18 Aprila, 2026
image
Home Kategorija Najave II (Page 15)

Najave II

Security 50: Najvećih pedeset kompanija u sigurnosti

Predstavljamo vam ovogodišnju Security 50 rang-listu. Uprkos usponima i padovima koje je industrija sigurnosti doživjela proteklih godina, prisustvo i rangiranje vodećih kompanija ostalo je konzistentno, osim što se pojavila nova, Motorola Solutions, čiji će utjecaj na sigurnost u budućnosti biti sve veći
Izvor: asmag.com
E-mail: redakcija@asadria.com

Deset najuspješnijih kompanija, na osnovu njihovih prihoda u 2020. godini, su: Hikvision Digital Technology, Dahua Technology, ASSA ABLOY, Axis Communications, Motorola Solutions, Uniview Technologies, Tiandy Technologies, Allegion i TKH Group. Hikvision i Dahua su lani ostvarili prihod od 8,3 milijarde dolara, odnosno 3,8 milijardi, što je, uprkos pandemiji, rast od 7,73 i 1,21 posto u odnosu na 2019. Zaista, snažno kinesko domaće tržište pruža neophodnu podršku i hranjive sastojke potrebne da njihove kompanije napreduju.

Motorola Solutions debitant među prvih deset
Kako smo kazali, treba istaći da među prvih deset imamo i debitanta – Motorolu Solutions – koja se nalazi na petom mjestu Security 50 liste. Kompanija je u 2020. ostvarila 927 miliona dolara prihoda od prodaje sigurnosne opreme, što je rast od 30,75 posto u odnosu na 2019. godinu.

Taj rast ne iznenađuje s obzirom na njeno povećano prisustvo u sigurnosnoj areni. Motorola je počela kao proizvođač radioopreme. No, kako bi proširila svoje proizvodne linije i dosegla različite vertikale i tržišta, tokom godina kupovala je jednu sigurnosnu kompaniju za drugom: Avigilon 2018. godine, IndigoVision u junu 2020, Pelco u augustu 2020, Openpath u julu 2021. i sada Envysion u novembru 2021. Sada, s rješenjima za videonadzor i kontrolu pristupa koja dopunjuju njenu radioopremu, Motorola Solutions je postala veliki igrač u sigurnosti i nastavit će utjecati na industriju.

Osim Motorole, druge novopridošlice su: Smartsens Technology, Intelbras, Gallagher, Foctek Photonics i BlueSky Technologies. Osim Intelbrasa (Brazil) i Gallaghera (Novi Zeland), ostale su kineske kompanije. Vrijedi spomenuti da je opseg Security 50 istraživanja ove godine proširen kako bi uključio domaće ili multinacionalne kompanije koje su uvrštene na javnu berzu, odnosno javna dionička društva. Kao takve, uključene su i kompanije kao što su Smartsens i BlueSky, obje fokusirane na kinesko tržište.

Uskoro se očekuje preslagivanje kineskih kompanija
Kineske kompanije i dalje dominiraju na Security 50 listi. Ove godine ih je šesnaest, a njihov zajednički prihod za 2020. čini ogroman udio u ukupnim prihodima pedeset najvećih kompanija.

Međutim, primijetili smo da su se neke kineske kompanije preusmjerile na rješenja koja nisu sigurnosna. Infinova se, naprimjer, sada uglavnom fokusira na digitalne usluge, pri čemu sigurnost predstavlja manje od 50 posto njenog poslovanja. U inostranstvu je prodala March Networks tajvanskoj Delti, a planira prodati i kompaniju Swann. Kedacom se u međuvremenu fokusirao na videokonferencijska rješenja i sve se više udaljava od sigurnosti. Reorganizacija kineskih proizvođača na Security 50 sljedeće godine je gotovo očekivana. Određene kompanije koje su bile u prošlogodišnjem istraživanju nisu bile u mogućnosti da potvrde svoje finansijske izvještaje, pa stoga nisu bile u ovogodišnjem rangiranju.

Pad veći od rasta
Još jedan uočljiv dio ovogodišnjeg istraživanja je veliki broj kompanija koje prijavljuju pad prihoda za 2020. Uprkos činjenici da je ukupan prihod pedeset najvećih kompanija za 2020. bio 25,12 milijardi dolara, što je rast u odnosu na 24,39 milijardi u 2019, više od polovine kompanija, njih 28, prijavilo je pad u prošloj godini. Do sada se u Security 50 istraživanju nije dogodilo da više kompanija prijavi pad prihoda nego rast.

Iako bez presedana, prilično je očekivano s obzirom na posljedice koje je pandemija ostavila na društvo. Budžeti su bili ograničeni, potrošnja smanjena, a projekti odgođeni, što je znatno utjecalo na sigurnosnu industriju. “Očekivali smo da će tržište doživjeti znatne poremećaje u 2020. zbog problema u lancu nabavke, finansiranju projekata i prosto zaustavljanja rada velikog broja firmi. Iako smo očekivali blagi pad prihoda u 2020, logično je da će uglavnom neprekinut rast najvećih kompanija u protekloj deceniji primiti udarac”, rekla je Danielle VanZandt, industrijska analitičarka za sigurnost u kompaniji Frost and Sullivan.

Uprkos tome, neki od deset najvećih proizvođača i dalje su pokazali otpornost na krizu, bilježeći visok rast ili profit. U tome je osiguravanje pravilnog upravljanja lancem nabavke bilo ključno. “Pandemija je i dalje izazov za cijelu industriju sigurnosti i uzrokuje promjene u obrascima potražnje na tržištu i nestašice u opskrbnom lancu. Kako bismo odgovorili na ove izazove, iskoristili smo inovativne tehnologije, proizvode i rješenja da bismo zadovoljili različite zahtjeve tržišta te blisko sarađivali s partnerima i dobavljačima širom svijeta kako bismo održali stabilnost i integritet u našem lancu nabavke”, rekao je Keen Yao, potpredsjednik Hikvisiona.

“Suočena sa složenim promjenama na tržištu, Dahua je uložila maksimalan napor da na različite načine osigura realizaciju projekata. S jedne strane, držali smo se različitih istraživačko-razvojnih strategija kako bismo osigurali stabilnu zamjenu i nadogradnju proizvoda, a s druge, održali smo stabilnost snabdijevanja sirovinama povećanjem zaliha i jačanjem strateške saradnje s dobavljačima. U međuvremenu, Dahua je nastavila s tehnološkim inovacijama, uz kontinuirano ulaganje u osnovne tehnologije, postavljanje novih ciljeva i ubrzan razvoj novih proizvoda”, rekao je Fu Liquan, predsjednik kompanije Dahua Technology.

Problematika opskrbnog lanca
“Nije tajna da su lanci opskrbe u svakoj industriji poremećeni ograničenjima rada u različito vrijeme na različitim tržištima. Aktivnosti koje je Axis preduzimao decenijama da izgradi snažan lanac snabdijevanja – uključujući postojanje više dobavljača ključnih komponenti i proizvodnih centara blizu dobavljača – pomogle su nam da ublažimo neke poremećaje. Ali definitivno smo preduzeli daljnje korake da ojačamo naš lanac nabavke zbog pandemije, blisko sarađujući s našim dobavljačima širom svijeta kako bismo podržali njihovo poslovanje s nama i pronalazeći nove metode transporta kako bismo smanjili rizik od prekida isporuke”, rekao je Ray Mauritsson, izvršni direktor Axis Communicationsa.

Također je važno ponuditi rješenja koja su kupcima potrebna tokom pandemije. “Primijetili smo povećanu potrebu kupaca za beskontaktnim iskustvima na početku pandemije. Allegion je brzo reagovao i ponudio niz novih ili izmijenjenih rješenja za vrata kako bi omogućio lakši pristup bez potrebe za hvatanjem kvaka i drugih rješenja koja su omogućila automatizaciju otvaranja. Kako je pandemija napredovala, Allegion se fokusirao na razvoj i komercijalizaciju rješenja koja bi korisnicima omogućila da manuelnu kontrolu vrata jednostavno zamijene automatizacijom. Ova rješenja ne nude samo beskontaktnu upotrebu već i veliku pogodnost – i podržavaju dugoročnu viziju Allegiona o ʻbesprijekornom pristupu i sigurnijem svijetuʼ”, rekao je Vince Wenos, tehnički direktor Allegiona.

Oporavak industrije neminovnost?
Što se tiče ove i sljedeće godine, oporavak je sasvim izvjestan jer se projekti vraćaju kako pandemija jenjava. “Ova je godina više bila godina prilagođavanja i oporavka za industriju, s mnogim dobavljačima koji su nudili rješenja prilagođena za borbu protiv pandemije, nove primjene već postojećih tehnologija i rješenja koja mogu omogućiti lakši povratak na posao nakon ponovnog otvaranja. Mnogi projekti koji su tokom blokade u 2020. bili zaustavljeni su nastavljeni i polako se dovršavaju, a mnogi klijenti koji su lani možda imali problema s budžetom vjerovatno su uvidjeli da opet mogu nastaviti ulagati. Zbog toga očekujemo da će industrija zabilježiti godišnji rast od 3-5 posto. Iako ovo nije ista stopa kao prije pandemije, dobar je početak za vraćanje na put kojim je industrija koračala. Očekujemo da će se rast polako vratiti na istu stopu od 7 do 10 posto do kraja 2022”, rekla je VanZandt.

Poslovanje kompanija u prvom polugodištu 2021. već daje tračak nade. “Dobra vijest je da je u prvoj polovini ove godine Dahua Technology ostvarila 2,09 milijardi dolara ukupnog operativnog prihoda, uz rast od 37,27 posto u odnosu na isti period lani; neto profit je iznosio 254 miliona dolara, uz povećanje od 20,03 posto u odnosu na isti period prošle godine”, rekao je Fu nastavivši: “S akumuliranim iskustvima ovih godina, Dahua je napravila sveobuhvatan iskorak ka obogaćivanju svoje ponude, od nuđenja pametnih proizvoda i rješenja za pametne domove sve do rješenja za velike pametne gradove. S razvojem vještačke inteligencije i drugih tehnologija zahtjevi za pametnim rješenjima će se povećati, a to će biti vrlo važna tačka rasta za Dahuu.”

“Primjećujemo na tržištu veće zahtjeve za sigurnošću i vjerujemo da će nove tehnologije pomoći u razvoju inovativnih proizvoda i rješenja koja će zadovoljiti različite potrebe kupaca. I da, uvjereni smo u rast industrije i našeg poslovanja. Postoji velika tržišna prilika za poslovne korisnike u smislu digitalne transformacije, smanjenja troškova i povećanja efikasnosti, a vidimo i solidnu potražnju na tržištu malih i srednjih preduzeća za konvergentnim i inteligentnijim rješenjima”, rekao je Yao.

Zaključak
Zaista je 2020. bila anomalija u različitim industrijama, uključujući sigurnost. Ovo je primjetno i u ovogodišnjem Security 50 istraživanju, gdje je više kompanija prijavilo gubitke nego dobitke. Ali s fleksibilnošću, inovativnošću i stavom okrenutim ka budućnosti, mnoge od tih kompanija pokazale su otpornost i prebrodile potres, koji se, nadamo se, bliži kraju. Također treba napomenuti da je, baš kao i druge industrije, sigurnost zauvijek promijenjena pandemijom i sada se brine ne samo za sigurnost ljudi već i za njihovo zdravlje, digitalizaciju i rad na daljinu. Uz agilnost i brzu reakciju, sigurnosne kompanije sigurno će se brzo prilagoditi ovoj promjeni paradigme i to s uspjehom.

Ostali sadržaj na temu SECURITY 50 možete čitati na ovom linku.

Rast i stabilnost sektora uprkos pandemiji

Kao i ranijih godina, strukovna zaštitarska komora Hrvatski ceh zaštitara (HCZ) u saradnji sa časopisom Zaštita izradila je analizu osnovnih pokazatelja o radu i poslovanju firmi i obrta unutar sektora privatne zaštite prema šiframa N80.10 i N80.20 u Republici Hrvatskoj
Priredila: Redakcija a&s Adrije
E-mail: redakcija@asadria.com

Cilj analize je kontinuirano praćenje osnovnih poslovnih i drugih procesa unutar djelatnosti privatne zaštite, kao i sagledavanje tržišnih odnosa i važnosti poslovanja u ukupnoj privredi Hrvatske, a prvenstveno je usmjerena na poslovanje zaštitarskih firmi i obrta koji se uglavnom bave fizičkom i tehničkom zaštitom osoba i imovine kao najvažnijeg segmenta djelatnosti po ukupnom prihodu i broju zaposlenih. Analizu je proveo Ekonomski institut Zagreb (EIZ) uz konsultacije s HCZ-om, a rađena je prema podacima Financijske agencije (FINA) kojima raspolaže EIZ u periodu 2010–2020. za trgovačka društva i obrte iz sektora N80.10 i N80.20 prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti iz 2007. (u nastavku: NKD).

Ovim dokumentom nisu tretirane fizičke osobe (obrti) koje djeluju unutar djelatnosti N80.10, unutrašnje službe za zaštitu imovine i lica, firme koje posjeduju licencu za poslove privatne zaštite, ali većinu prihoda ostvaruju izvan djelatnosti N80.10 i N80.20 te firme koje nemaju licencu za obavljanje poslova privatne zaštite. Njome su ponovo obuhvaćena dva podsektora unutar sektora privatne zaštite: tehnička i fizička zaštita. Kriterij za ulazak kompanije na listu 30 najvećih bio je uslov da su bile aktivne na tržištu u 2020. godini, što je utvrđeno na osnovu podataka FINA-e.

Pokazatelji poslovanja djelatnosti privatne zaštite
Tabela 2 prikazuje skraćeni račun dobiti i gubitka za sektor privatne zaštite i ukupne privrede u periodu 2018–2020. Iz nje je vidljivo povećanje ukupnih prihoda od 2014. do 2019. i u ukupnoj privredi i u privatnoj zaštiti. Međutim, usporedimo li 2020. s 2019. godinom, vidljivo je stabiliziranje ukupnih prihoda u privatnoj zaštiti s praktički istim ukupnim prihodom u obje godine, dok je ostatak privrede zabilježio pad od 6,6%, što govori o većoj stabilnosti sektora privatne zaštite u odnosu na ostatak privrede. Udio ukupnih prihoda privatne zaštite u ukupnoj privredi je relativno malen (0,33%) i ustalio se približno na vrijednosti iz 2013. Bitno je naglasiti da rezultati analize prihoda uključuju i dotacije i podršku države tokom zatvaranja cjelokupne privrede uzrokovanog pandemijom koronavirusa.

Primjetan je rast bruto dobiti u 2019. te pad u 2020, s tim da je pad dobiti u periodu 2019–2020. izraženiji u privatnoj zaštiti (9,3%) u odnosu na ukupnu privredu (6,1%). Nakon rekordnih gubitaka sektora privatne zaštite iz 2018. godine, pokazatelj pada znatno je manji u posljednje dvije analizirane godine (2019. i 2020) te se vratio na nivo iz 2014. i 2015. U prošloj godini, u odnosu na 2019, gubici su manji u privatnoj zaštiti za 18,8%, dok su se u ukupnoj privredi povećali za 41,7%. Što se tiče prosječnog broja zaposlenih po preduzeću, sektor privatne zaštite bilježi kontinuirani pad od 2014. do 2020. U odnosu na 2019, kada je prosječan broj zaposlenih iznosio 75,9, u 2020. ova vrijednost iznosi 74,1, što je smanjenje od 2,3%. Također, prosječna mjesečna neto plata po zaposleniku u sektoru je stagnirala na nivou od oko 3.500 kuna (477 eura) u periodu 2012–2017, nakon čega počinje rasti, pa u 2020. dostiže vrijednost od 4.169 kuna (569 eura), što je povećanje od 2,4% u odnosu na 2019. U odnosu na prosječnu platu po zaposleniku u ukupnoj privredi koja bilježi konstantan rast od 2012. naovamo, plate u sektoru privatne zaštite su konstantno niže od hrvatskog prosjeka.

