2 Juna, 2026
image
Home Kategorija Najave II (Page 17)

Najave II

IT sigurnost: Kako otkriti napadače i odbraniti se od njih

Obrađujući temu cyber špijunaže na osnovu detaljnog Verizonovog izvještaja u periodu od 2014. do 2021. godine, ranije smo pisali o identifikaciji kritične digitalne imovine i upravljanju rizikom. Sada ćemo govoriti o vrstama napadača i načinima odbrane od njih
Pišu: Vesna Matić Karić i Senad Matić Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Ko su, zapravo, napadači u sferi cyber špijunaže, odnosno subjekti koji doprinose nastanku cyber sigurnosnog incidenta i koji su odgovorni za krađu podataka? Općenito postoji podjela na interne i eksterne napadače. Eksterni napadači i njihovi partneri dolaze, kao što im i naziv govori, van same organizacije, a interni iz kompanije i oni uživaju određeni stepen povjerenja i privilegija koje dolaze s tom ulogom. Partnerski napadači, odnosno saradnici, uključuju bilo koju treću stranu koja dijeli poslovnu vezu s organizacijom i oni također, za razliku od eksternih napadača, uživaju određene privilegije i povjerenje kompanije.

Kompanije uglavnom nesvjesne špijunaže
Zanimljiva je činjenica da kompanije i organizacije koje su bile žrtve cyber špijunaže uglavnom nisu bile ni svjesne napada. Najčešće su vanjski izvori ti koji otkriju informaciju o tome, a taj trend je važio u periodu koji pokriva spomenuti Verizonov izvještaj o cyber špijunaži. Ono što je zanimljivo u vezi s ovim tipom napada jeste da cyber špijunaža omogućava napadačima da prikupe veliki broj informacija, a istovremeno ostanu neprimjećeni duže vrijeme, pa se nameće pitanje na koji način organizacije širom svijeta mogu skratiti vrijeme otkrivanja špijuna, odnosno kako da u što kraćem vremenu otkriju da je došlo do napada kako bi što manja količina informacija procurila do hakera? I kako da se izbjegne oslanjanje na vanjske izvore kada je riječ o detekciji napada te da li postoji način da se napad otkrije u isto vrijeme, ako ne i prije nego što počne? Sve su to pitanja kojima se sigurnosni stručnjaci na polju cyber špijunaže bave godinama.

Savjeti za što bolju detekciju napada
Postavljanje ovih pitanja dovelo je do nekih inovacija na polju detekcijskih tehnologija, mada je sam problem detekcije i dalje prisutan. Odgovor na pitanje zašto je u doba modernih tehnologija ovakav problem i dalje prisutan leži u tome što nove tehnike detekcije napada ipak zahtijevaju od kompanije da sama postavi neke osnove sigurnosti, kao što su utvrđivanje glavne linije mrežne aktivnosti kompanije, definisanje dopustivog nivoa cyber sigurnosnih incidenata te preciziranje tačke kada će i u kojim slučajevima u sistemu doći do upozorenja na napad – što, budimo iskreni, ni dan-danas mnoge kompanije nemaju u vidu. Prije nego što uloži u novu tehnologiju, organizacija mora utvrditi i potvrditi da su same osnove njene cyber sigurnosti solidne i na svom mjestu, a to se može postići usvajanjem strategije Capability Maturity Model (CMM), koja je prvobitno nastala kako bi unaprijedila softverske razvojne procese. Ovaj tip strategije se oslanja na mjerenje, kontrolisanje i redovnu nadogradnju dokumentacije i procesa s ciljem eliminisanja nepoznanica. Tokom istraga vezanih za hakerske napade ključni podaci su, nažalost, uglavnom nedostupni. Na kraju se svodi na isto: nedostatak informacija ne samo da ometa samu istragu nego stvara odlične prilike hakerima da na veoma lagan način pronađu i pristupe osjetljivim informacijama.

Izbjegavanje napada
Jedan od načina da se ovaj problem riješi jeste da se radi na ojačavanju detekcijskih mogućnosti uz istovremeno korištenje najnovijih tehnika za izbjegavanje napada. Ono što sigurnosni stručnjaci savjetuju organizacijama u ovakvim slučajevima jeste da pod hitno porade na metodama odbrane od cyber špijunaže, poput antišpijunskih tehnika namijenjenih obmani potencijalnih špijuna na internetu. Iako situacija još nije savršena kada je riječ o detektovanju cyber špijuna u poslovnom svijetu, ipak se može reći da je posljednjih nekoliko godina primijećen određeni napredak u samoj detekciji i prevenciji mogućih napada. Međutim, bitno je zapamtiti i to da čak ni najnovije tehnologije neće biti od velike pomoći ako prije toga nemate ustaljene sigurnosne prakse kao i dovoljno stručno osoblje koje će njima moći upravljati. To znači da prije ulaganja u tehnologiju treba prvo uložiti u ljude i njihov trening.

Usvajanje strategije
Dakle, jedan od prvih savjeta koje sigurnosni stručnjaci daju kada je o ovoj problematici riječ jeste da se pomoću usvajanja CMM strategije utvrdi koliko su cyber sigurnosne osnove organizacije čvrste. Osim toga, potrebno je osigurati dostupnost ključnih podataka tako što će se smanjiti broj incidenata zbog kojih dolazi do gubitka logova i slabe dostupnosti podataka. Još se savjetuje i prelazak na kompleksnije sisteme i metode zaštite zasnovane na automatizaciji, vještačkoj inteligenciji i mašinskom učenju. No, sve to ne prije nego što se zaposle iskusni stručnjaci koji će takvom tehnologijom znati upravljati.

Metode otkrivanja
Kada su u pitanju metode otkrivanja cyber špijunskih napada, najdjelotvornije je detektovanje i analiziranje sumnjivog mrežnog saobraćaja, koje se koristilo za uspješnu detekciju napada u 48 posto slučajeva. Istovremeno, vrlo zanimljiv podatak je da se na drugom mjestu najefikasnijih metoda detekcije cyber špijunaže nalaze antivirusni alati, koji su bili u stanju otkriti napade u 23 posto slučajeva. Naravno, riječ je o naprednijim antivirusnim platformama koje su nešto osjetljivije na potencijalni malware od alata namijenjenih običnim korisnicima, ali ipak – riječ je o impresivnom statističkom rezultatu.

Napadači i njihovi motivi
Identifikovanje napadača je proces u kojem postoje mnogi izazovi s obzirom na to da napadači ulažu izuzetno veliki napor u to da maskiraju svoje aktivnosti i ostanu anonimni, najčešće korištenjem metoda zavaravanja kao što je korištenje lažnih IP i email adresa. Kada su u pitanju cyber špijunski napadi, velika većina (85 posto) napadača radi za razne države. Na drugom mjestu s učešćem od 4 posto u cyber špijunaži nalaze se napadači povezani s organizovanim kriminalom, dok su bivši zaposlenici odgovorni za cyber špijunažu u samo 2 posto slučajeva. To je pomalo čudno s obzirom na to koliko često čitamo o zaštiti od korporativne špijunaže u kojoj učestvuju bivši zaposlenici. No, to nas dovodi do jednog od najvećih problema u rješavanju cyber špijunskih incidenata, a to je komplikovana identifikacija napadača, koja često može biti pogrešna. Naime, digitalna forenzička istraga treba se prvenstveno fokusirati na to da odgovori na šest pitanja: ko, šta, gdje, kada, kako i zašto? Problem je u tome što na mnoga od ovih pitanja nekada nije moguće odgovoriti zato što su akteri u oblasti cyber špijunaže veoma dobri i iskusni u skrivanju svojih tragova i identiteta. Stoga cyber sigurnosni izvještaji formirani na osnovu određenih tehničkih podataka kao što su IP adrese mogu biti netačni te navesti sigurnosne stručnjake na pogrešan trag.

Lažni tragovi
Tome doprinose i sve napredniji malveri koje napadači koriste, a koji mogu imitirati aktivnosti te lažirati tehničke podatke koji nemaju nikakve veze s napadačima. Sigurnosni stručnjaci ne bi se trebali oslanjati na takve izvještaje, naročito u današnje vrijeme, kada postoje znatne napetosti između različitih političkih blokova i država. Da bude zanimljivije, Verizonovi stručnjaci u svom izvještaju spominju i takozvane false flag cyber špijunske napade, u kojima napadači žele stvoriti utisak da je određena država ili organizacija odgovorna za napad. Zakoni i propisi u pojedinim zemljama također mogu doprinijeti pogrešnoj identifikaciji napadača. Naime, neadekvatna pravila kada je u pitanju korporativna cyber sigurnost, kao i zaštita informatičkih sistema u javnim institucijama i organizacijama mogu doprinijeti lakšem maskiranju aktivnosti napadača. Isto važi i kada su u pitanju propisi o korištenju kriptovaluta. Tu je i Tor mreža za anonimno pregledanje interneta i pristupanje sadržajima na tamnom webu, koja također – pored brojnih pozitivnih stvari – omogućava dodatni nivo skrivanja identiteta napadača. I konačno, kada cyber špijuni i budu ispravno identifikovani, postoje poteškoće u njihovom procesuiranju, budući da ih u većini slučajeva štite određene države.

Što se tiče motiva, generalno su cyber napadi potaknuti finansijskim razlozima i, u skladu s time, njihovi počinioci su uglavnom povezani s organizovanim kriminalom. Na cyber špijunažu kao motiv otpada 10 do 26 posto napada, što je poprilično visok procent koji zasigurno ukazuje na to da je došlo vrijeme da se organizacije ozbiljno pozabave ovom problematikom.

Odbrana od cyber špijunaže
Napredni hakeri u oblasti cyber špijunaže ponekad koriste metode napada koje uopće ne uključuju fajlove, što u kombinaciji s nepoznatim propustima u mreži čini takve kampanje veoma opasnim i teškim za odbranu. Protiv ovakvih napada se nije moguće boriti tradicionalnim metodama, pa stoga mjere za detekciju napada moraju biti zasnovane na kombinaciji analize ponašanja i verifikovanja softvera i identita, uz minimiziranje broja lažnih detekcija. Da bi i to bilo dovoljno, organizacije moraju imati proaktivan pristup identifikovanju prijetnji – tačnije, moraju aktivno tragati za njima i pretpostaviti da su se cyber špijuni već uspjeli infiltrirati u njihove sisteme. Neke od metoda odbrane od cyber špijunaže uključuju segmentaciju mreža, a kako bi se odvojila virtuelna lokalna mreža od internetske infrastrukture, serverskih farmi, internih i administratorskih mreža. Na taj način se potencijalnim napadačima otežava ili onemogućava istraživanje mreže. Dalje, korištenje PowerShella bi trebalo biti ograničeno samo na provjerene pojedince koji ga moraju koristiti. Višefaktorska autentifikacija bi se trebala koristiti za kompletan administratorski pristup, a sisteme bi trebalo podesiti tako da šalju upozorenja sigurnosnim timovima svaki put kada se neko logira na servisne profile za hitni pristup.

Bitna je istraga
Istraživanje cyber špijunskih kampanja razlikuje se od istraživanja standardnih cyber sigurnosnih incidenata. Naime, stručnjaci u početku možda neće biti ni svjesni da je motiv detektovanog cyber napada krađa intelektualnog vlasništva, već tek kada istraga uznapreduje. Prije same istrage stručnjaci najprije prikupljaju podatke o mrežnoj topologiji te razgovaraju s mrežnim i sistem-administratorima kako bi identifikovali moguće kanale napada. Zatim prikupljaju logove s različitih izvora kako bi analizirali aktivnosti zaposlenika i aplikacija, a što bi svakako trebalo raditi s vremena na vrijeme, bez obzira na to da li postoji sumnja da je organizacija pod napadom. Jedan od ključnih ciljeva svake istrage je identifikovanje početne ulazne tačke napadača u infrastrukturu, bilo da je to aplikacija koja je povezana s internetom, hakiranje podataka za logiranje na određeni profil ili phishing e-mail. Od spomenutih najčešća početna tačka za cyber špijunske kampanje bili su phishing e-mailovi, koji su daleko uvjerljivije osmišljeni od onih koje viđamo u običnim hakerskim napadima. Identifikovanjem ciljeva, mogućnosti i metoda napadača sigurnosni timovi mogu razviti modele napada kako bi se što bolje pripremili za odbranu od njih. Veliki problem za sigurnosne stručnjake predstavlja činjenica da se u cyber špijunskim kampanjama često koriste validni akreditivi i postojeći legitimni alati koji se koriste u ciljanoj kompaniji, poput onih za mapiranje mreža i udaljeni pristup. Zbog toga je potrebno koristiti napredne platforme za analizu i detekciju bilo kakvih nepravilnosti unutar sistema i infrastrukture organizacija.

Verizonov izvještaj o cyber špijunaži je dokument koji baca novo svjetlo na do sada tajnoviti sektor u oblasti cyber sigurnosti. Sve institucije i organizacije koje odrede da imaju vrijednu digitalnu imovinu trebale bi ga detaljno proučiti, makar zbog toga da se malo zabrinu i postanu opreznije.

Zamke za detektovanje metoda napadača
Sigurnosni timovi bi za identifikaciju napadača i njihovih metoda trebali koristiti honeypotove, odnosno zamke u vidu sistema ili više umreženih sistema koji služe samo tome da čekaju neovlaštene pokušaje upada. Funkcija ovih zamki je da privuku špijune i dokumentuju njihove načine djelovanja te su zbog toga poprilično efikasan alat u odbrani od cyber špijunskih kampanja, jer mogu dokumentovati korištenje prethodno nepoznatog malwarea, kao i pomoći u detekciji propusta u konfiguraciji sistema. U ovakvim zamkama koriste se lažni podaci smješteni u kontekst uvjerljivog okruženja kompanije, ali preduslov za njihovo korištenje je to da organizacije već imaju implementirane napredne sigurnosne kontrole.

Savjeti za odgovor na napad
Nakon što se za napad saznalo, najbitniji korak je saznati kako je, zapravo, otkriven. Nakon toga treba utvrditi na koji je način napadač stekao pristup organizacijskoj mrežnoj infrastrukturi te potražiti zajedničke vektore, kao što su ciljani phishing e-mailovi koji imaju za cilj da namame primaoca na pokretanje malicioznog softvera. I posljednji, ali ništa manje ključni korak, jeste da se potraže rješenja koja će kompaniji biti pri ruci kada dođe do sličnog napada kako bi što prije mogla stati na noge i oporaviti se od napada.

Security Summit Virtual Event: Virtuelno kao novo normalno

Nemogućnost fizičkog okupljanja širom je odškrinula vrata virtuelnom povezivanju. U potrazi za partnerima i klijentima Security Summitu se pridružilo više od tri hiljade profesionalaca iz gotovo stotinu zemalja
Piše: Damir Muharemović
E-mail: redakcija@asadria.com

Više od godinu je prošlo, a pandemija ne jenjava. Trenutno smo na kraju trećeg vala, u okviru kojeg su u najmanje trideset evropskih zemalja bile uvedene ili su još na snazi jake restriktivne mjere. Vakcinacija se provodi očekivano sporije, jer farmaceutske kompanije nisu u stanju proizvoditi dovoljno brzo da zadovolje potrebe cijelog svijeta, ali i zdravstveni sistemi mnogih zemalja imaju prepreka da je provedu brzo i nesmetano. Raduje, ipak, činjenica da je već četvrtina stanovništva Evropske unije primila drugu dozu te da je na dobrom putu da stekne kolektivni imunitet. U međuvremenu, dok se to ne dogodi, novo normalno u poslovnom svijetu ostat će – virtuelno.

Nastavljen kontinuitet
Naše godišnje istraživanje objavljeno u martovskom izdanju a&s Adrije detektiralo je jednu interesantnu i važnu činjenicu: iako pogođena, regionalna, ali i globalna industrija sigurnosti nije stala s radom niti osjetila veliki pad poslovanja. Ondje gdje je i zabilježen određen je krahom drugih grana poput ugostiteljstva i turizma, što se manifestiralo otkazivanjem uvođenja novih sigurnosnih sistema ili smanjenjem obima usluga fizičke zaštite. Čak i ako uzmemo u obzir da su instalateri i integratori dio prihoda ostvarivali na temelju ranije dogovorenih projekata, tržišni igrači su gotovo jednoglasno ustvrdili da su nastavili uspješno poslovati jer su potrebe za sigurnošću u vremenu neizvjesnosti iste ili čak i veće, kao što je u online svijetu, gdje je zabilježen rast cyber napada. Stoga smo na prvom predavanju o Genetecovom istraživanju provedenom na hiljadu i po sigurnosnih profesionalaca mogli, između ostalog, saznati da je 67 posto kompanija odlučilo investirati u cyber sigurnost, što je veliki napredak u tom segmentu, ali da je ipak najveći broj ljudi, 60 posto, rekao da su najveći sigurnosni izazovi fizičke prijetnje (vandalizam, provala itd.) te zastarjela infrastruktura (48 posto). Pokazatelj je to da će sigurnosni sistemi i usluge biti traženi još mnogo godina te da globalni izazov poput tekućeg zdravstvenog neće usporiti razvoj ove industrije.

