alan Stoddard, direktor za situacijska obavještajna rješenja u Cognyteu, složio se da su troškovi zaista glavni problem, jer se zahtjevi za pohranom razlikuju: “Što je veći broj slika u sekundi/rezolucija, to je bolji video, ali i troškovi su mnogo veći. Naprimjer, ponekad će vam možda trebati dugotrajnija pohrana, ali ako vam treba video iz offline pohrane, možda će vam biti potreban cijeli dan da povratite taj video.”

Cyber sigurnost i srodni problemi
Krađa podataka je neprihvatljiva. Većina velikih proizvođača rješenja za pohranu podataka u cloudu tvrdi da nudi jaku cyber sigurnosnu zaštitu, koristeći najsavremeniju tehnologiju, i većina nijh je zaista dobra u tome, inače bismo svjedočili mnogo većem broju uspješnih hakerskih napada, s obzirom na količinu podataka koju imaju online servisi. Međutim, problem je u tome što se korisnici i dalje oslanjaju na vanjske saradnike za pohranu osjetljivih podataka. I mada bi pristalice clouda rekle da su sigurnosni incidenti poput Verkade rijetki, samo jedan nezadovoljan zaposlenik ili greška u menadžmentu dovoljni su da prouzrokuju nepovratnu štetu curenjem podataka. “Kada se video pohrani lokalno na mrežni videosnimač, taj video je onda zaštićen na mojoj mreži, iza routera i firewalla koje ja konfigurišem, kojima upravljam i za koje sam odgovoran. Kada delegirate tu zaštitu, delegirate tu sigurnost trećoj strani i to nosi određene rizike”, kaže Foley.

Analitika samo u cloudu nije dovoljna
Upravljanje videosnimcima u cloudu omogućava analitička rješenja za koja proizvođači tvrde da su jednostavna za primjenu i upravljanje. Međutim, na tržištu je ionako sve više kamera s podrškom za naprednu analitiku koja može pružiti trenutni uvid u dešavanja. Naprimjer, sistem za prepoznavanje registarskih tablica koji automatski diže rampu automobilima koja se mogu identifikovati mora funkcionisati na rubu, i ako biste u ovom slučaju koristili samo analitiku zasnovanu na cloudu, automobili bi morali predugo čekati na procesiranje videosnimka. “Većina naprednih videoanalitičkih mogućnosti zahtijeva određenu procesorsku snagu same kamere ili mrežnog snimača. Dio tog procesiranja odvija se lokalno, u kombinaciji s cloudom”, kaže Foley dodavši da obje infrastrukture moraju funkcionisati zajedno, ali da se mnogo tog procesiranja odvija na rubu.

Zarobljeni sa samo jednim dobavljačem
Možete tvrditi da će se ovo desiti samo s nekim kompanijma, ali činjenica je da se to i dalje događa. Zapravo, sama činjenica da neki od najvećih VSaaS dobavljača sa zatvorenom tehnologijom imaju tako veliku klijentelu dovoljna je da se pretpostavi da su mnogi sigurnosni menadžeri zaljubljeni u sam koncept toga da jednostavno samo spoje kamere s oblakom i nakon toga zaborave na sve. Međutim, ovakvi vlasnički sistemi mogu pretvoriti vaše kamere u beskorisne izložbene uređaje onda kada ne izmirite mjesečnu pretplatu. Oni također ograničavaju potencijalno proširenje vašeg sigurnosnog sistema, jer u tom slučaju nećete biti u stanju integrisati nijedno drugo sigurnosno rješenje van onoga što već plaćate. Mnogi startupi (pa čak i velike kompanije) takmiče se u predstavljanju novih tehnologija na tržištu, a neke od njih se pokazuju kao veoma korisne u pravim okolnostima. Međutim, većinu njih ne možete koristiti ako ste zarobljeni ugovorom samo s jednom kompanijom.

Izračunati isplativost i nije tako jednostavno
Posljednji razlog protiv korištenja clouda povezan je sa svim prethodnim. Naime, pobornici cloud pohrane podataka i cloud softvera za upravljanje videonadzorom možda mogu argumentovano tvrditi da je on isplativ s aspekta operativnih troškova. Međutim, to je relativno ograničen pogled na situaciju koji ne uzima u obzir različite vrste mušterija. Veličina organizacije, oblast u kojoj posluje, pa čak i lokacija odlučuju o tome jesu li troškovi niži pri korištenju clouda. Naprimjer, u industrijama u kojima je potrebno dugotrajno čuvanje videa lokalna pohrana videosnimaka bila bi jeftinija nego upotreba clouda za tu svrhu. Ukoliko je vaša kompanija smještena u zabačenom području u kojem ne postoji dobra širokopojasna internetska veza, morat ćete potrošiti mnogo novca na nadogradnju infrastrukture kako biste mogli koristiti cloud. Gdje je tu isplativost? “To, zapravo, zavisi od kompanije”, kaže Foley i dodaje: “Zato sam ja veliki pobornik hibridnog pristupa pohrani podataka. Koliko vam prostora treba? Koliko kamera imate? Koliko ih morate imati s aspekta poslovanja, pravne problematike i državnih propisa? Ukoliko morate pohranjivati video na 30 dana ili više, preporučio bih neku vrstu lokalne pohrane podataka u kombinaciji sa djelomičnom cloud pohranom.”

Razlozi za korištenje clouda
Međutim, baš kao što postoje argumenti protiv korištenja clouda, tako se mogu pronaći i jaki razlozi za implementiranje takvih servisa u sisteme videonadzora. Migriranje u oblak je neizbježan proces i nepovratan trend u oblasti videonadzora. U usporedbi s tradicionalnom NVR arhitekturom, cloud je mnogo prilagodljiviji, fleksibilniji i isplativiji. Prema TechJuryju, 85 posto kompanija širom svijeta već koristi cloud tehnologiju za pohranu podataka. Također, 67 posto poslovne infrastrukture već je prebačeno u oblak tokom 2020. godine, dok će se do kraja 2021. godine 94 posto internetskih zadataka obavljati u oblaku. Jasno je da su se mnogi korisnici već prebacili na cloud. Međutim, zašto se to još nije u potpunosti desilo i u sigurnosti? Brojke pokazuju da se i to već dešava. Prema Eagle Eye Networku, tržište VSaaS-a je u 2020. doseglo vrijednost od 1,8 milijardi dolara te se očekuje da će do 2024. rasti objedinjenom godišnjom stopom od 18 posto. Ove cifre predstavljaju neoboriv dokaz da je VSaaS budućnost videonadzora, a razloga za to je nekoliko.

Daljinski nadzor s bilo koje lokacije
VSaaS ide dalje od tradicionalne NVR arhitekture. U suštini, VSaaS omogućava da se video prati s bilo koje lokacije, uz omogućavanje daljinskog upravljanja sistemom, pri čemu se kamere mogu podešavati, nadograđivati i održavati daljinski, što smanjuje potrebu za izlascima na teren. Kako kaže Alen Zukich, direktor u oblasti proizvoda u Camcloudu, “jednom kada se kompanije prebace na cloud te mognu pristupati i upravljati svim svojim korporativnim videonadzornim podacima u cloudu, malo je vjerovatno da će se vratiti na staro. To se ogleda u tome da naši poslovni korisnici iznimno rijetko otkažu usluge”. Daljinski nadzor koji cloud omogućava posebno je bio koristan tokom pandemije, koja je donijela drastičnu popularizaciju rada od kuće. “Kada je pandemija prisilila kompanije da zatvore svoje urede i kada su svi počeli raditi od kuće, sigurnosni menadžeri sa VSaaS sistemima i dalje su mogli pratiti kamere i upravljati pristupom svojim objektima bez potrebe da budu prisutni u prostorijama kompanije”, kaže suosnivač Qumulexa Tom Buckley.

Velika prilagodljivost i fleksibilnost
Imate li sve što je potrebno za kupovinu mrežnih snimača, servera i ostale lokalne opreme? Cijena toga može biti prevelika za većinu korisnika. Taj problem u VSaaS-u ne postoji, budući da on omogućava fleksibilnost glede operativnih troškova kakva ne postoji kod NVR arhitekture. “Pretplatničko plaćanje za VSaaS omogućava da krajnji korisnik plaća samo ono što mu treba i što koristi, što mu omogućava da u bilo kojem momentu poveća ili smanji broj uređaja u mreži, bez potrebe za uračunavanjem troškova za dodatne servere, licence i raspoređivanje mrežnog opterećenja. To uveliko olakšava dodavanje kamera ili zamjenu postojećih kamera najnovijom tehnologijom vodećih proizvođača”, objašnjava Buckley. Ukupni troškovi vezani za implementiranje videonadzornog sistema time se znatno smanjuju, a to naročito važi za korporacije koje imaju objekte na različitim lokacijama. Ako imate kompaniju sa desecima ili stotinama lokacija, lokalno rješenje zahtijeva implementaciju i održavanje hardvera i softvera na svakoj od lokacija. VSaaS uklanja tu komplikaciju i dodatne troškove.

Pristup bogatijoj analitici
Sve više korisnika ima potrebu za kvalitetnom videoanalitikom kako bi ispunili svoje poslovne zahtjeve i ciljeve. Cloud omogućava korisnicima da pristupe skoro neograničenom broju analitičkih programa, koji bi inače bili preskupi ili prezahtjevni za pokretanje na mrežnim snimačima. Ne samo to, cloud omogućava korisnicima i da odaberu analitiku koja im zaista treba u određenom periodu njihovog poslovanja. “Cloud pruža fleksibilne mogućnosti procesiranja, tako da uvijek na raspolaganju imate potrebne računarske resurese. Korisnik može kupiti analitiku koja mu treba npr. za videostreamove i to baš za određeno vrijeme u kojem mu je potrebna. Stoga, ukoliko korisnik želi da implementira analitiku tokom kratkog perioda, može zakupiti tu mogućnost za taj period od proizvođača analitičkog programa. Postoje hiljade cloud videoanalitičkih programa različitih proizvođača”, kaže Buckley dodavši da se sistem-integratori mogu baviti time za svoje kompanije, grupišući cloud analitike i dodajući ih u mjesečni trošak ili, pak, kompanije mogu same odabrati koju će analitiku koristiti kako bi ispunile svoje specifične zahtjeve.

Na kraju, VSaaS omogućava korisnicima da pristupe velikom izboru analitika kako bi proširili sposobnosti svog videonadzora. “VSaaS olakšava brza poboljšanja u oblasti AI-ja i mašinskog učenja s ciljem omogućavanja analitike koja daje korisne podatke i praktične poslovne uvide u oblasti videonadzora. Protok podataka i komunikacija u stvarnom vremenu koje VSaaS omogućava prebacuje sigurnosnu industriju od pasivnog prikupljanja dokaza na proaktivnu sigurnost, što predstavlja ogroman korak ka omogućavanju efikasnijih sigurnosnih operacija”, kaže Carter Maslan, suosnivač i direktor kompanije Camio.

Ključ je u hibridnom pristupu
Bez obzira na činjenicu da je u ovom tekstu pobrojano više argumenata protiv upotrebe oblaka nego što ih ima za, cloud se neće moći izbjeći u poslovanju. Istovremeno, on ne može u potpunosti zamijeniti lokalnu infrastrukturu. Odluka o tome koliko bi podataka trebalo pohranjivati u cloudu, a koliko lokalno, zavisi od vrste kompanije i poslovne svrhe, ali jedno je sigurno – ta dva sistema mogu funkcionisati zajedno. Na kraju se možemo složiti o jednoj stvari, da treba pokušati izbjeći vezanje za vlasničke sisteme osim ako ste potpuno sigurni da je to najbolje rješenje za vas.

Postpandemijske teme: Višestruka upotreba sistema za upravljanje posjetiocima

Krajnji korisnici i njihove organizacije sve više se suočavaju s novim svijetom nakon pandemije COVID-a. Oni moraju uspostaviti ravnotežu između ponovnog otvaranja za posjetioce i zaštite zdravlja i sigurnosti osoblja. Za taj zadatak kvalitetan sistem upravljanja posjetiocima je i više nego poželjan
Izvor: asmag.com
E-mail: redakcija@asadria.com

Iako pandemija još nije okončana, krajnji korisnici u različitim dijelovima svijeta aktivno se uključuju u ponovno otvaranje ohrabreni smanjenom stopom broja zaraženih i masovnim aktivnostima na planu vakcinacije. New York je, naprimjer, sredinom ljeta dozvolio da ugostiteljski objekti, poput restorana i barova, mogu početi raditi punim kapacitetom. Velika Britanija je još u maju najavila ublažavanje ograničenja, gdje je većina poslovnih subjekata u zatvorenom prostoru ponovno otvorena.