Fizička zaštita
Top 30 preduzeća prema kriteriju broja zaposlenika u podsektoru fizičke zaštite prikazan je u Tabeli 2. Za ovih 30 firmi rađena je analiza svih ostalih pokazatelja. Kada je u pitanju broj zaposlenih, od ukupnog broja zaposlenih u sektoru fizičke zaštite u 2020. od 12.121 radnika, trideset najvećih poduzeća zapošljava njih 11.258 ili čak 92,9%. Dvije najveće kompanije po broju zaposlenih Securitas Hrvatska i Sokol zapošljavaju ukupno 4.379 zaposlenika u 2020. ili 36,1% cijelog sektora. No, iako je broj zaposlenih u sektoru fizičke zaštite imao tendenciju kontinuiranog rasta do 2016. godine, ukupan broj zaposlenih je u 2020. manji u odnosu na 2019. za 3%, dok je u 2019. u odnosu na 2018. porastao za 3,4%. Trideset najvećih kompanija bilježi konstantan rast broja zaposlenih u cijelom promatranom periodu, posebno od 2017. godine, dok ostala preduzeća bilježe konstantan pad broja zaposlenih u istom periodu.

Ukupan prihod
Od ukupnog prihoda od 1.466.645 hiljada kuna (oko 200 miliona eura) u 2020. trideset najvećih firmi ostvarilo je 1.354.812 hiljada kuna (blizu 185 miliona eura) ili 92,4% (87,2% u 2019; 86,1% u 2018), što ukazuje na rast udjela najvećih kompanija. Dva najveća preduzeća po ukupnom prihodu u fizičkoj zaštiti, Securitas Hrvatska i Sokol, ostvarila su ukupno 539.918 hiljada kuna (73,6 miliona eura) prihoda u 2020. ili 36,8% cijelog sektora. Ukupni prihodi sektora u 2020. u odnosu na 2019. manji su za 4,7, dok su u 2019. u odnosu na 2018. porasli za 7,7%. Vrhunac rasta prihoda zabilježen je u 2019. (1.538.536 hiljada kuna ili 209.824.447 eura) te počinju opadati u 2020., zasigurno dijelom i zbog posljedica pandemije COVID-a 19. Trideset najvećih kompanija bilježe konstantan rast ukupnih prihoda u cijelom promatranom periodu, a ostali konstantan pad.

Od ukupne bruto dobiti/gubitka u 2020. trideset najvećih ostvarilo je 89,3% (61,5% u 2019) dobiti u odnosu na kompletan sektor. No, ukupna dobit je u 2020. u odnosu na 2019. pala za čak 23,1%, iako je do 2017. godine bila prilično konstantna. Podaci kažu da 30 najvećih preduzeća bilježe konstantan rast dobiti u cijelom promatranom periodu, a posebno od 2017.

Prosječna mjesečna neto plata po zaposlenom
Ukupan prihod po zaposlenom u fizičkoj zaštiti u 2020. iznosio je 121 hiljada kuna (16.501 eura), što je u odnosu na 2019. pad za 20,1%, dok je u 2019. taj prihod bio veći u odnosu na 2018. za 7,9%. Zanimljivo je da su dvije najveće kompanije po ukupnom prihodu po zaposlenom u sektoru fizičke zaštite, FINA GS i Klemm sigurnost, zabilježili povećanje ovog pokazatelja u 2020. za 7,8% u odnosu na 2019, odnosno 14% u odnosu na 2018, kao i da je ukupan prihod po zaposlenom u fizičkoj zaštiti bio relativno konstantan na nivou od oko 91 hiljada kuna (12.410 eura) do 2018. Prosječna mjesečna neto plata po zaposlenom u sektoru fizičke zaštite u 2020. iznosila je 3.892 kuna (531 eura), što je u odnosu na 2019. tek neznatno povećanje od 0,9%, dok je u 2019. povećanje spram godine ranije iznosilo tek 0,2%. Dva najveća preduzeća po prosječnoj mjesečnoj neto plati po zaposlenom u ovom sektoru su FINA GS i Klemm sigurnost.

Tehnička zaštita
Kada je riječ o trideset vodećih preduzeća, prema kriteriju broja zaposlenika u podsektoru tehničke zaštite (Tabela 3), vidljivo je da od ukupnog broja zaposlenih u tehničkoj zaštiti u 2020. (1.222 radnika) ove firme zapošljavaju čak 70,4% (69,2% za 2019; 69,8% za 2018), dok dva najveća preduzeća po ovoj osnovi, Eccos inženjering i Alarm automatika, zapošljavaju gotovo petinu cijelog sektora. No, ukupan broj zaposlenih je manji u 2020. u odnosu na 2019. za 4,5%, dok je u 2019. u odnosu na 2018. porastao za 4,4%. Zanimljivo je da 30 najvećih firmi bilježe isti trend broja zaposlenih kao i ukupan podsektor, dok ostala preduzeća bilježe konstantan rast broja zaposlenih, ali u manjem obimu.

Ukupan prihod podsektora
Od ukupnog prihoda u prošloj godini 30 najvećih kompanija ima udio od 78,2%, što je nešto manje nego u 2019. i 2018. godini (81,8% – 82,9%), što ukazuje na njihov relativno konstantan udio. U ovom sektoru prednjače dva najveća preduzeća, Alarm automatika i Eccos inženjering, sa četvrtinom ukupnih prihoda u 2020. Inače, ukupni prihodi su u 2020. u odnosu na 2019. ipak povećani za 7,5%, što je pokazatelj da pandemija nije previše uzdrmala sektor, a 28 drugih najvećih preduzeća također bilježe isti trend. Dva najveća preduzeća po ukupnoj bruto dobiti u tehničkoj zaštiti, Tehnozavod Marušić i Eurokod Pisačić, učestvuju u ukupnoj dobiti sektora sa 27,4%. Inače, bruto dobit se u 2020. u odnosu na 2019. povećala za čak 19,9%, i ovaj trend prati sve kompanije s liste.

Prihodi po zaposlenima
Ukupan prihod po zaposlenima u tehničkoj zaštiti u 2020. iznosio je 803 hiljade kuna (109.513 eura), pa i tu imamo povećanje u odnosu na 2019. i 2018. godinu. Dva najveća preduzeća po ukupnom prihodu po zaposlenima u tehničkoj zaštiti su Aling i Securus, a prosječna mjesečna neto plata po zaposlenom u tehničkoj zaštiti u 2020. iznosila je 6.918 kuna (943 eura), što je u odnosu na 2019. povećanje od 12%, odnosno 17,9% u odnosu na 2018. Dva najveća preduzeća po prosječnoj mjesečnoj neto plati po zaposlenom u tehničkoj zaštiti su Vidikom i Aling, a prosječnu platu prati konstantan rast svih ovih godina.

Zaključak
Na kraju možemo reći da je sektor privatne zaštite Republike Hrvatske, uprkos prilično turbulentnoj 2020. godini i svim izazovima koje je pandemija COVID-a 19 donijela, ipak pokazao stabilnost, a svakako da raduje i rast kada su u pitanju ukupni prihodi kompanija, pa i prihoda po zaposlenima.

Izbori, hakeri i teorije zavjere

Posljednji izbori u SAD-u i Njemačkoj zorno su pokazali kako se cyber napadi koriste kao politička argumentacija za demontažu demokratije. U kombinaciji s nereguliranim društvenim mrežama, kreiran je toksičan politički koktel koji će tražiti odgovor i sigurnosne struke i države

Piše: Mirza Bahić; mail: redakcija@asadria.com

Demokratski izbori u Evropi i SAD-u odavno nisu puki datum u političkom kalendaru. Cijele društvene strukture danas ih nerijetko očekuju sa zebnjom, prvenstveno zbog većinski nevidljivih, ali ništa manje opasnih prijetnji. Danas su to masovni, politički orkestrirani cyber napadi, koji često idu u paru s jednako dobro organiziranim dezinfomacijskim kampanjama. Da smo sa stranica cyber trilera zakoračili duboko u “nove normalnosti”, govore i posljednji njemački izbori koji su upozoravajući signal da će se političke borbe ubuduće voditi na ključnom, novom bojnom polju – cyber sigurnosti.

Izbori u eri cyber terorizma  

Prije održavanja izbora u septembru 2021. njemačke vlasti su oglasile “zvona na uzbunu”. Cyber napadi su u toj zemlji došli s jakim političkim koloritom, a demokratska javnost se prvi put suočila s masovnom cyber kampanjom s potpuno novom agendom – obesmisliti izbore kao ideju. Ovo se trebalo postići dovođenjem u pitanje samog legitimiteta izbornog procesa, a sve se radilo uz prizivanje asocijacija na američki scenario s narativom o krađi izbora kojom je, navodno, oštećen bivši predsjednik Donald Trump. Novina je u tome što sami napadači i političke strukture iza njih sada dramatično mijenjaju pristup cyber ratovanju. Čini se da ih sada više zanima sijanje nepovjerenja u demokratske i izborne institucije i izazivanje podjela u društvima, a ne podrška određenom kandidatu ili stranci. Novi pristup je pokazati da je postojeći sistem naprosto slab i nedovoljno otporan na napade da bi osigurao željenu objektivnost izbora.

Politizacija odabira meta

Danas je vođenje kampanja dezinformiranja i prikupljanja podataka znatno lakše, jeftinije i brže zahvaljujući sveprisutnosti društvenih medija i činjenici da hakeri imaju podršku moćnih državnih struktura. U slučaju Njemačke, kao glavni krivac za prebacivanje predizborne borbe u online arenu označena je Rusija. Zvaničnici njemačke vlade su u martu ove godine naveli da su ruski hakeri napali desetine njemačkih političara, a popis uključuje sedam zastupnika Bundestaga i 31 zastupnika u regionalnim parlamentima. Većina žrtava bili su članovi stranaka CSU, CDU i SPD, što upućuje na pažljiv i politički motivirani odabir meta. Svi oni su primili lažne e-mail poruke koje su osmišljene da izgledaju kao legitimne s ciljem da parlamentarci ostave svoje osjetljive podatke ili da otvaranjem poruke na svoj računar instaliraju opasni softver. Ruski cyber napadi na njemačke političare samo su jedan incident u nizu kampanja koje su vođene posljednjih nekoliko godina. Još je 2015. njemačka obavještajna služba BfV optužila Rusiju za orkestriranje cyber napada na državnu računarsku infrastrukturu. Kao dokaz umiješanosti ruskih zvaničnika u ove napade, glasnogovornik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova naveo je da je hakerska grupa Ghostwriter povezana s ruskom vojno-obavještajnom službom GRU.

Njemačka pod opsadom

GRU je imenovan kao krivac i u napadu čiji je glavni cilj bilo preuzimanje e-mailova iz ureda izborne jedinice bivše kancelarke Angele Merkel. Još jedan napad bio je usmjeren na njemački parlament s ciljem instaliranja softvera koji bi napadačima omogućio stalni pristup računarima za osoblje i članove parlamenta. Informacije o samim napadima su šture, no njemački obavještajci navode da su oni iskorišteni i za pokušaj krađe podataka o kritičnoj infrastrukturi, poput elektrana. Voditelj Državne izborne komisije Georg Thiel je prije održavanja izbora upozorio da je “rizik od cyber napada veliki” te da su motivi za njih brojni. Oni se kreću u rasponu od manipulacije izbornim ishodima do špijunaže i prikupljanja obavještajnih podataka o pojedinim političarima. Zbog ponavljanja i jačanja intenziteta napada, njemačke vlasti su u više navrata službeno pozvale Ruse da prekinu svoje ilegalne cyber aktivnosti.

 Sigurno elektronsko glasanje za demontažu teorija zavjera?

Na drugoj strani Atlantika američki biznismen i autor Bradley Tusk u cyber sigurnosti ne vidi prijetnju, nego priliku za podizanje demokratskog procesa na nivo koji ide u korak s tehnološkim trendovima. Njegov plan je da se do 2028. svakom Amerikancu omogući glasanje putem vlastitih pametnih telefona. Za sada sigurnosna struka je skeptična u pogledu realizacije ovog projekta. Tusk tvrdi da je svjestan da mu stručnjaci za cyber sigurnosti možda isprva neće dati svoj blagoslov, ali da je, u konačnici, optimista kada je u pitanju razuvjeravanje skeptika. Ipak, veća prepreka od one tehnološke mogla bi biti klima nepovjerenja prema sigurnosti izbornog sistema koja se pažljivo i ciljano kultivira u vidu široko dijeljenih teorija zavjere. Zbog toga bi izborni eksperti mogli dugoročno oklijevati s primjenom Tuskovog rješenja jer bi ono moglo dovesti do rasta broja konzumenata teorija o izbornim prevarama i hakiranju glasova. Tusk ističe da će glasanje telefonom uz adekvatne sigurnosne mjere zapravo smanjiti društvenu polarizaciju jer će ponuditi veću izlaznost kao manifestaciju demokratije.

Skepsom do pobjede

U prilog Tuskovom modelu ide njegova za sada prisna saradnja s ekspertima iz cyber sigurnosne zajednice. Nakon pomne analize 25 predloženih tehnoloških rješenja, Tuskov tim je za realizaciju projekta odabrao dansku tehnološku kompaniju Assembly Voting. Ona će svoj model usavršiti uz pomoć instituta OSET, američke neprofitne organizacije koja se bavi istraživanjem tehnologija za unapređenje procesa glasanja. OSET će biti zadužen za izradu javno dostupne aplikacije za označavanje glasačkih listića, dok će Assembly dizajnirati tehnologiju koja će prenositi elektronski glasački listić s telefona i drugih uređaja do izbornih tijela.

Proces prijenosa bi trebao biti lako provjerljiv duž cijelog komunikacijskog kanala. To znači da bi svaki glasač dobio način da potvrdi da je plasirani glas ispravno zabilježen i prebrojan. I, još važnije, da tokom tranzita nije bio izložen manipulaciji.

Stručnjaci za cyber sigurnost upravo to vide kao najveći problem i postavljaju kontrolu nad integralnim procesom slanja digitalnog glasa kao preduvjet da sam projekt uopće dobije zeleno svjetlo. U Assemblyju vjeruju da će traženi nivo sigurnosti uspjeti osigurati uz pomoć eksperata, etičkih hakera i sigurnosne zajednice. Na kraju, čini se da će konačne rezultate, pored same sigurnosne tehnologije, uveliko diktirati i opći ambijent u kojem ključni akteri u cijelom lancu cyber sigurnosti uspiju uvjeriti javnost da se politička i tehnološka bitka sa sve brojnijim negativcima na kraju može stvarno izvojevati.

