18 Aprila, 2026
image
Home Kategorija Najave II (Page 9)

Najave II

Sigurnost u obrazovnim institucijama

Sigurnost u obrazovnim ustanovama jedna je od tema koja je obilježila 2023. godinu u pojedinim zemljama regiona. Ona je ključni segment cjelokupnog obrazovnog sistema kojem pažnju posvećuju kako direktori i upravni odbori ustanova tako i sve nadležne institucije: ministarstva obrazovanja, socijalnih pitanja i unutrašnjih poslova. No, šta je potrebno da bi sigurnost u školama i na univerzitetima danas bila na zadovoljavajućem nivou?

Piše: Seđad Muhić; E-mail: redakcija@asadria.com

Tema sigurnosti u obrazovnim institucijama u posljednje je vrijeme posebno dobila na značaju nakon tragedije u beogradskoj školi “Vladislav Ribnikar”, kada je učenik iz vatrenog oružja nasumično ubio osam školskih kolega i zaštitara. A samo mjesec poslije toga u Osnovnoj školi “Lukavac Grad” u istoimenom gradu u Bosni i Hercegovini učenik naoružan pištoljem ušetao se u školski hol i teško ranio svoga nastavnika engleskog jezika.

Ova dva događaja, koja su se desila u mjesec dana – prvi 3. maja, a drugi 14. juna – iako međusobno nepovezana, ali gotovo identična po načinu izvršenja i ugrožavanja ljudskih života, ponovo su u žižu naučnih, stručnih i javnih rasprava vratili temu sigurnosti u obrazovnim ustanovama. O općoj sigurnosti nikada nije dovoljno govoriti. Analizirati pojave, donositi najbolje odluke, planove i sigurnosna rješenja je stalni multidisciplinarni proces koji treba rezultirati stvaranjem normalnog, mirnog i prirodnog ambijenta za život.

Ugroza kao val

Pojavile su se u javnom prostoru mnoge teorije i prijedlozi rješenja, poput “pojačanog” odgojno-obrazovnog rada ili represivnih akcija i uvođenja sigurnosnih sistema u škole. Kako su slučajevi iz Srbije i Bosne i Hercegovine asocirali na slične pojave koje se, nažalost, vrlo često dešavaju u Sjedinjenim Američkim Državama, teorije su otišle i do te granice da pojedini analitičari smatraju da je u pitanju pojava ili val koji se polako prelijeva na druge krajeve svijeta, pa je tako došao i nama.

Kako god bilo, putevi do postizanja sigurnog okruženja u obrazovnim ustanovama slični su svugdje u svijetu. Balkanske zemlje stoga mogu koristiti stečena iskustva i već razrađene načine rješavanja rizika iz drugih zemalja. Svi su složni u jednome – prevencija je najbolja. Međutim, kako bismo postigli željeni cilj, prevencija u vidu odgojno-obrazovnog rada, kontinuirane edukacije mladih i upozoravanja na sve vrste nasilja moraju biti u kombinaciji s modernim tehničkim dostignućima zaštite ljudi i imovine.

Videonadzor na prvom mjestu

Kao dobro tehničko sigurnosno rješenje u školama mnogi navode instaliranje sistema videonadzora, što je postalo konvencionalno rješenje. Viktor Stamenković, stručnjak za videonadzor te menadžer prodaje i marketinga firme Eurovik iz Beograda, kaže da nadzorne kamere mogu unaprijediti sigurnost učenika i nastavnog osoblja u školama, a mnoge incidente svesti na minimum. “Kamere omogućavaju praćenje dešavanja u školskim prostorijama u realnom vremenu i mogu da pomognu u odvraćanju ometajućeg i nasilnog ponašanja, jer su učenici i nastavno osoblje svesni da se njihovi postupci snimaju, što osigurava da svi poštuju pravila i propise. Pored toga, u hitnim slučajevima nadzorne kamere mogu da pruže vredne informacije osobama koje prve reaguju, omogućavajući im da brzo procene situaciju i reaguju na odgovarajući način. Naravno, snimci kamera za videonadzor mogu se koristiti kao vredan dokaz koji olakšava istragu incidenata i pomaže nadležnim službama da brzo identifikuju osumnjičene”, kaže on.

Stamenković ističe da videonadzor, ukoliko se želi postići potpuni efekt, mora imati zadovoljavajuće tehničke karakteristike, a to su prije svega kamere s visokom rezolucijom, najmanje 1080p ili većom. “Kamere s 4K rezolucijom mogu pružiti vrlo detaljne slike, što je korisno ako je potrebno identifikovati lice ili registarske tablice vozila. Važno je i to da kamere imaju infracrvene (IR) diode za noćno snimanje, a tu su i kamere sa širokim uglom gledanja koje mogu da pokriju veće površine, što je posebno korisno za nadzor dvorišta, igrališta ili većih hodnika. Vrlo bitno je i to da budu pokretne i zumirajuće kamere (PTZ), koje omogućuju korisnicima da pomeraju, nagnu i zumiraju kameru kako bi se bolje usmerili na određeno područje ili događaj”, naglašava Stamenković. Neophodni su videonadzorni sistemi koji omogućuju daljinski pristup i upravljanje putem internetske veze, što je važno za školsko osoblje ili sigurnosne službe.

Proaktivni sistemi zaštite

Stamenković vrlo korisnim ističe i integraciju videonadzora sa alarmnim sistemima, koji omogućavaju automatsko slanje upozorenja ili aktiviranje sirena u slučaju provala ili drugih sigurnosnih problema. “Moderni sistemi nude mogućnosti prepoznavanja lica, detekcije pokreta ili čak analizu ponašanja, što može pomoći u proaktivnom reagovanju na potencijalne incidente”, zaključuje Stamenković. Međutim, iako se nivo tehničke zaštite u školama, ali i generalno u objektima i na otvorenim površinama poistovjećuje s ugradnjom videonadzora, mnogo je još sigurnosnih rješenja koja su na raspolaganju.

Tu su, naprimjer, savremeni sistemi kontrole pristupa, kao i sofisticirana rješenja poput sistema za otkrivanje pucnjave. Videoanalitika je s vještačkom inteligencijom znatno napredovala, a njeno korištenje može pomoći nadležnim državnim službama da pređu s reaktivnog na proaktivni pristup. Otkrivanje oružja i početka napada su korisne funkcije u školskom okruženju.

Postavljanje virtuelnog sistema zaštite perimetra je ključno za škole koje nemaju fizičku zaštitu okruženja. Kad god je to moguće, treba razmisliti o ogradi sa sistemima za zaštitu perimetra dopunjenim nadzornim kamerama. Menadžeri sigurnosti iz SAD-a rukovodiocima obrazovnih ustanova preporučuju instaliranje sistema hitnog obavještavanja, što u vanrednim situacijama omogućava školama da brzo komuniciraju s osobljem, učenicima i hitnim službama koje prve reagiraju kada dođe do incidenta. Efikasni sistem za hitno obavještavanje omogućava brzo i pouzdano slanje poruka za sprečavanje i upravljanje kriznim situacijama.

Sistem uzbunjivanja u hitnim slučajevima je važan segment sigurnosti škole, ne samo kada je riječ o aktivnom napadaču već i u nizu drugih scenarija. Škole pomoću ovog sistema mogu obavijestiti učenike o vremenskim promjenama, hitnim slučajevima, pa čak i automatizirati školska zvona.

Edukacija osoblja i učenika

Kontinuirana obuka osoblja, učenika i studenata također je jedan od pravih odgovora kao se pripremati za pojavu kriznih situacija. Svi u lancu bi morali proći obuku s osobljem interventnih službi i učiti šta da rade tokom sigurnosnog incidenta. Poput vatrogasnih vježbi, ove redovne prakse bi pomogle u donošenju brzih odluka i djelovanju u skladu s njima. Neophodna je redovna provjera i ažuriranje sigurnosnih planova i organiziranje vježbi u skladu s njima.