Upravljanje posjetiocima
Kada se poslovni subjekti u konačnici ponovo otvore, neizbježan je kontakt s armijom posjetilaca. To može biti prilično izazovno, jer oni mogu biti zaraženi ili izloženi koronavirusu. Zbog toga je upravljanje posjetiocima postalo važnije nego ikada za organizacije krajnjih korisnika u vremenu nakon pandemije COVID-a 19. “Kompanije koje vraćaju fizička radna mjesta imaju najveću odgovornost da osiguraju zdravlje i sigurnost zaposlenih tako što će svi posjetioci najprije proći kroz postupak provjere, koji uključuje pitanja iz oblasti zdravstva, a u vezi s COVID-om, provjeru temperature, beskontaktne radne procese i procese samostalne prijave posjetilaca. Sve se radi kako bi se ograničila interakcija sa zaposlenima”, kaže Debbie Pendleton, operativna direktorica STOPwarea. “Kompanije će morati razmotriti hoće li i dalje dopuštati slobodne ulaske posjetilaca ili ne. Mnoge će zahtijevati njihovu registraciju prije dolaska kako bi ih mogle unaprijed autorizirati, provjeriti i odrediti ko će se zateći na licu mjesta u svakom trenutku”, kaže ona. Na ovaj način, jednom kada se pojave, posjetioci će biti u potpunosti provjereni i autorizirani za dolazak.

Promjena strukture radnog mjesta također čini upravljanje posjetiocima jako važnim u ovom trenutku. “U budućnosti predviđamo pojavu složenih radnih mjesta, s većim naglaskom na hibridnim, odnosno fleksibilnim rasporedima radnog vremena i sve većoj upotrebi privremeno ili ugovorno angažiranih lica. To znači da više neće biti kritične mase ‘poznatih’ ili ‘sigurnih’ pojedinaca, nego da će se formirati fluidna grupa osoblja koje ima različite radne rasporede. Fizička i logička sigurnost morat će usvojiti ʻpristup bez povjerenjaʼ prema kojem se svi posjetioci tretiraju kao izvor rizika”, kaže Roger Lall, zamjenik direktora marketinga proizvoda u Traction Guestu.

VMS može pomoći
U ovim okolnostima sistemi za upravljanje posjetiocima mogu igrati važnu ulogu u pomaganju krajnjim korisnicima da ponovo otvore objekte, a istovremeno ponude i sigurno i zdravo okruženje. “Ovakvim sistemima dajete posjetiocima, izvođačima radova i osoblju garanciju da vaša organizacija ozbiljno shvata zdravlje i sigurnost na radnom mjestu. Praktično neprimjetan VMS će se integrisati s postojećim sistemima te minimizirati prekide aktivnosti i poboljšati svakodnevno vođenje operacija”, kaže Hadleigh Ford, izvršni direktor SwipedOna. “Sigurnost zaposlenih i njihovo povjerenje su najvažniji i do njih je moguće doći samo kroz dobro osmišljen sistem koji mora biti lako dostupan, omogućiti koordinaciju timova i ne smetati u odvijanju svakodnevnih poslova”, kaže Leela Voges, direktorica marketinga proizvoda u Envoyu. Sistemi za upravljanje posjetiocima mogu pomoći zaposlenima da na siguran način dovode goste i kolege na radna mjesta, dok će alati za praćenje kontakata, koji potvrđuju usklađenost sa zdravstvenim smjernicama i mjerama na radnim mjestima, osigurati da svako bude siguran i zaštićen na licu mjesta.

Organizacije krajnjih korisnika s različitih vertikalnih tržišta mogu imati dodatne koristi od sistema za upravljanje posjetiocima, posebno u vremenu iza pandemije. “Upravljanje posjetiocima putem rješenja koja koriste QR kodove posebno je korisno u zgradama koje redovno imaju brojne posjetioce i moraju upravljati pristupom unutar zona s različitim nivoima ograničenja. To može biti zajednička zgrada u kojoj se, naprimjer, nalaze zone s radnim stolovima za freelancere ili studente, kao i uredi u start-up firmama. Tamo se mora osigurati da određeni ljudi mogu ući isključivo tokom radnog ili vremena predviđenog za učenje, kao i da uredi ostanu sigurni i zaštićeni”, kaže Derek Wang, globalni menadžer proizvoda u Axis Communicationsu. “U bolnicama se isto rješenje može iskoristiti kao multiplikator pozitivnog učinka kroz smanjenje zajedničkih dodirnih tačaka (naprimjer u korištenju tastatura) na kojima se klice i bakterije mogu prenositi između posjetilaca, pacijenata i osoblja. U svijetu koji nas čeka nakon pandemije, u kojem trgovci smiju ponovo otvoriti svoja vrata, kontrola pristupa integrisana s procesima upravljanja posjetiocima može ponuditi temelj za produženo radno vrijeme bez prisustva osoblja”, dodaje on. Uz jedinstveni sistem zasnovan na IP-u, prodajni objekti bi mogli nuditi ispisani QR kod na ulazu, pri čemu se kupci mogu prepoznati pomoću elektronske identifikacije za ulazak u trgovinu.

Od beskontaktnih do prilagođenih sistema
Današnji sistemi za upravljanje posjetiocima su evoluirali i sada predstavljaju više od pukih rješenja koja zamjenjuju nekadašnje evidencije uz korištenje olovke i papira. Konkretno, ovi sistemi danas nude različite funkcije koje zadovoljavaju potrebe korisnika u periodu nakon pandemije. Tri su ključne funkcije koje će odrediti njihovu upotrebljivost u vremenu pred nama. Svi sigurnosni sistemi danas se podvrgavaju naporima da ih se pretvori u beskontaktne platforme. Sistemi za upravljanje posjetiocima tu nisu izuzetak. Kod beskontaktnih sistema prijava se vrši s korisnikovog ličnog mobilnog uređaja. Oni moraju biti dovoljno jednostavni za upotrebu, ali i dovoljno složeni da repliciraju funkcionalnost potpuno opremljenog sistema za upravljanje posjetiocima.

Integracija sa sistemima za praćenje zdravstvenih parametara
Mnoge organizacije razvile su sisteme praćenja zdravstvenih parametara svojih posjetilaca. Oni se sada mogu integrisati sa sistemom za upravljanje posjetiocima. “Kompanije danas žele slijediti preporuke, poput onih Centra za kontrolu i prevenciju bolesti, kada je u pitanju praćenje temperature svakog posjetioca. One mogu automatski upravljati primanjem posjetilaca na osnovu postavljanja prilagodljivog praga dozvoljene tjelesne temperature. Ako osoba ima tjelesnu temperaturu koja ide preko određenog praga, sistem za upravljanje posjetiocima će automatski blokirati njihovu prijavu”, kaže Pendleton.

Napredne mogućnosti prilagođavanja
Sistemi za upravljanje posjetiocima su prilagodljivi kako bi odgovorili različitim potrebama i zahtjevima vremena koje dolazi iza pandemije. “Alati za upravljanje posjetiocima administratorima moraju pružiti mogućnosti prilagođavanja. Sve se mora uraditi kako bi se odgovorilo na buduće zahtjeve, od kojih su neki trenutno nepoznati. Naprimjer, korporativni klijenti su tokom pandemije koristili našu platformu za rješavanje zahtjeva iz oblasti zdravstvene kontrole zaposlenih, kao što su zdravstvene potvrde, dokazi o vakcinaciji i upravljanje kapacitetima. Vodeći ponuđači sigurnosnih tehnologija morat će omogućiti jednostavne izmjene svojih alata kako bi organizacije mogle izaći na kraj s novim izazovima poput provjere valjanosti zdravstvenog osiguranja, statusa tokom rada od kuće i ostalih zahtjeva koje će tek trebati definisati u budućnosti”, kaže Lall. Integrisanjem VMS-a s drugim sistemima unutar zgrada i na radnim mjestima kroz uvođenje beskontaktnih funkcija menadžeri objekata moći će utjecati na smanjenje širenja virusa.

Kako beskontaktni sistemi pomažu organizacijama?
Za početak, oni štite zdravlje zaposlenika i posjetilaca. Ostvarivanje pristupa bez fizičkog kontakta sa sistemima kontrole pristupa znatno smanjuje širenje opasnih klica. S poslovne strane, to dovodi do skraćivanja perioda bolovanja i veće produktivnosti jer se na radnim mjestima osigurava kontinuitet radnih aktivnosti. Pri tome, menadžeri mogu u svakom trenutku znati gdje i kada pristižu posjetioci pomoću trenutnih obavijesti o njihovom dolasku. Isto važi i za prijave i odjave svakog zaposlenika. Zaštita zdravlja počinje od recepcije. Beskontaktni sistemi se lako programiraju za slanje obavještenja u stvarnom vremenu preko glasovnog poziva, tekstualne poruke, e-maila, Slacka, Microsoft Teams i Google Hangouts platformi. Praćenje kontakata pomaže menadžerima da prate jesu li posjetioci možda bili u kontaktu s oboljelima od koronavirusa ili osobom koja ima povišenu temperaturu. Istovremeno, ovi sistemi se povezuju s platformama za vođenje evidencije o radnom vremenu koje prate sve osobe koje dolaze na svoja radna mjesta i odlaze s njih. Posjetilac se prijavljuje kada stigne na radno mjesto, na kiosku se prikazuje QR kod, a posjetioci šalju tekst koda da započnu postupak prijave. Cjelokupna prijava se obavlja s njihovog uređaja, bez potrebe za preuzimanjem aplikacije.

Izazovi u upravljanju posjetiocima
Organizacije se suočavaju s nizom izazova u upravljanju posjetiocima. Jedan od najvećih je provođenje politika ulaska i izlaska kako bi se zadovoljili složeni zahtjevi upravljanja rizicima u kompanijama s više lokacija, smatra Brian Phillips, direktor globalne sigurnosne strategije u Traction Guestu. “Objektima se mora proaktivnije upravljati u skladu sa državnim propisima za svaku regiju i nivoom tolerancije na rizik za svaku organizaciju u datom trenutku. Kada se primijene na odgovarajući način, sistemi za upravljanje posjetiocima omogućavaju kompanijama da se sigurno i efikasno fokusiraju na produktivnost vremenu kada se posjetioci i zaposlenici vraćaju na svoja radna mjesta”, kaže on.

Primjena beskontaktnih sistema
Bilo da je riječ o papiru, dodirnom ekranu ili tastaturi, svaki interfejs nosi opasnost od zaraze. Uz stalnu higijenu koja je bila u prvom planu tokom pandemije, i beskontaktne funkcije danas postaju sve važnije. Omogućavanje posjetiocima da se prijave koristeći vlastite uređaje umjesto dodirivanja zajedničkih površina pomoći će u smanjenju mogućnosti za prijenos virusa. Iako beskontaktno upravljanje posjetiocima nije nov koncept, danas mu se zasigurno posvećuje mnogo više pažnje zbog iskustva iz pandemije. Podrška za korištenje QR kodova za beskontaktnu prijavu posjetiocima može pomoći u stvaranju besprijekornog korisničkog iskustva koje isključuje fizički kontakt, uz omogućavanje posjetiocima da se prijave pomoću vlastitih uređaja. Gregory Blondeau, izvršni direktor Proxyclicka, napominje da je ta firma zabilježila nagli rast potražnje za beskontaktnim sistemima za upravljanje posjetiocima. Razlog za to je činjenica da se iPadi, kiosci za tablete i drugi fizički interfejsi danas povlače iz upotrebe kako bi se izbjegao nepotreban kontakt s izvođačima radova i posjetiocima.