 

Održan šesti Adria Security Summit

Ovogodišnjem Adria Security Summitu powered by Intersec prisustvovalo je gotovo 1.300 ljudi. Prema strukturi posjetilaca, najviše je bilo članova višeg menadžmenta, odnosno osnivača, vlasnika, izvršnih ili direktora odjela u kompanijama, a zatim regionalnih ili lokalnih menadžera i direktora prodaje i distribucije – ukupno oko 67%.
Pišu: Damir Muharemović i Mirza Bahić
E-mail: redakcija@asadria.com

 

Kada je u septembru 2019. okončan Adria Security Summit u Skoplju, niko nije mogao ni pretpostaviti da će se samo nekoliko mjeseci poslije svijet potpuno promijeniti. Već je u januaru naredne godine počela pandemija novog koronavirusa, koja je do danas prošla kroz četiri vala. Ograničen je bio protok ljudi i roba, projekti su otkazivani ili odgađani, obim traženih usluga smanjivan, a kompanije su se borile da zadrže radnike. Dovelo je to i do jedne nepredviđene situacije: svi su fizički događaji bili otkazani. Kao odgovor na to, sastanci, edukacije i konferencije ubrzo su se preselili u virtuelni prostor, što je donekle nadomjestilo izostanak živog razgovora. No, kako će mnogi ustvrditi, to jednostavno nije isto i svi su željno iščekivali priliku da se ponovo okupe i dogovaraju nove projekte.

Rizik se isplatio
Bio je to poticaj zbog kojeg smo, uz veliku podršku dugogodišnjih sponzora i partnera, odlučili riskirati i prvi u regiji pokušati organizirati veći događaj konferencijsko-izložbenog tipa. Svjesni da lako može doći do otkazivanja ukoliko se broj novozaraženih naglo poveća i uredbom ograniči broj ljudi u zatvorenim prostorima, odabrali smo Beograd kao mjesto održavanja zbog visoke stope vakcinisanih, dostupnosti zdravstvenih usluga i otvorenosti za poslovne događaje, kao i riješenosti Vlade Srbije da, koliko god bude moguće, izbjegne uvođenje oštrijih mjera. Tu je i za događaje ovakvoga tipa presudna saobraćajna, smještajna i prostorna infrastruktura. BelExpo centar sa 3.500 m2 prostora pružio nam je dovoljan kapacitet da okupimo veliki broj ljudi, dok je pet tehnički adekvatno opremljenih konferencijskih dvorana bilo idealno da u njima predavanja, seminare, prezentacije i radionice održi više od 50 stručnjaka iz cijeloga svijeta. Uz oficijelni konferencijski program, održane su i 34 radionice, na kojima su kompanije držale seminare o svojim rješenjima i projektima.

Naravno, stvari nismo prepuštali slučaju te smo, slijedeći zdravstvene preporuke, učinili sve u našoj moći da se posjetioci osjete sigurnim. Redovno smo obavještavali zainteresovane o svim promjenama u vezi s epidemijskom situacijom, na ulazu se mjerila tjelesna temperatura posjetilaca, dezinfencijska sredstva su bila dostupna, a gostima izvan regije na licu mjesta smo omogućili besplatno testiranje na koronavirus, čak i prije povratka u svoje zemlje. Takva nastojanja znatno su doprinijela opuštenijem poslovnom ambijentu, za koji smo dobili mnoge pohvale.

Struktura posjetilaca
Uprkos svim izazovima, broj profesionalaca iz oblasti sigurnosti nadmašio je i naša očekivanja. Adria Security Summitu prisustvovalo je između 1.200 i 1.300 ljudi, odnosno oko 600-700 svaki dan. Najveći broj (63,93%) došao je iz zemlje domaćina Srbije, a zatim iz Bosne i Hercegovine (9,65%), Sjeverne Makedonije (4,92%), Hrvatske (4,55%), Slovenije (3,28%), Crne Gore (2,73%), Rumunije (1,82%) te ostalih zemalja, poput Albanije, Bugarske, Češke, Njemačke, Italije, Mađarske, Slovačke, Ukrajine i drugih (9,11%). Prema strukturi posjetilaca, 35,53% je bilo članova višeg menadžmenta (osnivača, vlasnika, izvršnih i direktora odjela) u kompanijama, 31,58% regionalnih ili lokalnih menadžera i direktora prodaje i distribucije, 24,12% članova srednjeg menadžmenta (menadžera ključnih kupaca, projektnih menadžera, menadžera za razvoj poslovanja, konsultanata), 7,46% pripadnika tehničkog osoblja (inžinjeri, programeri), a ostatak su činili administrativno osoblje te predstavnici vladinih agencija, medija i akademici. Kada je riječ o oblastima sigurnosti, među posjetiocima je najviše bilo onih koji posluju u domenu kontrole pristupa (22,44%), videonadzora (21,45%), cyber sigurnosti (11,54%), vatrodojave (11,54%), ICT, IoT i automatizacije (10,71%), pametnih rješenja (8,28%), mobilnosti (3,67%), dok su ostatak od desetak posto činili stručnjaci iz fizičke sigurnosti, građevinarstva i arhitekture, komunikacija, finansija itd.

Veliki broj izlagača
Naši su sada već tradicionalni sponzori prepoznali odlučnost da se Adria Security Summit zaista i održi te su u velikom broju podržali događaj. U izložbenom dijelu učestvovale su i svoja rješenja predstavile 74 regionalne i međunarodne kompanije, tek desetak manje nego u pretpandemijskoj godini, što je pokazatelj da potencijal Summita za sklapanje novih partnerstava i ugovora nije opao.

Svoje proizvode i rješenja su ove godine predstavili: DBS i Ingram Micro (dijamantni sponzori), Alarm automatika, Dahua Technology, G4S, Konica Minolta i ZKTeco Europe (platinasti), Hikvision, Kodeks, Motorola Solutions i Vanderbilt i ComNet (zlatni) te Aco, Advanced, Advancis, Ajax, Antenall, Asmag, Avi-tek/Vuwall, AVS Electronics, AxxonSoft, Bettini Video & DEA Security, BS Projekt, CCTV Centar Master, ClearOne, Comtrade System Integration, CP SECURITY, Damiba, Delta Electronics, Division Visual Solutions, Dobergard, Flek Security, Fonestar, Fratelli Comunello, Genetec, IDIS, Inim Electronics, IP Way, Johnson Controls (Tyco), Jupiter, Lunatronik, Macchina Security, Megasec, Messe Frankfurt, Modepack, Nedap Identification Systems, Network Optix, Nikob, Ogradni sistemi, ORG. Tend (frogblue Adria), Partizan, Petković Tim Security, Prima sistemi, Privredna komora Srbije, Protekta, Samsung, SBT, Schenker, Schneider Electric, Secure Logiq, SICURIT Perimeter Protection Systems, Sion Net, Spica International, SPSC Group, Suprema, SysTeh, Teledyne FLIR, Teletek Electronics, Tenzor Group, Tesla sistemi, TRS Services, UltraVision, VCA Technology, Videotec, VIVOTEK, Vucomm, Zarja Elektronika i Zodax (srebreni).

Noviteti
Dvije su, u organizacijskom smislu, najveće novine. Prva se tiče naše Connect2b platforme, koja je prvi put iskorištena i za online dogovaranje sastanaka za fizički event nakon što je već bila u upotrebi za virtuelni Security Summit. Riječ je o inovativnoj platformi na koju su trenutno registrovana 3.782 sigurnosna profesionalca iz čak 103 zemlje, što joj daje ogroman potencijal za povezivanje što većeg broja učesnika u prodajnom lancu. Connect2b ima i vlastiti Marketplace, na kojem kompanije mogu predstaviti svoje proizvode, usluge, držati seminare i konferencije, tražiti investitore i zaposlenike, sklapati partnerstva i otvarati tendere, i sve to tokom cijele godine. S trenutnim povećanjem broja sudionika, platforma će u skorijoj budućnosti postati izuzetno koristan alat za učesnike u prodajnom lancu da povećaju svoju vidljivost i unaprijede poslovanje na evropskom tržištu sigurnosti.

Druga važna novina jeste da su prvi put magazin a&s Adria i ASIS International, najveća svjetska organizacija menadžera sigurnosti, organizovali prvu obuku ASIS School of Enterprise Security Risk Management, koja je uključivala teorijsku i praktičnu obuku polaznika. ESRM je strateški pristup upravljanju sigurnošću koji povezuje sigurnosne prakse organizacije s njenom ukupnom strategijom, koristeći globalno utvrđene i prihvaćene principe upravljanja rizikom. Edukacija je prvenstveno bila namijenjena menadžerima korporativne sigurnosti, kao i osoblju službi unutrašnje zaštite lica i imovine te zaštitarskih agencija. Voditelji programa su bili Paul Mercer, generalni direktor HawkSight SRM-a, Rachelle Loyear, menadžerica za inovacije i razvoj proizvoda u G4S-u, i Marko Šukilović, certificirani stručnjak za zaštitu i ESRM evanđelista. Učesnici su dobili certifikat o pohađanju, koji će im olakšati da naknadno steknu najnoviji ASIS Essentials of Enterprise Security Risk Management (ESRM) certifikat.

Dio najveće evropske porodice
Adria Security Summit je od 2017. godine partner Messe Frankfurta, najvećeg evropskog organizatora sajmova, konferencija i manifestacija, koji upošljava 2.500 radnika na 30 lokacija i ostvaruje godišnji prihod od oko 661 milion eura. Messe Frankfurt je organizator nekih od najznačajnijih svjetskih sajmova sigurnosti kao što su Intersec i Secutech. Njihovo iskustvo u organizaciji poslovnih događaja Summitu daje dodatnu vrijednost. Otuda naš event nosi prošireni naziv – Adria Security Summit powered by Intersec.

Partneri i prijatelji projekta
Uz naš događaj opet su tradicionalno bile gotovo sve regionalne komore i strukovna udruženja. Ovogodišnji domaćin bila je Privredna komora Srbije, a ostali partneri su: Messe Frankfurt, Hrvatski ceh zaštitara, Komora za razvoj slovenske privatne zaštite, Komora za privatnu bezbjednost Republike Sjeverne Makedonije, Rumunska asocijacija za sigurnosnu tehnologiju ARTS, Komora zaštitara Federacije Bosne i Hercegovine, bugarska Nacionalna asocijacija industrijskih sigurnosnih kompanija (NAFTSO), Konfederacija evropskih sigurnosnih službi (CoESS), mađarski SecuriForum, ASIS International te Centar za analizu rizika i upravljanje krizama. Podršku su nam dali i prijatelji iz medija: asmag.com, a&s Polska, Bizbook, ekapija, European Elite Business Hub, In Security, My Dear Drone, PC Press, Secsolution, Revista Alarma te magazin Zaštita.

 

Bliska zaštita ličnosti

U stvarnosti imamo samo jednu šansu da ostavimo prvi utisak. Zato potencijalnom napadaču moramo ostaviti utisak da smo tvrd orah kako bismo ga natjerali da odabere neki lakši i za njega jednostavniji cilj. A pritajeno djelovanje je najdjelotvornije
Pripremio: Nermin Kabahija
E-mail: redakcija@asadria.com

Prvi korak koji napadač poduzima je sačinjavanje liste potencijalnih ciljeva. Kriteriji i razlozi koji se uzimaju u obzir prilikom izbora cilja ili sačinjavanja te liste su različiti i mogu se pojaviti u različitim formama. U nekim zemljama je dovoljno da ste stranac i odmah ste ispunili sve uvjete da budete ciljana osoba. U drugim, opet, ako ste imućni, ako ste političar ili neka druga važna ličnost, potencijalna ste meta napada.

Neupadljivost
No, kako znati da smo mi ili naša štićena osoba dospjeli na jednu takvu listu? U principu, ne možemo to sa sigurnošću znati ili potvrditi. Zato ćemo se držati našeg sigurnosnog protokola i pravilnika, o kojem smo ranije pisali, da kada dođemo na neki novi teren, obavezno se trebamo raspitati o svim aktivnostima kriminalnih grupa koje djeluju na tom području. S obzirom na to da znamo čime se bavi naš klijent, automatski možemo pretpostaviti jesmo li potencijalno interesantni ili nismo. Također, činjenica da firma ili klijent za kojeg radimo posluje u rizičnim područjima može biti dovoljna da dospijemo na takvu listu. Najbolja zaštita ili prevencija i u ovom slučaju je neupadljivost, tj. da svojim ponašanjem ne skrećemo pažnju na sebe, a posebno da ne budemo u centru pažnje, čime možemo davati dodatne razloge da baš nas napadnu.

Pozicija našeg klijenta u javnom životu nekada i nije toliko bitna ukoliko je u fokusu napadača, recimo, novac. Ako neko želi iznuditi novac, njemu je jedino važno da je njegova meta imućna, a manje je bitno da li je i koliko je uopće poznat. Napadač će pokušati doći do svog cilja po svaku cijenu i sa što manje otpora. Za nas kao zaštitara veoma je važno i to da sebi napravimo potpunu sliku o svom klijentu, pogotovo ako je riječ o javnoj ličnosti koja je često prisutna u javnosti s nastupima ili javnim obraćanjima. U tom slučaju moramo usko sarađivati i s osobama koje su zadužene za njegov PR i marketing. U ovim odjelima se mora obratiti posebna pažnja na sigurnosni aspekt, pri čemu mi kao zaštitari moramo svima njima proslijediti svoje mišljenje, da znaju koje stvari mogu biti potencijalno opasne kako ti ljudi ne bi nesvjesno ugrozili našeg klijenta, odnosno osobu za koju i sami rade.

Osmatranje
Protivnička strana također nastoji napraviti opširnu sliku o svojim ciljevima. Pitanja koja najčešće razmatra su je li napad moguće izvesti ili nije te da li je jednostavno ili složeno? Da bi odgovorili na pitanja od kojih zavisi ishod akcije, protivnici će morati prikupiti što više podataka o našem klijentu i nama. Pratit će nas, kretat će se u našem okruženju, neprimjetno raspitivati, možda pregledati i otpad kako bi došli do neke njima važne informacije. Pokušat će stvoriti sliku i o našim sigurnosnim mjerama, načinu rada i funkcioniranja. Naravno, sve će to biti dobro maskirano i taktički odrađeno. Opseg pokrenute akcije će, naravno, zavisiti od samog cilja, tj. važnosti osobe. Zato potencijalnom napadaču moramo ostaviti utisak da smo za njega tvrd orah kako bismo ga natjerali da odabere neki lakši i za njega jednostavniji cilj. U stvarnosti, imamo samo jednu šansu da ostavimo taj utisak i samo od nas zavisi kakav će utisak o nama protivnik steći. Iako je riječ o krilatici iz menadžmenta, ona itekako ima svoju primjenu i vrijednost u zaštitarskoj praksi. Dalje, moramo imati na umu da nas uvijek neko posmatra: protivnik, kolege, konkurencija ili povjerenik našeg klijenta. Zato moramo biti svjesni svojih postupaka i njihovih posljedica i pokazati se s naše najbolje strane. Ovoga posebno trebamo biti svjesni kad se u blizini ne nalazi naša štićena osoba jer tada mnogi sebe prikazuju u jednom sasvim drugom svjetlu, čime se mogu nesvjesno dovesti i u opasnost. Mora se paziti kome se daju kakve informacije i u kakvom okruženju.

Odbacivanje teških ciljeva
Protivnik u ovoj fazi jednostavno upoređuje ciljeve i bira one koji su jednostavniji i isplativiji, odnosno odbacuje one koje se ne isplati napadati. U ovoj fazi protivničkog pripremanja mi i nemamo neki utjecaj, ali smo svoj dio posla već trebali uraditi. Ako smo uradili dobru pripremu i pokazali se kao cilj koji je teško dosegnuti, postoji mogućnost da protivnici odustanu. No, u prošlosti se više puta pokazalo, posebno kod političkih atentata, da napadnuti nisu bili stvarni cilj napadača. Ali, upravo zbog jednostavnijeg pristupa i izvodljivosti same akcije oni su postali cilj, što govori da mi svojim profesionalnim ponašanjem odrađujemo veliki, često i glavni dio posla. Ovdje se još jednom vidi važnost našeg djelovanja i utiska koji ostavljamo kod osoba oko sebe direktnim ili indirektnim komuniciranjem.

