3 Juna, 2026
image
Home Kategorija Najave II (Page 11)

Najave II

Prodor nosivih kamera u komercijalne sektore obilježit će ovu godinu

Regija još uvijek kaska u primjeni nosivih kamera u policijskom radu, tako da komercijalni potencijal ovih uređaja u maloprodaji, zdravstvu i transportu ostaje neiskorištena ali atraktivna poslovna prilika za dobavljače

Piše: Mirza Bahić; E-mail: mirza.bahic@asadria.com

 Globalni rast nosivih kamera već je godinama podstican pritiskom javnosti na organe reda i sigurnosti za većim stepenom odgovornosti i transparentnosti. Nosive kamere pomažu u praćenju i snimanju interakcije pripadnika organa reda i vojnog osoblja s javnošću i mogu ponuditi kritični dokazni materijal u širokom spektru situacija. To se u prvom redu odnosi na rad policije, ali i vojske, zaštitarskog osoblja i pratnje za prijevoz novca i dragocjenosti. Time se zatvara već dovoljno širok krug korisnika, no ovo tržište godinama bilježi kontinuiran rast i zbog prodora nosivih kamera u komercijalne segmente primjene.

 Rast tržišta je premašio sve prognoze

Prema izvještaju o tržištu nosivih kamera, koji je pripremio Reports Insights, globalna vrijednost ovog sektora iznosila je 5,4 milijarde američkih dolara u 2022. Predviđa se da će ova cifra već do 2030. iznositi 19,7 milijardi, uz kombiniranu godišnju stopu rasta od 17,6% tokom perioda 2023–2030. Vrijedi podsjetiti da je Market Research Future još u 2020. procjenjivao vrijednost tržišta nosivih kamera na 444 miliona dolara. Pri tom, procjene rasta su išle do 1,5 milijardi američkih dolara do 2025, što je premašeno već 2021. godine. Razlozi za to su brojni, no većina stručnjaka se slaže da je za ovo ključno širenje primjene nosivih kamera izvan uskih sigurnosnih okvira i njihovo udomljavanje u svijetu transporta, maloprodaje i zdravstva.

 Privilegija bogatih zemalja?

Nove i naprednije funkcije znače da ćemo nosive kamere danas gledati na djelu ne samo na uniformama policijskih službenika nego i na odorama medicinskog osoblja, dostavljača hrane, komunalnih radnika i apotekara. Sve to, za sada, uglavnom važi za najrazvijenije zemlje, jer cijena ostaje stalna barijera široj primjeni ovih kamera u odnosu na njihove videonadzorne pandane. Ipak, očekuje se da će konkurencija i rast svijesti o prednostima ovih proizvoda dovesti i do veće potražnje za nosivim kamerama u zemljama u razvoju.

 Nosive kamere kao faktor povjerenja

Alasdair Field, direktor kompanije Reveal Media, navodi da očekuje povećanje broja sektora koji usvajaju tehnologiju nosivih kamera, uključujući zdravstvo i maloprodaju. Prema njemu, u ovom procesu je ključno prepoznati razliku između primjene nosivih kamera u policiji i one na koju se oslanjaju drugi sektori. Naprimjer, korištenje nosivih kamera se kod pripadnika organa reda fokusira na prikupljanje dokaznog materijala i trening novog osoblja. Drugi sektori, koji uključuju i sigurnost, prvenstveno koriste nosive kamere da zaštite svoje radnike od nasilja i povreda, uz funkciju odvraćanja od napada.

Savremena primjena nosivih kamera privlači i korisnike iz drugih industrija. Korporativna sigurnost je danas najveća tržišna prilika za nosive kamere, smatra Kaveh Malakuti, direktor videousluga i kontrole pristupa u Johnson Controls Global Productsu za Irsku.

„Korporativna sigurnost je oblast u kojoj ćemo vidjeti sve veću konkurenciju – primjena kod pripadnika organa reda je ograničena mnoštvom propisa i zahtjeva, dok oni koji se tiču primjene u privatnom sektoru nisu tako strogi. Jedini nedostatak je to što proizvođači prodaju rješenja koja nisu optimalna i ne uzimaju u obzir potrebe cyber sigurnosti i zaštite privatnosti”, kaže on. Zato su nosive kamere prilika da se poboljša kvalitet usluga koje pružaju ne samo sigurnosne organizacije nego i svaki drugi poslovni subjekt kojem je odnos s kupcima ključni faktor poslovanja.

Dean Drako, direktor kompanije Eagle Eye Network, kaže da nosive kamere osvajaju tržišta jer poslovanju dodaju manje opipljiv, ali ništa manje važan faktor – jačanje povjerenja. On dalje ističe: „Sve vrste uslužnih djelatnosti u kojima se komunicira s kupcima i želi ojačati povjerenje mogu imati koristi od nosivih kamera. One pružaju visok nivo zaštite za zaposlenika, kompaniju i krajnjeg kupca – svuda gdje ljudi imaju međusobnu interakciju.”

Širenju tržišta nosivih kamera je, ironično, pomogla i posljednja pandemija. Zaposlenici restorana su svojim gostima u karantinu morali nositi narudžbe i bilježiti transakcije nosivim kamerama. Isto je rađeno i u maloprodaji prilikom provedbe mjera nošenja maski, posebno kod kupaca koji se nisu slagali s ovim mjerama i zbog toga su ugrožavali sigurnost uposlenika.

 Kupac nije uvijek u pravu

Neslaganje s uvedenim mjerama tokom pandemije ilustracija je šireg problema porasta nasilja nad osobljem u maloprodaji. Prema Fieldu, pojačana primjena nosivih kamera u ovom sektoru tiče se i novih tehničkih mogućnosti ovih sistema u vidu integracije s upravljanjem dokumentima, lakše komunikacije s dispečerima i CCTV sistemima, kao i primjene AI-ja za unapređenje efikasnosti i iskoristivosti dokaznog materijala.

Da porast nasilja nad osobljem u maloprodaji zbog nošenja maski nije bio tek incident pokazao je i opći trend rasta broja ovih slučajeva. Prema istraživanju o kriminalu Britanskog maloprodajnog konzorcija, u prosjeku se na dnevnoj bazi bilježe 434 nasilna incidenta čije su žrtve radnici u maloprodaji.

Iako su se kvalitetnija obuka osoblja, CCTV i uvođenje zaštitara pokazali djelotvornima u određenoj mjeri, mnogi trgovci već prepoznaju potrebu za novim pristupom. Iskustva trgovaca u Velikoj Britaniji i SAD-u pokazala su da su nosive kamere jedina tehnologija koja je imala značajan utjecaj na odvraćanje od agresivnih incidenata. Naprimjer, u jednoj visokorizičnoj radnji britanskog lanca Boots u kojoj su se počele koristiti nosive kamere, ovaj maloprodajni operater je zabilježio 68% manje slučajeva napada kupaca na osoblje.

Partner „fiksnom“ videonadzoru u zdravstvu

Nestandardne primjene nosivih kamera sve su šire i u zdravstvu, gdje ih danas najčešće koristi medicinsko osoblje. Velika Britanija je i tu jedan od predvodnika svojevrsne tehnološke revolucije u pametnom pristupu smanjenju nasilja u medicinskim ustanovama. Tamošnje kliničko osoblje koristi nosive kamere podržane softverom za upravljanje dokazima kao ključni dodatak postojećim fiksnim videonadzornim sistemima u bolnicama.

Pod „osobljem“ se ovdje jednako misli na čuvare i na medicinske sestre. U bolnici Chelsea and Westminster u Londonu, menadžer sigurnosti Trevor Post navodi da ove kamere imaju za cilj da smanje nasilje i agresiju u sklopu nacionalnog zdravstva. „Odjeli hitne pomoći su izvor naših problema. Kada su tamo počeli da koriste nosive kamere, dolazile su mi medicinske sestre i govorile da osjećaju da je sada pristup prema njima drugačiji i da imaju bolju kontrolu nad situacijom jer koriste nosivu kameru“, kaže Post.

Da li nosive kamere stvarno doprinose deeskalaciji nasilja?

Postoje li konkretni dokazi da nosive kamere doista smanjuju nasilje i agresiju prema medicinskom, maloprodajnom i drugom osoblju s kojim se susrećemo na dnevnoj bazi? Očekivanja se temelje na teoriji da osobe koje znaju da se nalaze pred kamerom trebaju biti sklonije odustajanju od nasilja i bržem prilagođavanju važećim pravilima.

I nauka ide u prilog tome. Britanske studije iz 2017. i 2019. o primjeni nosivih kamera kod osoblja u ustanovama mentalnog zdravlja pokazale su korisnost ovih uređaja u smanjenju incidenata u prijemnim jedinicama, podizanju općeg nivoa sigurnosti i padu ozbiljnosti slučajeva povezanih s nasiljem nad osobljem. Kao konkretan dokaz je naveden manji broj korištenih injekcija za smirenje jer je prisustvo nosivih kamera već djelovalo kao svojevrsni „sedativ“ za potencijalno agresivne pacijente ovih institucija. Iako ove kamere mogu djelovati i kao poticaj manjem broju nasilnika da se ponašaju agresivnije, većina stručnjaka smatra da je psihološki profil osobe koja bi na kameru gledala kao na poticaj na agresiju takav da je nasilje neizbježno bez obzira na okolnosti.

Od potvrde isporuke do odlaganja opasnih materijala

Mogućnosti koje nude nosive kamere u komercijalnim sektorima praktično su neograničene, smatra Kevin Taylor, menadžer razvoja pametnih gradova u Axis Communicationsu. Dok zdravstvene i maloprodajne ustanove koriste nosive kamere kako bi smanjile broj nasilnih incidenata, druge ih uvode i za druge „nesigurnosne“, ali ne i manje važne ciljeve. Naprimjer, brojne medicinske ustanove koriste ove kamere za poboljšanje nivoa njege koja se pruža pacijentima, kao i za edukaciju novog osoblja.

U velikim tržnim centrima nosive kamere se koriste za praćenje načina na koje osoblje može ponuditi kvalitetnije korisničko iskustvo kupcima i spriječiti zloupotrebe reklamacija i potraživanja odštete. Na sličan način se nosive kamere koriste i u transportu, gdje zabilježeni video služi kao evidencija o potvrdi isporuke paketa naručiocu.

U sektoru komunalija i građevinarstva ove kamere postaju važan alat za vizualnu potvrdu o obavljenim radovima i intervencijama na terenu, dok se u farmaciji koriste za dokumentiranje sigurnog rukovanja opasnim materijalima.

Sličnu primjenu nosive kamere našle su i u novim strogo reguliranim sektorima kao što je uzgoj kanabisa. Američki Biro za kontrolu kanabisa, naprimjer, traži videodokaze o uništenim proizvodima koji nisu prošli kontrolu. Nosive kamere su ovdje poslužile kao izvor dokaza o ispravnom odlaganju proizvoda jer standardne videonadzorne kamere često ne posjeduju dovoljno široko vidno polje da bi pokrile zone unutar kojih se odvija uništavanje kontaminiranih artikala.

 Koliko su „pametne“ današnje nosive kamere?

Gledano „ispod haube“, nosive kamere se koriste za digitalno snimanje audio i video zapisa i obično se sastoje od kamere, mikrofona i punjive baterije. Pohrana podataka može biti integrirana ili zasebna. Neki modeli nude prijenos videa uživo, vremenske i datumske oznake i GPS podatke o lokaciji. Naprednija i – ne manje važno – pristupačnija tehnologija postavlja današnje nosive kamere sedam milja ispred modela predstavljenih početkom 2000-ih. Nove ključne funkcije su povezanost s oblakom, enkripcija podataka, 4G, Wi-Fi i geografsko označavanje. Sve one su nosive kamere učinile pouzdanijim i jednostavnijim alatom za sve profile korisnika.

Prilikom odabira proizvođača nosive kamere, sigurnosni integratori prvo trebaju uzeti u obzir proizvode koji se lako integriraju u postojeći VMS sistem korisnika. „To korisnicima omogućava da iskoriste postojeće sigurnosne investicije. Integracija korisnicima omogućava da pregledaju video sa svojih mrežnih i nosivih kamera na jednom mjestu. Integratori moraju ponuditi i skalabilna rješenja kako bi mogli razvijati sistem i pružati podršku kako se potrebe korisnika mijenjaju”, kaže Taylor.

Tehnologija oblaka i prateća automatska dostupnost snimljenog materijala se pokazala kao važna prednost za korisnike u odnosu na vrijeme kada je korisnik kamere morao povezati nosivu kameru s priključnom stanicom prije nego što bi pregledao ili preuzeo željeni snimak.

Jaime Abad Valdenebro, izvršni direktor OmniClouda u Mexico Cityju, opisuje uspješnost primjene 4G kompatibilnih nosivih kamera u aplikacijama za pametne gradove. „Nosive kamere pružaju dodatnu zaštitu zaštitarima i omogućavaju da se patrole završavaju na vrijeme”, objašnjava on i dodaje: „4G je važan jer korisniku daje pristup uživo videosnimcima s kamera. Ovo videonadzorni sistem u oblaku čini još moćnijim, posebno ako su kamere integrisane s fiksnim IP kamerama.”

 Geolociranje kao alat za efikasnije iskorištavanje terenskih resursa

Još jedan važan faktor u nabavci nosivih kamera je geolociranje – zato što omogućava praćenja osoblja i raspoređivanje ljudskih i tehničkih resursa na osnovu blizine izvoru problema. Zahvaljujući mapiranju u realnom vremenu, policajac ili službenik sigurnosti uvijek znaju gdje su njegove kolege i da li aktivno snimaju situaciju, što su ključne informacije za komandno osoblje. Ono zatim može uočiti i sve praznine u pokrivenosti terena i preusmjeravati osoblje po potrebi. Posljednji trend čija će šira primjena ipak sačekati neka druga, ali ne tako daleka vremena jeste i postavljanje nosivih kamera na taktičke robote koji će snimati teren, objekte i prateće prepreke i slati informacije policijskim i drugim snagama prilikom izvođenja složenijih akcija.

 Regija i nosive kamere

No, gdje je Jadranska regija u eri taktičkih robota s nosivim kamerama i vječnog procjepa između želja i mogućnosti kada su u pitanju nove tehnologije? Situacija je, blago rečeno, „šarena“, uz usporeno usvajanje tehnologije i izraženu podršku međunarodnog faktora u primjeni kamera kao alata za borbu protiv korupcije. U Hrvatskoj su prve nosive policijske kamere nabavljene u sklopu pilot-projekta iz 2015. koji, prema podacima iz 2022, nikada nije do kraja implementiran, iako su kamere i dalje u primjeni. Sistem za upravljanje policijskim nosivim kamerama uspostavljen je na deset lokacija, a u planu je i nabavka novih uređaja. U Bosni i Hercegovini, Kanton Sarajevo je 2021. odobrio 490.000 KM za nabavku nosivih kamera za policiju, ali je cijeli proces javnih nabavki zaustavljen tako da ovi uređaji još nisu ni nabavljeni ni stavljeni u upotrebu. Vlasti obećavaju nastavak i dovršetak projekta nabavke nosivih kamera za policiju za 2023. godinu.

 Između donacija, tendera i polovičnih implementacija

U Srbiji je 2020. u sklopu šireg projekta instalacije 8.000 nadzornih kamera najavljena i nabavka 1.500 nosivih kamera za policiju. Na Kosovu, Strateški plan za jačanje integriteta policije 2021–2025. predviđa uvođenje nosivih kamera za tamošnje snage na terenu, a njima je još 2020. u režiji UN-a uručeno 40 ovih uređaja u sklopu borbe protiv porodičnog nasilja. U 2022. američki Biro za saradnju agencija za provođenje zakona u borbi protiv narkotika (INL) podržao je nabavku još 100 nosivih kamera za kosovske policijske snage.

U Sjevernoj Makedoniji se nosive kamere u policiji koriste još od 2016. i to u segmentu saobraćajne kontrole. Uz podršku Ministarstva pravde SAD-a, tamošnja carinska direkcija je zajedno s MUP-om u 2022. pokrenula program nabavke nosivih kamera radi „suzbijanja korupcije“, posebno u segmentu kontrole saobraćaja.

Slovenija najbolji đak?

Ako ništa, čini se da u zemljama regije za sada nema problema sa zagovornicima zaštite privatnosti i ograničenja primjene nosivih kamera. Dok se u razvijenim zemljama lome koplja oko dužine intervala zadržavanja snimaka i prava da neko bude sniman bez pristanka, regija će sačekati još neko vrijeme prije nego ova tehnologija uopće postane standard kojem vrijedi tražiti nedostatke. U Sloveniji se nosive kamere koriste od 2015. nakon velikih protesta tokom 2012. i 2014. godine. Danas je njihova primjena uglavnom povezana sa specijalnim policijskim jedinicama koje osiguravaju događaje i proteste. Prema podacima iz 2022, slovenska policija je između 2015. i 2020. nabavila preko 300 uređaja ovog tipa.

Osiguravajuće kuće kao dio perimetra cyber sigurnosti?

Osiguranje od cyber napada prešlo je dug put od niše do standardnog osiguravajućeg paketa, mada će korisnici u Jadranskoj regiji još čekati na masovno dostupnije opcije. Znajući da kompromitacija podataka sa sobom nosi i krupne zakonske posljedice po sve aktere u lancu korištenja, kakve trendovi možemo očekivati u 2023. godini?

Izvor: Mirza Bahić; E-mail: mirza.bahic@asadria.com

Do sredine 2015. godine osiguranje od cyber napada postojalo je kao svojevrsna niša, ne samo u svijetu osiguranja nego i u domeni planiranja informatičke sigurnosti. Kako osiguranje po svojoj definiciji pesimistično „predviđa“ da će korisnikov cyber perimetar na kraju ipak biti probijen, većina korisnika se umjesto na ublažavanje šteta i studiranje polisa radije fokusirala na kopanje šanaca oko svog cyber perimetra. No, je li taj stav ispravan i u 2023, u vrijeme sve masovnijih cyber napada pred kojima padaju i najveći?

Vječno mladi ili stagnirajući sektor?

Skoro deceniju po svom inicijalnom predstavljanju, cyber osiguranje je bilo vječno „mlado“ tržište u razvoju koje nikako nije dostizalo zrelost. I to ne na način na koji se ovi pojmovi obično vezuju uz mlade i brzorastuće sektore, nego kao nešto što je tavorilo kao opcioni osiguravajući dodatak za kompanije s „povećanim“ IT sigurnosnim rizicima. Zapravo, osiguranje od cyber napada je znatno stariji koncept čija historija počinje s 1997. godinom, kada je američka kompanija AIG prva ponudila ovu uslugu u vrijeme kada su se mnogi korisnici još borili s konceptom antivirusnih programa.

Šta se promijenilo u međuvremenu? Mnogo toga, u prvom redu tri važna faktora: napadi su postajali sve skuplji i češći, svijest o njima je paralelno rasla čak i kod običnih korisnika, a kompromitacija podataka danas sa sobom nosi i krupne zakonske posljedice po sve aktere u lancu korištenja. Sve navedeno otežava posao osiguravajućim kućama koje dizajniraju prateće polise jer se „bojno polje“ u svijetu cyber sigurnosti neprestano mijenja. Ipak, danas je korištenje ekspertize menadžera za cyber sigurnost i stručnjaka iz osiguravajućih društava dovelo do kreiranja paketa koji privlače sve veći broj korisnika.

Šta sadrži standardno osiguranje od cyber napada

Bili vi korporacija, malo ili srednje preduzeće ili privatni korisnik, svako cyber osiguranje vam po definiciji pokriva materijalnu i štetu od rizika povezanih s informatičkim napadima. Tu spadaju sve aktivnosti koje se odvijaju na internetu, IT resursima, elektronskim mrežama, sistemima pohrane i elektronske trgovine i čuvanja ličnih podataka. Tipovi napada koji su obično pokriveni uključuju iznude (ransomware), povrede podataka, hakerske upade u sisteme, ubacivanje zlonamjernog softvera (malware) i virusa u IT resurse, ometanje rada i ugrožavanje sigurnosti uposlenika i obustavu funkcionalnosti poslovne mreže. Toliko o osnovnom, no je li to dovoljno u eri milionskih šteta od napada čiji se utjecaj osjeti i u manje materijalnim segmentima poslovanja?