Integracija sa drugim sistemima
Kreiranje besprijekornog iskustva upravljanja posjetiocima uključuje integraciju drugih sistema, kao što su kontrola pristupa, parkiranje i praćenje zdravstvenih parametara. Naprimjer, ako se neka kompanija odluči na primjenu funkcije provjere temperature, sistem upravljanja posjetiocima bi se morao integrisati s navedenim alatima kako bi se uspostavila standardna procedura odgovora na dobijene rezultate, objašnjava Matt Harris, direktor tehnologije za radna mjesta u kompaniji Envoy.
Druge integracije, poput sistema za kontrolu pristupa i Wi-Fi mreža, mogu automatski ograničiti pristup resursima zgrade prije nego što se izvrše potrebne provjere, dodaje Harris. Evidencija kontrole pristupa menadžerima objekata može pružiti i dodatne podatke u svrhu praćenja kontakata. Phillips ukazuje na važnost stalnog ažuriranja kontrolnih listi za putovanja i procjene simptoma. “Globalnim širenjem i prijenosom koronavirusa sve više zemalja gotovo svakodnevno prelazi s upozorenja o niskom riziku putovanja na ona s višim rizikom. Organizacije moraju biti svjesne situacije koja se brzo razvija kako bi osigurale tačan i efikasan uvid u situaciju s koronavirusom”, kaže Phillips.

Upravljanje posjetiocima u oblaku
Primjena digitaliziranih sistema za upravljanje posjetiocima se širi, no nakon pandemije COVID-a 19 će morati biti još efikasnija i fleksibilnija. “Danas više nego ikad menadžerski timovi moraju održavati kontinuitet poslovanja uspostavom procedura za održavanje sigurnosti osoblja. To će voditi daljoj digitalizaciji radnih mjesta, što bi trebalo uključivati primjenu softverskih rješenja u oblaku kako bi se što više smanjio rizik po zdravlje radnika”, objašnjava Blondeau. Prednosti sistema za upravljanje posjetiocima zasnovanog na oblaku uključuju lakšu integraciju s postojećim alatima i tehnologijama, daljinski pristup, manje održavanja, visok nivo sigurnosti i veću skalabilnost.

Pomoć u optimiziranju pohrane podataka

S obzirom na ogromnu količinu podataka koju svaki dan generiše sve veći broj kamera, optimiziranje njihove pohrane od ključne je važnosti, a selektivna kompresija jedna je od preferiranih metoda da se to i postigne. U pitanju je proces u kojem softver s AI-jem odabire dijelove koji su bitni u videu i kompresuje ih manje od nebitnih dijelova
Izvor: Asmag.com
E-mail: redakcija@asadria.com

Na koji način sistem definiše bitne i nebitne dijelove? Šta ako želite detalje iz naizgled nebitnih dijelova videa? Koje bi vertikale trebale odabrati ovaj metod optimizacije pohrane podataka? Asmag.com postavio je ova pitanja Timu Sachseu, analitičaru proizvoda za područje Evrope, Bliskog Istoka i Afrike u Axis Communicationsu.

Kako selektivna kompresija radi?
Selektivna kompresija slijedi jednostavnu logiku. Napredna analitika ugrađena u nadzorne kamere dinamično posmatra blokove u slici s aspekta dvije karakteristike: da li u bloku slike postoji struktura (poput linija, rubova, obrazaca itd.) i da li postoji kretanje. “Ovo rezultira matricom četiri moguće kombinacije: odsustvo strukture i prisustvo kretanja, prisustvo strukture bez kretanja, odsustvo strukture i kretanja te na kraju prisustvo i strukture i kretanja. U zavisnosti od ovih kombinacija u dato vrijeme, dinamični softver automatski procjenjuje i odlučuje da li se blok može dalje kompresovati i hoće li se time izgubiti ključni detalji koji bi mogli bitni za operatere”, objašnjava Sachse.

Najvredniji blokovi slika su oni koji sadrže i strukturu i kretanje. Dobar primjer je osoba koja hoda pored kamere. Blokovi koji prikazuju osobu moraju se sačuvati u visokom kvalitetu te se stoga kompresija slike ne povećava iznad fabrički postavljenih vrijednosti na kameri ili videostreamu. “S druge strane, postoje statički dijelovi slike bez strukture, naprimjer prazan zid visoke zgrade”, nastavlja Sachse i dodaje: “Ovi dijelovi slike mogu se mnogo kompresovati zato što ne sadrže nikakve vrijedne informacije. Dinamička priroda softvera znači da se nivo kompresije, ukoliko se pojavi kretanje u takvom dijelu slike, automatski mijenja kako bi se omogućilo pohranjivanje detaljnije slike.”

Šta ako se pojave bitni detalji u neselektovanim dijelovima?
Ovo jeste ozbiljan problem. Međutim, dinamička priroda softvera podrazumijeva da kamere automatski reaguju na promjene u sceni. Ukoliko se u dijelu slike u kojem prije nije bilo kretanja i strukture odjednom pojavi jedno ili oboje – kamera će reagovati smanjivanjem kompresije tih dijelova videa. “Kao primjer, zamislite kameru fokusiranu na prazan zid. Bez kretanja u sceni i bez strukture slika će biti veoma kompresovana kako bi se uštedio prostor. Ukoliko se neko pojavi u sceni, kamera će smanjiti nivo kompresije kako bi se snimili forenzički detalji. Ukoliko osoba počne ispisivati grafite na zidu, ne samo da će to biti pohranjeno sa svim detaljima nego će, kada ta osoba ode, scena sadržavati i strukturu – grafite – te će se stoga na nju primjenjivati manja kompresija nego prije”, kaže Sachse.

Gdje selektivna kompresija najbolje radi?
Vrsta scene ima ključnu ulogu u odabiru i efikasnosti selektivne videokompresije. Što se više detalja mijenja iz jednog momenta u drugi, to će kompresija biti neefikasnija. Štaviše, ukoliko je na sceni stalno gužva, naprimjer u slučaju aerodroma, videokompresija se neće mnogo primjenjivati, jer postoji stalno kretanje i struktura. S druge strane, ukoliko kamera nadzire gradski trg, pri čemu se snima i dio neba, kompresovat će blokove slike koji sadrže nebo, dok će istovremeno snimiti sve detalje na gradskom trgu. “Postoje metode da se veličina videa smanji čak i u slučajevima veoma kompleksnih scena sa mnogo kretanja. Ali te metode (naprimjer, maksimalni ili konstantni bitrate, MBR ili CBR) eliminišu detalje iz slike kako bi se veličina videa smanjila. To može biti uredu za web-kameru, ali nadzorna ima drugačiju svrhu. Stoga bi se bitrate trebao prilagođavati nivou kompleksnosti scene koja se snima”, ističe Sachse.

Je li ovo pravi izbor za nas?
Ključna stvar za sistem-integratore je istraživanje. Za većinu integratora najbolja opcija bila bi rad s proizvođačima na omogućavanju različitih metoda i mogućnosti za pohranu podataka. Kada razmatramo koji sistem odabrati, fleksibilnost i opcija za prilagođavanje sistema stvarnim uslovima od ključne su važnosti. Prostor za pohranu podataka (na koji direktno utječe bitrate) je skup. Prema tome, generalni pristup brojnih proizvođača u ovoj industriji jeste smanjivanje bitratea korištenjem MBR-a, koji postavlja ograničenje maksimalnog kvaliteta videa.

“Mnogi proizvođači u ovoj oblasti podešavaju kamere tako da se zadrže ispod ovog ograničenja, što omogućava precizniju procjenu preostalog prostora za pohranu videa prilikom planiranja rješenja. Međutim, to znači da će razlika između postavljenog ograničenja i stvarnog bitratea koji se koristi pri snimanju prouzrokovati kompresiju videa na kamerama, čak i ako to znači dobijanje slike slabijeg kvaliteta od onog koji bi mogao biti potreban”, kaže Sachse. Ključni forenzički detalji bitni za potencijalne istrage mogli bi biti izgubljeni isključivo zbog ograničenja bitratea na kameri. Stoga bi se integratori trebali držati rješenja koja uključuju pametnu i dinamičnu kompresiju, koja se prilagođava situaciji i snima sve detalje, uz istovremeno smanjivanje bitratea. Generalno se preporučuje da se kvalitet slike određene kamere procjenjuje prema snimanju kompleksnih scena umjesto snimaka napravljenih tokom mirnih perioda. Razlika u kvalitetu slike između različitih bitrate filozofija proizvođača može biti ogromna. Ograničenje bitratea može biti validna opcija, ali ne i ona koju treba automatski primijeniti bez detaljne analize posljedica na određene vrste scena.

 

Sigurnosni odgovor na izazove transporta

Tekuća godina je izazovno razdoblje u kojem se države i kompanije utrkuju s vremenom kako bi isporučile što više vakcina protiv COVID-a 19 u svaki kutak svijeta. Ovo je pravi herkulijanski zadatak zbog kojeg čak i sama pomisao na njega zadaje noćne more logističkim planerima i sigurnosnim menadžerima
Izvor: asmag.com
E-mail: redakcija@asadria.com

Problematika proizvodnje i transporta vakcina je po mnogo čemu specifična. Danas sve više kompanija proizvodi vakcine za COVID-19. Većini su potrebne i hladnjače, dok nekima, poput Pfizerove, trebaju i rashladni objekti koji podržavaju izuzetno niske temperature. Osim organiziranja logistike, kompanije i državna tijela moraju brinuti i o sigurnosti vakcina. Budući da je riječ o resursima velike vrijednosti u aktuelnom trenutku pandemije, njihova krađa ili uništavanje izvor je velike zabrinutosti koja se mora otkloniti. Već smo vidjeli naznake ovih problema kada su bočice s vakcinom kompanije Moderna ukradene iz Državne bolnice Florida u gradu Chattahoocheeu početkom ove godine. U nastavku teksta dajemo pregled potencijalnih prijetnji sigurnom transportu vakcina protiv COVID-a 19 i načina na koje se državne vlasti i sigurnosni sektor moraju boriti s njima.

Tehnologija i dobre prakse
Da bismo razumjeli važnost zaštite lanca opskrbe vakcinama, dovoljno se upoznati s karakteristikama logističke rute kojom one dolaze do mjesta za javnu imunizaciju. Prva tačka na tom putu je proizvodno postrojenje s čijih pokretnih traka silaze. Nakon toga se zračnim putem transportiraju do distributivnih centara, a to znači da je iduća faza kopneni transport do skladišnih prostora. Na njima je neophodno osigurati cjelodnevni fizički i videonadzor, a prije nego što se dragocjene doze pošalju do centara za masovnu vakcinaciju.

Države širom svijeta provode planove vakcinacije, a iako se zemlje i zdravstvene organizacije nalaze u različitim fazama ispitivanja, regulatornog pregleda i odobravanja vakcina, sve one imaju zadatak da koordiniraju njihovu nabavku, logistiku i distribuciju. Javne institucije, humanitarne organizacije, privatne i multinacionalne kompanije na globalnom nivou rade zajedno kako bi osigurali brzu i efikasnu primjenu sigurnosnih programa prilagođenih potrebama različitih aktera u opskrbnom lancu. Dok farmaceutske kompanije i dalje danonoćno rade na što bržoj proizvodnji, neophodna je i državna podrška, kao i izgradnja snažnih i pouzdanih partnerstava sa zainteresovanim stranama iz svijeta sigurnosti. Svima njima su važni ključni koraci koji zahtijevaju pažljivo planiranje za sigurno i efikasno vakcinisanje zajednica širom svijeta.

Potencijalne prijetnje za transport
Verghese Thirumala, izvršni direktor kompanije Maxitulin, smatra da su primarna prijetnja u prvoj fazi distribucije vakcina teroristički napadi. To je zato što u većini zemalja prvom fazom transporta upravlja država, s namjerom da se osujeti mogućnost pojave crnog tržišta. Teroristi mogu ciljati zone i rejone transporta ili skladištenja vakcina kako bi nanijeli što veću štetu.

“U većini slučajeva rizik od napada je najviši na posljednjem kilometru isporuke. Obično bi se vakcine premještale iz proizvodnog pogona na odlazni aerodrom, s kojeg se šalju na odredišni aerodrom, a potom u distribucijske centre. Iz distribucijskih centara se dalje šalju na masovnu upotrebu. Udruženje za zaštitu transportirane imovine (TAPA) prijavilo je 58 slučajeva farmaceutskih krađa između novembra 2019. i novembra 2020. godine”, kaže Thirumala. Neke zemlje kao što su Meksiko, Brazil, Indija, Italija, Rusija i SAD poznate su po prijetnjama po farmaceutski sektor, što može biti faktor koji treba uzeti u obzir kada je riječ o vakcinama protiv COVID-a 19.

