2 Septembra, 2026
image
Home Kategorija Najave II (Page 13)

Najave II

Synology NAS pravi razliku svakim danom

Network Attached Storage je uređaj koji pruža lokaciju na mreži za pohranu podataka za kompanije ili obične korisnike. No, Synology NAS ide i dalje od toga omogućujući kreiranje privatnog oblaka za pohranjivanje, pristup, sigurnosno kopiranje i dijeljenje svih datoteka potpuno slobodno i sigurno

Piše: Ismar Hota, menadžer proizvoda za Balkan i Baltik, Synology; E-mail: ismarhota@synology.com

Podaci su u centru transformacije svake industrije, a u tome Synology ima vrlo važnu ulogu budući da je misija kompanije upravljati i štititi podatke u svijetu. Synology omogućuje svakoj firmi i pojedincu da upravlja, osigura i zaštiti svoje podatke gdje god je potreban pristup, od flash memorije, preko diska do višestrukih arhitektura oblaka.

Vodeći u industriji

Synology je predan transformaciji načina na koji kompanije upravljaju svojim podacima. Naš proizvod je elegantno jednostavan, siguran i pouzdan, a možemo se pohvaliti širokom lepezom rješenja potpomognutih vrhunskim inovacijama i pouzdanošću dokazanim na terenu. Kompanija je osnovana 2000. godine, ima više od devet miliona NAS instalacija i hiljade partnera u šest poslovnih podružnica u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Japanu, Kini i Sjedinjenim Američkim Državama. Sjedište je na Tajvanu. Klijenti su kompanije kojima trebaju pouzdana rješenja koja se ne kvare. Lista kupaca u svijetu govori za sebe. Neke od kompanija koje treba izdvojiti, a s kojima Synology radi već duže vrijeme, su Unilever, Audi, Shiseido, UNESCO, Holiday Inn, DPD, G4S itd.

 Šta je to NAS?

NAS je uređaj koji pruža lokaciju na mreži za pohranu podataka za kompanije ili kućne korisnike. Synology NAS ide i dalje od toga omogućujući stvaranje privatnog oblaka za pohranjivanje, pristup, sigurnosno kopiranje i dijeljenje svih datoteka potpuno slobodno i sigurno. Implementacijom Synology NAS-a za sigurnu pohranu datoteka čak i u slučaju napada ransomwarea ili slučajnog brisanja dobivate i sigurnosnu kopiju koja omogućuje vraćanje datoteka na prethodnu verziju. Moguće je i osigurati kontinuitet poslovanja za lične računare, fizičke servere, virtuelne mašine i SaaS aplikacije s moćnim Active Backup Suiteom, koji je na sve to i potpuno besplatan. Uređaj pomaže u poboljšanju efikasnosti radnih timova, gdje god se oni nalazili, a sve to korištenjem paketa alata za saradnju, uključujući privatni e-mail server, Synology Chat kao aplikaciju za razmjenu trenutnih poruka i online Synology Office kao poslovni paket za istovremeno uređivanje dokumenata, proračunskih tablica i slajdova.

Sinhronizacija i dijeljenje datoteka u uredima

Uz hibridni način rada, koji je postao nova poslovna realnost, kompanijama može biti izazovno i komplikovano napraviti sistem rada u kojem će njihovi uposlenici profesionalno i efektivno sarađivati ili ažurirati datoteke. Synologyjeva rješenja za upravljanje datotekama za više ureda ili na daljinu neprimjetno sinhroniziraju podatke na više stranica, držeći najnovije verzije datoteka uvijek dostupnima. Synology nudi i mogućnost ubrzavanja virtuelnih radnih opterećenja korištenjem NAS-a za pohranu virtuelnih mašina. NAS se lako integriše s uobičajenim virtualizacijskim platformama, pomažući kompanijama da pojednostave rad servisa i njihovo održavanje.

Fuzija senzora: Zaštita perimetra u novom ruhu

Iako su tehnologije za zaštitu perimetra napredovale, one i dalje povremeno i pod određenim okolnostima reaguju na lažne alarme. To dovodi do većih troškova i manjeg povjerenja u efikasnost sistema. Razlog je to zašto je industrija spremna za sljedeći korak u evoluciji sistema za zaštitu perimetra – senzorsku fuziju

Priredila: redakcija a&s Adrije; E-mail: redakcija@asadria.com

Fuzija senzora relativno je nova tehnologija za zaštitu perimetra. Riječ je o procesu objedinjavanja istovremenih ulaznih podataka iz više vrsta senzora s ciljem dobijanja preciznijih i tačnijih signala od onih koje generiše pojedinačni, izolirani senzor. Mogu se koristiti različite vrste senzora, kao što su videonadzorne kamere, detektori postavljeni na ograde, zapreminski senzori i dr. Ukupna količina podataka se sofisticiranim tehnikama mašinskog učenja razlaže kako bi se dobili inteligentni rezultati, a istovremeno se minimiziraju potencijalne slabosti i nedostaci pojedinačnih senzora.

Senzorska fuzija ≠ Bulova logika

Sve to izgleda prilično jednostavno, ali da bi sistem zaista koristio senzorsku fuziju, ulazni podaci se moraju kombinovati na tačno određen način. Česta je greška pomisao da je senzorska fuzija jednaka korištenju Bulove logike. Naime, Bulova logika je način kombinovanja tačnih i netačnih vrijednosti koristeći funkcije kao što su “i”, “ili” i “ne”. Primjer njene upotrebe u sigurnosti jeste kada sistem pošalje obavijest o upadu u zaštićeni prostor nakon što istovremeno i senzor na ogradi detektuje pokret i kamera zabilježi kretanje. S druge strane, senzorska fuzija je mnogo naprednija od ovoga jer ispituje ukupni kontekst. Ona koristi naprednu matematiku (digitalne filtere, probabilističke modele i neuronske mreže) pomoću koje obrađuje sirove podatke. Da bi to uradio, takvom sistemu potrebna je velika procesorska snaga, ali i pristup senzorskim podacima nižeg nivoa, što je teško moguće ako se koriste sistemi različitih proizvođača.

Da bismo razumjeli zašto sistem zasnovan na Bulovoj logici i onaj sa senzorskom fuzijom nisu isti, poslužit ćemo se jednostavnim primjerom zgrade s ogradom i perimetrom podijeljenim u šest zona. Sigurnosni sistem je opremljen senzorima koji ogradu dijele na šest dijelova, od A do F. Svaki je podijeljen na podzone, tako da se svaki dio ograde dijeli na četiri kako bi se precizirala pozicija detektovanog ometanja. Dakle, postoje dvadeset četiri podzone. Svaku zonu također nadziru kamere s videoanalitikom, koje šalju signal kada detektuju ljude na slici. Integracija sistema zasnovana na Bulovoj logici zahtijeva da obje vrste senzora, i detektori pokreta na ogradi i videonadzorne kamere, rade zajedno kako bi spriječili lažne alarme. Koristi se “i” logika, koja kombinuje izlazne podatke protivprovalnih senzora na svakoj zoni s podacima s kamere koja nadzire tu zonu. Da bi se oglasio alarm, mora se istovremeno pomjerati ograda i provalnik mora biti snimljen. Vjetar koji pomjera ogradu neće aktivirati uzbunu ako nije ujedno snimljen i uljez, kao što neće ni osoba koja hoda po ogradi ne dodirujući je.

Sličnost senzorske fuzije s ovakvim sistemom ogleda se u tome da ona također ispituje podatke iz oba tipa senzora da bi donijela odluku. Međutim, razlikuje se po tome što uzima podatke nižeg nivoa sa svakog senzora i provlači ih kroz algoritam koji traži podudaranja u obrascima te koji te podatke uspoređuje i suprotstavlja ih jedne drugima. Algoritmi ne traže samo ogradu koja se pomjera i oblik osobe, već sumu obrazaca koja može indicirati problematičnu namjeru. Samim tim će teže biti prevaren radnjama koje se mogu činiti kao pokušaj upada, a ustvari to nisu.

Jasne prednosti

Ako, naprimjer, uzmemo situaciju gdje istovremeno puše vjetar duž cijelih zona A i B i provalnik pokušava preći ogradu u zoni A, sistem zasnovan na Bulovoj logici neće oglasiti uzbunu u zoni B jer kamera nije detektovala uljeza, dok će aktivirati alarm duž cijele zone A jer nije u stanju razlikovati je li pomjeranje ograde uzrokovao vjetar ili čovjek. To znači da se aktiviraju tri lažna i jedan stvarni alarm. Fuzija senzora, pak, kombinuje sirove podatke sa svih senzora i analizira ih pomoću vještačke inteligencije. Ona prepoznaje karakterističan obrazac pomjeranja ograde usljed vjetra u obje zone i zbog toga ne aktivira alarm, ali pokreće uzbunu u onoj zoni gdje je način pomjeranja ograde drugačiji usljed ljudske aktivnosti uz potvrdu da je riječ o osobi pomoću videonadzorne kamere. Stoga, dakle, prijavljuje samo jedan alarm u jednoj podzoni.

Ako bi se, recimo, u istim uvjetima našao pješak, a ne provalnik, sistem zasnovan na Bulovoj logici bi opet prijavio alarm u četiri dijela zone A, s tim da bi ovaj put sva četiri bila lažna jer prolaznik ne pokušava preskočiti ogradu. Senzorska fuzija, s druge strane, istrenirana je da razumije nijanse u podacima prikupljenim pomoću kamere i senzora pokreta, npr. da li je osoba okrenuta prema ogradi ili sa strane. Također, senzor može prepoznati ko pomjera ogradu, čovjek ili životinja. To je moguće jer je prepoznavanje takvih ponašanja rezultat hiljada različitih benignih testova kojima je sistem naučen prije nego što je pušten u upotrebu. U ovom slučaju sistem bi prepoznao da nema prijetnje.

Iako su ovi primjeri namijenjeni da pokažu sofisticiranije mogućnosti sistema s fuzijom senzora, nisu neke neuobičajene situacije s kojima se ne možete susresti. Fleksibilnost i preciznost ovih sistema senzora daje im ogromnu prednost u smanjenju broja lažnih alarma bez potrebe da se žrtvuje sigurnost lokacije. Ustvari, sigurnost se povećava s boljim razlikovanjem senzorskih ulaznih podataka, pametnijom korelacijom između podataka i maksimalnom osjetljivošću senzora.

Sistem koji uči obrasce

Sistem senzorske fuzije ne može izdvojiti suptilne karakteristike iz stalnog toka podataka koje procesiraju ako se ne nauče, što podrazumijeva prikupljanje velike količine podataka s ciljem finog podešavanja algoritama. To znači da se algoritmi ne treniraju samo na jednostavnim varijablama već i na kvalitativnim atributima senzorskih podataka kao što su lokacija, intenzitet signala i nivo pouzdanosti. Još je važnije to što sistem nauči da ne obraća pažnju na određene vrste obrazaca, koji mogu prevariti jednostavnije sisteme. Ako se ograda i kamera pomjeraju, to ne znači nužno da je razlog tome provalnik, već može biti i vjetar. S druge strane, ovakav sistem može s visokom pouzdanošću aktivirati alarm ukoliko provalnik pokušava određenom metodom onesposobiti određeni senzor. Senzorska fuzija jako je korisna u zaštiti perimetra, jer iskorištava snagu pojedinačnih senzora, a izbjegava njihove slabosti, smanjuje broj lažnih alarma i maksimalno iskorištava postojeću sigurnosnu infrastrukturu.

Između dvije krajnosti

Nisu sve tehnologije jednako efikasne u zaštiti perimetra važnijih lokacija poput kritične infrastrukture. Zbog toga se često koristi slojeviti pristup, pri kojem druga sigurnosna tehnologija u nizu štiti štićeni prostor od potencijalne prijetnje ukoliko je prva nije detektovala. Ovakav pristup, ali na još višem nivou, nudi fuzija senzora. Jedan od najvećih izazova u zaštiti perimetra su lažni alarmi, zbog kojih sigurnosno osoblje gubi vrijeme i resurse na provjeri situacije na terenu. Senzorska fuzija stoga dosta efikasno rješava ovaj problem. Sintetiziranjem podataka iz više senzora sistem može razlikovati prave prijetnje ili potencijalne incidente od lažnih izazvanih pomjeranjem vegetacije, vremenskim neprilikama ili životinjama.

S druge strane, neobaziranje na lažne alarme ne smije dovesti do zanemarivanja svih uzbuna i zato je fino podešavanje osjetljivosti sistema između dvije krajnosti zahtjevno. Fuzija senzora nema taj problem jer se svaki senzor može podesiti na najvišu osjetljivost budući da sistem za zaštitu perimetra koristi što više sirovih podataka, a onda iz njih izvlači zaključke. Sistem je, samim tim, visokoosjeljiv na stvarne prijetnje kada se dogode.

Kao što smo ranije spomenuli, da bi senzorska fuzija radila ispravno, interni podaci nižeg nivoa sa svakog senzora moraju raditi efektivno, što obično zahtijeva da su svi od istog proizvođača. Prednost je toga i u činjenici da je za rad sistema odgovorna jedna strana i nema prebacivanja odgovornosti na drugu za učinak sistema. Sistem s fuzijom različitih senzora osmišljen je da radi kao cjelina i stoga ne zahtijeva mnogo podešavanja vezanih za lokaciju na kojoj su postavljeni kao što to traže alternativni sistemi. Naprimjer, sistemi koji koriste Bulovu logiku moraju se posebno konfigurisati da kombinuju podatke sa svake kamere i dijela ograde. Takvim sistemima trebat će dosta podešavanja nivoa osjetljivosti kako bi se postiglo razlikovanje lažnih alarma od važnih događaja.