Zaštita ugleda i kontrola štete

Savremene polise osiguranja od cyber prijetnji idu i korak dalje – u smislu prepoznavanja uloge prevencije, brzine djelovanja i štete po reputaciju pogođenog osiguranika. Ovo je posebno važno u kontekstu osiguravanja kontinuiteta poslovanja u uvjetima neposredno nakon napada, pri čemu manje organizacije često ne posjeduju posebne odjele za cyber zaštitu, pa čak ni za kvalitetnu IT podršku. Izdvajanje novca za odgovarajuću polisu ovim poslovnim subjektima može biti ključna investicija koja će ih, opet, koštati manje nego kreiranje posebnih odjela za koje nemaju ni ljudskih resursa ni tehničkih kapaciteta.

Još jedan važan segment prilikom kreiranja i odabira osiguranja od cyber napada jeste i uključena pravna podrška u slučaju ovih incidenata. To ranije i nije predstavljalo problem jer je oblast povrede podataka i ugrožavanja vitalnih informacijskih resursa bila nedovoljno ili nekonzistentno zakonski regulirana. Osim toga, pojam „informatičke firme“ kao subjekta koji radi s IT resursima je većinski zastario u svijetu osiguranja jer su danas sve organizacije, bez obzira na profil, umrežene i prinuđene čuvati osjetljive korisničke podatke kao temelj svog poslovanja.

Zato danas polise osiguranja od cyber napada često uključuju i pravnu podršku u situacijama povrede korisničkih podataka, čime se, barem u teoriji, značajno smanjuje prostor za tužbe i potrebu angažmana skupih advokatskih firmi koje bi branile oštećene organizacije u parnicama. Čak i u slučaju da odštetni zahtjevi na bazi regulative ili potraživanja prođu nepovoljno po pogođenu organizaciju, štetu od njihove naplate će snositi osiguravajuće kuće. Posljednji, ali ne i najmanje važan neinformatički segment osiguravajućih paketa danas su često i usluge agencija za odnose s javnošću.

Je li za MSP važnija prevencija ili sanacija štete?

Širenje polja u kojem hakeri danas organiziraju svoje aktivnosti navelo je osiguravajuće kuće da prekroje postojeće pakete usluga prema potrebama malih i srednjih preduzeća (MSP). Ove organizacije su, sigurno, nižeprofilne mete za napadače, ali su istovremeno i atraktivna meta zbog manjka odbrambenih resursa kojima raspolažu. Za njih osiguravajuće kuće pored zaštite od cyber rizika nude i paket angažmana stručnjaka koji će im davati savjete o zaštiti opreme koju koriste u svom poslovanju i komunikaciji s uposlenicima na daljinu.

Manjim organizacijama se nudi i osiguranje podrške održavanju kontinuiteta poslovanja u vrijeme i neposredno nakon cyber napada. To se radi na način da osiguravajuća kuća pokrije trošak angažmana stručnjaka za cyber zaštitu koji će onesposobljene sisteme brzo postaviti na noge i omogućiti nastavak poslovanja. Istovremeno, u odnosu na klasične polise osiguranja, novi paketi tretiraju sve osjetljive podatke kompanija kao digitalno dobro, odnosno nematerijalnu imovinu čije ugrožavanje povlači aktiviranje istovjetnih klauzula kao kod oštećenja materijalne imovine.

Kakva je situacija u regiji?

Čak i površna analiza ponude osiguravajućih kuća u Jadranskoj regiji pokazuje da se ove firme još uvijek nisu najbolje snašle u kreiranju adekvatne ponude cyber osiguranja za svoje korisnike. Ipak, svojevrsne promjene se dešavaju u osiguravajućim društvima Srbije, Hrvatske i BiH, gdje se ovaj „novi“ vid osiguranja korisnicima nudi u uvjetima relativno niske opće svijesti o štetama koje sa sobom nose cyber napadi. Tu je, naravno, i pitanje cijene, pri čemu osiguravajuće kuće moraju prilagoditi svoju ponudu obimu poslovanja osigurane organizacije, tipu podataka s kojim ona radi u poslovanju i stanju postojeće mrežne infrastrukture. Na kraju, naruku korisnicima ne ide ni globalni rast cijena premija osiguranja od cyber prijetnji izazvan općim porastom broja ransomware napada, zbog kojih čitava osiguravajuća industrija doslovno „krvari“ novac. Svejedno, ovaj tip osiguranja je tu da ostane kao nedovoljno poznat, ali stamen most između svjetova visoke tehnologije i sigurnosti i tradicionalnih poslovnih sektora poput osiguranja.

Komodifikacija i “uradi sam” prakse

Kako se zahtjevi industrije mijenjaju, a tehnologija evoluira, u paketu dolaze i novi izazovi. Jedan od njih je i neizbježna komodifikacija na tržištu kućnih protivprovalnih rješenja. Razlog za to je uspon interneta stvari. Danas ovaj fenomen neki tradicionalno orijentirani ponuđači rješenja i sistem-integratori vide kao svojevrsnu prijetnju svom poslovanju

Priredila: redakcija a&s Adrije; E-mail: redakcija@asadria.com

Tehnološki razvoj u svijetu protivprovale ne prate spektakularni medijski naslovi kakvi su obično rezervisani za druge sigurnosne sektore. Takav tretman se obično daje kontroli pristupa ili videonadzoru. No, pravi val tehnoloških inovacija je nedavno zapljusnuo i svijet protivprovale, u kojem se danas jednako brzo mijenjaju i zahtjevi samih krajnjih korisnika. Kako je preklapanje savremenih tehnoloških mogućnosti i aktuelnih potreba korisnika donijelo pravu tihu revoluciju u svijetu protivprovale?

Pandemija kao katalizator promjena

Povećanje brzine interneta i procesora, uspon mrežnih sistema i ulazak IP i IoT tehnologija u konvencionalnu upotrebu bili su tehnološki vijesnici promjena u ovom sektoru. Drugi faktor je promjena okolnosti, odnosno posljedica pandemije, koja je dovela do veće potražnje za uslugama daljinskog nadzora u vidu rješenja kojima se upravlja u oblaku. Oboje za cilj ima da znatno poboljša operativnu efikasnost i nivo korisničkih usluga, uz kontinuirani nadzor terena te održavanje i ažuriranje sistema bez potrebe za napornim odlascima na lokacije. Ključna riječ ovdje je konvergencija, a glavne zasluge za njeno omogućavanje igraju uređaji koji, uz protivprovalu, podržavaju internet stvari, IP komunikacije, videonadzor i kontrolu pristupa. Druga važna riječ je proaktivnost. Korisnici danas od protivprovalnih sistema traže da njihova radna mjesta, zgrade i domovi više ne budu pasivni prostori u koje neko prvo provali, a onda se o tome naknadno obavještavaju zaštitari koji izlaze na teren. Umjesto toga, bežični i IP uređaji sada pokrivaju prostor koji se štiti sve do granice perimetra, a ima zadatak da spriječi sigurnosni incident.  

Informacije u realnom vremenu

Osim proaktivnosti, korisnici traže i veću uključenost u zaštitu svojih prostora. Razvoj aplikacija zasnovanih na oblaku omogućava njima i njihovom osoblju da dobijaju informacije u realnom vremenu koje se isporučuju direktno na uređaje. Time se poboljšava vrijeme odgovora na incidente i ubrzava proces donošenja odluka o adekvatnoj reakciji, a tu je i analitika koja je odavno ušla u mainstream segment sigurnosnih sistema. Lažni alarmi su već godinama Ahilova peta u pogledu iskoristivosti svih prednosti protivprovalnih sistema, bilo da ih se tretira kao nužno zlo, finansijska stavka ili tek manja neugodnost. Danas se kroz integraciju raznorodnih tehnologija poput alarma i videonadzornih sistema, a sve pod nadzorom vještačke inteligencije (AI) i dubokog učenja, analitici omogućava da doslovno nauči da prepozna je li unutar zaštićenog perimetra ljudski uljez ili životinja.

Tu je i promjena modela pružanja usluga protivprovalne zaštite, koja je danas u sjeni svemoćnog oblaka. U takvom tehnološkom ambijentu došlo je do strelovitog uspona modela softvera kao usluge (SaaS), koji je u vrijeme pandemije i napuštenih prostorija tokom zaključavanja i karantina ponudio više nego adekvatnu zamjenu za fizički obilazak lokacija.

Sistem-integratori u svijetu protivprovale su zbog toga morali preći na model trajne usluge (ali i zarade) u odnosu na zastarjeli pristup u kojem instalirate jedan sistem i zaboravite na njega. Pri tome su obje strane profitirale – korisnici od unaprijeđenog kvaliteta usluga protivprovalne zaštite, a integratori od dugoročne zarade na bazi pretplate i aplikacija.

 Izazovi na tržištu protivprovalnih alarma

Kako se zahtjevi industrije mijenjaju, a tehnologija evoluira, u paketu dolaze i novi izazovi. Jedan od njih je i neizbježna komodifikacija na tržištu kućnih protivprovalnih rješenja. Razlog za to je uspon interneta stvari i danas ovaj fenomen neki tradicionalno orijentisani ponuđači rješenja i sistem-integratori vide kao svojevrsnu prijetnju svom poslovanju.

Koji je razlog za to? Za početak, ovi masovno dostupni protivprovalni proizvodi danas odražavaju dominantni etos “uradi sam” koji se promovira korisnicima. On u svojoj srži predstavlja odmak od svijeta profesionalnih instalacija od kojeg zavise ovi ponuđači usluga. Umjesto toga, marketinške kampanje se fokusiraju na jednostavne, laički izvedive instalacije, kao i na kreiranje tzv. pametnih okruženja za rad protivprovalnih uređaja. Takva okruženja danas podrazumijevaju povezivanje ovih uređaja u širi ekosistem pametnih domova i njihovu integraciju sa srodnim tehnologijama.

No, nema koristi od žala za “zlatnim dobom” profesionalnih instalacija. Umjesto toga, i sistem-integratori i instalateri moraju prilagoditi svoju poslovnu praksu aktuelnom trendu i fokusirati se na integraciju, pretplatni model i sveprisutno umrežavanje.

Uprkos ovakvoj percepciji “prijetnji” tradicionalnom tržištu protivprovalnih rješenja, neki proizvođači ovdje vide i odličnu priliku za rast. Fokus na “uradi sam” marketinške kampanje imao je još jedan poslovni učinak: rast svijesti o važnosti protivprovalnih alarma, pametnih brava i drugih uređaja koji mogu poboljšati ukupnu sigurnost doma i zaštititi imovinu korisnika.

Postoji i drugi, ali ne i manje važan učinak: promocija profesionalizma u odnosu između dobavljača i instalatera, koji sada moraju zajedno raditi kako bi zadržali povjerenje korisnika. Tu je stigao i neočekivani spasitelj u vidu pojačane svijesti o važnosti cyber sigurnosti u svijetu protivprovalnih tehnologija. Da, život u eri pametnih zvona i interfona znači da se korisnici sada moraju brinuti i jesu li ovi napredni sistemi izloženi opasnosti od hakiranja.

 Certificiranje i savjet zlata vrijedan

Tu na scenu nastupaju integratori i instalateri koji će korisnicima ponuditi stručne savjete i konsultantske usluge u vezi sa zaštitom ovih sistema i odabirom onih najpouzdanijih. Ovdje je važan i psihološki faktor: ukoliko se korisnici mogu pouzdati u svoja “uradi sam” rješenja u smislu njihove otpornosti na cyber napade, onda je sve super. Ipak, sve veći broj njih upravo zbog cyber sigurnosti i ponude manje kvalitetnih sistema na tržištu i danas bira usluge certificiranih instalatera kako bi zadržali nivo zaštite i mirnog sna koje im “uradi sam” protivprovalni sistem ne može ponuditi.

Tako su instalateri nakon prvobitno obeshrabrujuće faze komodifikacije ponovo došli u centar pažnje unutar lanca snabdijevanja u protivprovalnoj industriji. Certifikacija tu igra važnu ulogu. Profesionalne asocijacije u sektoru sigurnosti sada rade na izradi kodeksa za cyber sigurnost, koji obavezuju instalatere protivprovalnih sistema na primjenu odgovarajućih praksi prilikom njihova postavljanja.

Stavke poput korištenja dovoljno snažnih lozinki i naprednog upravljanja pristupnim pravima danas su jednako važne kao i samo sprečavanje upada. Zapravo, naizgled bezazlen uređaj poput IP detektora danas može lako postati prečica preko koje će napadači ovladati ne samo cijelim protivprovalnim sistemom nego i ostatkom mrežnog sistema s kojim je on povezan u pametnom domu. Na kraju, tu je i ključna stvar koja ide u prilog očuvanju statusa instalatera kao relevantnih karika u ovom lancu – spora, ali trajna promjena svijesti o njihovoj ulozi. U vrijeme kada se potrošačima prodaje ideja da su protivprovalni sistemi postali roba široke potrošnje, neiskorijenjena je i percepcija da ovi proizvodi ne nude isti nivo cyber sigurnosti u usporedbi s onima koje nude tradicionalni, sigurnosno osvješteniji igrači na tržištu alarma. A kako bi se ovi protivprovalni sistemi u konačnici ispravno i instalirali, potrebne su vam usluge profesionalnih integratora i tu se krug zatvara. Ipak, i oni će morati imati na umu da čak i tradicionalisti među proizvođačima protivprovalnih sistema moraju računati na trend potražnje za što umreženijim uređajima s višim nivoom korisničkog iskustva. Sve drugo bi bio put u voljno zaostajanje za konkurencijom.

 Tehnički izazovi i edukacija kao netehnički odgovor?

Sektor protivprovale nije ostao imun ni na preovlađujuće trendove na sigurnosnom tržištu, među kojima je pojačan fokus na edukaciju kao preduslov napretka. U prijevodu, to znači da se korisnicima moraju na dovoljno pristupačan način obrazložiti sve prednosti posljednjih dostignuća tehnologije u protivprovali. Od instalatera se danas više nego ikad traži da, kao preduslov dolaska do korisnika, najprije unaprijede vlastito razumijevanje digitalne tehnologije ako žele da idu u korak s industrijom koja se pomjera ka sve povezanijim i integrisanim sistemima.

Danas krajnji korisnici u sektoru protivprovale, kako u njegovom komercijalnom tako i u rezidencijalnom segmentu, očekuju protivprovalne sisteme koji se povezuju na internet i imaju mogućnost praćenja s bilo kojeg mjesta. Paralelno s tim ide i potražnja za garancijama za nepropusnu cyber zaštitu kako bi se osiguralo da uređaji interneta stvari ne postanu prečac za iskorištavanje ranjivosti u kućnoj ili poslovnoj mreži. Zato se duž cijelog lanca opskrbe u protivprovali danas priča o edukaciji. Kod nešto dalekovidnijih karika u ovom lancu već se javlja zabrinutost u vezi sa brzinom donošenja industrijskih standarda koji, nerijetko, kaskaju za brzinom razvoja tehnologije.

Uzmimo za primjer tehnologiju za daljinski pristup protivprovalnim sistemima. Nerealno je očekivati da će ovi sistemi u skorije vrijeme zadovoljiti državne kriterije kako bi ih se moglo smatrati “profesionalnim” uređajima za praćenje. Kako očekivanja krajnjih korisnika rastu, inžinjeri i dobavljači će se morati potruditi da sami dobro razumiju potrebne standarde tako da usvajanje nove tehnologije više ne ometa fokus na usklađenost sistema s važećim propisima.

Oblak koji vjetar ne pomjera

Jedna od prepreka široj prihvaćenosti SaaS modela u protivprovali je, opet, manjak standarda, čije donošenje ne prati dinamiku razvoja tehnologije. Ipak, oblak je tu da ostane. Oni koji će se na njegovo prisustvo morati najbrže naviknuti su instalateri. Preko cloud sistema se mogu kontinuirano pratiti uređaji i alarmi, uz podržani daljinski pristup. To znači da inžinjeri danas mogu daljinski konfigurisati, ažurirati i dijagnosticirati probleme bez potrebe da posjećuju fizičku lokaciju s instaliranim protivprovalnim sistemima. Sa režima izvođenja popravaka nakon što neka komponenta otkaže sada se prelazi na model preventivnog održavanja. To znatno skraćuje vrijeme zastoja u radu protivprovalnih sistema, uz podršku za redovnu isporuku zakrpi i ažuriranja radi zaštite od novootkrivenih cyber prijetnji.

Mogućnost daljinskog programiranja i konfigurisanja sistema znači da je u protivprovali sada moguće kreirati predloške kako bi se omogućio konzistentan dizajn sistema, praćenje usklađenosti sa propisima, upravljanje alarmnom signalizacijom, slanje automatiziranih izvještaja za korisnike i još mnogo toga. Proizvođači softvera povezanih s oblakom danas često podržavaju instalatere namjenskim aplikacijama na pametnim telefonima i stolnim računarima. To omogućava lakše praćenje i izvještavanje o stanju protivprovalnih sistema. Tu je još jedna važna prednost: SaaS model instalaterima osigurava stabilan prihod, kao i uspostavu novih dodirnih tačaka s klijentima. Sve ovo omogućava instalaterima da, u konačnici, pruže bolju uslugu svojim korisnicima, dok istovremeno smanjuju zastoje u radu protivprovalnih sistema.

 Mogu li oblak i sigurnost zajedno?

Kako je ključni argument protiv šire primjene clouda upravo njegova potencijalna poroznost u odnosu na prijetnje, ponuđači usluga u ovom sektoru se fokusiraju na jaku cyber sigurnost. Zato se mnogi odlučuju za zadržavanje čvršće kontrole nad uslugama protivprovalnog nadzora kroz razvoj i upravljanje vlastitom infrastrukturom u oblaku, korištenje usluga internih softverskih timova i sl. Uprkos većim troškovima, uloženo se vraća kroz percepciju stabilnosti koju korisnici traže. To podrazumijeva održavanje i provjere ažuriranja i zakrpi, kao i redovno mijenjanje šifri. Vlasnici domova u kojima se koristi internet stvari i druge povezane tehnologije imaju koristi od oblaka jer mogu sami kontrolisati svoje korisničko iskustvo i daljinski nadgledati protivprovalne alarme. Ipak, u ovom sektoru danas vlada konsenzus da postojeći sistem odobravanja proizvoda ograničava brzinu širenja cloud tehnologije, čak i uslovima kada je potražnja porasla kao rezultat pandemije COVID-a. Bolje upućeniji tvrde da će se, uz adekvatno donošenje standarda, potpuni prelazak na protivprovalne sisteme u oblaku desiti za nekih pet godina. To znači da će, uprkos optimizmu, primjena SaaS modela u svijetu protivprovale ipak blago kaskati za njegovim pandanima u svijetu kontrole pristupa i videonadzora.

 Šta je All-IP?

Prelazak na IoT ili povezane uređaje već je neko vrijeme važan trend u sigurnosnoj industriji. No, čini se da evolucija sektora videonadzora u ovom segmentu počinje utjecati i na svijet protivprovale. Integracija je i ovdje ključna riječ, jer videonadzorni proizvodi danas nude kapacitet da integrišu protivprovalu sa vlastitim analitičkim sistemima. Međutim, industrijski propisi će vjerovatno favorizirati samostalne protivprovalne sisteme još neko vrijeme, iako IP uređaji sada omogućavaju kvalitetniju integraciju s drugim tehnologijama. Oni se danas često dizajniraju da budu dio jedinstvene sigurnosne platforme od samog početka. Ovo je povezano s rastom svijesti o prednostima koje integrisani sistemi za kontrolu pristupa ili nadzor mogu ponuditi. Naprimjer, ako je alarm registriran u sistemu, sigurnosni timovi mogu uživo pristupiti videosignalu s kamera radi boljeg uvida u stanje na terenu. Ako se ovoj kombinaciji doda još i oblak, sve ove provjere se mogu izvoditi i na daljinu.

Prelazak na tehnologiju koja se oslanja na internet sada se odvija uz marketinšku frazu “sveobuhvatni IP” (All-IP). U razvijenim zemljama poput Velike Britanije u toku su napori da se svi sistemi povezani na stare analogne mreže prebace na IP, što uključuje i sigurnosne i protivpožarne alarme. Odbacivanje zastarjelih sistema i prelazak na IP tehnologiju nudi brojne prednosti i za protivprovalne uređaje jer omogućava kvalitetniju integraciju uređaja i mreža. Istovremeno, IP sistemi danas mogu ponuditi bržu komunikaciju za alarmne uređaje, podržati rad bežičnih sistema i postati gotovo nezamjenjivi ako se želi u potpunosti iskoristiti prednosti sistema u oblaku i daljinskog održavanja.