Dvoplatformski pristup
Jedan je segment ove industrije ipak doživio veliku promjenu – održavanje sajmova i konferencija. Usljed restrikcija u mnogim zemljama, zbog kojih je otežan dolazak gostiju iz drugih država, ali i lokalnog stanovništva zbog zabrane okupljanja većeg broja ljudi u zatvorenom prostoru, većina se sajmova i konferencija odlučila preseliti u online prostor. Naš Security Summit bio je jedan od prvih koji su lani uspjeli kombinirati dvoplatformski pristup kako bi ponudio vjernu simulaciju fizičkog sajma i omogućio što jednostavniji način povezivanja ljudi i održavanja sastanaka, što je, u konačnici, i cilj ovakvih evenata. Jedna je platforma, dakle, vizuelno obogatila naš virtuelni prostor prikazujući lobi, konferencijske dvorane i izložbeni prostor, u kojem su se nalazili štandovi kompanija sa svim informacijama u vidu brošura, stručnih članaka, videosnimaka, vizit-kartica i ostalih materijala te predstavnicima koje se moglo kontaktirati u svakom trenutku i dogovoriti sastanak. Također, i predstavnici kompanija mogu dobiti uvid u broj i karakter svih posjetilaca online sajma. Svi koji se registruju moraju unijeti svoje podatke, čime se dobija struktura posjetilaca po vrsti i oblasti poslovanja. Druga platforma, b2match, na iznimno jednostavan i pristupačan način gostima je omogućila da imaju listu i mogu kontaktirati bilo kojeg registrovanog posjetioca i preko bilo koje komunikacijske platforme održati sastanak s njim ukoliko bude potvrđen s druge strane. Rezultat je tada bio 2.084 posjetioca iz 69 zemalja.

Međunarodni karakter
Gradeći na tome, Security Summit i ove je godine, u svom drugom virtuelnom izdanju, pomaknuo ljestvicu. Blizu 1.200 je osoba koje su se prvi put registrovale, čineći ukupan broj od 3.282 registrovanih na b2match platformu. Raduje činjenica da je Security Summit postao pravi međunarodni događaj s obzirom na činjenicu da smo imali goste iz čak 96 zemalja. U odnosu na izdanje iz 2019. godine u Sjevernoj Makedoniji, broj zemalja iz kojih su “došli” gosti se doslovno utrostručio (sa 32 na 96). Moglo bi se ustvrditi da je Summit nadrastao okvire Jadranske regije te postao jedan od najznačajnijih evenata u Centralnoj, Jugoistočnoj i Istočnoj Evropi, uz značajan broj izlagača i posjetilaca van tih regija. Oko polovine je iz Jugoistočne Evrope (Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Sjeverne Makedonije, Bugarske, Rumunije, Grčke, Crne Gore, Kosova, Albanije), zatim Centralne i Istočne Evrope te Zapadne i Jugozapadne Evrope. Zabilježeno je i prisustvo zainteresovanih iz Južne Amerike: Argentine, Urugvaja, Paragvaja, Bolivije, Venecuele, Paname, a prvi put smo imali i sponzora iz Argentine. Riječ je o kompaniji SoftGuard, koja je razvila inovativnu aplikaciju za prijavljivanje kriminalnih aktivnosti u realnom vremenu, o kojoj ćete moći više pročitati u nastavku teksta.

Brojni sponzori i izlagači
Ove godine Security Summit je imao 71 sponzora i izlagača. Cathexis Europe, Huawei, MOBOTIX i Suprema su kao platinasti sponzori dali najveću podršku virtuelnom Security Summitu, dok su se u svojstvu zlatnih sponzora pojavili: Dahua Technology, Eagle Eye, Hikvision Digital Technology, Secura, Seagate Technology, SoftGuard Technologies, Špica, 360 Vision Techology, Vanderbilt i ComNet. Srebreni sponzori su bili: Advanced Electronics, ALEM sistem, AMG Systems, ASSA ABLOY, AVS Electronics, Avtera BH, AxxonSoft, Axis Communications, Bettini Video – DEA Security, Brinno, Brombul, Calipsa, Cambium Networks, Comtrade System Integration, Cratis, D-Link, Deeplet Technology, Dell Technologies, Deltatel, Duen Yih Metal Industrial, EtherWAN, Feerica, frogblue, G4S Secure Solutions, Genetec, HID Global, Hi Sharp Electronics, Ingram Micro, Klacci, Konica Minolta, Lunatronik, Malloc, March Networks, Merit LILIN, Milestone Systems, Modepack, Monitor Computer Systems, Motorola Solutions, NSoft, OPTEX Security, Partizan Security, Security Report, SPSC Group, Systeh, Teletek Electronics, TimesTech Print Media, Uniview Technologies, VCA Technology, Vision-Elec. Technology, VIVOTEK, WAFERLOCK, Zaštita, ZKTeco. Posebni sponzori bile su vrijedne industrijske organizacije: ASIS, ONVIF, asmag i CoeSS, od čijih smo predstavnika mogli čuti vrijedne informacije.

S nama su i ove godine bila regionalna stručna udruženja: Komora zaštitara Federacije Bosne i Hercegovine, Komora za privatnu sigurnost Republike Makedonije, Hrvatski ceh zaštitara, Komora za razvoj slovenske privatne zaštite, Udruženje za privatno obezbjeđenje Privredne komore Srbije, Privredna komora Crne Gore, Rumunska asocijacija za sigurnosnu tehnologiju A.R.T.S., bugarska Nacionalna asocijacija sigurnosnih kompanija (NAFTSO), mađarski SecuriForum, Bit Alijansa, Palsit i te KOTRA, južnokorejska agencija za promociju trgovine i investicija. Vrijednu podršku eventu dali su i brojni regionalni i međunarodni mediji: asmag.com, a&s International, a&s Polska, a&s Asia, Zaštita, PC Press, My Dear Drone, Global Security Mag, Aluminium PVC, InSecurity, SecSolution, Centar za upravljanje krizama, Beveiliging nieuws, SmartStateIndia, Security Report i Security Report Cyprus.

Poboljšane tehničke funkcionalnosti
U tehničkom smislu, najprimjetnija promjena je potpuno izmijenjena i unaprijeđena scena, usklađena s vizuelnim identitetom Adria Security Summita. Vizuali, svjetla, audio – sve je podignuto na viši nivo kako bismo i u tom segmentu dosegnuli kvalitet fizičkog eventa. Uradilo se dosta na tome da platforme budu što jednostavnije i efikasnije. Sve je, primjerice, hipelinkovano: lobi, glavna i sve sporedne konferencijske sale upućuju ka profilima izlagača kako bi se posjetioci stalno usmjeravali ka kompanijama s ciljem povećanja saradnje s njima.
Osim toga, osam je tehničkih funkcionalnosti koje smo ove godine inkorporirali u platformu:
– Join virtual booth je opcija kojom je sponzor uvijek bio dostupan svakom posjetiocu profila kompanije koji se odluči za direktnu komunikaciju putem videopoziva
– Omogućena je dvostruka potvrda sastanka, jer se prošle godine dešavalo da jedna strana dođe, a druga ne dođe na sastanak
– Direktan prikaz promotivnog videa na profilu kompanija
– Pristup predavanju predstavnika kompanije direktno s njihovog profila
– Svaka kompanija može video, slikovnim i tekstualnim materijalom popuniti potpun profil za svaku od kategorija (proizvod, usluga, ekspertiza, partnership, saradnja na projektu, investicija i drugi zahtjevi) u Marketplaceu za plasiranje proizvoda
– Sponzor na jednom mjestu može pregledati podatke i upite svih zainteresovanih osoba, koje su putem Connect with exhibitor opcije na profilu izlagača direktno poslale svoje podatke
– Na profilima kompanijama dostupni su linkovi na njihove profile na društvenim mrežama, kao i podataka o njihovom godišnjem prometu i broju zaposlenih
– Prilikom pretrage liste posjetilaca omogućeno je odmah, pored njihovog imena, jednim klikom zatražiti sastanak ili uputiti im poruku

 

Kineskim brendovima najviše glasova za cijene, evropskim za sigurnost

IP kamere su kucajuće srce videonadzornog sistema. Za bolje razumijevanje ovog tržišta asmag.com je proveo istraživanje u kojem je od čitalaca traženo da odaberu tri za njih najvažnija brenda IP kamera u tri kategorije: kamere za rad u uvjetima slabog osvjetljenja, panoramske kamere i cyber sigurnost. Dobijeni rezultati istraživanja upućuju na dominaciju kineskih brendova
Izvor: asmag.com
E-mail: redakcija@asadria.com

U istraživanju je učestvovalo 486 aktera u prodajnom lancu, uključujući sistem-integratore, distributere, konsultante i krajnje korisnike. Kada su u pitanju vertikale, glavni sektori iz kojih ispitanici dolaze su državni, sektor poslovnih zgrada, proizvodnje, pametnih i sigurnih gradova, maloprodaje i transporta.

Posljednjih godina kineski brendovi su se suočavali s brojnim kritikama, uglavnom zbog američkih optužbi da su njihovi proizvodi uključeni u ilegalni nadzor i druge kontroverzne aktivnosti. Uprkos tome, anketa je pokazala kako korisnici širom svijeta i dalje preferiraju kineske brendove zbog njihovog visokog kvaliteta i konkurentnih cijena. To nam daje razlog da vjerujemo da je neprijateljstvo prema kineskim brendovima uglavnom ograničeno na SAD te da će u godinama koje dolaze kineska dominacija u segmentu videonadzora ostati čvrsta i nepokolebljiva. U nastavku vam donosimo analizu rezultata istraživanja.

Videonadzor u uvjetima slabog osvjetljenja
U kategoriji kamera za rad u uvjetima slabog osvjetljenja Hikvision Digital Technology je jasan favorit kojeg je odabralo 19,43 posto ispitanika. Slijede Axis Communications (15,14 posto), Dahua Technology (14 posto), Bosch Security Systems (12,86 posto) i Hanwha Techwin (9,43 posto). Vrijedi spomenuti i tržišne igrače sa značajnim udjelom kao što su Tiandy, Uniview i Avigilon. Nema potrebe naglašavati da kvalitet i performanse određuju u kojoj mjeri je neka kamera poželjna za rad sa slabijim osvjetljenjem. Hikvisionova serija DarkfigherX, naprimjer, nudi modele koji mogu snimati boju uz rasvjetu od 0,001 Lux.
Zapravo, kvalitet i performanse su ključni faktori kod odabira poželjnog brenda za rad u uvjetima slabog osvjetljenja, što su i naveli učesnici ankete. Neki od njih su ove proizvode opisali kao otporne na smetnje ili opremljene kvalitetnim dinamičkim rasponom, a poželjno je da oimaju i što manji broj neželjenih artefakata u uvjetima slabog osvjetljenja ili kod korištenja infracrvenog svjetla. Drugi su se pozvali na mogućnost prikaza boja u mraku i naprednu vidljivost tokom noći, kao i autentičnu osjetljivost na slabu svjetlost uz brzinu zatvarača od 200 sekundi.

Mnogi poznati brendovi videonadzornih kamera koje nude vrhunske performanse pri slabom osvjetljenju mogu pružiti i upotrebljiv i visokokvalitetan video. Uz tehnologije za rad pri slabom osvjetljenju IP kamere mogu dati više detalja na videozapisima u boji i tako omogućiti korisnicima da brže prepoznaju ljude i predmete od interesa u potpunom mraku. Vrhunski kvalitet videozapisa u uvjetima slabog osvjetljenja danas je realnost jer se snimanje objekata u ambijentu vrlo slabog osvjetljenja obavlja s dovoljno jasnim rezultatima. U sklopu istraživanja kamere kompanije Dahua su, naprimjer, pohvaljene za modele koji nude prikaz u boji i funkciju rada pri slabom osvjetljenju.

Faktor cijene
Cijena je još jedan od bitnih kriterija. To je bilo vidljivo iz brojnih komentara ankete jer se cijena uglavnom definirala u odnosu na kvalitet. Korisnici su pri tome navodili da žele odličan kvalitet pri slabom osvjetljenju i odgovarajuću cijenu. Istovremeno, odnos cijene u odnosu na ponuđeni kvalitet dopunjen je željom da isti proizvodi ponude i istovjetnu praktičnost i funkcionalnost. Iz navedenog je jasno da je atraktivan omjer troškova i performansi kineskih proizvoda ključni razlog zašto su proizvodne marke iz te zemlje ostale favorit. Dobra ilustracija su riječi jednog učesnika istraživanja s Filipina koji navodi da bira Hikvision “jer su proizvodi te kompanije istovremeno i pristupačni i kvalitetni”. Asmag.com ove rezultate komentariše na sljedeći način: “Snažne funkcije povezane s radom u uvjetima slabog osvjetljenja tradicionalno su obilježje zapadnih brendova kao što su Axisov LightFinder ili Boscheva Starlight tehnologija. Ipak, jasno je da kineski brendovi sustižu svoje zapadne kolege i nailaze na sve bolji prijem na tržištu zahvaljujući rješenjima koja kombinuju napredne performanse i atraktivne cijene. Bez obzira na to, svi proizvođači koji uspiju zadovoljiti potrebe korisnika za noćnim nadzorom uz dobre performanse i pristupačnu cijenu mogu pronaći svoje mjesto na tržištu”.

Panoramske kamere
U kategoriji panoramskih kamera Hikvision je ponovo zauzeo prvo mjesto, i to po izboru 19,07 posto ispitanika. Slijede: Axis (14,83 posto), Dahua (13,98 posto), Avigilon (9,75 posto) i Hanwha Techwin (8,47 posto). Među ostalim važnim igračima vrijedi spomenuti Bosch, VIVOTEK i MOBOTIX. Panoramski vid podržan je na fisheye kamerama ili modelima s više senzora. Sposobnost korekcije iskrivljenja slike (tzv. dewarp funkcija) i kompozitnog spajanja slike glavni je odgovor koji je ponuđen na upit koje karakteristike čine neki brend najpoželjnijim za panoramski prikaz. Korisnici su naveli i važnost pratećeg softvera, naprednih performansi, kvaliteta izrade, dugovječnosti životnog ciklusa proizvoda, etički pristup marketinškim strategijama i politici formiranja cijena. Na tehničkom planu, za odabir brenda ključni su podrška za prikaz uz veliki broj megapiksela, mogućnost kreiranja kompozitnog videa iz više prikaza, optimizirana propusnost, napredni WDR (široki dinamički opseg) i sigurnost interneta stvari (IoT).

Osim softvera, korisnici navode i određene ključne faktore koji su utjecali na njihov izbor. Oni uključuju kvalitet slike, jednostavnost instalacije te podršku i uslugu nakon kupovine proizvoda. Pritom se navode i lakoća upravljanja, funkcije za postavke slike i kvalitet digitalnog PTZ-a. Neki korisnici se fokusiraju na vizualni segment, kao što su vidno polje koje se kreće u rasponu od 90 do 140 stepeni. Tu je i tzv. noćni vid, koji podržava većina nadzornih kamera, kao i prateća kvalitetna rezolucija prikaza. Drugim korisnicima jednako važne su performanse pri slabom osvjetljenju, detekcija pokreta, izvori napajanja, zvuk te podrška za aplikacije. Na kraju, kao važne i poželjne karakteristike navedeni su tehnička pouzdanost proizvoda, podrška unutar prodajnog kanala i jednostavno konfigurisanje širokog raspona parametara.

Kada su u pitanju ostali brendovi, korisnici su pohvalili dizajn Axisove P3719 multisenzorne kamere, koja je opisana kao inovativan proizvod koji je posebno pogodan za raskrsnice, dok je kod MOBOTIX-a za odabir čitalaca bila presudna analitika fisheye kamere. U asmagu nisu iznenađeni ovim odabirom. Kao i kod kamera za rad u uvjetima slabog osvjetljenja, interes korisnika u segmentu panoramskih kamera sada se prebacio s etabliranih zapadnih brendova kao što su npr. Arecont Vision (današnji AV Costar), Oncam i Avigilon na kineske brendove koji također nude pristupačne fisheye i multisenzorne kamere. Ako žele jači udio na ovom tržištu, proizvođači bi se trebali pridržavati zahtjeva korisnika za naprednom korekcijom deformacije slike, jednostavnom instalacijom i kvalitetnom slikom u svojim panoramskim rješenjima.

Cyber sigurnost
U trećoj kategoriji od čitalaca je traženo da odaberu svoje omiljene brendove IP kamera s naprednim funkcijama cyber sigurnosti. Prvih pet najbolje rangiranih brendova su Axis (20 posto), Bosch (15,35 posto), Hikvision (12,09 posto), Dahua (10,7 posto) i Hanwha Techwin (9,77 posto). Pored njih, vrijedi spomenuti i Avigilon, Pelco i MOBOTIX. Jasno je da su zapadni brendovi bolje prošli od kineskih u ovoj kategoriji i da su zaslužili povjerenje korisnika, što je vidljivo iz sljedećeg ilustrativnog komentara jednog učesnika istraživanja: “Axis je potvrdio svoj nivo sigurnosti pružanjem brojnih dokumenata i pridržavanjem politike i kulture rješavanja svakog problema u vezi s ranjivošću, slanjem ažuriranja i obavijesti itd. MOBOTIX je jedini koji ne samo da govori o cyber sigurnosti nego posjeduje i nezavisni certifikat. I nakon 14 godina iskustva nisam imao nijedan problem s njihovim proizvodima u domenu cyber sigurnosti. Oni su najbolji.”

Na upit zašto su se odlučili za konkretan brend, čitaoci su naveli različite faktore kao što su integracija s Trend Micro platformom za sprečavanje cyber napada, kvalitetna enkripcija, sigurnost interneta stvari i verifikacija koju su izvršila nezavisna tijela. Dalje, poželjni faktori odabira su i napredne postavke za lozinke, česta ažuriranja firmvera sa sigurnosnim zakrpama i kvalitetna zaštita podataka. Osim toga, neki su naveli i partnerstva u oblasti cyber sigurnosti i kvalitetne vodiče o ovoj problematici koji se šalju korisnicima. “Nije iznenađujuće što su zapadni brendovi najbolje rangirani jer su njihove sigurnosne značajke dobro poznate. Bosch je, naprimjer, jedan od prvih proizvođača koji je u svoje kamere integrisao TBM module za pohranu ključeva za enkripciju. Ono što nam je privuklo pažnju je činjenica da se do vodećih pozicija sve više probijaju kineski brendovi. Njih su navodno slabe funkcije cyber sigurnosti i namjerno ostavljanje slabih tačaka u uređajima dovele na tzv. crne liste, posebno u SAD-u. No, rezultati naših anketa pokazuju da čitaoci misle drugačije”, kažu u asmagu.