Detaljnije informacije
Ukoliko se odlučio za cilj, protivnik će trebati više informacija o svojoj meti i njenom okruženju. Mjesta na kojima boravi, faze mobilnosti i ključne tačke će biti detaljno istražene, a to će se odraditi klasičnim opserviranjem i dodatnim izviđanjem. Elektronika ovdje pomaže da se na jednostavniji način dođe do važnih informacija – putem prisluškivanja ili postavljanjem GPS uređaja na automobil moguće je dobiti informacije o svakodnevnom kretanju vozila i lokacijama na kojima se ciljana osoba kreće. I ovdje opseg akcije i ulaganja sredstava zavise od važnosti cilja. Ako je očekivani ishod akcije velika novčana korist, protivnik će sigurno nastojati vrbovati i aktivirati informante. U nekim slučajevima takve su osobe znale biti infiltrirane i po godinu dana prije konkretnog napada, a bitno je znati i to da će zbog straha od odmazde informanti po svaku cijenu nastojati ostati neotkriveni.

Uloga svjetla u radunadzornih sistema

Od kritične infrastrukture do privatnog vlasništva, sistemi zaštite perimetra koriste se u raznim aplikacijama. Za njih su ključni izvori svjetla koji su dizajnirani da poboljšaju performanse sigurnosnog sistema
Priredio: Mirza Bahić
E-mail: redakcija@asadria.com

Kao prva linija odbrane perimetra i zaštite ključnih resursa, videonadzorne kamere su istovremeno i sredstva odvraćanja od napada i alat za njihovu detekciju. Zajedno s ostalim sigurnosnim uređajima najčešće se postavljaju uz ograde duž perimetra, a kako bi zadržale efikasnost i ponudile dovoljno kvalitetnu sliku sigurnosnom osoblju u svako doba dana ili noći, neophodno im je visokokvalitetno osvjetljenje. Ipak, svaka kamera dolazi u paketu sa svojim zahtjevima u pogledu tipa osvjetljenja za konkretnu lokaciju. Zato je potrebno dobro ispitati svaki aspekt rasvjete za ove sisteme ako se iz njih želi izvući maksimalan učinak.

Šta je svjetlo za videonadzorne sisteme?
Performanse svakog CCTV sistema ne ovise samo o ključnim komponentama kamere i objektiva već i o količini, kvalitetu i distribuciji dostupne svjetlosti. Svjetlost određuje može li se neki objekt uopće primijetiti i na kojim udaljenostima. Istovremeno, kvalitet i smjer svjetlosti umnogome određuju i sam izgled praćenog objekta. Svjetlost je energija u vidu elektromagnetnog zračenja. Talasna dužina svjetlosti (poznata i kao frekvencija) određuje njenu boju i vrstu. Ljudsko oko uočava samo vrlo uski raspon talasnih dužina od približno 400 nm (ljubičasta) do 700 nm (crvena). Međutim, videonadzorne kamere mogu detektirati svjetlost izvan dometa ljudskog oka, što im omogućava da se koriste ne samo bijelim već i infracrvenim svjetlom (715–950 nm) za noćni videonadzor.

Ponašanje svjetlosti varira ovisno o materijalu ili površini s kojom dođe u dodir. Kada dospije na određenu površinu, ona se reflektira, raspršuje, apsorbira ili, još češće, proizvodi više različitih učinaka istovremeno. Većina površina reflektira neki element svjetlosti. Općenito, što je bljeđa površina, to se više svjetlosti reflektira. Crne površine apsorbiraju vidljivu svjetlost, dok je bijele gotovo u potpunosti reflektiraju. Infracrveno svjetlo se ne reflektira na isti način kao vidljivo. Tačnije, način reflektiranja infracrvenog svjetla ovisi o prirodi materijala koji s njim ostvaruje interakciju.

Odnos svjetlosti i boje
Talasne dužine svjetlosti vidljive ljudskom oku mozak tumači kao boje u rasponu od 400 nm (ljubičasta) do 700 nm (crvena). Između ovih talasnih dužina nalaze se druge boje: indigo, plava, cijan, zelena, žuta i narandžasta. Kada se vidljiva bijela svjetlost podijeli na sastavne dijelove pomoću prizme ili u dugi, boje postaju vidljive. Prije 17. stoljeća vjerovalo se da boja postoji u samim predmetima, bez obzira na svjetlost kojoj su izloženi. Naučnik Isaac Newton je dokazao da je sama svjetlost pravi izvor onoga što percipiramo kao boju. Zeleni list izgleda zeleno jer odražava zelene talasne dužine prisutne u bijeloj svjetlosti.

Uzmimo lakši primjer: kada kupujete odjevni predmet u boji, često ga nosite do vrata ili prozora kako biste provjerili kako izgleda na dnevnom svjetlu. To je zato što znate da unutarnja rasvjeta sa žarnom niti, iako bijela, ima nešto drugačiju mješavinu talasnih dužina od vanjske svjetlosti i tako mijenja ili kreira prividnu boju odjeće. Isto važi i za CCTV sisteme. Izlazni signal u vidu boje iluminatora utječe na boju koju kamera vidi i koja se prikazuje na ekranu. Naprimjer, ulična rasvjeta često proizvodi žućkasto svjetlo, što može pokvariti izgled slike u boji u videonadzornim sistemima. Postizanje preciznih slika u boji zbog vanjskih utjecaja zato predstavlja pravi izazov. Da bi se dobile slike s nadzornih kamera u pravilnoj boji, iluminatori bijele svjetlosti trebaju osigurati osvjetljenje korigirano prema boji i usklađeno s vidljivim spektrom.

Obojeni objekti selektivno reflektiraju svjetlost. Oni odražavaju samo talasne dužine (tj. boje) koje vidite i apsorbiraju ostatak. Crveni cvijet, naprimjer, sadrži molekule pigmenta koje apsorbiraju sve talasne dužine u bijeloj svjetlosti osim crvene, tako da je crvena jedina boja koju cvijet reflektira. Na nižim talasnim dužinama od vidljivog spektra zračenje postaje ultraljubičasto (UV). Ono oštećuje kožu i uzrokuje tamnjenje, zbog čega je nedovoljno dobra opcija za CCTV. Na većim talasnim dužinama od vidljivog spektra zračenje postaje infracrveno (IC ili IR).

Infracrveno svjetlo
Infracrveno svjetlo je ono koje ljudsko oko ne može vidjeti, ali jednobojna nadzorna kamera može. U blizini raspona infracrvenog svjetla je svjetlo veće talasne dužine od vidljivog spektra koje se kreće između 700 i 1.100 nm. Ono se koristi za videonadzor. Za iskorištavanje infracrvenog svjetla koriste se jednobojne ili kamere za rad u dnevnom i noćnom režimu. CCTV kamere koje koriste infracrveno svjetlo pružaju jednobojne slike. Idealne primjene su one koje zahtijevaju prikriveni nadzor ili one kod kojih se zbog smanjenja svjetlosnog zagađenja izbjegava čak i niži nivo otvorenog osvjetljenja.

Izvori osvjetljenja
U kontekstu potreba videonadzora, vijek trajanja sijalica je ograničen i one su vrlo neefikasne, a također i prilično skupe za korištenje i održavanje. Istovremeno, krajnji korisnici su se odmakli od upotrebe proizvoda za rasvjetu na bazi halogena u korist LED rasvjete s dužim vijekom trajanja. Sijalice sa žarnom niti su prve razvijene i vrlo su neefikasne jer troše 90% ulazne energije kao toplinu. Njihova toplotna snaga je takva da mogu zagrijati okolne objekte u neposrednoj blizini. Halogene sijalice nude tek minimalno povećanje efikasnosti, ali i dalje troše čak 85% ulazne energije u vidu topline. Iako su manjih dimenzija, one su pod većim pritiskom od sijalica sa žarnom niti, zbog čega imaju izuzetno tople površine koje su opasne na dodir. Dovođenje žarulje u kontakt sa hladnim površinama, poput otisaka prstiju, može uzrokovati kvar na sijalici.

Fluorescentna rasvjeta
Primjena ovog vida rasvjete u videonadzoru je ograničena zbog uočenih mana u kombinaciji sa CCTV kamerom. Ove sijalice su male snage i dizajnirane su uglavnom za unutrašnje instalacije. Budući da imaju široko raspršeni izvor svjetla, izlaznu svjetlost je teško fokusirati i kontrolirati. Ipak, fluorescentne sijalice su mnogo efikasnije od sijalica sa žarnom niti jer rade s približno 40% efikasnosti, odnosno 60% ulazne energije troše na toplotu. Mnogo su hladnije od onih sa žarnom niti i mogu pružiti ekvivalentnu snagu uz znatno manju ulaznu energiju. Međutim, proizvode treperenje neprimjetno za ljudsko oko, ali izrazito vidljivo za kamere kojima se ono manifestira kao “bljeskanje”. Upravo ta osobina fluorescentno osvjetljenje čini neprikladnim za videonadzor.

HID sijalice
Za CCTV se mogu koristiti HID sijalice. Efikasne su, nude dobru reprodukciju boja i imaju dug životni vijek, koji ide i do 12.000 sati. Međutim, one pate od sporog starta (2–3 minute) i ne mogu se uključiti odmah nakon isključenja. Efikasnije su i do 60-80% u poređenju sa sijalicama sa žarnom niti i fluorescentnim sijalicama i nude mnogo više svjetlosti. Dostupni su modeli s natrijem niskog pritiska (koji je neprikladan za CCTV zbog svoje žute nijanse) i natrijem visokog pritiska (koji je prihvatljiviji, ali nudi lošiju reprodukciju boja). Tu su i metalhalogenidne sijalice koje pružaju vrlo prirodnu, hladnu i čistu bijelu svjetlost s naprednom definicijom boja. HID lampe se obično koriste za ulično osvjetljenje i u automobilskim svjetlima.

LED rasvjeta
LED diode su poluvodiči koji prirodno emitiraju uski pojas svjetlosti. Njihova upotreba se brzo proširila zahvaljujući jasnim tehničkim prednostima. LED diode su relativno skupe, ali pružaju izuzetno dug vijek trajanja i do 100.000 sati. Poređenja radi, fluorescentne sijalice obično traju 10.000 sati, a one sa žarnom niti do 1.000. Efikasnost LED dioda je obično 80–90%, a najveća efikasnost dolazi od LED-a koji proizvodi crveno svjetlo. Prednosti LED dioda uključuju izuzetno nisku potrošnju električne energije, niske radne temperature i kontinuitet boja tokom cijelog vijeka trajanja. Za razliku od tradicionalnih sijalica, vrlo su izdržljive, neosjetljive na vibracije, a zbog tvrdog kućišta teško ih je oštetiti. One su također sposobne emitirati svjetlost na određenoj talasnoj dužini bez potrebe za filterom, brzo se aktiviraju, a upravljanje napajanjem i toplinom igra važnu ulogu u izvlačenju maksimalnih performansi.

Crveno ili bijelo?
Ako vam je potrebno osvjetljenje za sigurnosne kamere i druge svrhe, bijela svjetlost je dobra opcija. Naprimjer, bijelo svjetlo je optimalno za parkirališta, garaže, parkove, utovarne prostorije i sve lokacije na kojima osoblje mora imati dobru vidljivost da bi obavljalo svoj posao. Prednost bijelog svjetla je to što nudi dovoljno kvalitetnu rasvjetu i ljudima i sigurnosnim kamerama. Kao što je ranije spomenuto, infracrvena svjetla su najbolja za tajnu, odnosno prikrivenu upotrebu, naprimjer kada ne želite da uljezi ili druge osobe znaju da ih neko promatra. IC svjetlo je dobra opcija i kada imate bliske susjede koji bi se mogli žaliti na noćno svjetlo ili kada postoje ograničenja u pogledu nivoa rasvjete koja utvrđuju lokalne vlasti. Budući da su IC svjetla gotovo nevidljiva, još jedna prednost njihovog korištenja je to što vaše kamere mogu pratiti sve uljeze, a da oni to i ne znaju. Tako možete lako otkriti potencijalne slabe tačke u vašem cjelokupnom sigurnosnom sistemu unutar perimetra. Što se tiče nedostataka bijelog svjetla, rasvjeta na stubovima može uzrokovati svjetlosno zagađenje. Istovremeno, infracrveno svjetlo ne može dodati boju videozapisima niti raditi u kombinaciji s detektorima pokreta kako bi se uljeze odvratilo od napada.

Kako procijeniti troškove održavanja osvjetljenja?
Pitanja zaštite okoliša i potrošnje energije su već dugo prioriteti na globalnom nivou. Iako se ogromna količina novca u svijetu koristi za rasvjetu, veći dio ove potrošnje odnosi se na neefikasno ili nepotrebno osvjetljenje, zbog čega je neophodna optimizacija. Pritisak da se uštedi energija uz praćenje tekućih troškova stalno se povećava. Lokalne vlasti i privatna industrija traže metode za uštedu energije, a rasvjeta je jedna od oblasti kojoj treba posvetiti posebnu pažnju. Tradicionalno osvjetljenje, uključujući i CCTV osvjetljenje, omogućavaju sijalice sa električnim napajanjem. Iako su neke efikasnije od drugih, sadašnjost i budućnost osvjetljenja pripadaju LED diodama. U usporedbi s bilo kojim drugim izvorom svjetla, LED diode osiguravaju znatne uštede na potrošnji električne energije i nude dugovječne performanse uz male troškove održavanja.

Svjetlosno zagađenje i CCTV?
Svjetlosno zagađenje je globalni problem uzrokovan neefikasnom, nametljivom i nepotrebnom upotrebom umjetne svjetlosti. Simptomi uključuju nepreglednost, višak osvjetljenja i odsjaj na nebu. Svjetlosno zagađenje je i važna politička tema s obzirom na postojanje zakona o kontroli i kažnjavanju u ovoj oblasti. Odgovornost profesionalaca za CCTV je da omoguće sisteme osvjetljenja koji paralelno pružaju slike visokog kvaliteta i minimiziraju svjetlosno zagađenje.

Postoji više kategorija svjetlosnog zagađenja. Do upada svjetla dolazi kada ona uđe u zonu ili područje u kojoj je nepoželjna. To uključuje ulazak kroz prozor ili u obližnje zone. CCTV rasvjeta mora biti dizajnirana tako da poštuje zone privatnosti.
Kada je u pitanju videonadzor, odsjaj može biti problem kada je kamera usmjerena direktno u izvor svjetla, poput ulične rasvjete. Nepreglednost se javlja kada gusto grupisani izvori svjetla kreiraju intenzivno svjetlo koje može odvratiti pažnju od željene mete. Ako se koristi u prevelikim količinama, svjetlo uzrokuje osvjetljenje iznad nivoa koji je prihvatljiv i potreban. To je obično uzrokovano lošim specifikacijama i doprinosi rasipanju energije i prekomjernoj ekspoziciji unutar slike. Sjaj nad naseljenim mjestima poznat je kao odsjaj na nebu, a uzrok je kombinacija loše usmjerene svjetlosti i one koju reflektiraju ciljani objekti. Ova pojava smanjuje kontrast na nebu i zaklanja zvijezde tokom noći.

