Home Kategorija Najave II (Page 15)

Najave II

Trendovi koji definišu današnje interfone

Interfoni su važni uređaji koji kontrolišu pristup zgradama. S vremenom su se razvili u napredne uređaje koji zadovoljavaju različite potrebe krajnjih korisnika. O njima se ne govori toliko u poređenju s videonadzorom i kontrolom pristupa, ali nisu ništa manje važni

Izvor: asmag.com; E-mail: redakcija@asadria.com

Interfonska rješenja su evoluirala dalje od pukih unutrašnjih i vanjskih jedinica gdje posjetilac inicira poziv, a korisnik pritisne dugme da ga pusti unutra. Daljinsko upravljanje i integracija sa drugim sistemima sada su mogući, uglavnom zahvaljujući migraciji interfona ka IP tehnologiji. Prema Grand View Researchu, veličina globalnog tržišta videofona procijenjena je na 17,82 milijarde američkih dolara u 2018. godini i očekuje se da će do 2025. godišnje rasti složenom stopom od 12,8 posto. U nastavku ćemo identificirati neke od najnovijih trendova koji se vežu za današnje interfone.

Video, a ne samo audio

Videofoni su postali rasprostranjeniji u odnosu na njihove audioparnjake. “Videointerfoni su budućnost. S IP-jem imate funkcije kao što su HD, nevjerovatan kvalitet zvuka i ogroman raspon opcija integracije. HD videofoni se već naširoko koriste u stambenim i poslovnim objektima”, rekao je Tomas Vystavel, direktor razvoja proizvoda u kompaniji 2N. Ipak, to ne znači da su audiointerfoni postali zastarjeli. Zapravo, i dalje postoji značajan segment tržišta koji koristi klasične interfone. Sve zavisi od primjene za koju se koristi. “Audiointerfoni su veoma traženi na mjestima gdje su komunikacija i najave važne, npr. u obrazovnim ustanovama, gdje su komunikacija u učionici i opće najave bitne za rad škole, ili u bolnicama, gdje medicinske sestre i pacijenti moraju moći komunicirati”, rekao je Brad Kamcheff, menadžer marketinga Aiphonea.

Kontrola s bilo kojeg mjesta

Upravljanje s bilo koje lokacije postalo je glavni trend u interfonskim rješenjima. “Kontrola s bilo kojeg mjesta je popularno rješenje za preduzeća koja drže servere (kontrolne sisteme) u svom objektu. Cloud interfonski sistemi su budućnost”, rekao je Arya Varma, voditelj marketinga u kompaniji TKH Security & Airport Solutions Asia.

“Daljinski pristup i nadzor su bez sumnje najveći trendovi u posljednjih nekoliko godina, jer omogućavaju konstantan nadzor objekta. Ove funkcionalnosti su posebno tražene kada su u pitanju vladine zgrade, u kojima bi cijeli odjeli mogli biti van lokacije zbog pandemije. Naprimjer, ako posjetilac pristupi zgradi i koristi interfon da pozove kancelariju, on se odmah preusmjerava na pojedinca koji radi na daljinu bez prekida u komunikaciji. Ova besprijekorna povezanost direktno poboljšava posjetiteljevo ili korisnikovo iskustvo. Ovo također daje privid da je zgrada zauzetija nego što se čini, tako da djeluje i kao sredstvo odvraćanja kriminalaca”, rekao je Kamcheff.

Mobilne aplikacije

Usko povezano s upravljanjem s bilo kojeg mjesta je korištenje mobilnih uređaja za kontrolu i upravljanje. “Ako ste na poslu, naprimjer, ali vam se hrana ili paketi dostavljaju na drugo mjesto, možete daljinski dozvoliti pristup onome kome je to potrebno”, rekao je Kamcheff. “Još jedna prednost mobilnih aplikacija je to što omogućavaju lakši promet u objektima s više stanova. Osoblje koje upravlja objektom će samo morati resetovati softver za uređaj na ulazu i ukloniti ili dozvoliti pristup. Nema potrebe da poništavate karticu.”

Integracija s drugim sistemima

Integracija s ostalim sigurnosnim sistemima kao što je videonadzor je postala sve češća. Kada se integriše s nadzornim kamerama, naprimjer, mogu se identifikovati neovlaštene ili sumnjive osobe i akvitirati alarm. “Integracija interfona s raznim rješenjima za kontrolu pristupa i upravljanje videozapisima neophodna je za većinu projekata. Tako je, naprimjer, integracija s VMS-om za videoanalitiku već na sceni”, rekao je Varma.

 Bežična veza

Inače su IP interfoni povezani Ethernet kablovima. No, može se preći na bežičnu, Wi-Fi vezu. Nadalje, mobilne tehnologije kao što su 4G, pa čak i 5G, također će postati dominantnije. “Interfonska komunikacija zasnovana na 4G-u ili 5G-u postat će popularna čak i više od bežične veze kada prijenos podataka bude jeftiniji, lokacije udaljene, a povezivanje putem kabla izazov. Ovaj trend trenutno nije vidljiv, ali će biti u budućnosti”, rekao je Varma.

 Kontrola i prevencija bolesti

Interfoni su evoluirali kako bi zadovoljili potrebe korisnika u slučaju pandemije. Naprimjer, postali su beskontaktniji i sada mogu igrati ulogu u upravljanju popunjenošću prostora. Videonadzor, naprimjer, sada može detektovati povišenu temperaturu, nošenje maske i mjeri udaljenost među ljudima. Također, i kontrola pristupa sada omogućava praćenje osobe ukoliko je kao zaražena ulazila u objekat krajnjeg korisnika. Slične se inovacije ugrađuju i u interfone. “COVID je nesumnjivo doveo do povećane potražnje za inteligentnim rješenjima za kontrolu pristupa, uključujući pametne interfone, jer arhitekte i upravitelji nekretninama traže načine da pomognu stanarima u održavanju fizičkog distanciranja i higijenskih mjera. Vrijednost tehnologije za upravljanje pristupom zgradama ili etažama za kolege, pozvane goste i dobavljače postaje sve više prepoznata”, rekao je Tomas Vystavel, šef razvoja proizvoda u 2N-u.

Beskontaktnost

Interfoni, kao i drugi sigurnosni uređaji, sve više postaju beskontaktni. “U poslovnim zgradama i stambenim prostorima s više stanara postoji velika zabrinutost zbog potencijalnih žarišta i širenja bolesti u objektu. Ovo je potaknulo migraciju ka beskontaktnim uređajima i senzorima kako bi se pomoglo u kontroli ulaska stanovnika i posjetilaca”, rekao je Brad Kamcheff, menadžer marketinga kompanije Aiphone. “Postavljanjem interfona opremljenog senzorom pojedinac može zatražiti pristup jednostavnom gestikulacijom ispred uređaja kako bi uspostavio komunikaciju s osobom u objektu. Za istinski beskontaktno iskustvo električna šarka u vratima eliminiše potrebu za dodirivanjem kvake”, objašnjava on.

Upravljanje popunjenošću prostora

Ograničavanje broja ljudi koji mogu ući u prostor krajnjeg korisnika postalo je prilično uobičajeno tokom pandemije. Mnogi sigurnosni uređaji već imaju funkcije upravljanja popunjenošću. Sada i interfoni mogu igrati ulogu u ovom pogledu.

“Videofoni se mogu koristiti za upravljanje brojem ljudi koji se okupljaju u određenom prostoru. Naprimjer, za osoblje univerzitetskog kampusa od ključne je važnosti da vidi koliko ljudi traži ulazak te ko je pred vratima. Ako osoba traži pristup naučnoj laboratoriji u kojoj je dozvoljen samo ograničen broj ljudi, videofon pruža siguran način da se potvrdi da nema previše ljudi koji ulaze odjednom. Pomoću videofona osoblje će moći odrediti koliko posjetilaca može biti u pratnji studenta koji želi ući u dom, naprimjer. Ili se posjetilac medicinskog centra može na odgovarajući način pregledati. Za prostore u kojima se zaposleni i posjetioci mogu okupljati, kao što su predvorja, teretane i drugi prostori za rekreaciju, može biti potrebno dodatno socijalno distanciranje i upravljanje popunjenošćum, pa osoblje može i tu iskoristiti mogućnosti IP interfonskog sistema”, rekao je Kamcheff.

 Povećana potražnja za interfonima

Ljudima je potrebna mogućnost da čuju jedni druge ukoliko je između njih postavljena staklena pregrada za zaštitu od mikroba. “Takve su se barijere nekada isključivo koristile za kioske za preuzimanje karata, ali sada vidimo da se postavljaju u ordinacije, kafiće, skijališta i svugdje gdje je potrebno da ljudi mogu sigurno komunicirati kroz barijeru, bez smanjenja efikasnosti same pregrade”, rekao je Kamcheff.

Prisutan je i trend u kojem se interfoni sve više dizajniraju prema specifičnim potrebama korisnika. Ovu promjenu pokreće veća svijest o tome da svi sistemi nisu isti i da ih je potrebno prilagoditi pojedinačnim zahtjevima korisnika. Arhitekte i inžinjeri stoga traže nova rješenja i tehnologije. “Ovo uključuje tehnologije kao što su videofoni koji se integrišu s T-Coil funkcionalnostima za gluhe i nagluhe osobe te dvosmjerno videorješenje za one koji koriste američki znakovni jezik (ASL) za komunikaciju i traženje pristupa”, rekao je Kamcheff.

Savjeti za instalatere

Osim karakteristika, neophodna je i kvalitetna instalacija interfona da bi se garantovalo zadovoljstvo korisnika. Ipak, postoje određene stvari koje bi sistem-integratori trebali znati kada postavljaju interfone. Prema Vystavelu, trebali bi se fokusirati na sigurnost, fleksibilnost i udobnost. “Što se tiče sigurnosti, integratori bi trebali tražiti usklađenost s važnim sigurnosnim standardima, a ne samo dobro korisničko iskustvo. Posjedujemo vlastiti 2N operativni sistem, koji korisnicima pruža najviši nivo zaštite ličnih podataka. Pod fleksibilnošću mislim na opcije integracije, naprimjer sa VMS-om ili kućnom automatizacijom. Vidimo da raste potražnja kupaca za ovime”, rekao je Vystavel.

A kada je riječ o praktičnosti, integratori očigledno favorizuju rješenja koja im olakšavaju život. “2N je, naprimjer, uveo usluge za lakšu integraciju i administraciju naših uređaja putem interneta. Također smo predstavili konfiguracijski alat 2N Project Designer, vodič koji će našim partnerima pomoći da postepeno i vrlo jednostavno osmisle kompletno rješenje za komunikaciju putem interfona i kontrolu pristupa. Ovo im može uštedjeti znatnu količinu vremena prilikom projektovanja poslovnih i stambenih projekata”, dodao je Vystavel.

Također, integratori trebaju imati na umu budućnost. “Rad s krajnjim korisnikom na utvrđivanju njihovih mogućih budućih potreba omogućava im da preporuče sistem s mogućnošću proširenja. Često vidimo kako se interfonski sistemi postave u punom kapacitetu, a zatim nakon nekoliko mjeseci dobijemo zahtjev za dodatnim lokacijama. Ovo je frustrirajuće i za krajnjeg korisnika, čiji novi sistem više ne zadovoljava potrebe, i za integratora, koji želi udovoljiti svom kupcu, a ne može. Prilikom ugradnje interfona integrator bi trebao u potpunosti razumjeti mogućnosti i ograničenja sistema kako ne bi naišao na probleme”, rekao je Kamcheff.

 Primjena prema vertikalama

Interfoni se, naravno, najčešće viđaju u stambenim zgradama, ali mogu koristiti i komercijalnom sektoru. “Interfoni mogu biti korisni za gotovo sve komercijalne industrije, uključujući obrazovni, poslovni i medicinski sektor. Naprimjer, iako su na drugom mjestu, službenici u zgradi vlade mogu koristiti mogućnost daljinskog nadzora videofona da odgovore na pozive posjetilaca koji se nalaze na licu mjesta. Bolnica može postaviti interfon kako bi poboljšala komunikaciju pacijenata i osoblja i smanjila broj posjeta sobama”, rekao je Kamcheff.  Tako npr. medicinska sestra može koristiti videofon za interakciju s pacijentom koji bi mogao biti bolestan od COVID-a 19 i odgovoriti na njegova pitanja, a da ne moraju oboje bez potrebe ulaziti u prostoriju. Škola može koristiti interfon za komunikaciju s učenicima i voditi ih kroz odgovarajuće korake prije ulaska u ustanovu, kao što je podsjetnik da izmjere temperaturu ili nose masku za lice.”

 

Budućnost nije u integraciji, već u unifikaciji sistema

Integrisani sistemi postali su popularni nakon pojave IP nadzornih kamera, sistema za kontrolu pristupa, alarma i srodnih uređaja. No, sada postoji nešto još bolje od toga – unificirani sigurnosni sistemi

Izvor: asmag.com; E-mail: redakcija@asadria.com

 Integracija je revolucionizirala upravljanje sigurnošću, omogućavajući operaterima do tada neviđen nivo kontrole, pregleda sigurnosne slike i fleksibilnosti s ciljem zaštite određene lokacije. Ali integracija često nije laka, naročito kada se koriste rješenja različitih kompanija. Sada, pak, imamo nešto još bolje.

Šta je to unificirani sigurnosni sistem?