Veće povjerenje u sigurnosni sistem

Korist tačnog prepoznavanja prijetnji je veće povjerenje operatera u efikasnost sistema. Veliki broj lažnih alarma dovodi do ležernosti u njihovoj provjeri, što može dovesti do zanemarivanja stvarne prijetnje. Sve to dovodi do niskog povjerenja u sistem. Senzorska fuzija, pak, razlikuje stvarne od lažnih prijetnji u stvarnom vremenu. A kada se smanji broj lažnih alarma, manja je potreba da se šalju zaštitari da provjere lokaciju, što smanjuje i troškove. Ušteda je posebno velika na troškovima osiguranja, jer sistem bolje reaguje na probleme ukoliko se pojave, što dovodi do veće sigurnosti, a tu su i manji troškovi za saniranje oštećene imovine ili sigurnosnih sistema te za nadoknadu ukradene imovine.

Zaštita perimetra i AI kao dobitna kombinacija

Mnoge organizacije krajnjih korisnika pridaju veliku važnost zaštiti perimetra. Ipak, ona nosi određene probleme, npr. pojavu lažnih alarma. Vještačka inteligencija tu može biti od pomoći

Izvor: asmag.com; E-mail: redakcija@asadria.com

Za mnoge kompanije zaštita perimetra je prioritet. Ipak, poznato je da ona, iako važna, pravi određene probleme korisnicima. Jedan od njih su lažni alarmi, koje izaziva, naprimjer, pogrešna detekcija životinja ili njišuće trave kao uljeza. Istovremeno, krajnji korisnici traže konkretne funkcije od svojih sigurnosnih rješenja za zaštitu perimetra, kao što su pametno pretraživanje i poslovna inteligencija.

U tom smislu, vještačka inteligencija može biti od pomoći. “Upotreba AI-ja za identifikaciju i provjeru sumnjivih aktivnosti može dati preciznije rezultate i smanjiti broj lažnih pozitivnih rezultata, a time i broj lažnih alarma. A upravo njih žele izbjeći oni koji nadgledaju velike perimetre. Kamere koje podržavaju vještačku inteligenciju mogu filtrirati bezazlene aktivnosti nakon što ih se obuči za određene slučajeve primjene, kao što je prepoznavanje ljudi i vozila. Također, korisnici sada dobijaju kamere s odmah dostupnim podešavanjima i kalibracijama. Tako se krajnjem korisniku ili sistem-integratoru omogućava da lako podese ponuđeno rješenje”, kaže Niklas Rosell, globalni menadžer proizvoda za pametne kamere u kompaniji Axis Communications.

Prednosti korištenja AI-ja u zaštiti perimetra

Zaštita perimetra se temeljno oslanja na detekciju upada, nepotrebnog zadržavanja i drugih sumnjivih aktivnosti duž perimetra. Analitika zasnovana na vještačkoj inteligenciji može pomoći korisnicima da ispune te ciljeve i tako im biti od koristi. “Najčešći tipovi videoanalitike na bazi vještačke inteligencije za potrebe zaštite perimetra su: praćenje ljudi i vozila koje je optimizirano za rad na otvorenom i nudi znatno niži broj lažnih alarma u odnosu na prostu detekciju pokreta ili promjene piksela; automatsko prepoznavanje registarskih tablica (ALPR), koje pojednostavljuje operacije, kreiranje zapisa i izvještavanje o njima; i, na kraju, prepoznavanje lica, koje se može koristiti kao dio sistema dvofaktorske autentifikacije za objekte visoke sigurnosti”, kaže Brad Martin, direktor upravljanja proizvodima u kompaniji Senstar. Naravno, postoje i drugi tipovi analitike zasnovane na vještačkoj inteligenciji, ali oni obično služe zahtjevima specifičnim za određenu nišu ili konkretne objekte i stoga su manje uobičajeni u zaštiti perimetra.

Dok se vještačka inteligencija u zaštiti perimetra često koristi u kombinaciji s videom, ona se može primijeniti i na podatke s drugih senzora. “Vještačka inteligencija se može primijeniti na svaki složeni signal i koristiti za identifikaciju ključnih obrazaca koji se obično dobivaju pomoću dubinskog učenja i drugih AI tehnika. Međutim, kritični sistemi, poput onih koji se nalaze u aplikacijama visoke sigurnosti, moraju upravljati nepoznatim podacima ili novim situacijama na jedan predvidljiv i kontrolisan način. Tu do izražaja dolaze iskustvo i pažljiv dizajn sistema. Sistemi s vještačkom inteligencijom mogu postići viši nivo performansi u segmentima kao što je smanjenje smetnji i broja lažnih alarma. No, oni prethodno moraju uključiti ​​precizno podešene dopunske mehanizme kako bi podržali detekciju u svim valjanim, ali potencijalno neprovjerenim scenarijima”, ističe Martin.

Smanjenje broja lažnih alarma

Jedan od najvećih izazova zaštite perimetra su lažni alarmi, kojima se bavi i vještačka inteligencija. “Za primjene u segmentu zaštite perimetra poboljšanje senzora upada pomoću AI tehnologija ima potencijal da otkloni lažne ili nepotrebne alarme uz maksimalnu vjerovatnoću otkrivanja (PD). Uzmite kao primjer neki perimetar u blizini javne površine s velikim prometom. Tehnologije vještačke inteligencije mogu razlikovati ljude i vozila od malih životinja, krhotina ili okolišnih fenomena, čime se eliminira uobičajeni izvor nepoželjnih alarma. Istovremeno, senzori na ogradi mogu paralelno otkrivati ​​autentične izvore smetnji duž ograde”, kaže Martin dodavši da se time smanjuje potencijal od pojave lažnih alarma aktiviranih bezazlenom ljudskom aktivnošću u blizini perimetra, kao što je, npr., stajanje ili hodanje duž ograde s vanjske strane.

“Dva glavna izazova za svako rješenje za zaštitu perimetra i dalje su osiguravanje dovoljno visoke vjerovatnoće detekcije uz postizanje vrlo niske stope lažnih alarma. Oba segmenta su potrebna kako bi se zadržalo povjerenje operatera”, kaže Mark Horton, potpredsjednik Bandweaver Technologiesa. “Bandweaver koristi vještačku inteligenciju u rješenjima za zaštitu perimetra kako bi se filtrirale ambijentalne smetnje uzrokovane saobraćajem, vremenskim prilikama itd., a da, pri tome, i dalje možemo otkriti svakog uljeza. Primjenjujemo algoritme najnovije generacije, DNN, RNN i druge tehnike mašinskog učenja kako bismo ponudili naprednu detekciju na tržištu uz minimalan broj lažnih alarma.”
Pametna pretraga

Vještačka inteligencija također ubrzava pametno pretraživanje, što je ključno tokom istraga. Mogućnost brzog pretraživanja velikih količina videozapisa za određene uzorke, kao što su konkretna lica, boja vozila ili čak i kape, ima potencijal za velike uštede resursa operatera. Isto važi za identifikaciju događaja koje ljudi nekada jednostavno mogu previdjeti. Osim toga, smanjenje smetnji i lažnih alarma može pomoći organizacijama i kroz smanjenje ukupnog obima nevažnih događaja.

Manji troškovi

Ako su adekvatno dizajnirana, AI rješenja nude znatno smanjenje operativnih troškova. “Na višem nivou automatizacija zadataka sa čestim greškama štedi troškove slanja osoblja da istraži i rješava incidente. Na taj način vještačka inteligencija je ključni multiplikator prednosti. Uštede na indirektnim troškovima uključuju niže troškove osiguranja i usklađenosti, pored direktnih troškova vezanih za pretrpljene gubitke ili odgovornost uzrokovanu upadima. Međutim, da bi se ostvarile ove značajne uštede, tehnologije za prevenciju upada moraju biti precizne, s dovoljno niskim brojem lažnih pozitivnih rezultata”, kaže Srinath Kalluri, izvršni direktor kompanije Oyle.

Poslovna inteligencija

U konačnici, vještačka inteligencija pruža obilje uvida za korisnike, koji mogu kvalitetnije planirati zaštitu perimetra. “Iz perspektive poslovne inteligencije, visokokvalitetna analitika podataka je ključna jer AI može obaviti ove procese brzo i u velikom obimu. To će omogućiti kompanijama da bolje razumiju prijetnje koje se obično detektuju na perimetru, planiraju sigurnosne strategije za zaštitu prostora i primijene adekvatna rješenja za podršku”, kaže Rosell. Tehnologija vještačke inteligencije se vodi podacima. Ključni cilj perimetarske AI tehnologije zasnovane na videonadzoru je da se iz podataka izvuku korisni uvidi radi boljeg oponašanja ljudskih funkcija za sigurnosne operacije u realnom vremenu. Međutim, isti podaci se mogu koristiti i na duže staze, za stjecanje uvida i praćenje trendova koji pomažu sigurnosnim profesionalcima da optimiziraju operacije. “U maloprodajnom sektoru vještačka inteligencija se već koristi za razumijevanje obrazaca kretanja kupaca, prometa i kupovine, a koji utječu na planiranje prostora radi optimizacije korisničkog iskustva”, napominje Kalluri dodavši da, u kontekstu perimetra, sigurnosni eksperti počinju koristiti vještačku inteligenciju za dizajniranje kontrolnih, ulaznih i izlaznih tačaka, fizičkih barijera i dr. oslanjajući se na podatke o incidentima koje prikuplja AI.

Pet popularnih tehnologija za zaštitu perimetra

Zaštita perimetra ima za cilj spriječiti direktni upad izvana. Kao takav, ovaj segment je bitan za različite profile krajnjih korisnika, u rasponu od kritične infrastrukture i vojnih kompleksa do komercijalnih i stambenih lokacija. Potražnja za zaštitom perimetra raste stabilnim tempom. Prema Marketsandmarketsu, tržište sigurnosnih komponenti za zaštitu perimetra će porasti sa 61,3 milijarde američkih dolara u 2020. na 96,5 milijardi dolara do 2026. godine, uz složenu godišnju stopu rasta od 7,9 posto.

Zaštita perimetra podrazumijeva detekciju prijetnji putem senzora, uz jedinstveni metod detekcije. Ovo su neke od sigurnosnih tehnologija namijenjenih zaštiti perimetra koje se probijaju na tržištu.

Lidar

Lidar senzor emitira laserske impulse u okolinu i izračunava udaljenost objekta na osnovu vremena koje je potrebno impulsima da se vrate nazad. Prednost lidara u odnosu na video je neosjetljivost na izvore svjetla ili nepovoljne vremenske uvjete. “Uz znatno interesovanje u automobilskom sektoru, rješenja s lidarom su sve jeftinija, a pri tome nude i poboljšane specifikacije i performanse za rad na otvorenom”, mišljenja je Brad Martin, direktor upravljanja proizvodima u Senstaru.

Optička vlakna

Optički senzori rade tako što šalju impulse laserske svjetlosti do optičkog vlakna i mjere refleksije svjetlosti koje se javljaju duž njegove rute. Poremećaj koji se javlja u slučaju vlakana može biti uzrokovan vibracijama na ogradi zbog osoba koje se penju po njoj ili stavljaju ljestve uz nju. Tako se, naprimjer, mijenja količina svjetlosti koja se vraća iz određene tačke. Optički senzori su danas već etablirano rješenje i ponovo privlače veliku pažnju uz veću dostupnost isplativih rješenja za manje lokacije i produženi vijek trajanja od 20 i više godina.

Bežične komunikacije

Senzori i pozadinski sistem za podršku sve češće komuniciraju bežično. “Bežična komunikacija senzora i glavnog sistema je u ekspanziji zbog jačanja povjerenja tržišta u bežičnu tehnologiju”, smatra Ken Arimura, direktor azijsko-pacifičkog prodajnog sektora u Optexu. Ovaj trend je posebno važan u stambenim objektima te malim i srednjim komercijalnim lokacijama.
Upravljanje pomoću telefona

Funkcije daljinskog upravljanja i nadzora su veoma tražene. “Mogućnosti korištenja telefona za daljinsko upravljanje i nadzor sada su neizbježna stavka u upitima koje dobijamo iz stambenog sektora. Osim toga, neki projekti zahtijevaju funkciju kućne automatizacije”, kaže Arimura.
Video

Videonadzor je popularna, pa i neophodna tehnologija za zaštitu perimetra. “Bez sumnje, videonadzor se sve više koristi u zaštiti perimetra, i to zbog ekspanzije daljinskog nadzora. On donosi veću potrebu za vizuelnom verifikacijom kako bi se smanjili troškovi povezani s reagovanjem na lažne alarme. Ostali senzori su korisni u utvrđivanju da li je došlo do pokušaja ili upada u perimetar, no video omogućava udaljenim operaterima da jasnije utvrde o čemu je riječ i, što je najvažnije, ponude najadekvatniji odgovor”, kaže Niklas Rosell, globalni menadžer proizvoda za pametne kamere u kompaniji Axis Communications.

“Video je ključan za zaštitu perimetra. Bez trenutne procjene alarma pomoću videa sigurnosno osoblje ne može imati povjerenje u protivprovalne sisteme. Da bi se maksimizirala efikasnost videonadzora i procjene situacije, sistem za upravljanje videom mora biti u stanju povezati lokaciju upada (u rasponu do maksimalno nekoliko metara) s određenom kamerom ili unaprijed podešenim PTZ sistemom”, ističe Martin. Automatsko pozivanje kamera nudi mnoštvo prednosti: brži odgovor operatera, manje potrebe za obukom, optimizirani kvalitet videa i postavki za čuvanje materijala te mogućnost pokretanja mjera odvraćanja specifičnih za određenu lokaciju.