“Drugi izazov koji primjećujem je nagli porast elektronske trgovine tokom trajanja karantina, što je dovelo do toga da logistički radnici budu izloženi većoj količini stresa, a kada su oni pod stresom, sigurnost na lokacijama poput skladišta možda neće biti toliko kvalitetna koliko bi trebala biti”, kaže on. Ove prijetnje nisu ograničene samo na vakcine. Povećava se i potražnja za špricama i svim pratećim materijalima koji se odnose na vakcinaciju, a to su resursi koje kriminalne organizacije na crnom tržištu mogu pokušati otuđiti jer je njima lako raspolagati.

Šta da rade menadžeri logistike?
Postoje neka osnovna pravila. Vozila koja prevoze vakcine trebaju biti opremljena GPS uređajima za praćenje (lokatorima), treba nadgledati potrošnju goriva kako bi se izbjeglo zaustavljanje na benzinskim pumpama koje su izvor potencijalnih prijetnji, a videonadzorni sistemi moraju biti prisutni unutar i izvan vozila. “Druga kritična stavka je osigurati pouzdanost samih vozača, jer samo provjereni i obučeni vozač može biti ovlašten za prijevoz vakcina protiv COVID-a. Osim toga, kriminalci mogu pokušati oteti pošiljku koristeći mobilne ometače. Pokretni ometač često je uređaj na baterijski pogon koji može prekinuti komunikaciju između komandnog centra i kamiona”, smatra Thirumala.

Thirumala preporučuje da se pri transportu predmeta velike vrijednosti koristi više lokatora. To mogu biti standardni lokatori koji rade na baterije. Jedan se mora postaviti na vrh kontejnera i on bi trebao raditi na solarnu energiju. Oni su nešto otporniji na ometanje. “Treba instalirati i RFID Bluetooth lokatore, male uređaje koje možete postaviti u četiri ili pet različitih dijelova vozila. Ako neko uspije oteti vozilo, sigurno će ih isključiti. Ovi Bluetooth uređaji za praćenje koriste RFID ultravisoki frekvencijski opseg i mogu pomoći u identificiranju posljednje praćene GPS lokacije”, kaže on.

Zabrinutost zbog crnog tržišta vakcina protiv COVID-a 19 danas možda nije previše izražena, ali će svakako biti u fokusu u narednim mjesecima. Sigurnost transporta i skladištenja vakcina je značajna oblast na koju bi se integratori i proizvođači rješenja morali fokusirati.

Uloga hladnog lanca u podršci transportu vakcina
Hladni lanac je isporuka proizvoda u strogo kontroliranom okruženju s određenom temperaturom, a u njegovom osiguravanju ključnu ulogu će imati internet stvari i vještačka inteligencija. U vremenu distribucije vakcina protiv COVID-a hladni lanac je ove godine postao prepoznatljiv koncept o kojem se mnogo govori. Srećom, danas vještačka inteligencija i internet stvari mogu odigrati značajnu ulogu u širenju njegove funkcionalnosti.

Sada se čini da je završna faza u borbi protiv COVID-a u velikoj mjeri ovisna o vakcinama koje je na tržište izbacilo nekoliko velikih farmaceutskih kompanija. Ranije se češće razgovaralo o sigurnosnom aspektu prijevoza vakcina, a danas je jednako važan aspekt njihovog čuvanja na niskim temperaturama tokom cijelog procesa isporuke. Tu hladni lanac igra presudnu ulogu. Ova tehnologija omogućava držanje proizvoda u strogo kontroliranom okruženju, što je čini idealnom i prijeko potrebnom za određene vertikale.

“Među raznim implementacijama nadzora hladnog lanca, nekoliko njih je vrijedno spomenuti i detaljno analizirati. Prvi je zdravstveni sektor zbog vrlo strogih uvjeta koji moraju biti ispunjeni za njegove potrebe. Naprimjer, temperatura određenih vakcina i lijekova mora se neprestano nadzirati, počevši od kliničke laboratorije do konačnog odredišta u ordinaciji ljekara”, kaže Tomasz Mazan, menadžer proizvoda u kompaniji AVSystem. “Ništa manje važan nije hladni lanac u maloprodaji i prehrambenoj industriji. Postoji više vrsta svježih i smrznutih namirnica (poput voća i povrća, mesa, ribe i mliječnih proizvoda) koje su dovoljno osjetljive da ih držanje izvan hladnog lanca može ne samo pokvariti nego i, što je još gore, izazvati ozbiljne zdravstvene probleme”, dodaje on.

Vrijednost tržišta
S obzirom na sve veću važnost isporuke putem hladnog lanca, potražnja za njim će sigurno rasti. Prema prognozama kompanije MarketsandMarkets, globalno tržište hladnog lanca je u 2020. vrijedilo 233,8 milijardi američkih dolara, a danas se predviđa da će doseći vrijednost od 340,3 milijarde dolara do 2025. godine, uz složenu godišnju stopu rasta od 7,8 posto.

Važan segment tog rasta vjerovatno će se odnositi na isporuku vakcina protiv COVID-a. “Distribucija se iz dva razloga oslanja na hladni lanac čak i u većoj mjeri nego ranije. Prvo, sada se bavimo farmaceutskim proizvodima koji su od presudne važnosti u ograničavanju i završetku aktuelne pandemije. Drugo, vakcine na bazi mRNA tehnologije (kompanija Pfizer i Moderna) izuzetno su osjetljive na uslove skladištenja u svakoj pojedinačnoj fazi transporta. Zamrznute vakcine moraju se držati na temperaturi između -60 i -90 stepeni. Nakon što se odmrznu, moraju se držati na temperaturi između 2 i 8°C i iskoristiti u roku 120 sati. Na sobnoj temperaturi taj interval je još kraći i iznosi samo šest sati”, kaže Mazan.

“Vakcine protiv COVID-a, poput onih koje su napravili Pfizer i Moderna, oslanjaju se na logistiku hladnog lanca. Vrlo je vjerovatno da će kratkoročno doći do rasta potražnje za hladnim lancima, ali to ne možemo nužno uzeti kao uzrok ili pokazatelj na duže staze. U najmanju ruku možemo očekivati da će važnost hladnih lanaca biti izraženija među širom populacijom”, kaže Naveen Joshi, direktor kompanije Allerin.

Kako AIoT pomaže hladnom lancu?
Nekada se hladni lanac prvenstveno osiguravao “ručnim” praćenjem temperature. To je dovelo do raznih poteškoća. Naprimjer, vozači kamiona ili dostavno osoblje mogli su pogrešno očitati mjerače temperature ili, još gore, unositi lažne vrijednosti kako bi formalno pokrili propuštena očitanja. Tu IoT senzori i vještačka inteligencija mogu igrati ključnu ulogu. “Jasno je da se za određene vrste robe (poput vakcina) ne možemo osloniti na netačne podatke. Rješenja na bazi interneta stvari omogućavaju logističkim kompanijama, apotekama i medicinskom osoblju da koriste najrelevantnije informacije, uz povjerenje koje pružaju senzori i sistemi. Sve uključene strane imaju koristi od rada sa 100 posto preciznim podacima i mogu jednostavno prilagoditi svoje procese u skladu s tim kako bi povećale efikasnost i sigurnost”, kaže Mazan.

“Internet stvari dodaje veći nivo vidljivosti i kontrole ne samo robe koja se prevozi već i ostalih komponenti lanca opskrbe, maksimizirajući efikasnost i efektivnost hladnih lanaca”, kaže Joshi. Internet stvari se vrti oko senzora koji generišu podatke za što detaljniju poslovnu inteligenciju. Senzori i drugi uređaji igraju važnu ulogu i u hladnom lancu. Naprimjer, temperaturni senzori automatski bilježe temperature u intervalima koje je korisnik unaprijed definisao. “Kako je rečeno, temperaturni senzor je apsolutno nužan. On je efikasan samo ako se svim stranama uključenim u lanac opskrbe može potpuno vjerovati u pogledu internih procedura, posebno onih za osiguranje kvaliteta. Zbog toga bismo se trebali više oslanjati na tehnologiju i koristiti naprednija rješenja za praćenje dodatnih faktora poput senzora sunčeve svjetlosti i vremena potrebnog za otvaranje vrata ili dodatnih senzora (ili markera osjetljivih na temperaturu) po svakoj seriji doza”, kaže Mazan.

Čarolija u ispravnom shvatanju
Tehnologije prijenosa variraju, ovisno o proizvođaču. “Dok 5G mreže ulaze na tržište, i dalje postoji mnoštvo efikasnih rješenja za povezivanje koja koriste etablirane standarde, kao što su LTE-M ili još češće korištenih LTE (4G) mreža. Ono što je danas važno nije samo mrežni sloj komunikacije. Za uređaje interneta stvari važan je i komunikacijski protokol. Kao efikasnija opcija u odnosu na MQTT, LwM2M danas osvaja tržište polako ali sigurno”, kaže Mazan. Ipak, prava čarolija je u vještačkoj inteligenciji, koja može “shvatiti” podatke prikupljene u okviru logistike hladnog lanca. To će krajnjim korisnicima pomoći da optimiziraju i planiraju sva buduća poboljšanja.

“Vještačka inteligencija definitivno može dodati vrijednost logistici hladnog lanca. Svaka komponenta u hladnom lancu koja uključuje ponavljajuće zadatke ili obradu podataka može se ojačati uz pomoć vještačke inteligencije. Kao jednostavan primjer, ona se može koristiti za obradu informacija koje generišu senzori i izradu detaljnih izvještaja za analizu. Vještačka inteligencija se može upotrijebiti i za upravljanje aktuatorima u hladnom lancu, poput onih koji regulišu rashladne sisteme, kako bi se rad hladnog lanca učinio automatiziranijim”, kaže Joshi.

Izazovi u hladnom lancu koji koristi AIoT
Primjena AIoT-a u hladnom lancu podložna je istim izazovima kao u drugim IoT aplikacijama. Jedan je postojanje različitih protokola. Uređaji koriste različite jezike za komunikaciju, što otežava njihovu primjenu. Drugi splet izazova odnosi se na sve komponente softverskog rješenja za obradu podataka, analitiku, vještačku inteligenciju i prezentaciju rezultata različitim zainteresovanim stranama uključenim u logistiku hladnog lanca. “Logistika vakcina uključuje medicinsko osoblje, vozače, tehničare itd. Što više profila imate, to će vaše konačno rješenje biti složenije. Da bi se pozabavili svim mogućim aspektima pristupa podacima i učinili ih što bolje usklađenim s profilima osoblja, tu u igru ulaze platforme za podršku aplikacijama. Naš pristup se temelji na izgradnji i primjeni zrelih rješenja za svaku vertikalu. U isto vrijeme, naša platforma omogućava vam da prilagodite finalna rješenja u hodu, ako bude potrebno”, kaže Mazan.

 

Kontrola pristupa u službi zaštite poslovnih tajni

Zaštita poslovnih tajni u svijetu visoke tehnologije je prioritet. To znači da je veoma važno osigurati da isključivo ovlaštena lica imaju pristup specijalnim proizvodnim procesima i intelektualnom vlasništvu. Ipak, današnji proizvođači u sektoru visoke tehnologije moraju računati i na zdravstvene posljedice pandemije COVID-a te naučiti kako se efikasno pridržavati novih smjernica, a istovremeno zadržati produktivnost. Uz postavljena adekvatna rješenja za kontrolu pristupa, visokotehnološki proizvođači mogu ne samo zaštititi svoje intelektualno vlasništvo nego i dati prednost zdravlju i sigurnosti svojih radnika
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Sistemi kontrole pristupa u visokotehnološkoj proizvodnoj industriji moraju štititi intelektualno vlasništvo, a istovremeno pružati zaštitu od potencijalno opasnih tvari. Visokotehnološka prerađivačka industrija, uključujući i onu koja proizvodi poluprovodnike, sofisticirane mašine i računare, često ima vrlo specifične zahtjeve u pogledu kontrole pristupa, a pored brige o tome, takvi se proizvođači moraju boriti i sa zaštitom imovine intelektualnog vlasništva te zaštitom od potencijalno štetnih materijala.