Upravo je to sljedeći korak s ciljem povećanja sigurnosti učenika i nastavnika koji će učiniti Milan Krstić, direktor Osnovne škole “Pavle Savić” na Zvezdari u Beogradu. “Nedavno smo na sednici Saveta roditelja dogovorili da se u godišnji plan rada uvrste obavezne vežbe planske evakuacije u slučaju izbijanja bilo kakvih bezbednosnih rizika. Ove godine ćemo raditi evakuacijske vežbe. Osim toga, moramo unaprediti naš protivpožarni sistem, imamo sve projekte i pravilnike, ali nam je potreban dodatni broj protivpožarnih aparata. Mi imamo instaliran elektronski sistem za uzbunjivanje, ali ga moramo modernizovati, a sve s ciljem povećanja stepena bezbednosti dece u školi”, rekao je Krstić.

Fizička zaštita mnogo znači

Naglašava da u Srbiji sve škole imaju videonadzor, a u toj školi na Zvezdari imaju 16 kamera i misle da im je to nedovoljno. “U planu nam je da poboljšamo celokupan sistem s još više kamera. Pokrivaju nam samo deo dvorišta, koje je ogromno, a imamo i deo sportskog kompleksa. Što se tiče bezbednosti, mi smo renovirali i kompletan sistem elektroinstalacija. A osim tehničke, imamo i fizičko obezbeđenje na osnovu odluke Saveta roditelja škole. Fizička zaštita mnogo nam znači, kao i to kada se policajac pojavi u dvorištu škole. No, pored svega nabrojanog, mislim da je najbolja zaštita od nasilja i drugih negativnih pojava preventiva putem edukacije”, poručuje Krstić.

Kako su nam kazali iz Ministarstva prosvjete Srbije, sistem obrazovanja u toj zemlji potpuno je decentraliziran, pa su u skladu s tim principom, zakonima i drugim propisima direktor i ostali organi upravljanja škole odgovorni za zakonitost njenog rada. “Rad škole uređen je zakonima iz oblasti prosvete, ali je funkcionisanje ustanove uređeno i propisima iz drugih oblasti, kao što su zaštita na radu, sanitarni i bezbednosni i drugi propisi. O poštivanju zakonitog postupanja u radu i primeni zakona u tim oblastima dužni su da se staraju direktori i organi uprave škole. U skladu s tim, škole, uz saglasnost i dogovor sa Savetom roditelja, mogu uspostaviti sistem fizičko-tehničkog obezbeđenja, doneti odluku o ugradnji videonadzora i slično. Pored toga, škole u Srbiji imaju i takozvane školske policajce, organizuju dežurstva zaposlenih u školi i školskom dvorištu tokom trajanja nastave i slično”, naveli su iz Ministarstva prosvjete.

Različita legislativa

U Bosni i Hercegovini, s druge strane, sistem obrazovanja organiziran je na kompliciraniji način, tako da su u Federaciji Bosne i Hercegovine kantonalna ministarstva nadležna za obrazovanje, a u entitetu Republika Srpska entitetsko ministarstvo. Tako je, nakon pucnjave i ranjavanja nastavnika u lukavačkoj školi, s ciljem povećanja sigurnosti učenika, nastavnika i osoblja u ustanovama, Vlada Tuzlanskog kantona donijela sveobuhvatnu Uredbu o osiguranju i provođenju odgovarajuće tehničke i fizičke zaštite u osnovnim i srednjim školama. Ovim dokumentom propisan je nivo i sadržaj tehničke i fizičke zaštite u osnovnim i srednjim školama Tuzlanskog kantona te obaveze provođenja odgovarajućeg postupka javne nabavke.

Uredbom je definirano da tehnička zaštita obuhvata: videonadzor, protivprovalnu i protivprepadnu zaštitu, a radi postizanja većeg stepena sigurnosti i sigurnog okruženja, škola može s ovlaštenom agencijom za zaštitu ljudi i imovine zaključiti ugovor o obavljanju poslova tehničke i fizičke zaštite. Fizička zaštita vršila bi se u vrijeme organiziranja nastave, odnosno 15 minuta prije početka pa do završetka nastave, odnosno tokom boravka učenika i zaposlenika u školi. Ministar obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona Ahmed Omerović kazao je da će Vlada izdvojiti novac za nabavku sistema, a da će škole pojedinačno provoditi tenderske procedure za nabavku i instalaciju opreme. On je naglasio da će se donošenjem Uredbe u značajnoj mjeri povećati sigurnost učenika i zaposlenika u školama, ali i zaštita školske imovine.

Programi prevencije neprihvatljivih oblika ponašanja

S druge strane, u Kantonu Sarajevo, naprimjer, nakon ovogodišnjih nemilih događaja i u okviru priprema za školsku 2023/2024. godinu odlučili su se na drugačiji pristup. Izradili su, naime, programe prevencije neprihvatljivih oblika ponašanja i zaštite učenika, čime je znatno veća pažnja data edukaciji i prevenciji negoli fizičkoj ili sofisticiranijoj tehničkoj zaštiti, s obzirom na to da većina škola imaju instalirane videonadzorne kamere.

Ministarstvo odgoja i obrazovanja Kantona Sarajevo kreiralo je set od 32 aktivnosti koje će biti organizirane za sve učenike u glavnom bh. gradu, a koje je razvio Institut za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja. Budući da je uglavnom riječ o edukaciji i preventivnim aktivnostima, nužno je napomenuti da se programi prevencije neprihvatljivih oblika ponašanja i zaštite učenika odnose na organiziranje škola skijanja, škola plivanja, škola planinarstva, posjete pozorištu, studijskih posjeta učenika srednjih škola širom Bosne i Hercegovine, razvoj empatije, učenje o važnosti pomaganja i hrabrosti, upoznavanje sa prvom pomoći itd.

Primjer pozitivne prakse

Imajući u vidu raštrkan sistem obrazovanja u Bosni i Hercegovini, primjer pozitivne prakse povećanja sigurnosti učenika u školskim prostorijama dolazi nam iz Zeničko-dobojskog kantona, odnosno Osnovne škole “Ban Kulin” u Visokom. Direktorica te ustanove Azra Žolja rekla nam je da oni imaju interdisciplinarni pristup sigurnosti učenika i osoblja unutar škole i u dvorištu.

“Mi smo vjerovatno prva škola u Visokom, pa i među prvima u Zeničko-dobojskom kantonu koja je instalirala sistem videonadzora. Nedavno smo uveli potpuno nove tehnologije s velikim brojem kamera, tako da su učenici uvijek pod kontrolom. Videonadzor je itekako značajan, ali prevencija u vidu organizacije tima i podjele zadataka je još značajnija. Uveli smo pojačanu dežuru nastavnika, učenika i stručnog osoblja, a vodi se stroga kontrola izlaska učenika, učenici ne smiju izaći iz škole dok se ne nazove roditelj i ne da odobrenje. Imamo niz pravila ponašanja, gdje svi imaju svoja zaduženja od tehničkog osoblja, preko članova Uprave do dežurnih nastavnika. Imamo službene obrasce u kojima sve evidentiramo”, rekla je direktorica Žolja.