 Utjecaj trendova na aktere

Ove tektonske tehnološko-regulatorne promjene kreirale su svojevrsni cunami unutar protivprovalnog sektora kao cjeline – njega će, kako bi opstali na tržištu, morati “zajahati” svi akteri u njemu. Među najviše pogođenim su instalateri, koji će morati mijenjati svoje poslovne prakse i izaći na kraj s popularnim “uradi sam” modelom. To traži i promjenu stava i pristupa – ova tranzicija se ne treba promatrati kao opasnost, nego kao izazov. Uz odgovarajuće snalaženje, instalateri će dobiti priliku da ne samo nadograde i poboljšaju sisteme alarmne signalizacije već i da ponude usluge u oblaku i dodatne pogodnosti svojim klijentima. Proizvođačima i dobavljačima fokus je na usavršavanju i edukaciji jer opstanak na tržištu protivprovale danas zavisi od poznavanja IP-a, informatičkih tehnologija i cyber sigurnosti.

Lista aktera pogođenih ovim promjenama završava sa krajnjim korisnicima protivprovalnih uređaja. Kako bi izvukli najbolje iz proizvoda za svoj novac, i oni će morati naučiti što više o novim tehnologijama i praksama, posebno uz pomoć instalatera. U svakom slučaju, svijet protivprovalnih rješenja će u godinama pred nama biti pravo bojno bolje, koje će u sjeni medijski naizgled atraktivnijih sektora proći pravu transformaciju čiji će se efekti dugoročno osjećati.

Pohrana u videonadzoru

Pohrana ima važnu ulogu u sistemu videonadzora. Koji su najnoviji trendovi u tom segmentu i kakvo rješenje korisnik treba? U nastavku opisujemo postojeća rješenja i buduće trendove koji se tiču pohrane

Izvor: asmag.com; E-mail: redakcija@asadria.com

Pohrana je važan element u videonadzoru jer omogućuje ispravno spremanje videosnimaka i pristup materijalu u svakom trenutku. Pri tome, skupovi videopodataka stalno rastu zbog viših rezolucija i dužih perioda zadržavanja materijala. Prema prognozi MarketsandMarketsa, vrijednost globalnog tržišta pohrane za videonadzor će porasti sa 7,5 milijardi američkih dolara u 2020. na 10,2 milijarde dolara do 2025. godine, uz složenu godišnju stopu rasta od 6,1 posto.

 Uređaji za pohranu

Iz perspektive uređaja, mrežni videosnimači (NVR) i dalje su najpopularnije rješenje. “NVR-ovi koji koriste hard diskove (HDD) i dalje su globalno najpopularniji hardver za pohranu videozapisa zbog isplativosti, jednostavnosti instalacije i lakoće upotrebe. Danas su HDD mrežni snimači skoro kao mali računari sa mnoštvom internih tehnologija za ispravljanje grešaka koje ih čine robusnim i pouzdanim. Međutim, kvalitet varira i korisnici bi trebali tražiti renomirane proizvođače koji nude HDD-ove za snimanje videa”, kaže Peter Kim, globalni tehnički konsultant u IDIS-u.

S rastom popularnosti cloud videonadzora, sve više mrežnih videosnimača sada dolazi u paketu sa funkcijama u oblaku. “Mrežni snimač sa cloud rješenjima omogućava ljudima da prate snimke uživo ili pregledaju snimljeni materijal na daljinu preko mreže jednostavnim prijavljivanjem na kompjuter, telefon ili tablet. Ako se alarm aktivira, na uređaj se može poslati obavijest putem e-maila, a korisnik snimak može daljinski provjeriti, sačuvati ili odmah poslati nadležnim organima”, kaže Stefan Lundberg, viši stručni inžinjer u Axis Communicationsu.

Medij za pohranu

Kada je riječ o mediju za pohranu, najviše se koriste hard diskovi. “Hard diskovi su i dalje glavni oslonac za gotovo cjelokupnu pohranu za potrebe videonadzora, čak i u oblaku. Bilo je nekih nestašica hard diskova velikog kapaciteta zbog manjka komponenti i primjene ove tehnologije u svijetu kriptovaluta, za šta su iskorištene ogromne količine prostora za pohranu. U međuvremenu je pad vrijednosti kriptovaluta znatno smanjio potražnju za diskovima velikog kapaciteta”, kaže Alastair McLeod, izvršni direktor Veracityja. On ističe da pohrana na SSD disk nije napredovala u mjeri u kojoj se to očekivalo prije nekoliko godina, jer je tehnologija ostala preskupa za primjene s masovnom pohranom kao što je video. Dodatna prepreka je nedostatak komponenti širom svijeta. Zato su hard diskovi i dalje ključni element pohrane za potrebe videonadzora.

 Softverski definirana pohrana

Softverski definirana pohrana (SDS) se oslanja na kompjuterski program za upravljanje resursima i funkcijama za pohranu podataka. Ona ne zavisi od osnovnog hardvera za fizičku pohranu podataka. SDS postaje sve popularnija infrastruktura za pohranu podataka u IT svijetu zbog više faktora, uključujući rast količine nestrukturiranih podataka, dostupnost servera visokih performansi i popularnost oblaka. Sve više se koristi i u sektoru videonadzora. “SDS polako počinje pokazivati dobre performanse u prostoru videonadzora. Uz agnostički pristup hardveru i fleksibilnost radnih opterećenja, ova opcija pruža velike prednosti onima koji su dobro upućeni u upravljanje ovim tipom infrastrukture za pohranu”, kaže Eugene Kozlovitser, tehnički direktor u BCD-u. Iako ovaj pristup uvodi novi nivo složenosti, prednosti SDS-a mogu nadmašiti tradicionalna okruženja za pohranu. On nudi dovoljno fleksibilnosti da zadovolji širok spektar potreba za korisničkim uslugama. Kako svaki dobavljač softvera nudi drugačiji pristup ovom konceptu, izbor je dovoljno širok za primjene svih razmjera.

 Hiperkonvergentna infrastruktura

U međuvremenu se pojavila i hiperkonvergentna infrastruktura (HCI) odnosno softverski definirani i objedinjeni sistem koji kombinira računarstvo, umrežavanje i elemente pohrane u jednoj platformi. Ovaj model je sve prisutniji i u videonadzoru. “HCI je sljedeći predvidivi korak na tržištu videonadzora. Iako je početak primjene tehnologije sporiji, trend rasta je obećavajući na osnovu novih analiza tržišta. Sve više kupaca želi se što brže prilagoditi ovom modelu i uskladiti ga s konceptom videonadzora kao usluge (VSaaS)”, kaže Kozlovitser.

 Manja potrošnja energije

Budući da sistem za skladištenje troši mnogo energije, smanjenje njene potrošnje je postalo prioritet. “Ključni trend koji će biti od velike važnosti u sistemima za pohranu u videonadzoru je potrošnja energije. Veracity o tome govori već dugi niz godina, ali s nedavnim dramatičnim povećanjem troškova električne energije, više kupaca će ovo početi tretirati kao kritičan faktor pri odabiru rješenja. Manja potrošnja energije znači manje rasipanje toplote, pa se jeftiniji A/C sistemi mogu koristiti uz niže troškove rada”, kaže McLeod. Manja potrošnja energije znači i da se može koristiti UPS manjeg kapaciteta, što opet smanjuje kapitalne i tekuće troškove uz povećanje efikasnosti.

 Veći skupovi podataka

Važno je naglasiti da na pohranu za videonadzor u velikoj mjeri utječe količina videopodataka, koja je zbog više rezolucije i dužeg vremena čuvanja postala veća nego ikada. “U širokom spektru vertikalnih tržišnih sektora vidimo da organizacije moraju pohranjivati videozapise na duže, a ponekad i na jako duge intervale”, kaže Kim te nastavlja: “Naprimjer, u SAD-u propisi predviđaju da voditelji prodaje kanabisa moraju čuvati videonadzorne snimke i do 90 dana na lokacijama za uzgoj i logistiku, kao i u centrima za distribuciju. Ovo je ujedno i standardno vrijeme čuvanja za različite sektore na Bliskom Istoku, prije svega u bankarstvu i finansijama.”

“Pored dužih perioda čuvanja snimaka, znatno se povećava i obim podataka koji se generiraju. Mnogi su korisnici prije nekoliko godina prešli na Full-HD sisteme. Sada vidimo da kamere od 5 MPx postaju norma jer kupci traže dodatne pogodnosti videoanalitike pogonjene vještačkom inteligencijom. Za nadzor širih zona praćenja kao što su javni prostori, parkirališta, veliki perimetri i stadioni 4K PTZ kamere trenutno su najbolje rješenje”, dodaje on. Jasno je da veći podaci zauzimaju više prostora, što povećava troškove pohrane. Srećom, napredak tehnologije, posebno u oblasti kompresije, uspio je riješiti ovaj problem. “Algoritmi kompresije videosnimaka koriste se za kodiranje smanjenjem i uklanjanjem suvišnih informacija iz originalnog zapisa. Ovi algoritmi lociraju rejone u videu koji su već prikazani, tako da se može izbjeći suvišno slanje signala u svakom narednom kadru. Algoritmi također prepoznaju mjesta u videu u kojima se detalji mogu ukloniti bez smanjenja vizuelnog kvaliteta”, kaže Lundberg.

“Napredak u tehnologiji je značio da su ukupni troškovi pohrane podataka manji. Prelazak sa H.264 na H.265 standard tokom protekle decenije doveo je do smanjenja troškova za 50 posto, dok je dodavanjem inteligentnih kodeka donijelo smanjenje od dodatnih 30 posto, uz znatno manje zahtjeve za pohranom”, kaže Kim. Osim toga, korisnici mogu izabrati da koriste tehnologiju prilagodljivog prijenosa (MAT) na određenim kamerama kako bi postigli uštedu do 90 posto na pohrani i propusnim kapacitetima u poređenju sa starijim H.264 sistemima. Kada je uključena – a mnogi korisnici to zanemaruju – MAT tehnologija može biti posebno efikasan alat, ograničavajući prijenos za intervale bez kretanja na sceni tokom nadzora uživo.

Kako odabrati najbolje rješenje

Pohrana osigurava da snimljeni video ostane adekvatno sačuvan, kao i da mu se može pristupiti kad god je to potrebno. S obzirom na njegovu važnu ulogu, kupovini rješenja treba pristupiti pažljivo. U nastavku ćemo objasniti kako možete odabrati sistem pohrane koji vam najbolje odgovara. Jedan od načina da odaberete najbolje rješenje za pohranu je da uzmete u obzir broj kamera. Ti se brojevi mogu podijeliti na male, srednje i velike instalacije.

Mali broj kamera (do 32 kamere)

Postoje dva pristupa ako korisnik ima mali broj kamera. “Jedan je konvencionalni NVR sistem s ugrađenom memorijom, koji može biti integrisani uređaj ili koristiti zasebnu klijentsku aplikaciju za upravljanje sistemom. Drugi je odabir rješenja u oblaku, bez lokalne opreme izuzev u kamerama. Međutim, ukupni troškovi vlasništva za ova rješenja mogu biti prilično visoki zbog stalnih troškova pretplate, posebno u poređenju s pouzdanijim VMS sistemima na mrežnim snimačima koji mogu trajati godinama”, kaže Alastair McLeod, izvršni direktor Veracityja.

“Za najmanje primjene kompaktni 4-kanalni i 8-kanalni NVR sistemi mogu biti najisplativiji. Oni su popularan izbor za maloprodajne objekte i lokacije kao što su kafići, restorani i apoteke. Ipak, za većinu malih i srednjih preduzeća 16-kanalni ili 32-kanalni NVR obično nudi interni i eksterni kapacitet pohrane koji im je potreban za potpunu pokrivenost lokacije. Ovi uređaji im daju fleksibilnost za skaliranje i prilagođavanje”, kaže Peter Kim, globalni tehnički konsultant u IDIS-u.

Srednji broj kamera (32 do 100 kamera)

Kako se broj kamera povećava, oblak više nije idealno rješenje. Plaćanje 100 pretplata za snimanje plus nabavka kapaciteta za mrežnu propusnost od, naprimjer, 400 Mbps može biti veoma skupa. Ovdje je optimalno rješenje jedna ili dvije NVR jedinice sa klijentskim računarom. Druga opcija, u zavisnosti od stvarnog broja kamera i vremena zadržavanja snimaka, jeste i integrisani server za pohranu i snimanje velikog kapaciteta u kombinaciji sa klijentskim računarom ili upravljanjem preko interneta.

Veliki broj kamera (100 do 5.000 kamera)

Veći sistemi zahtijevaju složenije projektovanje kako bi se osiguralo da kupac dobije rješenje koje mu je potrebno za konkretnu primjenu. “Ne preporučujemo sisteme koji mogu uključiti veliki broj kamera na jedan server jer to sistem čini daleko manje otpornim. Dakle, ne više od 100 kamera po serveru. Tako bi sistem od 1.000 kamera imao minimalno 10 servera plus najmanje jednu rezervnu jedinicu u slučaju kvara”, kaže McLeod.

Lokalna rješenja vs. oblak

Kako je navedeno, lokalna i cloud rješenja imaju svoje prednosti i nedostatke. Korisnici bi ih trebali birati na osnovu vlastitih scenarija, uključujući broj kamera i dostupnost mrežnih kapaciteta. “Dok pohrana u oblaku raste na tržištu, povećani zahtjevi za propusnim kapacitetima koje ona nosi predstavljaju stanoviti problem. Korisnici mogu pribjeći pohrani videa niže rezolucije kao rezervne kopije, ali to nije idealno ako je snimak potreban u dokazne svrhe”, navodi Kim. “Lokalna pohrana u većini slučajeva i dalje može ponuditi najbolju vrijednost i najviše prednosti za korisnike. Kada se koristi robustan i pouzdan hardver, problemi održavanja će se smanjiti, a odabir jednog dobavljača umjesto rješenja za kombiniranje i spajanje također može biti od koristi.” Hibridno rješenje koje kombinira najbolje od oba svijeta može biti dobra opcija za neke korisnike. Opcija hibridne implementacije je odlično rješenje za one koji imaju dovoljno stručnosti za upravljanje takvom arhitekturom. Uz korištenje lokalnih servera, proširenje u vidu poveznice na javni ili privatni oblak može biti još bolja opcija.

 Kalkulator za pohranu

Da bi izračunao koliko prostora za pohranu mu je potrebno, korisnik može imati koristi od tzv. kalkulatora za pohranu. “S vremenom će se poslovne potrebe vjerovatno mijenjati, kao i potrebe za nadzorom. Korisnik može dodati nove lokacije ili novi prostor postojećoj lokaciji i zato će mu trebati više kamera. Zauzvrat će mu trebati i više prostora za pohranu”, smatra Stefan Lundberg, viši stručni inženjer u Axis Communicationsu. Metoda procjene kapaciteta za pohranu je vrlo važna i ona je obično ugrađena u alate za projektovanje sistema. Za jako velike sisteme važno je proći i probni rad kako bi se poboljšala procjena.

Ipak, korisnik treba biti oprezan kada koristi kalkulator za pohranu. McLeod smatra da većinu kalkulatora za pohranu nude proizvođači koji će pokušati naglasiti efikasnost svoje kompresije slike. Međutim, najbolji i najprecizniji način za procjenu potrebnog prostora za pohranu je korištenje kalkulatora koji koristi prosječnu brzinu prijenosa po kameri kao ulazni podatak. To je poželjnije nego kalkulatori koji koriste standardnu brzinu sličica u sekundi, tip kompresije, aktivnost na sceni i postavke rezolucije. Naprimjer, full HD kamera pri 30 fps i korištenjem H.264 kompresije treba oko 4 Mbps za pouzdani tok videopodataka visokog kvaliteta.

Dodatni faktori

S obzirom na to da je pohrana jednako osjetljiva na narušavanje sigurnosti kao i drugi umreženi uređaji, potrebno je poduzeti mjere cyber sigurnosti. “Mjere kao što su šifriranje particije, kontrola pristupa zasnovana na ulogama, jaka sigurnost krajnjih tačaka i redundantnost neophodne su za svaki plan cyber zaštite. Sa podacima u oblaku ili lokalnoj pohrani zaštita pohranjenih podataka jeste i treba biti glavni prioritet za svakog korisnika. Bez obzira na količinu videonadzornih podataka ili lokaciju na koju ih želite pohraniti, uvijek je najbolja praksa imati svijest o tzv. nultom povjerenju kada je u pitanju pristup pohranjenim privatnim informacijama”, kaže Kozlovitser.

Kada korisnik reciklira ili odlaže svoje mrežne videosnimače, važno je napomenuti da sav sadržaj na njima treba izbrisati. “Kada se NVR ili VMS sistemi zamijene ili skinu s mreže, oni se obično čuvaju tokom perioda zadržavanja kako bi se stariji snimci zadržali dok se svi automatski ne izbrišu. Sistem je tada spreman za reciklažu ili odlaganje. U tom procesu vrlo je važno sigurno izbrisati svaki medij za pohranu videozapisa ili medij koji sadrži osjetljive konfiguracije poput certifikata i lozinki”, kaže Lundberg. “Najbolja je praksa demagnetizirati svaki medij za pohranu ili fizički uništiti diskove koji su imali snimljene video podatke. Presnimavanje disk jedinica nije garancija da će svi podaci biti potpuno izbrisani”, kaže Kozlovitser dodavši kako recikliranje starih NVR jedinica uvijek treba obavljati R2 certificirana ustanova, odnosno ona koja može izdati odgovarajući certifikat po završetku procesa.

Očekuju nas složeniji i opsežniji cyber napadi

Godinu iza nas karakterizirao je povećan rizik od cyber napada u ambijentu sve izraženijih političkih, društvenih i ekonomskih izazova. Galopirajuća digitalizacija, uspon AI-ja i popularnost hibridnog rada samo su neki od njih. Nova godina nastavlja postojeće trendove i donosi nove.

Piše: Mirza Bahić; E-mail: redakcija@asadria.com

Moderna vozila danas posjeduju bogatu kolekciju automatiziranog softvera koji vozačima nudi umreženost, kontrolu tempa motora, zaključavanja vrata i sistema za podršku vozaču. Ova vozila koriste Bluetooth i WiFi tehnologije za komunikaciju, što ih izlaže većoj prijetnji od hakerskih napada. Eksperti zato očekuju da će preuzimanje kontrole nad vozilima ili korištenje uređaja za prisluškivanje porasti tokom 2023. godine uz sve širu primjenu automatiziranih i samovozećih vozila, što je prvi trend koji nas očekuje u novoj godini.

Zero Trust princip zamjenjuje VPN-ove

Trend rada na daljinu će se nastaviti. Iako su ga prethodnih godina vjerno pratile virtuelne privatne mreže (VPN), one će u godini pred nama teško zadovoljiti zahtjeve skalabilnosti i otpornosti na cyber napade. Princip nultog povjerenja (Zero Trust) je složeni i višeslojni metod zaštite koji nudi vrhunsku sigurnost i skalabilnost. On se temelji na konceptu da se nikome ne može vjerovati i da je verifikacija nužna u svim situacijama. To znači da samo korisnicima koji mogu biti identifikovani i autentificirani može odobriti potpuni pristup svim resursima. U ovakvom okruženju korisnici se kontinuirano provjeravaju, procjenjuju i autoriziraju korištenjem višestrukih metoda autentifikacije.

 Hibridni model rada ostaje slaba tačka

Trend prepoznavanja uposlenika kao najranjivijih tačaka u organizaciji cyber sigurnosti obilježit će i 2023. Zato će se u smanjenju cyber rizika po kritične poslovne sisteme i aplikacije polaziti od ljudske greške i novih složenih sistema i tehnologija.

Iskorištavanje sigurnosno ranjivog sistema omogućava napadaču da izvrši širok spektar aktivnosti, posebno ako mu to omogućava da pristupi kritičnim poslovnim aplikacijama koje čine jezgro svake organizacije. To može značajno utjecati na vitalne segmente poslovanja kao što su lanci nabavke i proizvodni procesi, pa čak i omogućiti akterima prijetnji da preusmjere plaćanja i ugroze osjetljive i strogo regulirane podatke.

Jača potražnja za procjenama rizika

Premije osiguranja od cyber napada će nastaviti rasti, a kompanijama će biti sve teže da ih priušte ili dobiju odgovarajuće pokriće rizika povezanih sa cyber prijetnjama. Kako bi se lakše pregovaralo o premijama i boljem pokriću, od kompanija se danas traži da ponude dokaze o širokom spektru pokrivenih sigurnosnih oblasti i tako potvrde usklađenost s vodećim standardima i najboljim praksama cyber sigurnosti. Organizacije će se za to morati oslanjati na procjene rizika od cyber napada koje će potcrtati kvalitet njihovog programa zaštite i proaktivno otklanjati sve probleme vezane za slabe tačke. Prilikom nabavke osiguranja od cyber napada, procjene rizika mogu poslužiti kao ključne smjernice koje će morati definirati prioritete te prepoznati i opisati rizike po osiguravajuće kuće.