Posljedice svjetlosnog zagađenja
Postoje brojni problemi povezani sa svjetlosnim zagađenjem. Prekomjerna upotreba svjetla u videonadzornim sistemima može, zapravo, smanjiti nivo sigurnosti i zaštite umjesto da je poveća. Loše ili neadekvatno instalirano osvjetljenje može dovesti do pojave izraženijih kontrasta unutar slike. To obara ukupni nivo kvaliteta slike ili kreira duboke sjene unutar kojih se uljezi mogu neopaženo sakriti. Osim toga, iako višak osvjetljenja može umanjiti kvalitet prikaza i slike CCTV sistema, ova pojava kod prolaznika često stvara lažni dojam sigurnosti. S obzirom na zakone koji danas reguliraju ovu oblast, stvaranje nepotrebnog svjetlosnog zagađenja u nekim zemljama može povlačiti i prijetnju kaznenim mjerama. Instalateri bi trebali biti svjesni da profesionalna CCTV rasvjeta treba biti kvalitetno specificirana, dobro osmišljena i precizno usmjerena. Snop svjetla treba usmjeriti prema dolje kako bi se smanjilo izlijevanje svjetlosti. Na bijelo svjetlo treba obratiti posebnu pažnju kako bi se osiguralo da je samo ciljno područje osvijetljeno.

Rasvjeta koju aktiviraju događaji
Kako bi dodatno smanjili potrošnju električne energije, instalateri mogu razmotriti upravljanje rasvjetom putem telemetrije ili PIR alarma. Dodatna opcija je i korištenje rasvjete koju aktiviraju događaji jer se tako smanjuje potrošnja energije i produžuje vijek trajanja proizvoda. Sa sistemima bijele svjetlosti ova tehnologija pomaže i u smanjenju svjetlosnog zagađenja. Iako je aktivacija pokrenuta događajem pogodna za LED osvjetljenje, ona nije uvijek poželjna opcija za CCTV rasvjetu zasnovanu na sijalicama. Kontinuirano uključivanje i isključivanje stvara veliki pritisak na sijalicu i dodatno skraćuje njen radni vijek. Osim toga, osvjetljenje koje se aktivira na bazi događaja posebno je neprikladno za metalhalogenidne izvore svjetla zbog zagrijavanja (ili brzine treptanja svjetla) žarulje. Pod uvjetom da je vidljivo, osvjetljenje pokrenuto događajem može proaktivno odvratiti uljeze i spriječiti činjenje krivičnog djela. Ovo je posebno korisno pri osvjetljenju bijelim svjetlom.

Prilagodljiva rasvjeta
Tehnologija prilagodljive rasvjete omogućava instalateru da podesi svjetlosnu projekciju iz uređaja kako bi se odgovorilo konkretnim zahtjevima svake instalacije. Podešavanje je brzo i praktično, a svaki ugao svjetlosti se lako bira. Prilagodljivo osvjetljenje pomaže u postizanju ravnomjerno raspoređene svjetlosti. Standardni fiksni iluminatori nude kvalitetan izvor svjetlosti u centru slike. Pri tome, intenzitet svjetla se pomiče lijevo i desno iz središta jer svjetlo mora putovati sve do cilja i natrag. Prilagodljivo osvjetljenje minimizira varijacije u nivou osvjetljenja unutar scene tako što smanjuje maksimalnu količinu središnjeg osvjetljenja. Istovremeno, vrši se pomicanje zamišljenih tačaka maksimalne svjetlosti prema zonama izvan slike. To su ujedno i područja u kojima ona mora biti intenzivnija dok putuje do cilja i natrag do kamere.

Važnost ravnomjernog osvjetljenja
Najvažniji aspekt u projektiranju svakog sistema rasvjete za CCTV je postizanje ravnomjernog osvjetljenja. Svi sistemi za praćenje slika, u rasponu od ljudskog oka do nadzorne kamere i objektiva, teško se nose s pojavom velikih razlika u pogledu intenziteta svjetlosti unutar vidnog polja. Kao ilustraciju, uzmimo za primjer vožnju automobila noću. Tokom vožnje možete jasno vidjeti detalje ispred sebe sve dok putujete praznom cestom oslanjajući se samo na farove iz automobila. Međutim, kada se automobil približi iz suprotnog smjera, vaša vidljivost se drastično smanjuje. Zašto je tako? Iako se količina svjetla unutar scene zapravo pojačala, u toj situaciji se nakratko javila i prevelika, tj. maksimalna količina svjetla (iz nadolazećeg automobila), tako da se šarenica u vašem oku zatvara i tako utječe na vaš noćni vid. Ista stvar se događa s videonadzornim kamerama. Svijetle mrlje unutar slike uzrokuju zatvaranje objektiva i narušavaju performanse videonadzornih sistema tokom noći. Zato je za postizanje najboljih rezultata za CCTV nadzor tokom noći neophodno osigurati ravnomjerno osvjetljenje.

Prilagođavanje pandemiji: Ubrzan uspon pametnih stanova

Kažu da je nužda majka inovacije. Pandemije su tokom historije iz temelja mijenjale naš pristup stanovanju u zgradama. COVID-19 već čini isto, donijevši niz novih potreba za stanovnike gradova i njihovo stambeno okruženje
Piše: asmag.com
E-mail: redakcija@asadria.com

Pandemije su tokom historije pokretale inovacije u gradovima, a aktuelna nije nimalo drugačija. Predviđa se da će pametni gradovi osjetiti napredak u oblastima transporta i 5G infrastrukture, ali ne smijemo zaboraviti ni na tzv. pametno stanovanje. Prošle pandemije su bile vrijeme uvođenja inovacija u oblast urbanog stanovanja, dok je trenutna signal da je došlo vrijeme da investitori razmisle o novom standardu u promovisanju zdravijeg životnog prostora.

Prilagođavanje novim potrebama
Kada je riječ o utjecaju pandemija na poboljšanje urbanog života, historija se ponavlja. Sa svakom bolešću stekli smo novo razumijevanje načina na koje stanovanje utječe na naše zdravlje. Epidemije kolere i tuberkuloze su dovele do inovacija u segmentu sistema za filtriranje pijeskom i hlorisanja radi pročišćavanja vode. Već u 19. stoljeću mnogi su veliki industrijski gradovi u SAD-u donijeli zakone koji predviđaju toaletne prostorije u svakoj stambenoj zgradi.

Također, pandemija španske gripe 1918. dovela je do uvođenja viših standarda ventilacije, a nakon nje javno zdravstvo je prepoznalo da je gradsko stanovanje u prenapučenim zgradama faktor u širenju bolesti. Razvoj svijest o tome kako se gripa prenosi zrakom podstakla je nova dostignuća u pogledu pristupa otvorenim prostorima i cirkulaciji zraka. Graditelji su počeli dodavati trijemove i prozore kućama, a zakoni su predviđali da svi stanovi imaju protivpožarne stepenice, široke hodnike i privatna kupatila. Stambeni trendovi i danas odražavaju zdravstvene trendove jer se nastavljamo prilagođavati novim spoznajama o prevenciji bolesti i tehnološkoj evoluciji. Svaka pandemija naučila nas je nešto novo o tome šta je stanovnicima zgrada potrebno za stanovanje.

Prilika za preispitivanje pametnog stanovanja
Stambene pogodnosti koje smo koristili prije pandemije danas izgledaju zastarjelo. Ova kriza je dramatično promijenila naše svakodnevne obrasce ponašanja, od radnih mjesta do načina na koji se krećemo i kupujemo stvari. Mnogi od novih obrazaca vjerovatno će ostati trajni. Za početak, danas se češće vozimo vlastitim automobilima ili pješačimo. COVID-19 je potaknuo kupovinu ili veću upotrebu ličnih vozila jer stanovnici gradova na javni prijevoz i zajedničke vožnje gledaju novim očima – kao na izvore zaraze. U mnogim stambenim zgradama zbog toga će porasti broj stanovnika kojima je potreban parking prostor. Pametna rješenja za parkiranje nude interaktivne karte za dostupnost parking prostora uživo, digitalna parkirna brojila i parking senzore za popunjenost u stvarnom vremenu.

U proteklih godinu i po češće radimo od kuće. Masovni prelazak na daljinski rad stvorio je potrebu za brzim internetom i pouzdanim Wi-Fi pristupom u našim domovima. Ipak, nemaju sve zgrade takvu pogodnost. Češće smo naručivali namirnice i robu putem interneta. Pandemija je ubrzala prelazak na online kupovinu za pet godina, a predviđa se da je e-trgovina porasla za gotovo 20% u 2020. Kako sve više stanovnika radi na daljinu, pristup brzom internetu bit će od ogromnog značaja. Zgrade moraju preuzeti inicijativu u uvođenju infrastrukture širokopojasnog interneta.

Danas imamo i manje fizičkih kontakata. Čak i prije pandemije beskontaktni ulazak u zgradu je bio važan trend. Sada to nije samo napredna funkcija nego i faktor zaštite zdravlja. Ulaz bez ključa i pristup pomoću privjesaka postat će novi standard u stanovima, jer stanovnici traže beskontaktne zgrade sa funkcijama bez dodirivanja površina. U eri pandemije smo postali svjesniji i važnosti uštede energije. S obzirom na to da ljudi u stanovima provode više vremena nego ikada prije, oni ne samo da žele smanjiti troškove energije kako bi uštedjeli novac nego i doprinijeti zaštiti okoliša. Internet stvari omogućuje ažuriranje informacija koje će zadovoljiti potrebe održivosti, sa svojim pametnim termostatima, pametnim osvjetljenjem i senzorima curenja. Svi oni smanjuju rasipanje energije i omogućuju bolju kontrolu njene potrošnje.

Razvoj sektora pametnih stanova
Rast u segmentu pametnih stanova je fenomenalan. Prema najnovijem izvještaju o pametnim stanovima koji je uradila Omdia, u SAD-u je 2020. godine korišteno 928.000 pametnih stanova, što je povećanje od 1.460 posto u odnosu na 2017., a do 2025. godine 42 posto svih stanova u SAD-u posjedovat će povezane, odnosno umrežene uređaje. Pametni stanovi oslanjaju se na internet stvari (IoT) i povezane uređaje. Prema Omdiji, pametni stanovi se definiraju kao jedinice za kolektivno stanovanje koje imaju instalirana dva ili više uređaja za pametne domove. “Naprimjer, pametni stan može uključivati pametni zvučnik i pametnu bravu za vrata ili pametnu bravu za vrata i termostat. Ove uređaje mora instalirati upravnik objekta, a i prateća platforma mora biti u njegovom vlasništvu”, kaže Blake Kozak, glavni analitičar za pametne domove u Omdiji.

Pogodnosti za upravnike zgrada i stanare
Korištenje pametnih uređaja za internet stvari može biti od koristi i za upravnike zgrada i za korisnike stanova. Za upravnike, ovi sistemi mogu donijeti uštede na troškovima i dodatni prihod uz korištenje povezanih uređaja poput pametnih termostata i brava.
“U slučaju termostata, ovi uređaji mogu smanjiti troškove energije uz detekciju prisustva ljudi u prostorijama. Naprimjer, ako se neki stan čisti ili renovira, termostat se može postaviti na maksimalnu ili minimalnu temperaturu kako bi se bolje upravljalo potrošnjom. Pametne brave na vratima smanjuju troškove ponovne izrade ključeva za svaki stan nakon što se stanar odseli ili se ključ izgubi”, kaže Kozak. Pametne brave, naprimjer, olakšavaju ulazak i dostavu namirnica, a dostupne su i druge tehnologije koje olakšavaju život stanarima. “Alexa for Residential tehnologija za stambene zgrade integrira se sa samim objektom, tako da se stanari mogu raspitati o plaćanju stanarine ili događajima u zajednici. Pametni uređaji mogu ponuditi dodatnu vrijednost korisnicima stanova. Naprimjer, ako se mašina za pranje rublja pomjeri iz ravnoteže, osoblje zgrade može primiti upozorenje o tome kako bi tim za održavanje mogao pristupiti stanu i riješiti problem, a da pri tome stanar ne mora ništa poduzeti”, kaže Kozak.

Dodatni rast tokom pandemije
Trend pametnih stanova je bio, zapravo, u usponu i prije COVID-a. Na to ukazuju podaci Omdije, prema kojima je rast pametnih stanova na godišnjem nivou iznosio oko 780 posto u 2018. i oko 90 posto u 2019. godini. Ovaj trend rasta dodatno je potaknut pandemijom, koja je naglasila potrebu za umrežavanjem i posjetama na daljinu. “Najveći utjecaj pandemije na pametne stanove ogledao se u samostalnim posjetama i obilascima stanova. To znači da su potencijalni stanari mogli dobiti pristup stanu, a da niko iz osoblja zgrade ne mora biti fizički prisutan”, kaže Kozak. Ovi obilasci bez osoblja mogu biti korisni ne samo u vrijeme pandemije već i poslije nje. “Samostalni obilasci omogućavaju budućim zakupcima da razgledaju nekretnine i stanove prema svom rasporedu. Na ovaj način budući zakupac nije ograničen radnim vremenom osoblja. Za osoblje stambenog objekta korist od ovog pristupa je u otvaranju dodatnih komunikacijskih kanala s potencijalnim stanarima. U prošlosti su upravitelji zgrada propuštali telefonske pozive potencijalnih zakupaca i gubili dobre prilike zbog neusklađenih radnih rasporeda. Dakle, obilasci stanova bez osoblja nude značajne prednosti i za buduće stanare i za osoblje zgrade“, smatra Kozak.

Šta ovo znači za građevinske poduzetnike i objekte?
Građevinski poduzetnici i tržišni igrači u sektoru nekretnina bi trebali shvatiti da će integracija, automatizacija i fokus na održivost biti dominantni budući trendovi u stambenom sektoru. Kako ne bi izgubili od konkurencije, oni moraju iskoristiti sve poslovne prilike koje im nude ovi trendovi. “Do 2025. godine gotovo 40 posto stambenih jedinica u SAD-u smatrat će se pametnim objektima. U slučaju ovih nekretnina, osoblje i uprava više neće gubiti potencijalne klijente zbog neusklađenih rasporeda, radnih ograničenja ili propuštenih telefonskih poziva. Prisutan je sve izraženiji trend u pravcu kreiranja ekološki osviještenih zajednica i održivosti. Zgrade sa sistemima upravljanja zgradama (BMS) u kombinaciji sa senzorima curenja i praćenja upotrebe vode i pametnim termostatima vjerovatno će se kvalificirati kao tzv. zelene zgrade. To znači da će se za njih dobijati krediti s nižim kamatama i veliki popusti na nabavku opreme u sklopu poticaja i subvencija. Općenito govoreći, građevinski poduzetnici i kompanije za nekretnine koje barem ne počnu istraživati ove tehnologije mogli bi se naći u zaostatku u odnosu na konkurenciju, kao i izgubiti vrijedne podatke koji se prikupljaju pomoću ovih sistema”, kaže Kozak.