Sigurnosni sistemi razvijaju osjećaj zaštite

Direktorica visočke osnovne škole “Kulin ban” preporučuje i drugima koji to već nisu uradili da instaliraju videonadzor jer je, kako ističe, pomoću njega mnogo lakše pratiti kretanje učenika i može se događaj vratiti ukoliko se nešto dešava, a za šta nastavnici nisu sigurni da se u nekom momentu ili dijelu škole desilo. “Važno je napomenuti da im kamere ne stvaraju problem ili opterećenje, ali se i oni osjećaju sigurnije. Što se tiče drugih vidova tehničke zaštite, možda je u većim gradovima to potrebno, ali u manjim sredinama poput naše mislim da je bolje raditi na prevenciji. Učenik mora znati da ne smije donijeti nešto što nije primjereno, ali ne zato što će biti kažnjen, nego zbog razvijene svijesti da u školu ne treba donositi predmet kojim može povrijediti drugog”, kaže ona. Napomenula je poseban program socijalizacije, kojeg proteklih godina provode u saradnji s Policijskom upravom Visoko.

 Veliku prepreku stvaraju budžetska sredstva

Azra Žolja još ističe da je škola program edukacije implementirala u potpunosti: “Imali smo časove na kojima su naši pedagozi i predstavnici policije provodili određene programe i edukacije, obrađujući razne teme. To je nešto po čemu smo prepoznatljivi i to nam je zaista pomoglo da budemo uspješniji.”

Mnoge projekte instaliranja tehničke zaštite u školama Unsko-sanskog kantona realizirala je Agencija “Bakrač Security” iz Bihaća, koja pruža usluge fizičke i tehničke zaštite objekata, imovine i lica. Kako su nam kazali, do sada su realizirali više projekata i imaju pozitivna iskustva s obrazovnim ustanovama svih nivoa, od predškolskih vrtića do osnovnih i srednjih škola te visokoobrazovnih ustanova. Ali, ističu da u realizaciji saradnje agencije i ustanova veliku prepreku stvaraju budžetska sredstva za finansiranje ugradnje, redovnog održavanja i popravke sistema tehničke zaštite. Veoma često se dešava da zbog dužeg perioda korištenja takvih sistema dolazi do njihovog tehnološkog zastarijevanja, postaju manje efikasni i funkcionalni, a zbog nedostatka sredstava nisu ih u mogućnosti obnavljati, bilo u cijelosti bili parcijalno.

AI videoanalitika je preporuka struke

Ipak, kada je u pitanju zaštita obrazovnih ustanova, iz Agencije “Bakrač Security” preporučuju instalaciju sistema videonadzora nove generacije koji podržavaju i AI analitiku videozapisa. “Tu su u alarmni sistemi sa senzorima pokreta, senzorima loma stakla, eventualno senzori vlage i vode, a značajna je i kontrola pristupa, kao i sistemi vatrodojave. Postoje i tehnička rješenja za sve obrazovne ustanove u smislu ručnih detektora metala, metal-detektora vrata, rendgenskih aparata za kontrolu đačkih torbi… Svi sistemi tehničke zaštite povećavaju sigurnost u svakom smislu te riječi i to učenika, nastavnika, ostalog osoblja u ustanovama, materijalnih dobara i infrastrukture, ali ne u potpunosti”, navela je Malkoč. No, osim sistema tehničke zaštite, potrebna je i fizička zaštita angažiranjem zaštitara ili na drugi način (dežurni učenik-student, dežurni nastavnik i sl.).

Interdisciplinarni pristup svih segmenata društva

Direktorica Agencije “Bakrač Security” Selma Malkoč smatra da svi akteri u oblasti sigurnosti škola moraju shvatiti da nijedna tehnologija, kao ni pojedinačna intervencija, ne mogu u potpunosti garantirati sigurnost škole. “Primjenu tehnoloških sredstava uvijek treba planirati samo kao segment šireg plana. Cjelokupan plan sigurnosti škola zahtijeva učešće svih zainteresovanih strana: zaposlenih u školi, roditelja, učenika, kao i lokalne zajednice, općinske/gradske uprave, policije, vatrogasnih službi, zdravstvenih ustanova”, zaključila je Malkoč. Kao što smo već rekli, oblast sigurnosti općenito, pa i u obrazovanju i obrazovnim ustanovama, vrlo je kompleksan fenomen, koji zahtijeva interdisciplinarni pristup svih segmenata društva. U tom smislu, možemo zaključiti da zaštita škola iziskuje zajedničke napore koji uključuju planiranje, pripremu, implementaciju i održavanje.

Bez novca nema ni sistema sigurnosti. Sve počinje, a što su neki od sagovornika i napomenuli, planiranjem, a zatim izdvajanjem odgovarajućih finansijskih sredstava za sigurnosne projekte. Povezivanje šire zajednice i roditelja važno je za kreiranje proaktivnog sigurnosnog ekosistema, koji kontinuirano promoviše sigurnost osoblja i učenika. Tome valja dodati i aspekt tehničke zaštite, koji u kombinaciji sa svim odgojno-obrazovnim radom može donijeti rezultate i učiniti ambijent u školskim ustanovama sigurnijim.

Primjena Direktive NIS2

Hrvatsku sigurnosnu zajednicu i javnost neugodno je iznenadio prijedlog novog Zakona o kibernetičkoj sigurnosti, prema kojem bi Obavještajno-sigurnosna agencija mogla krovno nadzirati cyber sigurnost kompanija i ustanova, uz paralelni neograničen pristup osjetljivim podacima

Piše: Mirza Bahić; E-mail: mirza.bahic@asadria.com

 Hrvatsku posljednjih mjeseci potresa svojevrsni regulatorni skandal, koji je pravo osvježenje u odnosu na standardne dnevnopolitičke trakavice. Glavnu ulogu igra Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) koja, prema jednom taboru, priprema preuzimanje pristupa povjerljivim poslovnim podacima pod firmom implementacije novog Zakona o kibernetičkoj sigurnosti. Oponenti, s druge strane, tvrde da je prijedlog zakona koji bi Sabor trebao prihvatiti do kraja godine najava “ulaska Hrvatske u 21. stoljeće” kada je u pitanju cyber zaštita. Je li istina na sredini i mogu li obje strane biti upravu, ma kako rovovski ukopane u svoje suprotstavljene stavove o novom zakonu?

Šta nudi novi zakon?

Novi Zakon o kibernetičkoj sigurnosti predviđa uvođenje centraliziranog pristupa kontroli cyber sigurnosti za koji bi bila nadležna hrvatska Sigurnosno-obavještajna agencija. Zakon se nalazi u završnoj fazi izrade, a pokrenuta javna rasprava do sada je iznjedrila stotine komentara. Država u ulozi predlagača navodi da je riječ “samo” o primjeni Evropske direktive o cyber sigurnosti NIS2 na nivou EU-a.

Podsjetimo se, NIS2 stavlja obavezu pred države članice da na nacionalnom nivou kreiraju tijela nadležna za sigurnost mrežnih i informatičkih sistema, kao i za razmjenu informacija o zaštiti kritičnih sektora kao što su energetika, zdravstvo, finansije, transport, komunalije i digitalna infrastruktura.

I tu, zapravo, nastanu problemi s tumačenjem jer SOA, prema novom zakonu, treba dobiti diskreciona ovlaštenja da odredi koje su institucije ili kompanije kritične ili važne za cyber sigurnost, obavezujući ih da na svoje mreže instaliraju opremu koju ona odobri. Na taj način SOA će dobiti pravo da nadgleda hiljade kompanija i pravnih lica. Skepsa javnosti dodatno je porasla nakon najave da država namjerava klasificirati značajan broj privatnih kompanija kao dio “kritične infrastrukture”.

Sistemi za cyber zaštitu pod nadzorom

Kritičari prijedloga zakona strahuju da bi ovaj potez jednoj nacionalnoj obavještajnoj agenciji mogao dati neograničen pristup osjetljivim podacima hiljada privatnih kompanija. Marko Rakar, informatički ekspert, najglasniji je kritičar novog zakonskog rješenja. Prema njemu, SOA ne bi smjela dobiti regulatorne odgovornosti u ovoj oblasti zbog “sukoba interesa”. Rakar navodi da se u drugim zemljama Unije regulativom kibernetičke sigurnosti obično bave specijalizirana državna tijela (Irska, Estonija, Finska i Njemačka i druge zemlje), ali ne i obavještajne agencije.