Unificirani sigurnosni sistem je onaj sistem u kojem sve komponente koriste zajedničke elemente kao što su mape, rasporedi, korisnici ili privilegije. Jedinstveni korisnički interfejs omogućava pristup podacima snimljenim sa svih povezanih sistema kao što su videonadzor, kontrola pristupa, prepoznavanje registracijskih tablica, alarmi, interkomi itd. Prema Jean-Pierreu Picardu, menadžeru za marketing proizvoda u Genetecu, rezultat takve konfiguracije je sigurnosno rješenje koje izgleda ne samo kao jedinstven sistem nego i kao sistem koji održava sposobnost uključivanja aplikacija i senzora različitih proizvođača u unificiranu platformu. Unifikacija kroz jedinstven korisnički interfejs omogućava sve što je sigurnosnom osoblju potrebno kako bi efikasno zaštitili ljude i imovinu.

“Mislim da je najjednostavniji primjer toga da pogledate šta se dešava ukoliko počinjete sa sistemom za upravljanje videom kao osnovom. Postoje mnogi VMS-ovi koji mogu integrisati podatke s videonadzora, kontrole pristupa i nekoliko drugih sistema. Ali u suštini, oni su i dalje softveri za upravljanje videom. Izgrađeni su na osnovu aktivnosti povezanih s upravljanjem videa, videoistragama, označavanjem relevantnih snimaka, snimanjem i premotavanjem. Ali sistem za kontrolu pristupa je izgrađen na osnovu potpuno drugačijih aktivnosti”, objašnjava Picard. Unifikacija je početna tačka gdje platforma nije izgrađena na osnovu specifičnih kategorija proizvoda, nego na osnovu zajedničkih sigurnosnih aktivnosti. Unificirani sistemi mogu prikupljati informacije iz različitih sigurnosnih rješenja i analizirati informacije kao jedinstveni skup podataka s ciljem omogućavanja pojednostavljenog upravljanja signalizacijom. Određeni faktori čine to boljom opcijom od integrisanih sistema.

Jedinstveni korisnički interfejs za operatere

Unificirani sigurnosni sistemi imaju jedinstven interfejs, koji koriste operateri i administratori. U tradicionalnim sigurnosnim sistemima operater se mora prebacivati između različitih prozora kako bi pristupio podacima s različitih rješenja, što može dovesti do toga da propusti bitne događaje. Zahvaljujući jedinstvenom interfejsu, unificirani sistemi nemaju takve probleme.

Brz odziv

Kada su u pitanju istrage poslije događaja, integrisani sistemi zahtijevaju od sigurnosnog osoblja da se prebacuje između različitih sistema kako bi pronašli incident. Zatim moraju uskladiti svoje podatke sa sistemima tako što će usporediti vremenske oznake. Ukoliko su sistemi nesinhronizovani, taj zadatak postaje mnogo teži.

Kraće vrijeme obuke

Korištenjem unificiranog sigurnosnog sistema smanjuje se broj rješenja koje operateri moraju poznavati. Dvije su prednosti toga. Prvo, operateri mogu usmjeriti svu energiju i napore na to da postanu stručni u jednom sistemu. Drugo, to smanjuje količinu novca koji kompanije moraju utrošiti na obuku svojih zaposlenika.

Manji broj lažnih alarma

Lažni alarmi su značajan problem koji prati brojne kompanije u sigurnosnoj industriji, uprkos svim tehnološkim postignućima. Rick Focke, direktor upravljanja proizvoda u oblasti rješenja za kontrolu pristupa u Johnson Controlsu, ističe da, s obzirom na to da unificirana rješenja dijele isti backend interfejs te da su integrisana na dubljem nivou, sistem može precizno filtrirati informacije o alarmima. To može pomoći u određivanju odgovarajućeg notifikacijskog nivoa i prioriteta, čak i u slučaju da se događaj mora prebaciti na specifičnog operatera kako bi ovaj poduzeo odgovarajuće mjere.

Smanjenje ukupne cijene posjedovanja sistema

Kombinacija prethodno spomenutih faktora trebala bi smanjiti ukupnu cijenu posjedovanja za kupce. Picard ističe da primjena unificirane platforme smanjuje trošak zato što organizacije ne moraju odvojeno plaćati različite sisteme. A uz jedinstvenu tačku kontakta korisničke podrške, problemi se brže rješavaju i ne mora se gubiti vrijeme na identifikovanje toga koji proizvođač mora popraviti problem.

Bolji poslovni izvještaji

Unificirani sistem omogućava operaterima da na jednom mjestu pristupe podacima s različitih sistema. Iz perspektive poslovne inteligencije, to znači da operateri mogu lako usporediti poslovne obrasce u različitim rješenjima. “Unificirana platforma omogućava lako uspoređivanje trendova i obrazaca u različitim sistemima, uz zajedničke vizualizacijske alate koji pojednostavljuju istraživanje izvještaja. Povezivanjem i predstavljanjem rezultata u razumljivom formatu analitika transformiše podatke u korisne izvještaje koji se mogu dijeliti sa svim relevantnim akterima izvan sigurnosnog odjela te u čitavoj korporaciji”, ističe Picard.

 Ograničenja unificiranih sigurnosnih sistema

Iako unificirani sistemi nude visok nivo praktičnosti za kupce, integrisani sistem je ponekad pogodniji za krajnje korisnike kojima je potreban visok nivo fleksibilnosti odabranog rješenja. To je naročito slučaj ukoliko unificirani sistem prisiljava korisnike da koriste rješenja samo jednog proizvođača.

“Videonadzorni sistemi se češće nadograđuju od onih za kontrolu pristupa, tako da je vremenski faktor također bitan tokom odlučivanja o tome treba li implementirati unificirani ili integrisani sistem. U brojnim slučajevima linija između unificiranih sistema postaje zamućena zato što brojne integracije s proizvodima drugih kompanija imaju naprednu funkcionalnost”, kaže Focke. Naprimjer, pojedini sistemi mogu nuditi napredno upravljanje alarmima, naprednu analitiku alarma ili druge specijalizirane mogućnosti kao što je upravljanje snimcima radi pohranjivanja videosnimaka na duži period od standardnih 60–90 dana. Operateri mogu često upravljati dnevnim operacijama kamera koristeći platforme za upravljanje. Međutim, oni će možda povremeno morati koristiti alate za upravljanje kamerama specifičnih proizvođača kako bi ih mogli nadograditi. Uprkos ograničenjima, operateri ipak mogu postići veću kontrolu nad rješenjima kada su ona unificirana. Kako se industrija razvija, mogao bi se povećati i interes za ovu oblast zato što povećava efikasnost i smanjuje troškove.

Politizacija i polarizacija industrije

Američki predsjednik Joe Biden potpisao je Zakon o sigurnoj opremi, koji će imati veliki utjecaj na sigurnosnu i telekomunikacijsku industriju. Prema njemu, američka Federalna komisija za komunikacije (FCC) više neće uzimati u obzir prijave za dobijanje licenci koje šalju kompanije označene kao “sigurnosna prijetnja”. To se, u prvom redu, odnosi na kineske proizvođače
Piše: Mirza Bahić
E-mail: redakcija@asadria.com

Posljedice će zasigurno biti nesagledive, kako u sferi telekomunikacija tako i u sigurnosnoj industriji, a razlog je prost – na crnoj listi kompanija našlo se pet kineskih tehnoloških divova, među njima i najmanje dva ključna sigurnosna igrača: Hangzhou Hikvision Digital Technology i Zhejiang Dahua Technology te Huawei, ZTE i Hytera Communications. Da, Hikvision i Dahua više nisu dobrodošli u projektima koje finansira američka vlada, što je, uz medijski više popraćenu zabranu vezanu za Huawei, prvorazredni tehnološki preokret koji može imati globalne implikacije.

Kako je Zakon donesen?

Zakon o sigurnoj opremi izglasan je gotovo jednoglasno u Senatu u oktobru 2021. godine. Zastupnički dom ga je podržao sa 420 glasova za i samo četiri protiv kao pokazatelj jedinstva u stavovima dvije najveće američke političke grupacije (demokrata i republikanaca) o statusu kineskih tehnoloških kompanija. Nešto ranije u martu FCC je objavio da je izdvojeno pet kineskih kompanija koje predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti SAD-a uz obrazloženje da je to u skladu sa Zakonom o odobrenju nacionalne odbrane iz 2019. godine, čija je važna stavka bila i zaštita telekomunikacijske mreže na području države. Ipak, tada nije bilo zakonske obaveze odbijanja aplikacija navedenih kompanija za uključenje njihovih tehnologija u rad telekomunikacijskih mreža. Situacija je danas nešto drugačija jer proglašavanjem opreme kineskih kompanija “sigurnosno sumnjivom” ona se više neće moći koristiti u mrežnim sistemima na području Sjedinjenih Američkih Država.

“Zakon o sigurnoj opremi sada stupa na snagu i pobrinut će se da nesigurna oprema kompanija Huawei, ZTE i drugih subjekata više neće biti korištena u našim telekomunikacijskim mrežama. Ova oprema predstavlja neprihvatljiv rizik za našu nacionalnu sigurnost”, izjavio je povjerenik Federalne komisije za komunikacije Brendan Carr. I to nije sve – FCC već traži načine da se prethodno odobrene dozvole za kineske kompanije retroaktivno povuku. Očekivano, uslijedile su i službene reakcije iz Kine u kojima se kaže da Sjedinjene Američke Države bez dokaza optužuju kineske kompanije da bi spriječile njihovo širenje.

Hoće li Hikvision i Dahua moći poslovati u SAD-u?

Uprkos globalnim teškoćama i poremećajima u lancu snabdijevanja uzrokovanih pandemijskom krizom, kineski proizvođači se, zapravo, odlično nose s aktuelnom ekonomskom olujom u svijetu. Nakon sporog oporavka u prvom kvartalu 2020. tokom prvog vala koronavirusa, zabranom obuhvaćene kineske kompanije su u posljednjih 18 mjeseci ostvarile dobre rezultate, pa i rast.  Njihove marže jesu bile nešto niže u 2021. u odnosu na maksimum ostvaren krajem 2020, ali jedina nepoznanica u budućoj prognozi njihovog rasta jeste potencijalni utjecaj Bidenovog Zakona o sigurnoj opremi. Koje su njegove moguće implikacije? Za početak, ovi propisi ne bi imali samo ogromne posljedice na poslovanje kineskih sigurnosnih kompanija u SAD-u već bi mogle znatno utjecati i na dobavljače koji koriste OEM proizvode tih firmi.

U oktobru su američki maloprodajni divovi Home Depot i Best Buy sa svojih polica povukli videonadzorne sisteme kineskih proizvođača Lorex i Ezviz. Lorex je, pri tome, podružnica kompanije Dahua Technology, a Ezviz brend videonadzornih kamera u vlasništvu Hikvisiona. Lorex je nakon ovog čina uklonio logotipe pet maloprodajnih partnera sa područja SAD-a sa svoje web-stranice. Predstavnici platforme Home Depot naveli su da su odmah prestali prodavati Lorexove proizvode čim im je na to skrenuta pažnja. Iako novi propisi ne preciziraju dinamiku prema kojoj bi sporna tehnologija trebala biti uklonjena, organizacije koje koriste zabranjene tehnologije vjerovatno će dobiti prijelazni rok da uklone ovu opremu i počnu koristiti isključivo videonadzorne uređaje i tehnologiju usklađenu s Zakonom o odobrenju nacionalne odbrane (NDAA) i odlukama FCC-a.

Brojni izazovi za krajnje korisnike

Samo donošenje zakona NDAA predstavljalo je značajan preokret u sigurnosnom sektoru SAD-a jer su se tamošnji proizvođači morali brzo preorijentirati i početi tražiti zamjenske komponente kako bi osigurali usklađenost s važećom regulativom. Integratori, projektanti i krajnji korisnici suočili su s izazovom pronalaska kompatibilnih kamera koje ne koriste nijednu zabranjenu komponentu. Pored postojećih faktora cijene, kvaliteta, rokova za izvođenje i industrijskih standarda, dobavljači i sistem-integratori u SAD-u sada se moraju pozabaviti dodatnim izvorom briga – usklađenošću svojih proizvoda s novim propisima o tzv. sigurnoj opremi.

Situaciju na američkom sigurnosnom tržištu dodatno otežava sveprisutnost kineskih komponenti unutar videonadzorne opreme. To bi mnoge organizacije i škole moglo natjerati da odmah počnu planirati zamjenu svojih postojećih sistema kamera i srodne sigurnosne opreme. To znači i da proizvođači sada moraju nabavljati nove čipsete i druge zakonski usklađene komponente, dok će integratori i krajnji korisnici morati revidirati svoje postojeće sisteme kamera i cijeli lanac nabavke na koji se oslanjaju.

Prema pisanju američkih medija, mnoge kompanije su već sada prisiljene na traženje novih dobavljača, što zahtijeva ulaganje dodatnih napora u pronalasku ravnoteže između fizičke dostupnosti i regulatorne kompatibilnosti sistema. Dodatni problem predstavlja i potreba za organizacijom obuke cijelih timova za potrebe pravilne konfiguracije sistema i njegove instalacije. Za sistem-integratore koji često balansiraju između cijene i kvaliteta korištenih proizvoda, ovo će biti novi, a za neke i nesavladivi izazov u zadržavanju konkurentnosti na američkom tržištu.

Početak primjene obilježen skandalom 

Nedugo nakon potpisivanja Zakona o sigurnoj opremi u Sjedinjenim Američkim Državama je izbio neobičan sigurnosni skandal koji pokazuje da njegova provedba na terenu ipak neće ići tako glatko, barem u početku. Naime, najmanje tri američke savezne agencije, uključujući vojsku, nabavile su videonadzornu opremu kineskih proizvođača koje je savezna vlada još ranije stavila na crnu listu.