Ipak, korištenje videa treba povezati i s konkretnim vidom primjene, odnosno scenarijem. “Štitimo i neke velike lokacije na kojima je teško dovesti struju na teren kako bi CCTV mogao raditi. Naša PID rješenja zasnovana na optičkim vlaknima ne zahtijevaju struju ili električnu energiju, tako da je mnogo isplativije štititi velike ili udaljene perimetre. Međutim, za manje lokacije na kojima napajanje nije problem gotovo svi projekti na kojima radimo imaju neki vid integracije videa, bilo direktno s našim kontrolerima ili putem PSIM-a ili SMS-a. Naši klijenti imaju koristi od vizuelne potvrde upada i mogućnosti primjene odgovarajućeg odgovora”, kaže Mark Horton, potpredsjednik Bandweaver Technologiesa.
Fuzija senzora

Jasno je da svaka tehnologija detekcije ima svoje prednosti i nedostatke. Fuzija senzora, odnosno kombinovanje tehnologija čini zaštitu perimetra znatno efikasnijom. “Da bi se zaista iskoristile prednosti ovih tehnologija, organizacije traže inteligentna, integrisana rješenja koja mogu maksimalno povećati snagu svake pojedinačne tehnologije. To je razlog zašto fuzija senzora ponovo privlači veliki interes”, kaže Martin. On pojašnjava da se prava fuzija senzora prije aktiviranja alarma oslanja na ogromnu dostupnu računarsku snagu za analizu podataka u realnom vremenu u kombinaciji s historijskim, lokacijskim, ambijentalnim i klasifikacijskim informacijama. Za operatere je ovo ključ za konačno otklanjanje smetnji uz istovremeno održavanje najvišeg nivoa sigurnosti.

 Video i drugi senzori kao primjer

Primjer je uparivanje senzora za otkrivanje upada s videom. “Video kao senzor ima ograničenja – ne radi u mraku i često mu nedostaju detalji za detekciju i klasifikaciju visoke preciznosti pri izraženom kontrastu ili nekom drugom prostornom kontekstu. Ova ograničenja se mogu prevazići kombiniranjem videopodataka s informacijama s dodatnih senzora”, kaže Srinath Kalluri, izvršni direktor kompanije Oyle. Naprimjer, senzori za detekciju prelaska zamišljene linije kao što su vlakna šalju upozorenja za velike, ograđene perimetre, dok radar i lidar dodaju prostorne informacije i rade i u zahtjevnim okruženjima.

“Integracija sa senzorima i IP kamerom / VMS-om je u ekspanziji. Na azijskom tržištu videonadzor je prvi izbor za krajnjeg korisnika koji razmišlja o sigurnosnom rješenju. Međutim, mnogi kupci će tome dodati senzorsko rješenje za aktiviranje snimanja videa i slanja obavještenja kako bi otklonili slabu tačku u sistemima koja se oslanjaju samo na video. Najčešće rješenje koje biraju su aktivni infracrveni senzori. Neki objekti koji zahtijevaju visoku sigurnost biraju lasersko skeniranje i optičke senzore. Interes za novim trendom vizuelne verifikacije putem videa i alarma u vidu kombinovanog rješenja kao što je CHeKT javlja se u kompanijama koje se bave praćenjem alarma”, zaključuje Arimura.

IT sigurnost: Crna Gora pretrpjela još jedan cyber napad

Državna infrastruktura Crne Gore bila je pogođena masovnim cyber napadom “bez presedana”, saopćile su tamošnje vlasti nakon što su od 22. augusta trajali višednevni napadi na servere vlade i ključnu infrastrukturu. Navodno, nije pričinjena velika šteta

Piše: Mirza Bahić; E-mail: redakcija@asadria.com

Informacije o napadu počele su curiti u javnost nekoliko dana kasnije, kada je prijavljen i pad sistema za fiskalizaciju. Uprava prihoda i carina Crne Gore objavila je da je usljed napada otežano izdavanje fiskalnih računa, što govori o jednoj novoj dimenziji cyber prijetnji u do sada relativno sigurnom ambijentu zemalja Zapadnog Balkana. U kombinaciji sa šturim informacijama o udaru i na elektroenergetski sistem i nepoznanicama o planerima i izvođačima napada, Crna Gora se našla u centru pažnje laičke i stručne javnosti, koja sada traži više informacija o sjenovitoj, no ništa manje opasnoj prijetnji.

Energetski sektor i finansije na udaru

Po početku napada Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Crnoj Gori izdala je upozorenje svojim građanima da ograniče putovanja i kretanje kroz tu zemlju. Navedena informacija bila je signal da je situacija dovoljno ozbiljna jer bi padom sistema za provjeru ličnih dokumenata bilo otežano korištenje putnih isprava za građane. Na web-stranici Ambasade te noći je objavljeno upozorenje o kontinuiranom cyber napadu koji bi mogao utjecati na ključne sektore kao što su državna infrastruktura za identifikaciju ljudi, komunalni sektor, granični prijelazi, aerodromi i telekomunikacijski sistemi. Na drugoj strani, reagovala je i crnogorska Agencija za nacionalnu sigurnost, koja je stupila u kontakt s institucijama zaduženim za upravljanje kritičnom infrastrukturom. Ovim tijelima je izdata instrukcija da se pripreme za sanaciju štete od cyber napada. Kao odgovor, Elektroprivreda Crna Gore se prebacila na tzv. manuelni režim rada s ciljem minimizacije štete.

To nije bilo sve. Kako se elektroenergetski sistem države našao pod prijetnjom cyber napada, Elektroprivreda je privremeno prekinula pružanje dijela svojih usluga. Dan poslije napada oglasila se i država, budući da je tadašnji premijer Dritan Abazović zakazao vanrednu sjednicu Savjeta za nacionalnu bezbjednost, na kojoj se govorilo o pogoršanoj cyber sigurnosnoj situaciji. Kao i drugdje na Balkanu, inicijalne reakcije odmah su krenule u pravcu pripisivanja napada političkom pritisku na vladu, koja je samo sedmicu prije bila ozbiljno uzdrmana. Maraš Dukaj, ministar javne uprave, izjavio je da je Crna Gora pretrpjela sveobuhvatan cyber napad, ali da se štete još procjenjuju, nakon čega će se pristupiti njihovoj sanaciji. “Sistem neće trpjeti trajne posljedice”, naveo je Dukaj, prema pisanju podgoričkih medija.

Milionski virus?

Manje umirujućim tonom govorio je Dušan Polović, direktor Direktorata za informatičku bezbjednost Crne Gore, koji je naveo da je u sveopći cyber napad na informacijske sisteme u Crnoj Gori uloženo “od 100.000 do 2,5 miliona dolara”, koliko se kreće cijena korištenih virusa na tzv. dark webu. Zbog njih je država bila prinuđena deaktivirati izvjesne usluge koje se pružaju preko interneta, uz ograničenu kompromitaciju ograničenog broja radnih stanica. Broj ovih stanica se procjenjuje na 150, pri čemu je cyber perimetar probijen u desetak državnih tijela. Odgovor države bio je školski, te su zaražene radne stanice skinute s mreže. Nakon toga pristupilo se slanju hard diskova na forenziku. Prema preliminarnim rezultatima, državni serveri su napadnuti ransomwareom, što znači da je, u teoriji, pokušano šifriranje podataka u zamjenu za plaćanje otkupnine za njihovo “oslobađanje”.

Polović je naglasio i da nema trajne štete na podacima, makar će prioritet u sanaciji štete biti stavljen na oporavak poreskog i fiskalnog sistema koji je posebno pogođen. Država je na pad poreskog sistema odgovorila uvođenjem tzv. offline režima rada. Zapravo, riječ je o zakonskoj obavezi koja stupa na snagu u vrijeme vanrednih situacija sa cyber napadima. Poreski obveznici su, po njemu, obavezni da izdaju račune koji će, izuzev JIKR koda, sadržavati sve potrebne informacije za njegovu obradu. Uprava prihoda i carina Crne Gore navela je da su se na udaru našli njeni servisi i portali, kao i sve ostale gov.me domene.

Iza napada stoji grupa, a vjerovatno i država

Priča o ugroženim podacima neminovno dovodi i do jednog od ključnih pitanja: za čije pare je izveden i zašto? Da je napad bio dovoljno ozbiljan da probudi i državu i javnost u segmentu cyber sigurnosti pokazuje i informacija da je Crna Gora o napadu odmah obavijestila svoje NATO partnere, a crnogorskim istražiteljima se priključio i tim eksperata za cyber sigurnost iz FBI-ja. Obim i ciljevi ove složene operacije upućuju na grupu iskusnih aktera, sa ili bez državne podrške, pa je teorija o napadaču vuku samotnjaku odmah odbačena. Ipak, insajderima nije promaknulo da su premijerovi komentari o tome da su podaci građana i privrednih subjekata “sigurni” došli u djelimičnu koliziju s informacijama koje je iznio Polović o tome da nije bilo “zahtjeva za otkup kompromitovanih podataka”.

 Napadi povezani s Rusijom?

Od posljednjih velikih cyber napada na Crnu Goru iz 2016. i 2017. pitanje odgovornosti i motivacije privlači više pažnje javnosti nego sama šteta ili poroznost nacionalnog sistema informatičke zaštite. Prve reakcije bile su gotovo refleksne i u skladu s postojećim geopolitičkim zbivanjima – za napad je optužena Rusija, koja s Crnom Gorom ima složene odnose još od ulaska te zemlje u NATO. Koliko god se ova reakcija činila ishitrenom, treba podsjetiti da se Crna Gora po pristupanju u NATO savez našla na udaru hakerske grupe APT28, koja se povezuje s Rusijom. Meta su tada, pored državnih organa, bili i medijske platforme. Auri misterije izvedenog napada doprinijela je i službena informacija o uključenosti hakerske grupe Kuba Ransomware u njegovu izvedbu. Na internetskoj stranici te grupe na dark webu navedeno je da su u augustu navodno oduzeti podaci Skupštine Crne Gore. Ministar Dukaj je naveo da će kompromitovani dokumenti do kojih se došlo upadom u računarske sisteme biti objavljivani na ovom mjestu.

 Greške u vođenju krize?

U odsustvu konkretnijih informacija, stručna javnost u Crnoj Gori već skreće pažnju na manjkavosti u vođenju ove krize. Za buduću prevenciju napada, država je ažurirala svoj protokol za zaštitu cyber prostora, uz sugestiju građanima da koriste samo licencirane operativne sisteme i izrade rezervne kopije svojih esencijalnih podataka. Neki stručnjaci upozoravaju da je crnogorska Strategija cyber sigurnosti zastarjela i da ju je potrebno zamijeniti novom. To uključuje jačanje kapaciteta za odbranu i trajnu edukaciju osoba koje rade u ovom sigurnosnom segmentu. Makar su NATO saveznici Crne Gore obećali pojačane aktivnosti na suzbijanju ovog vida hibridnog rata protiv nove članice, ova serija napada je, smatraju u Agenciji za nacionalnu bezbjednost, tek najava nove runde pravog cyber rata čiji će ishodi odlučiti sigurnosnu, ali i ekonomsko-političku budućnost ove evropske zemlje.

Prepoznavanje lica: Novi standard za sisteme nove generacije

Tradicionalno se u kontroli pristupa koriste kontaktna rješenja sa RFID karticama, tastaturama ili senzorima otiska prsta. Ove tehnologije dugi niz godina osvajaju tržište u svim njegovim vertikalama. Ali kako vrijeme prolazi, tehnološka otkrića u naš su svakodnevni život uvela inovacije koje ranije nikome nisu padale na pamet

Piše: Artem Arifov, menadžer za razvoj poslovanja, Suprema Europe and North Africa; E-mail: sales_eu@supremainc.com

Prema IFSEC-ovom izvještaju o globalnim trendovima u kontroli pristupa, 43% ispitanika smatra beskontaktnost jednom od tri najvažnije karakteristike koje traže od bilo kojeg novog sistema kontrole pristupa. Beskontaktni pristup postaje zlatni standard, a prepoznavanje lica kamen temeljac nove generacije sistema kontrole pristupa. Danas prepoznavanje lica omogućava da se potvrdi identitet pojedinca u pokretu po pristupačnoj cijeni uz najviši nivo sigurnosti. Kako smo stigli do toga i kako će sutra izgledati industrijski standard sljedeće generacije?

Kolijevka tehnologije

Interes za prepoznavanjem lica posebno je povećan posljednjih nekoliko godina. Međutim, sama tehnologija je stara više od pet decenija. Njeni najraniji pioniri bili su Woody Bledsoe, Helen Chan Wolf i Charles Bisson. Ovaj istraživački tim je 1960-ih izveo prve eksperimente u mašinskom prepoznavanju lica. Radna grupa je koristila bazu podataka od 800 slika ljudi iz različitih uglova. Izazov je bio automatski pronaći podudaranja pokretanjem prvog algoritma za prepoznavanje lica. Sve je bilo zasnovano na ideji korištenja udaljenosti između tačaka na ljudskom licu. Inače, ovaj osnovni koncept i dalje je fundamentalno relevantan čak i za algoritme nove generacije. Naučnici su ručno označili različite “orijentire” na licu kao što su linija kose, oči i nos. Čak i ako se na kraju kompjuter snašao stotinu puta brže od čovjeka, eksperiment nije bio uspješan zbog tehnologije tog doba.