One su, po njemu, po samoj definiciji netransparentne u svom radu i obično ne rade s pravnim licima obuhvaćenim novim zakonom. Prema procjenama stručnjaka, njihov broj će u privatnom sektoru skočiti za više hiljada, a svima za nepridržavanje novog zakona prijete kazne i do deset miliona eura.

Ukoliko ovu oblast preuzme SOA, smatra Rakar, obavještajne agencije iz drugih zemalja od nje mogu tražiti usluge u okviru kojih bi agencija mogla špijunirati strane državljane ili subjekte pod krinkom provođenja zakona. “U okviru implementacije zakona može se vrlo lako dogoditi da istovremeno imamo situaciju gdje SOA nadzire kibernetičku sigurnost nekakve tvrtke ili ustanove, a paralelno ima apsolutni pristup podacima koji su od nekakvog obavještajnog značaja za, primjerice, SOA-u”, smatra Rakar.

Pravni problemi?

Njegovo mišljenje dijele i oni koji smatraju da je prijedlog zakona upitan i sa pravne strane, a ne samo tehničke ili sigurnosne. Marko Porobija, advokat specijaliziran za oblast sigurnosti, kaže da se zaštita od cyber napada treba strogo odvojiti od nadzora za civilne potrebe kako bi se spriječile situacije u kojima SOA i tuži i sudi subjektima koje nadzire. “To je kao da se naša firma otvori u SAD-u i da NSA bude njihov regulator”, navodi Porobija, dodajući kako je nezamislivo da se, npr., strane farmaceutske kompanije nađu u situaciji da im provjeru sigurnosnog sistema za cyber zaštitu radi tajna služba zemlje domaćina.

Osim toga, kritičari upućuju na još jednu sumnjivu stavku u prijedlogu zakona – izostanak odredbe člana 2 tačke 2 iz same Direktive, u koju se predlagači kunu kao uzor. Riječ je o stavki prema kojoj se iz primjene Direktive izuzimaju različita tijela, posebno ona iz oblasti nacionalne i javne sigurnosti i odbrane, što, po njima, diskvalificira SOA-u iz igre. Izostavljanjem ove stavke iz prijedloga, obavještajci bi, u teoriji, dobili pravo nadzora i nad tijelima za krivično gonjenje. To je posebno zabrinjavajuće jer SOA za svoj rad, tehnički i pravno, ne odgovara građanima Hrvatske nego političkim i državnim strukturama.

“Štiti, a ne nadzire”

U SOA-i, u međuvremenu, u spomenutom prijedlogu zakona ne vide ništa sporno. Glavni argument obavještajaca je da SOA neće postati vrhovni regulator cyber sigurnosti u Hrvatskoj, nego tek “koordinator”. Zapravo, uloga agencije većinski se treba temeljiti na organiziranju i koordinaciji provedbe mjera cyber sigurnosti.

Kao krunu svojih napora u ovoj oblasti, SOA navodi vlastiti centralizirani sistem SK@UT, koji služi za otkrivanje, rano upozoravanje i zaštitu od državno sponzoriranih cyber napada u više od 60 državnih tijela u Hrvatskoj. Budući Nacionalni centar za kibernetičku sigurnost SOA-e, prema novom prijedlogu zakona, samo bi trebao proširiti postojeći kišobran na privatne kompanije na način da ih “štiti, a ne nadzire”.

Ivan Malenica, ministar pravosuđa i uprave, navodi da je ovaj zakon “veliki korak naprijed, s obzirom da će on obuhvatiti puno više subjekata koji će biti obavezni poduzimati određene mjere iz područja kibernetičke sigurnosti”. Premijer Andrej Plenković cijelu priču vješto odvodi na mlin aktuelnih geopolitičkih trvenja i opisuje kibernetički prostor ne samo kao “prostor ratovanja” nego i poslovanja i funkcioniranja digitalnog društva u kojem uloga države mora biti “ključna”.

Šta će reći Evropa?

Njegovo mišljenje o ulozi države ne dijele u Gongu, organizaciji civilnog društva koja je Evropskoj komisiji za “Evropu prilagođenu digitalnom dobu” poslala dopis u kojem upozorava da novi prijedlog zakona predstavlja prekoračenje ovlaštenja obavještajnih službi i udar na “demokratske standarde” pod egidom zaštite cyber sigurnosti. Bez obzira na intonaciju saopćenja s obje strane ograde, činjenica da se dijalog uopće odvija govori o potrebi da se pitanje cyber sigurnosti iz akademsko-tehničkih sfera spusti u najširi javni prostor.

Multimodalna biometrija kao najsnažniji vid zaštite

Kontrola fizičkog pristupa važan je aspekt sigurnosti svake organizacije ili objekta. Koristeći kombinaciju tehnologija, politika i procedura, upravitelji zgrada i sigurnosno osoblje mogu upravljati pristupom bilo kojem unutrašnjem ili vanjskom prostoru, osiguravajući da samo ovlaštene osobe mogu ući u zaštićeno područje

Priredila: redakcija a&s Adrije; E-mail: redakcija@asadria.com

Prema trenutnim tržišnim izvještajima, kontrola pristupa nastavlja rasti i u narednom periodu. Istraživačka kompanija MarketsandMarkets procjenjuje da će globalno tržište kontrole pristupa sa 9,9 milijardi dolara u 2023. narasti na 14,9 milijardi do 2028, uz prosječnu godišnju stopu rasta od 8,4%, pri čemu se očekuje da će biometrija ostvariti najvišu stopu. Uprkos svim izazovima pandemije, taj je segment industrije sigurnosti doživio povećanu potražnju kompanija širom svijeta za beskontaktnim rješenjima, a biometrija je naročito došla do izražaja s kontinuiranim inovacijama i unimodalnih i multimodalnih tehnologija.

MarketsandMarkets u drugom izvještaju također predviđa da će rast tržišta biometrije biti potaknut povećanom potražnjom za autentifikacijskim i identifikacijskim, ali i ostalim sigurnosnim rješenjima, pri čemu će multifaktorska autentifikacija ostvariti najviši rast.

Jadnostavnost primjene

Unimodalna biometrija je ranije stekla ogromnu popularnost u industriji zahvaljujući jednostavnosti, lakoći implementacije i višestrukoj primjeni takve tehnologije. U poređenju s tradicionalnim kredencijalima kao što su RFID kartice ili ključevi, biometrijski podaci nude sigurnosnom osoblju veću sigurnost, lakšu nadogradnju sistema i evidenciju ulazaka i izlazaka iz zaštićenog prostora.

Dok se unimodalna biometrija naširoko koristi godinama, njena inherentna ograničenja i ranjivosti dovele su do razvoja multimodalnih rješenja, koja pružaju dodatni nivo sigurnosti i preciznosti. Koristeći više biometrijskih karakteristika (npr. otisak prsta i prepoznavanje lica), multimodalni biometrijski sistemi smanjuju rizike povezane s

jednostavnijim unimodalnim. Korištenjem više biometrijskih karakteristika znatno je otežan pokušaj lažiranja, čime se povećava ukupna robusnost procesa identifikacije.

Višefaktorska biometrija

Međutim, važno je napomenuti da i jedna i druga imaju svoje primjene i prednosti. Unimodalna biometrija može biti prikladnija za scenarije u kojima su jednostavnost i ekonomičnost bitni, dok multimodalna prednjači u visokosigurnim okruženjima ili kada je potrebna robusna autentifikacija. Izbor ovisi o faktorima kao što su potrebni nivo sigurnosti, prihvaćenost korisnika, budžet i specifični zahtjevi. Jednostavno rečeno, jedna se oslanja na jednu biometrijsku osobinu za identifikaciju, dok druga kombinuje više osobina za potvrdu identiteta.