Prema podacima portala TechCrunch, različite agencije su zajedno potrošile više hiljada dolara na kupovinu videonadzorne opreme koju proizvodi Lorex, podružnica kineske kompanije Dahua Technology. Dahua je ranije dodana i na listu kompanija obuhvaćenih ekonomskim sankcijama protiv Kine jer je, prema tvrdnjama američkih vlasti, povezana s aktivnostima u vršenju pritiska kineske vlade na ujgursku etničku manjinu u Xinjiangu. Ipak, nakon što je zabrana stupila na snagu, pojavili su se dokazi da su savezne agencije nabavile opremu kompanije Lorex posredstvom svojih ugovarača. Prema dostupnim informacijama, Agencija za borbu protiv droga kupila je devet Lorexovih hard diskova za nadzorne sisteme u maju 2021. Glasnogovornica Uprave za borbu protiv droga (DEA) Katherine Pfaff rekla je da je kupovina obavljena preko državnog portala za nabavke kojim upravlja Administracija za opće usluge, odnosno GSA Advantage. Za sada nema informacija je li Lorexova oprema povučena iz upotrebe.

U GSA nisu naveli zašto su zabranjeni sigurnosni proizvodi bili dostupni za kupovinu nakon što je zabrana stupila na snagu. Rečeno je tek da je pokrenut proces unapređenja sistema, uključujući pokretanje novog portala s verificiranim komercijalnim proizvodima u skladu sa zabranama iz 2019. I Služba za finansije i računovodstvo, koja posluje kao agencija u sklopu američkog Ministarstva odbrane, također je kupila Lorexove videonadzorne kamere preko svog dobavljača u New Yorku u julu 2021, kao i američka vojska, koja je nabavila videonadzorne sisteme i opremu za snimanje u periodu između 2019. i 2021. godine.

I šta sad?

Šta će biti posljedica donesenog zakona? Velika je vjerovatnoća da će ugovarači koji isporučuju zabranjenu opremu državnim institucijama izgubiti svoje ugovore. S druge strane, predstavnici sigurnosne industrije tvrde da su ugovarači i izvođači radova koji rade s državom dobili premalo vremena da omoguće punu primjenu važeće zabrane korištenja kineske tehnologije prije nego što je zakon stupio na snagu. “Zbog produženog vremena potrebnog za uvođenje pravila za takve dalekosežne zahtjeve ugovarači možda neće moći dosljedno ispuniti sve ciljeve iz donesenog zakona”, navedeno je u saopćenju Vijeća industrije informacijskih tehnologija. S druge strane, u kompaniji Lorex, koja se našla u centru zbivanja, navode da su njeni proizvodi namijenjeni isključivo za potrošačku i poslovnu upotrebu, a ne za savezne vladine agencije, kao ni za projekte koje finansira država. Isto važi i za ugovarače koji su obuhvaćeni propisima iz Zakona o odobrenju nacionalne odbrane (NDAA). Dodali su i da garantiraju da svoju opremu ne prodaju niti će prodati nijednom licu ili organizaciji koja je obuhvaćena važećim zabranama.

Budućnost

Bez obzira na ovaj skandal, aktuelni događaji su odlična ilustracija složenosti primjene zabrana ovog tipa na terenu, posebno ako znamo da one predstavljaju svojevrsni presedan u sigurnosnoj industriji. Dodatni teg oko vrata američkim integratorima, distributerima, proizvođačima i, konačno, krajnjim korisnicima jeste i činjenica da su kompanije čiji su proizvodi obuhvaćeni novim propisima među najjačim sigurnosnim i tehnološkim igračima na svijetu. Vrijeme pred nama će pokazati hoće li ovo dovesti do krupnijih lomova na sigurnosnom tržištu, makar se već sada može reći da će ono, bez obzira na ishode, ostati trajno obilježeno ovim spletom događaja.

Dahua posluje u skladu s važećim propisima

U reakciji na nedavno doneseni Zakon o sigurnoj opremi, kompanija Dahua Technology je pozvala sve aktere da provjere njen kredibilitet kada je u pitanju posvećenost cyber sigurnosti. U odgovoru se navodi i sljedeće:

“Kao što smo javno i dosljedno navodili, Dahua Technology ne predstavlja i nikada nije predstavljala nikakvu vrstu prijetnje za Sjedinjene Američke Države. Poštujemo pravo američke vlade da regulira tržište na način na koji to smatra prikladnim. Međutim, mi smo korporacija i javno dioničko društvo koje postoji kako bi ispunjavalo obaveze prema našim dioničarima, kao i snosilo korporativnu odgovornost prema našim klijentima, zaposlenicima i drugima. Nismo u vlasništvu niti pod kontrolom bilo koje vlade. Naša kompanija ne postupa i ne djeluje na način koji je suprotan vanjskopolitičkim interesima bilo koje zemlje u kojoj poslujemo. Nastavljamo primjenjivati ono za šta se zalažemo s ciljem kreiranja sigurnijeg društva i pametnijeg življenja. Mi vodimo naše poslovne operacije u skladu sa svim primjenjivim zakonima i pravilima.

Razumijemo da u savremenoj sigurnosnoj industriji cyber sigurnost predstavlja najveći izazov. Našim klijentima smo ponudili rješenja za korekciju navedenih problema. Kompanija Dahua Technology cyber sigurnost shvata vrlo ozbiljno i zato smo implementirali temeljnu cyber sigurnost u sam dizajn naših proizvoda, i to kroz sedam modula. Otvorili smo Dahua Cybersecurity Center (DHCC) za rješavanje problema iz oblasti cyber sigurnosti i on će ponuditi robusnije i sigurnije proizvode i rješenja za korisnike. Dahua Technology takođe pridaje veliku važnost zaštiti ličnih podataka i privatnosti. U skladu s primjenjivim zakonima i propisima, kao što su Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR), smjernice EDPB-a i ETSI EN 303645 standard cyber sigurnosti za potrošački internet stvari, kompanija Dahua Technology je dobila i certifikat za zaštitu privatnosti proizvoda za IoT i ETSI certifikat od TÜV Rheinland, kao i ISO 27017 i ISO 270 certifikat od BSI. Oni su pokazatelji naše sposobnosti da upravljamo ličnim podacima i ponudimo usklađenost s propisima o privatnosti iz cijelog svijeta”, navode iz ove kompanije.

Hikvision se odlučio za pravnu borbu

Hikvision se protiv posljednih poteza američke vlade odlučio boriti i pravnim putem. Kompanija je Federalnoj komisiji za komunikacije SAD-a poslala žalbu u kojoj se navodi da Komisija nema zakonsko ovlaštenje da isključi Hikvisionovu tehnologiju iz procesa odobravanja opreme. Razlog za to je činjenica da Hikvision ne nudi mrežnu opremu za širokopojasni internet. Istovremeno, sam Zakon o sigurnoj opremi nije proširio spisak tipova opreme koja podliježe zabrani prema Zakonu o sigurnim i pouzdanim komunikacijskim mrežama iz 2019. Kako su u fokusu ovog zakona isključivo komunikacijske mreže, a ne periferni uređaji poput Hikvisionovih, u kineskoj kompaniji navode da videonadzorne kamere i mrežni videosnimači nisu povezani s funkcijom pružanja usluge pristupa širokopojasnom internetu. Kako Hikvisionova tehnologija ne predstavlja “komunikacijsku opremu ili uslugu”, zatraženo je skidanje sa crne liste. Istovremeno, kompanija je angažirala američki FTI Consulting da uradi procjenu kvaliteta tehnologije cyber sigurnosti koja se koristi za kamere i mrežne videosnimače ovog proizvođača. Rezultati procjene su pokazali da navedeni uređaji ne predstavljaju izvor rizika za krajnjeg korisnika u bilo kojem okruženju i primjeni. FTI je utvrdio da se komunikacija između uređaja i Hikvisionovih servera odvija u skladu s normalnim načinom rada. Osim toga, testiranje i analiza nisu otkrili nikakve standardne vidove ranjivosti i izloženosti (CVE) ni na jednom uređaju, kao ni mogućnost da neovlaštena strana pristupi videosignalu.

 

Kontrola prosječne brzine prijenosa podataka

Pohrana je izvor beskrajnih debata u sigurnosnoj industriji: Trebaju li se podaci pohranjivati u oblaku ili na licu mjesta, tj. na fizičkoj lokaciji? Koliko dugo treba čuvati video? Kako osigurati da svi kritični podaci namijenjeni za pohranu budu zaštićeni od cyber napada i dostupni kad god vam zatrebaju?
Izvor: asmag.com
E-mail: redakcija@asadria.com

Bez obzira na aktuelne rasprave, oko jednoga se većina korisnika slaže: smanjenje troškova pohrane mora biti prioritet. Postoji nekoliko tehnika za optimizaciju pohrane, a selektivna kompresija je jedna od njih. Ona podrazumijeva proces u kojem softver potpomognut vještačkom inteligencijom bira segmente koje procijeni kao važne unutar videozapisa i na njih primijeni manji stepen kompresije u odnosu na druge manje važne. Iako je riječ o kvalitetnom tehnološkom rješenju, postoji rizik da bi se neki važni detalji unutar videozapisa mogli propustiti ako ih softver ocijeni kao manje bitne. Jedno od alternativnih pristupa je i kontrola prosječne brzine prijenosa podataka u bitovima.

Šta je kontrola prosječne brzine prijenosa?
Kontrola prosječne brzine prijenosa (ABR) uobičajeni je izraz za metode u okviru kojih se najprije analiziraju brzine prijenosa u bitovima za određene videonadzorne kamere, a zatim se iste prilagođavaju s ciljem postizanja željene brzine prijenosa u određenom intervalu. “Cilj kontrole prosječne brzine prijenosa nije da se smanji potrebna količina prostora za pohranu, nego da se najefikasnije iskoristi dostupni prostor. U usporedbi s ograničenjem maksimalne brzine prijenosa (MBR), koja podrazumijeva nefleksibilno ograničavanje brzine prijenosa, ABR omogućuje veću fleksibilnost u upravljanju brzinom prijenosa podataka”, objašnjava Timo Sachse, analitičar proizvoda za EMEA regiju u Axis Communicationsu.

Kod ograničenja maksimalne brzine prijenosa MBR tehnologija ne dozvoljava kameri da vraća videostreamove ako se pređu vrijednosti zadane brzine prijenosa. To se dešava čak i ako bi to bilo korisno za kvalitet slike ili forenzičke detalje. Za razliku od ovog pristupa, ABR metoda će omogućiti kameri da maksimalno poveća brzinu prijenosa u bitovima tokom intervala koji su “zanimljivi”, a uz smanjenje brzine kada je to potrebno. Tako se postiže ciljani prosjek u pogledu brzine prijenosa.

Kako funkcioniše
Prvi korak je izračunavanje prosječnog nivoa brzine prijenosa u bitovima. To se postiže tako što se izračuna količina raspoloživog prostora za pohranu po kameri (recimo 500 GB) i trajanje intervala pohrane videozapisa (vrijeme čuvanja; npr. 30 dana). Rezultat se izražava kao brzina prijenosa u kilobitima ili megabitima u sekundi. Za 500 GB to bi bilo 1.543 Kbit/s. Donja slika prikazuje interfejs kamere na kojem se izračunava vrijednost prosječne brzine prijenosa.

Važno je napomenuti da se kontrola prosječne brzine prijenosa može koristiti samo za kontinuirano i neprekidno snimanje 24 sata dnevno. Samo na ovaj način kontroler brzine prijenosa može napraviti statistiku koja će mu omogućiti da s vremenom sve preciznije upravlja brzinom prijenosa.

Uzmimo sljedeći pojednostavljeni primjer. Ciljna vrijednost prosječne brzine prijenosa za određenu kameru postavljena je na 4,5 Mbit/s, dok je tokom noći, kada ima malo aktivnosti, smanjena na 1 Mbit/s. “U ovom primjeru kontroler brzine prijenosa uopće ne mora prilagođavati kompresiju jer je prosječna brzina prijenosa ispod konfigurisane granice”, navodi Sachse. Da je maksimalna brzina prijenosa (MBR) konfigurisana na istoj vrijednosti od 4,5 Mbit/s, ne biste imali problema tokom prvih 12 sati istog dana. No, u drugom dijelu dana, stvarna brzina prijenosa u bitovima bi premašila unesenu granicu i morali biste primijeniti kompresiju slike kako biste dobili brzinu prijenosa koja ide ispod maksimalne definisane. To može dovesti do gubitka važnih detalja unutar slike.

Ukoliko druga kamera ima isto ograničenje brzine od 4,5 Mbit/s, noćnu brzinu prijenosa od 2 Mbit/s i dnevnu brzinu od 8 Mbit/s, prosječna brzina prijenosa će iznositi 5 Mbit/s, što je nešto malo iznad konfigurisane granice. U ovom slučaju kontroler brzine prijenosa bi malo pojačao kompresiju tokom cijelog dana kako bi ostao u nivou ili ispod konfigurisane granice od 4,5 Mbit/s.

Praktične koristi
Kontrola prosječne brzine prijenosa je namijenjena za podršku neprekidnom cjelodnevnom snimanju. Sve instalacije koje razmatraju primjenu ovakvog režima snimanja mogu imati koristi od primjene mehanizma kontrole prosječne brzine prijenosa. “Primijetili smo povećanje primjene kontinuiranog snimanja paralelno s rastom sofisticiranijih implementacija forenzičkog pretraživanja zasnovanih na serverima i vještačkoj inteligenciji. Krajnji korisnici sve bolje razumiju prednosti kontinuiranog snimanja u odnosu na, naprimjer, snimanje koje se aktivira uz pokret, i ne žele propustiti ništa što se dešava u vidnom polju njihovih kamera”, objašnjava Sachse. Zanimljiv je i broj kamera spojenih na uređaje za pohranu. Što je manje kamera spojeno, to su potencijalno veće razlike između procijenjene i stvarne potrošnje prostora za pohranu. Za veći broj kamera to je ujednačeno zbog većeg broja uređaja. Tu su i nadzorna rješenja s velikim brojem kamera, od kojih neke nude široki prikaz velikih površina, dok su druge dizajnirane za praćenje detalja. Kontrola prosječne brzine prijenosa omogućava operaterima da detaljno podese svoje kamere kako bi najbolje iskoristili dostupni kapacitet za pohranu.