Uspon tehnologije prepoznavanja lica

Prepoznavanje lica postalo je “punoljetno” tek početkom 2000-ih, najviše zahvaljujući kamerama visoke rezolucije, procesima mapiranja, mašinskom učenju, vještačkoj inteligenciji i brzinama obrade. Da bismo demonstrirali napredak u tehnologiji prepoznavanja lica u proteklim decenijama, treba napomenuti da su algoritmi za prepoznavanje lica 2006. godine bili deset puta tačniji od onih iz 2002. i stotinu puta precizniji od onih iz 1995. Isti eksponencijalni rast se nastavlja i dalje. Prema testu američkog Nacionalnog instituta za standarde i tehnologiju (NIST), između 2014. i 2018. godine dvadeset puta su unaprijeđene performanse algoritama. NIST-ov kompjuterski naučnik Patrick Grother kaže: “Povećanje preciznosti proizlazi iz integracije ili potpune zamjene prethodnih pristupa onima zasnovanim na dubokim konvolucijskim neuronskim mrežama. Kao takvo, prepoznavanje lica je doživjelo industrijsku revoluciju.”

Primjena u pametnim telefonima

Uprkos izvanrednom tehnološkom razvoju, prepoznavanje lica se dugo vremena smatralo luksuzom za najkritičnije sigurnosne lokacije. Prijelomni trenutak nastupio je 2017. godine, kada je Apple najavio nove Face ID funkcije na iPhone uređajima. Odjednom se prepoznavanje lica prestalo smatrati fantastičnom tehnologijom i postalo je dostupno širokoj javnosti. Međutim, rješenje na telefonima nije najsigurnije, posebno kada se zasniva na osnovnoj tehnologiji optičkih kamera, koja se može zavarati fotografijama i 3D maketama. To je jedan od razloga zašto profesionalci i dalje preporučuju korištenje skenera otiska prsta umjesto funkcije otključavanja licem na pametnim telefonima. Slično tome, osnovni algoritmi koji rade u većini današnjih telefona ne prilagođavaju se promjenama navika u oblačenju, kao što je nošenje novih naočala, šešira ili maske za lice.

Umjesto da koristi podatke o slikama kamere u boji kao tradicionalni metod otključavanja pomoću biometrije lica, moderni sistem za prepoznavanje lica kombinuje klasične optičke i infracrvene slike lica. Vizuelno prepoznavanje zasnovano na vještačkoj inteligenciji spaja obje slike i zatim analizira jedinstvene podatke poboljšanog spektra lica radi prepoznavanja ključnih karakteristika lica. Na taj način se ne može prevariti slikama, skulpturama itd. te dobro radi u svim uslovima osvjetljenja. Također funkcioniše uprkos nošenju šešira, šalova, naočala, kontaktnih leća i automatski se prilagođava promjenama u nečijem izgledu, kao što je nošenje šminke ili puštanje brade. Može raditi čak i u potpunom mraku zahvaljujući IR kameri.

 COVID-19 i širenje beskontaktnog plaćanja

Glavni proizvođači su počeli pratiti beskontaktna rješenja za kontrolu pristupa i prije 2019. godine. Ali pandemija je promijenila način razmišljanja, posebno u Evropi. Prije se većinom plaćalo gotovinom. COVID-19 je ubrzao plaćanje kreditnom karticom i upotrebu beskontaktnih tehnologija koje kao medij koriste karticu ili pametni telefon. Mastercard je objavio da je 75% svih transakcija u Evropi sada beskontaktno.

Slično tome, prepoznavanje lica i mobilni pristup postaju popularniji među stručnjacima za privatnu i cyber sigurnost. Praktično, ovaj trend je doprinio komercijalnoj aktivnosti sa Supreminim proizvodima za prepoznavanje lica koje su implementirali Nomura Real Estate Development u Japanu, Kuvajtska nacionalna naftna kompanija i Samsung Electronics. Supremino vodeće svjetsko poslovanje u domenu prepoznavanja lica poraslo je tri puta više od industrijskog godišnjeg prosjeka koji je zabilježila Omdia od 2018. do 2021. U Omdijinom izvještaju za prošlu godinu kaže se da Suprema ima najveći udio na tržištu biometrijske kontrole pristupa u svijetu izvan Kine. “Suprema i naši partneri napravili su iskorak tokom pandemije COVID-a 19 tako što su odgovorili na potrebe tržišta naprednom tehnologijom i inovacijama. Ove godine, s našim nadolazećim rješenjem za prepoznavanje lica, opet ćemo predvoditi to brzorastuće globalno tržište”, kaže izvršni direktor Supreme Hanchul Kim.

Novi industrijski standardi

Poboljšana preciznost i prednosti koje pružaju današnji lideri u prepoznavanju lica čine ga idealnim primarnim alatom za autentifikaciju kontrole pristupa. U skladu s novom paradigmom kontrole pristupa nakon COVID-a, prepoznavanje lica je sada preferirani pristupni akreditiv u odnosu na otiske prstiju. U beskontaktnom dobu vaše lice je vaš ključ. A tehnologija postaje sve pristupačnija iz nekoliko razloga. “Prvo, tehnološki napredak u oblasti senzora i procesora povećao je performanse tehnologije prepoznavanja lica i smanjio njenu cijenu. Naprimjer, usvajanjem brzog i pametnog AI procesora nazvanog Neural Processing Unit (NPU), Suprema je postigla nižu potrošnju energije. Drugo, zahvaljujući vještačkoj inteligenciji i mašinskom učenju, naši algoritmi su postali složeniji, poboljšavajući performanse uređaja”, objašnjava Baudouin Genouville, direktor prodaje u kompaniji Suprema Europe.

Još jedna nedavna revolucija u prepoznavanju lica bilo je lansiranje algoritama koji su sve tolerantniji na slike lošeg kvaliteta. Prednost je u tome što algoritam osnažuje smanjenjem broja umjetnih neurona koje treba mjeriti da bi prepoznao varijacije slike na nivou piksela. Svi sigurnosni stručnjaci dobro znaju da je najviši sigurnosni nivo potvrde identiteta korištenje višefaktorske autentifikacije koja kombinuje RFID ili mobilne kartice, PIN ili QR kodove s biometrijom (lice ili/i otisak prsta). Ovaj poboljšani nivo sigurnosti pogodan je za najkritičnije lokacije (banke, vojne oblasti, policija, aerodromi itd.). Ali velika većina sistema kontrole pristupa se koristi u svakodnevne svrhe u poslovnim uredima, fabrikama, bolnicama, fitnes-studijima, na univerzitetima ili gradilištima.

Usklađenost sa GDPR-om

Od kada je usvojena nova GDPR regulativa, vodeći evropski standard zaštite privatnosti, svi proizvođači veoma ozbiljno shvataju zaštitu podataka. ISO/IEC 27001 certifikat je temelj svakog pouzdanog sistema. Uključuje više od deset standarda za upravljanje osjetljivim informacijama kao što su finansijske informacije, intelektualna svojina, podaci o zaposlenima ili informacije koje su povjerile treće strane. Svi pohranjeni podaci moraju biti šifrirani te mora biti dostupna opcija brisanja svih relevantnih informacija. Nadalje, komunikacija između proizvoda za kontrolu pristupa koristi AES-256 enkripciju ili TLS protokol. Naravno, svaki čitač u kojem se pohranjuju podaci treba podržavati funkciju Secure Tamper: ako je uređaj odvojen proizvoljno i nasilno, on to otkriva i omogućava potpuno brisanje svih informacija koje se pohranjuju u njemu. Vrhunski uređaji također dolaze sa Secure Element (SE) čipom kako bi se spriječili kibernetički napadi.

Evropsko tržište postavlja najviši svjetski nivo zaštite privatnosti. Korištenje biometrije u Evropi je strogo regulisano GDPR zakonima i samo nekoliko proizvođača u svijetu kao što je Suprema može garantovati traženi nivo zaštite podataka. Da bude jasno, uprkos raširenoj zabrinutosti, tokom procesa registracije čitač ne pohranjuje nikakvu sliku ni na uređaj ni na server. Algoritmi uzimaju u obzir udaljenosti između jedinstvenih orijentira pretvarajući ih u predložak lica ili profil lica, matematički model vašeg lica. Ova matrica je nepovratna, a prema GDPR zakonu, smatra se privatnim podacima. Vrlo mali broj čitača danas može podržati Template-on-Card funkciju, koja omogućava identifikaciju s biometrijskim podacima sačuvanim na RFID karticama.

Nova tehnologija koja će promijeniti industriju

Od ovog septembra Suprema je pionir Face Template on Mobile tehnologije za autentifikaciju prepoznavanja lica. Ona omogućava korisnicima da se upišu u sistem kontrole pristupa i pohrane biometrijski profil svog lica direktno na vlastitim mobilnim uređajima, tako da se biometrijski podaci ne pohranjuju u bazi podataka kompanije. Ova karakteristika ugrađena u novi BioStation 3 Fusion terminal sigurno će promijeniti cijelu industriju, barem u Evropi.

Isplativost i društvena odgovornost

Najodgovorniji proizvođači imaju svijest o svim rizicima vezanim za globalno zagrijavanje i uključeni su u globalnu borbu protiv ovog problema. Kao jedan segment ekološke inicijative kompanije možemo navesti smanjenje količine plastičnog otpada u vidu RFID kartica. Dobar primjer je škola Stonyhurst College u Ujedinjenom Kraljevstvu. Direktor Sam Moore kaže da su trošili “ogromnu količinu” pristupnih kartica, čak stotinjak sedmično usljed gubitaka i oštećenja. No, aplikacija Suprema Mobile Access i biometrijski terminali FaceStation F2 u potpunosti su eliminirali potrebu za karticama. To, tvrdi Moore, omogućava uštedu i smanjuje količinu odbačene plastike. “BioStation 3 je prvi proizvod u Supreminoj seriji proizvoda treće generacije i od njega se očekuje da ponudi poboljšano iskustvo operaterima, instalaterima i krajnjim korisnicima. Osim toga, nastavit ćemo raditi na zaštiti okoliša minimiziranjem zagađenja uzrokovanog plastičnim karticama. To ćemo raditi kroz promociju prednosti korištenja biometrijskih i mobilnih pristupnih rješenja”, navodi izvršni direktor Supreme Hanchul Kim.

Naravno, sistemi moraju podržavati i osnovne vrijednosti ljudskih prava, a ne oslanjati se na algoritme na bazi etničkih kriterija. Naprimjer, Supremini napredni terminali za prepoznavanje lica identificiraju sve ljude na isti način bez obzira na etničku pripadnost korisnika, boju kože i promjene izraza lica. Danas je to veliki problem, posebno za ponuđače jeftinih rješenja koji uglavnom dolaze iz nedemokratskih zemalja. Drugi izazov je suočavanje i sa aktuelnom energetskom krizom.

Podrška za VoIP interfon, RTSP i SIM slotove

Današnje potrebe podrazumijevaju i najveću moguću fleksibilnost hardvera. Kako bi olakšali kontrolu pristupa, proizvođači opremaju svoj hardver funkcijom VoIP interfona i RTSP-a (Real Time Streaming Protocol) za podršku videonadzoru i primjenu uređaja poput kamera. To omogućava neometanu komunikaciju sa svim vratima bilo gdje i u svakom trenutku. I Wi-Fi funkcija se traži za savremene objekte. Tu su i zahtjevi za prilagođenim USB hostovima za dodatne SIM slotove namijenjene kritičnoj infrastrukturi bez mrežne veze. Hardver za kontrolu pristupa postaje sve univerzalniji jer mora odgovoriti na sve veći broj zadataka u našem svakodnevnom životu.

Fleksibilnost integracija

Integracija sa softverom drugih proizvođača je još jedna neizostavna stavka koja se traži od savremenog uređaja. Sistemi postaju složeniji i uključuju sve više alata i funkcija. Dobar primjer za to su sistemi za upravljanje videom, pri čemu VMS može istovremeno kontrolisati čitače za kontrolu pristupa i kamere. Tako se kreira složeno okruženje za međusobno povezivanje, pri čemu su svi događaji uvezani. Kamere, pri tome, bilježe događaje koji se tiču kontrole pristupa, dok hardver omogućava video streaming preko RTSP-a, kao i upravljanje zahtjevima koji dolaze s interfona preko SIP linije. Napredniji sistemi su integrisani s alarmima, detektorima požara i tasterima za krizne situacije, čime se omogućuje potpuna zaštita lokacije.

Vrijeme realizacije

Posljednji važan kriterij koji danas postaje ključan je vrijeme realizacije. Osjetljivo pitanje za svakog instalatera ili integratora je praćenje angažmana i realizacije projekta. U vremenu kada rok isporuke kod nekih proizvođača prelazi pet i šest, a ponekad i više od deset mjeseci, prioritet je odabrati proizvođače koji većinu komponenti proizvode interno i u velikim količinama. To znači da oni mogu osigurati dovoljne zalihe čipova i eksternih komponenti, kao i razuman i transparentan plan realizacije. Suprema nastavlja s isporukom cijelog portfolija proizvoda bez prekida, čak i za velike projekte.

Deset smrtnih grijeha u instalaciji videonadzora

Iako tekst nije pobrojao sve greške koje nastaju pri instalaciji sistema, ove jednostavne preporuke – odabir kvalitetne i profesionalne videonadzorne opreme te smanjenje broja čestih a očitih grešaka – možete sebi i svojim klijentima učiniti život dosta lakšim

Piše: Odjel marketinga, Partizan Security; E-mail: marketing@partizan.global

 Svi smo mi ljudi i svi griješimo. Međutim, postoje česti slučajevi kojih biste trebali biti svjesni i izbjegavati ih. Stručnjaci kompanije Partizan su ih pobrojali, sistematizirali i popisali kako bismo preduprijedili takve prakse.