Slojeviti pristup u zaštiti
Visokotehnološki proizvođači moraju zaštititi osjetljive i vlasnički zaštićene informacije i tehnologiju. Prema izvještaju IP komisije za 2017. godinu, procjenjuje se da krivotvorena roba, piratski softver i krađe poslovnih tajni američku ekonomiju koštaju više od 225 milijardi američkih dolara godišnje, uz gubitke od čak 600 milijardi dolara. Da bi se spriječili takvi gubici i povrede sigurnosti, mora se ograničiti pristup serverskim sobama i svakoj lokaciji koja sadrži hardver ili dokumente s osjetljivim podacima. John Davies, direktor kompanije TDSi, smatra da se to može postići samo ako mrežna i fizička sigurnost rade zajedno. To podrazumijeva i funkciju onemogućavanja fizičkog pristupa svakoj krajnjoj tački mreže ako se javi neki problem, bilo da je riječ o upadu, požaru ili drugoj nepredviđenoj situaciji. Korištenje slojevitog dizajna u upravljanju pristupom preporučuje i Andrew Fulton, direktor upravljanja proizvodima za kontrolu pristupa u kompaniji Vanderbilt. “Kod svakog proizvodnog pogona nivoi pristupa su presudni. Za procese upravljanja pristupom važna je i mogućnost njihovog prilagođavanja svakom članu uprave i istraživačko-razvojnog tima ili radnicima na nižim pozicijama”, kaže on.

Sposobnost prilagođavanja pristupnih dozvola na osnovu pozicije u kompaniji jedna je od ključnih funkcija u industriji visoke tehnologije, kaže Fulton. To zahtijeva integrisanje više platformi za upravljanje podacima u cjeloviti sistem kontrole pristupa. To znači da se, kada se pravila i dozvole promijene na jednom sistemu, ona mijenjaju i u cjelini. Naprimjer, kada zaposlenik napusti radno mjesto, sistemi moraju komunicirati jedni s drugima kako bi osigurali da pristup toj osobi ostane ograničen. Na taj način, u slučaju negativnog postupanja bivšeg zaposlenika, organizacija ima mogućnost zaključavanja prostora koji sadrže osjetljive materijale i tako spriječi neovlašteni pristup podacima. Iako se ovo može primijeniti i na opću proizvodnju, Fulton naglašava da je to još važnije ako je riječ o zaštićenim informacijama i istraživanjima kod kojih je prostor za pogrešku jako mali.

Zaštita od opasnih materijala
Proizvodni pogoni mogu biti opasna mjesta. Proizvođači visoke tehnologije, poput onih koji rade s poluprovodnicima, često rade sa štetnim ili potencijalno opasnim hemikalijama. U pogonu s takvim hemikalijama ili visokoenergetskim sistemima proizvođači mogu koristiti kontrolu pristupa kako bi ograničili ili spriječili ulaske u opasna područja osobama bez odgovarajuće obuke ili odobrenja. Davies navodi da korištenje akreditiva za jedinstvenu prijavu za fizički i mrežni pristup nudi veliki potencijal u visokotehnološkim proizvodnim pogonima. “Tako se štiti od opasnih napada, ali i pomaže u zaštiti ljudi i imovine od zloupotreba ili opasnih situacija. Kontroli pristupa se time dodaje i zdravstveni i sigurnosni aspekt”, kaže on. Sistemi za kontrolu pristupa moraju biti u mogućnosti i da brzo i pouzdano evakuiraju ljude u slučaju incidenata. Oni moraju omogućiti slanje glasovnih poruka radi prozivke i okupljanja. Davies napominje da se to u prošlosti uglavnom radilo ručno, sa štampanim spiskovima koje je koristio menadžer za zaštitu od požara. Danas ručni čitači predstavljaju mnogo brže, preciznije i lakše rješenje za provjeru jesu li sve osobe napustile zgradu.

Izazovi kontrole pristupa i integracije sistema
Jedan od najvećih izazova u kontroli pristupa s kojim se suočava visokotehnološka proizvodna industrija je integracija tih sistema s ostalim tehnologijama unutar postrojenja. Visokotehnološki proizvodni pogoni suočavaju se s mnogim izazovima kada je u pitanju kontrola pristupa i zato je integracija s drugim sistemima poseban izazov. Projektovanje, implementacija i održavanje tih sistema dodatni su izvor briga kako za menadžere objekata tako i za dobavljače sistema kontrole pristupa. Jedan od najvećih izazova za visokotehnološke proizvodne pogone je kako osigurati da se sistem kontrole pristupa ispravno integriše s logičkim sistemima. Paralelno s tim postoji i snažan pritisak da se implementira integracija sistema, posebno u visokotehnološkim industrijama, čime će se omogućiti dijeljenje sigurnosnih podataka sa sistemima ljudskih resursa, koji se, zauzvrat, odmah ažuriraju sa svim unesenim promjenama (npr. promjenama zahtjeva za obukom ili privilegijama pristupa za osoblje itd.), navodi Davis. On ističe da fizički sistemi kontrole pristupa moraju djelovati kao podsistem logičke sigurnosti i IT-a. Tako se omogućava da postanu sastavni dio cjelokupnog objekta.

“To uključuje direktnu vezu s glavnom bazom podataka kompanije, kao što je, npr., Microsoft Active Directory. Na taj način se mogu dopunjavati podaci, kao i djelovati u skladu s njima u svim relevantnim segmentima poslovanja. Istovremeno, menadžmentu se tako može ponuditi cjelovit uvid u svaku situaciju”, kaže on. Fulton vjeruje da je za bolje upravljanje nivoima pristupa presudna sposobnost korištenja jednog izvora, bilo da je riječ o mobilnom akreditivu, kartici ili privjesku. To se odnosi na pristup ne samo objektu već i računarskim resursima. “Sistemi koji su u stanju da upravljaju fizičkom i logičkom sigurnošću uglavnom su jako traženi zbog mogućnosti upravljanja pristupom svim ulazima i radnim stanicama preko jednog sistema”, kaže Fulton. Nadogradnja postojeće proximity tehnologije i čitača pametnih kartica omogućava visokotehnološkim proizvodnim pogonima da u ključnim zonama instaliraju biometriju kao dodatak postojećim sistemima. To predstavlja dodatnu prednost jer se biometrija pretvara u sistem dvostruke autentifikacije bez dodatnih troškova, smatra Ken Poole, direktor komercijalne prodaje u kompaniji Johnson Controls.

Projektovanje i primjene
U velikim objektima, poput onih za visokotehnološku proizvodnju, izazovi se svode na upravljanje korisnicima, implementaciju i vođenje baze podataka korisnika, kao i održavanje opreme. Međutim, Poole navodi da pravilno servisiranje i održavanje sistema omogućava provedbu cjelovite sigurnosne strategije koja se primjenjuje. “Održavanje je lako odgađati, ali pametnim pristupom ovoj obavezi proizvodni pogoni mogu izbjeći da zapadnu u začarani krug reagovanja isključivo u situaciji kada nešto pođe po krivu”, kaže Poole i navodi i želju visokotehnoloških proizvođača da dobiju najnovije tehnologije, što može predstavljati izazov u pogledu prihvatanja nekog proizvoda ili dizajna. “Možemo predstaviti rješenja koja ispunjavaju zahtjeve koje smo dobili, a brzo nakon toga se već pojavi nešto novo. Kao integratori moramo biti spremni da efikasno uvodimo tehnologije, a za to treba vremena”, dodaje on. Iz perspektive konsaltinga može biti važno držati osoblje obučenim i pripremljenim za uvođenje najnovijih proizvoda. Ipak, jednako je bitno objasniti klijentima da ne moraju uvijek imati najnovije tehnologije. To se posebno odnosi na visokotehnološku proizvodnju kod koje je visoki rizik od nepouzdanosti potpuno neprihvatljiv.

Uspon beskontaktne i biometrijske kontrole pristupa
Sve više visokotehnoloških proizvodnih pogona traži beskontaktnu kontrolu pristupa i istovjetna biometrijska rješenja, uključujući autentifikaciju u vidu prepoznavanja lica i šarenice oka. I to nije sve, jer kompanije tokom pandemije traže najbolje načine za siguran povratak na posao. Zbog toga dobavljači rješenja za kontrolu pristupa bilježe rast potražnje za beskontaktnim sistemima koji su integrisani s tehnologijom mjerenja tjelesne temperature kao dodatnim slojem zaštite.

Raste potražnja za prepoznavanjem lica i šarenice oka
Osjetljiva priroda visokotehnološke proizvodnje zahtijeva još veći stepen sigurnosti koji biometrijska kontrola pristupa danas može ponuditi. Proizvođači visoke tehnologije posebno su zainteresovani za beskontaktnu biometriju, što dovodi do postavljanja skenera za prepoznavanje šarenice oka i lica umjesto tradicionalnih sistema za provjeru otiska prsta.
Proizvodne kompanije fokusirane na visoke tehnologije žele usvojiti biometrijsku kontrolu pristupa koja nudi besprijekorno integrisan i brz sistem kontrole pristupa zaštićenim zonama. Iako će zaposlenici vjerovatno nastaviti koristiti tradicionalne kartice za ulazak u glavni objekat, biometrijska kontrola pristupa može se koristiti u zonama koje trebaju dodatnu zaštitu ili imaju strožije zahtjeve u pogledu pristupa. Poole navodi da rastu zahtjevi za tehnologijama za prepoznavanje lica, posebno za 3D prepoznavanje. Za razliku od 2D prepoznavanja lica, koje koristi sliku korisnika za autentifikaciju, 3D prepoznavanje lica se oslanja na senzore za izradu mape dubine lica. Ova opcija se smatra preciznijom i sigurnijom. Poole objašnjava da sve veća potražnja za 3D prepoznavanjem lica dolazi od obrazovanijih klijenata koji razumiju kako vještačka inteligencija (AI) može doprinijeti većoj preciznosti.

Prepoznavanje šarenice oka također dobija na popularnosti u ovom segmentu. Ovaj metod se smatra veoma preciznim, pouzdanim i brzim i kao takav je posebno koristan na svakoj lokaciji na kojoj radnici moraju nositi zaštitnu odjeću, poput rukavica ili maske za lice. Isto važi i za lokacije na kojima radnici ne smiju direktno dodirnuti površine za skeniranje akreditiva.

Bežični pristup i mjerenje temperature
Zbog pandemije COVID-a 19 proizvođači sistema za kontrolu pristupa bilježe povećano zanimanje za beskontaktne sisteme, uključujući i automatska vrata. “Ranije nije bilo bitno trebate li dodirnuti kvaku da biste dobili pristup nekoj lokaciji, ali ograničavanje kontakta sa klicama danas je mnogo važnije”, kaže Poole. Uz fokus na iskorištavanje beskontaktnih tehnologija poput navedenih biometrijskih metoda, danas se i mjerači temperature integrišu s kontrolom pristupa radi identifikacije rizičnih pojedinaca. Fulton navodi kako je njegova kompanija udružila snage sa ZKTecom kako bi ponudila terminale za prepoznavanje lica s mjerenjem tjelesne temperature i tako udovoljila sadašnjoj potražnji.

“Uz ovu beskontaktnu tehnologiju, temperatura kože funkcioniše kao akreditiv. Kako sve više zemalja počinje uvoditi obavezne mjere nošenja maske za građane, ova beskontaktna tehnologija pomaže da se otkrije nosi li osoba masku ili ne”, kaže Fulton. Tačnije, ovi terminali posjeduju jednostavan i intuitivan interfejs za podešavanje pragova temperature i praćenje fizičkog ambijenta. Protokoli se mogu postaviti tako da se spriječi pristup osobi koja ne nosi masku ili ako je temperatura kod posjetilaca iznad postavljenog praga. Organizacije nastavljaju tražiti načine za uspješno upravljanje zdravljem i pristupom u trenutnoj situaciji s pandemijom novog koronavirusa. Zbog toga možemo očekivati da će potražnja za beskontaktnim tehnologijama i dalje rasti, uključujući tehnologije koje integrišu dodatne sisteme za praćenje zdravstvenih parametara, poput tjelesne temperature.

Održavanje socijalne distance pomoću kontrole pristupa
Proizvođači visoke tehnologije suočeni su s novim izazovom potrebe za socijalnim i fizičkim distanciranjem, a da istovremeno moraju efikasno zadržati produktivnost. Socijalno distanciranje jedna je od najvećih promjena nakon izbijanja pandemije. Njegova primjena na radnom mjestu novi je izazov za proizvođače visoke tehnologije. Sigurnosni i sistemi kontrole pristupa igraju ključnu ulogu u rješavanju ovog i drugih medicinskih izazova u visokotehnološkim proizvodnim pogonima.