Manje firme su slaba tačka

Mnogi napadači zaobilaze cyber zaštitu koju koriste velika preduzeća hakiranjem resursa manjih organizacija u lancu snabdijevanja. One su poželjnija meta jer mogu imati pristup jednako vrijednim informacijama, ali bez istog nivoa cyber zaštite. Napadi na opskrbni lanac su porasli četiri puta samo u posljednje dvije godine i taj trend će se sigurno nastaviti. Pri tome, organizacije već dugo koriste aplikacije trećih strana za poboljšanje produktivnosti. Istovremeno, takvi alati donose brojne ranjivosti koje napadači mogu iskoristiti da bi dobili pristup sigurnosno osjetljivim okruženjima. Kako menadžeri sigurnosti zahtijevaju sigurnosna poboljšanja u svojim lancima nabavke, može se očekivati povećanje potražnje za alatima i uslugama dobavljača koji mogu pomoći u katalogizaciji i praćenju cyber rizika na slabijim karikama u lancu snabdijevanja.

Eksternalizacija usluga cyber zaštite

Cyber sigurnost je postala previše složena da bi organizacije mogle same upravljati njom. Većina organizacija nije, u okviru svoje djelatnosti, stručna za cyber sigurnost niti upošljavaju stručnjake ili posjeduju vještine i resurse za upravljanje sigurnosnim operativnim centrima (SOC). Sigurnosni timovi često su preopterećeni, a značajan manjak vještina u oblasti cyber sigurnosti otežava zapošljavanje i zadržavanje stručnjaka u ovoj oblasti. Zbog toga će doći do pravog buma eksternalizacije, odnosno prebacivanja svakodnevnih sigurnosnih operacija na iskusne i specijalističke konsultantske firme, kao i na nabavku usluga vođenja virtuelnih sigurnosnih operativnih centara.

IoT i 5G mreža kao prečica za nove vrste napada

S pojavom i širenjem 5G mreža, nova era povezanosti uređaja će postati stvarnost kroz internet stvari (IoT). Ovakva komunikacija između više stotina i hiljada uređaja otvara vrata za vanjske cyber napade ili čak i nenamjerne softverske greške. 5G arhitektura je relativno nova u industriji i zahtijeva mnogo istraživanja kako bi se pronašle rupe u sistemu i zaštitilo ga se od cyber napada. Bez dovoljno rigoroznog testiranja svaki dan rada 5G mreže otvara prostor za mrežne napade kojih javnost nije ni svjesna. Zato će u 2023. proizvođači morati biti vrlo strogi u razvoju sofisticiranog 5G hardvera i softvera za kontrolu napada na IoT i 5G mrežu.

AI će pomagati i odmagati odbrani od napada

S uvođenjem vještačke inteligencije u sve segmente života i tržišta, ova tehnologija je u kombinaciji s mašinskim učenjem donijela ogromne promjene u svijetu cyber sigurnosti. S pozitivne strane, AI je danas ključna komponenta u razvoju automatiziranih sigurnosnih sistema, obrade prirodnog jezika, prepoznavanja lica i automatskog otkrivanja prijetnji. Istovremeno, vještačka inteligencija se koristi i kao alat za razvoj pametnog zlonamjernog softvera (malvera) i pripremu napada koji mogu zaobići i najnovije sigurnosne protokole. S druge strane, AI je danas često jezgra sistema za otkrivanje prijetnji, ali i za predviđanje napada, pri čemu odmah obavještava administratore o svakoj potencijalnoj instanci ugrožavanja ključnih IT resursa.

Glava u oblaku – sigurnosna prijetnja

Mnoge organizacije danas sebe opisuju kao subjekte koji stavljaju primat na poslovanje u oblaku (cloud). Iako ovo dovodi do povećane efikasnosti, produktivnosti, pa i sigurnosti, za veliki broj organizacija će brzo usvajanje clouda bez adekvatne pripreme donijeti niz novih sigurnosnih problema. Ovi problemi će u mnogim slučajevima biti otežani ne samo nepoznavanjem cloud tehnologije nego i nedovoljno jasnom podjelom odgovornosti u njenoj primjeni kada je u pitanju sigurnosna komponenta oblaka. Pretjerano oslanjanje na oblak bez razmišljanja o adekvatnoj i blagovremenoj zaštiti aplikacija i usluga u njemu izlaže kritične poslovne resurse pojačanim prijetnjama od cyber napada. To je posebno važno u 2023. zbog prošlogodišnjih pojačanih napada na softverske lance snabdijevanja koji ciljaju na manje zaštićene elemente unutar njih.

Alati za otkrivanje prijetnji će postati sveprisutni

Jedini način na koji kompanije mogu zaustaviti cyber napade i njihov negativan utjecaj je prepoznavanje neuobičajenih aktivnosti u cijelom korisničkom ekosistemu. To podjednako uključuje aplikacije i infrastrukturu. Zbog toga će rasti popularnost alata za otkrivanje i upravljanje prijetnjama na krajnjim tačkama (EDR), kao i alata za prošireno i upravljano otkrivanje i odgovor na prijetnje (XDR, odnosno MDR). Oni mogu analizirati prikupljene podatke koristeći vještačku inteligenciju i algoritme za mašinsko učenje kako bi uočili neobične obrasce i iskoristili naprednu analitiku za rano otkrivanje cyber napada. Istovremeno se pomoću njih blokiraju čak i napredne prijetnje koje su dizajnirane da izbjegnu tradicionalnu cyber zaštitu. Zato se predviđa da će znatno rasti potražnja za rješenjima za otkrivanje i odgovor u oblaku kao što su EDR i MDR.

Veći regulatorni pritisak radi zaštite privatnosti

Države širom svijeta pojačavaju napore da zaštite privatnost podataka građana. Gartner predviđa da će u 2023. godini 65% ličnih podataka svjetske populacije biti pokriveno savremenim propisima o privatnosti. To je povećanje od najmanje 10% u odnosu na 2020. Samo u SAD-u, pet velikih saveznih država donijet će nove sveobuhvatne zakone o privatnosti podataka, koji će se početi primjenjivati u 2023. Osim toga, lani je skoro 40 američkih država uvelo ili razmotrilo više od 250 zakona koji se odnose na cyber sigurnost i taj trend će se nastaviti i u ovoj godini. Prema ovim propisima, velike organizacije moraju prijaviti sve cyber incidente i napade softverom za ucjene (ransomver). Širom svijeta već se uvode propisi iz oblasti cyber sigurnosti koji će obavezati javne organizacije da otkriju stručnu osposobljenost svojih menadžera i članova odbora za cyber sigurnost. Isto važi i za obavezu redovnog izvještavanja o cyber zaštiti u svakoj organizaciji obuhvaćenoj propisima.

Geopolitičke tenzije usložnjavaju situaciju

Kako geopolitičke tenzije nastavljaju rasti širom svijeta, organizacije se sve više fokusiraju na jačanje otpornosti na različite situacije, što uključuje zaštitu kritične infrastrukture od cyber napada iza kojih stoje državne strukture. Međutim, cyber sigurnost u javnom sektoru ostaje slaba tačka, posebno u segmentu zaštite ličnih podataka građana, sa čim se sektor svakodnevno suočava. Lani su se desili brojni napadi na zdravstvo, obrazovanje i infrastrukturu, za koje su optuženi hakeri podržani resursima državnih aktera poput Rusije, Sjeverne Koreje i Kine. S obzirom na rastuće tenzije, rješavanje ovog problema postaje još važnije u 2023. godini i to će se pitanje penjati na listi državnih prioriteta u vidu izrade strategija za zaštitu kritične infrastrukture od cyber napada.

Tržište sigurnosti Jadranske regije u 2022.

Zadatak ilustracije današnjice sigurnosti prepustili smo tržišnim slikarima iz četrnaest kompanija. Među bojama, na radost posjetilaca naše galerije, dominiraju svijetli i razigrani tonovi. No, tu je i tamnija nijansa neizvjesnosti…

Piše: Damir Muharemović; E-mail: redakcija@asadria.com

Nakon dvogodišnjeg otežanog disanja, kada smo u našim analizama detektovali izostanak novih projekata ili stopiranje postojećih, smanjenje prihoda i broja radnika, kao i velike globalne izazove poput kašnjenja isporuke uređaja usljed nedostatka elektroničkih komponenata i problema u transportu – tržište je počelo hvatati dah. Kompanije su gotovo bez izuzetka prijavile oporavak te u većoj ili manjoj mjeri rast lokalnih tržišta i njihova poslovanja. Situacija je slična u svim našim zemljama: Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Kosovu, Hrvatskoj, Sjevernoj Makedoniji, Sloveniji i Srbiji, što je pokazatelj zajedničkog trenda u kojem regionalna industrija privatne zaštite radi na novim projektima te pokušava održati stabilnost kroz pravovremeno lagerovanje uređaja, proračunato investiranje i usklađivanje cijena usluga i proizvoda.

Hrvatska

Hrvatske su kompanije jednoglasno prijavile da su izazove uspjele prevazići ispravnim i pravovremenim poslovnim odlukama i učešćem u novim investicijama. Četiri su kompanije – Krobel, Proalarm, Tehnozavod Marušić i Eccos inženjering – ostvarivale rast i u 2022. godini. U Eccosu su uspjeli zadržati jednak nivo poslovanja kao i 2021., kaže voditelj ključnih kupaca i stranih tržišta Ivan Špoljarić, uz blagi rast poslovanja u segmentu tehničke zaštite, dok Krobelov direktor prodaje Marko Vlaisavljević ističe kako su “više nego zadovoljni poslovanjem jer su ostvarili dvoznamenkasti rast prihoda”, što im “daje do znanja da su svi potezi i odluke u vrijeme krize bili ispravni”. Uspješno su, s pozitivnim rastom, prošlu godinu okončali i u Proalarmu, što je za direktoricu Valentinu Lisak “poželjno i preporučljivo prema svim ekonomskim mjerilima”. Zanimljivo je primijetiti da su osim poremećenih opskrbnih lanaca, visoke inflacije i stopiranja projekata, hrvatske kompanije prijavile i da se suočavaju s nedostatkom radne snage, što je, kako smo ustvrdili u nizu ranijih tekstova, problem koji će sve više pogađati zemlje regije zbog velikog odliva ljudi u zapadne zemlje, dampinga cijena (prvenstveno u fizičkoj zaštiti) i neadekvatnosti obrazovnog procesa da isprati potrebe tržišta.

Naši su sagovornici u mnogim vertikalama zabilježili napredak i investicije. Kažu kako su nastavljeni gotovo svi projekti koji su zbog krize bili stopirani ili odgođeni. Neki su uspješno završeni prošle godine, a neki prebačeni u ovu, gdje očekuju njihovu konačnu realizaciju. Krobel je kao distributer isporučivao, a Proalarm ugrađivao opremu ponajviše za hotele i smještajne jedinice namijenjene iznajmljivanju koji podižu kvalitet usluge, dakle ugostiteljski sektor, te za maloprodajne objekte. U državnom sektoru Proalarm je radio i na provedbi tehničke zaštite u području recikliranja, zaštite okoliša te pametnih gradova. Energetski sektor bio je, pak, plodonosan za preostale dvije kompanije, pri čemu je Eccos, pored hidroelektrane Hrvatske elektroprivrede, radio i na važnim projektima u transportu (npr. druga cijev tunela Učka) i zdravstvu (novi objekti KBC-a Rijeka), dok je Tehnozavod imao projekte i u bankarstvu te na inozemnim tržištima. “U međunarodnoj konkurenciji dobili smo projekt podatkovnog centra u Turskoj u vlasništvu američkog korisnika. Izdvajam taj projekt kao pokazatelj stručnosti naših inženjera i tehničara, a koja je prepoznata i na međunarodnom tržištu”, kaže Krešimir Marušić, predsjednik Uprave kompanije Tehnozavod Marušić.

Bosna i Hercegovina

I bosanskohercegovačke kompanije su saglasne u tvrdnji da, u odnosu na prethodne teške godine obilježene COVID-om, tržište bilježi rast. “Činjenica je da su privredni subjekti ulagali sredstva u proširenje poslovanja te, samim tim, i na instalaciju i proširenje sistema tehničke zaštite. Također, određeni broj tih subjekata donio je odluku o ulaganju sredstava za zamjenu postojećih elemenata sistema tehničke zaštite, dijelom zbog zastarjelosti opreme, a dijelom zbog praćenja tehnoloških trendova”, kaže Edin Palo, rukovodilac procesa tehnike u agencijama čiji je osnivač SEC ONE Group, najveća bh. kompanija koja je donedavno bila u vlasništvu Securitasa. Ilma Šahbaz iz Sektora za finansije i analizu kompanije Unilab smatra kako bh. tržište odlikuje tendencija rasta od cca 20%, kao i da je došlo do normalizacije lanca opskrbe, kapaciteta rada, a time i povećane potražnje u sektoru sigurnosti.

No, iz firme SYS Company naglašavaju kako će – iako se rast osjeća u ukupnom smislu – vrijeme pokazati koliko je on realan, a koliko je možda plod ukupnog rasta cijena na tržištu. “Tržište je pretrpjelo određene poteškoće u periodu izbijanja epidemije koronavirusa. Ono što su ta teška vremena pokazala jeste velika ranjivost privrede, ali i veliki značaj IT-a i IT-baziranih rješenja, pa tako i u segmentu sigurnosti. Proteklih nekoliko godina, možda i najizraženije u 2022., osjeti se veće prisustvo IT igrača na tržištu opreme za tehničku sigurnost, što je, vjerujem u velikoj mjeri, dalo jednu vrstu dodatne vrijednosti kako u pogledu razvoja rješenja baziranih na naprednim tehnologijama tako i u pogledu podizanja ukupnog kvaliteta opreme koja fluktuira tržištem”, objašnjava SYS-ov prodajni menadžer Hilmija Arnautović.

Budući da je SYS Company distributer, koji u pravilu ne ulazi u direktne aranžmane sa krajnjim korisnicima, najviše su opreme isporučivali za projekte iz energetike, turizma, transporta i maloprodaje, dok je Unilab najplodonosnije poslovao u sektoru logistike i stranih predstavništva. SEC ONE Grupa realizovala je veći broj projekata, među kojima su najznačajniji bili vezani za otvaranje novih i proširenje postojećih poslovnica finansijskih institucija te na rezidencijalne i maloprodajne objekte. “Realizovali smo i projekte daljinskog videonadzora objekta upotrebom vještačke inteligencije s više od 40 kamera kod klijenta koji ima velike proizvodne pogone građevinskih elemenata, te kompletnog rješenja sistema tehničke zaštite (videonadzor s analitikom, vatrodojava i plinodojava, protivprovala, kontrola pristupa i evidencija radnog vremena) kod klijenta koji ima maloprodaju autodijelova”, dodaje Palo.

Crna Gora

Iako se poslovanje u Crnoj Gori generalno stabiliziralo, tamošnje tržište sigurnosti je zbog spomenutih izazova u posljednje tri godine stagniralo ili tek blago raslo. Telemont je, naprimjer, uspio doći na predpandemijski nivo, kaže menadžer projekata Edvin Demić, dok iz Čikoma, iako su lani realizovali nekoliko većih projekata, kažu kako nisu nezadovoljni, ali ne bi govorili o nekom značajnijem rastu, odnosno da prostora za rast ima neuporedivo više. No, u prvi plan ističu jedan veći problem, koji na kraju ima utjecaja i na ostvarivanje većih prihoda. Naime, sigurnosna kultura u kojem korisnici i dalje traže više cjenovno prihvatljiva u odnosnu na kvalitetna i dobro dizajnirana rješenja unazađuje stanje sigurnosti u zemlji općenito, pa tako i veći razvoj tržišta sigurnosti. “Mislim da Crna Gora još nema potreban i očekivan pristup razvoju sistema bezbjednosti i tehničke zaštite. Iako postoje solidne zakonske pretpostavke (koje su uskoro mijenjaju i unapređuju), korisnički pristup nije dovoljno orijentisan na kvalitet i dizajn rješenja. Prosto, osim kod izuzetaka od kojih se to i očekuje, implementacija ovih sistema je kod većine institucija, kompanija i organizacija ili izostala ili se realizuje po sistemu ‘ako baš mora, neka bude što manja cijena’”, kaže izvršni direktor Vladan Tabaš. Put ka unapređenju takvog stanja vidi u edukacijama korisnika, koje treba realizovati zajedno sa zainteresovanim i nadležnim državnim institucijama.

Najviše projekata u toj zemlji vezano je za turističke komplekse i rezidencijalne objekte, a prema Demiću, najznačajniji su: Turistički kompleks Lustica Bay, Mamula Island hotel, Kamp specijalnih jedinica i Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, u kojima je ugrađivana Boscheva oprema, te Glosarij i Porto Montenegro s Hikvisionovim uređajima. Osim na projektima tehničke zaštite poslovnih i rezidencijalnih objekata te započetog rada na Crnogorskom elektroprenosnom sistemu, Čikom je uglavnom angažovan u sektoru saobraćaja i transporta, u kojem su lani sa partnerima, nakon tri godine rada, završili najveći i najkompleksniji projekat u Crnoj Gori u toj oblasti – potpuno pokrivanje bitnih raskrsnica u Podgorici, Baru i Budvi videonadzornim sistemima sa kompletnom softverskom dijagnostikom, prepoznavanjem tablica te na nekoliko raskrsnica i prepoznavanjem lica. Nosilac projekta je bio Institut “Mihailo Pupin”, a konzorcij je činilo pet članica, od kojih je jedina iz Crne Gore bio upravo Čikom.

Srbija

Cjelokupna situacija u svijetu utjecala je na poremećaj privrednih, logističkih i trgovinskih tokova i u Srbiji. Uz velike napore i preventivno planiranje, firme uspješno prevazilaze ove probleme. “Pomogli su nam pre svega izuzetni odnosi i razumevanje naših poslovnih partnera. Proizvođači opreme i distributeri su prepoznali važnost naših projekata i klijenata i u skladu sa tim su nam uz dodatni napor obezbedili potreban nivo podrške. Uspeli smo u nameri da održimo kvalitet usluga na visokom nivou, da naši poslovni klijenti ostanu zadovoljni i da ne osete probleme sa kojima se suočava tržište na globalnom nivou”, kaže Slobodan Spremić, direktor sektora prodaje DBS-a. Dodaje da je nakon perioda stagnacije tržište sigurnosnih sistema u Srbiji u 2022. godini zabilježen umjeren rast potaknut povećanim interesom za ulaganje iz rezidencijalnog i poslovnog sektora, a rast su zabilježili i u TR Servicesu, integratorskoj firmi specijaliziranoj za ICT rješenja.

DBS je sa stalnim partnerima iz građevinske industrije uspješno realizovao nekoliko kapitalnih projekata, a prisutni su i u oblastima energetike i transporta. “Projekti iz ovih oblasti su uvek izazovni, jer zbog kompleksnosti zahtevaju povezivanje sa drugim tehničko-tehnološkim rešenjima i integraciju različitih sistema”, naglašava Spremić. Izvršni direktor firme TR Services Dragan Biljić dodaje da su najviše projekata imali u državnom sektoru, turizmu, transportu i zdravstvu, među kojima su Crnogorski elektroprenosni sistem, Hotel Breza u Crnoj Gori, Bolnica Prokuplje, Državni data centar u Kragujevcu i Hotel Grand Kopaonik.

Sjeverna Makedonija, Kosovo i Slovenija

Kao kompanija koja radi sa raznovrsnom sigurnosnom opremom, od videonadzora, protivprovale i kontrole pristupa do ambijentalnog ozvučenja, bankarske opreme i zaštite perimetra, Wizard Systems je predstavnik više svjetskih brendova za Sjevernu Makedoniju. Tržište je u 2022. bilo mnogo dinamično, posebno u pogledu potrebe za novim proizvodima i rješenjima, kaže vlasnik te firme Toni Stojanovski, tako da su rast ostvarili pravovremenim sklapanjem partnerstava s evropskim proizvođačima, čime su prevazišli kašnjenja isporuke opreme iz azijskih zemalja. “Naš rast svake godine je konstantan i bazira se na posmatranju i analizi tržišta i uvođenju novih proizvoda koji zadovoljavaju potrebe našeg tržišta”, dodaje on. Kao distributer sarađuju sa zaštitarskim agencijama, sistem-integratorima, projektantima i instalaterima, a imaju i klijente koji traže neko rješenje koje je specifično ili treba biti integrisano u njihove potrebe, kao što su MUP, Ministarstvo odbrane, bolnice, razni rezidencijalni objekti ili ambasade.