Odlično rješenje ako se pravilno implementira
Na kraju se nameće zaključak da je kontrola prosječne brzina prijenosa odličan način za optimizaciju prostora za pohranu, naravno ukoliko se pobrinete da se poduzmu svi odgovarajući koraci. Naprimjer, upotreba alata za planiranje lokacija kamera može pomoći u utvrđivanju potencijalnih zahtjeva za konkretno mjesto. Neki od ovih alata mogu vas obavijestiti i o tome da postavke nisu idealne. Pa tako možete dobiti upozorenje da ste prosječnu brzinu prijenosa postavili prenisko, što se obično događa ako je kapacitet za pohranu premali za odabrano vrijeme čuvanja materijala. To može dovesti do pojave lošeg kvaliteta slike zbog visoke stope kompresije ili, u najgorem slučaju, do prekoračenja iskoristivosti kapaciteta za pohranu. Tehnička složenost ovih zahtjeva znači da bi integratorima bilo pametno uključiti podešavanje prosječne brzine prijenosa u redovnu praksu održavanja. To će osigurati da krajnji korisnici neće morati brinuti o troškovima pohrane ili podacima.

Nestašice opreme izvjesne u novoj godini

Rijetko ko je mogao predvidjeti da će se tržište, nakon borbe s posljedicama pandemije, suočiti s još jednim velikim izazovom – globalnom nestašicom i povećanjem cijena sigurnosne opreme. Otežano izvođenje projekata nastavit će se, kažu rukovodioci velikih tehnoloških kompanija i analitičari, još najmanje godinu ili dvije
Piše: Damir Muharemović
E-mail: redakcija@asadria.com

Kada su učesnici u našem prošlogodišnjem istraživanju kazali da prihode crpe iz realizacije već dogovorenih i započetih projekata, ali da bi se mogli suočiti s manjkom novih jer su u mnogim vertikalama smanjene investicije, mislilo se da će to biti najveća prepreka bržem oporavku regionalnih sigurnosnih kompanija. Tržište je inače dosta dobro podnijelo posljedice pandemije: došlo je ispočetka do određenog smanjenja obima traženih usluga, otežane naplate i, naravno, povećane brige za zdravlje zaposlenika, ali to je bilo otprilike to – rad je nastavljen i nije zabilježen kolaps u potražnji za uslugama koje ljude čine sigurnim. No, otad je eskalirao drugi problem. Manjem broju novih investicija u novoj se godini pridružila globalna nestašica čipova, zbog koje kasni isporuka i povećava se cijena sigurnosne opreme. Nisu, dakle, upitni samo novi projekti već i pravovremena realizacija postojećih.

Niko nije pošteđen
Poluprovodnički čipovi se koriste praktično u svemu. Korijeni tog problema, kako smatra Gartnerov analitičar Koray Köse, počeli su i prije sa širenjem 5G mreže i cloud usluga te američkim sprečavanjem prodaje poluprovodnika i ostale tehnologije Huaweiju, ali je pandemija “bila kap koja je prelila čašu”. Huawei je, pak, kao posljedica američko-kineskog trgovinskog rata, počeo gomilati računarske čipove, što je nagnalo i Apple da uradi isto. Zbog nestašice čipova trpi cijela potrošačka elektronika. Samsung, naprimjer, odgađa izdavanje jednog od dva vodeća modela telefona iako i sam proizvodi čipove, ali se oslanja na komponente nezavisnih proizvođača poput procesora kompanije Qualcomm. Gubitak autoindustrije, kazali su predstavnici konsultantske kuće Alix Partners za Bloomberg, mogao bi u 2021. godini iznositi čak 61 milijardu dolara, a pojedini proizvođači su morali zatvoriti određene pogone.

Iako američki proizvođači predvode u razvoju i prodaji poluprovodnika s 45–50 posto globalnih prihoda, proizvodnja je odavno prebačena u Aziju. Tajvan i Južna Koreja proizvode 83 posto svih procesorskih čipova te 70 posto memorijskih čipova na svijetu. Taiwan Semiconductor Manufacturing (TSMC) je najveći svjetski proizvođač koji, prema podacima iz 2019. godine, proizvodi čak 10.761 proizvod koristeći 272 tehnologije za 499 različitih kupaca.

No, stanje na tržištu donedavno nije bilo ovakvo. Između 2018. i 2019. godine prodaja poluprovodnika je čak opala, ali je u 2020. porasla za 6,5 posto, podaci su Udruženja industrije poluprovodnika. Nagli rast nastavljen je u prošloj godini, pri čemu je prodaja u trećem kvartalu 2021. bila 27 posto veća nego u istom periodu godinu ranije te kvartalno najveća u historiji. Proizvođači čipova povećavaju kapacitet, ali za to je potrebno dosta vremena, ponajviše zato što su milijarde dolara potrebne da se izgradi fabrika poluprovodnika. “Ne vjerujem da će ovaj problem biti riješen do sljedećeg Crnog petka (novembra 2022)”, rekao je Köse za BBC.

Industrija sigurnosti ovisna o čipovima
Prema mišljenju Dennisa Holzera, izvršnog direktora PowerHouse Alliancea, konzorcija distributera na veliko za proizvode na tržištu stambene i komercijalne audio/video opreme, sigurnosti, umrežavanja, IT-a i dodatne opreme za potrošačku elektroniku, nestašice su izvjesne i u sigurnosnoj industriji: “Neki od čipova koji idu u kamere, (alarmne) sisteme i automobile vrlo su blizu da postanu isti ili varijacije ostalih. Cijela industrija je na udaru zbog toga.” Kako je industrija u toj mjeri ovisna o poluprovodničkim čipovima, važno je pokušati ukloniti neke od ovih problema u lancu opskrbe. U tom smislu, Udruženje sigurnosne industrije (SIA) pridružilo se koaliciji organizacija koje od Kongresa Sjedinjenih Američkih Država traže da podrži zahtjev predsjednika Bidena za finansijski paket u vrijednosti od 50 milijardi dolara za tzv. Zakon o čipovima za Ameriku. Koalicija smatra da će kongresna podrška Zakonu omogućiti diverzifikaciju, proširenje i otpornost američkog lanca opskrbe poluprovodnicima. “Poluprovodnički čipovi igraju bitnu ulogu u ekosistemu sigurnosne industrije jer omogućuju funkcioniranje sigurnosne opreme, interoperabilnost s drugim komunikacijskim sistemima i proširenje tradicionalnih rješenja koja uključuju funkcije vještačke inteligencije, 5G-a i interneta stvari”, navodi se u saopćenju SIA-e. “U svjetlu globalnog nedostatka čipova – uključujući kašnjenja u proizvodnji i isporuci, prekide u lancu opskrbe i povećanu potražnju za poluprovodničkim čipovima koji utječu na proizvođače – SIA podržava uključivanje u programe finansiranja u okviru Zakona o čipovima.”

Povećanje cijena
Nestašica komponenata tradicionalno vodi ka većoj cijeni proizvoda, no ovaj put stvar je još teža jer su i cijene brodskog i zračnog transporta naglo skočile od početka pandemije. Slanje kontejnera robe od 40 stopa (12,19 m dužine, 2,44 m širine i 2,59 m visine) iz Azije u Evropu trenutno košta 17.000 dolara, kaže George Griffiths, urednik S&P Global Plattsa. To je deseterostruko veća cijena u odnosu na 1.500 dolara po kontejneru prije samo godinu dana. Na kraju, sigurnosnu i ostale industrije pogodila je i energetska kriza: naglo su povećane cijene plina i nafte, nestašica je električne energije na tržišta širom svijeta, a naročito u Kini, gdje su u pojedinim pokrajinama već uvedene redukcije struje. Kako stvari stoje, bezbolan prelazak na zelenu energiju, smanjenje broja termoelektrana i ukidanje nuklearnih elektrana u pojedinim zemljama, uz ostale faktore, očigledno nije dobro procijenjen. Cijene svakodnevnih proizvoda, pa i potrošačke elektronike raste, a taj se rast očekuje i dalje ako cijene energenata ne počnu padati. Uz spomenutu nestašicu komponenata i povećanje cijene transporta, izvjesno je povećanje cijene sigurnosnih proizvoda i otežano izvođenje projekata.

Problem već prisutan u regiji
Da bismo saznali kakvo je stanje na terenu, posegnuli smo za mišljenjem nekih od vodećih regionalnih distributera sigurnosne opreme. Situacija, kako se većinom slažu, nije povoljna. Geopolitička sukobljenja prelila su se na cijelu industriju sigurnosti, a posljedice trpe svi u nabavnom lancu, od proizvođača, preko distributera i instalatera do krajnjih korisnika. Naime, regionalni se distributeri bore da lageruju dovoljno opreme kako bi ispoštovali rokove isporuke i ugradnje koji se stavljaju pred njihove partnere. “Na neki način smo to očekivali jer smo bili u kontaktu s proizvođačima s kojima radimo, i to čak i prije pandemije. Korona je mnogo toga promijenila i praktično treba urgirati iz dana u dan. Mislilo se da će pandemija stati i da će se popraviti lanci dobave, ali to se nije desilo. Dapače, desili su se i problemi sa čipovima, s radnom snagom u Kini, neki su prebacili proizvodnju u zemlje Jugoistočne Azije, gdje su još veći problemi s koronom. Zatim, odnedavno neke kompanije u nekim kineskim pokrajinama imaju zabranu djelatnosti zbog potrošnje električne energije, tvornice su zatvorene (neke čak imaju zabranu rada od jedan do šest dana u tjednu, što je za neke neizdrživo, tako da će određeni krug tvornica vjerojatno prestati postojati). U posljednjih godinu i pol dana u Kini je nestalo barem dvije tisuće kompanija koje su se bavile našim biznisom”, kazao je Dean Klobučar, direktor izvoza Alarm automatike.

Kao i svi distributeri, Master CCTV pokušao je povećati zalihe, kaže šef prodaje Milutin Mumin, no proizvođači to nisu mogli ispoštovati. Najveći je, dodaje, problem s azijskim proizvođačima, s kojima uglavnom rade, pri čemu se dešavaju vakumi u nabavkama. “S nekim evropskim proizvođačima nemamo problem, osim s količinama i rokom isporuke”, dodaje Mumin.

Istok vs. Zapad
Da li su, prema ovome, najveća kašnjenja u isporuci opreme prisutna kod dalekoistočnih proizvođača ili je, pak, taj problem zahvatio i zapadne, bilo je pitanje na koje smo odgovor potražili kod Ingram Micra i slovenskog ORG. TEND-a, koji prvenstveno s evropskim i američkim kompanijama. “Mi smo orijentirani na b2b segment i nismo ovisni o proizvođačima iz Kine, ali evropski proizvođači od kojih uzimamo jesu”, kazao je Aleš Polajnko, direktor slovenske firme, dodavši da se kriza već prelijeva i na neke velike zapadne kompanije: “Mogu reći da u tehničkoj zaštiti, u našem segmentu, uopće nije bilo problema, ali u nekim drugim su bile situacije s nabavkom koje su nas zabrinjavale, i to s nekim renominanim kompanijama, poput Cisca, gdje je vrijeme isporuke bilo 25 sedmica i onda znate da je neki problem.”

Iz Ingram Micra, najvećeg globalnog distributera IT i sigurnosne opreme, navode da zasad nisu imali problema zbog dobre pripreme i podrške njihove organizacije kao globalne cjeline. “Nismo orijentisani ka kineskim proizvodima i tržištu, ali shvatili smo da je tome što nemamo problema doprinelo to što smo ih na vreme uočili i da smo mogli da kvalitetno ispomažemo jedni druge, gde smo uspostavili odličnu saradnju između Ingrama Srbije, Slovenije i Španije itd. Našim integratorima smo ponudili rešenja koja su premium segmenta i koja se mogu vrlo lako kombinovati s nekim drugim proizvođačima”, rekao je Predrag Aćimović, menadžer za sisteme tehničke zaštite u toj kompaniji. Iz Alarm automatike potvrđuju kako su već nekoliko mjeseci aktuelna velika kašnjenja u isporuci kontejnera ili aviona s Dalekog istoka, ali indirektno i evropski proizvođači osnovnih komponenti imaju problema s nekim komponentama, što dovodi do toga da se proizvod ne može završiti i isporučiti na vrijeme.

Žar i dalje tinja
Kao što smo spomenuli, geopolitička situacija, koja je dijelom dovela do ovakvog stanja, ne stišava se. Sukob velikih ekonomskih sila traje, a posljednji u nizu je usvajanje Zakona o sigurnoj opremi u američkom kongresu, kojim se zabranjuje upotreba proizvoda pet velikih kineskih kompanija u projektima koje finansira američka vlada.

“Politička situacija je jako teška. Počelo je sve kada je uveden embargo na neke kineske proizvode. Najveći proizvođač čipova za CCTV na svijetu je indirektno dobio embargo na uvoz opreme u Ameriku i proizvođači koji su mnogo koristili te čipove su morali preko noći tražiti druga rješenja. Ta druga rješenja su postojala i prije, ali nikad nisu bila dovoljno kvalitetna niti su njihovi kapaciteti bili dovoljno veliki da bi mogli preko noći preuzeti te proizvodne količine. Tu se desio veliki poremećaj. Nakon svega se desio NDAA certifikat, koji označava one proizvode koji se mogu prodavati u Americi, odnosno koji nisu pod embargom”, kaže Klobučar. U međuvremenu su se proizvođači snalazili i, kako kaže, sada postoje druga rješenja koja nisu tako loša, ali to je u jednom trenutku prije godinu i po bio prvi veliki problem, koji je igrom slučaja koincidirao s koronom, pa je nastao problem u nabavci. Poslovanje u industriji sigurnosti je prosto kolateralna žrtva makropolitičke situacije na koju regionalne kompanije ne mogu utjecati, ali joj se moraju prilagoditi.