Ostali odabrani brendovi
U okviru ankete čitaoci portala asmag.com su zamoljeni da navedu svoje omiljene brendove koji nisu uvršteni u ponuđenu listu. Najčešće spominjani brend je Tiandy, ponuđač videonadzornih rješenja sa sjedištem u Tianjinu u Kini. Za njihovu tehnologiju Starlight se tvrdi da podržava snimanje pokretnih objekata u gotovo potpuno mračnim okruženjima uz osvjetljenje od samo 0,0004 Lux. Ostali značajni brendovi uključuju Milesight i TVT, kineske kompanije koje nude napredne panoramske kamere. Model kompanije Milesight nudi vidno polje od 180 stepeni i zumiranje u visokoj 4K rezoluciji. S druge strane, TVT nudi model sa četiri 4 MPx video modula za kreiranje kompozitnog 16 MPx prikaza (5520×2400) s panoramskim vidom u rasponu od 180 stepeni.

 

 

Šta odabrati: NVR ili VSaaS?

Prilikom postavljanja videonadzora jedno od prvih pitanja koje krajnji korisnik postavlja je da li odabrati lokalni mrežni videosnimač (NVR) ili cloud arhitekturu (VSaaS). Arhitektura mrežnih videosnimača (NVR) dominira sigurnošću već desetljećima, pri čemu kamere snimaju video i prenose ga na snimač na kojem se on čuva. Ipak, posljednjih godina na popularnosti dobija i VSaaS koncept, koji privlači korisnike nižim početnim troškovima postavljanja sistema videonadzora
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Koje faktore treba uzeti u obzir prilikom odabira između mrežnih videosnimača i videonadzora kao usluge? U nastavku teksta govorimo o prednostima i nedostacima obje tehnologije, njihovim namjenama i kriterijima na temelju kojih svako treba donijeti odluku za sebe. Mrežni videosnimači i VSaaS su jedinstvene tehnologije u smislu opreme, propusnosti i vještina koje krajnji korisnik mora posjedovati za rad s njima. NVR arhitektura podrazumijeva da se video snima, obrađuje i pohranjuje lokalno, što je poznato krajnjim korisnicima dugi niz godina. Međutim, sve više njih danas razmatra model videa kao usluge (VSaaS), koji znači obradu i pohranu videozapisa u oblaku. Da biste odabrali najbolju opciju, potrebno je razumjeti prednosti i nedostatke svake od njih.

Prednosti mrežnih videosnimača
Arhitektura mrežnih videosnimača podrazumijeva da se većina videonadzorne opreme nalazi u fizičkim prostorijama krajnjeg korisnika, što uključuje kamere, mrežni videosnimač (NVR) sa serverom, kao i kapacitete za upravljanje videozapisima. Jedna od prednosti ove tehnologije je to što korisnik može bez problema iskoristiti svoje dostupne propusne resurse i snimati u visokoj rezoluciji. “Arhitektura je jednostavnija jer je većina opreme povezana u lokalnu mrežu”, kaže Daniel Lim, projekt-menadžer u kompaniji Prowler International. “NVR arhitektura je u potpunosti u vlasništvu kupca i njena funkcionalnost se ne oslanja na internetsku vezu. Ovo je posebno važno za područja u kojima je mrežna veza nepouzdana”, kaže Rémy Javelle, globalni menadžer nadzornih proizvoda u Axis Communicationsu. “Kao uređaj za pohranu podataka, mrežni videosnimač se može instalirati direktno i lokalno, zajedno s kamerom, kako bi formirao jedinstveni sistem u LAN-u. On ne opterećuje propusnost javne mreže kada se slika prikazuje u visokoj rezoluciji”, kaže Wu Yang, direktor Odjela za poslovanje u cloudu u kompaniji Hikvision. Osim toga, korisnik ima potpunu kontrolu nad postavkama videonadzora. “NVR će krajnjem korisniku pružiti više kontrole u pogledu rada i upravljanja, a i sama tehnologija općenito nudi bogatije korisničko iskustvo za operatere i administratore sistema. Možete dobiti i dublju integraciju za hardver i softver nezavisnih proizvođača”, kaže Fabliha Chowdhury, menadžer marketinga proizvoda Stratocast u kompaniji Genetec.

Nedostaci mrežnih videosnimača
Međutim, instalacija mrežnih videosnimača ima i svojih nedostataka. Za početak, troškovi kupovine lokalne opreme mogu biti preveliki za neke korisnike. “Očekujte mnogo veće početne kapitalne izdatke za uvođenje ovog sistema, a to uključuje i više osoblja i vremena za instalaciju, konfiguraciju i održavanje. Zato je to veća obaveza i veći početni trošak”, kaže Chowdhury.
Sličnog je mišljenja Javelle, koji kaže da početne potrebne investicije mogu biti previsoke za manje kompanije, jer organizacije moraju uzeti u obzir i znanje i talent koji im je dostupan budući da održavanje rješenja i otklanjanje problema moraju obavljati sami. I sigurnost je važan problem kod postavljanja mrežnih videosnimača. “Tri su izvora briga kod mrežnih videosnimača: krađa, oštećenje i kvarovi prilikom snimanja. Ako se desi provala u objekat, velika je vjerovatnoća da će NVR biti ukraden. Ako dođe do požara, uređaj za snimanje često bude previše oštećen da bi bio koristan u utvrđivanju je li požar namjenski postavljen i, ako jeste, ko je krivac za to”, kaže R. Nandakumar, osnivač kompanije ATSS. “Mrežni videosnimači mogu biti izloženi i prijetnjama iznutra. Uz to, cyber napadi na mrežu kompanije mogu dovesti do gubitka snimaka, nemogućnosti upravljanja i velikih troškova oporavka i zamjene”, kaže Chris Grniet, zamjenik direktora Odjela za sigurnost i tehnologiju u Guidepost Solutionsu.

U konačnici, NVR arhitektura korisniku daje manje fleksibilnosti za dodavanje ili smanjivanje broja kamera, dok paralelno pregledanje materijala i pristup snimcima opterećuju sistem. “U NVR instalaciji možete povezati tek ograničeni broj kamera. Performanse mogu biti loše, pogotovo ako više korisnika pokušava istovremeno koristiti videosnimač. Dozvoljen je samo ograničeni broj istovremenih pregledanja”, kaže Viachaslau Hrytsevich, osnivač i direktor kompanije 3dEYE.

Prednosti VSaaS usluge
Nedostaci NVR arhitekture naglašavaju prednosti VSaaS tehnologije, koja obično zahtijeva samo kamere, mrežni prekidač ili ruter za prosljeđivanje videa na internet. Zbog toga su početni troškovi postavljanja videonadzora znatno manji. “Upotreba hardvera je minimalna, pri čemu VSaaS korisnika usmjerava na predvidivi model promjenjivih troškova. Tako se pomaže organizacijama da iskoriste cjenovnu efikasnost ovog rješenja za postizanje boljih rezultata”, kaže Keven Marier, direktor tehnološkog poslovnog razvoja u Milestone Systemsu. “Troškovi instalacije i postavljanja su niski ili ih uopće nema, što obično povlači veoma niske kapitalne izdatke i veći povrat uloženog. Svako preduzeće ili organizacija može postaviti sistem nadzora bez nabavke skupog hardvera”, kaže Ritesh Gupta, direktor tehničkih usluga za proizvode u Happiest Minds Technologiesu, te dodaje da treba samo povezati IP kamere s VSaaS aplikacijama u oblaku te da su i troškovi pohrane obično niski u odnosu na bilo koji NVR/DVR sistem.

“Eliminisanjem troškova kupovine servera, hard diskova i licenci za kamere krajnji korisnici mogu očekivati uštedu od više desetaka hiljada dolara na opremi koja bi ionako bila pod nečijim stolom ili zaključana u električnom ormaru. Tako se kupcima omogućava da ulože ovaj novac u dodatne kamere ili druge aspekte svog poslovanja”, kaže Hrytsevich, pojašnjavajući kako ponuđači rješenja za videonadzor u oblaku objedinjuju troškove upravljanja, umrežavanja i potrošnje energije u jedan pretplatnički model. Budući da se računarski zahtjevni hardver i softver nalaze u oblaku, korisnik se ne mora brinuti o podršci ili održavanju.

Kontinuirana dostupnost funkcija
“VSaaS smanjuje ukupne troškove, iako je 1 TB prostora za pohranu u oblaku često pet puta skuplji od troškova pohrane 1 TB prostora na ugrađenom disku. VSaaS također djeluje kao multiplikator sigurnosnih kapaciteta jer omogućuje brži daljinski uvid u situacije koje zahtijevaju vašu pažnju”, kaže Carter Maslan, izvršni direktor kompanije Camio. Zapravo, sigurnost i pouzdanost su manji problem za VSaaS rješenja jer je za održavanje i nadogradnju softvera zadužen pružalac usluga. Marier iz Milestonea kao primjer navodi rješenje Xprotect na AWS-u. “AWS-ova pouzdana infrastruktura smanjuje rizik od prekida rada, tako da možete uživati u neprekidnoj funkcionalnosti”, kaže on. Budući da nije potrebna lokalna instalacija servera kao ni konfiguracija sistema, korisnici ne moraju brinuti o organizaciji IT timova, kvaru hardvera, ažuriranju zakrpa i prosljeđivanju portova. VSaaS sistemi nude kontinuiranu dostupnost funkcija i uvijek će biti sigurni i ažurirani. “Kvalitetno VSaaS rješenje je zaštićeno od cyber napada cjelovitom enkripcijom, TLS-om i HTTPS-om. Takvo rješenje održava više šifriranih kopija podataka u oblaku i tako kreira rješenje visoke dostupnosti i redundancije. Konačno, rješenja u cloudu su prilagodljivija i fleksibilnija, što omogućava korisniku da proširi ili smanji broj kamera na osnovu svojih potreba”, kaže Gupta. Kako nema potrebe za fizičkim hardverom, skaliranje i širenje pokrivenosti nadzorom mogu se obaviti veoma brzo. Nove zone se mogu staviti pod nadzor uz jednostavno instaliranje novih kamera i njihovo povezivanje na VSaaS.

Nedostaci VSaaS tehnologije
Ipak, VSaaS rješenja imaju i određene nedostatke. Kao prvo, potrebna im je stalna i pouzdana internetska veza za prijenos videopodataka do oblaka. “Internetska veza je uvijek potrebna, osim ako kamere nisu konfigurisane za snimanje na rubnim sistemima. U tu svrhu se moraju otvoriti dvosmjerni portovi firewalla kako bi se omogućilo snimanje i pregled podataka. Osim toga, pristup internetu nije uvijek pouzdan, a troškovi rješenja za snimanje na rubnim uređajima povećavaju trošak kapitalnih ulaganja povezan s početnom instalacijom, kao i operativne troškove održavanja”, kaže Grniet. VSaaS zahtijeva ogromnu propusnost za potrebe pohrane u oblaku i pratećeg softvera. Ako imate mnogo kamera, mjesečni troškovi mogu biti visoki. Osim toga, uz ograničenu propusnost, možda se mora žrtvovati i kvalitet videozapisa. “Snimak se može izgubiti kada se internetska veza prekine. Ograničenja kapaciteta propusnosti povlače kompromise u pogledu kvaliteta slike i brzine snimanja”, kaže Michael A. Silva, direktor Silva Consultantsa. Osim toga, u poređenju s arhitekturom mrežnih videosnimača koja se koristi već dugo, cloud tehnologija je relativno nova. To znači da se kvalitet usluge može razlikovati od pružaoca do pružaoca. “VSaaS nema standardnu ponudu na cijelom tržištu i još se razvija. Pružaoci usluga pokušavaju dodati nove i inovativne funkcije u svoju ponudu kako bi privukli korisnike. U takvom je ambijentu moguće da određene funkcije koje pruža jedan VSaaS dobavljač usluga neće biti dostupne kod drugih, što može uzrokovati neugodnosti za korisnika”, kaže Birwadkar. Na kraju, prilikom odabira NVR-a ili VSaaS-a nema univerzalnih odgovora. Svaka arhitektura ima svoje prednosti i nedostatke. Prije nego što se odluči za neku opciju, korisnik treba sagledati svoje okolnosti, naprimjer svoj budžet, veličinu instalacije i toleranciju na sigurnosne propuste.

Hibridna arhitektura nudi alternativu
Pored čistih NVR i VSaaS instalacija sve više korisnika razmatra i hibridna rješenja, koja kombinuju elemente mrežnih videosnimača i cloud arhitekture. “Dostupna su hibridna rješenja, kod kojih se koriste ugrađeni hardver za upravljanje i interfejs za vezu s drugim sistemima i kratkoročno snimanje. Istovremeno, dugoročno snimanje se radi na VSaaS platformi. To omogućava niže kapitalno ulaganje u hardver, kontrolisane prijenose podataka u oblak i niže troškove pohrane, s obzirom na raspoređeno opterećenje”, kaže Chris Grniet iz Guidepost Solutionsa. “Hibridno rješenje u oblaku obično uključuje lokalni mrežni videosnimač za cjelodnevno snimanje, dok se u oblaku postavljaju resursi za rezervno ili dopunsko snimanje događaja ili za ključne snimke. Tako se osigurava da se ključni snimci u oblaku neće izgubiti ako se lokalni mrežni videosnimač pokvari”, kaže Yang. Istovremeno, kod hibridne cloud arhitekture mrežni videosnimač je, kao i kamera, aktivno registrovan u oblaku. Kada korisnici žele koristiti mobilni telefon za pristup mrežnom videosnimaču ili pristup s više lokacija, nema potrebe za lokalnim konfigurisanjem fiksne IP adrese na javnoj mreži niti za mapiranjem NAT porta na ruteru. U određenim okolnostima korisnik može iskoristiti hibridno rješenje za rubno snimanje, pri čemu se video najprije snima na ugrađenu SD karticu kamere, a zatim prebacuje u oblak. Prednost je u tome što vam za to nije potreban dodatni hardver.

“Većina novijih kamera nudi ono što je poznato kao funkcija rubnog snimanja, kod koje se video može snimati na SD karticu u samoj kameri. Uvođenjem SD kartica sve većeg kapaciteta može se podržati snimanje videozapisa u trajanju od više sedmica ili čak mjeseci. Ovaj video se pohranjuje na kameri i tako se otklanja potreba za mrežnim videosnimačem”, kaže Silva. “Rubna pohrana može ponuditi efikasnost. Ona će nivo iskoristivosti dostupne propusnosti učiniti daleko efikasnijim tako što će postavljati samo referentne snimke tokom perioda većeg opterećenja, dok će ostatak podataka biti postavljen kada opterećenje bude slabije”, kaže Danny Berković, zamjenik direktora elektronske sigurnosti u Securitasu Australia. To može utjecati na performanse sistema ako su podaci hitno potrebni, jer to znači da se sistem mora povezati s rubnom pohranom kako bi preuzeo podatke. Ipak, sva rješenja imaju prednosti, a u većini nekritičnih aplikacija ovakvo rješenje danas može imati važnu ulogu na australskom tržištu.

Kako se odlučiti za NVR ili VSaaS tehnologiju
I NVR i VSaaS arhitekture imaju prednosti i nedostatke. Zato vrijedi razmotriti kako što bolje iskoristiti svaku od ovih tehnologija, koliko je VSaaS zaista isplativ i koju arhitekturu treba odabrati. U NVR arhitekturi većina opreme, uključujući mrežni videosnimač za pohranu podataka, nalazi se na fizičkoj lokaciji korisnika. S druge strane, kod VSaaS modela se većina obrade i pohrane obavlja u cloudu, za šta korisnik plaća mjesečnu naknadu. Zbog suštinskih razlika ove tehnologije pogodne su za različite tipove projekata.

Kome odgovaraju mrežni videosnimači?
Arhitekturu mrežnih videosnimača mogu razmotriti srednje do velike kompanije koje obično imaju više sredstava za ulaganje u početne nabavke opreme i interno IT osoblje. “One imaju kupovnu moć da redovno nabavljaju mrežnu opremu i uspostave odnose s dobavljačima IT opreme, kao i da iskoriste svoju kupovnu moć, dijele resurse i stručnost”, kaže Nicholas Yap, operativni direktor ICD Security Solutionsa. “Veće organizacije s većim obimom operacija imaju robusnu IT infrastrukturu, sisteme upravljanja i cyber sigurnosti te sofisticirane operacije fizičke zaštite. Zahvaljujući tome, one mogu upravljati velikim sistemima na licu mjesta kao dijelom šireg poslovnog sistema”, kaže Grniet. Projekti koji imaju veći broj kamera također mogu imati koristi od NVR arhitekture. To je zato što bi prijenos videozapisa sa svih kamera do oblaka bio skup i zahtjevan u pogledu potrebne propusnosti. “NVR je pogodan za korporativne ili institucionalne korisnike koji imaju veliki broj kamera koncentrisanih na jednom mjestu. Primjeri su korporativni kampusi, fabrike, bolnice i škole”, kaže Silva. Konačno, NVR je možda jedina opcija za krajnje korisnike kojima je zakonom zabranjeno prenositi video u oblak ili koji imaju izuzetno lošu internetsku vezu.

“Mrežni videosnimači su pogodni za vojne lokacije kojima je zabranjeno spajanje na internet. Lokacije bez 4G ili internetske veze također mogu imati koristi od njih”, kaže Maslan. “Postoje subjekti koji čuvaju osjetljive podatke i moraju se pridržavati strogih propisa, poput državnih agencija, aerodroma ili istraživačkih instituta. Za njih je pogodan model cjelovitih sistema instaliranih na licu mjesta, kao i hibridni model koji osigurava da se osjetljivi podaci i dalje čuvaju lokalno”, kaže Gupta.
Lokacije koje nemaju internetsku vezu za kamere ili imaju vrlo slabu mrežnu propusnost (pod pretpostavkom da LTE modem sa solidnim planom nije opcija) mogu imati koristi od mrežnih videosnimača.