 DHCP ostaje uključen nakon priključenja na snimač

Većina nadzornih kamera ima uključen DHCP protokol. Šta to znači? Statička IP adresa ne radi, ali je dinamička aktivna. Odnosno, kamera će nakon dodavanja u vašu lokalnu mrežu pronaći vlastitu IP adresu. Iako je plus to što je ne morate svaki put ručno unositi, minus je što se ove adrese mogu promijeniti svaki put kada se ruter ponovo pokrene. Rezultat je da će nakon ponovnog pokretanja CCTV kamera dobiti potpuno drugačiju IP adresu, klijent će umjesto slike dobiti crni ekran, a vi ćete dobiti hitne pozive: “Hej, gdje mi je nestala slika s nadzorne kamere?” Da li vam to zaista treba?

 Zastarjeli firmver i lozinka

Postoje i jednostavni, trivijalni, ali iznenađujuće rasprostranjeni razlozi za neispravan rad uređaja. Stvar je u tome da čak i ako ste svoj uređaj kupili jučer, to ne znači da se u međuvremenu, dok je bio u skladištu, nije pojavila nova verzija sistemskog softvera. Uvijek provjerite da li je ažuriran i instalirajte najnoviju verziju. U idealnom slučaju, trebali biste provjeriti firmver jednom svakih nekoliko mjeseci. Što se lozinke tiče, često su korisnici, pa čak i instalateri previše lijeni da mijenjaju šifre i ponekad ostave zadatu: admin, 1111 itd. Odlična prilika za hakere!

 Onemogućena vremenska sinhronizacija i netačno vrijeme reprodukcije snimka

Greška koja nije očigledna, ali može uzrokovati probleme. Ako imamo nesinhronizirano vrijeme, bit će vrlo teško pronaći alarmni događaj u arhivi, čak i ako znamo kada se dogodio. Usput, postoji jednostavan način za sinhronizaciju snimača (a samim tim i nadzorne kamere) s realnim vremenom. Samo dodajte snimač u Partizan Cloud i naš servis će sve uraditi sam.

Postavke, povezivanje i snimanje

Nekome to može izgledati očigledno, ali postoji jedna jednostavna stvar. Ako želite da snimanje pokrenu samo alarmi, detektovani pokreti ili u određenim vremenskim intervalima – najlakše vam je da to podesite sami. Kada je riječ o konekciji, postoje CCTV kamere koje se mogu povezati pomoću “izvornog protokola”, ali tu su i sve ostale. S izvornim protokolom sve je jasno: proizvođačeva cloud nadzorna kamera se lako može povezati na proizvođačev cloud snimač, SH kamera sa SH snimačem. Ali ako se, naprimjer, povezuju cloud kamere sa SH snimačem (ili obrnuto) ili se općenito koriste videonadzorne kamere drugih proizvođača, treba koristiti Onvif protokol.

 Neispravna instalacija kamere

Tema je, naravno, veoma široka. Štaviše, o njoj postoji mnogo različitih mišljenja. U ovom trenutku ćemo pokušati izvesti zajednički imenilac, koji je razumljiv čak i novom instalateru. Dobra, profesionalna instalacija videoopreme podrazumijeva da se koristi odgovarajući brendirani pribor, uključujući razvodne kutije za kablove, te da se kablovi ne vide pored kamere i ne vire u svim smjerovima. Treba ih unijeti u zgradu, ili barem sakriti PVC lajsnama ili crijevima. Naravno, budžet vam može biti srezan, ali to ne znači da morate praviti kompromis u pogledu kvaliteta.

 Pogrešan ugao gledanja ili pozicija na koju se postavlja kamera

Ovo je također prilično otvoreno polje za diskusiju, pa da istaknemo neke najvažnije tačke.

  • U blizini kamere nalazi se veliki predmet: drvo, zid, bandera za uličnu rasvjetu itd. To može dovesti do refleksije IC osvjetljenja, a ujedno i do “sljepila” CCTV kamera.
  • Videonadzorna kamera je usmjerena na izvor svjetla ili na mjesto gdje sunce izlazi ili zalazi. Ovo također rezultira sljepoćom CCTV kamere ili osvjetljenjem slike.
  • IR diode u kupolastoj kameri su ispod njenog tijela. U ovom slučaju, pozadinsko svjetlo se reflektira od kućišta u objektiv. Rezultat je da kamera prestaje vidjeti noću.
  • Prljavo staklo leće ili kupolasta sfera CCTV kamere. Vrlo jednostavan, ali iznenađujuće čest uzrok lošeg kvaliteta slike.
  • Nadzorna kamera je postavljena na metalnu ili provodnu površinu bez uzemljenja. Ovo je opasno, jer uzrokuje kratke spojeve, pa čak i zapaljenje kamere.
  • CCTV kamera je postavljena nisko. Šlag na tortu za kriminalce i vandale!
  • Kupolasta CCTV kamera je instalirana bez odgovarajuće zaštite odozgo. Ako model nema visok stepen otpornosti na prašinu i vlagu (najmanje IP66), u njegovu unutrašnjost može ući kiša ili snijeg.
  • Videonadzorna kamera je instalirana u neposrednoj blizini visokonaponskih vodova. To uzrokuje ne samo visok rizik od strujnog udara već izaziva smetnje u prijenosu slike.

 Loš internet

Vjerovatno svi znaju za ovaj problem, ali nisu svi svjesni njegovih mogućih posljedica. Pod izrazom “loš internet” prvenstveno mislimo na dvije stvari: nisku brzinu konekcije i promjene u prijenosu podataka. U prvom slučaju sve je jasno, dok u drugom treba znati da čak pri velikim brzinama čitave sekunde videa mogu nestati. Zato se pobrinite da brzina vašeg interneta bude adekvatna i na ulazu i na izlazu te da je konekcija stabilna, bez gubitka paketa podataka.

Neispravna kablovska veza

Nije dobro ako je kabl instalirane CCTV kamere udaljen manje od 30 cm od kabla za napajanje. Jako je loša ideja da žice sistema za videonadzor i kućnu električnu mrežu stavljate u jednu kutiju. Ovo se posebno odnosi na analogne kamere. Stoga je uvijek bolje odvojiti kablove CCTV kamere, tako da neće biti prepreka ili nepotrebnih skokova na slici. Druga stvar je udaljenost između kamere i snimača. Za koaksijalni kabl problemi s prijenosom slike mogu početi već na 500 metara. A poznato je da je optimalna udaljenost “stotinu metara”. Uvijek je bolje raditi s ispravnim dužinama kabla nego se suočiti sa činjenicom da videosignal ne stiže normalno ili da CCTV kamera nema dovoljno snage. Ako govorimo o IP nadzornim kamerama s PoE sistemom, onda bi udaljenost do snimača trebala biti 50–80 metara.

 Kada je riječ o analognom sistemu, vrijedi zapamtiti da se problemi mogu pojaviti i pri povezivanju nekoliko kamera na jednu napojnu jedinicu. Zamislite da imamo dvije CCTV kamere. Jedna je udaljena deset metara od napojne jedinice, a druga pedeset. I onda nakon šest mjeseci neočekivano naiđete na, naprimjer, kvar IR osvjetljenja udaljenije kamere. Ovdje nije u pitanju kvalitet opreme. Problem je u pogrešnom “svičingu”. Stoga savjetujemo korištenje zasebnog napajanja za svaku kameru. Zašto? Nadzorna kamera mora primiti svojih “propisanih” 12 volti i ispravnu amperažu. I velika udaljenost može uzrokovati pad napajanja. Naravno, uvijek i svugdje trebate koristiti prave kablove. Pokušavajući uštedjeti, neki instalateri izostavljaju aluminijske ili čelične žice. Ali ono što može biti uredu za jeftin internet na ulazu, neće raditi za sistem videonadzora. Takvi kablovi jednostavno neće prenositi normalan tok videopodataka. Naš minimum je bakarni upredeni par kategorije 5e. Ne trebamo naglašavati koliko je važno ispravno uvijanje upletenih parica. Ovo je aksiom!

Nekvalitetna ili neodgovarajuća oprema

Koristite kvalitetne rutere. S njima će sve biti uredu. Isto se može reći i za PoE opremu i, naravno, switcheve. A kada je riječ o hard diskovima, oni su općenito ključ uspjeha za videonadzorni sistem. Partizan je ovlašteni evropski distributer Toshibe i za naše snimače koristimo njihove diskove. Smatramo da su im proizvodi idealni s obzirom na: mogućnost dugotrajnog stabilnog rada u cjelodnevnom načinu rada, podršku za istovremeno snimanje sa 32 kamere, sposobnost da izdrže više ciklusa upisivanja/prepisivanja podataka, brzinu rotacije osovine hard diska optimalnu za mrežni snimač, otpornost na vibracije, visoke temperature i padove napona, ispravan interfejs (SATA 3) te visoku brzinu prijenosa podataka.

Pogrešan proračun snage i kvaliteta komponenti

Ne biste trebali štedjeti novac tako što ćete kupovati komponente videonadzornog sistema manje poznatih proizvođača. Recimo, nije toliko velika razlika u cijeni između visokokvalitetne i nekvalitetne napojne jedinice. Riječ je o desecima dolara, a ne, recimo, stotinama ili hiljadama. Ali, uvijek treba imati na umu da nekvalitetni proizvod može oštetiti opremu ili uzrokovati pogoršanje kvaliteta slike (trake i valovi na slici itd.). Preporučujemo i korištenje izvora napajanja s dodatnim, rezervnim napajanjem s najmanje 30% energije za koju se očekuje da će sistem videonadzora potrošiti. Definitivno neće biti viška, a zaštitit će vas i klijenta od neugodnih iznenađenja.

Simulacije cyber napada: između igre i vojne vježbe

“Spreman, spašen” parola je modernog pristupa zaštiti poslovnih resursa u koju se savršeno uklapa i sve popularnija praksa simulacija proboja virtuelnog perimetra, sve sa pripadajućim timovima, naučenim lekcijama i gubitničkim mentalitetom

Piše: Mirza Bahić; E-mail: redakcija@asadria.com

Stolne ratne igre već decenijama plešu na granici između zabave i autentične simulacije planiranja u operativnim štabovima. Kada figure zamijene tenkovi, a simbole avioni i jedinice na terenu, hobi postaje “vojna vježba” i prestaje biti zabava. No, važi li isto za vježbe u oblasti cyber sigurnosti? Insajderi tvrde da će ova praksa postati poslovna svakodnevnica u svjetlu individualizacije cyber prijetnji.

 Provjera sigurnosne gotovosti

Cyber zaštita svake kompanije je priča za sebe. Što joj se detaljnije pristupi kao takvoj, manje je prostora za propuste. Ipak, gotova rješenja i općeprihvaćene prakse i danas dominiraju svijetom cyber sigurnosnog planiranja. To dovodi do proboja odbrambenih sistema zbog manje fleksibilnosti i neprimjenjivosti svake najbolje prakse na svaki pojedinačni slučaj. Odgovor dolazi u vidu spoja simulacije napada na sigurnosne resurse svake organizacije u formi igre, odnosno vježbe koja se redovno provodi u svrhu detekcije slabih tačaka i zadržavanja borbene gotovosti. Iako nije u pitanju nov koncept, tek se u posljednje vrijeme više govori o njegovoj široj primjeni. Razlog je prost: loš odgovor na napad često je opasniji od samog napada.

 Kako izgleda simulacija cyber napada?

Operativne vježbe u oblasti cyber sigurnosti igre se uveliko razlikuju od tradicionalnog penetracijskog testiranja, odnosno ispitivanja proboja u IT sisteme. Kod testiranja kompanije često angažiraju hakere kako bi identificirale tehničke propuste, kao što su nesigurni mrežni portovi ili eksterni programi koji, naprimjer, dijele previše informacija preko pretraživača. S druge strane, cyber ratne igre organiziraju se oko koncepta scenarija za izvođenje napada i odbrane za koje se zadužuju tzv. crveni i plavi tim. Scenarij je, pri tome, organiziran da simulira iskustvo pravog napada. Radi veće autentičnosti, učesnici često dobijaju nepotpune informacije, a i njihovi ciljevi ne moraju biti potpuno usklađeni.

Simulacije cyber napada pokrivaju više sigurnosnih funkcija i aktera, ne samo iz sfere informatičke sigurnosti, nego i osoblja koje se bavi tehničkom infrastrukturom, aplikacijama, korisničkom podrškom, marketingom, pa čak i pravnim poslovima i odnosima s javnošću. Sami scenariji traju i po nekoliko dana, uz prethodnu detaljnu analizu dostupnih resursa, alata i potencijalnih slabih tačaka kako bi simulacija zadržala relevantnost i realističnost. Mnoge kompanije ne mogu priuštiti cjelodnevne simulacije cyber napada, zbog čega se ove vježbe često organiziraju i u “stolnom” formatu nalik na strateške igre.

 Bezbolni odgovori na bolna pitanja

Pitanja na koje ove “vojne vježbe” mogu ponuditi odgovore su brojna, a većina se odnosi na prepoznavanje sposobnosti kompanije da odgovori na cyber prijetnje u svakom trenutku. Za početak, tu je pitanje kapaciteta sigurnosnog odjela da prepozna i reagira na ugrožavanje sigurnosti. Prema istraživanju kompanije McKinsey, jedna organizacija je tokom simulacije otkrila da su procesi koje je njen sigurnosni tim pokretao u kriznim situacijama u potpunosti zavisili od e-maila i slanja trenutnih poruka. To je pokazalo da organizacija ima ograničenu sposobnost da odgovori na napade koji bi doveli do rušenja navedenih sistema. S druge strane, vježba ovog profila može ukazati na slabosti u sistemu donošenja odluka u vrijeme dok se napad još odvija.

Druga je korporacija otkrila da ne posjeduje funkcionalne smjernice za odlučivanje o vremenu gašenja svojih tehnoloških resursa u momentu napada. Utvrđeno je da su menadžeri, do tada, u slučaju napada naređivali tehnološkom timu da bez potrebe prekine eksterne mrežne veze, zbog čega su klijenti gubili pristup korisničkim računima.