Kada je riječ o saradnji među državama, Ingram Micro ima globalna skladišta koja su svima na raspolaganju, a oprema se isporučuje dva puta sedmično iz Evropske unije. No, od manjih distributera vendori uvijek očekuju da imaju opremu na lageru, što je mač s dvije oštrice budući da se tehnologija jako brzo mijenja. “Borba je, ali mislim da će na kraju biti uspešna, jer jednostavno – mi se bavimo ovim poslom, radimo ga najbolje što umemo, prinuđeni smo da se malo grupišemo, da pomažemo jedni drugima, da izgubimo te stavove da je kriza naša najbolja šansa – jer nije”, kaže Aćimov.

Gdje onda jeste šansa?
Prilika se za ovdašnje kompanije nahodi u dvjema stvarima. Prva je promocija regije kao prostora koji zbog relativno jeftine, a kvalitetne radne snage može za strane kompanije proizvoditi sigurnosnu opremu. Mišljenja o izvodivosti i realnosti takvog poteza su podijeljena. Aćimov smatra da “postoji velika verovatnoća da će istočni proizvođači gledati ovaj region kao mesto gde bi mogli da prebace svoju proizvodnju”, dok Klobučar tvrdi da kako je teško očekivati da se proizvodnja vrati u Evropu: “To je dug proces. Neke pokrajine u Kini koje su uvijek bile veliki proizvođači su počele prebacivati proizvodnju u Jugoistočnu Aziju (Tajland, Kambodža i dr.) zbog manje cijene. Vjerojatno će se to nastaviti, možda će se tako riješiti i spomenuti politički problemi.”

Nije rijetka pojava u zemljama regije da se lokalno proizvodi za evropska tržišta, no da bi se na to odlučila i industrija sigurnosti, ovo područje mora doći u fokus, i to kroz intenziviranje kontakata, aktivniju promociju, olakšanje procedura prilikom investiranja i, jako bitno, edukaciju i zadržavanje potencijalnih radnika. “Naš zanat se ne uči u školama i nikada se nije učio. Poruka za ljude koji to mogu da promene da se ovo približi formalnoj edukaciji i mislim da je znanje to što će nam pomoći i izvući nas iz ove krize. Nikakve isporuke, inovacije i proizvodi neće učiniti ništa ako nema ljudi koji će to sprovoditi i ako oni nisu opskrbljeni znanjem”, naglašavaju iz Ingram Micra.

Pomak ka naprednijim rješenjima
Druga je prilika u povećanju cijena i širenju portfolija sigurnosnih usluga. Naime, dugo su se cijene proizvoda i usluga snižavale, pa su se mnoge kompanije, pogotovo u fizičkoj zaštiti, žalile da ne mogu adekvatno platiti i zadržati stručno osoblje, koje u sve većem broju emigrira. Povećanje cijena opreme iz Azije stoga, kažu naši sagovornici, može biti prilika da se stvari postave na pravo mjesto.

“Cijeli ovaj problem bi mogao potrajati dosta dugo, možda čak i do godine dana, jer stvari se brzo mijenjaju i za sada nema ozbiljnih naznaka da će ići na bolje. Rastu cijene energenata, komponenata i radne snage, koja nije ni blizu jeftina kao nekada, no to je možda i dobro za biznis. Biznis se razvija, ide u pravcu napredne inteligencije. Treba se prilagođavati, pratiti trendove, način korištenja opreme je drugačiji nego što je bio. Smatram da krajnji korisnik može zaista puno dobiti od kvalitetne opreme tehničke zaštite, nešto što je prije deset godina bilo samo na filmovima i nezamislivo, danas to postoji i od toga mogu imati koristi, a cijene su prihvatljive svima. I mislim da mi kao industrija trebamo raditi na promociji naprednih rješenja, a ne samo kupovini i prodaji nečega što je najjeftinije. I zato smatram da je povećanje cijena dobro za biznis. S naprednom inteligencijom moguće je smanjiti potrebu za radnom snagom, čija je cijena također veća”, kaže Klobučar. Kako su u martu prošle godine na tržištu počele nedostajati neke osnovne stvari, ljudi su se navikli da će biti potrebno više vremena za isporuku. “Možda je to za nas prilika da možemo cjenovno nešto napraviti bolje”, kaže Polajnko, “Tome se treba prilagoditi, napravili smo neke korake koje bi to trebale ublažiti kako bismo dali dobar servis našim klijentima.”

Približavanje cijena evropskih i azijskih proizvoda
Na tržištu se odvija i još jedna pojava – povećanje cijena transporta smanjuje cjenovnu razliku azijskih i evropskih uređaja. Neki i tu vide priliku da prodaju opremu evropskih proizvođača. “Kad uporedite cenu s Istoka, odnosno Kine, pa kad dodate sve te troškove i ta roba stigne u Beograd i pogledate evropske proizvođače, dolazimo otprilike na istu nabavnu cenu. Tako da tu vidimo šansu da ćemo mi, ako ništa drugo, kvalitet je vrlo sličan, ali vreme je mnogo kraće, tako da tu pravimo backup i popunimo one praznine i vakume koji su se stvorili”, rekao je Mumin dodavši kako mnogi iz Evrope već kontaktiraju Master i nude svoje usluge.

Investicije ne staju
Na kraju, važno je istaknuti da, prema mišljenju naših sagovornika, investicije u zemljama regije nisu stale, naročito kada je riječ o državnim projektima. “Što se tiče investicija u Sloveniji, jedno vrijeme su se zaustavile, a onda nastavile. Graditeljstvo kao grana je u usponu. No, mislim da će ovaj posljednji kvartal pokazati da se ekonomija hladi. Bojim se da će posljedica biti otpuštanje ljudi”, rekao je Polajnko. Novca za projekte ima, problem je jedino u nabavci potrebne opreme. “Nije se mnogo promenilo, svi imamo manjak radne snage u regionu, ali investicije idu nesmetano. Nekad dođe do određenih problema, ali to se rešava vrlo brzo, tako da u principu ne vidim tu neki veliki problem. Državni projekti idu svojim tokom, ali i manje, privatne investicije. Oseća se da ima novca, nabavka je samo problem, ali sreća da smo na vreme napravili veće lagere, tako da još uvek uspevamo da odgovorimo na sve zahteve”, rekao je Mumin zaključivši kako se u krizi trebamo više okrenuti jedni drugima, međusobnoj saradnji i razgovoru te razmjeni iskustava i znanja, što je za regionalno tržište sigurnosti neophodno kako bi prebrodilo i ova iskušenja.

Security 50: Najvećih pedeset kompanija u sigurnosti

Predstavljamo vam ovogodišnju Security 50 rang-listu. Uprkos usponima i padovima koje je industrija sigurnosti doživjela proteklih godina, prisustvo i rangiranje vodećih kompanija ostalo je konzistentno, osim što se pojavila nova, Motorola Solutions, čiji će utjecaj na sigurnost u budućnosti biti sve veći
Izvor: asmag.com
E-mail: redakcija@asadria.com

Deset najuspješnijih kompanija, na osnovu njihovih prihoda u 2020. godini, su: Hikvision Digital Technology, Dahua Technology, ASSA ABLOY, Axis Communications, Motorola Solutions, Uniview Technologies, Tiandy Technologies, Allegion i TKH Group. Hikvision i Dahua su lani ostvarili prihod od 8,3 milijarde dolara, odnosno 3,8 milijardi, što je, uprkos pandemiji, rast od 7,73 i 1,21 posto u odnosu na 2019. Zaista, snažno kinesko domaće tržište pruža neophodnu podršku i hranjive sastojke potrebne da njihove kompanije napreduju.

Motorola Solutions debitant među prvih deset
Kako smo kazali, treba istaći da među prvih deset imamo i debitanta – Motorolu Solutions – koja se nalazi na petom mjestu Security 50 liste. Kompanija je u 2020. ostvarila 927 miliona dolara prihoda od prodaje sigurnosne opreme, što je rast od 30,75 posto u odnosu na 2019. godinu.

Taj rast ne iznenađuje s obzirom na njeno povećano prisustvo u sigurnosnoj areni. Motorola je počela kao proizvođač radioopreme. No, kako bi proširila svoje proizvodne linije i dosegla različite vertikale i tržišta, tokom godina kupovala je jednu sigurnosnu kompaniju za drugom: Avigilon 2018. godine, IndigoVision u junu 2020, Pelco u augustu 2020, Openpath u julu 2021. i sada Envysion u novembru 2021. Sada, s rješenjima za videonadzor i kontrolu pristupa koja dopunjuju njenu radioopremu, Motorola Solutions je postala veliki igrač u sigurnosti i nastavit će utjecati na industriju.

Osim Motorole, druge novopridošlice su: Smartsens Technology, Intelbras, Gallagher, Foctek Photonics i BlueSky Technologies. Osim Intelbrasa (Brazil) i Gallaghera (Novi Zeland), ostale su kineske kompanije. Vrijedi spomenuti da je opseg Security 50 istraživanja ove godine proširen kako bi uključio domaće ili multinacionalne kompanije koje su uvrštene na javnu berzu, odnosno javna dionička društva. Kao takve, uključene su i kompanije kao što su Smartsens i BlueSky, obje fokusirane na kinesko tržište.

Uskoro se očekuje preslagivanje kineskih kompanija
Kineske kompanije i dalje dominiraju na Security 50 listi. Ove godine ih je šesnaest, a njihov zajednički prihod za 2020. čini ogroman udio u ukupnim prihodima pedeset najvećih kompanija.

Međutim, primijetili smo da su se neke kineske kompanije preusmjerile na rješenja koja nisu sigurnosna. Infinova se, naprimjer, sada uglavnom fokusira na digitalne usluge, pri čemu sigurnost predstavlja manje od 50 posto njenog poslovanja. U inostranstvu je prodala March Networks tajvanskoj Delti, a planira prodati i kompaniju Swann. Kedacom se u međuvremenu fokusirao na videokonferencijska rješenja i sve se više udaljava od sigurnosti. Reorganizacija kineskih proizvođača na Security 50 sljedeće godine je gotovo očekivana. Određene kompanije koje su bile u prošlogodišnjem istraživanju nisu bile u mogućnosti da potvrde svoje finansijske izvještaje, pa stoga nisu bile u ovogodišnjem rangiranju.

Pad veći od rasta
Još jedan uočljiv dio ovogodišnjeg istraživanja je veliki broj kompanija koje prijavljuju pad prihoda za 2020. Uprkos činjenici da je ukupan prihod pedeset najvećih kompanija za 2020. bio 25,12 milijardi dolara, što je rast u odnosu na 24,39 milijardi u 2019, više od polovine kompanija, njih 28, prijavilo je pad u prošloj godini. Do sada se u Security 50 istraživanju nije dogodilo da više kompanija prijavi pad prihoda nego rast.

Iako bez presedana, prilično je očekivano s obzirom na posljedice koje je pandemija ostavila na društvo. Budžeti su bili ograničeni, potrošnja smanjena, a projekti odgođeni, što je znatno utjecalo na sigurnosnu industriju. “Očekivali smo da će tržište doživjeti znatne poremećaje u 2020. zbog problema u lancu nabavke, finansiranju projekata i prosto zaustavljanja rada velikog broja firmi. Iako smo očekivali blagi pad prihoda u 2020, logično je da će uglavnom neprekinut rast najvećih kompanija u protekloj deceniji primiti udarac”, rekla je Danielle VanZandt, industrijska analitičarka za sigurnost u kompaniji Frost and Sullivan.

Uprkos tome, neki od deset najvećih proizvođača i dalje su pokazali otpornost na krizu, bilježeći visok rast ili profit. U tome je osiguravanje pravilnog upravljanja lancem nabavke bilo ključno. “Pandemija je i dalje izazov za cijelu industriju sigurnosti i uzrokuje promjene u obrascima potražnje na tržištu i nestašice u opskrbnom lancu. Kako bismo odgovorili na ove izazove, iskoristili smo inovativne tehnologije, proizvode i rješenja da bismo zadovoljili različite zahtjeve tržišta te blisko sarađivali s partnerima i dobavljačima širom svijeta kako bismo održali stabilnost i integritet u našem lancu nabavke”, rekao je Keen Yao, potpredsjednik Hikvisiona.

“Suočena sa složenim promjenama na tržištu, Dahua je uložila maksimalan napor da na različite načine osigura realizaciju projekata. S jedne strane, držali smo se različitih istraživačko-razvojnih strategija kako bismo osigurali stabilnu zamjenu i nadogradnju proizvoda, a s druge, održali smo stabilnost snabdijevanja sirovinama povećanjem zaliha i jačanjem strateške saradnje s dobavljačima. U međuvremenu, Dahua je nastavila s tehnološkim inovacijama, uz kontinuirano ulaganje u osnovne tehnologije, postavljanje novih ciljeva i ubrzan razvoj novih proizvoda”, rekao je Fu Liquan, predsjednik kompanije Dahua Technology.