Ovdje je potrebno razgraničiti između višefaktorske autentifikacije i multimodalne biometrije, što nisu istoznačni pojmovi. Višefaktorska autentifikacija koristi više načina provjere autentičnosti kao što su kombinacija lozinki, sigurnosnih tokena ili biometrijskih karakteristika, dok multimodalna biometrija koristi više isključivo biometrijskih karakteristika, kao što su kombinacija otiska prsta i prepoznavanja lica. Oba se pristupa, međutim, mogu koristiti zajedno ako se želi postići još veća sigurnost. To se sada ponekad naziva višefaktorska biometrija.

Otisci prstiju

Biometrijske osobine imaju jedinstvene i zajedničke i prednosti i izazove. Stoga usvajanje njihove provjere varira ovisno o primjeni i potrebnom nivou sigurnosti. Nekoliko je takvih biometrijskih karakteristika koje se koriste za provjeru identiteta. Sistemi za prepoznavanje otisaka prstiju mnogo su rasprostranjeniji od ostalih biometrijskih sistema. Otisak prsta snima se pomoću skenera ili senzora. Optički senzori koriste svjetlost za snimanje slike, dok kapacitivni senzori detektuju električna svojstva izbočenja i udubljenja na otisku prsta. Specifične detaljne tačke kao što su završeci izbočenja, bifurkacije i drugi jedinstveni obrasci se identifikuju i upoređuju s pohranjenim šablonima u bazi podataka kako bi se pronašlo podudaranje.

Vjerovatnoća da dvije osobe imaju isti otisak prsta ne postoji, što ih čini odličnom biometrijskom osobinom za tačnu identifikaciju. Skeneri otiska prsta su relativno pristupačni i lako ih je integrisati u razne sigurnosne sisteme. Preciznost čitača u velikoj mjeri zavisi od kvaliteta snimljenih slika otisaka prstiju, na koje može utjecati više faktora okoline kao što su prašina, prljavština, vlaga, starenje ili fizičko oštećenje vrhova prstiju. Sistemi za prepoznavanje otisaka prstiju također mogu biti podložni pokušajima lažiranja korištenjem vještačkih ili lateks replika. Protivmjere poput raspoznavanja živosti osobe i višefaktorske autentifikacije mogu pomoći u ublažavanju ovih posljedica.

Lice

Tradicionalni 2D sistemi za prepoznavanje lica koriste infracrvene kamere i tačkaste projektore da mapiraju lice kao 2D slike, uzrokujući znatan gubitak informacija jer lice nije ravno, što dovodi do netačnosti prilikom promjene izraza lica, osvjetljenja ili smjera u kojem je glava okrenuta. Nemogućnost raspoznavanja da li je riječ o živoj osobi također ovu tehnologiju čini ranjivom na lažiranje pomoću fotografija ili snimljenih videozapisa.

Za snimanje u 3D-u uobičajene su tri tehnologije: vrijeme proleta (ToF), koja je više primjenjiva u sektoru mobilnosti, binokularni stereo vid (uzimanje dviju slika s različitih pozicija) i 3D strukturirano svjetlo, u okviru kojeg se projiciraju nizovi laserskih tačaka na ciljni objekat. Ova posljednja se široko koristi u sistemima za prepoznavanje lica jer nudi visoku preciznost čak i na malim udaljenostima (0,5 – 1,2 m) i u slabo osvijetljenim unutrašnjim prostorima.

Naravno, što je više laserskih tačaka projicirano na licu, to su tačniji rezultati. Dodatni podaci mogu poboljšati preciznost 3D prepoznavanja i raspoznavanja živosti te biti konvertovani u 3D mape lica u cloudu ili za 3D rekonstrukciju lica.

Dlan

Jednodimenzionalno prepoznavanje dlana koristi jednu talasnu dužinu ili svjetlosni spektar, kao što je infracrveno, blisko infracrveno ili vidljivo svjetlo, za snimanje i analizu slika dlana. Međutim, takva vrsta detekcije ne daje optimalne rezultate u slabo osvijetljenim okruženjima, što potencijalno može dovesti do nepreciznosti u izdvajanju i uspoređivanju karakteristika.

S druge strane, tehnologija za višedimenzionalno prepoznavanje dlanova koristi više spektralnih opsega ili različite

tehnologije snimanja istovremeno (npr. svjetlost u bliskom infracrvenom prostoru i konvencionalno vidljivo svjetlo) za sveobuhvatnije hvatanje površine dlana. Kombiniranjem sa sistemom za kalibraciju položaja i prepoznavanjem vena može se testirati da li je skenirana osoba živa te snimiti više osobina dlana kao što su oblik dlana, otisak i vene, dodajući tako više slojeva zaštite. Upotrebom uređaja s većim uglom tolerancije sistem će preciznije prepoznavati dlan čak i ako je ispružen pod nešto drugačijim uglom.

Šarenica oka

Kao najsloženije tjelesno obilježje u biometriji, prepoznavanje šarenice oka smatra se jednim od najpreciznijih oblika verifikacije. Upotreba bliske infracrvene svjetlosti može se koristiti za identifikaciju na velikim udaljenostima, pružajući fleksibilno, beskontaktno rješenje koje može minimizirati utjecaj ambijentalnog osvjetljenja i proširenih zjenica, dok također detektuje pokrete šarenice i pogleda kako bi procijenilo da li je osoba živa i time spriječilo pokušaj lažiranja.

Vrijedi spomenuti da prepoznavanje lica sada nudi slične performanse kao i prepoznavanje šarenice, ali po nižoj cijeni. Ova tehnologija je također za većinu korisnika lakša da je implementiraju na postojeće sisteme.

Kao i kod većine biometrijskih modaliteta, vanjski faktori poput prljavštine, odsjaja na objektivu kamere i loše kalibracije uređaja mogu utjecati na tačnost, jednako kao i određene očne bolesti ili stanja poput katarakte, glaukoma pa i starenja. Tu je i kolebanje korisnika da prihvate ovu tehnologiju usljed zabrinutosti za zaštitu ličnih, biometrijskih podataka. Stoga zaštita podataka mora biti na vrhunskom nivou.

Lažiranje biometrijskih podataka

Biometrijski sistem obično se sastoji od četiri modula: senzorskog modula, modula za ekstrakciju karakteristika, baze podataka šablona i modula za upoređivanje. Napadi lažiranjem biometrijskih podataka mogu ciljati bilo koju fazu kako bi pokušali dobiti neovlašteni pristup. Napadači mogu koristiti odštampane 3D replike prstiju da zavaraju senzorske module ili izmijeniti crte lica kako bi izbjegli otkrivanje. Osim toga, mogu napraviti lažni predložak koji oponaša stvarni ili obrnuti proces generisanja šablona i tako napraviti lažne šablone. U fazi podudaranja napadi mogu iskoristiti toleranciju algoritama na ranjivosti da bi falsificirali podudaranje.

Zaštita podataka i privatnost važni su za biometrijske sisteme jer mnoge organizacije i vlade smatraju da propusti takvog tipa mogu dovesti do iskorištavanja drugih sistema. Korisnici bi trebali osigurati da njihova biometrijska rješenja budu u skladu s regulatornim zahtjevima kako bi zaštitili svoju privatnost. Zaštita podataka se može primijeniti na više nivoa: algoritamskom, sistemskom i operativnom. Šifriranje podataka je obavezno. Nepovratni biometrijski predlošci mogu spriječiti da se originalni predložak rekonstruira. Za poslovne organizacije bi od vitalnog značaja bilo da koriste rješenja koja imaju jasne politike zaštite privatnosti i koja ispunjavaju zahtjeve lokalnih i međunarodnih propisa o sigurnosti podataka kao što je Opća uredba o zaštiti podataka Evropske unije.