Na kraju, iz kosovske kompanije COIN Systems, specijalizirane za mehaničku zaštitu, kažu kako vide povećanje u skoro svakoj oblasti u kojoj posluju, uz mnogo prisutnih investicija, pri čemu su najviše isporučivali opremu za finansijski, ugostiteljski i državni sektor, dok je slovenski Mars Commerce zabilježio rast u prva tri kvartala prošle godine, ali je poslije uslijedila manja stagnacija. “Najviše projekata imali smo na rezidencijalnim objektima i u turizmu”, kazao je Tomaž Hribar, menadžer za razvoj i istraživanje.

TRŽIŠTE POD UDAROM INFLACIJE

Kada je inflacija počela kao posljedica pandemije i ostalih globalnih izazova, teško je bilo pretpostaviti da će uzeti tolikoga maha u svakom segmentu našeg života. Cijene raznih vrsta roba i materijala su znatno skočile, u prosjeku između dvadeset i trideset posto, a to je utjecalo i na regionalno tržište sigurnosti. Svih četrnaest naših sagovornika iz sedam zemalja regije nam je kazalo da su bili primorani povećati cijene proizvoda zbog povećanja njihovih ulaznih cijena – izazvanih skupljom proizvodnjom te višim cijenama energenata i transporta robe, a posljedično su morali povećati i cijene svojih usluga kako bi održali stabilnost poslovanja. Izuzetak je jedna kompanija, koja dosad nije posegnula za time, ali namjerava u ovoj godini.

Podatak je to koji znakovito ilustruje stanje na tržištu, jer dovodi klijente i krajnje korisnike u nedoumicu da li onda ulagati jednak iznos za sigurnosne sisteme ili uzeti neko manje kvalitetno rješenje nauštrb kvaliteta. Time se, zapravo, produbljuje dugogodišnji problem potenciranja cjenovno isplativijeg, a tehnološki manje naprednog rješenja. Naravno, u objektima kritične infrastrukture se i dalje zahtijeva kakav-takav kvalitet, no to nikako nije jedina vertikala ili izvor prihoda. Anketa je, dakle, nedvosmislena – sve su kompanije koje distribuiraju, ugrađuju ili integrišu sigurnosne uređaje te nude sigurnosne usluge povećale cijene. Nismo dobili podatke u kojem su procentu cijene uređaja povećane, a takav bi podatak za različite vrste proizvoda i proizvođača svakako bilo teško izvesti i unificirati. Izuzev crnogorskog Telemonta, iz kojeg kažu da su uređaji skuplji za pet do petnaest posto

Pravovremeno lagerovanje opreme

Kompanije su se na razne načine dovijavale ovakvoj situaciji. Distributeri su odmah, još na početku pandemije, a pogotovo s najavom manjka elektroničkih komponenti, počeli lagerovati što više opreme kako bi je mogli prodavati po ranije formiranim manjim cijenama i izbjegli probleme s kašnjenjem isporuke. “Nažalost, trend je takav da za svaki veći projekat tražimo ponudu od dobavljača zbog česte promjene cijena. Manje projekte završavamo opremom koju imamo na lageru i na taj način pokušavamo klijentima omogućiti stabilne cijene”, naglašava Palo iz kompanije SEC ONE.

Partnerstvo s evropskim proizvođačima

Drugi efekat je bilo očekivano sklapanje ugovora s bližim i transportno jeftinijim i bržim evropskim proizvođačima. Za time je posegnuo makedonski distributer Wizard Systems, koji sada veliki dio opreme umjesto iz Azije nabavlja u Evropi. Cijene takve opreme jesu više, ali je i kvalitet certificiran. “Dosta spremno smo dočekali situaciju i povećali narudžbe, uveli nove partnere iz Evropske unije i zamenili mnogo proizvoda koji su nam dolazili iz Azije (J. Koreja, Kina, Tajvan). Tako smo smanjili troškove transporta robe, koji su bili mnogo visoki, ali i probleme s dugačkom i nepredvidivom isporukom, jer se proizvodi iz EU brzo dostavljaju, više odgovaraju našim potrebama i imaju sertifikate kvaliteta”, kaže Stojanovski.

Manja marža radi očuvanja kontinuiteta rada

Dio ponuđača je pokušao amortizovati povećanje cijena opreme manjom maržom kako bi održali realizaciju projekata. “Određeni rast cijena opreme smo, u jednom dijelu, amortizovali nauštrb naše zarade, a s ciljem ublažavanja cjenovnih šokova i sa željom da se neki projekti, unatoč neplaniranom velikom rastu cijena, ipak implementiraju, umjesto da budu otkazani ili prolongirani”, kaže Arnautović iz SYS Companyja.

Problem je nastao kod višegodišnjih ugovora, gdje su već dogovorene cijene za usluge. Hrvatski Eccos inženjering je to pokušao riješiti indeksacijom cijena. “Bili smo primorani povećati cijene usluga i proizvoda sukladno povećanim ulaznim troškovima poslovanja. To, naravno, nije bilo uvijek moguće jer imamo potpisane i višegodišnje ugovore sa fiksnim i jednostrano nepromjenjivim cijenama. To sada mijenjamo uvođenjem indeksacije cijena kod svih ugovora dužeg trajanja”, kazao je Špoljarić.

Kupci se polako navikavaju

Ovdje je važno naglasiti da je nekoliko kompanija prijavilo da su veće prihode od svojih usluga investirale, između ostalog, i u povećanje plata svojih radnika kako bi im pomogle da lakše prebrode inflacijsku krizu, a pozitivna je vijest i to da se investitori navikavaju na ovakvo stanje, pa u startu planiraju da će morati platiti više za sigurnosnu opremu i usluge. “Koliko primjećujem, (povećanje cijena usluga) dobro je prihvaćeno i već unaprijed kalkulirano od strane investitora, tako da po tom pitanju u našem poslovanju nije bilo velikih iznenađenja ili nepoznanica”, rekao je Marušić.

PROBLEM S NABAVKOM OPREME I DALJE PRISUTAN

Više puta pisali o tome da je globalno tržište sigurnosti, nakon pandemije i inflacije, došlo i pod udar manjka ili kašnjenja isporuke opreme, ponajviše usljed nestašice elektronskih čipova i poteškoća s transportom. Proizvođači su taj problem pokušali riješiti sklapanjem ugovora s drugim proizvođačima čipova ili ranijim naručivanjem i lagerovanjem komponenata, ali gotovo svi su došli u situaciju da određenu opremu nemaju na stanju ili je moraju isporučiti sa zakašnjenjem. U jednom je trenutku to postao ozbiljan problem, kao što smo imali priliku saznati u lanjskoj analizi. No, godinu poslije, stanje se popravlja, mada je problem i dalje prisutan. Jedan dio naših sagovornika je potvrdio da je nabavka opreme i dalje usporena, ali brža nego početkom krize, drugi da takvih problema više nemaju, a treći, pak, da i dalje imaju u poručivanju svih proizvoda. Očito je riječ o procesu u kojem su neki proizvođači i distributeri naveliko odmakli više od drugih, što se reflektuje na poslovanje onih ispod u nabavnom lancu.

Od bijele boje…

Kao i drugi, hrvatski distributer Krobel je imao poteškoća u nabavci i isporuci robe, ali je problem, kažu, prevladan. “Mogu reći da su svi naši dobavljači uspješno svladali sve poteškoće i da se sada sve odvija kao i prije krize”, kaže Vlaisavljević. Bosanskohercegovački value-added distributer SYS Company stabilizaciju u rokovima isporuke opreme za tehničku zaštitu pridaje ozbiljnosti partnera s kojima sarađuju – kompanijama VIVOTEK i Hanwha Techwin. “Oni su zaista napravili veliki napor da niti mi kao distributeri, niti integracijski partneri, niti krajnji korisnici u konačnici, ne osjetimo probleme koje su oni imali u nabavci komponenti. Napomenut ću da su se oba spomenuta proizvođača, pored globalnog manjka komponenti, susrela i sa problemom promjene dobavljača komponenti, a sve s ciljem zadržavanja NDAA kompatibilnosti njihovih gotovih proizvoda. Unatoč svim tim izazovima, lanac snabdijevanja, odnosno dobavljivost opreme za tehničku sigurnost, za nas kao distributera nije došla u pitanje i rokovi isporuke bili su veoma razumni”, objašnjava Arnautović. Iz još jedne bh. firme Unilab kažu kako u prošloj godini “nisu imali većih problema s nabavkom opreme usljed manjka komponenata”, što ostavlja prostora razumijevanju da jesu imali manjih poteškoća, ali da oni nisu znatno utjecali na njihovo poslovanje.

… do svih nijansi sive

S druge strane, ostali kažu da je nabavka opreme još otežana u većoj ili manjoj mjeri. Vigan Limani, izvršni direktor COIN Systemsa, kaže kako “imaju problema s nabavkom gotovo svega”, što je indikativno jer se ta kosovska firma bavi mehaničkom zaštitom, tako da je moguće da se, uz nedostatak elektronskih komponenti u izradi njihovih proizvoda, suočavaju i sa problemima u nabavci čvrstih, teško probojnih materijala. “I prema nama su rokovi isporuke produženi u odnosu na raniji period”, kažu iz bivšeg Securitasa BH, “a što se tiče nedostatka komponenata, u protekloj godini smo se u nekoliko navrata suočili s otežanom nabavkom opreme, ali to nije utjecalo na rokove izvršenja poslova.” I crnogorski Telemont potvrđuje da je nabavka opreme sa “dobrim” rokom isporuke bila problematična, naročito za neku specifičnu projektnu opremu, ali su također uspjeli sve obezbijediti i završiti projekte na vrijeme. “Imamo kod pojedinih dobavljača kašnjenje u nabavci opreme usled manjka komponenata”, kaže Dragan Biljić iz beogradske firme TR Services, a sa njim se slaže i Hribar iz slovenskog Mars Commercea.

Saradnja s drugim proizvođačima

Jedni su ovome problemu doskočili preorijentacijom na druge proizvođače sa stabilnijom isporukom. Među takvima je hrvatski Eccos, koji se, kako kažu, i dalje suočava sa dugim rokovima isporuke ili nedobavljivošću pojedinih uređaja kod pojedinih dobavljača/proizvođača. “Tome pokušavamo doskočiti preorijentacijom na dobavljače/proizvođače koji imaju stabilnije cijene te relativno kratke i pouzdane rokove isporuke. Mi smo orijentirani na veće investicije i projekte koji po prirodi stvari imaju duže rokove realizacije te nam je od ključnog značaja mogućnost što točnijeg predviđanja ulaznih troškova kroz cijeli period realizacije pojedinog projekta kao i pouzdanost i točnost isporuka opreme od naših dobavljača”, kaže Špoljarić. Isto su učinili i u Proalarmu. “Usmjereni smo na dostupniju opremu i komponente na tržištu i na taj način lakše odgovaramo na potrebe tržišta ili zahtjeve investitora. Kako je ista pojava u svim djelatnostima, svi imaju više razumijevanja, te se pokušavaju prilagoditi koliko je to tehnički moguće”, dodaje direktorica Valentina Lisak.

U skladištu je spas

Drugi su, opet, ostali s postojećim partnerima, ali su povećali količinu opreme kako bi spremno dočekali nastavak zaustavljenih i početak rada na novim projektima. “Što se nabavke opreme tiče, ona nije bila pretjerano usporena, ali jeste bila sporija od očekivane. Srećom, solidan lager nas je pokrio u većini slučajeva”, kaže Tabaš iz Čikoma. Na tržištu i dalje postoji usporena nabavka opreme uslijed nedostatka proizvodnih komponenata, a taj su izazov, kažu u Tehnozavodu, prevladali još u pandemijskoj godini uskladivši interne nabavne procese sa stanjem na tržištu. “A tu se pokazala i naša prilika”, objašnjava Marušić, “jer imamo praksu držanja zaliha i tako brinemo da osiguramo poštivanje rokova izvedbe projekata.”

TEHNOLOŠKI TRENDOVI

Industrija sigurnosti tehnološki snažno napreduje naprijed. Svaki mjesec objavljujemo procjene analitičkih kuća o vrijednosti pojedinih sektora sigurnosti i svakome se predviđa višepostotni rast zbog velike potražnje za sigurnosnim sistemima i njihovog brzog tehnološkog razvoja koji im omogućava upotrebu i u sferama izvan primarne namjene. Kao aktivni sudionici ovdašnje tržišne utakmice, koji direktno ili indirektno rade s korisnicima, predstavnici regionalnih kompanija upravo su najpozvaniji da kažu šta se to od njih traži da nabave, prodaju ili instaliraju i u kojem smjeru tržište sigurnosti ide. Pa krenimo redom.

Vještačka inteligencija

Broj jedan je, bez konkurencije, vještačka ili umjetna inteligencija. Odavno prisutna kao koncept i tehnologija, ali s hardverom nedovoljne procesorske snage, nije imala priliku pokazati šta zna. Posljednjih godina tu je i jača procesorska snaga, tu su razvijeniji algoritmi, pa je AI ušao ne samo u backend već i u rubne uređaje, u same kamere direktno. Sigurnosni uređaji najednom su dobili pogon na sva četiri točka, koji ima potencijal da ih izvede na vrh planine. “Možda će mnogi reći da ovo više nije trend i da nije ništa novo, ali moramo priznati da je umjetna inteligencija nešto što svakodnevno koristimo i da sve ono za što smo znali reći da se može vidjeti u filmovima sada već polako postaje stvarnost i naša svakodnevica. U našoj industriji umjetna inteligencija je prisutna kako u softverskim tako i u hardverskim rješenjima, pa se tako naši proizvođači trude ta rješenja dovesti do savršenstva, a na nama je da tu umjetnu inteligenciju iskoristimo na pravi način”, kaže Vlaisavljević.

Nekada rezervisana samo za skuplju opremu i projekte, sada vještačku inteligenciju pronalazimo, između ostalih uređaja, i u jeftinijim serijama kamera, tako da njene blagodati uživa širi spektar korisnika. “Svakako treba spomenuti dalji razvoj umjetne inteligencije kao i pojeftinjenje te tehnologije, što onda omogućava njenu primjenu i u, npr., cjenovno najpristupačnijim serijama, ali i rješavanje kompleksnijih i multidisciplinarnih problema s kojima se suočava sigurnosna industrija”, dodaje Špoljarić. A tu je i neizbježan tehnološki razvoj, koji je postao neupitan. “Sve veća penetracija AI-ja u sektoru sigurnosti osjeća se u posljednjih nekoliko godina”, dodaje Arnautović, “od ‘mi možemo sve’ AI-ja koji na papiru može mnogo, a u realnosti i ne baš, do AI funkcionalnosti koje ne obećavaju previše, ali imaju visok stepen pouzdanosti i deliveryja obećanog.”

“AI je definitivno podigao nivo zaštite na mnogo veći nivo. Posao operatera u monitoring sobama je znatno olakšan jer kroz pouzdane alarmne statuse sa kamera dobijaju pravovremenu informaciju o incidentu, što povlači njihovu brzu reakciju i sprečavanje bilo kakve štete od potencijalnih uljeza. Sa veoma pouzdanim deep learning algoritmima uz kvalitetnu VMS platformu i integraciju sa ostalim sistemima tehničke zaštite, AI će definitivno biti uzdanica sigurnosnih sistema u narednim godinama”, zaključuje Demić. Takvi sistemi će omogućiti korisnicima da u poslovanju učine više sa što manje resursa, dodaje Marušić, što će dovesti do toga da u zaštitarskoj industriji potreba za prisutnošću čovjeka bude još manja.

Automatizacija i centralizacija

Manjak zaposlenih dovodi do toga da kompanije nude rješenja koja će automatizirati procese i kompenzirati taj nedostatak. Budućnost koja leži pred nama nesumnjivo je u digitalizaciji i automatizaciji što više segmenata naših života. “Prisutan je veliki nedostatak zaposlenih, tako da sve ide u smjeru samousluge i automatizacije”, kaže Limani. S njim se slaže i direktor Čikoma. “Tehnološki gledano, fokus je bio i biće sve više okrenut ka razvoju softverskih analitičkih tehnologija koje automatizuju procese obrade podataka dobijenih iz sistema tehničke zaštite i generišu baze podataka ili ukrštaju podatke sa postojećim bazama”, dodaje Tabaš.

S time je usko povezano i objedinjavanje svih procesa i sigurnosnih sistema u jednu platformu, kojom je moguće upravljati s minimalnim brojem radnika. Upravo je povezivanje različitih segmenata na jednu platformu trend koji je obilježio tržište sigurnosti u 2022. godini, smatra Hribar, dok Špoljarić dodaje da je “porasla i svijest krajnjih korisnika o potrebi implementacije sistema za centralni nadzor i upravljanje sigurnosnim sistemima kako bi se njihovo osoblje i dalje moglo nositi sa sve kompleksnijim i značajnijim sigurnosnim izazovima”.

Efikasna komunikacija u inteligentnim alarmnim sistemima

Zanimljiv odgovor dao nam je Toni Stojanovski iz Wizard Systemsa. Naime, ustvrdivši da su, između ostalog, inteligentni alarmni sistemi obilježili tržište sigurnosti, kao njihovu važnu karakteristiku istakao je sposobnost efikasne komunikacije i njenu široku primjenu. “Efikasna komunikacija je jedan od temelja protivprovalnih alarmnih sistema, ali ne samo to. Neophodno je i praćenje sistema automatizacije ili proizvodnih procesa. U ovim slučajevima prenos podataka na velikim udaljenostima je neophodan za izveštavanje o događajima, razmenu poruka, daljinsko upravljanje i jos mnogo toga. Komunikacioni moduli integrisani sa kontrolnom tablom odgovorni su za razmenu informacija između sistema i korisnika ili drugih lica (instalatera ili službenika bezbednosne agencije). Oni mogu da primaju informacije o događajima i reaguju na ono što se dešava u objektu koji je pod nadzorom. Komunikacija može da ide i na drugu stranu, što znači da odabrani ljudi mogu daljinski da kontrolišu funkcije sistema”, kaže Stojanovski dodavši kako smatra da će, samim tim, trend u tome da se što više sistema integriše u jedan, koji će se lakše koristiti i održavati.

Cloud infrastruktura

Usvajanje oblaka u industriji sigurnosti brzo raste. Cloud tehnologija nudi mnoge prednosti u odnosu na lokalne sisteme, uključujući fleksibilnost, skalabilnost, sigurnost i jednostavnost održavanja. Međutim, nisu sva, naprimjer, videonadzorna rješenja u oblaku ista. Dok su neki tradicionalni sistemi kasnije modificirani da podržavaju tehnologiju oblaka, potpuno integrisani i cjeloviti sistemi bez dodatne integracije pomažu u stvaranju naprednijeg, skalabilnijeg i prilagodljivijeg sigurnosnog sistema. Ovaj trend su detektovali i predstavnici dviju kompanija – DBS-a i Eccosa – koji su primijetili povećanje interesovanja među regionalnim korisnicima za rješenjima zasnovanim na cloud infrastrukturi. Ovo je svakako trend koji ćemo nastaviti pratiti u skorijoj budućnosti.

Cyber sigurnost

Već nekoliko godina se stalno govori o cyber sigurnosti kao ključnom elementu sistema tehničke zaštite. Sve većom prisutnošću IP protokola i u rješenjima tehničke sigurnosti računarske mreže utoliko postaju izloženije na svakoj dodatnoj tački. Uz napomenu da tržište naše regije još nije dovoljno svjesno opasnosti koju mogu predstavljati hakerski napadi, Hilmija Arnautović kaže kako raduje da se proizvođači sigurnosnih uređaja sve ozbiljnije bave ovim problemom, a te će plodove brati i krajnji korisnici iz naše regije. “Za pohvalu je ulaganje velikih i ozbiljnih proizvođača opreme za tehničku sigurnost i u segment zaštite sigurnosne opreme kako ne bi postala sigurnosna prijetnja i eventualna tačka prodora od strane onih stakeholdera sa ne tako časnim namjerama”, kaže on. A štete mogu biti ogromne, i to je ono što se može izmjeriti, dok ono što je neizmjerljivo jeste narušavanje reputacije i poslovanja kompanije koja prikuplja podatke svojih korisnika ili kupaca. “Ne čudi što se sve veća pažnja poklanja i cyber sigurnosti sustava tehničke zaštite jer neovlašteno i zlonamjerno korištenje do kojeg bi došlo zbog cyber ranjivosti sustava može imati dalekosežne pa i fatalne posljedice po vlasnika/korisnika sustava, ali i po reputaciju proizvođača opreme, projektanta i sistem-integratora koji su sudjelovali u implementaciji takvog sustava”, zaključuje Špoljarić.