Postavljanje smjernica za zdravo radno okruženje
Da bi se sigurno radilo na radnom mjestu i omogućila zaštita zgrada od COVID-a, Gareth O'Hara, direktor sigurnosti u Paxton Accessu, preporučuje kompanijama da nadograde svoje objekte kako bi zaštitile zdravlje, sigurnost i dobrobit svojih zaposlenika i posjetilaca. “Dodavanje elektronske kontrole pristupa ključnim ulaznim i izlaznim tačkama, zajedno s ograničavanjem pristupa grupama i pojedincima putem softvera za kontrolu pristupa, pomaže u smanjenju interakcije među ljudima i ograničavanju tačaka kontakta. Na taj način se ograničava potencijalno širenje virusa”, kaže Hara. To uključuje minimiziranje korištenja uobičajenih dodirnih tačaka, posebno tastatura i kvaka na vratima. Ostale mjere koje O’Hara preporučuje proizvođačima uključuju i: redovnije čišćenje površina i pranje ruku, korištenje zaslona ili barijera za razdvajanje radnika i posjetilaca, primjenu integralnih ili paralelnih radnih praksi kad god je to moguće, upotrebu oznaka, natpisa i elektronske kontrole pristupa za uspostavu jednosmjernog protoka ljudi unutar objekata i optimizaciju iskoristivosti područja s velikim prometom ljudi, uključujući hodnike, liftove, obrtna vrata i prolaze.

Upravljanje zauzetošću prostorija
Povećan je i interes za sistemima praćenja zauzetosti prostorija u visokotehnološkim proizvodnim pogonima. Funkcije praćenja zauzetosti prostorija u sistemima kontrole pristupa efikasan su način upravljanja i praćenja socijalnog distanciranja. Kako bi se osigurao odgovarajući razmak među ljudima, sistemi praćenja zauzetosti upraviteljima objekata mogu brzo pružiti uvid u broj osoba na terenu. “Mogu se koristiti i sistemi za brojanje ljudi, što se može izvesti putem videoanalitike ili kontrole pristupa ili kombinacijom obje tehnologije. U održavanju socijalne distance pomažu i određivanje nivoa zauzetosti koji se smatra sigurnim, kontrola pristupa i odobravanje pristupa tek nakon što određeni broj ljudi napusti prostor”, kaže Davies. Sljedeća stavka je organizacija radnih smjena na način da se smanji broj prisutnih ljudi u određenom trenutku. “Vjerovatno ćemo vidjeti kako se nivoi pristupa organizuju u skladu s tim, pri čemu će se ljudi grupisati u timove na osnovu njihovog radnog rasporeda i pametnog rasporeda vezanog za sisteme kontrole pristupa”, kaže Poole.

Praćenje kontakata
Kako bi ograničili širenje zaraznih bolesti poput COVID-a 19, veliki proizvođači sistema kontrole pristupa razvili su skripte za praćenje kontakata. Još jedan potencijalni pristup je korištenje fizičkih tagova koji aktiviraju alarm kad se približe jedan drugom, kaže Davies. “Mi u kompaniji TDSi smo preuzeli inicijativu i predstavili naše rješenje Track and Trace. Ono koristi podatke iz kontrole pristupa za praćenje kretanja i potencijalnih kontaktnih tačaka osobe koja ima simptome COVID-a 19 (ili kojoj je bolest dijagnosticirana). Uz pažljivu primjenu, ovi podaci mogu se iskoristiti kako bi se spriječilo širenje zaraze pomoću brzog prepoznavanja problema i blagovremenog informisanja potencijalno zaraženih”, objašnjava on.

Korištenje daljinskog upravljanja
Većina proizvođača već koristi mogućnosti daljinskog upravljanja i nadzora za upravljanje objektima. Međutim, u eri COVID-a proizvođači dobijaju sve više zahtjeva da demonstriraju mogućnosti postojećih tehnologija. “Detaljnije upoznavanje s daljinskim upravljanjem dobija na važnosti jer organizacija kliznog rasporeda rada postaje uobičajena. Više nego ikada ranije danas je važno znati ko i koliko je ljudi na licu mjesta u određenom prostoru”, kaže Poole. Daljinsko upravljanje je posebno pogodno za aktivnosti na velikim ili udaljenim lokacijama na kojima bi ljudskom operateru trebalo dosta vremena i truda da sam obavi te zadatke. Ovo upravljanje je korisno i u ekstremnim uslovima (npr. velika vrućina ili hladnoća) ili u blizini opasnih tvari zbog kojih bi ljudski tim bio izložen rizicima, smatra Davies. “Ovi su sistemi savršeno opremljeni da se nose s praćenjem socijalne distance koja je potrebna nakon izbijanja pandemije koronavirusa. To je zato što oni pomažu u smanjenju broja potencijalnih kontakata i zaraze”, kaže Davies. Osim toga, ovi se sistemi često mogu nadzirati s bilo koje lokacije sa sigurnom internetskom vezom, čime se štiti sigurnost samih operatera i menadžera, jer oni svoj posao sada mogu obavljati s bilo koje lokacije, uključujući i vlastite domove.

 

 

Kontrola pristupa kao ključni faktor za korisnike

Baš kao i videonadzor, kontrola pristupa se sve više prebacuje na IP, a to neizbježno vodi do problema povezanih s potencijalnim cyber napadima poput hakiranja IP čitača i kontrolera, njihovog korištenja za DoS napade i presretanja komunikacije između uređaja za kontrolu pristupa ukoliko nije enkriptirana na odgovarajući način
Izvor: asmag.com
E-mail: redakcija@asadria.com

Zabrinutost glede ove problematike potakla je korisnike na potražnju za visokosigurnim opcijama u njihovim rješenjima za kontrolu pristupa. Asmag.com je ovaj trend potvrdio kroz anketu u okviru koje je od korisnika zatražio da odaberu najbitnije brendove u sljedećim kategorijama: softveru za upravljanje kontrolom pristupa, mobilnim rješenjima i bežičnim bravama. Korisnici su u svim kategorijama naveli sigurnost kao najbitniji kriterij koji imaju pri odabiru proizvoda u oblasti kontrole pristupa. Stoga je na dobavljačima da ispune tu potražnju. U nastavku teksta se bavimo analiziranjem saznanja dobijenih anketom.

Prva kategorija: softver za upravljanje kontrolom pristupa
Softver je mozak sistema za kontrolu pristupa, jer on procesira i odgovara na pristupne zahtjeve. U ovoj kategoriji najznačajniji brendovi su Suprema (koju je odabralo 27,94 posto ispitanika), HID Global (13,53 posto), ZKTeco (10,88 posto), ASSA ABLOY (10,29 posto) i Genetec (10.29 posto). Ostali veliki brendovi – Johnson Controls, Gallagher, Vanderbilt, Openpath, AMAG, Identiv i Allegion – također su spomenuti. Softver za upravljanje kontrolom pristupa trebao bi karakterisati visok nivo sigurnosti, zatim imati razumljiv korisnički interfejs i mogućnost integracije sa drugim sistemima. Ovo su mogućnosti za koje su korisnici rekli da su utjecale na njihov odabir najznačajnijih brendova. Pri tome se sigurnost ističe kao glavna karakteristika koju uzimaju u obzir, a što je vidljivo u sljedećim komentarima:

“Vrhunska sigurnost”;
“Stabilna usklađenost s OSDP-om, GDPR-om i cyber sigurnosnim standardima kao dodatak podršci za unificiranu platformsku integraciju CCTV-a i detekcije provalnika”;
“Pouzdanost, veliki broj opcija, visok nivo sigurnosti”;
“Dobra sigurnost”;
“Visok nivo sigurnosti i kvaliteta”;
“Sigurnosne mogućnosti”.

Integracija s drugim sigurnosnim sistemima i lakoća korištenja također su bili u vrhu liste mogućnosti koje korisnici traže:

“Podrška za razne kamere”;
“Integracija s više sistema”;
“Trebao bi podržavati razne uređaje za akreditive i omogućiti izvrsnu tehnologiju za umrežavanje sa drugim sistemima”;
“Lako podešavanje i implementacija. Dostupnost u našoj zemlji”;
“Lako korištenje”.

Iz asmaga ističu da bi, kako se kontrola pristupa sve više prebacuje na internet, softver za upravljanje njome trebao uključivati više cyber sigurnosnih mogućnosti i integracijskih karakteristika kako bi se mogao umrežiti s drugim IP sistemima, naprimjer videonadzornom i protivprovalnom signalizacijom. Ove zahtjeve čitaoci su jasno iznijeli u anketi. Najpopularniji brendovi su dobro poznati po omogućavanju visokog nivoa sigurnosti i integracije, tako da nije iznenađenje to što su navedeni kao najbitniji.

Druga kategorija: mobilna rješenja za pristup
Čitaoci su u ovoj kategoriji birali najbolje brendove u oblasti rješenja za mobilnu kontrolu pristupa. Top pet mjesta pripalo je Supremi (32,93 posto), HID Globalu (21,29 posto), ZKTecu (7,23 posto), ASSA ABLOY-u (6,83 posto) i Genetecu (5,22 posto). Ostali brendovi spomenuti u anketi su još Identiv, Allegion i Gallagher.

Mobilna rješenja za kontrolu pristupa, koja podrazumijevaju pohranjivanje akreditiva za pristup na korisnikovom pametnom uređaju, koji se zatim može koristiti za otvaranje vrata, postaju sve popularnija zbog praktičnosti u odnosu na ostale akreditive, kao i činjenice da korisnici tokom pandemije radije koriste beskontaktna rješenja. Budući da ova tehnologija omogućava komunikaciju mobilnog uređaja i čitača, sigurnost je ponovo navedena kao najbitnija karakteristika, što se odražava u komentarima ispitanika:

“Računarska sigurnost”;
“Visok nivo sigurnosti”;
“Sigurnosna tehnologija i praktičnost”;
“Izvrstan nivo sigurnosti i stabilnosti”;
“Sigurno upravljanje akreditivima zasnovano na DID tehnologiji”.

Ispitanici su spomenuli i performanse rješenja, kao i lakoću korištenja te kompatibilnost s različitim modelima telefona i tehnologijama prijenosa podataka:

“Lako za koristiti, brzo”;
“Brzina autentifikacije”;
“Performanse”;
“Brzina, tačnost”;
“Praktično i lako za koristiti”;
“Pogodno i za početnike”;
“Praktičan mobilni pristup”;
“Lakoća korištenja”;
“Podrška za razne modele telefona”;
“NFC integracija”;
“Kompatibilnost s Bluetoothom i NFC-om”.

Iz asmaga na to kažu da su brendovi u oblasti kontrole pristupa kao što su HID Global, Identiv i ASSA ABLOY već odavno poznati po svojim rješenjima za kontrolu pristupa. Međutim, zanimljivo je vidjeti da su brendovi koji su jaki u sektoru biometrije, naprimjer Suprema i ZKTeco, također lansirali mobilna rješenja za kontrolu pristupa koja postaju popularnija među korisnicima. To na stranu, rješenja koja mogu efikasno ispuniti zahtjeve korisnika, među kojima je i potreba za što većim nivoom sigurnosti, imat će veću šansu da ih korisnici prihvate.

Treća kategorija: bežične brave
U trećoj kategoriji čitaoci su ocijenili najbolje brendove u oblasti bežičnih brava. ASSA ABLOY, koji je već dugo predvodnik u ovoj oblasti, osvojio je prvo mjesto sa 30,12 posto glasova, dok je HID Global na drugom mjestu (10,84 posto), Allegion na trećem (9,64 posto), ZKTeco na četvrtom (9,64 posto), a Suprema na petom mjestu (8,43 posto). Ostali brendovi koje vrijedi spomenuti uključuju RemoteLock, Kwikset, Latch, Igloohome i Kisi. Sigurnost je ovdje potrebna za bežičnu komunikaciju brava i drugih komponenti u okviru sistema za kontrolu pristupa, za čime postoji velika potražnja. Korisnici su imali sljedeće komentare:

“Sigurnost”;
“Pouzdanost, visok nivo sigurnosti”;
“Sigurnosna enkripcija”.

Budući da su bežične brave uređaji za kontrolu pristupa, korisnici od njih također traže pouzdanost, lakoću instalacije, integraciju i dobru cijenu, što se odražava u sljedećim komentarima:

“Pouzdanost”;
“Stabilna konekcija”;
“Etička ruta do tržišta uz cjenovnu strategiju koja će osigurati profit za svaki korak unutar kanala implementacije i marketinga”;
“Lakoća instaliranja i pouzdanost”;
“Plug and play mogućnost”;
“Pogodnost za početnike”;
“Dobra cijena, mogućnosti”;
“Podrška za integraciju s najbitnijim platformama”.