 Nemilosrdnost je poželjna

Fingirani cyber napadi ne tiču se samo napada i odbrane – oni su prava simulacija krizne situacije na nivou organizacije čiji hijerarhijski obuhvat ide sve do nivoa direktora i izvršnih rukovodilaca. Trajanje vježbe zavisi od željene temeljitosti, u rasponu od mjesec dana do šest sedmica. Po okončanju, radi se izvještaj čiji su rezultati obavezujući za sigurnosne timove. Kako bi se došlo do željenih rezultata, “igra” mora biti dovoljno realistična u pogledu taktike, tehnika i postupaka koje napadači mogu koristiti. Važno je znati i da simulacije ne moraju imati jedinstven cilj u odnosu na generalnu namjenu ovih procedura. Neke kompanije mogu poželjeti provesti simulaciju da testiraju svoje nove sigurnosne sisteme. Druge mogu raditi isto s ciljem provjere i zamjene postojeće sigurnosne platforme. Kako god, od oba tima, napadačkog i odbrambenog, očekuje se da budu kreativni i dovoljno uživljeni u igru kako bi ova vježba imala i dovoljno autentičnu i korisnu komponentu nemilosrdnosti kao i sam napad.

 Nepredvidivost se ne isplati?

Višednevne simulacije cyber napada nisu univerzalni lijek za savremene boljke u oblasti sigurnosti. Za početak, njihova realizacija može biti skupa. Pored novca, za nju je potrebno i vrijeme i ekspertiza za osmišljavanje situacije, određivanje krajnjeg cilja i izvođenje. Zapravo, uvijek postoji rizik da test neće biti vrijedan uloženog jer, ako je pravi, vi nikada ne možete znati njegov ishod. Ako i vaš odbrambeni tim odbije napad, samo ćete saznati da ste dovoljno dobri, barem do sljedeće prijetnje. Neki zagovaraju i uvođenje tzv. ljubičastih, eksternih timova u odnosu na ponešto ograničavajući format napadača i branitelja. U ovom slučaju napadač bi došao izvana, dok bi vaši timovi bili spojeni u ljubičastu ekipu koja brani boje lokalnog cyber sigurnosnog sistema. U cijelu priču se miješaju ekonomija i psihologija – praksa je pokazala da bi specijalizirane kompanije za simulaciju/vježbe iz oblasti cyber napada ovaj vid testiranja mogle učiniti pristupačnijim i za manje organizacije.

A šta je s psihologijom? Riječ je, zapravo, o tipičnom ljudskom ponašanju poznatom svakom ko je iole studirao tzv. teoriju igara. Kod timova koji su češće gubili u ovakvim simulacijama (pre)lako se javljalo pretjerano takmičarsko i rivalsko ponašanje koje, kažu eksperti, ima veliki potencijal da optereti buduću saradnju na zajedničkom cilju. To je, za sada, jedna veoma ljudska komponenta sigurnosnih simulacija koju nijedan tehnološki sistem neće moći zamijeniti u dogledno vrijeme.

Kada riječ alarm dobije novo značenje

Uz alarmne sisteme AX PRO korisnik ne dobiva samo vrhunski osjećaj sigurnosti zahvaljujući profesionalnom alarmnom sistemu nego i nebrušeni tehnološki dijamant koji uz malo kreativnosti, bez pretjeranih dodatnih troškova, svatko može pretvoriti u svakodnevnog prijatelja koji svakodnevni život čini lakšim – i sigurnijim

Piše: Marko Matijević, pre-sales inženjer, Hikvision Adriatic; mail: matijevic@hikvision.com

Do prije nekoliko godina situacija je bila jasna – uređaji su radili samo ono čemu su bili namijenjeni i nitko od njih nije očekivao ništa više. Današnjica nam ipak donosi nove izazove. Naime, u vrijeme vrtoglavog napretka tehnologije, prije svega IoT-a, došli smo do trenda u razvoju i zahtjevima tržišta kad se od sistema jednostavno traži da ponudi i dodatne benefite. Baš zato ovdje želimo približiti Hikvisionov alarm AX PRO. Sama njegova koncepcija, filozofija pri razvoju i nastanak usmjereni su ka jednom cilju – sinergiji različitih uređaja u jednu cjelinu kako bi prije svega korisniku omogućili veću funkcionalnost i lakše upravljanje.

Što je to AX PRO?
AX PRO je bežična alarmna centrala koja predstavlja centralnu jedinicu naše današnje priče i buduće sinergije sistema. Sama je centrala spoj najsuvremenijih tehnologija i dostignuća Hikvisiona. AX PRO možemo pronaći u četiri različite verzije: AX PRO-L, AX PRO-M, AX PRO-M2 i AX PRO-M2H. Svi modeli imaju istu tehničku osnovu, filozofija je njihovog upravljanja i korištenja ista, a razlika najviše ovisi o tome koja je centrala najpogodnija za vas u datom trenutku i prema danim zahtjevima.

Za malo dublju analizu samog sistema uzet ćemo najpopularniji model – AXPRO-M. Ova centrala je malih dimenzija, koristi klasično napajanje 220 V i u sebi sadrži već ugrađenu litijsku bateriju koja omogućava do 13 h rada i autonomije bez električne energije. Komunikacija s bežičnim senzorima vrši se putem frekvencije od 868 Mhz. Centrala ima podršku za 96 zona, 32 particije, 8 šifratora, 48 “daljinaca”, 48 tagova i 48 detektora PIRCAM, o kojima ćemo malo više u nastavku. Samu centralu odlikuje i velika raznovrsnost konekcije kad je u pitanju dojava samog alarma. Komunikacija i obavijesti mogu se slati preko LAN mreže, WI-FI-ja ili putem SIM-kartice (3G/4G). Osim velike raznovrsnosti konekcija, ništa manja nije ni raznovrsnost protokola (SIA09, Ademco…) za komunikaciju s nadzornim centrima, osobito u ovom našem dijelu Evrope, gdje su neki od tih protokola širokorasprostranjeni još od ranije. Upravljanje samim sistemom i njegovo konfiguriranje mogu se obaviti na više načina, putem aplikacija Hik-Connect i Hik-ProConnect, kao i putem web interfejsa (menija) samog uređaja.

Glavnu riječ ipak ima krajnji korisnik

Svakako je najpopularniji i najkomforniji način onaj putem profesionalne aplikacije HIK-ProConnect za instalatere koji nakon završetka same instalacije jednostavno “predaju” sistem korisniku, uz opciju zadržavanja prava kompletnog održavanja sistema ako se obje strane usuglase i sam im korisnik odobri takvu autorizaciju. Ovakav postupak, osim dodatne sigurnosti koja isključuje mogućnost da nestručne i neovlašćene osobe pristupe samom sistemu, pruža korisniku i osjećaj komfora jer on zna da u svakom času može pozvati kompaniju koja mu održava alarmni sistem ili obavlja alarm monitoring radi nekih promjena na samom sistemu.

Ova praksa nije nova i Hikvision je uvelike primjenjuje i u drugim segmentima kao što su videonadzorna oprema, interfoni, kontrola pristupa i dr. Najveći benefit koji klijent osjeća leži u tome da, iako je predao sistem nekome, on ipak vodi glavnu riječ. Nijedan ulazak i pristupanje sistemu nije moguće bez njegova znanja i dopuštanja određenih dozvola. Pozitivni primjeri s tržišta i zadovoljstvo kupaca dovoljan su nam pokazatelj da je ovaj način administracije ispravan i po mjeri klijenata, jer za razliku od drugih tradicionalnih sistema, klijent ovdje nema osjećaj nemoći da netko tko ima podatke njegovog uređaja u svakom trenutku može pristupiti kamerama, alarmu i ostalim sigurnosnim sistemima.

Kako smo već rekli, navedene osnovne karateristike vrijede za sve modele centrala iz familije AX PRO, a glavna je razlika u samom kućištu. Naime, modeli koji nose oznaku M2 i M2H dolaze u tradicionalnom kućištu bez integrirane baterije, ali s predviđenim prostorom za dodavanje klasičnog akumulatora od 12 V i 7 Ah, koji u tom slučaju pruža autonomiju do 36 sati rada bez glavnog napajanja. Model M2H također pruža i opciju povezivanja do 16 klasičnih žičanih I/O alarmnih zona koje su integrirane na samoj alarmnoj centrali. Za modele AX PRO-M i AX PRO-L moguće je kupiti i modul za napajanje centrale na 12 V (DC), što sistemu daje potrebnu raznovrsnost kad je potrebna zaštita objekata gdje ne postoji klasična energetska mreža, kao što su vikendice, čamci, kamp-kućice i slično.

Za najrazličitije scenarije
Najčešće pitanje koje se javlja jest sama raznovrsnost i pouzdanost alarmnih senzora – koliko su pouzdani i za što ih sve možemo upotrebiti? Jedna od stvari na koje su u Hikvisionu osobito ponosni je to što AX PRO može odgovoriti na skoro svaki scenarij iz stvarnog života. Naime, Hikvisionov portfolio senzora pruža golemu raznovrsnost. Samim tim, bez obzira na to imate li potrebu za klasičnim senzorom Pet Imune PIR, mikrovalovima, dualnim senzorima (PIR+MW), magnetnim kontaktima, detektorima loma stakla, senzorima PIR CAM, stropnim, vanjskim senzorima za poplavu, dim i slično, jednostavno ćete moći odgovoriti na baš svaki takav i sličan zahtjev.

O samoj pouzdanosti ovih senzora ne treba previše govoriti, svi su razvijani u suradnji s kompanijom Pyronix iz Velike Britanije, koja je više od trideset godina jedan od svjetskih lidera na tržištu alarmnih sistema i senzora. Sami senzori rade na principu najnaprednije tehnologije Tri-X, koju odlikuje izuzetna pouzdanost, otpornost na smetnje i domet do 2.000 metara na otvorenom.

Senzor koji bismo izdvojili iz ove grupe kao nešto posebno o čemu treba reći koju riječ više svakako je senzor PIRCAM. On omogućava videoverifikaciju samih alarma, kamera modul koji se nalazi na samom senzoru u slučaju alarmnog stanja pravi seriju slika, pakira ih u jedan mali GIF fajl, koji se zatim šalje samom korisniku ili operaterima u nadzornom centru radi lakšeg utvrđivanja i potvrde samog alarma. Kao i svi ostali senzori iz ponude, i senzor PIRCAM radi na baterije i ne treba mu dodatno napajanje. Životni vijek baterija ovisi o tipu senzora, a kreće se od dvije do pet godina. Postoji i vanjska verzija PIR CAM-a, a može se uzeti kao dodatni modul koji se lako dodaje na postojeće ležiste vanjskog senzora, čime dobivamo videoverifikaciju ne samo unutrašnjeg već i vanjskog perimetra. Ove senzore kroz samu aplikaciju moguće je povezati s ostalim senzorima koji nemaju modul PIRCAM i time dodatno doprinijeti sigurnosti svoga sistema. Senzori PIRCAM temelje se na bežičnoj tehnologiji Cam-X, koju odlikuju izvanredna pouzdanost, otpornost na smetnje i domet do 800 metara na otvorenom.

IVaaS i pametno povezivanje
Kako smo već spomenuli, AX PRO ne bi bio to što jest da nema dodatne vrijednosti koje karakteriziraju današnje zahtjeve tržišta. Jedna takva sigurno je i opcija IVaaS (Intruder Verification as a Service), koja nam omogućava integraciju tradicionalnih IP kamera u naš alarmni sistem. IVaaS nam sam po sebi pruža da izvršimo sinergiju tradicionalnog CCTV sistema s objekta i našeg alarma. Sistem radi na principu povezivanja videonadzornih kamera s našim alarmnim zonama, pri čemu nam omogućava da jednostavnim klikom na opciju u samoj zoni možemo pogledati uživo stanje ili pregledati snimak u trenu izbijanja alarma. Kad je riječ o korištenju Hikvisionovih CCTV kamera, povezivanje se obavlja jednostavno kroz samu aplikaciju Hik-Connect, bez potrebe za statičkim IP adresama, otvaranjem portova i sličnim složenim radnjama. Još jedan benefit ovoga sistema je i sinergija serije kamera AcuSense ili određenih modela iz termalne serije Heat Pro.

Sam dodatni benefit ovog pametnog povezivanja leži u tome što samu kameru možemo koristiti kao alarmnu zonu, tj. njene pametne funkcije (pametni pokret, zamišljene linije itd.) kako kod kamera AcuSense tako i kod serije Heat Pro, s tim da nam Heat Pro daje još jednu prednost u obliku mogućnosti detekcije požara pomoću termalnog objektiva. To nam pruža mogućnost da kameru koristimo kao požarnu zonu na samom sistemu, koristeći je u najrazličitijim scenarijima kao štu su dostizanje određene temperature, nagli rast ili pad temperature u području koje želimo štititi. Kao i kod alarmnih senzora, i tu dobivamo obavijesti u realnom vremenu, kako prema korisniku tako i prema nadzornom centru.

Što još nudi AX PRO?
Osim alarmnih panela i senzora, u familiji AX PRO nalaze se različite periferije i dodaci koji nam također mogu pomoći u korištenju i primjeni samog sistema. Osim mobilne aplikacije Hik-Connect, koja omogućava rad na samom sistemu, njegovo konfiguriranje i lako upravljanje, postoje i drugi uređaji kojima se može upravljati sistemom i njegovim funkcijama. Uz bežični šifrator i “daljinca”, koji omogućuju raznovrsno upravljanje, imamo i vrlo popularan TAG čitač, osobito kod starije populacije, koji nudi jednostavno kontroliranje alarma putem kartice/taga. Uz vanjsku i unutrašnju sirenu koje su već uvelike na tržištu, novitet koji uskoro očekujemo jest i unutrašnja intercom sirena, koja će vršiti dvosmjernu audiokomunikaciju u slučaju alarma, što će umnogome olakšati rad operaterima u nadzornim centrima.