Koje će tehnologije dominirati u pametnim stanovima?
COVID-19 i prateći zahtjevi za praćenjem maksimalne popunjenosti zgrada i socijalnim distanciranjem poslali su milione ljudi na rad od kuće. Prema podacima Global Workplace Analyticsa, predviđa se da će 25 do 30 posto radne snage do kraja 2021. raditi od kuće nekoliko dana u sedmici. Kako ljudi provode više vremena kod kuće, oni se žele upoznati s najnovijim trendovima u segmentu pametnih stanova. U ovoj godini će se vještačka inteligencija stvari (AIoT), vještačka inteligencija (AI) i internet stvari masovno koristiti kako bi naše stanove učinili inteligentnijim, efikasnijim i zabavnijim. Pomoću vještačke inteligencije sistem pametnog stana uči, odnosno pronalazi obrasce u svakodnevnom životu korisnika i u skladu s tim prilagođava postavke umreženih uređaja. Pametni frižider, naprimjer, ne samo da naručuje namirnice kada zalihe isteknu nego i predlaže jela na osnovu korisnikovih prehrambenih navika i onoga što je dostupno u frižideru. HVAC sistem u kući automatski predviđa kada će korisniku trebati dodatno osvjetljenje ili klimatizacija i vrši potrebna prilagođavanja.

Pametni sigurnosni uređaji i beskontaktno upravljanje
Rubno računarstvo je sve važnije u komercijalnom sektoru jer su IP kamere danas opremljene različitim naprednim analitičkim funkcijama i vještačkom inteligencijom. Ovo je danas trend i u pametnim stanovima, što znači da pametna kamera može, naprimjer, prepoznati osobu koja nije dio porodice. Isto tako, kamera za praćenje beba može otkriti neobične aktivnosti, poput situacije u kojoj beba povraća. Sve više se usvajaju i pametne brave koje se temelje na prepoznavanju lica, umjesto na korištenje tastatura.

Nepotrebno je napominjati da je beskontaktno upravljanje postalo mantra u doba koronavirusa, kada ljudi izbjegavaju dodirivanje površina koje mogu prenijeti virus. To se odnosi i na život u stanovima. Pametni zvučnici s virtuelnim pomoćnicima koji rade po naredbi korisnika umjesto na dodir bit će popularniji nego ikada. Prema podacima MarketsandMarketsa, očekuje se da će globalno tržište pametnih zvučnika dosegnuti vrijednost od 15,6 milijardi dolara do 2025. godine u odnosu na 7,1 milijardu dolara u 2020. i godišnju stopu rasta od 17,1 posto. Osim toga, prekidači će se sve više aktivirati uz gestikulaciju ili pokret ruke. Kako pandemija traje, beskontaktna rješenja, bilo poslovna ili stambena, bit će traženija nego ikad.

Zajednički protokoli i Wi-Fi
S više pametnih uređaja instaliranih u stanovima, problem kompatibilnosti se neizbježno javlja jer različiti proizvođači koriste vlastite komunikacijske protokole. Ipak, to ide protiv interesa potrošača koji žele kontrolirati sve uređaje pomoću glasa ili jedinstvene aplikacije za pametni telefon. Zato je poželjan zajednički protokol. Srećom, industrija se već kreće u tom smjeru. Jedan od takvih projekata je Connected Home over IP (CHIP) koji su pokrenuli Amazon, Apple, Google i Zigbee Alliance. Cilj je omogućavanje komunikacije preko pametnih kućnih uređaja, mobilnih aplikacija i usluga u oblaku na temelju internetskog protokola (IP).

Očekuje se da će Wi-Fi 6 i 6E postaviti novi trend u segmentu pametnih stanova. On radi u rasponu od 2,4 GHz i 5 GHz, dok 6E koristi 6 GHz, što će osigurati veći kapacitet protoka podataka. U međuvremenu, sve veći broj pametnih uređaja zahtijeva transformaciju infrastrukture kućne mreže. Danas je jasno da jedan Wi-Fi ruter neće moći podržavati sve uređaje koji se nadmeću za mrežne resurse. Rješenje je mrežna Wi-Fi infrastruktura u kojoj će više čvorova, a ne jedan ruter, pomoći u ubrzavanju usmjeravanja i prijenosa podataka.

Trajno izmijenjeni horizont
Kao odgovor na COVID-19, stambeni kompleksi i upravnici zgrada danas imaju važnu ulogu u poticanju inovacija. Na isti način na koji su nekadašnji graditelji kao odgovor na pandemije zamišljali šire hodnike i bolju ventilaciju, profesionalci danas moraju osmisliti sisteme pametnog parkiranja i beskontaktnih ulazaka u zgrade. Današnji vlasnici nekretnina i tehnološki lideri imaju priliku preispitati načine na koje će stanovnici gradova živjeti nakon pandemije, a neke od tih promjena događaju se već sada.

 

Cyber sigurnost u prehrambenoj industriji

Kompanije i fabrike koje se bave proizvodnjom hrane sve se više oslanjaju na automatizaciju, što dovodi do većeg rizika od cyber napada. Jedan od glavnih problema je taj što regulativa ne ide u korak s automatizacijom. Tako, recimo, FDA, američka vladina agencija koja se bavi ovim pitanjima, uopšte ne razmatra zaštitu od hakerskih napada kao dio sigurnosti u prehrambenoj industriji
Pišu: Senad Matić Karić i Vesna Matić Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Jedna od oblasti o kojoj se i ne razmišlja baš mnogo kada je u pitanju cyber sigurnost jeste prehrambena industrija. Ljudima uglavnom ne pada na pamet da bi hakerski napadi mogli na neki način imati veze s proizvodnjom hrane. Razlog je to što su ti procesi uglavnom daleko od očiju velike većine ljudi. Međutim, s obzirom na porast učešća industrijske automatizacije i srodnih tehnologija u prehrambenoj industriji, riječ je o oblasti koju ozbiljno treba imati u vidu prilikom osmišljavanja nacionalnih strategija cyber odbrane, jer i jeste riječ o potencijalnom problemu koji može zahvatiti cijele države.

Nedovoljno shvaćena problematika
Naime, u slučaju ozbiljnijeg cyber problema, napadači bi, naprimjer, mogli iskoristiti propuste u uređajima povezanim s industrijskim IoT-om kako bi hakirali kontrole za sigurnost hrane i time uzrokovali proizvodnju namirnica koje mogu izazvati masovno trovanje – naprimjer, neadekvatno obrađenog i zatrovanog mesa. Drugi primjer bio bi potencijalni napad na vodovodne sisteme kojim bi se zatrovala voda koju konzumiraju građani. To ne mora samo podrazumijevati napade na kritičnu infrastrukturu neke zemlje i organizacije koje je kontrolišu nego i na privatne kompanije koje plasiraju flaširanu vodu na tržište.

Kako to može funkcionisati, pokazuje jedan od pokušaja takvog napada koji se desio 2019. godine u Ellsworthu u Kansasu. Napadač je, naime, daljinski pristupio računaru koji kontroliše jedno od vodovodnih postrojenja u Post Rock Water Districtu kako bi ugasio sisteme za prečišćavanje i dezinfikovanje vode, čime ju je učinio nepitkom. To je bio bivši zaposlenik fabrike, Wyatt Travnichek, koji je ove godine i formalno optužen za pokušaj izazivanja masovnog trovanja. U cijeloj priči najbizarnije je to što je on bio u mogućnosti to uraditi jer kompanija nije blokirala njegove digitalne akreditive ni mjesecima nakon što je napustio posao. Čitava situacija je stoga mogla biti spriječena da je njegov bivši poslodavac slijedio osnovne procedure i principe cyber sigurnosti.

Najčešći sigurnosni propusti
Ono što odgovorni često ne shvataju, a niti mnogo razmišljaju tome, jeste činjenica da sigurnost koja je koncentrisana isključivo na opipljive stvari poput vrata i ograda nije i nikada neće biti sveobuhvatna sve dok se ne poradi i na zaštiti automatizacijske tehnologije. Jer, uz novo doba industrijskog interneta stvari, potrebno je više od običnog antivirusa i firewalla da bi cijeli pogon bio zaštićen od cyber napada. Međutim, mnogima to nije baš najjasnije, uprkos slučajevima poput napada Petya virusom, koji je, zarazivši više od 2.000 kompanija, u napad uključio i prehrambene kompanije poput proizvođača grickalica Mondelez iz Sjedinjenih Američkih Država i fabrike čokolade Cadbury u australskoj državi Tasmaniji. Sigurnosni stručnjaci navode nekoliko osnovnih sigurnosnih propusta zbog kojih je prehrambena industrija u svakodnevnoj opasnosti od cyber napada: zastarjeli firewalli, slabe sigurnosne konfiguracije, nesiguran udaljeni pristup, propusti u operativnom sistemu, nedostatak obuke zaposlenih u kompanijama te sigurnosne politike koje su pune mana ili, jednostavno rečeno – pogrešne.

Vrste napada
U skladu s prethodno spomenutim, primarni problem i prijetnju predstavljaju napadi kojima se ciljaju industrijski sistemi kojima se kontroliše proces proizvodnje, pakovanja i održavanja sigurnosti hrane. Danas se takvi napadi mogu provesti zlonamjernim softverom kojim je moguće izazvati zastoj u proizvodnji hrane kako bi se izazvale negativne društveno-ekonomske posljedice po ciljano društvo ili, još gore, izazvalo masovno trovanje stanovništva. Malwareom je moguće izmijeniti fabričku recepturu kako bi se stvorio toksičan proizvod. Ova vrsta napada predstavlja sve ozbiljniju prijetnju u sektoru zbog većeg oslanjanja fabrika u prehrambenoj industriji na automatizacijske sisteme za proizvodnju i skladištenje hrane.

Industrijski IoT uređaji koji se implementiraju u takve sisteme kako bi poboljšali analitiku i održavanje također su potencijalna tačka napada, budući da napadi mogu obuhvatiti sve nivoe kontrole proizvoda koji nastaje u fabrici. Dalje, prehrambena industrija je podložna hakerskim napadima kojima se ciljaju podaci korisnika i kupaca, budući da online prodaja hrane – naročito zahvaljujući pandemiji COVID-a 19 – postaje sve popularnija. To znači da proizvođači hrane sada počinju baratati i većim količinama korisničkih bankovnih i ličnih podataka, te stoga napadači često ciljaju ovu industriju s ciljem krađe bankovnih podataka kupaca.

Učestalost napada
Danas se manje-više ignoriše činjenica da se prehrambeni sektor nalazi na drugom mjestu po broju cyber napada, odmah poslije maloprodaje. Nešto manje od polovine svih ukupnih cyber napada otpada na maloprodaju, a na prehrambeni sektor četvrtina svih napada, navodi Trustware Global Security. Još kad se uzme u obzir da neke od najvećih kompanija u svijetu rade u oba sektora, onda bi i isprepletenost sektora, sistema i tehnologija zaista trebala dovesti do rasta zabrinutosti u ovoj oblasti. U takvim pokušajima napadači ubacuju malware u web-sajtove proizvođača ili vanjske web-sajtove koje oni koriste za online trgovinu kako bi ukrali podatke o bankovnim karticama. Također, iako sami proizvođači u prehrambenoj industriji najčešće ne čuvaju takve podatke, primijećen je trend hakiranja njihovih sistema u pokušaju da se ipak dočepaju tih podataka, čime se također mogu izazvati poremećaji u operacijama.

I konačno, ucjenjivački softver ili ransomware predstavlja još jednu rastuću prijetnju za proizvođače hrane. Pandemija koronavirusa je rezultirala velikim opterećenjem prehrambenih lanaca, budući da su mnogi ljudi zabrinuti za dostupnost hrane i određenih proizvoda usljed mogućnosti blokada i karantina. Zbog takve situacije na tržištu hakerska zajednica, a što se posebno odnosi na cyber napadače koje sponzorišu određene države, izuzetno je zainteresovana za napade na ovaj sektor zbog toga što oni mogu rezultirati ozbiljnim posljedicama. Naime, napad ucjenjivačkim softverom u ovoj oblasti može dovesti do krađe esencijalnih korporativnih podataka, kao i podataka o milionima korisnika. Proizvodnja se u tom slučaju obustavlja te dolazi do poremećaja u lancu snabdijevanja hranom. Usljed takve blokade proizvodnje može doći do isteka roka trajanja hrane u fabrikama, što može izazvati nesagledive gubitke te negativno utjecati i na poslovanje partnerskih kompanija.

Kako se zaštititi?
Prva i osnovna stvar koju svaka kompanija u prehrambenom sektoru treba uraditi jeste usvojiti stroge cyber sigurnosne standarde, na sličan način na koji se i HAACP-om kontroliše proizvodnja i sigurnost hrane. Proizvođači u ovoj industriji bi trebali implementirati procedure kojima će se na redovnoj bazi testirati njihovi sistemi na potencijalne hakerske napade. U skladu s time, potrebno je promijeniti kulturu svih radnika i unaprijediti je tako da zaštita kompanijskih sistema bude visoko na listi prioriteta svih zaposlenika, od nižih nivoa do najvišeg menadžmenta. To može biti od ključne važnosti, kao što pokazuje i primjer s početka teksta u kojem je bivši zaposlenik neovlašteno pristupio sistemima za prečišćavanje vode zahvaljujući tome što njegova kompanija ni nekoliko mjeseci nakon prestanka radnog odnosa nije blokirala njegove digitalne akreditive. Međutim, zahvaljujući tome što proizvođači hrane obično imaju manju zaradu u odnosu na druge biznise koji se bave proizvodnjom, njihovi IT sigurnosni timovi su obično manji te imaju manje finansijskih resursa i opreme na raspolaganju. Stoga su cloud rješenja najisplativija opcija u ovom sektoru.

Osim toga, proizvođači bi trebali biti stalno posvećeni certificiranju svojih sistema i procedura u skladu s najnovijim standardima, uključujući i redovne sigurnosne nadogradnje. Budući da bilo kakav poremećaj proizvodnog procesa može rezultirati milionskim gubicima, ali i plasiranjem otrovnih i pokvarenih proizvoda na tržište, proizvođači se moraju pobrinuti da se sve promjene na proizvodnim uređajima adekvatno prate i provjeravaju. Također, standardne sigurnosne prakse trebale bi podrazumijevati i redovno pravljenje sigurnosnih kopija svih bitnih podataka, uz čuvanje odvojenih verzija backupa, kako bi se izbjeglo kontaminiranje sigurnosnih kopija malwareom.

Manjak ozbiljnosti
Industrijski standardi generalno zahtijevaju zaštitu cijele industrijske tehnologije od hakerskih napada. No, u kontekstu hrane i pića ta problematika još nije dovoljno obrađena, iako tehnološki napredak ne izostaje u ovom segmentu. I dalje se veliki naglasak stavlja na opasnost od toga da do potrošača ne dođu proizvodi kontaminirani “tradicionalnim” načinima i, kako stvari stoje, izgleda da će tako i ostati još neko vrijeme, pogotovo što i dan-danas preovladava mišljenje da prehrambena industrija i nije u nekoj posebnoj opasnosti od cyber napada, te da, ukoliko do njega i dođe – novčana dobit po hakere neće biti nešto posebno velika. Međutim, ako imamo u vidu napad na kompaniju za preradu mesa JBS iz maja ove godine, kojim su blokirane brojne klaonice i fabrike u SAD-u, negativne posljedice protegle su se čak do australskog tržišta mesnih proizvoda. Napad je bio izveden pomoću ransomwarea, a JBS je na kraju hakerima morao platiti 11 miliona dolara u bitcoinu. Zaključak koji se nameće je jednostavan: promjene u ovoj industriji su neophodne.