Korisnici također traže višefaktorsku autentifikaciju za, naprimjer, kartice, lozinke i biometriju.

Bežične brave omogućavaju bežičnu konekciju sa sistemom za kontrolu pristupa, tako da korisnici ne moraju pružati kablove i ugrađivati žice, ističu u asmagu. Brendovi kao što su ASSA ABLOY i Allegion jaki su u ovom sektoru te u ponudi imaju bežične brave za komercijalnu i stambenu upotrebu, tako da je njihova reputacija kao najboljih kompanija u ovoj oblasti manje-više očekivana. Sigurnost i pouzdanost su bitni faktori koje treba imati u vidu, budući da korisnici žele da njihove brave budu otporne na cyber napade te da pouzdano rade kako bi osigurale njihove organizacije.

Ostale preference
Čitaoci su također pitani da odaberu brendove koji nisu bili uključeni u prvobitnu listu. Većina ih je spomenula LenelS2, kompaniju jaku u oblasti softvera za upravljanje kontrolom pristupa, kao i čitača koji podržavaju različite akreditive, kao i Safetrust i Farpointe Data, od kojih su obje stručne u oblasti beskontaktnih rješenja i za mobilne akreditive. U anketi je učestvovalo 527 profesionalaca, uključujući sistem-integratore, distributere, konsultante i krajnje korisnike. Vertikalno gledajući, industrije u kojima ispitanici uglavnom rade su vlada, komercijalni objekti, proizvodnja, pametni gradovi, maloprodaja i prijevoz.

Novo normalno u lunaparkovima

Rijetko ko u doba pandemije koronavirusa razmišlja o tome kako se zabavni parkovi nose s novonastalom krizom. Jednostavno, oni ne spadaju u esencijalne potrebe, pa samim time i ne okupiraju pažnju ljudi u toku njihove svakodnevnice. Ipak, i lunaparkovi imaju zaposlenike i porodice koje treba prehraniti
Pišu: Vesna Matić Karić i Senad Matić Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Upravitelji zabavnih parkova širom svijeta sada moraju udovoljiti nekim novim zahtjevima kako bi uopće mogli nastaviti s radom, a to uključuje i period nakon pandemije. Kako bi period prilagođavanja novim uslovima protekao što bezbolnije, lunaparkovi bi se morali okrenuti sigurnosnim tehnologijama kako bi posjetiocima obezbijedili siguran boravak, ali i ojačali sam menadžment.

Novi početak
Najveći talas pandemije koronavirusa u mnogim zemljama je prošao, pa se zabavni parkovi spremaju za otvaranje tokom nadolazeće ljetne sezone. A neki su, poput šangajskog Disneyja ili američkih Six Flags Frontier City iz Oklahome, Coney Island zabavnog parka te Hersheypark, već otvoreni. Svi otvoreni parkovi, kao i oni koji se tek planiraju otvoriti, moraju udovoljiti zahtjevima zdravstvenih ustanova kako bi mogli nastaviti s radom. Američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti savjetuje lunaparkovima da vode računa da distanca među posjetiocima bude barem dva metra kako bi smanjili rizik od širenja zaraze. Dobar primjer poštivanja novonastalih mjera jesu Universal tematski parkovi na Floridi, koji ograničavaju broj posjetilaca i praktikuju socijalno distanciranje, kao i beskontaktno plaćanje gdje god je to moguće.

Termalna tehnologija kao osnova
Zahvaljujući novim zahtjevima koji stižu od država i zdravstvenih ustanova, postojeće sigurnosne tehnologije mogu itekako biti od koristi lunaparkovima i pomoći im da koliko-toliko neometano funkcionišu u ovom promjenjivom vremenu. Mišljenje stručnjaka je da bi zabavni parkovi ove tehnologije trebali implementirati u cjelokupnu infrastrukturu kako bi potpomogli rad svog menadžmenta i nastavili raditi bez nekih prevelikih trzavica. Naravno, neke su od ovih tehnologija već primijenili, poput masovnog brzog skeniranja ljudi koji ulaze, doduše s ciljem pronalaska skrivenog oružja, kao i skeniranja posjetilaca u potrazi za onima koji imaju povišenu temperaturu. U skladu s time, govoreći o rješenju koje su implementirali u švicarskom tematskom parku, Pavlo Shpak, direktor marketinga u Partizan Securityju, spomenuo je Partizan STD-2MP uređaj s pametnim funkcijama za prepoznavanje lica i očitavanje tjelesne temperature.

“Partizan STD-2MP je veoma dobro rješenje za mjesta na kojima se okuplja veliki broj ljudi, kao što su tematski parkovi. Tačnije, ovo rješenje je savršeno za Swiss Wheel park u Ženevi. Prije svega, radi vrlo brzo. Kada bi na ulazu bio obični termalni skener, koliko bi vremena trošio na provjeravanje temperature stotine posjetilaca? A šta u slučaju hiljade posjetilaca? Možete li zamisliti koliki bi pred ulazom bio red? Ali uz Partizan STD-2MP takvi problemi ne postoje. Osoba dolazi do ekrana i uređaj odmah pokazuje njenu tačnu tjelesnu temperaturu”, kaže Shpak.

Tačno ili netačno
To nas dovodi do činjenice da obični uređaji za očitavanje tjelesne temperature koji se koriste na ulazima u supermarkete, institucije i kompanije nisu posve tačni. Partizanovo rješenje taj problem prevazilazi tako što u obzir uzima više različitih faktora pri očitavanju temperature. “Naš sistem u obzir uzima brojne faktore: temperaturu zraka, odjeće, pa i drugih posjetilaca. Tokom toplog dana tjelesna temperatura zdrave osobe može se popeti iznad 37,5 stepeni, a kada je hladno, čak i osobe s visokom temperaturom mogu se ohladiti na prihvatljivih 36,6–36,9 stepeni. Ali, Partizan STD-2MP će ipak sve to ‘razumjeti’ i odrediti stvarnu temperaturu te identifikovati je li osoba zaista bolesna”, objašnjava Shpak. On još dodaje i to da Partizanov sistem može raditi s više pristupnih tačaka, tako da posjetioca koji ne prođe temperaturnu kontrolu na jednoj tački sistem neće pustiti na narednoj. “Svi podaci o posjetiocima se snimaju. Nije riječ samo o temperaturi nego i o biometrijskim indikatorima, kao i vremenu posjete. Partizan STD-2MP može zapamtiti 22.400 lica i 100.000 događaja. Administracija parka uvijek može proslijediti ove informacije vlastima kako bi pomogla u prevenciji COVID-a”, objašnjava on.

Iskustva iz Italije i Švedske
Jedan od tematskih parkova koji je već implementirao tehnologiju termalnog skeniranja jeste i Gardaland u Italiji. “Već smo primijenili različite nove tehnologije za otvaranje parka u junu 2020. te ćemo ih zadržati i ove godine kada budemo mogli otvoriti vrata. Na ulazu se nalaze termalne kamere koje bez direktnog kontakta detektuju tjelesnu temperaturu posjetilaca prije nego što uđu u park”, kaže direktor Gardalanda Danilo Santi.
Provjeru tjelesne temperature kao osnovu za ponovno otvaranje koristi i nagrađivani High Chaparral tematski park u Švedskoj, koji ima temu Divljeg zapada i postindustrijskog doba. “Još prošle godine smo koristili skeniranje svih zaposlenika radi otkrivanja potencijalne groznice prije svake smjene, a isto ćemo raditi i ove godine. Tokom 2020. niko od naših zaposlenika nije imao pozitivan test na COVID-19 na poslu, na čemu smo veoma zahvalni”, kaže direktor tog parka Mathias Bergendahl. Međutim, High Chaparral još nije uveo termalno rješenje za skeniranje posjetilaca u potrazi za pojedincima koji imaju groznicu. “Razmatrali smo da dodamo termalno skeniranje za sve posjetioce, ali su nam vlasti savjetovale da to ne uradimo”, ističe Bergendahl. Švedska je svakako drugačije od ostalih zemalja prolazila kroz pandemiju, pokušavajući ne nametati stroge kontrole, tako da se i ovaj slučaj uklapa u tu sliku. S obzirom na to da o novom soju koronavirusa postoji još dosta nepoznanica, uključujući i to kako će vakcine dugoročno utjecati na imunu sliku populacije, maske se na mnogim mjestima i dalje moraju nositi. Ono što je zanimljivo jeste to da one neće otežavati rad Partizanovog rješenja za kontrolu posjetilaca. “Prisustvo maske ne ometa funkcije prepoznavanja lica. One će ostati jednako efikasne. Još jedan bitan faktor je to da većina posjetilaca koji dođu u park da se zabave ne voli uređaje koje moraju dodirivati. Očitavanje temperature bez kontakta je neprimjetno i brzo, pa posjetioci neće imati osjećaj da su kontrolisani”, naglašava Shpak.

Brzo skeniranje i brojanje ljudi
Kada je u pitanju masovno brzo skeniranje, razlog zašto se odustaje od dugo korištenih detektora metala jeste taj što oni uzrokuju stvaranje dugog reda ljudi, a to nije u skladu sa zahtjevima za stvaranje socijalne distance. Zbog toga se prelazi na skeniranje koje koristi radiofrekvenciju za stvaranje 3D slika koje mogu biti analizirane pomoću vještačke inteligencije. Ovo omogućava posjetiocima da brzo prođu kroz ulaz u zabavni park, jer ne moraju skidati jakne i kapute pri ulasku ili otvarati tašne i ruksake, dok se istovremeno misli na sigurnost svih prisutnih.

“Radi zaštite posjetilaca prve strategije vezane za ponovno otvaranje uključivale su socijalno distanciranje, tako da je beskontaktno iskustvo sada postalo od ključne važnosti, sigurnosna provjera na ulazu mora se brzo usvojiti u novom svijetu. Uzimajući u obzir novonastalu situaciju, lunaparkovi odustaju od tradicionalne upotrebe detektora metala kao dijela njihovog procesa sigurnosne provjere”, rekao je na ovu temu Anil Chitkara, osnivač Evolv Technologyja. Ova kompanija posjeduje Evolv Express tehnologiju, koja koristi radiofrekvenciju i kamere za vizualizaciju prijetnji, a navodno može skenirati i do 3.600 ljudi u jednom satu, što je deset puta brže u odnosu na tradicionalno korištene tehnologije. Naime, zahvaljujući kombinaciji senzora velike brzine i AI softvera, ova tehnologija je u stanju da odmah identifikuje prijetnju ili oružje bez ikakve potrebe da zahtijeva od posjetilaca da zastanu, isprazne džepove i uklone torbu koju nose. Čim Express detektuje prijetnju, pokreće se alarm u stvarnom vremenu koji sigurnosnom timu pokazuje tačno gdje se nalazi potencijalno opasni predmet i da li je u torbi ili se nalazi na samoj osobi.

SafeSpace rješenje
Tehnologije za brojanje ljudi su već neko vrijeme u upotrebi i uveliko se koriste u poslovnom svijetu kako bi se znao broj posjetilaca na određenim mjestima. Konkretno, u lunaparkovima ova tehnologija se koristi kako bi se utvrdili sati kada je posjeta parku na najvišem nivou, kao i da se izračuna vrijeme koje posjetioci provedu čekajući na neku vožnju ili sadržaj. Međutim, sada je ovaj tip tehnologije još potrebniji. “Svaki lunapark je drugačiji, ali većina ih radi po principu računanja procenta maksimalnog kapaciteta kako bi osigurali da gosti mogu održavati određenu socijalnu distancu. Zbog toga senzori koji se koriste za brojanje ljudi na ulazu u parkove kombinuju podatke s više ulaza kako bi izračunali zauzetost u realnom vremenu. Ovo radnicima omogućava da prime više ljudi u park ako su podaci zadovoljavajući ili da jednostavno pričekaju dok drugi gosti odu”, rekla je Jessica Lipply, koordinatorica marketinga u Sensourceu. Ona je dodatno pojasnila na koji tačno način funkcioniše njihovo rješenje – 3D videosenzori za brojanje ljudi montiraju se iznad ljudi, koristeći mrežnu konekciju za slanje podataka na njihovu Vea Analytics cloud paltformu. Tehnologija ima i novi dodatak, SafeSpace rješenje za praćenje broja ljudi, koje operaterima zabavnih parkova omogućava uvid u zauzetost prostora u stvarnom vremenu i to na tabletu ili TV-u na ulazu uz integraciju sa svojim web-sajtom kako bi gosti mogli odlučiti koje je pravo vrijeme za dolazak.