Ko može imati koristi od VSaaS modela?
Što se tiče VSaaS poslovnog modela, on je poželjniji za manja preduzeća s manje sofisticiranim informatičkim vještinama i operativnim budžetima. “VSaaS odgovara manjim objektima s ograničenim brojem kamera kod kojih je količina podataka koji se prenose u oblak mala. Isto važi i za lokaciju koja koristi podatke s malom brzinom prijenosa (niska rezolucija, niži broj sličica u sekundi – fps). Prijenos podataka s ovim modelom obično je isplativ i odgovara kompanijama s ograničenim budžetom”, kaže Javelle. “VSaaS je idealan za mala i srednja preduzeća s osnovnim potrebama u pogledu nadzora, tj. koja imaju VMS s manje od deset kamera”, kaže Chowdhury. Manji klijenti će imati koristi od usluge koja se uvijek ažurira i nudi potpunu kontrolu nad upravljanjem. To je korisno i za kratkoročne primjene (npr. u intervalu od 12 mjeseci) kod kojih se početni troškovi kupovine servera i pohrane ne bi mogli isplatiti.

Zbog mogućnosti oblaka da ponudi centralizirano upravljanje organizacije krajnjih korisnika s više objekata u nekoj regiji ovu opciju mogu smatrati privlačnom jer nema potrebe za postavljanjem mrežnih videosnimača na svakoj lokaciji. “Instalacije unutar malih i velikih preduzeća na više lokacija koje su udaljene imaju veliku korist od VSaaS modela. Tradicionalnim VMS operacijama je teško upravljati, koristiti ih i održavati bez mogućnosti centralizacije kakvu nudi cloud. Što je sistem veći, to će ovaj efekt biti naglašeniji”, kaže Drako. “Koristi se znatno manje hardverskih komponenti, posebno kod instalacija na više lokacija. Uzmite za primjer vlasnika kafića. Na jednoj lokaciji mrežni videosnimač može imati smisla. Međutim, ako taj vlasnik ima dva ili tri objekta, sve je teže opravdati cijenu postavljanja NVR-a, posebno ako uzmete u obzir održavanje hardvera koji se kvari”, napominje Zukich.

Da li VSaaS zaista donosi uštede?
Jedna od ključnih vrijednosnih propozicija pretplate na model videa kao usluge (VSaaS) jeste mogućnost uštede. U njoj krajnji korisnik može uživati ako ne želi platiti hardversku opremu, softverske licence, prateće održavanje i popravke. No, je li to doista tako? U određenim scenarijima novac se zaista može uštedjeti. “Većina pružalaca usluga nudi pristup plaćanja u hodu. Vi plaćate samo dio cjelokupne serverske infrastrukture i uživate fleksibilnost da je proširite, bez gubitka postojećih ulaganja. Za stambeni sektor i manje poslovne korisnike ukupna godišnja cijena koja se plaća pružaocu usluga i dalje je niža u odnosu na nabavku rješenja za lokalnu primjenu (mrežni videosnimač). Naprimjer, sistem s dvije kamere s mjesečnom naknadom za uslugu u iznosu od 20 američkih dolara po kameri ima godišnju cijenu od 480 američkih dolara. To je daleko niže od troškova nabavke namjenskog računara i komponenti uključenih u konfiguraciju softvera za videonadzor i omogućavanje daljinskog pristupa”, kaže Yap. Ipak, na pitanje može li VSaaS pomoći krajnjim korisnicima da ostvare uštede nije lako odgovoriti jer odgovor zavisi od raznih faktora. “VSaaS može biti skup. Cijena varira ovisno o ponuđenim funkcijama u okviru plana, odnosno o broju kamera, količini prostora za pohranu i softverskim funkcijama. To može biti skupa opcija za velike instalacije s većim brojem kamera”, kaže Nandakumar. “Zavisi od broja kamera i dana tokom kojih želite zadržati datoteke. Tu je i pitanje želite li stalno snimanje ili ga organizovati na bazi detekcije pokreta”, kaže Sakchai Somsuk, tehnički direktor u T-Solutionsu.

“Moguće je uštedjeti na troškovima servera i pohrane u manjim objektima sa samo nekoliko kamera. Međutim, u većim objektima s mnogo kamera trošak VSaaS-a po kameri ubrzo bi poništio sve uštede ostvarene na troškovima servera i pohrane. U manjim objektima s malim brojem kamera trajni troškovi videa kao usluge mogu se smatrati razumnim s obzirom na prednosti koje pruža. Međutim, u većim objektima s mnogo kamera vjerovatno je isplativije koristiti lokalno rješenje kao što je mrežni videosnimač”, kaže Silva.

Faktori odabira za nabavku NVR-a i VSaaS paketa
Koje faktore krajnji korisnik treba razmotriti prilikom nabavke mrežnih videosnimača i VSaaS paketa? Javelle iz Axisa preporučuje sljedeće:
• Broj kamera
• Rezolucija, broj sličica u sekundi (fps) i nivo kompresije za svaku kameru
• Vrijeme čuvanja snimaka (naprimjer, da li se snimci čuvaju u intervalu od 30 dana u odnosu na 60 ili 90 dana)
• Da li se snima kontinuirano ili na osnovu događaja? Koliko se često očekuju događaji i koliko dugo bi mogli trajati?
• Koliko se često pristupa snimkama i koliko korisnika ima tu privilegiju?
• Postoji li neka analitička aplikacija koju treba koristiti?
• Koje su specifikacije dostupne internetske veze, npr. brzina preuzimanja i postavljanja?

Interne mogućnosti IT odjela
Još jedan faktor koji treba razmotriti je da li krajnji korisnik ima dovoljno internih IT kapaciteta da rukuje opremom koja se instalira lokalno. “Bitno je analizirati sve skrivene troškove (struja, nekretnine, klimatizacija) i dostupnost potrebnih vještina. Kompletan softverski paket se mora krpiti i nadograđivati, tako da za to morate imati obučeno osoblje i resurse”, kaže Berković dodavši da hardver također treba održavati jer će s vremenom zastarijevati, a i komponente poput hard diskova mogu otkazati i tražiti zamjenu.

Sigurnost
Nivo važnosti koji korisnik pridaje sigurnosti svojih videopodataka je još jedan ključni faktor u igri. “Korisnici moraju utvrditi koliki su rizik spremni podnijeti tako što će imati samo lokalno dostupnu pohranu”, kaže Zukich. “S rastom nivoa prijetnji sigurnosti podataka od ključne je važnosti da se u potpunosti ispita šta je sve uključeno u svaku opciju prijenosa podataka koju nude dobavljači. Morate ispitati način na koji oni nude cloud usluge i koliko je sam oblak siguran, jer nisu sve usluge jednake”, kaže Yap. Mnogi krajnji korisnici sporo prelaze na VSaaS ili uklanjaju svoju lokalnu ili hibridnu arhitekturu iz više razloga. To uključuje brigu zbog zaštite privatnosti podataka, mrežnu sigurnost, nedostatak kontrole i pristupačnosti, troškove povezane s pohranom i migracije sa drugih sistema za povezivanje. Iako su određeni izvori zabrinutosti manje utemeljeni, neki su i opravdani, što opet zavisi od profila krajnjeg korisnika.

Na kraju, svaki je korisnički scenarij drugačiji, a odabir NVR ili VSaaS arhitekture umnogome zavisi od korisnikovih okolnosti. “Mislim da je situacija jasna kada su pitanju cijene oba sistema, njihova dostupnost i mjesečni trošak koji korisnik treba snositi za oba rješenja. Sve, dakle, zavisi od toga koja od ovih tehnologija odgovara njihovim potrebama i zahtjevima”, kaže Somsuk. “Korisnik mora razumjeti i procijeniti svaku od dostupnih opcija s rješenjima za videonadzor. Prilikom analize oba rješenja treba razmotriti svaki parametar, kao što su sigurnost, pouzdanost, veličina i skalabilnost, daljinski pristup, kvalitet usluge i cijena”, kaže Birwadkar. Odabir konkretnog rješenja ili kombinacije više njih trebao bi se temeljiti na korisnikovoj potrebi u odnosu na ocjene koje dobijaju različita dostupna rješenja.

AI u borbi protiv organizovanog kriminala u maloprodaji

Uz katastrofalan utjecaj koji COVID-19 ima na globalnu industriju, organizovani kriminal u maloprodaji postao je još veći problem. Brojni maloprodajni objekti se suočavaju s lockdownom i ograničenjima u poslovanju, što je rezultiralo drastično manjom prodajom, a prodavnice su postale više podložne finansijskom opterećenju koje može izazvati bilo koja krađa
Izvor: LPM
E-mail: redakcija@asadria.com

Organizovani kriminal u maloprodaji je u porastu. Prema izvještaju Nacionalne federacije maloprodajnih kompanija (NRF) objavljenom u decembru 2020. godine, gubici prodavnica usljed organizovanog kriminala tokom proteklih pet godina porasli su za skoro 60 posto, da bi prošle godine iznosili 719.548 dolara na milijardu dolara prodaje. Tri četvrtine direktora u oblasti prevencije gubitaka s kojima je američka Nacionalna federacija maloprodajnih kompanija razgovarala kaže da je intenzitet aktivnosti vezanih za organizovani kriminal u maloprodaji porastao u proteklih 12 mjeseci, što predstavlja porast u odnosu na postotak direktora koji su to izjavili 2019. godine. Da bi stvar bila teža, NRF naglašava da su savezne američke države povećale novčani prag nakon kojeg se krađa posmatra kao krivično djelo. Zbog ove promjene je i policija morala izmijeniti prioritete u svojim istražnim procesima.

Ublažavanje posljedica
Još jedan problem tiče se toga da su pojedine prodavnice, uključujući i neke od velikih nacionalnih brendova, podnijele zahtjev za bankrotom te su zatvorile svoje objekte u 2020. godini. Rezultat toga je da su prodavnice koje su prije bile pošteđene napada sada ranjivije zato što je izbor maloprodajnih kompanija na tržištu manji, pa je samim time veća vjerovatnoća da će i neka manja prodavnica biti meta kriminala. U ovom kontekstu, primarna odgovornost menadžera u maloprodaji i stručnjaka za prevenciju gubitaka jeste smanjivanje gubitaka uzrokovanih krađom. Sigurnosni timovi u maloprodajnim kompanijama često vode asimetričnu bitku protiv organizovanog kriminala zato što imaju manjak resursa. Prodavnice bi zato trebale razmisliti o implementiranju web AI tehnologije, koja bi im mogla pomoći da izjednače snage s kriminalcima te da prikupe potrebne podatke o njihovoj aktivnosti. Takve platforme mogu pomoći u povratu ukradene robe, identifikovanju potencijalnih napadača i njihovih mreža te čak smanjiti broj krađa.

Lanci snabdijevanja kao meta
Organizovani kriminal može zahvatiti maloprodajne kompanije na nivou pojedinačnih prodavnica, ukoliko se grupa kriminalaca udruži i opljačka prodavnicu. Međutim, krađe s najozbiljnijim posljedicama su one koje zahvataju cijeli lanac nabavke. Kamioni koji dovoze robu iz skladišta do prodavnice ili prevoze robu od proizvođača do skladišta mogu biti opljačkani na putu između dvije tačke, ali i samo skladište može postati meta napada i provale. Više od pola ispitanika u istraživanju Nacionalne federacije maloprodajnih organizacija izjavilo je da je u protekloj godini pretrpjelo napade na lanac nabavke. Takve organizovane kriminalne aktivnosti fokusiraju se na proizvode visoke vrijednosti kao što su dizajnerska odjeća i roba visokog prometa. One zahtijevaju dobro organizovane operacije i planiranje prije samog “zadatka”. Ukradena roba može završiti u malim prodavnicama čiji su vlasnici voljni preuzeti rizik njihove prodaje zbog niske cijene. Međutim, ukradena roba se često prodaje i na online platformama, uključujući i prodavnice i forume na tzv. dark webu. Online prodavnice koje posluju tamo kriminalcima nude određeni nivo anonimnosti budući da ti sajtovi nisu na listi nijednog konvencionalnog web-pretraživača.

Digitalna imovina, baš kao i fizička roba, također može završiti na online prodavnicama na tamnom webu. Naprimjer, kriminalci mogu vratiti ukradenu robu prodavnicama te zauzvrat dobiti vaučere koje mogu preprodati na raznim drugim mjestima. Krajnje odredište bilo kakve ukradene robe je često neki dio interneta, što znači da maloprodajne kompanije moraju implementirati specijalizovanu tehnologiju koja će im pomoći u provođenju istrage. Međutim, praćenje ukradene robe nije jedini razlog za korištenje takve tehnologije. Naime, kada je riječ o organizovanom kriminalu u maloprodaji, svi putevi vode u online svijet. Kriminalci koordiniraju napade na prodavnice pomoću društvenih mreža te koriste posebne prodavnice za prodaju ukradene robe. Kompleksnost tih online operacija zahtijeva tehnološki pristup istragama i prevenciji gubitaka.

Primjena tehnologije
Kada je u pitanju organizovani kriminal, internet pruža odgovarajuću infrastrukturu za koordinisanje krađa, pronalaženje kupaca, distribuiranje ukradene robe i, u slučaju tamnog weba, skrivanje navedenih aktivnosti. Međutim, taj adut kriminalaca je istovremeno i njihova slabost. Naime, tokom sarađivanja sa drugim potencijalnim kriminalcima na internetu oni ostavljaju tragove koji se mogu iskoristiti za otkrivanje njihovog identiteta. Ti tragovi mogu uključivati nadimke na internetu, email adrese, telefonske brojeve, račune za plaćanje kao i adrese novčanika za kriptovalute.

Upravo to je razlog zbog kojeg je bitno adekvatno prikupljati podatke o ovim aktivnostima na internetu. Prikupljanje hrpe informacija te njihovo konvertovanje u razumljive izvještaje i podatke gotovo je nemoguće bez odgovarajućeg automatizovanog alata. Ako uzmemo za primjer zadatak pronalaska online prodavnica koje prodaju ukradenu robu, odgovarajuća WEBINT (web intelligence) platforma kompanijama može pomoći da provode pretrage koje obuhvataju ne samo poznati konvencionalni internet nego i tamni web, na kojem se kriminalci često pokušavaju sakriti. Kompleksna pretraga pomoću ključnih riječi koja koristi posebne parametre kao što su naziv prodavnice, brendirana i luksuzna roba, kao i lokacije prodavnica, može pomoći sigurnosnom timu kompanije da identifikuje stranice koje u ponudi imaju njenu robu. Prodavnice također mogu koristiti sliku specifičnog proizvoda kako bi tražili poklapanja na ciljanim online prodavnicama i forumima te kako bi mogli dobiti obavijest ukoliko ukradena ili krivotvorena roba bude pronađena. Vještačka inteligencija, kada je integrisana u WEBINT platformu, omogućava automatizovan proces pretrage te povećava njen nivo tačnosti i efikasnosti, uz istovremeno korištenje mogućnosti kao što je optičko prepoznavanje znakova pomoću tekstualne analitike. Ove tehnologije generišu obavijest na osnovu vizuelnog poklapanja i specifičnog tekstualnog parametra ugrađenog u sliku.

Identifikacija web-sajtova koji prodaju ukradenu robu prvi je korak u vraćanju imovine i gašenju nelegalnih prodavnica. WEBINT platforma koja ima odgovarajuće analitičke i istražne mogućnosti omogućava sigurnosnom timu da pronađe podatke potrebne za smanjenje gubitaka i sastavljanje kvalitetnih izvještaja koji se mogu koristiti u prevenciji gubitaka i vraćanju robe. Kada to obavi, sigurnosni tim kompanije obično prebacuje svoje istražne aktivnosti policiji da nastavi s njima. Zahvaljujući kvalitetnim i ispravnim informacijama, policijski istražitelji bit će u stanju brzo obaviti svoj dio posla i izgraditi slučaj protiv otkrivene kriminalne grupe. Identifikovanje prodavnica s ukradenom robom također predstavlja odskočnu dasku u procesu identifikacije pojedinaca uključenih u tu kriminalnu aktivnost. Velika količina podataka koje WEBINT platforma može prikupiti tokom istrage, kao što su prethodno spomenuti identifikatori poput nadimaka, email adresa i kriptonovčanika, mogu se koristiti za otkrivanje identiteta ključnih učesnika.

Uvid u širu sliku kriminalnih aktivnosti
Sigurnosni timovi maloprodajnih kompanija pomoću tih informacija mogu početi sastavljati širu sliku organizacija i mreža u kojima potencijalni napadači posluju. WEBINT platforma može pomoći u otkrivanju interakcija među online učesnicima u oblasti organizovanog kriminala te može pratiti prepiske na blogovima, društvenim mrežama i aplikacijama za razmjenu poruka. Kako istražitelji budu otkrivali dodatne veze, tako će se otkrivati i oblik kriminalne organizacije, uključujući i dodatne krugove ljudi koji sarađuju s njom. Sposobnost istraživanja takvih veza predstavlja vrlo bitnu liniju odbrane – niži slojevi hijerarhije unutar mreža organizovanog kriminala mogu pod lupu staviti čak i same zaposlenike kompanije koja je angažovala sigurnosni tim. Koordinisanje krađe kamionskog tereta zahtijeva hiruršku preciznost, tako da kriminalne grupe moraju prikupiti podatke o vrsti robe koja se prevozi, datumu i vremenu transporta, kamionskim rutama te lokacijama skladišta. Stoga brojne krađe ovog tipa zavise od insajderskih informacija i saradnje.