Matrice za videozidove, dronovi i videonadzor pri slabom osvjetljenju

Naši ostali sagovornici također su naveli nekoliko važnih trendova. Interesantno mišljenje dao je Dragan Biljić iz TR Servicesa, koji je kazao kako je njihovom poslovanju najveći pomak napravili “kontrola pristupa u hotelskom segmentu (hotelske brave i lokeri), kao i sistemi matrica za upravljanje video-zidovima u kontrolnim sobama (prelazak na IP tehnologije)”, što je dopunila Ilma Šahbaz iz Unilaba navevši napredno prepoznavanje korisnika sistema kontrole pristupa i videonadzora kao trend. Videonadzor pri slabom osvjetljenju je, pak, obilježio prethodnu godinu za SEC ONE, a za Eccos, uz ranije navedene, i dronovi te razvoj sistema i rješenja za odbranu od njih.

PROGNOZE ZA 2023. GODINU

Tržišni igrači oprezno, ali optimistično gledaju na narednu godinu. Jasno je da se svi pripremaju za različite vrste scenarija, pa tako ulažu u razvoj vlastitih rješenja koja će im dati stratešku prednost i planiraju završetak postojećih i početak novih projekata. Značajno prisustvo profesionalaca iz regije na nedavno održanim sajmovima Security Essen, Intersec u Dubaiju i Integrated Systems Europe u Barseloni, na kojima smo bili prisutni, govori u prilog činjenici da jače firme intenzivno prate kako industrija diše i prilagođavaju se potrebama tržišta. Ako išta, onda nas je niz kriza prethodnih godina naučio da je to jedini put opstanka na tržištu. “Iako nas prati visoka stopa inflacije, mogu reći da ima prostora za optimizam jer su industrija i tržište tehničke zaštite uvijek izlazili na kraj sa svim izazovima i krizama, tako da smatram da se svi trebamo prilagoditi, preurediti prioritete i strategije ulaganja. Nova poslovna godina bit će puna izazova, a tko bude najbolji u prepoznavanju globalnih trendova i tko te trendove bude integrirao u svoje ponude, taj će biti pobjednik”, kazao je Vlaisavljević.

Optimizam

Većina naših sagovornika očekuje rast tržišta privatne zaštite u 2023. godini. Prestanak rata u Ukrajini, stabilizacija cijena i smanjenje poteškoća s isporukom robe u srži su svih nadanja. “Nadamo se da će se rat u Ukrajini završiti što pre, da će se cijene energije spustiti na normalan nivo i da će posao ići kako treba”, kaže Hribar uz napomenu da će, u suprotnom, eventualno povećanje cijena mnogo utjecati na prodaju. U Eccosu očekuju značajan rast godišnjeg prihoda jer planiraju pojačane aktivnosti ili završetak nekih već ugovorenih višegodišnjih projekata, a stabilizaciji kompletnog lanca snabdijevanja i oslobađanju sredstva kod investitora za nove projekte i investicije nadaju se i u COIN Systemsu, Proalarmu, DBS-u, TR Servicesu, SYS Companyju i Unilabu. Već iz same pojave da kompanije jednomisleno povećavaju cijene usluga otvara se prostor za mogućnosti povećanja i tržišta. “Ove godine vjerujemo da će doći do povećanja tržišta sistema tehničke zaštite s obzirom na rastuće cijene rada. Već neko vrijeme fizička zaštita mnogima predstavlja izazov, te se sve više klijenata odlučuje na investiranje u projekte izgradnje tehničke zaštite. Generalno, mislimo da će tržište i ove godine nastaviti s rastom, ukoliko ne dođe do znatnih ekonomskih oscilacija na svjetskom nivou”, naglašava Ilma Šahbaz.

Doza opreza

No, tu je i doza opreza zbog nestabilnosti tržišta i cjenovne politike svih proizvođača. Do izražaja će doći oni koji se pokažu kvalitetom, pouzdanošću i brzim tehnološkim razvojem. “Ponuda za sisteme tehničke zaštite dostigla je vrhunac, veliki je broj proizvođača s velikim portfolijem proizvoda. U 2023. godini će morati da dođe da izdvajanja kvalitetnih i pouzdanih rješenja, tako da će ʻpravi igračiʼ doći do izražaja, jer će jedino oni moći da isprate brzinu razvoja AI tehnologija, koje će preuzeti primat u narednim godinama”, kaže Demić. “Prošlu godinu završen je razvoj SVC 42 univerzalnog upravljačkog ulazno-izlaznog kontrolera, a njegov puni potencijal na tržištu obilježit će ovu godinu. Razvoj Supervisora, internog softverskog rješenja koje objedinjuje sve sustave tehničke zaštite i koje je potpuno prilagodljivo potrebama korisnika, omogućuje nam da držimo poziciju vodećeg sistem-integratora na tržištu, neovisno o tržišnim uvjetima”, kaže Marušić.

Razvoj postojećih tehnologija

Kada je riječ o tehnološkim očekivanjima, sigurnosni profesionalci uglavnom očekuju nastavak razvoja aktuelnih tehnologija, poput vještačke inteligencije, cyber sigurnosti, 5G-a, rubne analitike, pohrane u oblaku, IoT-a, automatizacije i energijski efikasnih sistema. “Vjerujem da će razvoj vještačke inteligencije i dodatnih nivoa cyber sigurnosti. Ono što vidim kao trend koji bi ponovo mogao zaživjeti nakon određene stagnacije u proizvodnji komponenti jeste trend pomjeranja AI funkcionalnosti sa servera na rubne uređaje, odnosno AI ugrađen u same uređaje”, kaže Arnautović. “U ovoj godini očekujemo daljnji razvoj primjene vještačke inteligencije u svrhu analitičkih svojstava videonadzora te nastavak evolucije videonadzora u oblaku, kao i sve veću upotrebu oblaka u ostalim segmentima sigurnosnih sistema. Činjenica je da već sada pojedini proizvođači nude uslugu oblaka gdje komunikacija sa istim ispunjava sigurnosne uslove Grade 4 nivoa”, dodaje Palo.

Smanjenje broja ljudi u upravljanju tehničkim sistemima svakako će u godinama pred nama obilježiti ovu industriju, ali i ostale oblasti našeg života. Možemo da očekujemo potražnju za rješenjima koja će se bazirati na smanjenju ljudskog faktora u kontroli sigurnosnih sistema, koja će se bazirati na videoanalitici i uslovima za obavještavanje o sumnjivim događajima dobijamo u sredini i procesu koje kontroliramo, dakle da dobijamo što više informacija preko elektronskih uređaja.

Veći oslonac na softvere

Tu je i zanimljiva procjena o većoj integraciji forenzičkih softvera u aktivnosti kriminalističkih i sigurnosnih službi. “U ovoj godini očekujem dodatni razvoj integracija sa forenzičkim softverima i pojačanu bezbjednosnu analitiku, pogotovu u domenu zaštite infrastrukturnih objekata i u aktivnostima kriminalističkih i bezbjednosnih službi. AnyVision kao naš partner je u domenu prepoznavanja lica i analitike videonadzora sve produktivniji, a forenzička rješenja našeg drugog partnera kompanije Cellebrite se sve lakše naslanjaju na sisteme tehničke zaštite i rast kvaliteta tih rješenja se očekuje i u ovoj godini”, kaže Tabaš te dodaje da u domenu videonadzora ne vidi toliko prostora za povećanje suhog kvaliteta koliko vidi veći oslonac na softver i interpolativne metode s ciljem postizanja kvalitetnih snimaka. Aktivnom primjenom 5G tehnologije omogućeno je ogromno povećanje broja primijenjenih senzorskih sistema na svim nivoima, pa i u sigurnosnom segmentu. Tabaš smatra da će razrada ovih kapaciteta biti najozbiljnija tehnološka novost narednih godina.

Šta kameri omogućava snimanje u niskim svjetlosnim uslovima?

Noćni nadzor je kritična komponenta sigurnosti. IP kamera koja pruža dobru sliku u niskim svjetlosnim uslovima stoga može igrati ključnu ulogu. U ovom članku pobliže ćemo razmotriti sigurnosne kamere koje mogu snimati pri slabom osvjetljenju i istražiti tehnologije koje im to omogućavaju

Piše: William Pao, asmag.com; E-mail: redakcija@asadria.com

 Tri su vrste kamera koje se koriste za snimanje pri slabom osvjetljenju: specijalizirana low light ili kamera za noćno snimanje s objektivom, senzorom i procesorom signala slike za snimanje pri slabom intenzitetu svjetlosti, zatim kamera s IR osvjetljivačem i termalna kamera.

IR kamere za noćno snimanje dolaze s osvjetljivačima koji mogu emitovati infracrveno svjetlo radi dobijanja detaljne slike pri slabom osvjetljenju. Prave kamere za dnevno/noćno snimanje imaju IR filter, koji može filtrirati infracrveno svjetlo tokom dana. Nadzorne kamere imaju pametnu IR tehnologiju koja u skladu s tim prilagođava jačinu emitovanog infracrvenog svjetla. Odgovarajuća procjena lokacije je neophodna kako bi se utvrdilo da li je maksimalna udaljenost iluminatora dovoljna da adekvatno osvijetli područje kako bi se dobile kvalitetne slike pri slabom osvjetljenju.

Termalne kamere se oslanjaju na zračenje koje emituje objekat umjesto na vidljivu svjetlost. Što je neki predmet topliji, to više zračenja emituje. Senzor u termalnoj sigurnosnoj kameri detektuje toplotne obrise i prikazuje ih kao različite objekte na termalnoj slici. To ih čini idealnim za nadzor komercijalnih i stambenih područja ili državnih instalacija s malo ili nimalo svjetla ili područja sa slabom vidljivošću uzrokovanoj maglom ili dimom. Nove tehnologije kao što su bispektralne kamere, AI i videoanalitika čine današnje termalne kamere još moćnijima, proširujući njihovu upotrebu.

Kako radi kamera za noćno snimanje?

Kamera za snimanje noću ima niz funkcionalnosti koje joj omogućavaju da hvata jasnije slike tokom noći i u drugim zahtjevnim svjetlosnim uslovima. Ovo je važno jer se mnoge kriminalne radnje dešavaju noću. Prema američkom Uredu za maloljetničko pravosuđe i prevenciju delinkvencije, najviše se nasilnih zločina koje počine odrasle osobe dogodi oko 21 sat. Najbolja sigurnosna kamera za snimanje noću može pri slabom osvjetljenju uhvatiti slike dovoljno kvalitetne da mogu poslužiti kao forenzički dokaz za organe za provedbu zakona, odnosno istražitelje zločina. Također treba napomenuti da su ove kamere, osim snimanja pri slabom osvjetljenju, korisne i kada nije praktično koristiti osvjetljenje, bilo zbog cijene ili potrebe za prikrivenim snimanjem.

 Funkcionalnosti i karakteristike sigurnosnih kamera čine ih pogodnim za niz primjena. “Tipično se primjenjuju na mjestima gdje nema dodatnog osvjetljenja ili gdje kamere s integrisanim ili eksternim IR-om nisu poželjne. Neki od takvih primjera mogu biti kritična infrastruktura, parkovi, prodavnice ili nadzor gradova”, kaže Aaron Saks, viši menadžer marketinga proizvoda u Hanwha Techwinu. “Prvi i najčešći slučaj upotrebe je nadzor područja koja su podložna promjeni intenziteta svjetla, kao što su vanjski prostori i perimetri. U tim slučajevima kretanje sunca određuje uslove osvjetljenja, tako da je sigurnosnom osoblju potrebna kamera koja može dobro raditi i danju i noću. Koriste se i u zatvorenim javnim prostorima, kao što su parkirališta, koja u istom frejmu mogu biti izuzetno i svijetla i tamna”, ističe Stefan Lundberg, viši stručni inžinjer u Axis Communicationsu, i dodaje: “Izazov je u tome što su kamere često konfigurisane za određeni raspon svjetlosti, ali kada su slike nedovoljno ili preeksponirane, često je nemoguće identificirati objekte i ljude. Tehnologija kao što je široki dinamički raspon (WDR) može riješiti problem primjenom više nivoa ekspozicije, poboljšanjem kontrasta i naprednim algoritmima koji smanjuju šum i povećavaju signal slike.”

Dahua je, naprimjer, nedavno predstavila IP kamere sa Smart Dual Illuminators tehnologijom, pri čemu IR osvjetljenje koriste kao zadano rješenje za osvjetljenje, diskretno nadzirući scenu. Kada se dogode unaprijed definisani događaji – obično otkrivanje osobe na licu mjesta – Dahuina kamera automatski prelazi s infracrvenog na bijelo svjetlo, pružajući slike u boji.

Kako sigurnosna kamera snima noću?

Kamera za noćno snimanje ima više načina rada. U režimu slabog osvjetljenja kompenzacija pozadinskog osvetljenja (BLC), P-iris kontrola, vrijednost ekspozicije (EV), kontrola automatskog pojačanja i funkcije digitalnog smanjenja šuma rade zajedno kako bi se postigle jasne slike u boji u uslovima slabog osvjetljenja. U dnevnom i noćnom režimu kamera prelazi u IR način rada kada osvijetljenost padne na određeni broj luksa (obično 5 do 10 luksa, oko zalaska sunca). U IR modu kamera snima crno-bijele slike. Treba napomenuti da se s vremena na vrijeme može pojaviti fenomen koji se zove infracrveno zasjenjenje, pri čemu objekat postaje previše svijetao da bi se mogao identificirati. Da bi to prevazišao, korisnik može podesiti EV, BLC i postavke za smanjenje prekomjerne ekspozicije.

U uslovima slabog osvjetljenja kameri se može pomoći eksternim ili ugrađenim osvjetljivačem, koje može emitovati IR (nevidljivo) ili bijelo (vidljivo) svjetlo. “U postavci kamere može se promijeniti nivo svjetline slike; međutim, previše će unijeti šuma, pa je važno pronaći ispravan balans da bi se dobila optimalna slika. IR iluminatori se mogu koristiti za dobijanje svjetlijih slika u potpuno mračnim okruženjima. Međutim, u ovom načinu rada slike moraju biti prihvatljive kao crno-bijele. Manja brzina zatvarača pomaže da se dodatno poveća osjetljivost. S druge strane, to utječe na brzinu izmjene kadrova i naknadno zamućenje slike objekata u pokretu. Čak i mala količina svjetlosti može drastično poboljšati kvalitet slike noću, pa razmislite o postavljanju dodatnog osvjetljenja osjetljivog na pokret u kritičnim područjima”, kaže Adam Lowenstein, direktor upravljanja proizvodima u i-PRO Americasu.

“Dodavanje bijelog svjetla kameri može poboljšati performanse ako objekti nisu previše udaljeni. Općenito su važne postavke ekspozicije. Međutim, uvijek treba uzeti u obzir kompromis između kvaliteta i zamućenja slike. Poboljšanja slike kao što su WDR, smanjenje šuma ili poboljšanje intenziteta boja su korisni, ali mogu utjecati na zamućenje pokreta”, napominje je Sören Litwitz, šef upravljanja proizvodima za IoT portfolio u MOBOTIX-u.

Low-light sigurnosne kamere i jačina rasvjete

Proizvođači kamera često koriste količinu osvijetljenosti u luksima da naznače minimalno osvjetljenje potrebno da kamera za noćno snimanje snima video/slike vidljivog kvaliteta. Dakle, luks (mjerna jedinica osvjetljenja) označava količinu svjetlosti na određenoj površini i daje korisnicima informaciju o osjetljivosti kamere na slabo svjetlo. Jarka sunčeva svjetlost, naprimjer, ima 107,639 luksa, dok, kada je riječ o slabom osvjetljenju, pun mjesec ima 0,108 luksa, četvrtina mjeseca 0,0108 luksa, svjetlost zvijezda 0,0011 luksa, a oblačna noć samo 0,0001 luksa.

Umjesno je ovdje spomenuti da postoje stručnjaci koji dovode u pitanje određivanje potrebne količine luksa jer mjerenja ili testiranje osvjetljenja nisu standardizirani među brendovima te kamere mogu drugačije sakupljati svjetlost, što otežava ili dovodi do (potencijalno) nepreciznog upoređivanja kamera za noćno snimanje različitih proizvođača. Stoga bi kupci trebali koristiti ovo kao smjernicu, ali ne i apsolutnu vrijednost jer i drugi važni faktori utječu na ukupne performanse pri slabom osvjetljenju.

Koji je intenzitet svjetlosti potreban za noćno snimanje?

IP kamera koja snima pri slabom osvjetljenju s IR funkcijom može snimiti crno-bijele slike pri samo 0,0001 luksa. Međutim, hvatanje boja u mraku postaje sve važnije jer boja pruža više forenzičkih informacija. Najbolja sigurnosna kamera za noćno snimanje, dakle, može snimiti dobre slike u boji čak i u uslovima ekstremno slabog osvjetljenja. “Standardne kamere pri slabom osvjetljenju su obično ispod 1 luksa. Specijalne kamere pri slabom osvjetljenju mogu ići i do 0,006 luksa ili čak 0,004 luksa, sve dok isporučuju slike u boji”, kaže Saks.

 Faktori koji određuju performanse kamere pri slabom osvjetljenju

Tri osnovna faktora određuju performanse kamere pri slabom osvjetljenju. To su: objektiv, senzor slike i procesor signala slike.

Objektiv

IP kamera sa dobrim mogućnostima snimanja pri slabom osvjetljenju mora početi od objektiva, koji određuje koliko svjetlosti može ući u nju. Uz to, važno je uzeti u obzir vrijednost f-koraka objektiva. “Kada gledate performanse u uslovima slabog osvjetljenja, važno je da budete sigurni da kamere imaju odgovarajući objektiv. Manja vrijednost f-koraka znači da objektiv ima širi maksimalni otvor blende i da će bolje raditi pri slabom svjetlu. Neke kamere imaju mogućnost automatskog podešavanja otvora blende (također poznatog kao iris) u zavisnosti od dostupnog svjetla, što ih čini pogodnim za različite vrste scenarija”, rekao je Lundberg.

Senzor slike

Kada svjetlost uđe kroz leću, ona prodire do senzora slike, koji dalje pretvara svjetlost u električne signale. Postoje dvije glavne vrste senzora slike: CCD i CMOS. CCD je skraćenica za charged-coupled device, odnosno elektronski uređaj na čijoj se površini nalaze milioni fotosenzitivnih dioda. Njegova prednost su dobre performanse u uslovima slabog osvjetljenja, dobar WDR i nizak nivo šuma. Nedostaci su velika potrošnja energije i, naravno, veći trošak. CMOS je skraćenica za complementary metal-oxide-semiconductor, odnosno komplementarni metal-oksidni poluprovodnik. Njegove prednosti su visoka rezolucija, odlična boja i ekonomičnost, a nedostaci visoka buka i umjerena osjetljivost. U pogledu CMOS-a važno je spomenuti Sonyjeve tehnologije STARVIS i STARVIS 2, koje su posebno razvijene za CMOS senzore slike. Pružaju visok kvalitet slike u vidljivoj svjetlosti, kao i u spektru blizu infracrvenog svjetla. STARVIS 2 dalje nudi visok dinamički raspon (AD 12 bit) od preko 8 dB u jednoj ekspoziciji, više od STARVIS piksela iste veličine. Kada su u pitanju senzori slike za najbolje sigurnosne kamere pri slabom osvjetljenju, veličina igra važnu ulogu. “Što je senzor veći, to više svjetlosti može prikupiti, što direktno doprinosi boljoj izvedbi pri slabom osvjetljenju. Potreban je i visokoosjetljiv senzor slike, ali on mora imati uravnotežene performanse i ne unositi previše šuma u signal”, napominje Lowenstein. “Kamere namijenjene za snimanje pri slabom osvjetljenju imat će posebno dizajnirane senzore koji su općenito veći, kao i veće piksele, kako bi uhvatili više svjetla. Često ovi senzori mjere od 1/2” do 1”. Osim toga, dizajn senzora je takav da se toplota odvodi od piksela kako bi se spriječilo da se toplota interpretira kao šum na slici. Ovi atributi poboljšavaju osjetljivost, kao i omjer signala i šuma”, kaže Saks.