Nešto što nikako ne smijemo propustiti spomenuti u ovom tekstu svakako je sinergija videointerfonskih sistema sa samim alarmom i ostalim sigurnosnim sistemima. Zašto baš ta riječ sinergija i zašto je mi u Hikvisionu uvijek rado spominjemo? Sinergija je naziv procesa u kojem dvije potpuno funkcionalne stvari koje odlično služe nečemu, svaka na svoj način zajedničkim djelovanjem daju dodatni benefit bez dodatnih resursa koji inače ne mogu postići samostalno. Kako smo vidjeli na primjerima kamera AcuSense i HeatPro, gdje ti sistemi u kombinaciji s alarmom daju značajan dodatni benefit, istu situaciju imamo i s Hikvisionovom unutrašnjom Android jedinicom serije KH9000. Uz njenu pomoć lako možemo upravljati cjelovitim Hikvisionovim sigurnosnim sistemima zahvaljujući integriranoj aplikaciji Hik-Connect. Nadalje, interfoni serije KH9000 pružaju mogućnost dodavanja još jedne aplikacije drugog proizvođača, pa samim time preko jednog monitora možete kontrolirati kompletne sigurnosne sisteme i dodatne aplikacije za upravljanje uređajima u vašem okruženju.

Zaključak koji se izvlači sam od sebe više je nego jasan: uz Hikvisionove alarmne sisteme AX PRO korisnik ne dobiva samo vrhunski osjećaj sigurnosti. Osim profesionalnog alarmnog sistema prije svega se dobiva i nebrušeni tehnološki dijamant koji uz malo kreativnosti, bez pretjeranih dodatnih troškova, svatko može pretvoriti u svakodnevnog prijatelja koji će vam život učiniti lakšim i, prije svega, sigurnijim.

Bežični pojačivač

Osim uređaja za kontroliranje samog sistema, tu su i uređaji koji Hikvisionov AX PRO čine još prilagodljivijim. U tu grupu spadaju bežični pojačivač signala, koji nam omogućava da još više proširimo domet senzora, a on se sam također bežičnim putem povezuje na samu centralu. U ovoj grupi imamo i I/O modul, pomoću kojeg možemo povezati već postojeće žičane senzore i od jednog starog sistema koji je služio samo jednoj namjeni napraviti moderno, tehnološki napredno i funkcionalno rješenje. Sam I/O modul bežično se povezuje sa centralom AX PRO, dok se njegovo napajanje obavlja direktno iz naše kućne naponske mreže, uz opciju dodavanja akumulatora u samu kutiju modula koji, u slučaju nestanka struje, osigurava autonomiju od 36 sati. Još jedna jako bitna stavka, nikako manje važna, jesu bežični releji i moduli za upravljanje pomoću kojih AX PRO, osim alarma, može raditi i na kontroliranju kućnih uređaja. Moduli koji se koriste za tu namjenu proizvode se u tri varijante: klasičan DC kontaktni relej za neke jednostavnije komande (npr. garažna vrata), relej na 220 V kad želimo kontrolu nekog potrošača (klima, bojler, radijator) i klasična zidna pametna utičnica. Administraciju, kontrolu, upravljanje, pravljenje rasporeda i raznih scenarija opet obavljamo jednostavno, putem same aplikacije Hik-Connect ili Hik-ProConnect.

 

Pametne kamere, hibridni oblak i otvorene platforme

Upravitelji zgrada, osim što pridaju veliku važnost sigurnosti, traže načine da poboljšaju ukupnu efikasnost zgrade i uštede energiju. U nastavku teksta razmatramo rješenja za pametne zgrade koja pomažu menadžerima da postignu ove ciljeve

Izvor: asmag.com; mail: redakcija@asadria.com

Nema potrebe naglašavati da je sigurnost od najveće važnosti u poslovnim zgradama u kojima radimo ili posjećujemo klijente. Ljudi i imovina moraju biti zaštićeni jer nesreće i incidenti mogu uzrokovati finansijske gubitke i ugroziti reputaciju vlasnika. Kako bi omogućili sigurno okruženje za korisnike i posjetioce, menadžeri zgrada se u sve većoj mjeri okreću pametnim tehnologijama.

Pametne kamere

Pametne kamere mogu igrati ključnu ulogu u zaštiti objekata. Poznate su još i kao AI kamere, odnosno s vještačkom inteligencijom. Pametne kamere na rubu mreže opremljene su analitikom s vještačkom inteligencijom za otkrivanje objekata i neobičnih pojava, naprimjer plamena ili oružja.

“Ključna primjena pametnih kamera u zaštiti zgrada je uloga koju mogu igrati u prevenciji i zaštiti od požara kroz rano otkrivanje plamena, dima ili izlijevanja tvari. Videoanalitika u kombinaciji s vještačkom inteligencijom i računarskim vidom u stanju je otkriti incidente u ranoj fazi i aktivirati alarme na brži i pouzdaniji način u odnosu na ljude. To može dovesti i do smanjenja troškova osiguranja u samom objektu”, kaže Casey Rawlins, konsultant za tehnička rješenja u kompaniji Security & Safety Things. On također naglašava da pametne kamere mogu ponuditi rano otkrivanje hladnog i vatrenog oružja u stvarnom vremenu i identificirati potencijalno sumnjiva ponašanja kao što su vrebanje ili nepotrebno zadržavanje u određenim područjima, kao i otkriti sumnjivi paket koji je ostavljen.

Pametne kamere mogu obavljati i funkcije brojanja ljudi kako bi zgrade bile efikasnije. “Ista analitika može prepoznati veću skupinu ljudi u dnu pokretnih stepenica ili analizirati druge obrasce kretanja u zgradama. Za to su zadužene videoanalitičke aplikacije za brojanje ljudi ili detekciju protoka kretanja. Ove informacije mogu biti korisne donosiocima odluka i vlasnicima zgrada kako bi poboljšali dizajn zgrade kroz uklanjanje prepreka koje kreiraju uska grla ili zapreke na pristupnim tačkama”, rekao je Rawlins. Pametne kamere mogu pomoći i u kontroli i prevenciji bolesti, tokom i nakon pandemije. “Prvo i najočitije rješenje u vrijeme pandemije obično su beskontaktne tehnologije. Za pametne kamere to može biti sistem prepoznavanja lica za lakši dolazak zaposlenika na radno mjesto. U parking garažama to može biti tehnologija prepoznavanja registarskih tablica za olakšani ulazak i automatska plaćanja, što rezultira korisničkim iskustvom bez dodira i kontakata. Očekujem da će ovakva rješenja za ulazak i izlazak postati sve traženija, jer ona ne samo da promoviraju sigurne higijenske prakse već nude i optimizirano iskustvo”, zaključuje on.

Hibridni oblak

Pristup koji podrazumijeva primjenu hibridnog oblaka je sve popularniji u zaštiti objekata. Standardna praksa je da sigurnost u zgradi obuhvata samu arhitekturu na licu mjesta. Ipak, menadžeri zgrada se sve više okreću hibridnom oblaku za dodatnu skalabilnost i fleksibilnost.

“Česta je zabluda da manje kompanije žele preći na oblak, jer to nije uvijek tačno. Vidimo da veliki broj krajnjih korisnika u vidu velikih preduzeća implementira oblak za neke od svojih manjih lokacija ili objekata, što obično uključuje i hibridni, odnosno mješoviti pristup – kombinaciju lokalne instalacije i oblaka. Iako nas lokalne instalacije nikada neće u potpunosti napustiti, oblak nudi jednostavnu upotrebu i manje infrastrukture, što je zaista privlačna opcija za neke kompanije”, kaže Chris Sessa, direktor ključnih klijenata u Salient Systemsu.
Integracija i otvorene platforme

Sigurnost unutar zgrada može imati velike koristi od integracije i otvorenih platformi. Menadžeri preko jednog interfejsa mogu pratiti sve podatke generisane iz različitih sistema. Ove informacije mogu biti sigurnosnog karaktera, ali i nemati nikakve veze sa sigurnošću. Primjer je integracija između sigurnosnih i sistema grijanja, ventilacije i klimatizacije zgrade. “HVAC sistemi se mogu programirati da minimiziraju troškove potrošnje energije i radnog ciklusa opreme kroz prilagođavanje temperature prometu ljudi i popunjenosti prostora. Takvi sistemi mogu se integrisati i sa sigurnosnim sistemom zgrade kako bi prilagodili sobnu temperaturu preferencijama određene osobe, uz korištenje prepoznavanja lica i podataka o ranijim interakcijama s navedenom osobom”, kaže Rawlins.

Neki krajnji korisnici iz različitih industrija žele integrisati sisteme specifične za vertikalu u kojoj rade sa sigurnosnom tehnologijom kako bi pojednostavili poslovanje. “Naprimjer, u zdravstvenim okruženjima mnogi krajnji korisnici traže mogućnost integracije kamera i sistema za upravljanje videom sa softverom koji im omogućava praćenje ciljeva, kao što su pacijenti, osoblje, medicinska roba i lijekovi. Oni također žele integrisati VMS sa sistemom za upravljanje medicinskim evidencijama, odnosno svim onim što ljekari unose u jedan sistem, u rasponu od operacija do COVID testova i još mnogo toga”, kaže Sessa.

Ovo samo naglašava potrebu za otvorenim platformama, koje postaju sve važnije u zaštiti objekata. “U idealnom scenariju, svi sigurnosni uređaji su integrisani u jedan VMS, sistem kontrole pristupa ili veću platformu. Ipak, pošto radimo sa sistem-integratorima već duže vrijeme, znamo da mnogi sistemi još rade kao silosi. To je zbog velikog broja zaštićenih sigurnosnih sistema od kojih svi koriste različite protokole i standarde. Međutim, raste i potražnja krajnjih korisnika za prilagođenim rješenjima i jedinstvenim integracijama za rješavanje njihovih specifičnih problema. Ovo će bez sumnje povećati popularnost otvorenih platformi i standardiziranih pristupa”, kaže Rawlins.

Uloga integratora

U kontekstu novih sigurnosnih trendova u zgradama, sistem-integratori bi trebali biti svjesni savremenih tehnologija i rješenja kako bi korisnicima i klijentima pružili sve što im je potrebno. U međuvremenu, cyber sigurnost je još jedna stavka koju sistem-integratori trebaju razmotriti. “Kada rade s krajnjim korisnikom, integratori bi se trebali pobrinuti da sigurnosni sistem zgrade bude skalabilan, otvoren i jednostavan za korištenje. Složeni sistemi obično brinu kupce i nose više mogućnosti da stvari krenu po zlu”, kaže Sessa. “Cyber sigurnost je trenutno glavna briga u svim sektorima, kao što bi i trebala biti. Ako ste integrator, trebate planirati i pribaviti certifikate kako biste bili sigurni da ste u toku sa svim najboljim praksama. Integratori bi trebali ostvariti saradnju s proizvođačima koji ozbiljno shvataju cyber sigurnost i nude sigurne proizvode.”

 Prednosti integracije različitih tehnologija

Ponovno otvaranje komercijalnih i poslovnih zgrada nakon pandemije zahtijeva pažljivo praćenje novih smjernica za zdravlje i sigurnost. Od usvajanja tehnologije pametnih zgrada očekuje se da znatno pomogne u provođenju novih propisa. Kao pokretačka snaga u segmentu pametnih zgrada, internet stvari (IoT) je donio mogućnost optimizacije svih segmenata upravljanja zgradama, od HVAC-a do videonadzora. IoT nudi ogroman potencijal vlasnicima zgrada da kreiraju dodatnu vrijednost za svoje klijente, smatra Adam Wynne, menadžer softverskog inžinjeringa u Security & Safety Thingsu.

“Dok mnogi objekti i dalje rade na ciljevima poput smanjenja potrošnje energije i boljeg korištenja prostora, i oni prelaze na rješenja koja pomažu da radni prostori i zajednički prostori ostanu sigurni i optimalno upotrebljivi. Upravitelji zgrada sada se moraju fokusirati na pronalaženje tehnologija koje omogućavaju beskontaktnu kontrolu pristupa, daljinsko praćenje, upravljanje popunjenošću zgrada, praćenje smjernica za socijalnu distancu i kontrolu nošenja odgovarajuće zaštite za lice”, kaže Wynne.

Za maksimalnu efikasnost

Uz sve nove sigurnosne i zdravstvene protokole, važno je doći do načina na koje različiti sistemi u zgradama mogu pomoći u njihovoj pravilnoj primjeni. U mnogim slučajevima uvidi dobijeni iz integrisanog sistema mogu se koristiti da se dobije informacija o tome koji su posjetioci boravili u određenim prostorijama, ko je s kim došao u kontakt, kakav je protok zraka u sistemima grijanja, ventilacije i klimatizacije itd. Koen Schoofs, specijalista za marketing i komunikacije u Entelec Control Systemsu objašnjava prednosti upravljanja posjetiocima na ulazu u kombinaciji s videonadzornim softverom koji je integrisan na istoj platformi. On naglašava da je centralno upravljanje ovim segmentom od velike pomoći, kao i da ono eliminira potrebu za ulaganjem u veći broj zaposlenih koji bi vršili provjere u samim prostorijama. Schoofs ukazuje i na važnost centralnog upravljanja HVAC uređajima pomoću PSIM platforme, što u posljednje vrijeme privlači veliki interes. “U slučaju izbijanja epidemije, naprimjer, želite minimizirati širenje virusa i zato morate biti u mogućnosti da brzo spriječite uređaje da šire virus protokom zraka”, kaže on.