Iz tog razloga, prodavnice bi trebale obratiti pažnju na to da dobro provjere zaposlenike koji imaju ključnu ulogu unutar kompanije i koji imaju pristup osjetljivim informacijama unutar lanca snabdijevanja. Prodavnica bi trebala provesti početnu provjeru profesionalnih i privatnih informacija o zaposleniku tokom njegovog zapošljavanja, ali bi također trebala povremeno ponovo ispitivati njegove digitalne tragove kako bi se otkrili njegovi potencijalno rizični saradnici i vrsta njihove veze. U ovom slučaju, WEBINT platforma može kompaniji pomoći da procijeni rizik koje predstavlja nepoznata insajderska prijetnja na osnovu digitalnih tragova zaposlenika, čime se otkrivaju veze između osoblja kompanije i potencijalnih kriminalaca. Jednom kada kompanija otkrije identitete aktera unutar relevantnih kriminalnih grupa, njihove aktivnosti se povremeno mogu provjeriti i usporediti s aktivnostima zaposlenika kako bi se otkrile potencijalne veze između njih.

AI kao proaktivni preventivni korak
Razotkrivanje kriminalnih mreža, praćenje komunikacije vezane za planiranje kriminalne aktivnosti i provjera novih zaposlenika maloprodajnim kompanijama omogućava da ostvare daleko agresivniji nivo sigurnosti. Kompanije na taj način nisu pasivni akteri u čitavoj situaciji, nego proaktivno ometaju mreže organizovanog kriminala te su u stanju spriječiti planirane krađe. Dijeljenje informacija između istražnih timova od ključne je važnosti te predstavlja dodatnu mjeru koja može pomoći timovima da razviju prednost nad kriminalcima i suoče se s problemima prije nego što do njih i dođe. Kada prodavnica primi informacije o kriminalnoj mreži koja je u skorije vrijeme napala druge kompanije, bit će u stanju prikupiti sve te podatke u okviru WEBINT platforme kako bi unaprijedila vlastitu analitiku prijetnji. Uvezivanje podataka o potencijalnim napadačima može pomoći kompanijama da se pripreme za napade i prate kretanje kriminalnih grupa između različitih regiona. Osim toga, dijeljenje informacija može iznjedriti imena prethodno nepoznatih aktera u oblasti organizovanog kriminala, što se može provjeriti kako bi se identifikovale potencijalne insajderske prijetnje. Zahvaljujući tome, aktivnosti maloprodajnih kompanija usmjerene ka prevenciji gubitaka izdižu se na nivo prikupljanja podataka, što sigurnosnim timovima može pomoći da razumiju odakle određena prijetnja stiže te im pruža uvid u to kako se ona može neutralisati.

Vještačka inteligencija predstavlja integralni dio toga: ona pomaže u analizi, klasifikaciji i prioritetiziranju ogromnih količina podataka koji se prikupljaju tokom istrage. Ova tehnologija nudi mogućnost pretraživanja velikog broja izvora podataka i brojeva na internetu, u tekstualnom ili slikovnom obliku, kao i odabir relevantnih rezultata koji se tiču samo onih predmeta koji su od interesa za određenu prodavnicu. Nakon toga sigurnosni menadžeri u maloprodajnim kompanijama mogu prioritetizirati obavijesti i upozorenja.

Više od puke fizičke sigurnosti
Korištenje AI-ja u analitici prijetnji kompanijama generalno pomaže u njihovom prioritetiziranju i omogućava da sigurnosno osoblje ima bolji pregled širih aktivnosti na internetu. Ovakav pristup također omogućava preduzimanje važnih koraka usmjerenih ka smanjenju rizika, kao što su identifikovanje internih sigurnosnih slabosti vezanih za same zaposlenike i omogućavanje boljeg pregleda sigurnosne situacije unutar kompanije. Fokus na zapošljavanju većeg broja sigurnosnih stručnjaka nije ni fleksibilno ni odgovarajuće rješenje za kompanije koje imaju previše ograničene finansijske resurse. S druge strane, tehnologija omogućava organizacijama da na isplativ način prilagode svom poslovanju aktivnosti usmjerene ka prevenciji gubitaka te da poboljšaju svoj nivo sigurnosti. Ulaganje u WEBINT platformu može omogućiti analitiku prijetnji i pristup podacima koji maloprodajnim kompanijama omogućavaju da se uspješno bore protiv organizovanog kriminala, kao i smanjivanje gubitaka nastalih usljed krađa.

Nije sve ni u kamerama
Sigurnost u maloprodajnim kompanijama se kroz historiju zasnivala uglavnom na kamerama u prodajnim objektima i skladištima kompanija. Iako je i dalje bitno održavati tu sigurnosnu mjeru, prodavnice moraju proširiti svoju sigurnost kako bi uključile proaktivna rješenja u vidu automatiziranih platformi za prikupljanje i analizu podataka s interneta.

 

Epidemiološko bojno polje

Pandemija je dovela do promjene prioriteta u pogledu vrsta traženih sigurnosnih rješenja. U toku je usmjeravanje fokusa sigurnosnog ekosistema na potrebe javnog zdravlja. O tome koliko se svijet promijenio u ovih godinu dana i kako se sigurnosna industrija uspješno prilagodila situaciji i odgovorila zahtjevima razgovarali smo sa predstavnicima velikih svjetskih i regionalnih kompanija
Piše: Mirza Bahić
E-mail: redakcija@asadria.com

Još od početka prošle godine, kada je počela pandemija novog koronavirusa, sigurnosna industrija prolazi kroz svojevrsnu mini tehnološku transformaciju. Dok svijet pomno prati globalne ekonomske i epidemiološke trendove u iščekivanju konačnog raspleta, sigurnosna tehnološka rješenja nalaze se na “prvoj borbenoj liniji”, kontinuirano se usavršavajući i razvijajući u skladu sa zahtjevima korisnika.

Fokus na zdravstvu
Riječ je o transformaciji potaknutoj potrebama javnog zdravlja. To znači da sve zainteresirane strane u sektoru sigurnosti pomno prate promjene potreba ključnih korisnika i u skladu s njima mijenjaju svoju tehnološku ponudu. Posljedica je izmjena industrijskog ambijenta, uz nekoliko ključnih pitanja koja su se nametnula u posljednjih godinu dana. Prvo se tiče odluke kompanija da idu s predstavljanjem novih rješenja ili modifikacijom postojećih. Pri tome je trebalo uzeti u obzir sve ekonomske i tehnološke faktore, što je usko povezano s još jednim važnim pitanjem: hoće li proizvodi namijenjeni borbi protiv COVID-a imati upotrebnu i dodatnu vrijednost za korisnike i u situaciji kada pandemija prođe? Drugim riječima, hoće li inovacije koje porodi potreba za borbu protiv bolesti naći svoju primjenu i u vertikalama koje, naprimjer, nemaju veze sa zdravstvom ili njegom?

Promjena prioriteta
Za sada se čini da je odgovor na ovo ključno pitanje potvrdan, jer je izbijanje pandemije izmijenilo našu percepciju važnosti epidemioloških mjera na svim javnim mjestima i u pratećim objektima. To znači da će rješenja osmišljena za masovno mjerenje temperature, prepoznavanje nošenja maski i beskontaktnu kontrolu pristupa ostati, vjerovatno, s nama do daljnjeg. A to se ovaj put ne odnosi samo na vrata i ulaze bolnica i zdravstvenih ustanova nego i na ulaze u maloprodajne objekte, aerodrome i kongresne dvorane. Svaka nevolja je i prilika za rast, tako da se za 2020. za sigurnosnu industriju predviđa rast od 4,47%, u odnosu na skoro 7% u 2019. Osim toga, pandemija je dovela do dramatične promjene prioriteta kod kupaca u pogledu vrsta sigurnosnih rješenja koja im sada trebaju da bi zaštitili svoje zaposlenike, kupce i poslovne ekosisteme. Mnoge kompanije zato danas traže sigurnosna rješenja koja mogu zadovoljiti niz ključnih potreba koje opisujemo u nastavku teksta.

Šta sigurnosna industrija nudi?
Iz tehnološke perspektive, pandemija je pobudila interes za više tehnoloških platformi, počevši od videonadzora i analitike do rješenja za upravljanje identitetom koja uključuju i digitalni i fizički pristup. Isto važi i za rješenja za upravljanje događajima i sigurnosne operativne centre (SOC). Videonadzor, posebno sistemi koji uključuju integrisana analitička rješenja, bit će važni za korisnike kako bi ponovo mogli otvoriti svoje fizičke lokacije za zaposlenike ili kupce. Nadzor će, istovremeno, podržati aktivno praćenje epidemioloških propisa koji uređuju socijalno distanciranje ili kontrolu ograničenja popunjenosti objekata.

Budući da mnoga preduzeća i dalje posluju po hibridnom operativnom modelu, koji ograničava kadrovske kapacitete na fizičkim lokacijama i podrazumijeva radnu snagu koja radi na daljinu, jačanje digitalnog pristupa i protokola za provjeru digitalnog identiteta bit će ključno za sprečavanje prevara ili zloupotreba identiteta. Osim toga, rješenja za fizički pristup koja uključuju dodirivanje površina gube primat zbog pandemije jer se pažnja korisnika preusmjerava na beskontaktne sisteme poput biometrijskog skeniranja lica ili praćenja ponašanja. To znači smanjenu upotrebu fizičkih tokena ili skenera otisaka prstiju koji zahtijevaju da korisnik dodirne prateći čitač ili skener.

Pandemija je potaknula i novi val inovacija među sigurnosnim tehnologijama, čak i ako one neće rezultirati potpuno novim sistemima čija će nabavka biti obavezna za kupce. Zato mnogi proizvođači radije razmišljaju u pravcu dodavanja novih funkcija postojećim proizvodima, kao što su analitika za mjerenje tjelesne temperature ili sistemi za upravljanje redovima prenamijenjeni za praćenje nivoa popunjenosti prostora. Isto tako, ponuđači rješenja za prepoznavanje lica sada žele dodati nove ili rekonfigurisati postojeće algoritme prepoznavanja kako bi tim uređajima omogućili provjeru identiteta čak i kada osoba nosi masku. Analitika će, pri tome, biti korištena i za praćenje da li neka osoba uopće nosi masku, ako je njeno korištenje predviđeno za određeni prostor.

Različite potrebe
Osim promjene sigurnosnih prioriteta, proizvođači se danas suočavaju s izazovom da moraju ponuditi jedinstven odgovor na pandemiju, iako se nivo pogođenosti i prateće potrebe među vertikalama mogu znatno razlikovati. To se odnosi i na dostupne sigurnosne budžete unutar različitih sektora koji danas moraju opslužiti znatno više potreba, ali s manje sredstava. To se, naprimjer, najviše vidi kod korisnika poput aerodroma i avioprijevoznika ili turističkih operatera. S obzirom na to da će aerodromi i komercijalni sektor morati znatno smanjiti ulaganja u sigurnost zbog pandemije, mogućnosti rasta koje su i dalje prisutne na tržištu uveliko će se oslanjati na investicije javnog sektora u sisteme koji mogu pomoći u kroćenju pandemije. To se odnosi na organe reda, transport te sektore upravljanja katastrofama i vanrednim situacijama.

Dodatna važna prilika da se sigurnosna tehnologija pojavi kao vitez na bijelom konju u borbi protiv pandemije bit će i globalna distribucija vakcina kao jedan od najvećih logističkih poduhvata naše ere. Ova značajna distribucijska i logistička misija donijet će prevrat u sektorima koji su najviše pogođeni pandemijom i iznuditi ulaganja u aerodrome, luke i logističke centre koji će biti zaduženi za zaštitu vakcina. Sigurnost ovih vrijednih lijekova bit će neophodna u svim fazama, od početka distribucije, preko carinjenja do isporuke, a uključivat će kontrolu neovlaštenog rukovanja i krađa i jačanje kapaciteta digitalne i fizičke odbrane učesnika u opskrbnom lancu. U protivnom, sigurnosni propusti, industrijska špijunaža i sve jače crno tržište mogu ugroziti lanac opskrbe, od kojeg zavisi povratak u normalu. Zato će budući korisnici tražiti što fleksibilnija sigurnosna rješenja bazirana na uslugama, umjesto da se oslanjaju na trajne sisteme koji im potencijalno neće trebati nakon okončanja pandemije.

Upravljanje rizikom u oblasti cyber špijunaže

U ovom broju se nadovezujemo na osnovne aspekte trenutne situacije u svijetu kada je u pitanju industrijska špijunaža, a na osnovu prvog Verizonovog Izvještaja o cyber špijunaži kojeg je kompanija objavila prošle godine. Ključni korak u smanjenju rizika od cyber špijunaže jeste identifikovanje digitalne imovine koja bi mogla biti zanimljiva protivničkim hakerima, kao i stavljanje u ulogu potencijalnih napadača u cilju razumijevanja toga u koji dio cyber odbrane treba uložiti najviše pažnje
Pišu: Senad Matić Karić i Vesna Matić Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Upravljanje rizikom zahtijeva od organizacija da identifikuju vlasnika digitalne imovine, kao i način kontrole pristupa imovini. Identifikovanje digitalne imovine i upravljanje rizikom treba uskladiti sa poslovnim ciljevima organizacije, čime se dodaje na samoj vrijednosti poslovanja. Tako bi, naprimjer, poslovna strategija upravljanja rizikom mogla uključivati stavke poput definisanja ciljeva, zatim identifikaciju digitalne imovine i prijetnji po istu, otkrivanje i nadgledanje prijetnji te usavršavanje reagovanja na njih. I mada mnogim kompanijama započinjanje nečega od nule može biti preopširan i naporan zadatak, treba naglasiti da je ipak moguće razviti proces upravljanja rizikom sa nekim manjim ciljevima uključivanjem podataka o cyber prijetnjama, pa zatim polako nastaviti sa razvijanjem strategije i njenim ostalim segmentima.

Odgovori su u pitanjima
Kompanija koja želi koristiti podatke o sigurnosnim prijetnjama kako bi prioritizirala prijetnju od cyber špijunskih napada u okviru svog procesa upravljanja rizikom može započeti postavljanjem određenih pitanja bitnih za samu organizaciju. Među takva pitanja spada i pitanje koliko su zapravo rasprostranjeni cyber špijunski napadi u poređenju sa drugim vrstama napada? Bitno je postaviti i pitanje o tome koje su to grupacije poznate po tome da se bave cyber špijunažom i na osnovu tih saznanja, koliko je vjerovatno da će baš njihova organizacija biti napadnuta? Ništa manje bitno pitanje nije ni to koje podatke, odnosno kakav tip digitalne imovine ciljaju oni koji se bave cyber špijunažom. I na kraju, bitno je zapitati se koje su to aktivnosti ili metode povezane sa određenim napadačem ili grupom napadača u oblasti cyber špijunaže.

Ukoliko odgovori na ova pitanja ukažu na to da za napad postoji niži rizik, to i dalje ne znači da o cyber špijunaži ne treba razmišljati. Iako u nekim industrijama broj špijunskih incidenata može biti nešto niži nego u ostalim, činjenica je da potencijal za ovakav tip napada i dalje postoji, mada u nešto manjoj mjeri. Analiza rizika, identifikacija digitalne imovine i klasifikacija incidenata može bilo koji tip organizacije uputiti na odgovarajuće mjere za sprečavanje, ublažavanje, otkrivanje i reagovanje na moguće napade, uz istovremeno održavanje sposobnosti da se ispune organizacijski ciljevi. Verizonovi savjeti kako da se i na koji način identifikuju prijetnje ukratko su sljedeći: prije svega, treba identifikovati digitalnu imovinu, vlasnike imovine i kontrolu pristupa imovini kao dio efikasne i sveobuhvatne strategije upravljanja rizikom; zatim je potrebno uskladiti upravljanje rizikom sa ciljevima poslovanja same organizacije; nakon toga je bitno uključiti mogućnost cyber špijunaže u sam metod upravljanja rizikom; i na kraju, ali veoma bitno – treba izbjegavati stav “nama se to neće desiti”, jer sudeći prema iskustvima sigurnosnih stručnjaka, cyber špijunaža može zahvatiti bilo koju organizaciju, pa čak i onu za koju se generalno smatra da je pod nižim rizikom od napada.

Ključ je u slojevitoj zaštiti
Kao što smo već napomenuli, ključni element upravljanja rizikom u oblasti industrijske i državne cyber špijunaže jeste procjenjivanje toga šta bi moglo biti interesantno protivničkim cyber špijunima. Tačnije, radi se o pitanjima koja špijuni sebi postavljaju kako bi otkrili koje su namjere i aktivnosti ciljane organizacije ili države, a sve kako bi se otkrila njihova operativna efikasnost. Stoga je od ključne važnosti razviti i implementirati odgovarajuće sigurnosne mjere kako bi se osigurale kritične usluge i digitalna imovina.

Sofisticirani napadači često koriste skrivene metoda za sprovođenje cyber špijunaže. Te metode mogu uključivati korištenje kompromitovanih administratorskih akreditiva ili korištenje sabotiranog softvera koji se može stopiti sa računarskim okruženjem ciljane organizacije. Napadači zatim mogu koristiti specijalni zlonamjerni softver kojeg antivirusi i drugi sigurnosni softver ne može detektovati. Kako Verizon naglašava u svom izvještaju, cyber špijunski napadi koji koriste sofisticirane metode i imaju specifične ciljeve mnogo su teži za detektovati i istražiti od drugih vrsta računarskih napada. Uprkos tome, postoje načini za zaštitu od njih čak i onda kada nije poznato koji se sigurnosni propust ili zlonamjerni softver koristi.

Uz administratorske ovlasti i nesegmentiranu mrežu, napadač ima slobodu da nesmetano istražuje sisteme i servere organizacije. Čak i u segmentiranim mrežama, špijun može pronaći put do skrivenih podataka pomoću softvera za mapiranje mreža i drugih alata. Mrežna segmentacija, stroga kontrola pristupa, slojevita sigurnost te višefaktorska autentifikacija sve su odreda mjere koje mogu pomoći u zaštiti od cyber špijunaže.

Kombinovani napadi
Cyber špijunski napadi se uveliko oslanjaju na kombinovanje društvenih i malware metoda, pri čemu se phishing koristi u 81 posto špijunskih incidenata, a neki vid zlonamjernog softvera u 92 posto slučajeva. Treniranje krajnjih korisnika da prepoznaju i prijavljuju društvene napade kao što je phishing može pomoći u smanjivanju loših ishoda povezanih sa cyber špijunskim napadima.