 Procesor signala slike

Konačno, za dobru IP kameru koja radi pri slabom osvjetljenju važan je procesor signala slike. “Kvalitet slike često se oslanja – barem djelomično – na sofisticirane mogućnosti obrade slike, posebno na napredno filtriranje šuma. Većina scena će imati neke varijacije u osvjetljenju, a napredni algoritmi za obradu slike znače trenutno prilagođavanje promjenjivom intenzitetu svjetlosti. Kao, naprimjer, vozila i vozovi kada se kreću kroz krajolik – posebno kada ulaze i izlaze iz tunela”, rekao je Lundberg.

“Kvalitetni algoritmi za obradu slike su najvažniji za generisanje slika dobrog kvaliteta pri slabom svjetlu. Informacije o boji su vrlo važne u sigurnosti, tako da je važno da čak i u okruženjima sa slabom svjetlošću informacije o boji budu sačuvane. Dobra obrada signala bi trebala biti u stanju posvijetliti slike bez unošenja previše šuma”, rekao je Lowenstein.

 Tri ključna pitanja pri odabiru ispravne kamere

Prilikom odabira najbolje sigurnosne kamere za noćno snimanje, potrebno je odgovoriti na tri važna pitanja: da li korisnik želi snimati video pri slabom osvjetljenju u boji ili crno-bijelo; kako će biti postavljena kamera i koju vrstu scene će nadzirati; te da li korisnik ima posebne zahtjeve ili potrebe? Prvo je, dakle, želi li korisnik snimati video u boji ili crno-bijelo. “Ako korisniku ne smetaju crno-bijele slike noću, može odabrati kamere iz širokog spektra modela opremljenih IR-LED diodama. Ipak, ako su slike u boji potrebne 24 sata svaki dan u sedmici, preporučujemo model koji podržava niže minimalno osvjetljenje (niži broj luksa u specifikaciji)”, rekao je Lowenstein.

Drugi faktor je namjeravana pozicija kamere i nadzirane scene. “Ovo neće samo utjecati na odluku o najboljoj kameri za snimanje pri slabom osvjetljenju, već i o tome hoće li biti potrebno koristiti pomoćno osvjetljenje. Korisnik može zahtijevati detalje kako bi pomogao identifikaciji počinilaca ili jednostavno potvrdio prisustvo uljeza. Možda je alternativa, kao što su termalne kamere ili radar, prikladnija”, rekao je Lundberg.

Konačno, odabir najbolje sigurnosne kamere za noćno snimanje zahtijeva pažljivu procjenu scenarija i potreba korisnika. “Nema općenitog odgovora na ovo pitanje. Uvijek ovisi o pojedinačnoj sceni i namjeri korisnika. Upotreba i dostupnost bijelog svjetla ili IR osvjetljenja u samoj kameri može biti od pomoći – posebno ako objekti nisu previše udaljeni. Inače, to je pitanje razmatranja vrste potrebnih senzora i dostupnih specifikacija senzora, odnosno kamera za snimanje pri slabom osvjetljenju i odlučivanja kako se ona uklapa u željeni scenarij”, rekao je Litwitz. Kao i kod svih drugih videonadzornih kamera, argumenti kao što su cyber sigurnost, robusnost i izdržljivost su uvijek problem. Manje održavanja znači uštedu novca. Također, fleksibilnost i modularnost sistema igraju značajnu ulogu.

Cyber sigurnost: Skupe krađe podataka obilježile 2022. godinu

Godina iza nas bila je najskuplja po štetama od cyber incidenata do sada. Samo su krađe podataka uzrokovale 4,35 milijardi američkih dolara štete, što je do sada najveća cifra otkada IBM objavljuje svoje izvještaje o povredama podataka. Ova cifra je porasla u odnosu na 2021, što pokazuje da naučene lekcije još nisu primijenjene, a za neke ni naučene

Piše: Mirza Bahić; E-mail: redakcija@asadria.com

Više od 4.100 slučajeva povrede podataka zabilježeno je u 2022. godini, što je dovelo do kompromitacije više od 22 milijarde individualnih podataka. U julu prošle godine haker s nadimkom Đavo objavio je na forumu BreachForums da prodaje korisničke podatke za 5,4 miliona Twitter naloga. Ukradeni podaci uključivali su e-mail adrese i telefonske brojeve slavnih ličnosti, kompanija, ekskluzivne Twitter hendlove i dr. Haker je naveo da neće prihvatiti ponude niže od 30.000 dolara za ponuđenu bazu podataka. Ovaj incident sa kršenjem podataka rezultat je sigurnosne ranjivosti na Twitteru koja je otkrivena u januaru 2022.

Uber i Rockstar na udaru hakera

Između 15. i 19. septembra na udaru su se našla još dva globalna igrača: Uber, kompanija koja nudi usluge prijevoza, i Rockstar Games, poznati studio za izradu igara, posebno onih iz GTA serijala. Uberovi interni serveri su pretrpjeli cyber napad nakon što je jedan od uređaja bio zaražen malverom. Ukradeni podaci za prijavu prodani su na dark webu. Haker je pristupio i nalozima zaposlenih, preko kojih se došlo i do brojnih internih alata kompanije. Hakerski napad na Rockstar Games, studio poznat po globalno popularnim Grand Theft Auto (GTA) igrama, otkriven je 19. septembra. Napadač je na stranici koja okuplja ljubitelje serijala objavio poruku da posjeduje 90 snimaka i klipova iz igre GTA 6, dugo očekivanog nastavka popularne igre. Osim toga, on je ponudio i testnu verziju igre GTA 6 i izvorni kod za tu igru i njenog prethodnika.

U komentarima na objavu haker je tvrdio da su ekskluzivni snimci igre skinuti hakiranjem službenog Slack kanala, koji kompanija koristi za komunikaciju tokom razvoja igre. Rockstar Games je naknadno dao izjavu u kojoj se navodi da je kompanija pretrpjela “upad u mrežu” koji je omogućio neovlaštenoj trećoj strani da nezakonito pristupi i preuzme povjerljive informacije sa sistema, uključujući i autentični snimak igre GTA 6.

Krađa podataka o studentskim kreditima

Krađa podataka povezanih sa servisom za studentske kredite Nelnet Servicing dovelo je do curenja povjerljivih informacija više od 2,5 miliona korisnika. Istraga je pokazala da su zbog sistemske ranjivosti podaci o registraciji računa za studentske kredite postali dostupni nepoznatom napadaču u junu. Otuđeni podaci uključivali su imena, kućne i e-mail adrese, telefonske brojeve i brojeve socijalnog osiguranja. Nakon otkrića povrede podataka Nelnet Servicing je o incidentu obavijestio Ministarstvo obrazovanja SAD-a i policiju.

Pokušaj prodaje podataka blizu 500 miliona korisnika WhatsAppa

Sredinom novembra jedan haker je objavio skup podataka na BreachForumsu uz tvrdnju da on sadrži ažurirane lične podatke 487 miliona korisnika WhatsAppa iz 84 zemlje. Haker je u poruci naveo da će oni koji kupe podatke dobiti aktuelne brojeve mobilnih telefona korisnika WhatsAppa. Tu se, između ostalog, navodno našao veći broj zapisa s informacijama o 32 miliona američkih korisnika, 11 miliona korisnika u Velikoj Britaniji i šest miliona njemačkih korisnika. Haker nije objasnio kako je prikupljena tolika količina korisničkih podataka, rekavši samo da su oni dobijeni primjenom interne strategije.

Upad u Revolut

Lični podaci više od 50.000 korisnika finansijsko-tehnološke start-up kompanije Revolut otuđeni su tokom povrede podataka koja se desila 11. septembra. Napad je uključivao treću stranu, koja je dobila pristup Revolutovoj bazi podataka i ličnim podacima korisnika. Podaci kojima se pristupilo uključivali su imena, kućne adrese i e-mail adrese, kao i informacije o platnim karticama, iako je Revolut naknadno objavio da su detalji o karticama bili maskirani. Litvanska vlada je saopćila da je Revolut poduzeo brze mjere kako bi onemogućio pristup napadača podacima o klijentima kompanije i zaustavio incident nakon što je napad otkriven.

Krađa podataka Medibanke

Australski pružalac usluga zdravstvene zaštite i osiguranja Medibank otkrio je 13. oktobra neobičnu aktivnost na svojim internim sistemima. Napadač je kontaktirao kompaniju 17. oktobra s ciljem otvaranja pregovora o podacima o klijentima. Medibank je javno odbio da se povinuje zahtjevima hakera. Ipak, nekoliko dana kasnije kompanija je otkrila prave razmjere napada tokom kojeg je haker ukrao podatke 9,7 miliona bivših i sadašnjih klijenata. Ukradene su povjerljive i lične informacije o medicinskim procedurama, uključujući šifre povezane s dijagnozom i tretmanima. Nakon odbijanja Medibanka da plati otkupninu, haker je 9. novembra objavio fajlove koji sadrže podatke o klijentima, uz fokus na tzv. crnu listu. Na njoj su navedene informacije o pacijentima koji su tražili medicinsku pomoć zbog HIV-a, ovisnosti o drogama i alkoholu ili problema s mentalnim zdravljem. Objavljen je i fajl pod nazivom “abortusi” s informacijama o procedurama koje su osiguranici potraživali, uključujući pobačaje, prekide i vanmaterične trudnoće.

SHEIN plaća višemilionsku kaznu zbog krađe podataka

U oktobru je američka savezna država New York novčano kaznila firmu Zoetop Business Company, koja posjeduje modne brendove SHEIN i ROMWE. Kazna od 1,9 miliona dolara plaćena je jer Zoetop nije otkrio narušavanje sigurnosti podataka koje je pogodilo 39 miliona korisnika. Incident se desio u julu tokom upada u SHEIN-ove platne sisteme. Iako je procesor plaćanja kontaktirao brend i upozorio na mogućnost da su Zoetopovi sistemi probijeni, a informacije o karticama ukradene, službene reakcije kompanije su izostale. Do otkrića incidenta na kraju je došlo nakon što je operater kreditnih kartica pronašao podatke o kupcima koji su stavljeni na prodaju na jednom hakerskom forumu.

11 miliona korisnika oštećeno u napadu na Optus 

Australska telekomunikacijska kompanija Optus u septembru je pretrpjela masovnu krađu podataka, tokom koje su razotkrivene informacije o 11 miliona korisnika. Informacije kojima se nezakonito pristupilo uključivale su imena klijenata, datume rođenja, brojeve telefona, e-mail i kućne adrese, brojeve vozačke dozvole i pasoša te ID brojeve zdravstvenih kartona. Fajlovi koji sadrže ove povjerljive informacije objavljeni su na hakerskom forumu nakon što je Optus odbio platiti otkupninu koju je napadač tražio. Žrtve su javile da ih je navodni haker kontaktirao tražeći da plate 2.000 AU$ (1.300 USD) ili će, u protivnom, njihovi podaci biti prodati trećim stranama.

Prvenstvo bez ijednog incidenta:Katar, mjesto gdje se stvarala historija

Iako su mnogi kritizirali odluku FIFA-e da jednoj pustinjski vreloj i u sportskom smislu efemernoj maloj zemlji dodijeli organizaciju Svjetskog prvenstva, pa još i u decembru, što je samo po sebi presedan, prvenstvo u Kataru ispalo je po gotovo svemu najbolje do sada. Prikazan je fantastičan fudbal, utakmice je posjetilo najviše gledalaca, a zabilježeno je najmanje sigurnosnih propusta i problema. Kako je domaćinima to pošlo za rukom?

Piše: Nermin Kabahija; E-mail: redakcija@asadria.com

Kako bismo lakše shvatili šta je mala zaljevska zemlja, površinom pet puta manja od Bosne i Hercegovine, uspjela postići u svjetskim okvirima, priču o Svjetskom fudbalskom prvenstvu u Kataru moramo ispričati od samog početka. Katar je na iznenađenje mnogih 2010. pobijedio u utrci za domaćinstvo popularnog mundijala. Odluka FIFA-e da toj zemlji dodijeli domaćinstvo najveće globalne sportske manifestacije izazvala je brojne reakcije i kontroverze, budući da je smještena na Arapskom poluotoku, gdje dnevne temperature dostižu preko 50 stepeni, a pri tome nema razvijenu fudbalsku infrastrukturu. Još kad je odlučeno da se prvenstvo mora igrati u decembru – što je samo po sebi presedan, jer zahtijeva pomjeranja u organizacijama svih fudbalskih saveza koji učestvuju na prvenstvu – nezadovoljstvo sportske javnosti je kulminiralo. Govorilo se da je nemoguće održati takvu manifestaciju u pustinji, da zbog toga Katar uopće neće biti posjećen, da su infrastrukturni problemi nepremostivi, a da će sigurnost posjetilaca biti upitna.

Autsajder iznenadio

Ukratko, prizivao se totalni krah organizatora. Podignute su čak i neke tužbe, zahtijevalo se poništenje odluke i dodjela domaćinstva nekoj evropskoj ili drugoj zemlji. “Izbor Katara bio je velika greška. Katar je premala zemlja, fudbal i Svjetsko prvenstvo su mnogo veći od nje”, govorio je Sepp Blatter, bivši predsjednik FIFA-e. “Da budem još jednom jasan, Katar je velika pogreška i jako loš izbor”, naglašavao je Blatter samo nekoliko dana pred početak prvenstva. Ne ulazeći u način na koji je Katar zaista dobio organizaciju prvenstva i da li je bilo navodne kupovine glasova u organizacijskom odboru za izbor svjetskih prvenstava, sad kad je spuštena zavjesa na mundijal jedno se ipak mora reći – Katar je pobijedio! I to u svakom aspektu. Potpuni autsajder uspio je organizirati najbolje, najzanimljivije, najposjećenije i najsigurnije Svjetsko fudbalsko prvenstvo u historiji, čime je zatvorio usta svim kritičarima, a sebe pozicionirao visoko na globalnoj mapi najprestižnijih i najpoželjnih turističkih destinacija. U nekoliko narednih stranica pokušat ćemo objasniti šta su to domaćini uradili – prvenstveno s nama najvažnijeg sigurnosnog aspekta – kako bi postigli takav uspjeh.

 Katar u brojkama

Za potrebe prvenstva renoviran je jedan i izgrađeno sedam potpuno novih, prelijepih stadiona, unaprijeđena ili izgrađena nova putna, željeznička i aerodromska infrastruktura, postavljeno je više od 15.000 nadzornih kamera, primijenjena su mnoga inovativna sigurnosna rješenja u kontroli pristupa, angažirana prava mala vojska zaštitara i drugih radnika. Broj posjetilaca prvenstva bio je zaista impresivan i premašio je cifru od jednog miliona, dok je prodato gotovo 3,4 miliona ulaznica. Svi oni mogli su uživati u stadionskim zdanjima kakve svijet još nije vidio – luksuzno opremljenim objektima sa klimatiziranim tribinama. Uprkos velikom broju gostiju, prvenstvo se odvijalo u potpuno sigurnom ambijentu, gdje nije zabilježen nijedan ozbiljan sigurnosni prekršaj vezan za terorizam, huliganstvo i navijačko divljanje ili opijanja, čemu je u dobroj mjeri doprinijela i reducirana distribucija alkoholnih pića za vrijeme prvenstva. No, Katar je na ovu organizaciju potrošio oko 200 milijardi dolara, barem se tom cifrom barata u javnosti. Kako god, investicija se potpuno isplatila. Treba spomenuti i to da je u Kataru oboren i rekord za najgledaniji online sportski prijenos u historiji – finalnu utakmicu prvenstva između Francuske i Argentine preko interneta je pratilo više od 2,5 milijardi ljudi širom svijeta.

Sigurnost na prvom mjestu

Opće je poznato da su organizacije velikih sportskih događaja poput Svjetskog fudbalskog prvenstva ili Olimpijade najsloženije sigurnosne operacije, pri čemu je sigurnost postala jedan od najvažnijih faktora cijelog projekta i kao takva jednostavno nema cijenu. Koliko je bitan segment u pitanju, možemo vidjeti iz primjera ranijih manifestacija, poput Olimpijskih igara u Sidneju, gdje je budžet za sigurnost iznosio oko 200 miliona dolara. Danas su ti iznosi mnogo veći i mjere se milijardama. “Evolucija rizika uvjetuje da je, u smislu sigurnosti, svako sljedeće Svjetsko nogometno prvenstvo sve složenije, čime se potvrđuju i temeljne odrednice sigurnosnih studija. Samo na kibernetičku sigurnost potrošeno je više od jedne milijarde američkih dolara. Prilikom dodjeljivanja domaćinstva takvih natjecanja, analizira se vjerojatnost i učestalost terorizma u zemlji domaćinu, zatim razina zločina i drugih pitanja javne sigurnosti, tehničke i stručne kompetencije sigurnosnih snaga, razina složenosti potrebnih sigurnosnih operacija te kapacitet domaćina za odgovor na sigurnosna pitanja različitog spektra. Na takvim je događajima stoga važno formalno institucionalno ustrojstvo sigurnosti”, kaže dr. Luka Leško, direktor Visoke škole za sigurnost iz Hrvatske.

Prema njegovim riječima, otkada im je događaj povjeren 2010. godine, Katar se fokusirao na općenito poboljšanje svoje policijske prakse. “Katar je potpisao memorandume o razumijevanju s Turskom, Francuskom, Sjedinjenim Državama, Marokom, Pakistanom i Ujedinjenim Kraljevstvom, između ostaloga, kako bi osigurao sigurnosnu opremu i osoblje te prikupio primjere dobre prakse. Također je sklopio partnerstvo s Interpolom, Međunarodnim centrom za sportsku sigurnost i Europolom. Ovi posljednji proveli su obuku za sigurnosno osoblje za rješavanje mogućih kriznih scenarija, a organizirana je tzv. Operacija štit za zaštitu zračnog prostora i teritorijalnih voda od terorističkih i drugih prijetnji”, kazao je Leško. Tako su prije početka prvenstva katarske sigurnosne snage, koje su za vrijeme mundijala činile 32 hiljade vojnika i policajaca te 17 hiljada zaštitara, zajedno sa partnerima iz 13 zemalja izvele i petodnevnu vježbu širom zemlje pod nazivom “Watan”. Vježba je imala za cilj provjeravanje gotovosti i spremnosti odgovaranja na hitne situacije. Koliko je priprema bila uspješna, najbolje pokazaju rezultati nakon završetka prvenstva, gdje je zabilježen tek jedan manji incident u fan zoni i koškanje između navijača Argentine i Meksika.

 ISS-ova tehnologija za provjeru vozila

Secur OS rješenje za nadzor podnožja vozila (UVSS) iz ISS-a korišteno je u zaštiti stadiona i drugih objekata i prostora širom Katara. U partnerstvu s lokalnim integratorom Gulf Networks Security Solutions i velikim tehničkim timom na licu mjesta, ISS je postavio 40 UVSS jedinica na kontrolnim punktovima za vozila za osam stadiona, tri logističke zone i fan zone u Dohi i okolini kako bi se zaštitili posjetioci, a proces pregleda vozila učinio sigurnijim, bržim i efikasnijim.

 Jedinstveni kontrolni centar bez presedana

Videonadzorne kamere postavljene na stadionima i prilaznim ulicama Dohe i drugih gradova bile su opremljene tehnologijom prepoznavanja lica, dok su istraživači s Univerziteta u Kataru razvili nadzorne sisteme pomoću dronova koji rade procjenu broja prolaznika na gradskim ulicama. Svi podaci i snimci slali su se u Aspire kontrolni centar, koji su katarski zvaničnici razvili kao sjedište za praćenje sigurnosti kapija, transportnih sistema i servisnih aktivnosti na stadionima i gradskim ulicama. Ovaj centar je bio tehnički centar turnira, gdje su sve operacije za osam stadiona bile centralizirane zahvaljujući jedinstvenoj platformi koja ih je povezala. Opremljen mnoštvom velikih ekrana i videozidova centar je pomalo ličio i na kontrolne sobe poznatih svemirskih agencija NASA-e ili Space X-a. Prostor je popunjen s ELITE konzolama posebno dizajniranim za smještaj različite opreme i monitora. Komandni centar posjedovao je i pravu kriznu sobu s kriznim stolom serije ELITE MEET sa svim potrebnim konektorima za napajanje i povezivanje, te drugim stolovima za sastanke iz te serije. Cijeli projekat je upotpunjen sa stotinu K18 stolica za sve pozicije projekta.