Agroterorizam
Pored fabričke proizvodnje hrane, slična situacija se počinje javljati i u poljoprivredi, s obzirom na sve učestaliju primjenu savremenih naprednih tehnologija u procesu proizvodnje hrane. Oprema kojom barataju veliki poljoprivrednici uključuje postrojenja za naprednu obradu žitarica i druge hrane, RFID tagove za označavanje životinja, njihovo praćenje pomoću GPS-a, kao i informatičke sisteme za upravljanje operacijama i povećavanje profitabilnosti. Zbog toga je poljoprivredni sektor više nego ikada izložen cyber napadima, pri čemu poseban rizik dolazi od hakera aktivista, koji bi mogli, naprimjer, napasti velike stočarske kompanije s ciljem protesta protiv nehumanog tretiranja životinja. Cyber sigurnost je generalno nešto o čemu poljoprivrednici ranije nisu morali razmišljati, ali s upotrebom nove tehnologije dolazi i opasnost od napada. Recimo, analize američkih cyber stručnjaka pokazuju da se konkurentne zemlje žele cyber špijunažom dočepati tehnologije za genetsku modifikaciju biljaka i poboljšavanje njihovih sjemena. Također, dobro organizovani napad na poljoprivrednu mašineriju za obradu hrane može poremetiti izvoz žitarica i mesnih proizvoda. Međutim, većina stručnjaka slaže se da agroterorizam za sada ne predstavlja preveliku opasnost, mada je moralo doći do bržeg i boljeg implementiranja cyber sigurnosnih praksi radi blagovremene prevencije potencijalnih napada.

Cloud u sigurnosnoj industriji: Razlozi za i protiv upotrebe pohrane u oblaku

Upotreba cloud usluga u videonadzoru je u porastu, ali još postoje nedoumice o tome da li i u kolikoj mjeri one trebaju zamijeniti lokalno instalirane sisteme za videonadzor. Zavisno od kompanije i poslovanja, jedno ili drugo riješenje može odgovarati u većini aspekata. No, je li hibridno rješenje pravi odgovor i ključ kada je u pitanju budućnost videonadzora?
Izvor: Asmag.com
E-mail: redakcija@asadria.com

Iako će cloud biti neizbježan dio savremenih sigurnosnih nadzornih sistema, on bi se trebao zadržati upravo na tome – da bude samo dio tih sistema. Potpuno pouzdavanje u cloud pohranu podataka ne predstavlja najbolji izbor za sigurnosne sisteme. Stoga ćemo navesti neke od mana upotrebe clouda u oblasti sigurnosnog nadzora.

Brzina ili zastoji na internetu utječu na sigurnost
U svemu ovome najočigledniji problem se tiče prevelikog oslanjanja na internet. Međutim, ovdje nije riječ samo o postojanju stabilne veze nego o činjenici da je za besprijekoran daljinski nadzor potrebna velika brzina prijenosa podataka. Većina pružaoca internetskih usluga danas nudi veće brzine downloada, jer je to upravo ono što korisnici i traže. “Pohranjivanje videozapisa u cloudu podrazumijeva prijenos tog videa na server koji je u cloudu, a to zahtijeva propusnost. Neke mreže možda neće biti optimizirane za prebacivanje tolikog broja podataka u cloud”, ističe Sean Foley, viši potpredsjednik u kompaniji Interface Security Systems. On naglašava i to da troškovi mogu predstavljati razlog za zabrinutost, posebno ako se koristi bežična konekcija poput 4G-a. “Bežična konekcija često ima ograničenje količine podataka koja se može prebaciti preko nje. Krajnji korisnik i sistem-integrator moraju uzeti u obzir ove stvari. Ako korisnik nema već implementiranu dobru mrežu, u tom slučaju će biti zabrinjavajuće visoki i troškovi nadogradnje”, kaže on.

Nedostatak fleksibilnosti u pogledu prostora
Nemaju svi klijenti iste zahtjeve za pohranu. Veličina kompanije i njena priroda najčešće odlučuju o tome koliko je prostora za pohranu podataka, zapravo, potrebno. Osim toga, vlade širom svijeta donijele su propise kojima se određuju periodi zadržavanja videozapisa u određenim industrijama. Zbog toga je za mnoge kompanije povećanje kapaciteta za pohranu podataka dodavanjem dodatnih hard diskova lakše i isplativije od pohrane podataka u cloudu. Sve ovo postaje još zahtjevnije kako podržane rezolucije na kamerama nastavljaju rasti, čime se dodatno povećava veličina videofajlova.
“Ako kompaniji treba pohrana podataka na 30 ili 90 dana, rješenje zasnovano na cloudu možda neće odgovarati. Većina korisnika neće moći isplativo pohraniti toliko videa u oblaku”, objasnio je Foley. Propisi u Sjedinjenim Američkim Državama zahtijevaju 30 dana pohrane videozapisa za većinu industrija, a to se povećava na 90 dana za industrije poput farmaceutske. Međutim, za neke industrije nije moguće dobiti isplativost ukoliko koriste samo cloud pohranu.

Alan Stoddard, direktor za situacijska obavještajna rješenja u Cognyteu, složio se da su troškovi zaista glavni problem, jer se zahtjevi za pohranom razlikuju: “Što je veći broj slika u sekundi/rezolucija, to je bolji video, ali i troškovi su mnogo veći. Naprimjer, ponekad će vam možda trebati dugotrajnija pohrana, ali ako vam treba video iz offline pohrane, možda će vam biti potreban cijeli dan da povratite taj video.”

Cyber sigurnost i srodni problemi
Krađa podataka je neprihvatljiva. Većina velikih proizvođača rješenja za pohranu podataka u cloudu tvrdi da nudi jaku cyber sigurnosnu zaštitu, koristeći najsavremeniju tehnologiju, i većina nijh je zaista dobra u tome, inače bismo svjedočili mnogo većem broju uspješnih hakerskih napada, s obzirom na količinu podataka koju imaju online servisi. Međutim, problem je u tome što se korisnici i dalje oslanjaju na vanjske saradnike za pohranu osjetljivih podataka. I mada bi pristalice clouda rekle da su sigurnosni incidenti poput Verkade rijetki, samo jedan nezadovoljan zaposlenik ili greška u menadžmentu dovoljni su da prouzrokuju nepovratnu štetu curenjem podataka. “Kada se video pohrani lokalno na mrežni videosnimač, taj video je onda zaštićen na mojoj mreži, iza routera i firewalla koje ja konfigurišem, kojima upravljam i za koje sam odgovoran. Kada delegirate tu zaštitu, delegirate tu sigurnost trećoj strani i to nosi određene rizike”, kaže Foley.

Analitika samo u cloudu nije dovoljna
Upravljanje videosnimcima u cloudu omogućava analitička rješenja za koja proizvođači tvrde da su jednostavna za primjenu i upravljanje. Međutim, na tržištu je ionako sve više kamera s podrškom za naprednu analitiku koja može pružiti trenutni uvid u dešavanja. Naprimjer, sistem za prepoznavanje registarskih tablica koji automatski diže rampu automobilima koja se mogu identifikovati mora funkcionisati na rubu, i ako biste u ovom slučaju koristili samo analitiku zasnovanu na cloudu, automobili bi morali predugo čekati na procesiranje videosnimka. “Većina naprednih videoanalitičkih mogućnosti zahtijeva određenu procesorsku snagu same kamere ili mrežnog snimača. Dio tog procesiranja odvija se lokalno, u kombinaciji s cloudom”, kaže Foley dodavši da obje infrastrukture moraju funkcionisati zajedno, ali da se mnogo tog procesiranja odvija na rubu.

Zarobljeni sa samo jednim dobavljačem
Možete tvrditi da će se ovo desiti samo s nekim kompanijma, ali činjenica je da se to i dalje događa. Zapravo, sama činjenica da neki od najvećih VSaaS dobavljača sa zatvorenom tehnologijom imaju tako veliku klijentelu dovoljna je da se pretpostavi da su mnogi sigurnosni menadžeri zaljubljeni u sam koncept toga da jednostavno samo spoje kamere s oblakom i nakon toga zaborave na sve. Međutim, ovakvi vlasnički sistemi mogu pretvoriti vaše kamere u beskorisne izložbene uređaje onda kada ne izmirite mjesečnu pretplatu. Oni također ograničavaju potencijalno proširenje vašeg sigurnosnog sistema, jer u tom slučaju nećete biti u stanju integrisati nijedno drugo sigurnosno rješenje van onoga što već plaćate. Mnogi startupi (pa čak i velike kompanije) takmiče se u predstavljanju novih tehnologija na tržištu, a neke od njih se pokazuju kao veoma korisne u pravim okolnostima. Međutim, većinu njih ne možete koristiti ako ste zarobljeni ugovorom samo s jednom kompanijom.

Izračunati isplativost i nije tako jednostavno
Posljednji razlog protiv korištenja clouda povezan je sa svim prethodnim. Naime, pobornici cloud pohrane podataka i cloud softvera za upravljanje videonadzorom možda mogu argumentovano tvrditi da je on isplativ s aspekta operativnih troškova. Međutim, to je relativno ograničen pogled na situaciju koji ne uzima u obzir različite vrste mušterija. Veličina organizacije, oblast u kojoj posluje, pa čak i lokacija odlučuju o tome jesu li troškovi niži pri korištenju clouda. Naprimjer, u industrijama u kojima je potrebno dugotrajno čuvanje videa lokalna pohrana videosnimaka bila bi jeftinija nego upotreba clouda za tu svrhu. Ukoliko je vaša kompanija smještena u zabačenom području u kojem ne postoji dobra širokopojasna internetska veza, morat ćete potrošiti mnogo novca na nadogradnju infrastrukture kako biste mogli koristiti cloud. Gdje je tu isplativost? “To, zapravo, zavisi od kompanije”, kaže Foley i dodaje: “Zato sam ja veliki pobornik hibridnog pristupa pohrani podataka. Koliko vam prostora treba? Koliko kamera imate? Koliko ih morate imati s aspekta poslovanja, pravne problematike i državnih propisa? Ukoliko morate pohranjivati video na 30 dana ili više, preporučio bih neku vrstu lokalne pohrane podataka u kombinaciji sa djelomičnom cloud pohranom.”

Razlozi za korištenje clouda
Međutim, baš kao što postoje argumenti protiv korištenja clouda, tako se mogu pronaći i jaki razlozi za implementiranje takvih servisa u sisteme videonadzora. Migriranje u oblak je neizbježan proces i nepovratan trend u oblasti videonadzora. U usporedbi s tradicionalnom NVR arhitekturom, cloud je mnogo prilagodljiviji, fleksibilniji i isplativiji. Prema TechJuryju, 85 posto kompanija širom svijeta već koristi cloud tehnologiju za pohranu podataka. Također, 67 posto poslovne infrastrukture već je prebačeno u oblak tokom 2020. godine, dok će se do kraja 2021. godine 94 posto internetskih zadataka obavljati u oblaku. Jasno je da su se mnogi korisnici već prebacili na cloud. Međutim, zašto se to još nije u potpunosti desilo i u sigurnosti? Brojke pokazuju da se i to već dešava. Prema Eagle Eye Networku, tržište VSaaS-a je u 2020. doseglo vrijednost od 1,8 milijardi dolara te se očekuje da će do 2024. rasti objedinjenom godišnjom stopom od 18 posto. Ove cifre predstavljaju neoboriv dokaz da je VSaaS budućnost videonadzora, a razloga za to je nekoliko.

Daljinski nadzor s bilo koje lokacije
VSaaS ide dalje od tradicionalne NVR arhitekture. U suštini, VSaaS omogućava da se video prati s bilo koje lokacije, uz omogućavanje daljinskog upravljanja sistemom, pri čemu se kamere mogu podešavati, nadograđivati i održavati daljinski, što smanjuje potrebu za izlascima na teren. Kako kaže Alen Zukich, direktor u oblasti proizvoda u Camcloudu, “jednom kada se kompanije prebace na cloud te mognu pristupati i upravljati svim svojim korporativnim videonadzornim podacima u cloudu, malo je vjerovatno da će se vratiti na staro. To se ogleda u tome da naši poslovni korisnici iznimno rijetko otkažu usluge”. Daljinski nadzor koji cloud omogućava posebno je bio koristan tokom pandemije, koja je donijela drastičnu popularizaciju rada od kuće. “Kada je pandemija prisilila kompanije da zatvore svoje urede i kada su svi počeli raditi od kuće, sigurnosni menadžeri sa VSaaS sistemima i dalje su mogli pratiti kamere i upravljati pristupom svojim objektima bez potrebe da budu prisutni u prostorijama kompanije”, kaže suosnivač Qumulexa Tom Buckley.

Velika prilagodljivost i fleksibilnost
Imate li sve što je potrebno za kupovinu mrežnih snimača, servera i ostale lokalne opreme? Cijena toga može biti prevelika za većinu korisnika. Taj problem u VSaaS-u ne postoji, budući da on omogućava fleksibilnost glede operativnih troškova kakva ne postoji kod NVR arhitekture. “Pretplatničko plaćanje za VSaaS omogućava da krajnji korisnik plaća samo ono što mu treba i što koristi, što mu omogućava da u bilo kojem momentu poveća ili smanji broj uređaja u mreži, bez potrebe za uračunavanjem troškova za dodatne servere, licence i raspoređivanje mrežnog opterećenja. To uveliko olakšava dodavanje kamera ili zamjenu postojećih kamera najnovijom tehnologijom vodećih proizvođača”, objašnjava Buckley. Ukupni troškovi vezani za implementiranje videonadzornog sistema time se znatno smanjuju, a to naročito važi za korporacije koje imaju objekte na različitim lokacijama. Ako imate kompaniju sa desecima ili stotinama lokacija, lokalno rješenje zahtijeva implementaciju i održavanje hardvera i softvera na svakoj od lokacija. VSaaS uklanja tu komplikaciju i dodatne troškove.

Pristup bogatijoj analitici
Sve više korisnika ima potrebu za kvalitetnom videoanalitikom kako bi ispunili svoje poslovne zahtjeve i ciljeve. Cloud omogućava korisnicima da pristupe skoro neograničenom broju analitičkih programa, koji bi inače bili preskupi ili prezahtjevni za pokretanje na mrežnim snimačima. Ne samo to, cloud omogućava korisnicima i da odaberu analitiku koja im zaista treba u određenom periodu njihovog poslovanja. “Cloud pruža fleksibilne mogućnosti procesiranja, tako da uvijek na raspolaganju imate potrebne računarske resurese. Korisnik može kupiti analitiku koja mu treba npr. za videostreamove i to baš za određeno vrijeme u kojem mu je potrebna. Stoga, ukoliko korisnik želi da implementira analitiku tokom kratkog perioda, može zakupiti tu mogućnost za taj period od proizvođača analitičkog programa. Postoje hiljade cloud videoanalitičkih programa različitih proizvođača”, kaže Buckley dodavši da se sistem-integratori mogu baviti time za svoje kompanije, grupišući cloud analitike i dodajući ih u mjesečni trošak ili, pak, kompanije mogu same odabrati koju će analitiku koristiti kako bi ispunile svoje specifične zahtjeve.

Na kraju, VSaaS omogućava korisnicima da pristupe velikom izboru analitika kako bi proširili sposobnosti svog videonadzora. “VSaaS olakšava brza poboljšanja u oblasti AI-ja i mašinskog učenja s ciljem omogućavanja analitike koja daje korisne podatke i praktične poslovne uvide u oblasti videonadzora. Protok podataka i komunikacija u stvarnom vremenu koje VSaaS omogućava prebacuje sigurnosnu industriju od pasivnog prikupljanja dokaza na proaktivnu sigurnost, što predstavlja ogroman korak ka omogućavanju efikasnijih sigurnosnih operacija”, kaže Carter Maslan, suosnivač i direktor kompanije Camio.