Dalje, potrebno je osigurati podatke koji su najzanimljiviji potencijalni špijunima, a glavni preduslov za to je popisivanje “inventara” kritičnih podataka koji će se poslije zaštititi kontrolom pristupa i adekvatnim nadzorom iste. U tome mogu pomoću odgovarajuće korporativne procedure kojih se moraju pridržavati svi zaposlenici, a što je zapravo glavni problem i vjerovatno najteža stvar za postići. Te procedure bi trebale pokrivati sve, od toga da li su uređaji korisnika zaštićeni enkripcijom i jakim lozinkama, pa do ograničavanja korištenja javnog Wi-Fija i određivanja načina na koji se povjerljivi podaci mogu slati. Sigurnosnim praksama organizacije trebao bi se osigurati siguran i strogo kontrolisan pristup podacima koji su potencijalno podložni napadu.

Upravljanje rizikom u oblasti cyber špijunaže je daleko od jednostavnog procesa u kojem se stvari jednom definišu i podese, pa onda ostave da stagniraju godinama bez ikakvog nadograđivanja najboljih praksi. Trebalo bi sprovoditi redovno održavanje sigurnosnih sistema i praksi kako bi se osiguralo to da zaposlenici slijede odgovarajuće cyber sigurnosne procedure i mjere u cilju stalne zaštite podataka. Pritom pojedine mjere zaštite od cyber špijunaže mogu biti automatizovane – naprimjer, rješenja za zaštitu od curenja informacija mogu poslati upozorenja relevantnim sigurnosnim stručnjacima ukoliko određeni podaci izađu iz mreže organizacije. Ta rješenja također nude i veliki broj drugih mogućnosti, kao što su detektovanje i blokiranje podataka koji su kopirani na druge lokacije, poslani preko emaila ili podijeljeni pomoću aplikacija i sajtova za dijeljenje fajlova. Pored toga, ova rješenja mogu blokirati zaštićene podatke od pokušaja štampanja te mogu pomoći u identifikovanju neenkriptiranih destinacija na koje ih je moguće poslati.

Ukratko, za adekvatnu zaštitu podataka od cyber špijunaže potrebno je u najmanju ruku imati segmentiranu mrežu, strogu kontrolu pristupa, višefaktorsku autentifikaciju, inventar kritičnih informacija, rješenja za zaštitu od curenja podataka i adekvatno trenirano osoblje koje je u stanju prepoznati i blagovremeno prijaviti napade pomoću društvenog inžinjeringa kao što je phishing.

Identifikovanje informacija za koje su cyber špijuni zainteresovani
Da bi organizacija identifikovala koji nivo kritičnosti njeni elementi digitalne imovine imaju, potrebna je kompleksna analiza, pa čak i korištenje određenih modela određivanja kritičnosti informacija zasnovanih na specifičnim istraživanjima. Jedan od tih modela je i onaj Nacionalnog instituta standarda i tehnologije – neregulatorne američke agencije za inovacije na polju informatike i inžinjeringa – koji nosi živopisan naziv “NIST IR 8179”. Na osnovu ovog ili nekog sličnog modela prioritiziranja informacija, organizacije mogu odrediti šta najprije trebaju zaštititi, kao i kakvu će štetu pretrpiti ukoliko njihova digitalna imovina bude ugrožena. Jedini problem je to što modeli identifikovanja kritičnosti elemenata digitalne imovine često ne uzimaju u obzir specifičnosti cyber špijunaže. Razlog za to je činjenica da su incidenti povezani sa cyber špijunažom najčešće povezani sa proizvodnim, rudarskim i javnim sektorima, dok neke druge industrije – poput građevinske – nemaju uopšte probleme vezane sa špijuniranjem, barem ne one prijavljene i otkrivene.

Dakle, organizacije bi morale angažovati vrlo dobre stručnjake koji će biti u stanju prilagoditi model određivanja kritičnosti digitalne imovine cyber špijunskom kontekstu. Kako bi bile sigurne da je njihov model prioritiziranja zaštite informacija prilagođen zaštiti od cyber špijuniranja, organizacije kao osnovni korak trebaju definisati sljedeće aspekte:

– Koliki je generalni rizik od cyber špijunaže?
– Koji su podaci podložni špijunaži?
– Da li su implementirani sistemi za zaštitu i nadziranje potencijalnih špijunskih napada
– Da li su implementirane preventivne metode, kao što su stalni nadzor kritične digitalne imovine, pretraživanje konvencionalnog i tamnog weba u potrazi za relevantnim prijetnjama, program zaštite od insajderskih prijetnji i program prilagođavanja potencijalnom nepredvidljivom gubitku tehničke prednosti u odnosu na napadače?

Kada su u pitanju propusti koje špijuni ciljaju, treba naglasiti da organizacije korištenjem alata za skeniranje s vremena na vrijeme otkriju čitav niz poznatih sigurnosnih propusta unutar svoje infrastrukture, koje poslije nadograde u zavisnosti od procjene rizika. Međutim, špijuni uglavnom ne koriste te propuste, nego propuste zero-day tipa – tj. propuste koji nisu poznati sigurnosnim kompanijama – što znatno otežava detektovanje i uspješnu borbu protiv špijunskih kampanja. Ono što je još veći problem jeste to što korištenje takvih propusta u napadima često ne ostavlja nikakve tragove i dokaze o napadu u sistemu.

Kako naglašavaju u Verizonovom izvještaju, različite države i hakerske grupe sponzorisane od strane država koriste zero-day propuste kako bi se dokopali informacija o aktivnostima i tehnologijama protivničkih zemalja. Ti propusti se, između ostalog, mogu naći na online prodavnicama na tamnom webu, pa je tim bitnije održavati i program proaktivnog prikupljanja informacija o propustima i potencijalnim napadačima sa tamnog weba kako bi organizacije mogle biti što pripremljenije za špijunske kampanje. Ono što je ovdje bitno naglasiti jeste to da tradicionalni sistem softverskih nadogradnji ne može pomoći kod ovog problema. Naime, u momentu kada sigurnosne kompanije razviju nadogradnju za neki propust, tada je najvjerovatnije već kasno i dotični je već iskorišten za napad na neki sistem. Stoga je potreban višeslojni sigurnosni pristup koji se sastoji od nekoliko nivoa kontrole, od upravljanja rizikom, preko blokiranja neautorizovanih aplikacija, pa do tehnika detekcija napadača zasnovanih na obmani, pri čemu napadač biva prisiljen da oda više informacija o sebi i svojim tehnikama nego što je to planirao.

Kompromitovani uređaji
Prema Verizonovom izvještaju, u okviru razotkrivenih cyber špijunskih kampanja, napadači su se najviše fokusirali na akreditive i kompanijske tajne, dok su bankovni podaci i digitalni certifikati imali najmanji prioritet pri ovim napadima. Kada su u pitanju kampanje koje traju jako dugo, napadači su tu još ciljali i informacije o internim aktivnostima kompanije, kao i podatke o sistemu. Pri tome je za upad u organizacijsku mrežu u 87 posto slučajeva iskorišten kompromitovani uređaj (uglavnom desktop računar ili laptop, dok pametni telefoni, routeri i switchevi nisu bili pretjerano česta meta), a u 82 posto slučajeva sam zaposlenik kompanije.
O slučajevima cyber špijunaže uglavnom se ne izvještava otvoreno, a u nekim slučajevima organizacije ne prijavljuju takve incidente čak i ako ih otkriju. Stoga je ovaj sektor težak za analizirati, ali nema sumnje da cyber špijunski rat već uveliko bjesni u brojnim sektorima i regionima. Ipak, analize iznešene u Verizonovom izvještaju predstavljaju dobar početni korak na osnovu kojeg se organizacije mogu adekvatno pripremiti za odbranu od naprednih špijunskih kampanja.

Obmane kao metoda prikupljanja informacija o hakerima
Jedan od trendova u oblasti računarske sigurnosti jeste postavljanje takozvanog virtuelnog minskog polja za hakere – različitih zanimljivih sistema i sadržaja u samoj mreži organizacije koji bi mogli privući napadače. Nakon što napadač bude privučen spomenutim sadržajima, organizacija umjesto instantnog reagovanja na napad naprosto čega da haker obavi sve što je planirao obaviti kako bi prikupila što više informacija o njegovom načinu rada. Na ovaj način organizacije mogu saznati kako se različite vrste napada šire kroz mreže te mogu steći uvid u način razmišljanja protivnika. Jedini problem je to što moraju imati implementiran veoma pouzdan sistem za rano upozoravanje na upade u mrežu organizacije – u suprotnom, organizacije neće uočiti napad, niti će išta naučiti o njemu.

Najmanji protivpožarni aparat na svijetu

Tehnologija aparata za gašenje požara nije se mnogo razvijala u posljednjih nekoliko godina budući da aktuelna u većini situacija dobro obavlja posao. Mnogo se istražuje i radi na hemikalijama i senzorima za borbu protiv različitih vrsta požara, ali oni još nisu spremni za masovno tržište
Priredila: redakcija a&s Adrije
E-mail: redakcija@asadria.com

Postoje ipak određene oblasti u kojima su inovacije potrebne, a napori koji se ulože u njih mogu pomoći u sprečavanju velikih požarnih incidenata. Naprimjer, 30 posto požara u SAD-u započinje s električnim uređajem, navode u NFPA-u. Za to postoji više razloga, od varijacija napona, preopterećenja i ambijentalnih uslova do korištenja neispravnih ili starih proizvoda. Pravi problem je u tome što ne možete u dovoljno ranoj fazi otkriti i suzbiti požar koji počinje na električnom uređaju. Ovo je oblast u kojoj JOB, njemačka kompanija sa sjedištem u Ahrensburgu, želi ponuditi svoje rješenje nazvano E-Bulb. Prema Markusu Fiebigu, menadžeru razvoja proizvoda u toj kompaniji, riječ je o “najmanjem aparatu za gašenje požara na svijetu”.

Kako radi E-Bulb
E-Bulb je presvučena staklena sijalica ispunjena netoksičnim sredstvima za gašenje. Najmanja verzija duga je tek dva centimetra, što znači da ima dimenzije standardnog mikroosigurača. “Svaki treći požar započinje zbog električne energije u električnim aparatima. Osim toga, sve je veći broj uređaja u našim domovima, a izražen je i trend pametnih domova, koji podrazumijeva da mnogi od tih uređaja uvijek budu pod naponom kako bi ostali u stanju pripravnosti. Zato svaka elektronska oprema s vlastitim napajanjem nosi rizik od požara. Uz motivaciju da ojačamo sigurnost proizvoda i smanjimo rizik od prekida poslovanja usljed požara, naša ideja bila je poboljšati postojeći koncept zaštite od požara i boriti se protiv njih u najkraćem mogućem roku i direktno na izvoru”, objašnjava Fiebig. Ovaj koncept naziva se zaštita od požara koja je integrisana u uređaj. Zaustavljanje vatre na nivou uređaja minimalizira troškove, spašava živote i garantuje minimalan prekid poslovanja.

Kada ga koristiti
Područja primjene ovih sijalica su brojna i različita. Ona uključuju adaptere za napajanje na reklamnim ekranima (medijska tehnologija), respiratore u medicinskoj tehnologiji i kućanske uređaje. Slično kao sistemi zaštite od curenja vode u veš-mašinama, E-Bulb sijalice su dio protivpožarnog sistema za električne uređaje. “Ono što E-Bulb čini jedinstvenim je to što je u pitanju jednostavno, pasivno i pouzdano rješenje za dodatnu zaštitu električnih uređaja. Radi 24 sata bez napajanja. Kada E-Bulb otkrije požar ili porast temperature (npr. kroz praćenje napona ili topline itd.), prateća komponenta će pući, prekinuti napajanje i ugasiti vatru”, kaže Fiebig. E-Bulb sijalici nije potrebno održavanje i traje duže od deset godina.

Kome je ovo potrebno?
E-Bulb se može koristiti u širokom spektru elektronike, od LED zidova i medicinske opreme, preko kućnih aparata do adaptera za napajanje. Fiebig kaže da kompanija opaža sve veću potražnju u elektronskim sistemima koji se koriste u osjetljivim zonama poput aerodroma, željezničkih stanica ili sajmova na kojima je prisutno mnogo ljudi. “Korištenjem zaštite od požara integrisane u same uređaje, uključujući E-Bulb sijalice, električni uređaji se u okviru procjena rizika od požara više ne klasificiraju kao ʻsistemi koji izazivaju požarʼ, nego kao oni koji ʻsudjeluju u požaruʼ. Ovo je posebno važno za osjetljive lokacije, poput trgovačkih centara, izložbenih dvorana, aerodroma ili željezničkih stanica”, kaže Fiebig. To znači i da štampači, ekrani ili bilbordi lakše mogu dobiti odobrenje za instalaciju, čak i u zonama za evakuaciju, što je korisno za posjetioce, operatere i proizvođače.

Iskustva iz Londona
“Mnogi se sjećaju stravičnog požara u Grenfell Toweru iz 2017. godine, u kojem su 72 osobe izgubile život. Požar je izbio u elektronici frižidera. Trenutno radimo na dizajnu s proizvođačima kućnih aparata koji vode računa o kvalitetu. Cilj nam dizajnirati E-Bulb sijalice za aparate za kafu, veš-mašine, sušilice rublja i frižidere. Proizvođači medicinske tehnologije, poput respiratora, koncentratora kisika i defibrilatora, sada modificiraju elektroniku kako bi nadogradili svoje koncepte zaštite od požara pomoću E-Bulb sijalica”, dodaje Fiebig.

Tržišni potencijal
Zaustavljanje požara na njegovom izvoru je, zasigurno, sljedeća najbolja stvar. Proizvođači električnih i elektronskih uređaja sve su više svjesni ovog problema, kao i potrebe za minimiziranjem štete. U Velikoj Britaniji djeluje organizacija Electrical Safety First, koja radi na smanjenju incidenata povezanih s električnom energijom. Prema njima, prosječna stopa uspješnosti prilikom povlačenja električnih proizvoda s tržišta iznosi samo 10–20 posto u Velikoj Britaniji. To znači da su milioni nepovučenih električnih uređaja i dalje u upotrebi. Ako se u električne uređaje ugradi zaštita od požara poput E-Bulb sijalica, proizvođači i kupci više neće morati brinuti o šteti uzrokovanoj požarom za koji mogu biti okrivljeni takvi uređaji. Upotreba ovih sijalica može spriječiti i prekid poslovanja ili skratiti vrijeme njegovog trajanja. Naprimjer, svaki treći požar u Njemačkoj uzrokuje više od 500.000 eura štete, u mjeri u kojoj se pogođene firme nerijetko više ne mogu oporaviti. Samo 23 posto svih firmi pogođenih požarom može u potpunosti ponovo pokrenuti poslovanje.

Istovremeno, više od 40 posto kompanija mora prestati poslovati nakon požara. Na kraju, Fiebig ističe da osiguravajuće kuće shvataju važnost upotrebe električnih uređaja s integrisanom zaštitom od požara. Za proizvođače ovdje je riječ o odgovornosti za proizvode i troškovima osiguranja prilikom njihovog povlačenja s tržišta, dok je operaterima važna zaštita od požara i prekida poslovanja. Također, i osiguravajuće kuće mogu razmotriti smanjenje premije ako njihov klijent odluči koristiti integrisana rješenja za zaštitu od požara. S obzirom na sve ove prednosti, vjerovatno će sve više proizvođača elektronskih uređaja razmisliti o korištenju ovakvog rješenja. Međutim, moraju u obzir uzeti i ukupne troškove. Iako se sada čini da će E-Bulb smanjiti cijene, korisnici će morati razmotriti širu sliku i usporediti iznos štete od potencijalnih incidenata i troškove primjene novog rješenja.

Videoanalitička rješenja za sigurniji i brži promet

Tehnologija napreduje brzim tempom, ali njeno prihvatanje ponekad kaska. Trenutna situacija s pandemijom COVID-a iznjedrila je neke jedinstvene vidove primjene analitike i u segmentu upravljanja prometom i sigurnosti na cestama. Provođenje mjera zatvaranja, posebno na duže staze, predstavlja veliki izazov. Manjim zemljama može biti lakše “ručno” nadgledati svaku ulicu, ali velikim državama je neophodna primjena naprednih analitičkih tehnologija
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Tržište videoanalitike spremno je za veliki skok u narednim godinama. Prema izvještaju kompanije Memoori, znatan napredak u poluvodičkoj arhitekturi omogućio je bolju primjenu algoritama dubokog i mašinskog učenja, a navedeni trendovi će biti poticaj rasta ovog tržišta. Očekuje se da će globalno tržište sistema za upravljanje saobraćajem porasti sa 30,6 milijardi američkih dolara u 2019. na 57,9 milijardi u 2024. godini. To će se, prema izvještaju MarketsandMarketsa, odvijati uz složenu godišnju stopu rasta od 13,6 posto. Povećana upotreba tehnologije nadzora u upravljanju saobraćajem dovest će do šire primjene videoanalitike u ovom segmentu. U nastavku teksta predstavljamo najnovije funkcije videoanalitike za upravljanje i nadzor prometa, njihove prednosti, najbolje prakse i hardverske zahtjeve.