Problematika opskrbnog lanca
“Nije tajna da su lanci opskrbe u svakoj industriji poremećeni ograničenjima rada u različito vrijeme na različitim tržištima. Aktivnosti koje je Axis preduzimao decenijama da izgradi snažan lanac snabdijevanja – uključujući postojanje više dobavljača ključnih komponenti i proizvodnih centara blizu dobavljača – pomogle su nam da ublažimo neke poremećaje. Ali definitivno smo preduzeli daljnje korake da ojačamo naš lanac nabavke zbog pandemije, blisko sarađujući s našim dobavljačima širom svijeta kako bismo podržali njihovo poslovanje s nama i pronalazeći nove metode transporta kako bismo smanjili rizik od prekida isporuke”, rekao je Ray Mauritsson, izvršni direktor Axis Communicationsa.

Također je važno ponuditi rješenja koja su kupcima potrebna tokom pandemije. “Primijetili smo povećanu potrebu kupaca za beskontaktnim iskustvima na početku pandemije. Allegion je brzo reagovao i ponudio niz novih ili izmijenjenih rješenja za vrata kako bi omogućio lakši pristup bez potrebe za hvatanjem kvaka i drugih rješenja koja su omogućila automatizaciju otvaranja. Kako je pandemija napredovala, Allegion se fokusirao na razvoj i komercijalizaciju rješenja koja bi korisnicima omogućila da manuelnu kontrolu vrata jednostavno zamijene automatizacijom. Ova rješenja ne nude samo beskontaktnu upotrebu već i veliku pogodnost – i podržavaju dugoročnu viziju Allegiona o ʻbesprijekornom pristupu i sigurnijem svijetuʼ”, rekao je Vince Wenos, tehnički direktor Allegiona.

Oporavak industrije neminovnost?
Što se tiče ove i sljedeće godine, oporavak je sasvim izvjestan jer se projekti vraćaju kako pandemija jenjava. “Ova je godina više bila godina prilagođavanja i oporavka za industriju, s mnogim dobavljačima koji su nudili rješenja prilagođena za borbu protiv pandemije, nove primjene već postojećih tehnologija i rješenja koja mogu omogućiti lakši povratak na posao nakon ponovnog otvaranja. Mnogi projekti koji su tokom blokade u 2020. bili zaustavljeni su nastavljeni i polako se dovršavaju, a mnogi klijenti koji su lani možda imali problema s budžetom vjerovatno su uvidjeli da opet mogu nastaviti ulagati. Zbog toga očekujemo da će industrija zabilježiti godišnji rast od 3-5 posto. Iako ovo nije ista stopa kao prije pandemije, dobar je početak za vraćanje na put kojim je industrija koračala. Očekujemo da će se rast polako vratiti na istu stopu od 7 do 10 posto do kraja 2022”, rekla je VanZandt.

Poslovanje kompanija u prvom polugodištu 2021. već daje tračak nade. “Dobra vijest je da je u prvoj polovini ove godine Dahua Technology ostvarila 2,09 milijardi dolara ukupnog operativnog prihoda, uz rast od 37,27 posto u odnosu na isti period lani; neto profit je iznosio 254 miliona dolara, uz povećanje od 20,03 posto u odnosu na isti period prošle godine”, rekao je Fu nastavivši: “S akumuliranim iskustvima ovih godina, Dahua je napravila sveobuhvatan iskorak ka obogaćivanju svoje ponude, od nuđenja pametnih proizvoda i rješenja za pametne domove sve do rješenja za velike pametne gradove. S razvojem vještačke inteligencije i drugih tehnologija zahtjevi za pametnim rješenjima će se povećati, a to će biti vrlo važna tačka rasta za Dahuu.”

“Primjećujemo na tržištu veće zahtjeve za sigurnošću i vjerujemo da će nove tehnologije pomoći u razvoju inovativnih proizvoda i rješenja koja će zadovoljiti različite potrebe kupaca. I da, uvjereni smo u rast industrije i našeg poslovanja. Postoji velika tržišna prilika za poslovne korisnike u smislu digitalne transformacije, smanjenja troškova i povećanja efikasnosti, a vidimo i solidnu potražnju na tržištu malih i srednjih preduzeća za konvergentnim i inteligentnijim rješenjima”, rekao je Yao.

Zaključak
Zaista je 2020. bila anomalija u različitim industrijama, uključujući sigurnost. Ovo je primjetno i u ovogodišnjem Security 50 istraživanju, gdje je više kompanija prijavilo gubitke nego dobitke. Ali s fleksibilnošću, inovativnošću i stavom okrenutim ka budućnosti, mnoge od tih kompanija pokazale su otpornost i prebrodile potres, koji se, nadamo se, bliži kraju. Također treba napomenuti da je, baš kao i druge industrije, sigurnost zauvijek promijenjena pandemijom i sada se brine ne samo za sigurnost ljudi već i za njihovo zdravlje, digitalizaciju i rad na daljinu. Uz agilnost i brzu reakciju, sigurnosne kompanije sigurno će se brzo prilagoditi ovoj promjeni paradigme i to s uspjehom.

Ostali sadržaj na temu SECURITY 50 možete čitati na ovom linku.

Rast i stabilnost sektora uprkos pandemiji

Kao i ranijih godina, strukovna zaštitarska komora Hrvatski ceh zaštitara (HCZ) u saradnji sa časopisom Zaštita izradila je analizu osnovnih pokazatelja o radu i poslovanju firmi i obrta unutar sektora privatne zaštite prema šiframa N80.10 i N80.20 u Republici Hrvatskoj
Priredila: Redakcija a&s Adrije
E-mail: redakcija@asadria.com

Cilj analize je kontinuirano praćenje osnovnih poslovnih i drugih procesa unutar djelatnosti privatne zaštite, kao i sagledavanje tržišnih odnosa i važnosti poslovanja u ukupnoj privredi Hrvatske, a prvenstveno je usmjerena na poslovanje zaštitarskih firmi i obrta koji se uglavnom bave fizičkom i tehničkom zaštitom osoba i imovine kao najvažnijeg segmenta djelatnosti po ukupnom prihodu i broju zaposlenih. Analizu je proveo Ekonomski institut Zagreb (EIZ) uz konsultacije s HCZ-om, a rađena je prema podacima Financijske agencije (FINA) kojima raspolaže EIZ u periodu 2010–2020. za trgovačka društva i obrte iz sektora N80.10 i N80.20 prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti iz 2007. (u nastavku: NKD).

Ovim dokumentom nisu tretirane fizičke osobe (obrti) koje djeluju unutar djelatnosti N80.10, unutrašnje službe za zaštitu imovine i lica, firme koje posjeduju licencu za poslove privatne zaštite, ali većinu prihoda ostvaruju izvan djelatnosti N80.10 i N80.20 te firme koje nemaju licencu za obavljanje poslova privatne zaštite. Njome su ponovo obuhvaćena dva podsektora unutar sektora privatne zaštite: tehnička i fizička zaštita. Kriterij za ulazak kompanije na listu 30 najvećih bio je uslov da su bile aktivne na tržištu u 2020. godini, što je utvrđeno na osnovu podataka FINA-e.

Pokazatelji poslovanja djelatnosti privatne zaštite
Tabela 2 prikazuje skraćeni račun dobiti i gubitka za sektor privatne zaštite i ukupne privrede u periodu 2018–2020. Iz nje je vidljivo povećanje ukupnih prihoda od 2014. do 2019. i u ukupnoj privredi i u privatnoj zaštiti. Međutim, usporedimo li 2020. s 2019. godinom, vidljivo je stabiliziranje ukupnih prihoda u privatnoj zaštiti s praktički istim ukupnim prihodom u obje godine, dok je ostatak privrede zabilježio pad od 6,6%, što govori o većoj stabilnosti sektora privatne zaštite u odnosu na ostatak privrede. Udio ukupnih prihoda privatne zaštite u ukupnoj privredi je relativno malen (0,33%) i ustalio se približno na vrijednosti iz 2013. Bitno je naglasiti da rezultati analize prihoda uključuju i dotacije i podršku države tokom zatvaranja cjelokupne privrede uzrokovanog pandemijom koronavirusa.

Primjetan je rast bruto dobiti u 2019. te pad u 2020, s tim da je pad dobiti u periodu 2019–2020. izraženiji u privatnoj zaštiti (9,3%) u odnosu na ukupnu privredu (6,1%). Nakon rekordnih gubitaka sektora privatne zaštite iz 2018. godine, pokazatelj pada znatno je manji u posljednje dvije analizirane godine (2019. i 2020) te se vratio na nivo iz 2014. i 2015. U prošloj godini, u odnosu na 2019, gubici su manji u privatnoj zaštiti za 18,8%, dok su se u ukupnoj privredi povećali za 41,7%. Što se tiče prosječnog broja zaposlenih po preduzeću, sektor privatne zaštite bilježi kontinuirani pad od 2014. do 2020. U odnosu na 2019, kada je prosječan broj zaposlenih iznosio 75,9, u 2020. ova vrijednost iznosi 74,1, što je smanjenje od 2,3%. Također, prosječna mjesečna neto plata po zaposleniku u sektoru je stagnirala na nivou od oko 3.500 kuna (477 eura) u periodu 2012–2017, nakon čega počinje rasti, pa u 2020. dostiže vrijednost od 4.169 kuna (569 eura), što je povećanje od 2,4% u odnosu na 2019. U odnosu na prosječnu platu po zaposleniku u ukupnoj privredi koja bilježi konstantan rast od 2012. naovamo, plate u sektoru privatne zaštite su konstantno niže od hrvatskog prosjeka.

Fizička zaštita
Top 30 preduzeća prema kriteriju broja zaposlenika u podsektoru fizičke zaštite prikazan je u Tabeli 2. Za ovih 30 firmi rađena je analiza svih ostalih pokazatelja. Kada je u pitanju broj zaposlenih, od ukupnog broja zaposlenih u sektoru fizičke zaštite u 2020. od 12.121 radnika, trideset najvećih poduzeća zapošljava njih 11.258 ili čak 92,9%. Dvije najveće kompanije po broju zaposlenih Securitas Hrvatska i Sokol zapošljavaju ukupno 4.379 zaposlenika u 2020. ili 36,1% cijelog sektora. No, iako je broj zaposlenih u sektoru fizičke zaštite imao tendenciju kontinuiranog rasta do 2016. godine, ukupan broj zaposlenih je u 2020. manji u odnosu na 2019. za 3%, dok je u 2019. u odnosu na 2018. porastao za 3,4%. Trideset najvećih kompanija bilježi konstantan rast broja zaposlenih u cijelom promatranom periodu, posebno od 2017. godine, dok ostala preduzeća bilježe konstantan pad broja zaposlenih u istom periodu.

Ukupan prihod
Od ukupnog prihoda od 1.466.645 hiljada kuna (oko 200 miliona eura) u 2020. trideset najvećih firmi ostvarilo je 1.354.812 hiljada kuna (blizu 185 miliona eura) ili 92,4% (87,2% u 2019; 86,1% u 2018), što ukazuje na rast udjela najvećih kompanija. Dva najveća preduzeća po ukupnom prihodu u fizičkoj zaštiti, Securitas Hrvatska i Sokol, ostvarila su ukupno 539.918 hiljada kuna (73,6 miliona eura) prihoda u 2020. ili 36,8% cijelog sektora. Ukupni prihodi sektora u 2020. u odnosu na 2019. manji su za 4,7, dok su u 2019. u odnosu na 2018. porasli za 7,7%. Vrhunac rasta prihoda zabilježen je u 2019. (1.538.536 hiljada kuna ili 209.824.447 eura) te počinju opadati u 2020., zasigurno dijelom i zbog posljedica pandemije COVID-a 19. Trideset najvećih kompanija bilježe konstantan rast ukupnih prihoda u cijelom promatranom periodu, a ostali konstantan pad.

Od ukupne bruto dobiti/gubitka u 2020. trideset najvećih ostvarilo je 89,3% (61,5% u 2019) dobiti u odnosu na kompletan sektor. No, ukupna dobit je u 2020. u odnosu na 2019. pala za čak 23,1%, iako je do 2017. godine bila prilično konstantna. Podaci kažu da 30 najvećih preduzeća bilježe konstantan rast dobiti u cijelom promatranom periodu, a posebno od 2017.

Prosječna mjesečna neto plata po zaposlenom
Ukupan prihod po zaposlenom u fizičkoj zaštiti u 2020. iznosio je 121 hiljada kuna (16.501 eura), što je u odnosu na 2019. pad za 20,1%, dok je u 2019. taj prihod bio veći u odnosu na 2018. za 7,9%. Zanimljivo je da su dvije najveće kompanije po ukupnom prihodu po zaposlenom u sektoru fizičke zaštite, FINA GS i Klemm sigurnost, zabilježili povećanje ovog pokazatelja u 2020. za 7,8% u odnosu na 2019, odnosno 14% u odnosu na 2018, kao i da je ukupan prihod po zaposlenom u fizičkoj zaštiti bio relativno konstantan na nivou od oko 91 hiljada kuna (12.410 eura) do 2018. Prosječna mjesečna neto plata po zaposlenom u sektoru fizičke zaštite u 2020. iznosila je 3.892 kuna (531 eura), što je u odnosu na 2019. tek neznatno povećanje od 0,9%, dok je u 2019. povećanje spram godine ranije iznosilo tek 0,2%. Dva najveća preduzeća po prosječnoj mjesečnoj neto plati po zaposlenom u ovom sektoru su FINA GS i Klemm sigurnost.

Tehnička zaštita
Kada je riječ o trideset vodećih preduzeća, prema kriteriju broja zaposlenika u podsektoru tehničke zaštite (Tabela 3), vidljivo je da od ukupnog broja zaposlenih u tehničkoj zaštiti u 2020. (1.222 radnika) ove firme zapošljavaju čak 70,4% (69,2% za 2019; 69,8% za 2018), dok dva najveća preduzeća po ovoj osnovi, Eccos inženjering i Alarm automatika, zapošljavaju gotovo petinu cijelog sektora. No, ukupan broj zaposlenih je manji u 2020. u odnosu na 2019. za 4,5%, dok je u 2019. u odnosu na 2018. porastao za 4,4%. Zanimljivo je da 30 najvećih firmi bilježe isti trend broja zaposlenih kao i ukupan podsektor, dok ostala preduzeća bilježe konstantan rast broja zaposlenih, ali u manjem obimu.