Kraći redovi pomoću RFID tehnologije
RFID tehnologija je jedna od onih dokazanih koje se koriste već decenijama, pa se tako i lunaparkovima savjetuje da je u eri pandemije ugrade u svoje sisteme. Preciznije rečeno, RFID tehnologija se može iskoristiti za virtuelno stajanje u redu, socijalno distanciranje i beskontaktno plaćanje. Zapravo, virtuelno stajanje u redu je već u upotrebi u nekim lunaparkovima, poput Disney parkova, što znatno pojednostavljuje čekanje na red. U ovim slučajevima posjetilac dodirne svoju RFID narukvicu ispred kioska kako bi se registrovao u virtuelni red i ako u sistemu već postoje informacije o posjetiocu, njemu će biti poslata notifikacija kada na njega dođe red za vožnju.

I socijalno distanciranje se može uspješnije organizovati zahvaljujući ovoj tehnologiji. Kompanija Connect&Go ima tehnologiju koja šalje upozorenje ukoliko se dvije osobe koje nose RFID narukvicu nađu na određenoj, nedozvoljenoj udaljenosti. I na kraju, RFID tehnologija pomaže da beskontaktno plaćanje protekne što jednostavnije – i to na način da posjetilac jednostavno postavi narukvicu na čitač za plaćanje, što mu omogućava da plati šta god poželi na licu mjesta u lunaparku. Osim toga, moguće je koristiti i mobilne aplikacije kako bi se smanjila ili potpuno eliminisala potreba za fizičkim čekanjem u redu.

“Kako bismo garantovali kontrolu dnevnog broja ulazaka, razvili smo novi sistem za rezervacije na našem web-sajtu, koji potiče kupovinu online karti. Počeli smo koristiti QODA aplikaciju za upravljanje redovima, kako za naše atrakcije tako i za restorane”, kaže Santi. QODA aplikacija korisnicima omogućava prijavu u virtuelne redove i čekanje čak i od kuće. Kada je u pitanju Gardaland zabavni park, posjetioci mogu povezati svoje jednokratne ili sezonske karte skeniranjem odgovarajućeg QR koda pomoću kamere, tako da se svaka karta poveže s telefonom korisnika. Nakon toga će posjetioci moći pratiti koliko je vrijeme čekanja na pojedinim atrakcijama te će se moći uključiti u virtuelni red za atrakciju, s tim da nije moguće čekati na više atrakcija istovremeno. U High Chaparralu su se, pak, koncentrisali na rješenja za smanjivanje gužvi prilikom kupovine hrane i druge robe. “Ove godine dodajemo dva digitalna rješenja. Jedno je online servis za naručivanje hrane, koji omogućava posjetiocima da naruče hranu s bilo koje lokacije u parku bez čekanja u redovima. Drugo je proširena web-prodavnica na kojoj posjetioci mogu unaprijed naručiti robu kako bi je mogli preuzeti po dolasku. Oba rješenja su implementirana kako bi se minimizirao rizik od dugih redova u restoranima i kafićima, kao i u prodavnicama”, kaže Bergendahl.

Budućnost poslovanja tematskih parkova i integratora
Pitali smo naše sagovornike na koji način posmatraju COVID-19 iz poslovne perspektive, kao i na koji način spomenute tehnologije mogu pomoći u oporavku poslovanja zabavnih parkova. Svi se manje-više slažu da je pandemija donijela priliku da se implementiraju tehnologije koje omogućavaju unapređivanje poslovanja i nakon nje. “Moramo uskladiti poslovne ciljeve s pandemijskim zahtjevima. Također se moramo uskladiti s mjerama za kontrolu pandemije ukoliko želimo dobro poslovati. Ove tehnologije će nam i sljedeće sezone biti od velike pomoći da pružimo sigurno mjesto za naše posjetioce”, kaže Santi. “COVID-19 je problem za čitavo čovječanstvo, ali se može prevazići. Kada je u pitanju poslovanje, to je postalo test snage. Prošli smo ga, rasli smo, kreirali nova rješenja te ih uspješno implementirali. Sada moramo pomoći čovječanstvu ne samo pomoću sigurnosnih rješenja u oblasti videonadzora i kontrole pristupa nego i u borbi protiv koronavirusa. Promjene vode ka novim rješenjima. Svijet se mijenja. To nije loše, nije strašno. To je normalno”, objašnjava Shpak, naglašavajući da je njihovo STD-2MP rješenje instalirano na razne komercijalne i industrijske objekte u Rumuniji, Indoneziji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Britaniji, Srbiji, Litvaniji, Švicarskoj i drugim zemljama.

Zaštita i nakon pandemije
Kako bi ilustrirao na koji način se tehnologije implementirane za borbu protiv koronavirusa mogu koristiti i nakon pandemije, Shpak ističe da je njihovo rješenje višefunkcionalno te da se zahvaljujući mogućnosti prepoznavanja lica može koristiti i za praćenje radnog vremena zaposlenika. “Na uređaj se mogu instalirati razni moduli, naprimjer skeneri otisaka prstiju. Stoga smo sigurni da će tehnologije implementirane u Partizan STD-2MP uređaju pomoći parkovima da se pretvore u sigurna rekreativna mjesta. Osim toga, ovakvi uređaji su već dokazali da su nezamjenjivi na graničnim prijelazima, aerodromima, željezničkim stanicama, u tržnim centrima i prodavnicama, stadionima, kinima, muzejima, bibliotekama, zabavnim centrima, vladinim objektima, fabrikama, zdravstvenim institucijama… Drugim riječima, svugdje”, dodaje Shpak.

U High Chaparralu se također slažu da će implementirana rješenja biti korisna i u budućnosti. “Dok upotreba rješenja vezanih za naručivanje hrane očigledno proistječe iz potrebe nastale usljed COVID-a, mi ćemo pobliže pratiti da li takva rješenja zaista doprinose većoj prodaji kao što su oni koji ih nude i naveli. Najbitnije od svega jeste to da su sva naša rješenja, izuzev onog za prodavnice, koje možda i bude izbačeno iz upotrebe u normalnim okolnostima – namijenjena dugoročnoj upotrebi, a ne samo još jednoj godini pogođenoj COVID-om”, kaže Bergendahl.

Šta činiti kada tehnologija nije odgovor?
Međutim, za pojedine tematske parkove primjena određenih tehnologija predstavljala bi narušavanje teme parka. U takvim slučajevima vlasnici moraju implementirati kreativnija rješenja za kontrolu gužvi i generalno koristiti manje primjetna tehnološka rješenja. High Chaparral je jedan od takvih parkova. “Većina naših rješenja nije nužno digitalne ili tehnološke prirode zbog činjenice da, kao park s temom Divljeg zapada iz 1800-ih, ne želimo previše odmaći od nedigitalnog iskustva. Umjesto toga smo proširili prostor našeg parka, pomoću potpuno novog područja. Uložili smo i u nova piknik područja oko parka kako bismo dodatno raširili posjetioce te dodajemo drugi ulaz kako bismo smanjili broj posjetilaca na svakome od njih. I konačno, zatvorili smo manju prodavnicu koja inače služi kao primarna prodavnica za robu u normalnim uslovima. Na njenom mjestu je novo rješenje unutar našeg skladišta s više od 1.000 kvadratnih metara površine, koje ima jedna vrata za ulaz i druga za izlaz. Izvana se nalazi trg od 2.000 kvadratnih metara na kojem posjetioci mogu čekati svoj red na ulazak u prodavnicu”, objašnjava Bergendahl.

Swiss Vapeur park u Švicarskoj, čija su tema stare parne lokomotive i vozovi koji u pitoresknom okruženju putuju između malih naselja, također ima malo drugačiji pristup. Kako tvrdi njegova direktorica marketinga Patricia Richards, Swiss Vapeur koristi beskontaktno plaćanje, ali ne i tehnologije za kontrolu posjetilaca. “Gosti moraju rezervisati mjesto na internetu prije nego što dođu, a ako to ne urade, na recepciji imamo papir koji moraju popuniti radi praćenja COVID-slučajeva. Zahvaljujući online rezervacijama, znamo koliko nam osoblja treba”, završava ona.

Bez obzira na to, jasno je da velika većina zabavnih parkova neće moći ignorisati postpandemijske tehnološke zahtjeve za upravljanje gužvama i smanjenje rizika od širenja bolesti ukoliko žele nastaviti relativno normalno poslovati. Da li će se, kada i kako to promijeniti nakon što se završi masovna vakcinacija populacije, ostaje da se vidi.

Zaštita privatnosti u kontekstu primjene novih tehnologija
Pojedini zabavni parkovi u SAD-u su već otvoreni i, mada funkcionišu s dosta manjim kapacitetima, ipak uvode i testiraju nove tehnologije koje će im omogućiti što jednostavniji rad u vrijeme pandemije. Tako, recimo, Walt Disney World testira upotrebu tehnologije za prepoznavanje lica na ulazu u zabavni park, dok drugi koriste skenere zasnovane na vještačkoj inteligenciji koje proizvodi Evolv Technology. Ova tehnologija se inače koristi još od 2017. godine, ali tek sada se našla u upotrebi i u zabavnim parkovima. I kako raste usvajanje novih tehnologija tako raste i zabrinutost posjetilaca kada je riječ i njihovoj privatnosti te sigurnosti njihovih podataka. Međutim, iz Disneyja tvrde da razloga za zabrinutost nema: “Primijenili smo tehničke, administrativne i fizičke sigurnosne mjere koje su dizajnirane tako da štite podatke posjetilaca od neautorizovanog pristupa, otkrivanja, upotrebe i modifikacija.” Disney je obećao da će sve slike posjetilaca izbrisati nakon probnog perioda te da podatke neće dijeliti s vanjskim saradnicima. Zbog svega navedenog pitali smo i kako u High Chaparralu planiraju otkloniti i umanjiti bojazni vezane za privatnost koje bi posjetioci mogli imati. Bergendahl je i na ovo pitanje odgovorio sasvim iskreno: “Kako mnogi posjetioci već koriste rješenja za mobilna plaćanja poput Swisha, nismo baš previše zabrinuti da postoji neki veliki rizik od toga da oni budu zabrinuti. Ipak, priznajemo da ovo pitanje ima smisla, tako da ćemo se pobrinuti da naši posjetioci znaju da ovo koristimo samo za naručivanje hrane i ništa više.”

Spremnost proizvođača na postpandemijsku potražnju
Kako smo htjeli znati u kojoj mjeri je Partizan spreman odgovoriti na potražnju za specifičnim CCTV tehnologijama u post-COVID eri, iz kompanije su nam odgovorili da su već započeli s pripremama da udovolje potražnji. “Partizan STD-2MP je samo početno rješenje. Razrađujući sve, analizirali smo razne sisteme za provjeru temperature koji su se već pojavili ili će se tek pojaviti na tržištu. U ovoj fazi zaključili smo da su uobičajeni sistemi za videonadzor koji dolaze s funkcijom mjerenja temperature preskupi, kompleksni i nepouzdani. Vrijeme, odjeća, temperatura obližnjih objekata – sve su to faktori koji su veoma bitni prilikom dobijanja rezultata mjerenja temperature”, kažu iz ove kompanije. Međutim, to ih nije obeshrabrilo. U STD-2MP ugradili su 2-megapikselnu HD CCTV kameru, što je omogućilo primjenu funkcije za prepoznavanje lica, a kamera se može povezati s uređajima sistema za kontrolu pristupa. “Partizan STD-2MP nije namijenjen trajnom videonadzoru kao što je slučaj sa sličnim, skupljim rješenjima. Njegova glavna funkcija je da skenira posjetioce i zaposlenike, što ga čini znatno jeftinijim od CCTV kamera koje nude videonadzor uz mjerenje temperature”, naglasio je Shpak. On je objasnio da Partizan bira zlatnu sredinu u svojim nadzornim rješenjima. STD-2MP jeste pametan uređaj, ali nudi optimalan balans između cijene i kvaliteta. Osim toga, može se koristiti uz Partizanovu mobilnu aplikaciju, što znači da je moguće kontrolisati rad uređaja preko pametnog telefona.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.