Nove funkcije olakšavaju primjenu saobraćajnih propisa
Videoanalitika mora imati glavnu ulogu u upravljanju saobraćajem i primjeni propisa o sigurnosti putnika i pješaka na cesti. Kamere za nadzor prometa prisutne su u većini velikih gradova i na autocestama širom svijeta, a njihovi snimci savršena su “sirovina” za rad današnjih pametnih videoanalitičkih rješenja. U posljednje dvije godine brz razvoj u ovom segmentu doveo je do pojave sofisticiranijih algoritama i efikasnih aplikacija. Algoritmi su evoluirali i automatizirali mnoge procese koji mogu biti od pomoći organima reda. Policija sada može lakše pratiti da li se vozači pridržavaju propisa i blagovremeno doći do informacija o nesrećama ili drugim nepredviđenim situacijama

Prepoznavanje tablica za praćenje prosječne brzine
Ranjith Parakkal, direktor kompanije Uncanny Vision, kaže da je ključna funkcija za organe reda danas mogućnost prepoznavanja registarskih tablica za praćenje prosječne brzine vožnje. “Ranije se otkrivanje nedozvoljene brzine vozila temeljilo na upotrebi radara na licu mjesta. No, to je sistem koji vozači mogu lako nadmudriti jer znaju gdje su radari za kontrolu brzine postavljeni, pa mogu usporiti vozilo kada se nađu u njihovoj blizini i ponovo ubrzati nakon prolaska. Sistem prepoznavanja tablica (ANPR) za praćenje prosječne brzine radi pomoću putokaza, portala ili detektora brzine u kombinaciji s kamerama koje se postavljaju u manjim razmacima, otprilike na svaka tri kilometra. Dok vozilo prolazi kroz neku dionicu, svaka kamera bilježi registarsku tablicu. Nakon toga sistem izračunava vrijeme koje je vozilu trebalo da pređe udaljenost između dvije kamere kako bi utvrdio prosječnu brzinu. Ovo je savršeno precizan i siguran sistem bez mogućnosti greške”, kaže Parakkal.

Međutim, ovo rješenje se u velikoj mjeri oslanja na preciznost prepoznavanja registarske tablice. Ako sistem nije pouzdan, onda je ukupna efikasnost same platforme manja. Neki stručnjaci ističu da je ovaj sistem nešto izazovniji za primjenu propisa u usporedbi s radarima za otkrivanje brzine, jer nude jednostavan rezultat koji se ne može dovesti u pitanje. “Problem je u zakonodavstvu”, objašnjava Jermain Santoya, menadžer industrijskog marketinga u Genetecu. “Razlog zašto se, barem u Sjevernoj Americi, u tolikoj mjeri koristi radarska kontrola je što morate dokazati da se neko kretao prebrzo kako biste izdali prekršajni nalog. Međutim, s analitičkim rješenjem situacija je malo složenija zbog postojanja više različitih faktora i senzora. Morat ćemo doći do tačke u kojoj zakonodavstvo može sigurno reći da je nešto dovoljan dokaz da nekome izdate prekršajni nalog i kaznite ga zbog brze vožnje.” Ukratko, riječ je o pitanju prihvaćenosti tehnologije, a ne njenih mogućnosti.

Praćenje korištenja mobilnog telefona
Videoanalitika se temelji na snimcima nadzornih kamera postavljenih na autocestama i drugim putevima, a kao takva je korisna i u praćenju osoba koje drže ili koriste mobilni telefon prilikom upravljanja vozilom. Mnoge zemlje primjenjuju propise koji zabranjuju upotrebu mobilnih telefona tokom vožnje, a u nekima je to dozvoljeno samo u kombinaciji s automobilskim audiosistemom i zvučnicima i bez držanja uređaja. Parakkal kaže da je ovo rješenje pomalo kontroverzno jer odsjaj vjetrobranskog stakla po danu može negativno utjecati na tačnost sistema. S druge strane, sistem bi mogao efikasnije raditi noću, u kombinaciji s infracrvenim kamerama koje snimaju unutrašnjost automobila. No, primjena ove funkcije još nije široko rasprostranjena, a i sama tehnologija je prilično nova.

Podrška parkiranju uz prepoznavanje tablica
Ranije su vozači prolazili rampe na parkingu pomoću kontaktnih ili beskontaktnih RFID čitača. Međutim, danas kontrola pristupa zasnovana na prepoznavanju registarskih tablica postaje sve popularnija opcija. Registarske tablice su jedinstvene i ako ih sistem može prepoznati, nema potrebe za drugim vidom identifikacije. To se može raditi i na komercijalnim parkinzima ako je registarska tablica povezana s digitalnim novčanikom. “Glavna prednost je u tome što možete ukloniti probleme s RFID tagovima i njihovom distribucijom. Ipak, to nisu jedine prednosti. Ovaj sistem može pomoći i u upravljanju posjetiocima jer omogućava pristup njihovim automobilima nakon što se njihov broj dozvole unese u sistem”, kaže Parakkal.

Sigurnosni pojasevi i drugi prekršaji
Sigurnosni pojasevi su dio sigurnosti na cesti, ali postoje brojne situacije u kojima ih vozači i putnici ne koriste. Kao i kod funkcije praćenja korištenja mobilnog telefona tokom vožnje, i za ovo su potrebne kamere za snimanje unutrašnjosti vozila, a zbog toga bi odsjaj sunčeve svjetlosti opet mogao narušiti nivo preciznosti. Međutim, i algoritmi se brzo razvijaju, a kvalitetnije rezultate bismo mogli vidjeti već u narednim godinama. Istik Kattan, direktor kompanije Agent Video Intelligence, naglašava da su ove funkcije relativno nove i da su se na tržištu pojavile tek u posljednje dvije-tri godine. Prema njemu, osim onoga što je već opisano, danas je sve popularnija i klasifikacija vozila zasnovana na vještačkoj inteligenciji, odnosno sposobnost razlikovanja različitih vrsta i grupa vozila i priprema upozorenja za određenu klasu vozila. Popularna je i funkcija praćenja saobraćajnih prekršaja, npr. zauzimanja više parkirnih mjesta, parkiranja u zabranjenoj traci, skretanje na pogrešnu traku itd.

Kako videoanalitika čini saobraćaj i ceste sigurnijim
Analitika je danas alat s veoma širokom primjenom, koji se, npr., koristi i za funkcije povezane s pandemijom COVID-19, ali i za praćenje nesreća. Kompanije za videoanalitiku već su primijenile mnoga svoja rješenja u više zemalja širom svijeta. Kako se vlasti sve više zanimaju za koncepte poput pametnih i sigurnih gradova, raste i važnost uloge videoanalitike zasnovane na vještačkoj inteligenciji u upravljanju saobraćajem i održavanju sigurnosti na cestama. Čak je i trenutna situacija s pandemijom novog koronavirusa iznjedrila neke jedinstvene vidove primjene analitike u segmentu upravljanja prometom i sigurnosti na cestama.

Kontrola kretanja tokom karantina
Pandemija je dovela do uvođenja karantina u mnogim gradovima i zemljama, u nekima je još na snazi. Međutim, provođenje mjera zatvaranja, posebno na duže staze, predstavlja značajan izazov. Manjim zemljama može biti lakše “ručno” nadgledati svaku ulicu, ali velikim državama je neophodna primjena naprednih analitičkih tehnologija. Zanimljiva primjena videoanalitike za kontrolu vozila odigrala se u jednom gradu u Indiji. Kako bi olakšale proces socijalnog distanciranja i smanjile šanse za pojavu gužvi, gradske vlasti su htjele ograničiti kretanje privatnih vozila u radijusu od 3 do 5 km od domova vozača. Da bi se to provelo, iskorišten je sistem automatskog prepoznavanja registarskih tablica, koji je upozoravao organe reda čim neko vozilo pređe granicu od 3 km.

Brza pomoć na autoputevima
Ugodna vožnja autoputem može se brzo pretvoriti u najgoru noćnu moru ako vam se pokvari automobil ili dogodi neka druga nesreća. Nadležnim organima je prioritet pružanje brze pomoći u rješavanju problema na autoputevima. No, za to im je potreban sistem koji će ih automatski upozoravati na novonastale situacije. Videoanalitika, u svojoj osnovi, predstavlja sistem koji otkriva anomalije na temelju obrazaca i na osnovu toga može prepoznati kada nešto pođe po zlu. “Postavili smo naša rješenja na ceste s naplatnim kućicama kako bismo pratili vozila koja se zaustavljaju i tako omogućili nadležnom osoblju da pruža pomoć i spriječi incidente. Sistem u stvarnom vremenu otkriva svako vozilo koje se zaustavi na cesti ili pomoćnoj traci i aktivira upozorenje koje se šalje komandnom centru nadležnog osoblja. Ove sisteme smo postavili i u gradove u kojima tamošnje vlasti želi pratiti vozila koja se parkiraju na zabranjenim mjestima radi naplate kazni”, kaže Kattan.

Slučaj iz Francuske
Projekt kompanije Briefcam za upravljanje saobraćajem u mjestima duž obale Normandije u Francuskoj primjer je kako integralno upravljanje saobraćajem pomoću videoanalitike može povećati ukupnu efikasnost. Rješenje je omogućilo organima reda da brzo otkriju neobično ponašanje i izrade preventivne planove djelovanja. To je urađeno uz korištenje snimaka saobraćajnih prekršaja i njihovih obrazaca. “Gradovi su, naprimjer, iskoristili sistem brojanja vozila u određenim zonama. Uz praćenje broja automobila u nekom području u određeno doba dana, mjesecu i godini, gradske vlasti mogu planirati očekivani rast prometa i biti obaviještene o situacijama kada se aktivnosti na terenu ne podudaraju s prepoznatim obrascima”, kaže Stephanie Weagle, direktorica marketinga u Briefcamu. Ona se pri tome poziva na jedan projekat. “Nadležna tijela konfiguriraju upozorenja za praćenje saobraćajnih prekršaja koji bi inače ostali neprimijećeni. To omogućava policiji da reaguje po potrebi, ali i da uoči trendove u činjenju prekršaja i razmotri mogu li se izvršiti infrastrukturne promjene kako bi se ti prekršaji spriječili”, kaže ona. Ovi podaci mogu pomoći gradovima da postave dodatne semafore i urede pješačke staze i ostale objekte na osnovu korisnih uvida u trendove kretanja pješaka i vozila.

Iskorištavanje snage više kamera
U mnogim zemljama lokalne vlasti već godinama instaliraju videonadzorne kamere, ali uglavnom se koriste u forenzičke svrhe. U mnogim slučajevima takva primjena je neefikasna jer pronalaženje snimka incidenta podrazumijeva pregledanje više sati materijala. Videoanalitika je prilika da se tome stane ukraj pomoću sistema pretraživanja koji se temelji na metapodacima. Uz ogromnu količinu generisanih snimaka, analitika je danas postala neizbježna.

Kako izvući najbolje
Instalateri moraju pažljivo slijediti upute kako bi postigli najbolje rezultate. Korištenje napredne videoanalitike na bazi snimaka s kamera za nadzor saobraćaja jedna je od najboljih metoda za omogućavanje sigurnog prometa i upravljanja vozilima. Broj sigurnosnih kamera raste u većini zemalja svijeta kako postaju sve pristupačnije, a nadležna tijela svjesnija njihovih prednosti. Ipak, postavljanje kamera koje mogu biti osnova za vrhunska videoanalitička rješenja zahtijeva pažljivo razmatranje ključnih aspekata. Osnovno pravilo koje se odnosi na videoanalitiku je svijest da ako ljudsko oko može nešto detektirati na snimku, isto mora učiniti i videoanalitički sistem. Ipak, neki ključni faktori određuju nivo kvaliteta načinjenih snimaka.

Udaljenost kamere od objekta
Odluka o mjestu i poziciji kamere presudna je za postizanje najboljih rezultata. Svaka greška u ovom segmentu može biti skupa. Daniel Stofan, direktor kompanije GoodVision, navodi da četiri ključna aspekta igraju bitnu ulogu prilikom odlučivanja o položaju kamere. Tri najvažnija su udaljenost, visina i postojanje prepreke. “Da biste postigli maksimalnu zagarantovanu preciznost, morate se pobrinuti da objekti koji se prate imaju dimenzije od najmanje 5 posto od veličine scene. To znači da bi dužina vozila trebala biti oko 60 piksela na sceni s rezolucijom 1280×720 pix. Manje objekte može biti teže otkriti u nekim slučajevima i na to utječu i drugi faktori kao što su objektiv, zamućenost itd. Osim toga, morate provjeriti da li neki objekti pokrivaju znatan dio scene ili ćete, u protivnom, dobiti lažnu sliku. Kako to riješiti? Zumiranjem ili pomjeranjem”, kaže Stofan.

Visina i prepreke
Nakon što se riješi pitanje daljine, sljedeći ključni faktor je visina. Ako je kamera postavljena prenisko, prepoznat će samo vozila sprijeda. Ako je postavljena previsoko, funkcije poput prepoznavanja registarske tablice odvijat će se otežano. Stofan predlaže da se kamere sa standardnim 2,8 objektivom postavljaju na visini od 5 do 25 metara iznad tla, ovisno o tome koliko je širok prostor koji se želi pratiti. Prepreke koje blokiraju vidno polje kamere još su jedan važan faktor koji treba uzeti u obzir, a to mogu biti veliki objekti poput drveća i zgrada ili manji poput stubova i žica. Ako prepreka prekrije vozilo, sistem ga može tretirati kao novi objekt kada ponovo uđe u kadar i tako se ometa praćenje njegove putanje kretanja. Tu je i faktor nagiba. Ako ste pravilno odredili udaljenost i visinu, utvrđivanje ugla nagiba ne bi trebalo biti problem.

Objektiv i osvjetljenje
O hardverskim zahtjevima videoanalitičkih sistema ćemo više govoriti kasnije, no prije toga treba navesti i druge faktore povezane s objektivom na koje treba posebno obratiti pažnju. Prljavi ili izgrebani objektiv uzrokovat će pojavu mutne slike i sistemu će otežati prepoznavanje kontura. Istovremeno se kapi kiše mogu ponašati kao fizičke prepreke ili dovesti do iskrivljenja slike, a deformacija slike se može javiti i zbog izobličenja prikaza, dok frontalno svjetlo koje izaziva odbljesak ili odraz može smanjiti jasnoću slike. “Osvjetljenje scene igra važnu ulogu i u videoanalitici. Međutim, moderni sistemi su dizajnirani da prepoznaju čak i objekte u mraku. Jedini uslov je da objekti budu barem malo osvijetljeni da bi se na slici mogli vidjeti golim okom”, objašnjava Stofan. Santoya opisuje razloge za zabrinutost koje navode određeni korisnici. Često se javljaju pritužbe da analitičko rješenje ne radi kako bi trebalo nakon instalacije, i to je zato što instalater i korisnik nisu slijedili upute proizvođača. Naprimjer, kamera je nekada postavljena previsoko ili prenisko ili je instalirana na otvorenom, a namijenjena je radu u zatvorenom prostoru. Dakle, kupci bi trebali razumjeti upute i pravilno ih se pridržavati ako žele najbolje rezultate.

Kvalitetan hardver za efikasnu analitiku
Većina proizvođača videoanalitičkih rješenja za upravljanje saobraćajem reći će vam da im brend kamere nije važan sve dok ona može praviti snimke koji udovoljavaju minimalnim zahtjevima. Minimalni zahtjev je da objekt koji želite da ga sistem prepozna bude vidljiv i ljudskom oku. Drugim riječima, ako vi nešto ne možete vidjeti na snimku, ne može ni kompjuter.

Rezolucija kamere
Po pravilu, što je viša rezolucija, kompjuteru je lakše razaznati objekte na snimku. Međutim, mnoga videoanalitička rješenja mogu koristiti i prastare VGA kamere sve dok one kreiraju dovoljno vidljiv videomaterijal. Prema Stofanu, rješenja njegove kompanije nude najbolje performanse pri rezoluciji od 1280×720 i 1920×1080 piksela. “Općenito govoreći, GoodVision može podržati i niže rezolucije, sve do nivoa VGA. Međutim, niže rezolucije često idu u kombinaciji s nekvalitetnom optikom i malom brzinom prijenosa, što dovodi do toga da konture objekta nisu oštre (postaju mutne) ili ne liče na objekte iz stvarnog svijeta. Postavite rezoluciju koja može jasno prikazati konture objekta”, piše Stofan u svom tekstu objavljenom na Mediumu.

Brzina slike i blende
Podešavanje rada kamere na adekvatnu brzinu slike, odnosno prema broju sličica u sekundi, neophodno je za precizno snimanje objekata u pokretu pomoću videa. Za videoanalitička rješenja ovo je važno za pravilan rad funkcije praćenja objekata. Prema Stofanu, praćenje zahtijeva solidnu putanju objekta, tj. za potrebe brojanja učesnika u prometu na bazi polazišta i odredišta. Što je veća brzina objekata koji se prate videom, to je praćenje teže ako je brzina prikaza slike mala.
“Idealni broj sličica u sekundi (fps) za videoanalitiku koji je pogodan za većinu scenarija je između 10 i 30 sličica. Što je broj veći, to bolje. Više od 30 sličica u sekundi nema vidljiv utjecaj na kvalitet praćenja. Broj niži od 10 sličica uzrokuje probleme s praćenjem, posebno u pretrpanim scenama, kao i kod objekata koji se brzo kreću. Pri tome dolazi do doslovnog skakanja s mjesta na mjesto unutar scene”, dodaje Stofan.

Umjesto zaključka
Na kraju se može reći da većina proizvođača želi da njihova rješenja ne zavise od brenda kamere. Ipak, rezolucija videa i brzine blende imaju važnu ulogu u finalnoj izvedbi. Kvalitet podataka presudan je za postizanje najboljih rezultata za potrebe videonadzora. Jedan od glavnih izazova, posebno u javnim projektima, jeste kako osigurati da podaci koji dođu do servera budu potpuni jer, u protivnom, može doći do nepreciznih videoanalitičkih uvida.