Ukupan prihod podsektora
Od ukupnog prihoda u prošloj godini 30 najvećih kompanija ima udio od 78,2%, što je nešto manje nego u 2019. i 2018. godini (81,8% – 82,9%), što ukazuje na njihov relativno konstantan udio. U ovom sektoru prednjače dva najveća preduzeća, Alarm automatika i Eccos inženjering, sa četvrtinom ukupnih prihoda u 2020. Inače, ukupni prihodi su u 2020. u odnosu na 2019. ipak povećani za 7,5%, što je pokazatelj da pandemija nije previše uzdrmala sektor, a 28 drugih najvećih preduzeća također bilježe isti trend. Dva najveća preduzeća po ukupnoj bruto dobiti u tehničkoj zaštiti, Tehnozavod Marušić i Eurokod Pisačić, učestvuju u ukupnoj dobiti sektora sa 27,4%. Inače, bruto dobit se u 2020. u odnosu na 2019. povećala za čak 19,9%, i ovaj trend prati sve kompanije s liste.

Prihodi po zaposlenima
Ukupan prihod po zaposlenima u tehničkoj zaštiti u 2020. iznosio je 803 hiljade kuna (109.513 eura), pa i tu imamo povećanje u odnosu na 2019. i 2018. godinu. Dva najveća preduzeća po ukupnom prihodu po zaposlenima u tehničkoj zaštiti su Aling i Securus, a prosječna mjesečna neto plata po zaposlenom u tehničkoj zaštiti u 2020. iznosila je 6.918 kuna (943 eura), što je u odnosu na 2019. povećanje od 12%, odnosno 17,9% u odnosu na 2018. Dva najveća preduzeća po prosječnoj mjesečnoj neto plati po zaposlenom u tehničkoj zaštiti su Vidikom i Aling, a prosječnu platu prati konstantan rast svih ovih godina.

Zaključak
Na kraju možemo reći da je sektor privatne zaštite Republike Hrvatske, uprkos prilično turbulentnoj 2020. godini i svim izazovima koje je pandemija COVID-a 19 donijela, ipak pokazao stabilnost, a svakako da raduje i rast kada su u pitanju ukupni prihodi kompanija, pa i prihoda po zaposlenima.

Izbori, hakeri i teorije zavjere

Posljednji izbori u SAD-u i Njemačkoj zorno su pokazali kako se cyber napadi koriste kao politička argumentacija za demontažu demokratije. U kombinaciji s nereguliranim društvenim mrežama, kreiran je toksičan politički koktel koji će tražiti odgovor i sigurnosne struke i države

Piše: Mirza Bahić; mail: redakcija@asadria.com

Demokratski izbori u Evropi i SAD-u odavno nisu puki datum u političkom kalendaru. Cijele društvene strukture danas ih nerijetko očekuju sa zebnjom, prvenstveno zbog većinski nevidljivih, ali ništa manje opasnih prijetnji. Danas su to masovni, politički orkestrirani cyber napadi, koji često idu u paru s jednako dobro organiziranim dezinfomacijskim kampanjama. Da smo sa stranica cyber trilera zakoračili duboko u “nove normalnosti”, govore i posljednji njemački izbori koji su upozoravajući signal da će se političke borbe ubuduće voditi na ključnom, novom bojnom polju – cyber sigurnosti.

Izbori u eri cyber terorizma  

Prije održavanja izbora u septembru 2021. njemačke vlasti su oglasile “zvona na uzbunu”. Cyber napadi su u toj zemlji došli s jakim političkim koloritom, a demokratska javnost se prvi put suočila s masovnom cyber kampanjom s potpuno novom agendom – obesmisliti izbore kao ideju. Ovo se trebalo postići dovođenjem u pitanje samog legitimiteta izbornog procesa, a sve se radilo uz prizivanje asocijacija na američki scenario s narativom o krađi izbora kojom je, navodno, oštećen bivši predsjednik Donald Trump. Novina je u tome što sami napadači i političke strukture iza njih sada dramatično mijenjaju pristup cyber ratovanju. Čini se da ih sada više zanima sijanje nepovjerenja u demokratske i izborne institucije i izazivanje podjela u društvima, a ne podrška određenom kandidatu ili stranci. Novi pristup je pokazati da je postojeći sistem naprosto slab i nedovoljno otporan na napade da bi osigurao željenu objektivnost izbora.

Politizacija odabira meta

Danas je vođenje kampanja dezinformiranja i prikupljanja podataka znatno lakše, jeftinije i brže zahvaljujući sveprisutnosti društvenih medija i činjenici da hakeri imaju podršku moćnih državnih struktura. U slučaju Njemačke, kao glavni krivac za prebacivanje predizborne borbe u online arenu označena je Rusija. Zvaničnici njemačke vlade su u martu ove godine naveli da su ruski hakeri napali desetine njemačkih političara, a popis uključuje sedam zastupnika Bundestaga i 31 zastupnika u regionalnim parlamentima. Većina žrtava bili su članovi stranaka CSU, CDU i SPD, što upućuje na pažljiv i politički motivirani odabir meta. Svi oni su primili lažne e-mail poruke koje su osmišljene da izgledaju kao legitimne s ciljem da parlamentarci ostave svoje osjetljive podatke ili da otvaranjem poruke na svoj računar instaliraju opasni softver. Ruski cyber napadi na njemačke političare samo su jedan incident u nizu kampanja koje su vođene posljednjih nekoliko godina. Još je 2015. njemačka obavještajna služba BfV optužila Rusiju za orkestriranje cyber napada na državnu računarsku infrastrukturu. Kao dokaz umiješanosti ruskih zvaničnika u ove napade, glasnogovornik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova naveo je da je hakerska grupa Ghostwriter povezana s ruskom vojno-obavještajnom službom GRU.

Njemačka pod opsadom

GRU je imenovan kao krivac i u napadu čiji je glavni cilj bilo preuzimanje e-mailova iz ureda izborne jedinice bivše kancelarke Angele Merkel. Još jedan napad bio je usmjeren na njemački parlament s ciljem instaliranja softvera koji bi napadačima omogućio stalni pristup računarima za osoblje i članove parlamenta. Informacije o samim napadima su šture, no njemački obavještajci navode da su oni iskorišteni i za pokušaj krađe podataka o kritičnoj infrastrukturi, poput elektrana. Voditelj Državne izborne komisije Georg Thiel je prije održavanja izbora upozorio da je “rizik od cyber napada veliki” te da su motivi za njih brojni. Oni se kreću u rasponu od manipulacije izbornim ishodima do špijunaže i prikupljanja obavještajnih podataka o pojedinim političarima. Zbog ponavljanja i jačanja intenziteta napada, njemačke vlasti su u više navrata službeno pozvale Ruse da prekinu svoje ilegalne cyber aktivnosti.

 Sigurno elektronsko glasanje za demontažu teorija zavjera?

Na drugoj strani Atlantika američki biznismen i autor Bradley Tusk u cyber sigurnosti ne vidi prijetnju, nego priliku za podizanje demokratskog procesa na nivo koji ide u korak s tehnološkim trendovima. Njegov plan je da se do 2028. svakom Amerikancu omogući glasanje putem vlastitih pametnih telefona. Za sada sigurnosna struka je skeptična u pogledu realizacije ovog projekta. Tusk tvrdi da je svjestan da mu stručnjaci za cyber sigurnosti možda isprva neće dati svoj blagoslov, ali da je, u konačnici, optimista kada je u pitanju razuvjeravanje skeptika. Ipak, veća prepreka od one tehnološke mogla bi biti klima nepovjerenja prema sigurnosti izbornog sistema koja se pažljivo i ciljano kultivira u vidu široko dijeljenih teorija zavjere. Zbog toga bi izborni eksperti mogli dugoročno oklijevati s primjenom Tuskovog rješenja jer bi ono moglo dovesti do rasta broja konzumenata teorija o izbornim prevarama i hakiranju glasova. Tusk ističe da će glasanje telefonom uz adekvatne sigurnosne mjere zapravo smanjiti društvenu polarizaciju jer će ponuditi veću izlaznost kao manifestaciju demokratije.

Skepsom do pobjede

U prilog Tuskovom modelu ide njegova za sada prisna saradnja s ekspertima iz cyber sigurnosne zajednice. Nakon pomne analize 25 predloženih tehnoloških rješenja, Tuskov tim je za realizaciju projekta odabrao dansku tehnološku kompaniju Assembly Voting. Ona će svoj model usavršiti uz pomoć instituta OSET, američke neprofitne organizacije koja se bavi istraživanjem tehnologija za unapređenje procesa glasanja. OSET će biti zadužen za izradu javno dostupne aplikacije za označavanje glasačkih listića, dok će Assembly dizajnirati tehnologiju koja će prenositi elektronski glasački listić s telefona i drugih uređaja do izbornih tijela.

Proces prijenosa bi trebao biti lako provjerljiv duž cijelog komunikacijskog kanala. To znači da bi svaki glasač dobio način da potvrdi da je plasirani glas ispravno zabilježen i prebrojan. I, još važnije, da tokom tranzita nije bio izložen manipulaciji.

Stručnjaci za cyber sigurnost upravo to vide kao najveći problem i postavljaju kontrolu nad integralnim procesom slanja digitalnog glasa kao preduvjet da sam projekt uopće dobije zeleno svjetlo. U Assemblyju vjeruju da će traženi nivo sigurnosti uspjeti osigurati uz pomoć eksperata, etičkih hakera i sigurnosne zajednice. Na kraju, čini se da će konačne rezultate, pored same sigurnosne tehnologije, uveliko diktirati i opći ambijent u kojem ključni akteri u cijelom lancu cyber sigurnosti uspiju uvjeriti javnost da se politička i tehnološka bitka sa sve brojnijim negativcima na kraju može stvarno izvojevati.

 

Održan šesti Adria Security Summit

Ovogodišnjem Adria Security Summitu powered by Intersec prisustvovalo je gotovo 1.300 ljudi. Prema strukturi posjetilaca, najviše je bilo članova višeg menadžmenta, odnosno osnivača, vlasnika, izvršnih ili direktora odjela u kompanijama, a zatim regionalnih ili lokalnih menadžera i direktora prodaje i distribucije – ukupno oko 67%.
Pišu: Damir Muharemović i Mirza Bahić
E-mail: redakcija@asadria.com

 

Kada je u septembru 2019. okončan Adria Security Summit u Skoplju, niko nije mogao ni pretpostaviti da će se samo nekoliko mjeseci poslije svijet potpuno promijeniti. Već je u januaru naredne godine počela pandemija novog koronavirusa, koja je do danas prošla kroz četiri vala. Ograničen je bio protok ljudi i roba, projekti su otkazivani ili odgađani, obim traženih usluga smanjivan, a kompanije su se borile da zadrže radnike. Dovelo je to i do jedne nepredviđene situacije: svi su fizički događaji bili otkazani. Kao odgovor na to, sastanci, edukacije i konferencije ubrzo su se preselili u virtuelni prostor, što je donekle nadomjestilo izostanak živog razgovora. No, kako će mnogi ustvrditi, to jednostavno nije isto i svi su željno iščekivali priliku da se ponovo okupe i dogovaraju nove projekte.

Rizik se isplatio
Bio je to poticaj zbog kojeg smo, uz veliku podršku dugogodišnjih sponzora i partnera, odlučili riskirati i prvi u regiji pokušati organizirati veći događaj konferencijsko-izložbenog tipa. Svjesni da lako može doći do otkazivanja ukoliko se broj novozaraženih naglo poveća i uredbom ograniči broj ljudi u zatvorenim prostorima, odabrali smo Beograd kao mjesto održavanja zbog visoke stope vakcinisanih, dostupnosti zdravstvenih usluga i otvorenosti za poslovne događaje, kao i riješenosti Vlade Srbije da, koliko god bude moguće, izbjegne uvođenje oštrijih mjera. Tu je i za događaje ovakvoga tipa presudna saobraćajna, smještajna i prostorna infrastruktura. BelExpo centar sa 3.500 m2 prostora pružio nam je dovoljan kapacitet da okupimo veliki broj ljudi, dok je pet tehnički adekvatno opremljenih konferencijskih dvorana bilo idealno da u njima predavanja, seminare, prezentacije i radionice održi više od 50 stručnjaka iz cijeloga svijeta. Uz oficijelni konferencijski program, održane su i 34 radionice, na kojima su kompanije držale seminare o svojim rješenjima i projektima.

Naravno, stvari nismo prepuštali slučaju te smo, slijedeći zdravstvene preporuke, učinili sve u našoj moći da se posjetioci osjete sigurnim. Redovno smo obavještavali zainteresovane o svim promjenama u vezi s epidemijskom situacijom, na ulazu se mjerila tjelesna temperatura posjetilaca, dezinfencijska sredstva su bila dostupna, a gostima izvan regije na licu mjesta smo omogućili besplatno testiranje na koronavirus, čak i prije povratka u svoje zemlje. Takva nastojanja znatno su doprinijela opuštenijem poslovnom ambijentu, za koji smo dobili mnoge pohvale.