Preciznost

Korištenje više biometrijskih modaliteta znači da sistem mora prikupiti i analizirati više podataka, čime postaje sigurniji jer minimizira stope lažnog prihvatanja (FAR) i stope lažnog odbijanja (FRR). Nadalje, ako je jedan modalitet ugrožen, drugi se i dalje može koristiti za potvrdu identiteta, što kompanijama omogućava nesmetan rad i minimizira kašnjenja zbog očitavanja grešaka. Multimodalni biometrijski sistemi također su u stanju da održavaju referentne pragove radi veće preciznosti. Referentni pragovi odnose se na unaprijed određeni kriterij koji klasifikuje biometrijska mjerenja kao stvarna (razumno odgovara referentnom predlošku) ili netačna. Ovaj prag pomaže u uspostavljanju ravnoteže između FAR i FRR sistema. Ovo je važno jer biometrijski podaci iste osobe uzeti u različito vrijeme nikada neće biti identični.

Prilagodljivost

Kako sistem koristi različite nivoe biometrijske fuzije za potvrdu identiteta, korisnicima je omogućena fleksibilnost da prilagode rješenja kako bi bila sigurnija (strožiji prag) ili praktičnija ovisno o zahtjevima projekta. Izbor referentnog praga je jako važan, jer direktno utječe na performanse i sigurnost biometrijskog sistema. Strožiji prag poboljšava sigurnost minimiziranjem rizika od neovlaštenog pristupa, ali može povećati vjerovatnoću odbijanja legitimnih korisnika (FRR). S druge strane, niži prag mogao bi povećati praktičnost korištenja, ali i povećati stopu lažnog prihvatanja. Optimalni prag zavisi od specifičnog slučaja upotrebe, željenog balansa između FAR-a i FRR-a te ukupnih sigurnosnih zahtjeva sistema.

 Uspješna borba protiv napada

Kombinacija više biometrijskih podataka čini rješenje sigurnijim jer povećava složenost i otežava izvođenje potencijalnih napada budući da napadači moraju istovremeno replicirati i manipulirati višestrukim modalitetima. Osim toga, multimodalna biometrijska rješenja obično su opremljena adaptivnim algoritmima koji analiziraju anomalije u različitim modalitetima i raspoznaju živost osobe kako bi razlikovala stvarne od lažnih korisnika. Ovo multimodalnu biometriju čini idealnom za zaštitu imovine od neovlaštenog upada.

 Primjene

Multimodalna biometrija već se koristi u projektima čiji korisnici žele iskoristiti sve njene prednosti u pogledu sigurnosti, tačnosti i fleksibilnosti. Provjere identiteta na granicama od ključne su važnosti. U tom smislu, multimodalna biometrija može biti korisna i zapravo je raspoređena na određenim graničnim prijelazima. Primjer je Kuvajt, koji će, prema očekivanjima, ove godine uvesti multimodalni biometrijski sistem na graničnoj kontroli koristeći kombinaciju biometrijskih tehnologija kao što su prepoznavanje lica, skeniranje otisaka prstiju i identifikacija šarenice oka kako bi ojačali sigurnost i pojednostavili proces useljavanja.

Više vertikala

Kada se uvodi kontrola pristupa u zatvorima, mora se uzeti u obzir zaštita i privatnost zatvorenika i posjetilaca. U tome multimodalna biometrija opet može biti izuzetno korisna. Vlada Novog Južnog Velsa, naprimjer, očekuje da će ove godine u svojim popravnim ustanovama uvesti multimodalne biometrijske sisteme koji kombiniraju prepoznavanje šarenice oka i lica. Kako kažu, novi sistem će omogućiti bolje korisničko iskustvo zbog bržeg procesa obrade i poboljšane kategorizacije različitih tipova osoba koje ulaze u popravni centar.

 Zdravstvo je još jedan sektor koji može imati velike koristi od ove tehnologije. U zdravstvenim ustanovama potrebna je dodatna sigurnost za pristup podacima o pacijentima ili kritičnim područjima kao što je hitna pomoć. A tu je i higijena kao također važan zahtjev, posebno u eri nakon pandemije. Kao takve, bolnice mogu imati dosta koristi od multimodalnog rješenja koje kombinuje dvije beskontaktne biometrije, naprimjer prepoznavanje lica i šarenice oka.

Litij-jonske baterije kao uzročnik požara

U vremenu digitalnih inovacija i mobilnosti litij-jonske baterije su kucajuće srce industrije i svakodnevno korištenih uređaja poput telefona, laptopa, električnih bicikala i skutera. No, da li ovo srce pumpa odveć vrelu krv u vrijeme sve češćih požara povezanih s ovim uređajima i koji je odgovor industrije na potrebu da imamo najbolje iz svjetova energetike i sigurnosti?

Piše: Mirza Bahić; E-mail: mirza.bahic@asadria.com

Litij-jonske baterije danas mnogi časte nadimkom “motora 21. stoljeća”. Kao važno rješenje za pohranu energije za prijenosne elektronske uređaje i električna vozila, ovi proizvodi su danas prometejska vatra za svijet koji neprestano traži više mobilnosti, digitalizacije, umreženosti i održivosti u jednom paketu. Ipak, s njihovom širom primjenom došla je i uvećana i statistički dobro potkrijepljena opasnost od izbijanja požara u situacijama koje su za mnoge još nepoznanica.

 Je li greška u samom dizajnu baterija?

Jezgra litij-jonskih baterija sastoji se od mnoštva manjih ćelija, od kojih svaka sadrži dvije elektrode odvojene separatorom. Ove ćelije olakšavaju kretanje nabijenih čestica, poznatih kao litij-joni (odatle i ime), kroz provodljivo otapalo između elektroda. Proces obuhvata punjenje i pražnjenje te omogućava bateriji da pohranjuje i oslobađa energiju i napaja nebrojene mobilne uređaje, od laptopa do električnih vozila. Kada se baterija puni, litij-joni migriraju s pozitivne elektrode (katode) kroz provodljivi elektrolit i idu prema negativnoj elektrodi (anodi), gdje se pohranjuju. Tokom pražnjenja proces je obrnut, pri čemu se litij-joni vraćaju na pozitivnu elektrodu, stvarajući električnu struju koja napaja uređaj.

Odabir litija kao primarnog elementa u baterijama sveo se na lakoću ovog elementa i veliku gustinu energije koja se povezuje s njim. U poređenju s tradicionalnim baterijama, kao što su nikl-kadmijske ili one s olovnom kiselinom, litij-jonske baterije nude znatno veći kapacitet pohrane energije, što ih čini idealnim za prijenosne uređaje kojima treba dugotrajno napajanje.

Dakle, odgovor na pitanje iz naslova je jednostavan: litij-jonske baterije nisu nesigurne po dizajnu. Ako su proizvedene i korištene prema industrijskim standardima, riječ je o općenito sigurnim uređajima. Ipak, važno je znati da postoje inherentni rizici povezani s radom takvih baterija i oni se mogu pripisati različitim faktorima, kao što su promjene temperature, fizička oštećenja, prekomjerno punjenje, proizvodni nedostaci ili nepravilna upotreba.

 Zašto litij-jonske baterije postaju sigurnosni rizik?

Litij-jonske baterije su ugasile trajnu žeđ za prijenosnom energijom, omogućavajući nam da ostanemo umreženi i radimo efikasno te probijamo nove granice u transportu. Međutim, zajedno sa svim neospornim prednostima one nose i konkretne sigurnosne rizike koji se najviše tiču izbijanja požara u potpuno neočekivanim situacijama. No, ako smo ustanovili da nisu nesigurne same po sebi, zašto se izvještaji o požarima sa smrtnim ishodima i velikim materijalnim štetama danas šire medijima brzinom vatrene stihije? Razlog je prost i tiče se igre velikih brojeva – baterije su danas popularnije nego ikada, a njihovo brzo usvajanje nije pratila jednako revnosna kampanja podizanja svijesti o pravilnom rukovanju i postupanju u slučaju incidenata.