Rubna i serverska analitika
Analitika za upravljanje saobraćajem i cestovnom sigurnošću mora predstavljati idealnu kombinaciju rubne i serverske analitike, smatra Parakkalu. To je zato što neke funkcije koje zahtijevaju trenutni odgovor moraju biti dostupne s ruba mreže. “Kontrola pristupa, naprimjer, mora biti zasnovana na rubnom računarstvu, odnosno na rubu mreže. To je zato što sistemu za kontrolu pristupa trebaju funkcije u realnom vremenu kako bi se nekoj osobi što prije omogućio ili zabranio pristup. Naprimjer, kada vozilo dođe do rampe, očitava se njegova registarska tablica, zatim se ona provjerava u odnosu na bazu podataka i pristup se odobrava. Sve se to mora riješiti u roku nekoliko sekundi i zato analitika mora biti rubna”, kaže Parakkal. Ostale primjene mogu biti i kombinacija rubne i serverske analitike. Identificiranje objekta može se izvoditi na rubu mreže, a očitavanje registarskih tablica na serveru. Ipak, Parakkal dodaje da njegova kompanija pokušava zadržati što više funkcija na rubu kako bi se izbjegle komplikacije koje mogu nastati zbog problema s mrežom.

Prepoznavanje registarskih tablica u oblaku

Kako se umreženost i kapacitet mreže povećava tako i upotreba clouda postaje sve popularnija. Rješenja zasnovana na cloudu počela su se koristiti u svakodnevnom životu većine ljudi, od ličnih potreba kao što je e-mail do videonadzora
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Pohranjivanje videonadzornih snimaka u oblaku omogućava nam da na njima provodimo nekoliko analitičkih operacija bez potrebe da brinemo o prostoru i dodatnoj infrastrukturi. A rješenja koja postaju sve dostupnija i interesantnija su ANPR rješenja. Zato ćemo u ovom tekstu objasniti prednosti i ograničenja cloud ANPR rješenja te njihovu primjenu u pametnim prijevoznim sistemima.

Prednosti cloud ANPR rješenja
Osnovna razlika između lokalnih i cloud ANPR rješenja je mjesto na kojem se procesira video, kaže Adrian Cseko, šef prodaje u Asura Technologiesu. Kada je u pitanju cloud procesiranje, korisnik šalje podatke u oblak pružaoca ANPR usluge, a rezultati se vraćaju u bazu podataka ili sistem. “Prema tome, prednost cloud rješenja je to što klijent ne mora kupiti server i smjestiti ga lokalno kako bi pokretao ANPR softver. Štaviše, većina takvih rješenja može se koristiti u okviru pretplatničkog modela, pri čemu se cijena ponekad prilagođava obimu procesiranja. Stoga, ako je izbjegavanje kapitalnih ulaganja cilj projekta ili naprosto nema prostora za server, cloud ANPR može predstavljati bolje rješenje. Također, s obzirom na to da se manje elemenata mora instalirati na lokaciji kompanije, ANPR rješenje se može brže implementirati ukoliko se koristi cloud opcija”, kaže Cseko.

Ključne razlike
Očigledno je da postoji nekoliko prednosti korištenja cloud ANPR rješenja. Prema Gaboru Jozsi, direktoru marketinga u Adaptive Recognitionu, one se ogledaju kroz tehnološke novitete, ali i troškove. Jozsa je naveo neke od značajnih prednosti u obje kategorije s aspekta rješenja koje nudi njegova kompanija. Kao prvo, ističe kako nisu potrebna početna ulaganja te da ovo rješenje predstavlja smanjenje troškova od 50 do 60 posto u odnosu na lokalne sisteme uz 3-4 puta bržu implementaciju i integraciju. Također, moguće je početi analizirati snimke samo sekundu nakon registracije te izgraditi vlastiti projekat na osnovu ANPR clouda u roku jednog dana, što će omogućiti i prihode za nekoliko dana. Minimalni ili nepostojeći operativni troškovi ogledaju se u obliku nadogradnje enginea, preventivnog održavanja i nadogradnje API-ja, što obavlja Adaptive Recognition, a osiguran je i SLA nivo od 99,9 posto širom svijeta, u svim regionima. Zahvaljujući mogućnosti plaćanja po korištenju, stvarna cijena servisa jednaka je njegovoj praktičnoj upotrebi.

Tehnološke prednosti
Integratori se sada konačno mogu fokusirati na funkcionalnost aplikacija umjesto na podešavanje lokalne infrastrukture i upravljanje njome. Svako može postati ANPR stručnjak. Naprosto podignite fotografije u Adaptive Recognitionov ANPR Cloud i ostalo će odraditi sam servis, koji automatski podešava engine za optičko prepoznavanje znakova s ciljem dobijanja najboljih rezultata. ANPR Cloud se može neograničeno prilagođavati. Istovremeno je robustan i stabilan, a u usporedbi s lokalnim sistemima zasnovanim na PC-ijevima i serverima, nudi praktično neograničene resurse za procesiranje. To čini tržišnu prednost pogotovo kada koristite snimke iz svih dijelova svijeta. Specifični enginei za optičko prepoznavanje znakova koji daju najbolje rezultate u samo jednom regionu sada se mogu paralelno koristiti i u ANPR Cloudu. Do sada je to zahtijevalo skupu i složenu lokalnu arhitekturu.

Kako doći do ovih prednosti?
Međutim, cloud ANPR možda nije pogodan za sve upotrebe. Prema Walteru Verbruggenu, direktoru prodaje u Avutech Computer Visionu, cloud rješenje se čini idealnim za postojeću kameru smještenu negdje na lokaciji koja šalje video u cloud ANPR servis. Ali potrebno je razmisliti o tome šta, zapravo, želimo uraditi s tim podacima? “U slučaju da pametni sistem za upravljanje sigurnošću može slati pakete fotografija u oblak, to može drastično smanjiti mrežni saobraćaj, a samim time i troškove. Prednosti oblaka u suštini se ogledaju u sljedećem: nema potrebe za lokalnim serverom koji treba održavati i podržavati, a tu je i plaćanje kroz mjesečnu pretplatu”, kaže Verbuggen.

Je li cloud ANPR rješenje pogodno za vaš biznis?
Procesiranje u oblaku je savršeno tamo gdje vremenski interval između rezultata nije od ključne važnosti, npr. pri sakupljanju saobraćajnih informacija ili detekciji vozila u projektu kontrole pristupa bez barijera. To znači da ako želite instantne rezultate ANPR očitavanja, kao što su otvaranje kapije ili podizanje rampe, rubno rješenje bi možda bilo bolja opcija. Međutim, postoji nekoliko vertikala u kojima nema takvih primjena, tako da bi za njih cloud ANPR rješenje bilo korisnije. No, prvo ćemo spomenuti koje su to najznačajnije vertikale koje bi imale koristi od cloud ANPR-a, uz napomenu da ovo nije iscrpna lista, budući da kontinuirani razvoj tehnologije omogućava sve većem broju vertikala da ga koriste.

Inteligentni transportni sistemi
ITS-ovi omogućavaju vlastima da automatiziraju proces upravljanja saobraćajem u gradu kako bi ga učinili pametnijim i efikasnijim. ANPR baš tu igra ključnu ulogu, naročito pri kontroli vožnje od prekomjerne brzine ili pridržavanja pravila općenito. Budući da ove primjene ne zahtijevaju instantno poduzimanje akcija nakon očitavanja registarske tablice, cloud infrastruktura koja minimizira ulaganje u tehnologiju u kamerama mogla bi biti idealna.

Cestarine i mostarine
Ako vaš biznis uključuje prikupljanje cestarina ili mostarina, a bez korištenja barijera, cloud ANPR rješenje bi moglo biti pogodno za vas. Razlog je to što naplata može biti aktivirana ANPR očitavanjem koje se procesira u cloudu čak i ako vozila prođu kroz naplatnu rampu. Takav sistem pomaže u izbjegavanju nepotrebnih kolona ili gomilanja vozila na naplatnim rampama i ubrzava čitav proces. Ovo može biti od pomoći i u situacijama gdje se naplaćuje taksa za vožnju u zonama sa čestim saobraćajnim gužvama.

Parkiranje i mobilne patrole
Ukoliko iznajmljujete parking, korisnici mogu plaćati mjesta za parkiranje putem novčanika koji je povezan s brojevima njihovih registarskih tablica. To može biti pogodno i za druge biznise kao što su autopraonice i automobilski servisi ili za policajce koji moraju tražiti ukradena vozila ili kriminalce koristeći brojeve registarskih tablica. U takvim situacijama sistem mora pretraživati video s više kamera, a cloud rješenje to omogućava budući da nije ograničeno na pojedinačne kamere. Ovakva primjena mogla bi biti korisna na javnim mjestima, parkinzima tržnih centara, u kampusima itd.

Personalizirano reklamiranje na vanjskim prostorima
Cloud ANPR rješenje može pomoći kompanijama u pružanju prilagođene usluge za korisnike. Sistem na osnovu očitanja registarske tablice može prepoznati kupca, što zatim automatizira i proces prilagođavanja. Odličan primjer ovakve primjene je ciljano reklamiranje na vanjskim prostorima, a na osnovu lokacije zasnovane na ANPR-u i segmentaciji vozila. To se može koristiti i za automatiziranje programa lojalnosti, pri čemu sistem nakon identificiranja kupca pruža određene specijalizirane usluge.

Prevencija bijega
Sistem za prevenciju bijega u automobilu zasnovan na cloud ANPR rješenju može pomoći u pretraživanju baze registarskih tablica kako bi se otkrilo ima li neko vozilo historiju bijegova. Kada je ovakvo rješenje smješteno u oblaku, pristup bazama podataka drugih institucija, kao što su policija i poslovne asocijacije, postaje olakšan, a takvim bazama može se pristupati u stvarnom vremenu. Kako vlade širom svijeta sve više istražuju koncept pametnih gradova, korištenje clouda postaje neizbježnije, čak i kad je integracija u pitanju. Korištenje cloud ANPR-a omogućava vlastima veću kontrolu nad institucijama kao što je policija. Naravno, postoje neke situacije u kojima cloud sistem nije praktičan, a u brojnim zemljama postoje i izazovi kao što je nedovoljno stabilna internetska veza. Ali, ukoliko se takvi problemi riješe, takvo rješenje pruža brojne prednosti.

Zašto će cloud ANPR uveliko poboljšati ITS
Zahvaljujući rastućoj popularnosti pametnih i sigurnih gradova, posljednjih godina dolazi i do naglog rasta potražnje za ITS sistemima. Prema Marketsandmarketsu, očekuje se da će vrijednost globalnog tržišta ITS-ova sa 17,9 milijardi dolara, koliko je iznosila u 2020. godini, porasti na 36,5 milijardi dolara do 2025, uz objedinjenu godišnju stopu rasta od 15,3 posto. Ta analitička kompanija očekuje da će nekoliko faktora poticati ovaj rast, uključujući rastuću zabrinutost vezanu za javnu sigurnost i saobraćajne gužve, zatim povoljne vladine inicijative za efikasno upravljanje saobraćajem, povećanje usvajanja ekoloških automobilskih tehnologija te razvoj pametnih gradova širom svijeta.

Pomaganje javnim servisima
Cloud rješenja su integralna za razvoj inteligentnih sistema prvenstveno zato što omogućavaju centraliziranu kontrolu koja je ključna za implementaciju u različitim situacijama. Cseko ističe da bi se cloud ANPR mogao pokazati kao dobar izbor za projekte u urbanim okruženjima ili u oblasti saobraćaja na autoputevima. “ANPR je možda i ponajbolji izbor za dobijanje podataka o vozilima koja krše ograničenja brzine ili saobraćajne propise. U nekim slučajevima snimak s kamere može se koristiti za automatsko detektovanje kršenja saobraćajnih propisa (npr. pogrešno skretanje, prolazak kroz crveno svjetlo, preticanje preko pune linije) i dobijanje broja registarske tablice vozila”, objašnjava Cseko. ANPR je također odličan alat u naplaćivanju vožnje u zonama velikih saobraćajnih gužvi te se može koristiti u statističke svrhe, kao i za automatizirano brojanje vozila.

Niži troškovi, bolje performanse
Jozsa dalje objašnjava da je cloud rješenja moguće brže i jednostavnije implementirati, što utječe na smanjenje troškova i povećanje efikasnosti. “Prebacivanjem ITS sistema u cloud, uključujući tu i primjenu u pametnim gradovima, zatim situacijama kao što su naplata putarina i smanjenje saobraćajnih gužvi, poslovi se mogu obaviti 3-4 puta brže i sa 50-60 posto manje troškova”, kaže Jozsa. Ostale prednosti uključuju maksimiziranu prilagodljivost i optimizirane operativne troškove. Tradicionalni lokalni ITS-ovi moraju se prilagoditi obimu posla, dok se ANPR Cloud fleksibilno prilagođava potrebnom poslu. Ističući ANPR engine svoje kompanije, Jozsa dodaje da pri korištenju cloud ITS-a postoji i prednost u vidu niskog stepena lažnih detekcija. Također, filtriranje podataka i fleksibilne mogućnosti procesiranja poslovnih podataka putem AI algoritama omogućavaju predviđanje i donošenje ispravnijih odluka. I konačno, bežična komunikacija (4G, a u narednim godinama i 5G) u kombinaciji s ANPR-om u oblaku nudi znatno niže troškove instaliranja.

Prednosti za velike prijevozne kompanije
Prepoznavanje registarskih tablica nije ograničeno samo na upotrebu u javnim prostorima i institucijama kao što je policija. Prijevoznim kompanijama koje imaju vlastite vozne parkove također može koristiti automatizirano prepoznavanje registarskih tablica s ciljem poboljšavanja operacija. Međutim, ni ANPR nije isplativo rješenje za sve prijevozne kompanije. Verbruggen dodaje da, kada je riječ o ITS-u, ANPR rješenje je naročito pogodno za veće transportne organizacije i distribucijske centre u kojima ANPR generalno može dovesti do brojnih poboljšanja perimetarske efikasnosti. Takve organizacije trebaju imati osigurane parkinge za kamione duž autoputeva gdje postoje i razni servisi, a sve to je lakše postići pomoću cloud rješenja. Da sumiramo, cloud ANPR rješenja su korisna za ITS-ove budući da poboljšavaju postojeće tehnološke mogućnosti. Ali tehnološka poboljšanja nisu jedina prednost. Iz perspektive kupaca, smanjenje troškova i lakša instalacija također su privlačan faktor pri implementaciji ITS sistema. I konačno, korištenje cloud ANPR-a u ITS svrhe bi donijelo korist transportnim kompanijama s velikim brojem vozila.

Izazovi i ograničenja ANPR rješenja u oblaku
Uprkos prednostima, cloud ANPR rješenja i dalje imaju određena ograničenja. Ona su uglavnom tehničke prirode, ali povremeno mogu biti i rezultat niskog budžeta. Najočiglednije ograničenje je to da analitika u oblaku ponekad nije pogodna za rješenja koja zahtijevaju brzu akciju zasnovanu na informacijama s terena. Naprimjer, rješenje koje otvara kapiju ili podiže rampu na parkiralištu nakon identificiranja korisnika putem ANPR-a mora otvoriti kapiju u roku nekoliko sekundi. Ukoliko se to ne desi, to bi moglo dovesti do nervoze kod korisnika. U takvim situacijama rubno rješenje je bolja opcija.

Internetska povezivost
Cloud rješenja, kao što im ime i govori, zahtijevaju internetsku vezu da bi radila. Zato nisu pogodna za projekte u kojima ne postoji internetska konekcija. “Detekcija događaja također predstavlja problem u slučaju cloud ANPR-a, a koji se može izbjeći ukoliko mrežni kapacitet omogućava neprekidni videostreaming nadgledanih područja. Ali, takvo nešto nije realno za očekivati u dostupnoj infrastrukturi iz ekonomskih razloga”, objašnjava Cseko. On kaže da je jedan način za rješavanje ovog problema implementacija mehanizma pretprocesiranja slika, okidači (poput induktivnih petlji) ili kamere koje uključuju neki vid mehanizma pokretanja akcija. Međutim, ovo posljednje rješenje moglo bi biti skupo zbog razlike u cijeni, u usporedbi sa standardnim IP kamerama koje imaju dovoljno kvalitetnu sliku za korištenje u ANPR-u.

Kvalitet kamera
Osnovno pravilo pri odabiru kamere za ANPR je: ukoliko ljudsko oko može raspoznati registarsku tablicu, onda će to moći i ANPR rješenje. Međutim, budući da kamere na autoputevima često moraju raditi u nepovoljnim uslovima, postoji nekoliko slučajeva u kojima ne mogu proslijediti dovoljno jasne videosnimke. “Kvalitet slike od ključne je važnosti za korištenje u svim vremenskim prilikama i uslovima osvjetljenja. Namjenska ANPR kamera će uvijek biti bolja od drugih budući da je optimizirana da pruži kvalitet slike potreban za ANPR. Ona je brža i ne zahtijeva kompresiju slike ili videa, kojom bi se smanjio kvalitet slike”, kaže Verbruggen. I mjesto na kojem su kamere smještene je važno kako bi se uspješno snimile registarske tablice. Prevelika ili premala udaljenost će rezultirati beskorisnim snimcima. Postavljanje kamera previsoko ili prenisko također bi moglo biti problematično. I konačno, kada je slika zamućena usljed kiše, magle, prašine ili drugih uslova u okruženju, ANPR rješenje će imati poteškoće u prepoznavanju tablica. No ovi problemi predstavljaju izazov za sva ANPR rješenja, nezavisno od toga jesu li smještena lokalno, u cloudu ili na rubu.

Nizak nivo prilagodljivosti
Jozsa naglašava da problemi kao što su internetska povezivost nisu ograničeni samo na ANPR, nego karakterišu svaki cloud sistem. Veće ograničenje, međutim, jesu poteškoće u omogućavanju servisa kojima su potrebne određene jedinstvene mogućnosti raspoznavanja. “Ograničeno prilagođavanje mogućnosti rješenja je problem. Ponekad su kupcu potrebni specifični enginei za optičko raspoznavanje znakova, kao i specifične mogućnosti prepoznavanja”, kaže Jozsa. I cloud i terenska ANPR rješenja imaju svoje prednosti i mane. Također, obje vrste rješenja su prilagođene različitim vertikalama, što je još jedna stvar koja otežava njihovo poređenje. Odluka o kupovini ovih rješenja trebala bi zavisiti od specifičnih potreba kupaca.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.