Struktura posjetilaca
Uprkos svim izazovima, broj profesionalaca iz oblasti sigurnosti nadmašio je i naša očekivanja. Adria Security Summitu prisustvovalo je između 1.200 i 1.300 ljudi, odnosno oko 600-700 svaki dan. Najveći broj (63,93%) došao je iz zemlje domaćina Srbije, a zatim iz Bosne i Hercegovine (9,65%), Sjeverne Makedonije (4,92%), Hrvatske (4,55%), Slovenije (3,28%), Crne Gore (2,73%), Rumunije (1,82%) te ostalih zemalja, poput Albanije, Bugarske, Češke, Njemačke, Italije, Mađarske, Slovačke, Ukrajine i drugih (9,11%). Prema strukturi posjetilaca, 35,53% je bilo članova višeg menadžmenta (osnivača, vlasnika, izvršnih i direktora odjela) u kompanijama, 31,58% regionalnih ili lokalnih menadžera i direktora prodaje i distribucije, 24,12% članova srednjeg menadžmenta (menadžera ključnih kupaca, projektnih menadžera, menadžera za razvoj poslovanja, konsultanata), 7,46% pripadnika tehničkog osoblja (inžinjeri, programeri), a ostatak su činili administrativno osoblje te predstavnici vladinih agencija, medija i akademici. Kada je riječ o oblastima sigurnosti, među posjetiocima je najviše bilo onih koji posluju u domenu kontrole pristupa (22,44%), videonadzora (21,45%), cyber sigurnosti (11,54%), vatrodojave (11,54%), ICT, IoT i automatizacije (10,71%), pametnih rješenja (8,28%), mobilnosti (3,67%), dok su ostatak od desetak posto činili stručnjaci iz fizičke sigurnosti, građevinarstva i arhitekture, komunikacija, finansija itd.

Veliki broj izlagača
Naši su sada već tradicionalni sponzori prepoznali odlučnost da se Adria Security Summit zaista i održi te su u velikom broju podržali događaj. U izložbenom dijelu učestvovale su i svoja rješenja predstavile 74 regionalne i međunarodne kompanije, tek desetak manje nego u pretpandemijskoj godini, što je pokazatelj da potencijal Summita za sklapanje novih partnerstava i ugovora nije opao.

Svoje proizvode i rješenja su ove godine predstavili: DBS i Ingram Micro (dijamantni sponzori), Alarm automatika, Dahua Technology, G4S, Konica Minolta i ZKTeco Europe (platinasti), Hikvision, Kodeks, Motorola Solutions i Vanderbilt i ComNet (zlatni) te Aco, Advanced, Advancis, Ajax, Antenall, Asmag, Avi-tek/Vuwall, AVS Electronics, AxxonSoft, Bettini Video & DEA Security, BS Projekt, CCTV Centar Master, ClearOne, Comtrade System Integration, CP SECURITY, Damiba, Delta Electronics, Division Visual Solutions, Dobergard, Flek Security, Fonestar, Fratelli Comunello, Genetec, IDIS, Inim Electronics, IP Way, Johnson Controls (Tyco), Jupiter, Lunatronik, Macchina Security, Megasec, Messe Frankfurt, Modepack, Nedap Identification Systems, Network Optix, Nikob, Ogradni sistemi, ORG. Tend (frogblue Adria), Partizan, Petković Tim Security, Prima sistemi, Privredna komora Srbije, Protekta, Samsung, SBT, Schenker, Schneider Electric, Secure Logiq, SICURIT Perimeter Protection Systems, Sion Net, Spica International, SPSC Group, Suprema, SysTeh, Teledyne FLIR, Teletek Electronics, Tenzor Group, Tesla sistemi, TRS Services, UltraVision, VCA Technology, Videotec, VIVOTEK, Vucomm, Zarja Elektronika i Zodax (srebreni).

Noviteti
Dvije su, u organizacijskom smislu, najveće novine. Prva se tiče naše Connect2b platforme, koja je prvi put iskorištena i za online dogovaranje sastanaka za fizički event nakon što je već bila u upotrebi za virtuelni Security Summit. Riječ je o inovativnoj platformi na koju su trenutno registrovana 3.782 sigurnosna profesionalca iz čak 103 zemlje, što joj daje ogroman potencijal za povezivanje što većeg broja učesnika u prodajnom lancu. Connect2b ima i vlastiti Marketplace, na kojem kompanije mogu predstaviti svoje proizvode, usluge, držati seminare i konferencije, tražiti investitore i zaposlenike, sklapati partnerstva i otvarati tendere, i sve to tokom cijele godine. S trenutnim povećanjem broja sudionika, platforma će u skorijoj budućnosti postati izuzetno koristan alat za učesnike u prodajnom lancu da povećaju svoju vidljivost i unaprijede poslovanje na evropskom tržištu sigurnosti.

Druga važna novina jeste da su prvi put magazin a&s Adria i ASIS International, najveća svjetska organizacija menadžera sigurnosti, organizovali prvu obuku ASIS School of Enterprise Security Risk Management, koja je uključivala teorijsku i praktičnu obuku polaznika. ESRM je strateški pristup upravljanju sigurnošću koji povezuje sigurnosne prakse organizacije s njenom ukupnom strategijom, koristeći globalno utvrđene i prihvaćene principe upravljanja rizikom. Edukacija je prvenstveno bila namijenjena menadžerima korporativne sigurnosti, kao i osoblju službi unutrašnje zaštite lica i imovine te zaštitarskih agencija. Voditelji programa su bili Paul Mercer, generalni direktor HawkSight SRM-a, Rachelle Loyear, menadžerica za inovacije i razvoj proizvoda u G4S-u, i Marko Šukilović, certificirani stručnjak za zaštitu i ESRM evanđelista. Učesnici su dobili certifikat o pohađanju, koji će im olakšati da naknadno steknu najnoviji ASIS Essentials of Enterprise Security Risk Management (ESRM) certifikat.

Dio najveće evropske porodice
Adria Security Summit je od 2017. godine partner Messe Frankfurta, najvećeg evropskog organizatora sajmova, konferencija i manifestacija, koji upošljava 2.500 radnika na 30 lokacija i ostvaruje godišnji prihod od oko 661 milion eura. Messe Frankfurt je organizator nekih od najznačajnijih svjetskih sajmova sigurnosti kao što su Intersec i Secutech. Njihovo iskustvo u organizaciji poslovnih događaja Summitu daje dodatnu vrijednost. Otuda naš event nosi prošireni naziv – Adria Security Summit powered by Intersec.

Partneri i prijatelji projekta
Uz naš događaj opet su tradicionalno bile gotovo sve regionalne komore i strukovna udruženja. Ovogodišnji domaćin bila je Privredna komora Srbije, a ostali partneri su: Messe Frankfurt, Hrvatski ceh zaštitara, Komora za razvoj slovenske privatne zaštite, Komora za privatnu bezbjednost Republike Sjeverne Makedonije, Rumunska asocijacija za sigurnosnu tehnologiju ARTS, Komora zaštitara Federacije Bosne i Hercegovine, bugarska Nacionalna asocijacija industrijskih sigurnosnih kompanija (NAFTSO), Konfederacija evropskih sigurnosnih službi (CoESS), mađarski SecuriForum, ASIS International te Centar za analizu rizika i upravljanje krizama. Podršku su nam dali i prijatelji iz medija: asmag.com, a&s Polska, Bizbook, ekapija, European Elite Business Hub, In Security, My Dear Drone, PC Press, Secsolution, Revista Alarma te magazin Zaštita.

 

Bliska zaštita ličnosti

U stvarnosti imamo samo jednu šansu da ostavimo prvi utisak. Zato potencijalnom napadaču moramo ostaviti utisak da smo tvrd orah kako bismo ga natjerali da odabere neki lakši i za njega jednostavniji cilj. A pritajeno djelovanje je najdjelotvornije
Pripremio: Nermin Kabahija
E-mail: redakcija@asadria.com

Prvi korak koji napadač poduzima je sačinjavanje liste potencijalnih ciljeva. Kriteriji i razlozi koji se uzimaju u obzir prilikom izbora cilja ili sačinjavanja te liste su različiti i mogu se pojaviti u različitim formama. U nekim zemljama je dovoljno da ste stranac i odmah ste ispunili sve uvjete da budete ciljana osoba. U drugim, opet, ako ste imućni, ako ste političar ili neka druga važna ličnost, potencijalna ste meta napada.

Neupadljivost
No, kako znati da smo mi ili naša štićena osoba dospjeli na jednu takvu listu? U principu, ne možemo to sa sigurnošću znati ili potvrditi. Zato ćemo se držati našeg sigurnosnog protokola i pravilnika, o kojem smo ranije pisali, da kada dođemo na neki novi teren, obavezno se trebamo raspitati o svim aktivnostima kriminalnih grupa koje djeluju na tom području. S obzirom na to da znamo čime se bavi naš klijent, automatski možemo pretpostaviti jesmo li potencijalno interesantni ili nismo. Također, činjenica da firma ili klijent za kojeg radimo posluje u rizičnim područjima može biti dovoljna da dospijemo na takvu listu. Najbolja zaštita ili prevencija i u ovom slučaju je neupadljivost, tj. da svojim ponašanjem ne skrećemo pažnju na sebe, a posebno da ne budemo u centru pažnje, čime možemo davati dodatne razloge da baš nas napadnu.

Pozicija našeg klijenta u javnom životu nekada i nije toliko bitna ukoliko je u fokusu napadača, recimo, novac. Ako neko želi iznuditi novac, njemu je jedino važno da je njegova meta imućna, a manje je bitno da li je i koliko je uopće poznat. Napadač će pokušati doći do svog cilja po svaku cijenu i sa što manje otpora. Za nas kao zaštitara veoma je važno i to da sebi napravimo potpunu sliku o svom klijentu, pogotovo ako je riječ o javnoj ličnosti koja je često prisutna u javnosti s nastupima ili javnim obraćanjima. U tom slučaju moramo usko sarađivati i s osobama koje su zadužene za njegov PR i marketing. U ovim odjelima se mora obratiti posebna pažnja na sigurnosni aspekt, pri čemu mi kao zaštitari moramo svima njima proslijediti svoje mišljenje, da znaju koje stvari mogu biti potencijalno opasne kako ti ljudi ne bi nesvjesno ugrozili našeg klijenta, odnosno osobu za koju i sami rade.

Osmatranje
Protivnička strana također nastoji napraviti opširnu sliku o svojim ciljevima. Pitanja koja najčešće razmatra su je li napad moguće izvesti ili nije te da li je jednostavno ili složeno? Da bi odgovorili na pitanja od kojih zavisi ishod akcije, protivnici će morati prikupiti što više podataka o našem klijentu i nama. Pratit će nas, kretat će se u našem okruženju, neprimjetno raspitivati, možda pregledati i otpad kako bi došli do neke njima važne informacije. Pokušat će stvoriti sliku i o našim sigurnosnim mjerama, načinu rada i funkcioniranja. Naravno, sve će to biti dobro maskirano i taktički odrađeno. Opseg pokrenute akcije će, naravno, zavisiti od samog cilja, tj. važnosti osobe. Zato potencijalnom napadaču moramo ostaviti utisak da smo za njega tvrd orah kako bismo ga natjerali da odabere neki lakši i za njega jednostavniji cilj. U stvarnosti, imamo samo jednu šansu da ostavimo taj utisak i samo od nas zavisi kakav će utisak o nama protivnik steći. Iako je riječ o krilatici iz menadžmenta, ona itekako ima svoju primjenu i vrijednost u zaštitarskoj praksi. Dalje, moramo imati na umu da nas uvijek neko posmatra: protivnik, kolege, konkurencija ili povjerenik našeg klijenta. Zato moramo biti svjesni svojih postupaka i njihovih posljedica i pokazati se s naše najbolje strane. Ovoga posebno trebamo biti svjesni kad se u blizini ne nalazi naša štićena osoba jer tada mnogi sebe prikazuju u jednom sasvim drugom svjetlu, čime se mogu nesvjesno dovesti i u opasnost. Mora se paziti kome se daju kakve informacije i u kakvom okruženju.

Odbacivanje teških ciljeva
Protivnik u ovoj fazi jednostavno upoređuje ciljeve i bira one koji su jednostavniji i isplativiji, odnosno odbacuje one koje se ne isplati napadati. U ovoj fazi protivničkog pripremanja mi i nemamo neki utjecaj, ali smo svoj dio posla već trebali uraditi. Ako smo uradili dobru pripremu i pokazali se kao cilj koji je teško dosegnuti, postoji mogućnost da protivnici odustanu. No, u prošlosti se više puta pokazalo, posebno kod političkih atentata, da napadnuti nisu bili stvarni cilj napadača. Ali, upravo zbog jednostavnijeg pristupa i izvodljivosti same akcije oni su postali cilj, što govori da mi svojim profesionalnim ponašanjem odrađujemo veliki, često i glavni dio posla. Ovdje se još jednom vidi važnost našeg djelovanja i utiska koji ostavljamo kod osoba oko sebe direktnim ili indirektnim komuniciranjem.

Detaljnije informacije
Ukoliko se odlučio za cilj, protivnik će trebati više informacija o svojoj meti i njenom okruženju. Mjesta na kojima boravi, faze mobilnosti i ključne tačke će biti detaljno istražene, a to će se odraditi klasičnim opserviranjem i dodatnim izviđanjem. Elektronika ovdje pomaže da se na jednostavniji način dođe do važnih informacija – putem prisluškivanja ili postavljanjem GPS uređaja na automobil moguće je dobiti informacije o svakodnevnom kretanju vozila i lokacijama na kojima se ciljana osoba kreće. I ovdje opseg akcije i ulaganja sredstava zavise od važnosti cilja. Ako je očekivani ishod akcije velika novčana korist, protivnik će sigurno nastojati vrbovati i aktivirati informante. U nekim slučajevima takve su osobe znale biti infiltrirane i po godinu dana prije konkretnog napada, a bitno je znati i to da će zbog straha od odmazde informanti po svaku cijenu nastojati ostati neotkriveni.