Prije svega, kada se litij-jonske baterije pokvare ili pretrpe štetu, one mogu predstavljati znatno veću opasnost od pojave požara i eksplozija. Nekoliko faktora može doprinijeti kvaru baterije, uključujući nepravilnu upotrebu i čuvanje ili pogrešnu tehniku punjenja. Fizički udari kao što su ispuštanje, drobljenje ili bušenje baterije mogu uzrokovati oštećenja koja ugrožavaju integritet i sigurnost ovih uređaja. Vanjski izvori topline, poput otvorenog plamena ili grijača, kao i temperature iznad 55 stepeni mogu ubrzati kvarove uređaja s oštećenim ćelijama ili onih s fabričkim greškama. Isto tako, punjenje litij-jonskih baterija pri temperaturama ispod nule može dovesti do stvaranja trajne metalne obloge od litija na anodi. Ova obloga povećava rizik od kvara baterije i, proporcionalno, požara.

Zato je pridržavanje proizvođačevih uputa za uređaje za punjenje i baterije ključno za sprečavanje oštećenja. Za smanjenje rizika neki punjači koriste mehanizam cikličkog napajanja kako bi izbjegli prekomjerno punjenje, dok tzv. brzi punjači često nemaju ovu funkciju, tako da je ovdje ključna savjest korisnika. Ipak, preporuka struke je korištenje punjača prema uputama proizvođača kako bi se održala sigurnost baterije.

 Izbjegavanje termičkog pobjega

Esencijalno je, dakle, izbjeći dovođenje baterije u kvarno stanje. No, šta ako je do toga već došlo bez korisnikove svijesti o postojanju problema? U slučaju kvara baterije toplina koja se oslobađa tokom radnog procesa može oštetiti obližnje ćelije, pokrećući lančanu reakciju poznatu kao termički pobjeg (runaway). Visoka energijska gustoća litijskih baterija čini ih podložnijim takvim reakcijama. Ovisno o faktorima kao što su njihov hemijski sastav, veličina, dizajn, tipovi komponenti i pohranjena količina energije, kvarovi litijskih ćelija mogu rezultirati hemijskim reakcijama i aktiviranjem sagorijevanja, što dovodi do oslobađanja topline i prevelikog pritiska.

Hemijske reakcije unutar baterije dižu ovaj pritisak do tačke u kojoj se zidovi ćelije šire i dolazi do curenja nusproizvoda iz otopine. Ovi nusproizvodi uključuju ugljik-monoksid, ugljik-dioksid, vodonik i ugljovodonike i kao takvi su jako zapaljivi i jedan od faktora izbijanja požara, pa čak i eksplozija. Kao otežavajući faktor kod zapaljenja baterija, sagorijevanje u nekim slučajevima može uzrokovati odvajanje fluora od litijskih soli u bateriji. Kada se pomiješa s vodenom parom, fluor može proizvesti fluorovodoničnu kiselinu, vrlo opasnu supstancu koja može imati dugoročne ali inicijalno neprimjetne posljedice po ljudsko zdravlje. Zbog svega navedenog je jasno da je adekvatno razumijevanje ovih procesa i uvrštavanje spoznaja o njihovoj mehanici imperativ u planiranju smjernica i najboljih praksi za sigurno rukovanje ovim izvorima napajanja.

 Ekološka tranzicija i pristupačnost kao faktor rasta broja incidenata

I naizgled nepovezani globalni događaji imali su utjecaja na okretanje reflektora u pravcu litij-jonskih baterija kao sigurnosnog rizika. Nakon izbijanja pandemije upotreba skutera i e-bicikala je znatno porasla, posebno u segmentu isporuka robe i hrane te odlazaka na posao. Ovaj nagli skok doveo je do skoka cijene transportnih uređaja, što je navelo pojedince da traže proizvođače s nižim standardima kontrole kvaliteta za svoje sisteme baterija. Jednom kada se tržište stabiliziralo, nastavljena je velika potražnja za litij-jonskim baterijama, prvenstveno vođena potrebama ekološke tranzicije. Očekuje se da će globalna potražnja za litij-jonskim baterijama porasti više od pet puta do kraja 2030. godine, navode u organizaciji Li-Bridge.

Potražnju u stopu prati i broj pratećih incidenata s požarima. Prema podacima osiguravajuće kompanije Zurich, samo u 2021. došlo je do gotovo 150-postotnog povećanja broja požara uzrokovanih eksplozijom litij-jonskih baterija u e-skuterima i e-biciklima. Istovremeno, broj požara ovog tipa je do kraja septembra 2022. nastavio rasti za dodatnih 28% u odnosu na mjesečni prosjek u 2021. godini.

Kao lakmus-papir za dominantne sigurnosne trendove na ovom tržištu može poslužiti američki grad New York. U 2019. godini u New Yorku je izbilo 30 požara koje su tamošnje službe pripisale korištenju baterija u električnim biciklima ili skuterima. Godinu kasnije broj se povećao na preko 40. Do 2021. učestalost požara se više nego udvostručila, dostigavši cifru od ukupno 104 incidenta u samo jednom gradu. Na kraju, po isteku 2022. litij-jonske baterije su identificirane kao uzročnik 220 požara, što je rezultiralo smrću šest osoba i 147 povrijeđenih u tim incidentima. Navedene brojke navele su interventne službe da potraže pomoć struke u potrazi za uzrocima ovih pojava, s namjerom smanjenja njihove učestalosti.

 Odgođeni požari kao jedinstven protivpožarni izazov

Jedan od važnijih uzroka izbijanja požara u električnim vozilima i skuterima su i sudari koji rezultiraju oštećenjem baterije. Oni mogu dovesti do pucanja ćelija baterije, uzrokujući unutrašnje kratke spojeve i prateće požare.

Za razliku od vozila s konvencionalnim motorima, nakon sudara električnih vozila javlja se jedinstven fenomen “naknadnih” požara, što je poseban rizik za interventne službe koje se tek upoznaju s ovom pojavom.

Pionirska istraživanja na ovom planu radio je američki Nacionalni odbor za sigurnost transporta (NTSB). Odbor je proveo istragu o tri incidenta koji su uključivali naknadno zapaljenje litij-jonskih baterija u električnim vozilima. Umjesto očekivanog zapaljenja baterije tokom vožnje ili neposredno nakon sudara, primijećeno je da su vozila planula nakon više sati, pa i dana poslije incidenta.

Naprimjer, u Lake Forestu u Kaliforniji električni džip je udario u stambenu garažu i zapalio se. Vatrogasci su najprije morali potrošiti neobično veliku količinu vode (preko 70.000 litara) na vatru koja se nije gasila najmanje dva sata. Tek kada su podigli vozilo kako bi direktno ugasili plamteću bateriju, temperatura se dovoljno snizila da omogući sigurno uklanjanje vozila s terena. Međutim, čak i tokom transporta na šleperu baterija se ponovo zapalila sama od sebe. U gradu Mountain Viewu u istoj regiji desio se sličan slučaj, samo što je baterija vozila po prebacivanju na odlagalište izazvala naknadni požar nakon nevjerovatnih pet dana.