“Ono što vidite ovdje je novi standard, novi trend u radu na stadionima i ovo je naš, katarski doprinos svijetu sporta. Ovo je budućnost stadiona. Odavde možemo otvarati sva vrata na stadionima, i ne samo to”, rekao je Abdurrahman Niyas, izvršni tehnički direktor turnira. Kontrolni centar je nadzirao i sve obližnje vozove podzemne željeznice i autobuse, dok su dronovi davali preciznu procjenu broja ljudi na ulicama. “Imamo odgovor za sve moguće situacije i sve dok nema materijalne štete i povrijeđenih, mi nećemo poduzimati ništa izuzev promatranja”, rekao je Hamad al-Mohannadi, direktor komandnog centra.

Prvo digitalno rješenje za kreiranje pametnih stadiona

Kako bi se svi stadioni pretvorili u jedan digitalni projekat, kompanija Intaleq specijalno je razvila i dizajnirala novo digitalno rješenje za Svjetsko prvenstvo u Kataru. Rješenje, prvo takvo za kreiranje pametnih stadiona u svijetu, pogonjeno je Johnson Controlsovom digitalnom platformom Openblue i Microsoftovim cloud softverom Azure. Svaki stadion je imao svog 3D digitalnog blizanca, tj. interaktivni digitalni model koji je timu stručnjaka iz komandnog centra pružao uživo informacije o sigurnosti, udobnosti i održivosti. Openblue je prikupljao podatke s rubnih uređaja i sistema i usklađivao ih kako bi operaterima omogućio jednostavno iskustvo u procjeni situacija, kao što je prepoznavanje kada sigurnosni problem može utjecati na navijače i igrače ili kako veličina gužve i promjene vremena mogu utjecati na energijsku efikasnost ili uslove igranja.

Prije razvoja ovog novog digitalnog rješenja, veliki sportski događaji oslanjali su se na više sistema i operatera za analizu podataka, pa su odgovori na incidente bili manje efikasni, a zahtijevali su mnogo više vremena, truda i resursa. Međutim, sada digitalni blizanac kroz jedinstveni komandni centar omogućava pregled stadiona u realnom vremenu te interaktivni nadzor, daljinsko upravljanje i kontrolu, više konteksta za aktiviranje alarma i mogućnost rješavanja incidenta znatno brže od tradicionalnog komandno-kontrolnog rješenja. Dodatno, alat za automatizaciju radnih procesa pomaže korisnicima da automatiziraju standardne operativne procedure, omogućavajući im da lakše upravljaju stadionima. Glavni komercijalni direktor Johnson Controlsa Rodney Clark je povodom uspješno obavljenog posla i saradnje s Microsoftom kazao: “Intaleq i stvaranje prve digitalne platforme ove vrste je nevjerovatan dokaz snage partnerstva i mijenja način na koji svijet gleda na primjenu vještačke inteligencije za optimizaciju upravljanja stadionom.”

 Kontrola pristupa

Kompanija HID Global je, treći put zaredom, bila proizvođač pametnih ulaznica za FIFA Svjetsko prvenstvo. Ove godine HID je također pružio potpuno prilagođeno rješenje za kontrolu pristupa vanjskom perimetru i svim izlaznim kapijama kako bi se osigurao nesmetan ulaz/izlaz i olakšala hitna evakuacija. Krivotvorenje je stalna briga organizatora, pa se FIFA oslonila na HID da isporuči oko dva miliona papirnih ulaznica proizvedenih s jedinstvenim sigurnosnim karakteristikama, uključujući i mogućnost radiofrekvencijske identifikacije. Za razliku od karata sa bar kodom, koje se lakše krivotvore, RFID prenosi jedinstveni identitet karte i vlasnika karte putem radiotalasa, a budući da RFID skeneri ne trebaju direktnu vidljivost kao tradicionalni skeneri bar kodova, validacija ulaznica teče bez problema, ubrzavajući ulazak ljudi na velike događaje.

Kao dio projekta, HID je također pružio rješenje za personalizaciju sigurnih karata, uključujući samouslužne kioske za ulaznice za dodjelu medijskih mjesta, ormare za trenutno izdavanje karata sa posebnim štampačima za personalizaciju karata u pokretu, hiljade ručnih skenera i podršku na licu mjesta tokom svake utakmice. Prateća HID-ova platforma za upravljanje događajima (EMP) je pružala podatke u stvarnom vremenu i izvještavanje kroz nekoliko korisničkih kontrolnih ploča, što je pomagalo službenicima sigurnosti i organizatorima događaja da daljinski nadgledaju i upravljaju svime, od broja učesnika na svakoj ulaznoj i izlaznoj tački do akreditacije medija i upravljanja velikim brojem ljudi. Od HID-a je također zatraženo da omogući nivo kontrole pristupa vanjskom perimetru za sigurnosne provjere na svakom stadionu i terenima za treninge širom zemlje. Da bi to uradili, u stotine kapija ugradili su novu, patentiranu UHF booster tehnologiju koju je razvio HID, koja služi kao prateći uređaj za uobičajene UHF čitače i koja poboljšava kapacitet čitanja RFID tagova. Jedinice su integrisane u EMP za nadzor događaja u realnom vremenu i praćenje stanja sistema. Najvažnije je to što se sve ovo odvijalo automatski kako bi se održao nesmetan protok u i iz kapija, te osiguralo optimalno korisničko iskustvo za navijače. “Posjedovanje podataka u stvarnom vremenu o tome kada vlasnici ulaznica ulaze i izlaze iz perimetra je ključno za organizatore događaja kako bi osigurali najbolje moguće iskustvo za navijače i akreditovane osobe, kao i da dobiju podatke o tome kojoj je kapiji potrebno posvetiti više pažnje u kontekstu kontrole gužve i hitne evakuacije”, pojasnio je Cesare Paciello, voditelj projekta.

 Hayya kartica

Svi domaći i gostujući međunarodni navijači koji su htjeli prisustvovati utakmicama Svjetskog prvenstva morali su aplicirati za Hayya karticu za digitalnu identifikaciju. Riječ je o identifikacijskom dokumentu za posjetioce zasnovanom na pametnoj tehnologiji, koji sadržava sve potrebne informacije potrebne za ulazak na turnir. Svaka osoba koja je prisustvovala bilo kojoj od utakmica morala je imati tu karticu, uz odgovarajuću kartu, a korisnici su je mogli preuzeti u dva oblika: kao fizičku pametnu karticu ili digitalnu karticu putem Hayya aplikacije. Kartica je služila i kao viza, uz pokazivanje pasoša, i omogućavala je posjetiocima višestruki boravak u Kataru u trajanju od 60 dana. Njena primjena počela je deset dana prije prvenstva, 27 dana tokom turnira i 23 dana nakon njegova završetka. Također je služila i kao dozvola za ulazak u Katar za sve međunarodne putnike, bez obzira na razlog, i bila je jedini način ulaska između 1. novembra 2022. i 1. januara 2023. Prednost Hayya kartice bio je i pristup besplatnom javnom prijevozu na dane utakmica. Bilo da su koristili metro, tramvaj ili autobus do i od stadiona, hotela ili mnogih znamenitosti između njih, korisnici su mogli koristiti svoju Hayya karticu do svake destinacije. No, ona se mogla koristiti i za određivanje tačne lokacije korisnika, ukoliko se ukazala potreba za tim.

 Ofsajdi su prošlost

Kako bi se pobrinula da regularnost utakmica bude na najvišem nivou, FIFA je za Katar pripremila nekoliko provjerenih i jednu sasvim novu tehnologiju. Goal tehnologija i VAR su nešto na što smo navikli i što je već postalo standard u fudbalu, mada je novina da se u Kataru izgubljeno vrijeme na konsultacije sa VAR-om moralo u potpunosti nadoknaditi, zbog čega su nerijetko utakmice trajale i po petnaestak minuta duže. Zanimljivo, finalna utakmica između Argentine i Francuske imala je četiri produženja, koja su trajala ukupno 22 minute, pa se seriji penala pristupilo tek nakon nevjerovatne 142 minute utakmice.

No, na mundijalu u Kataru iskazala se i jedna nova tehnologija – poluautomatski ofsajd (SAOT). Namijenjena da bude alat koji će olakšati donošenje bitnih odluka na utakmici prilikom spornih situacija kakvi su ofsajdi, potpuno je opravdala svoju ulogu. Tehnologija poluautomatskog ofsajda funkcionira pomoću 12 specijalnih kamera u krovnoj konstrukciji stadiona koje stalno prate i snimaju 29 tačaka na tijelima igrača, čak 50 puta u jednoj sekundi. Na taj način softver preračunava tačnu poziciju svakog igrača u polju, a 29 tačaka podrazumijeva sve udove i ekstremitete koji mogu biti u ofsajdu, odnosno one dijelove tijela koji su relevantni za postizanje gola. U praksi je to značilo da je sistem brže proračunavao i rješavao sporne situacije nego što su to činile sudije na terenu.

 Dvije kontroverzne situacije

Dodatni element ovoj tehnologiji bila je i Al Rihla, zvanična Adidasova lopta za Svjetsko prvenstvo u Kataru, u koju je ugrađen IMU 500 Hz inercijski senzor. Ovaj senzor smješten je u središte lopte i ima zadatak da šalje podatke o njenom kretanju u kontrolnu sobu tačno 500 puta u sekundi, čime je omogućeno veoma precizno otkrivanje njenog položaja i tačke udarca. Upravo se ovaj detalj pokazao ključnim u situaciji koja je zamalo prerasla u kontroverzu prvenstva, kad je Cristiano Ronaldo u utakmici grupne faze protiv Urugvaja tražio da se njemu pripiše prvi pogodak njegove reprezentacije na utakmici. Loptu je sa strane ubacio njegov saigrač Fernandes, Cristiano je skočio i, čini se, dotakao glavom loptu koja je završila iza leđa golmana Urugvaja. Slavlje portugalskog igrača ipak je kratko trajalo budući da je na semaforu ubrzo izašla zvanična informacija da on nije strijelac, već njegov saigrač. Ronaldo je nezadovoljan odmahivao glavom, a nakon utakmice se otišlo i dalje jer je portugalska reprezentacija uputila zvanične žalbu na odluku i insistirala da se gol pripiše njihovom najboljem igraču. Kako bi riješila situaciju, FIFA se obratila Adidasu kao kreatoru lopte, a tehnologija je ubrzo dala jasan odgovor. Adidas je objavio podatke senzora iz lopte koji su pokazali da Ronaldo ipak nije dirao loptu. “Zahvaljujući Connected Ball tehnologiji u službenoj lopti Al-Rihla korištenoj na utakmici Portugala i Urugvaja, definitivno možemo reći da nije bilo kontakta Cristiana Ronalda i lopte kod gola. Podaci kažu da nikakve vanjske sile nisu utjecale na loptu dok se kretala ka golu”, istakli su iz Adidasa.

Ni zrak više nije problem

Još jedna situacija koja se mora spomenuti je detalj kod drugog gola Japana, u utakmici grupne faze Svjetskog prvenstva protiv Španije. Japanci su izveli brz napad iz kojeg su postigli gol, a svi na stadionu i pred televizijskim ekranima su se zapitali da li je lopta prilikom povratnog pasa japanskog fudbalera prije toga bila van terena. Isto su se zapitali i igrači reprezentacije Njemačke, treće ekipe u grupi, kojima je baš ovaj pogodak odlučivao o daljoj sudbini na prvenstvu. No, ono što oko nije vidjelo, kamere i softver jesu. Videografika koja se pojavila nekoliko minuta nakon toga pokazala je da je lopta, iako je bila u zraku, zbog čega se i prvobitno mislilo da je sigurno napustila granice igrališta, ipak bila u terenu, pa je gol priznat. Da stvar bude nevjerovatnija, tehnologija je utvrdila da je lopta liniju terena dotakla sa svega 3 mm svoga obima, no i to je bilo dovoljno da se gol prizna. Španci se nisu bunili, a Nijemci su zbog toga morali pakovati kofere za povratak kući. Da gol nije priznat, kući bi išli Japanci. Generalno gledajući, VAR i ostale tehnologije i ovaj put su u potpunosti opravdale svoju ulogu, etablirajući ova rješenja kao nezaobilazna u svim budućim velikim sportskim manifestacijama.

 Zaključak

Ima smisla reći da je Katar svijetu podario jedno zaista uspješno i nezaboravno Svjetsko prvenstvo. Praksa i iskustva s ovog mundijala sigurno će poslužiti kao primjer budućim organizacijama kako se može istovremeno napraviti predivno, a potpuno  sigurno i ugodno okruženje za održavanje masovnih manifestacija. “Ponosni smo na činjenicu da tokom turnira nije zabilježen niti jedan ozbiljniji sigurnosni incident. Bio je ovo jedan siguran i pravi porodičan turnir koji je poslužio spajanju različitih kultura širom svijeta. Ni na jednom prvenstvu do sada nije zabilježeno da su se igrale četiri utakmice različitih grupa u jednome danu i u jednome gradu. Bio je to zaista težak izazov, ali smo ipak uspjeli”, rekao je Nasser Al Khater, izvršni direktor FIFA Svjetskog prvenstva u Kataru 2022. U duhu slogana prvenstva “Gdje se stvara historija”, Katar je nesumnjivo postao zemlja u kojoj se igrala historija. Čestitamo!

AI će u Evropskoj uniji morati igrati po pravilima

Evropsko vijeće je prvi put pravno reguliralo status vještačke inteligencije i njene primjene u formi dokumenta koji će Evropski parlament ratificirati u martu 2023. godine. Evropski Zakon o vještačkoj inteligenciji je tako postao jedno od najsavremenijih pravnih rješenja za reguliranje oblasti tehnologije vještačke inteligencije.

Piše: Mirza Bahić; E-mail: redakcija@asadria.com

Pronalazak adekvatne pravne definicije vještačke inteligencije bila je polazna tačka u izradi ovog važnog dokumenta. Jedan od prvih problema bila je zabrinutost da bi ta definicija mogla biti preširoka i tako uključiti tradicionalni softver i nepotrebno ga povezati s rizicima koji mu nisu imanentni. Zato je uvedena uža definicija sistema povezanih s vještačkom inteligencijom, u koju su ušli mašinsko učenje i pristupi bazirani na logici i znanju. Ovi elementi su odabrani jer ih zakonodavna tijela EU-a mogu lakše naknadno ažurirati preko odgovarajućih pravnih akata.

Šta je vještačka inteligencija “opće namjene”?

Pri izradi zakona važnu ulogu su imali razrađena lista AI sistema “visokog rizika”, nova uloga Odbora za vještačku inteligenciju i jasnija definicija izuzetaka za primjenu AI-ja u oblasti nacionalne sigurnosti i provedbe zakona. Za početak je data definicija vještačke inteligencije “opće namjene”. Prema novom pravnom okviru, AI opće namjene uključuje velike jezičke modele koji se mogu prilagoditi za obavljanje različitih zadataka, a ne samo ciljeva. Države članice Evropske unije su smatrale da bi ostavljanje ovih kritičnih sistema izvan pravnog okvira “osakatilo” prateći pravilnik o vještačkoj inteligenciji. To je posebno važno u vremenu kada je potrebno regulisati jedno ovakvo dinamično tržište. Ovo pitanje je riješeno tako što je Evropska komisija zadužena da izvrši procjenu utjecaja i obavi konsultacije o pravilima za AI opće namjene u roku od godinu i po dana od stupanja uredbe na snagu.

Šta je visokorizični AI sistem?

Kada je riječ o klasifikaciji, tekst donosi prijeko potrebnu podjelu “visokorizičnih” AI sistema. Time se htjelo osigurati da ovaj pravni okvir ne izostavi nijedan AI sistem koji bi mogao uzrokovati ozbiljna kršenja osnovnih prava ili dovesti do pojave značajnih rizika. Kategorije visokog rizika opisane su u Aneksu III Uredbe, gdje se navodi da taj koncept podrazumijeva AI sistem čija primjena povlači visok rizik da nanese štetu ljudima ili imovini, zbog čega se na ove AI sisteme primjenjuju strožije zakonske obaveze.

Kako bi se, pri tome, sistem klasificirao kao visokorizičan, on mora imati odgovarajuću težinu u procesu donošenja odluka. To znači da oni ne mogu biti “pomoćni” AI sistemi, čije je detaljnije definiranje ostavljeno na brigu Komisiji u vidu budućeg podzakonskog akta. Važno je napomenuti da je Evropsko vijeće s liste ovih sistema uklonilo sisteme detekcije deepfake manipulacija i prepoznavanja emocija koje koriste organi reda, kao i AI sisteme za analitiku kriminala i provjeru autentičnosti putnih isprava. Listi su, s druge strane, dodane kritična digitalna infrastruktura te životno i zdravstveno osiguranje. Radi dodatne fleksibilnosti, Komisija će u budućnosti moći ne samo dodavati visokorizične vidove primjene AI-ja kroz anekse nego ih i brisati pod određenim uslovima.

Zbog toga je proširena obaveza korisnika visokorizičnih sistema vještačke inteligencije da se registruju u bazi podataka EU-a. Ova obaveza se sada odnosi i na javne organe, izuzev tijela za provođenje zakona. Korisnici AI sistema visokog rizika morat će uskladiti svoj rad sa zahtjevima Zakona, kao što su osiguravanje dovoljno kvalitetnih skupova podataka i jednako detaljne tehničke dokumentacije.

Šta to znači za kompanije i druge zainteresovane strane?

Sistemi vještačke inteligencije su razvijeni i distribuirani kroz složene lance vrijednosti. Izmjene zakona o AI-ju sada detaljno pojašnjavaju raspodjelu odgovornosti i uloga različitih aktera u tim lancima, posebno dobavljača i korisnika AI sistema. Novi zakonski okvir preciznije definira i raspodjelu odgovornosti svih učesnika unutar složenih lanaca primjene te tehnologije. Naprimjer, mala i srednja preduzeća koja koriste AI sisteme označene kao visokorizične sada će morati posjedovati dovoljno detaljne podatke o njihovoj primjeni, kao i cjelovitu tehničku dokumentaciju pomoću koje će morati dokazati njihovu usklađenost s novim zakonom.

Nova uredba razjašnjava i odnos različitih nadležnosti prema Zakonu o vještačkoj inteligenciji u okviru sektorskih zakonodavstava, npr. evropskih propisa o zaštiti podataka i sektoru finansijskih usluga. Na kraju, Zakon će ostati u živom dijalogu s postojećim sektorskim zakonodavstvima za različite oblasti u kojima se AI primjenjuje.

 Izuzeci u odnosu na organe reda i nacionalnu sigurnost

Evropski zakonodavci se slažu da će adekvatna primjena Zakona uveliko zavisiti i od kvalitetno definiranih izuzetaka u pogledu njegove primjene. Kao najvažniji subjekti na koje se Zakon o AI-ju neće jednako primjenjivati navode se agencije za zaštitu nacionalne sigurnosti, organi za provedbu zakona i vojska. Pojašnjeno je da se Zakon o AI-ju ne bi trebao primjenjivati na sisteme vještačke inteligencije i njihove ishode koji se koriste isključivo u svrhu istraživanja i razvoja. Isto važi i za zabranu korištenja vještačke inteligencije u neprofesionalne i netransparentne svrhe, a izvan djelokruga primjene Zakona o AI-ju. U skladu s procjenom odgovarajućih mjera zaštite, ove zakonske izmjene trebaju odražavati potrebu za zaštitom povjerljivosti osjetljivih operativnih podataka do kojih se dolazi u sklopu operativnih aktivnosti potpomognutih AI-jem. Isto tako, novi pravilnik zabranjuje korištenje vještačke inteligencije za tehnike iskorištavanja ranjivosti i uspostavljanje sistema “društvenog bodovanja”, poput onog u nekim azijskim zemljama.

 Složenost regulative

Zabrana društvenog bodovanja pomoću AI-ja sada je proširena i na privatne aktere kako bi se izbjeglo zaobilaženje zabrane preko podugovarača, dok je koncept iskorištavanja ranjivosti proširen i na socioekonomsku sferu. Na kraju, Zakon predviđa i ojačane tehničke kapacitete za njegovu lakšu implementaciju. To podrazumijeva i angažman Komisije na imenovanju institucija za tehničku podršku u primjeni ovog tehnološki orijentiranog zakona. Isto važi i za uspostavu kontroliranih okruženja u okviru kojih kompanije mogu testirati AI rješenja pod odgovarajućim nadzorom. Složenost prateće regulative o AI-ju pokazatelj je da primjena ovog zakona neće biti jednosmjerna ulica, s obzirom na to da je AI dinamično i mlado tržište. Ipak, kao prvi korak u uvođenju ove tehnologije u prave okvire, Zakon o AI-ju je historijski dokument od kojeg se s pravom mnogo očekuje.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.