Ključ je u hibridnom pristupu
Bez obzira na činjenicu da je u ovom tekstu pobrojano više argumenata protiv upotrebe oblaka nego što ih ima za, cloud se neće moći izbjeći u poslovanju. Istovremeno, on ne može u potpunosti zamijeniti lokalnu infrastrukturu. Odluka o tome koliko bi podataka trebalo pohranjivati u cloudu, a koliko lokalno, zavisi od vrste kompanije i poslovne svrhe, ali jedno je sigurno – ta dva sistema mogu funkcionisati zajedno. Na kraju se možemo složiti o jednoj stvari, da treba pokušati izbjeći vezanje za vlasničke sisteme osim ako ste potpuno sigurni da je to najbolje rješenje za vas.

Postpandemijske teme: Višestruka upotreba sistema za upravljanje posjetiocima

Krajnji korisnici i njihove organizacije sve više se suočavaju s novim svijetom nakon pandemije COVID-a. Oni moraju uspostaviti ravnotežu između ponovnog otvaranja za posjetioce i zaštite zdravlja i sigurnosti osoblja. Za taj zadatak kvalitetan sistem upravljanja posjetiocima je i više nego poželjan
Izvor: asmag.com
E-mail: redakcija@asadria.com

Iako pandemija još nije okončana, krajnji korisnici u različitim dijelovima svijeta aktivno se uključuju u ponovno otvaranje ohrabreni smanjenom stopom broja zaraženih i masovnim aktivnostima na planu vakcinacije. New York je, naprimjer, sredinom ljeta dozvolio da ugostiteljski objekti, poput restorana i barova, mogu početi raditi punim kapacitetom. Velika Britanija je još u maju najavila ublažavanje ograničenja, gdje je većina poslovnih subjekata u zatvorenom prostoru ponovno otvorena.

Upravljanje posjetiocima
Kada se poslovni subjekti u konačnici ponovo otvore, neizbježan je kontakt s armijom posjetilaca. To može biti prilično izazovno, jer oni mogu biti zaraženi ili izloženi koronavirusu. Zbog toga je upravljanje posjetiocima postalo važnije nego ikada za organizacije krajnjih korisnika u vremenu nakon pandemije COVID-a 19. “Kompanije koje vraćaju fizička radna mjesta imaju najveću odgovornost da osiguraju zdravlje i sigurnost zaposlenih tako što će svi posjetioci najprije proći kroz postupak provjere, koji uključuje pitanja iz oblasti zdravstva, a u vezi s COVID-om, provjeru temperature, beskontaktne radne procese i procese samostalne prijave posjetilaca. Sve se radi kako bi se ograničila interakcija sa zaposlenima”, kaže Debbie Pendleton, operativna direktorica STOPwarea. “Kompanije će morati razmotriti hoće li i dalje dopuštati slobodne ulaske posjetilaca ili ne. Mnoge će zahtijevati njihovu registraciju prije dolaska kako bi ih mogle unaprijed autorizirati, provjeriti i odrediti ko će se zateći na licu mjesta u svakom trenutku”, kaže ona. Na ovaj način, jednom kada se pojave, posjetioci će biti u potpunosti provjereni i autorizirani za dolazak.

Promjena strukture radnog mjesta također čini upravljanje posjetiocima jako važnim u ovom trenutku. “U budućnosti predviđamo pojavu složenih radnih mjesta, s većim naglaskom na hibridnim, odnosno fleksibilnim rasporedima radnog vremena i sve većoj upotrebi privremeno ili ugovorno angažiranih lica. To znači da više neće biti kritične mase ‘poznatih’ ili ‘sigurnih’ pojedinaca, nego da će se formirati fluidna grupa osoblja koje ima različite radne rasporede. Fizička i logička sigurnost morat će usvojiti ʻpristup bez povjerenjaʼ prema kojem se svi posjetioci tretiraju kao izvor rizika”, kaže Roger Lall, zamjenik direktora marketinga proizvoda u Traction Guestu.

VMS može pomoći
U ovim okolnostima sistemi za upravljanje posjetiocima mogu igrati važnu ulogu u pomaganju krajnjim korisnicima da ponovo otvore objekte, a istovremeno ponude i sigurno i zdravo okruženje. “Ovakvim sistemima dajete posjetiocima, izvođačima radova i osoblju garanciju da vaša organizacija ozbiljno shvata zdravlje i sigurnost na radnom mjestu. Praktično neprimjetan VMS će se integrisati s postojećim sistemima te minimizirati prekide aktivnosti i poboljšati svakodnevno vođenje operacija”, kaže Hadleigh Ford, izvršni direktor SwipedOna. “Sigurnost zaposlenih i njihovo povjerenje su najvažniji i do njih je moguće doći samo kroz dobro osmišljen sistem koji mora biti lako dostupan, omogućiti koordinaciju timova i ne smetati u odvijanju svakodnevnih poslova”, kaže Leela Voges, direktorica marketinga proizvoda u Envoyu. Sistemi za upravljanje posjetiocima mogu pomoći zaposlenima da na siguran način dovode goste i kolege na radna mjesta, dok će alati za praćenje kontakata, koji potvrđuju usklađenost sa zdravstvenim smjernicama i mjerama na radnim mjestima, osigurati da svako bude siguran i zaštićen na licu mjesta.

Organizacije krajnjih korisnika s različitih vertikalnih tržišta mogu imati dodatne koristi od sistema za upravljanje posjetiocima, posebno u vremenu iza pandemije. “Upravljanje posjetiocima putem rješenja koja koriste QR kodove posebno je korisno u zgradama koje redovno imaju brojne posjetioce i moraju upravljati pristupom unutar zona s različitim nivoima ograničenja. To može biti zajednička zgrada u kojoj se, naprimjer, nalaze zone s radnim stolovima za freelancere ili studente, kao i uredi u start-up firmama. Tamo se mora osigurati da određeni ljudi mogu ući isključivo tokom radnog ili vremena predviđenog za učenje, kao i da uredi ostanu sigurni i zaštićeni”, kaže Derek Wang, globalni menadžer proizvoda u Axis Communicationsu. “U bolnicama se isto rješenje može iskoristiti kao multiplikator pozitivnog učinka kroz smanjenje zajedničkih dodirnih tačaka (naprimjer u korištenju tastatura) na kojima se klice i bakterije mogu prenositi između posjetilaca, pacijenata i osoblja. U svijetu koji nas čeka nakon pandemije, u kojem trgovci smiju ponovo otvoriti svoja vrata, kontrola pristupa integrisana s procesima upravljanja posjetiocima može ponuditi temelj za produženo radno vrijeme bez prisustva osoblja”, dodaje on. Uz jedinstveni sistem zasnovan na IP-u, prodajni objekti bi mogli nuditi ispisani QR kod na ulazu, pri čemu se kupci mogu prepoznati pomoću elektronske identifikacije za ulazak u trgovinu.

Od beskontaktnih do prilagođenih sistema
Današnji sistemi za upravljanje posjetiocima su evoluirali i sada predstavljaju više od pukih rješenja koja zamjenjuju nekadašnje evidencije uz korištenje olovke i papira. Konkretno, ovi sistemi danas nude različite funkcije koje zadovoljavaju potrebe korisnika u periodu nakon pandemije. Tri su ključne funkcije koje će odrediti njihovu upotrebljivost u vremenu pred nama. Svi sigurnosni sistemi danas se podvrgavaju naporima da ih se pretvori u beskontaktne platforme. Sistemi za upravljanje posjetiocima tu nisu izuzetak. Kod beskontaktnih sistema prijava se vrši s korisnikovog ličnog mobilnog uređaja. Oni moraju biti dovoljno jednostavni za upotrebu, ali i dovoljno složeni da repliciraju funkcionalnost potpuno opremljenog sistema za upravljanje posjetiocima.

Integracija sa sistemima za praćenje zdravstvenih parametara
Mnoge organizacije razvile su sisteme praćenja zdravstvenih parametara svojih posjetilaca. Oni se sada mogu integrisati sa sistemom za upravljanje posjetiocima. “Kompanije danas žele slijediti preporuke, poput onih Centra za kontrolu i prevenciju bolesti, kada je u pitanju praćenje temperature svakog posjetioca. One mogu automatski upravljati primanjem posjetilaca na osnovu postavljanja prilagodljivog praga dozvoljene tjelesne temperature. Ako osoba ima tjelesnu temperaturu koja ide preko određenog praga, sistem za upravljanje posjetiocima će automatski blokirati njihovu prijavu”, kaže Pendleton.

Napredne mogućnosti prilagođavanja
Sistemi za upravljanje posjetiocima su prilagodljivi kako bi odgovorili različitim potrebama i zahtjevima vremena koje dolazi iza pandemije. “Alati za upravljanje posjetiocima administratorima moraju pružiti mogućnosti prilagođavanja. Sve se mora uraditi kako bi se odgovorilo na buduće zahtjeve, od kojih su neki trenutno nepoznati. Naprimjer, korporativni klijenti su tokom pandemije koristili našu platformu za rješavanje zahtjeva iz oblasti zdravstvene kontrole zaposlenih, kao što su zdravstvene potvrde, dokazi o vakcinaciji i upravljanje kapacitetima. Vodeći ponuđači sigurnosnih tehnologija morat će omogućiti jednostavne izmjene svojih alata kako bi organizacije mogle izaći na kraj s novim izazovima poput provjere valjanosti zdravstvenog osiguranja, statusa tokom rada od kuće i ostalih zahtjeva koje će tek trebati definisati u budućnosti”, kaže Lall. Integrisanjem VMS-a s drugim sistemima unutar zgrada i na radnim mjestima kroz uvođenje beskontaktnih funkcija menadžeri objekata moći će utjecati na smanjenje širenja virusa.

Kako beskontaktni sistemi pomažu organizacijama?
Za početak, oni štite zdravlje zaposlenika i posjetilaca. Ostvarivanje pristupa bez fizičkog kontakta sa sistemima kontrole pristupa znatno smanjuje širenje opasnih klica. S poslovne strane, to dovodi do skraćivanja perioda bolovanja i veće produktivnosti jer se na radnim mjestima osigurava kontinuitet radnih aktivnosti. Pri tome, menadžeri mogu u svakom trenutku znati gdje i kada pristižu posjetioci pomoću trenutnih obavijesti o njihovom dolasku. Isto važi i za prijave i odjave svakog zaposlenika. Zaštita zdravlja počinje od recepcije. Beskontaktni sistemi se lako programiraju za slanje obavještenja u stvarnom vremenu preko glasovnog poziva, tekstualne poruke, e-maila, Slacka, Microsoft Teams i Google Hangouts platformi. Praćenje kontakata pomaže menadžerima da prate jesu li posjetioci možda bili u kontaktu s oboljelima od koronavirusa ili osobom koja ima povišenu temperaturu. Istovremeno, ovi sistemi se povezuju s platformama za vođenje evidencije o radnom vremenu koje prate sve osobe koje dolaze na svoja radna mjesta i odlaze s njih. Posjetilac se prijavljuje kada stigne na radno mjesto, na kiosku se prikazuje QR kod, a posjetioci šalju tekst koda da započnu postupak prijave. Cjelokupna prijava se obavlja s njihovog uređaja, bez potrebe za preuzimanjem aplikacije.

Izazovi u upravljanju posjetiocima
Organizacije se suočavaju s nizom izazova u upravljanju posjetiocima. Jedan od najvećih je provođenje politika ulaska i izlaska kako bi se zadovoljili složeni zahtjevi upravljanja rizicima u kompanijama s više lokacija, smatra Brian Phillips, direktor globalne sigurnosne strategije u Traction Guestu. “Objektima se mora proaktivnije upravljati u skladu sa državnim propisima za svaku regiju i nivoom tolerancije na rizik za svaku organizaciju u datom trenutku. Kada se primijene na odgovarajući način, sistemi za upravljanje posjetiocima omogućavaju kompanijama da se sigurno i efikasno fokusiraju na produktivnost vremenu kada se posjetioci i zaposlenici vraćaju na svoja radna mjesta”, kaže on.

Primjena beskontaktnih sistema
Bilo da je riječ o papiru, dodirnom ekranu ili tastaturi, svaki interfejs nosi opasnost od zaraze. Uz stalnu higijenu koja je bila u prvom planu tokom pandemije, i beskontaktne funkcije danas postaju sve važnije. Omogućavanje posjetiocima da se prijave koristeći vlastite uređaje umjesto dodirivanja zajedničkih površina pomoći će u smanjenju mogućnosti za prijenos virusa. Iako beskontaktno upravljanje posjetiocima nije nov koncept, danas mu se zasigurno posvećuje mnogo više pažnje zbog iskustva iz pandemije. Podrška za korištenje QR kodova za beskontaktnu prijavu posjetiocima može pomoći u stvaranju besprijekornog korisničkog iskustva koje isključuje fizički kontakt, uz omogućavanje posjetiocima da se prijave pomoću vlastitih uređaja. Gregory Blondeau, izvršni direktor Proxyclicka, napominje da je ta firma zabilježila nagli rast potražnje za beskontaktnim sistemima za upravljanje posjetiocima. Razlog za to je činjenica da se iPadi, kiosci za tablete i drugi fizički interfejsi danas povlače iz upotrebe kako bi se izbjegao nepotreban kontakt s izvođačima radova i posjetiocima.

Integracija sa drugim sistemima
Kreiranje besprijekornog iskustva upravljanja posjetiocima uključuje integraciju drugih sistema, kao što su kontrola pristupa, parkiranje i praćenje zdravstvenih parametara. Naprimjer, ako se neka kompanija odluči na primjenu funkcije provjere temperature, sistem upravljanja posjetiocima bi se morao integrisati s navedenim alatima kako bi se uspostavila standardna procedura odgovora na dobijene rezultate, objašnjava Matt Harris, direktor tehnologije za radna mjesta u kompaniji Envoy.
Druge integracije, poput sistema za kontrolu pristupa i Wi-Fi mreža, mogu automatski ograničiti pristup resursima zgrade prije nego što se izvrše potrebne provjere, dodaje Harris. Evidencija kontrole pristupa menadžerima objekata može pružiti i dodatne podatke u svrhu praćenja kontakata. Phillips ukazuje na važnost stalnog ažuriranja kontrolnih listi za putovanja i procjene simptoma. “Globalnim širenjem i prijenosom koronavirusa sve više zemalja gotovo svakodnevno prelazi s upozorenja o niskom riziku putovanja na ona s višim rizikom. Organizacije moraju biti svjesne situacije koja se brzo razvija kako bi osigurale tačan i efikasan uvid u situaciju s koronavirusom”, kaže Phillips.

Upravljanje posjetiocima u oblaku
Primjena digitaliziranih sistema za upravljanje posjetiocima se širi, no nakon pandemije COVID-a 19 će morati biti još efikasnija i fleksibilnija. “Danas više nego ikad menadžerski timovi moraju održavati kontinuitet poslovanja uspostavom procedura za održavanje sigurnosti osoblja. To će voditi daljoj digitalizaciji radnih mjesta, što bi trebalo uključivati primjenu softverskih rješenja u oblaku kako bi se što više smanjio rizik po zdravlje radnika”, objašnjava Blondeau. Prednosti sistema za upravljanje posjetiocima zasnovanog na oblaku uključuju lakšu integraciju s postojećim alatima i tehnologijama, daljinski pristup, manje održavanja, visok nivo sigurnosti i veću skalabilnost.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.