Optimizacija radnih prostora uz podatke o zgradama

Mnogi ljudi danas rade na daljinu, a postoji vjerovatnoća da će se ovaj režim rada nastaviti i nakon službenog okončanja pandemije. Tu su i zahtjevi u pogledu pridržavanja socijalne distance i zaštite poslovnih zgrada jer danas znamo da će sve morati nanovo preoblikovati i osmisliti. Jedan od načina da se to postigne je tehnologija koja će omogućiti menadžerima ureda i zgrada da optimiziraju svoje prostore.

Očekuje se rast broja poslovnih zgrada koje će koristiti povezivanje podataka s platformi sistema za upravljanje zgradama (BMS) sa softverom za korištenje prostora i optimizaciju njegove iskorištenosti, navodi se u istraživanju koje je radila Omdia. Prognoziran je i rast ulaganja u samostalna rješenja, s krajnjim ciljem konsolidacije iskoristivosti prostora i smanjenja troškova u cijelom portfoliju zgrada. “Ovaj softver prvenstveno koristi senzore za praćenje popunjenosti prostora za evidenciju zauzetih/slobodnih prostorija u poslovnoj zgradi, a prikupljaju se i podaci koji se odnose na broj prisutnih zaposlenika, praćenje navika zaposlenih tokom radnog vremena, kao i doba dana kada su ove prostorije dostupne”, navodi Omdia te dodaje: “Ovo se radi kako bi se došlo do uvida koji se mogu primijeniti i omogućiti preduzećima da bolje iskoriste, optimiziraju i odrede prioritete za prostore u zgradi.”

Integracija zdravstvenih i wellness podataka

Od menadžera zgrada i poslodavaca se očekuje da se dodatno fokusiraju na stvaranje sigurnih, zdravih i higijenski zaštićenih radnih mjesta na koja će se zaposleni i posjetioci vraćati nakon pandemije. To se može postići prikupljanjem zdravstvenih i wellness podataka iz različitih sistema. Naprimjer, Omdia se pozabavila primjenom “pametnih tehnologija koje mogu otkriti povišenu temperaturu i druge ključne simptome i pomoći organizacijama da kreiraju različite radne zone u slučaju zaraze”. To uključuje uređaje kao što su termalne kamere i beskontaktna sigurnosna oprema. Važna su i ulaganja u rješenja za higijenu na radnom mjestu kao što su pametni sistemi u toaletima.

 Otvoreni BMS se ne odnosi samo na protokole

Izraz “otvoreno” je posljednjih godina postao prilično popularan. Od otvorene arhitekture u VMS-u do otvorenih protokola koji omogućavaju integraciju različitih brendova, ovaj koncept nudi inkluzivnost, što je dobro i za kompanije i za korisnike. Ali u industriji sistema za upravljanje zgradama, riječ “otvoreno” odnosi se na nešto što ide mnogo dalje od samih protokola, smatra Wendy Torell, istraživački analitičar u Schneider Electricovom Naučnom centru za podatke. “Izraz otvoreno često se koristi za opisivanje željene funkcionalnosti sistema za upravljanje zgradom (BMS)”, objašnjava Torell u blog postu na web-stranici kompanije. On smatra da je otvorenost od suštinskog značaja za postizanje ciljeva pametnih zgrada. Ovaj termin vlasnici i operateri zgrada često navode u opisu zahtjeva za svoje sisteme, jednako kao i dobavljači za opisivanje atributa svojih sistema. Ipak, zanimljivo je da sam termin općenito stvara mnogo zabune i dvosmislenosti jer industriji nedostaje standardna definicija.

 Razvoj okvira za otvoreni BMS

U nedavno objavljenom dokumentu Torell s kolegama iz Schneider Electrica predlaže logički okvir koji bi pomogao preduzećima da bolje razumiju otvoreni BMS. Ovaj okvir se sastoji od tri sloja koji definiraju koncept otvorenosti. Svaki predstavlja određena očekivanja koja otvoreni BMS treba ispuniti kako bi se nadovezao na sljedeći sloj. “To znači da su funkcije iz prvog sloja preduslovi za postizanje funkcije iz sloja 2, a one iz sloja 2 za sloj 3. Za svaki od tri sloja definisali smo tri kriterija za procjenu u kojoj mjeri je sistem otvoren: interoperabilnost, inžinjerska složenost te ko obavlja posao”, kaže Torell. Kako stoji u samom nazivu, interoperabilnost ocjenjuje u kojoj mjeri jedna komponenta BMS-a može besprijekorno raditi s drugom ili koliko dobro jedan sistem radi s drugim. Inžinjerska složenost se odnosi na nivo težine da se postigne ovakva interoperabilnost. Treći kriterij provjerava da li je osobama koja upravljaju BMS-om potrebna specijalizirana obuka, što može biti otežavajući faktor za korisnike.

 Tri sloja

Prvi sloj predloženog okvira je prikupljanje i razmjena podataka. Ovo je ključno za svaki BMS jer senzori koji šalju podatke i prijemnici koji ih bilježe i obrađuju čine same temelje pametne zgrade. “Kontrolerima su potrebni protokoli za komunikaciju. Kontroleri sve više koriste otvorene protokole, a da bi se BMS smatrao otvorenim, on treba biti interoperabilan s više OT protokola (tj. BACnet, LonWorks). Ipak, to što on koristi otvoreni protokol ne znači da je interoperabilan. Proizvođač mora predstaviti potrebne podatke. Sistem treba podržavati proširenje izvornih protokola kako bi se ograničio broj mrežnih prolaza potrebnih da služe kao ‘prevodioci’ za senzore, aktuatore i kontrolere”, kaže Torell.

Drugi sloj je integracija, jer BMS rješenja šire svoju konvencionalnu ulogu i rade zajedno sa sigurnosnim, zaštitnim i drugim komponentama. Otvoreno BMS rješenje treba ponuditi standardne protokole koji omogućavaju integratorima i korisnicima da objedine svoja rješenja i zajedno upravljaju njima. Konačno, treći sloj je “orkestracija” zgrade koja se odnosi na efikasnu koordinaciju svih sistema pod BMS-om.

Zaključak

Kako se sistemi poput BMS-a nastavljaju razvijati, očito je da postoji potreba da se jasno definiraju njihove uloge i funkcije. Razumijevanje onoga što jedan BMS čini otvorenim može pomoći korisnicima da donose bolje odluke o nabavci onog što im je potrebno. I drugi segmenti, poput nadzora i kontrole pristupa, također mogu imati koristi od razmatranja jednog ovakvog okvira.

Važnost sistematičnostiu provođenju treninga

Nakon mentalne pripreme veoma je važno osvrnuti se i na problematiku fizičkih treninga i proširivanja znanja. Trening, uz njemu odgovarajući i međusobno usklađeni rad uma i tijela, čini ključ u obuci svakog zaštitara

Priredio: Nermin Kabahija; mail: redakcija@asadria.com

Danas postoje razne metode učenja i treniranja. Njima usavršavamo i učvršćujemo ono što već znamo, a stječemo novo ili proširujemo već naučeno gradivo i tehnike. Tokom tih procesa uvijek je važno postavljati nove ciljeve koje želimo dostići i kontrolisati ih kako bi se kanalisali u pravom smjeru i kako ne bismo dobili kontraefekat. Baveći se ovim poslom, preuzeli smo obavezu da se svakodnevno usavršavamo, treniramo i učimo, te da iz svake situacije i iskustava vezanih za nju izvlačimo pouke. Kako bismo bili sigurni da ćemo u određenoj situaciji adekvatno i odmjereno reagovati ili jednostavno preživjeti, vrlo je važno održavati nivo na različitim poljima u našem poslu.

 Zašto uopće treniramo?

Da bismo bili spremni.

Da bismo hitro i, shodno situaciji, ispravno i odmjereno reagovali (preživjeli).

Da bismo minimizirali opasnost (sigurnost).

Da bismo prepoznali opasnost (prevencija).

Da bismo otklonili ili odbili opasnost (reakcija u hitnim ili kriznim situacijama).

Kako bismo mogli preventivno djelovati, naš trening i priprema trebaju biti usmjereni na pravovremeno uočavanje opasnosti. Zato je naša čula potrebno kalibrirati do te mjere da opasnost možemo “osjetiti”, što će nam pomoći da ne upadamo u zamke neprijatelja. Naravno, istreniranost se može postići samo ukoliko se držimo određenih pravila tokom treninga, a bitno je znati i da se temeljit trening sastoji od više faza. Najvažnije su:

 – Faza upoznavanja s treningom: Upoznati se s novim gradivom bez ikakvih pritisaka i žurbe, podrazumijeva i razumijevanje pravca kojim će trening ići.

– Faza utvrđivanja: Znači trenirati kroz ponavljanje naučenog. Pri tome, naš nivo znanja i učinak se s vremenom trebaju povećavati. Ukoliko želimo da u ekstremnim situacijama refleksno djelujemo, moramo konstantno ponavljati naučeno.

– Faza primjenjivanja: Ovdje je riječ o ispitu i primjeni naučenog, sakupljanju iskustava u sigurnom okruženju i učenju iz vlastitih grešaka. Nikada ne zaboravite da bi nas greške u stvarnosti mogle koštati života. Ova se faza još naziva i simulacijom, posebno kada se radi o složenim akcijama, gdje postoje i krizni timovi i štabovi.

Koga treniramo?

Svrha treniranja našeg tijela i razuma je uskladiti i poboljšati njihovu koordinaciju, pogotovo onu refleksnu. Kompletno naše tijelo, kako motorika tako i razum i duh, mora steći osjećaj za ispravnu odluku, ali i mentalno ili psihičko opterećenje te znanje kako najbolje uskladiti njihovu međusobnu saradnju. Ovo je jednako važno kao što je važan i rezultat koji očekujemo nakon napornog treninga. U stvarnosti, to ponajviše zavisi od naše pripreme i ispravne koordinacije tih dvaju polja. U praksi to izgleda ovako: ako je prst istreniran da u kriznim situacijama povuče obarač, ipak se jednako treba naviknuti da čeka na dozvolu da to i uradi. No, ukoliko čekanje dozvole traje predugo, to može biti kobno i za nas i za klijenta. Dakle, trening uz međusobno usklađen rad uma i tijela može dati ispravno rješenje. U stvarnosti, otežavajući faktori mogu biti i hormoni stresa, koje, baš kao i adrenalin, često nesvjesno puštamo u igru. Nekada može biti dobro kada se adrenalin uključi, pogotovo u teškim situacijama, jer tada često dolazi do izražaja rezervna snaga ili sprema koju smo redovnim treninzima akumulirali. I to je nešto što svako od nas može osjetiti na sebi.

Treba istaći da ovakve situacije same po sebi i nisu previše dobre i korisne, jer se od nas ne traži da uvijek reagujemo mišićima, već da realno procijenimo složenost situacije i, shodno tome, odmjereno i adekvatno poduzmemo mjere sigurnosti koje odgovaraju datoj situaciji. Na treningu je vrlo teško postići ovaj efekat, pogotovo u fazi primjenjivanja. No, vrlo je važno da takvom vrstom treninga i iskustvima koja stječemo polako izgrađujemo vlastiti otpor prema stresu i stresnim situacijama, jer u protivnom možemo doći u situaciju da paničimo čak i pri najobičnijem prepiranju. Također, moramo naučiti da se kontrolišemo i da, uprkos naletu adrenalina, ne reagujemo prekomjerno. Znakove moramo pravilno prepoznati i ne dozvoliti sebi da prerano potrošimo našu rezervnu snagu dok se za to ne ukaže stvarna potreba.

Ukoliko dođe do napete situacije ili problema, tijelo uglavnom kreće u napad ili bježi. Tada samo istreniran i programiran um može pomoći da se donese pravilna odluka i ispravno reaguje. U takvim situacijama obično nemamo mnogo vremena za razmišljanje, a naš uobičajeni način razmišljanja i sagledavanja situacije može potrajati predugo. U tom momentu upravo dolazi do izražaja istreniran um, koji odmah nalazi ispravan prijedlog i rješenje na osnovu kojeg tijelo ispravno postupa. Zato je važno da imamo dovoljno tih prijedloga pohranjenih u našoj podsvijesti i da svi oni imaju istu osnovu, a to je “šta raditi ako se desi…?” Oni koji se aktivno i konstantno bave poslom bliske zaštite ličnosti moraju se potruditi da o ovome razmišljaju i da uvijek imaju dovoljno kvalitetnih rješenja.

 Fina/gruba motorika

Fina motorika nam je potrebna tamo gdje se traži preciznost, gdje nismo vremenski ograničeni i gdje imamo opušteniju ili komforniju situaciju. Ovdje s mentalnom snagom možemo napraviti najveće rezultate. U tim situacijama bitno je da nismo ugroženi, pa će i samo tijelo biti ležernije. S druge strane, gruba motorika počinje onog momenta kada se nađemo u situaciji koja nas ugrožava i kada smo pod stresom. Tada funkcionišu samo još velike mišićne grupe. Veoma nam je otežano izvođenje nekih finih i preciznih pokreta. U tim situacijama samo dobro istrenirani i programirani predlošci mogu biti izvedeni. Ovakve situacije konstantno doživljavaju, npr., vozači formule. Kada puls dostigne 160, fina motorika zakazuje. Iz ovog razloga je važno da tokom obuke, a kasnije i treninga, već radimo u ovom području rada pulsa (faza utvrđivanja). Ovo je, recimo, razlog zašto policajci koji na gađanju precizno pogađaju mete na 15–20 m u akciji obično promaše na udaljenosti od 3 do 7 m. Zato je važno u spomenutim fazama redovno trenirati i situacije koliko je moguće približiti stvarnim iskustvima.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.