Iako ne postoje jasni dokazi koji ukazuju na to da su električna vozila sklonija zapaljivanju u odnosu na konvencionalna, u nekim situacijama proces termičkog pobjega u litij-jonskim baterijama može biti odgođen ili usporen do neprimjetnosti. Zapravo, početni udar i oštećenje baterije mogu pokrenuti spor ali neumitan slijed reakcija, što na kraju dovodi do neočekivanih požara nakon dužeg perioda, i to na lokacijama poput deponija ili odlagališta oštećenih vozila. Jednako važan izazov tiče se ugroženosti vozača šlepera s oštećenim vozilima s litij-jonskim baterijama. Oni su izloženi riziku od izbijanja iznenadnih naknadnih požara koji se lako mogu proširiti na njihova vozila i dodatno otežati posao vatrogascima.

Neugasiva požarna žeđ i prolongirane intervencije

Još jedno važno pitanje je problem efikasnog gašenja požara na vozilima s litij-jonskim baterijama koji se tiče dostupnosti nestandardno velikih količina vode i dužine trajanja intervencija, koje zadržavaju osoblje na terenu duže nego inače. Struka navodi da u nekim slučajevima za gašenje požara na električnim vozilima treba i 110.000 litara vode. Ova količina može varirati, ali mnoge vatrogasne službe već sada ne mogu računati na korištenje jednake količine vode za intervencije na električnim vozilima kao za tipične požare u zgradama.

 Električna vozila doprinijela potonuću broda Felicity Ace?

Nisu samo šleperi i logistička infrastruktura ugroženi specifičnim rizicima zapaljenja vozila s litij-jonskim baterijama. Teretni brod Felicity Ace je 1. marta 2022. potonuo u blizini Azora u Atlantiku, što je rezultiralo gubitkom oko 3.965 automobila. Procjenjuje se da je među njima bilo blizu tri stotine električnih vozila, što je predstavljalo dodatni izazov u gašenju požara jer obuzdavanje plamena na litij-jonskim baterijama zahtijeva upotrebu velikih količina suhih hemikalija, među kojima su ABC prah, ugljik-dioksid, grafit u prahu i natrij-karbonat. Posada je morala napustiti brod, a pokušaji da se požar ugasi samo vodom pokazali su se nedjelotvornim. Istovremeno, brodovi i trajekti za prijevoz automobila posebno su izloženi riziku od ovakvih požara zbog svoje unutrašnje konfiguracije jer im nedostaju unutrašnje pregrade, što olakšava lančano širenje požara na druga vozila.

Ilegalne modifikacije vozila kao otežavajući faktor

U uslovima autentičnog buma u korištenju skutera s litij-jonskim baterijama, interventne službe nemaju saveznika ni u ilegalnim radnjama koje je ovaj trend donio. Kao ilustracija može poslužiti tragični incident koji se 1. januara 2023. desio u stambenom bloku u britanskom gradu Bristolu i rezultirao smrću jedne i hospitalizacijom osam osoba. Istraga je pokazala da je vatra izbila u hodniku stana, a kao uzrok se navodi amaterski preuređeni e-bicikl s litijskom baterijom. Lokalne vlasti su navele da je za ovo odgovoran trend omasovljavanja primjene tzv. kompleta za konverziju, koji omogućavaju naknadnu ugradnju električnih motora na standardne bicikle. Ovim kompletima često nedostaje baterija, što potrošače dovodi u iskušenje da preko interneta kupuju jeftinije alternative i neprovjerene punjače u čijem dizajnu nisu ispoštovani industrijski sigurnosni standardi. Kako su ove nestandardne baterije sklonije kvarovima, rizik od požara je višestruko veći.

Podzemne garaže i deponije kao infrastrukturni rizik

Sve šira upotreba litij-jonskih baterija u transportnim vozilima poput e-bicikala i e-skutera izazvala je pravu uzbunu među sigurnosnim profesionalcima zbog učestalih požarnih incidenata uzrokovanih ovim proizvodima. Osim toga, kako globalna tranzicija ka vozilima s nultom emisijom štetnih gasova dobija na zamahu, javljaju se glasovi zabrinutosti u vezi s potencijalnim rizicima koja predstavljaju podzemna parkirališta. Ove lokacije danas su pune električnih automobila i punjača, a same po sebi ne predstavljaju pristupačan ambijent za protivpožarne operacije.

U nekim zemljama već su oglašeni alarmi za uzbunu: nakon znatnog rasta broja požara uzrokovanih e-biciklima i e-skuterima u Londonu (s osam na 59 slučajeva u samo dvije godine), tamošnji transportni regulator je zatražio zabranu korištenja privatnih e-vozila u vozilima podzemne željeznice i autobusima.

U istom periodu organizacija ESA je upozorila da su ove baterije opasne i kada su izvan aktivne upotrebe jer se mogu oštetiti tokom odlaganja na deponiju ili pripreme za reciklažu. To je u prvom redu povezano s rizikom da će litij-jonske baterije u tom procesu biti zgnječene, razbijene ili izložene vremenskim uvjetima, što olakšava samozapaljenje ili pojavu eksplozija. Istovremeno, ove baterije su postale dovoljno sveprisutne u svakodnevnom životu da ih korisnici sada odlažu zajedno s ostalim smećem i reciklažnim otpadom, bez obzira na to što se radi o svojevrsnim požarnim tempiranim bombama.

Stručnjaci zato naglašavaju važnost zasebnog i pravilnog recikliranja litij-jonskih baterija, uz sigurno odlaganje izvan naseljenih mjesta i adekvatnu zaštitu od vremenskih neprilika. Oštećene baterije su poseban izvor rizika jer ih se mora odlagati zasebno i čuvati u kontejnerima napunjenim pijeskom ili drugim inertnim materijalima kao što je vermikulit.

 Podatkovni centri rješenje traže u redizajnu objekata

Litij-jonske baterije su glavni osumnjičenik i u nekoliko razornih požara u podatkovnim centrima. Jedan od njih desio se početkom 2021. godine, kada je OVHcloud, evropski ponuđač cloud usluga, u požaru izgubio jedan od centara u Strazburu. Vjeruje se i da je razorni požar u centru Maxnod u Francuskoj u martu ove godine uzrokovan zapaljenjem litij-jonske baterije. U svjetlu potencijalnih rizika povezanih s litij-jonskim baterijama u ovim objektima, stručnjaci naglašavaju važnost njihovog redizajna. To se u prvom redu odnosi na izmještanje baterija u posebne prostorije koje će biti opremljene zidovima i plafonima otpornim na vatru. Istovremeno, u upotrebu bi se uveli sistemi za gašenje požara pjenom umjesto vodom.

Odgovor industrije

U ovom trenutku čini se da se državni regulatori i industrija natječu u pronalaženju univerzalnog lijeka za zapaljivi problem litij-jonskih baterija. Rješenje je, čini se, u fuziji oba pristupa, pri čemu će pionirske korake uraditi zemlje s najvećim brojem korisnika, odnosno incidenata povezanih s ovim uređajima.

Tako je, naprimjer, u Sjedinjenim Američkim Državama u toku inicijativa za donošenje zakona o potrošačkim standardima za litij-jonske baterije. Cilj je uspostava sigurnosnih standarda za baterije u električnim skuterima i biciklima, koji će uključiti i smjernice za zaštitu potrošača. Regulatori su pri tome naglasili potrebu globalnog reguliranja distribucije ovih baterija iz različitih država, što je zasigurno još jedan eho tekućeg trgovinskog rata SAD-a i Kine.

Za razliku od regulative, segment edukacije korisnika je vjerovatno najviše odmakao kada je u pitanju sprečavanje požara. Najbolje prakse zaštite su dobro poznate i uključuju izbjegavanje izlaganja baterija ekstremnim temperaturama i što rjeđe prekonoćno i kontinuirano punjenje. Odabir renomiranih brendova i originalnih uređaja za punjenje još je jedan važan korak ka sprečavanju rizika. Prilikom punjenja, smatraju eksperti, važno je osigurati i adekvatnu cirkulaciju zraka radi sprečavanja akumulacije topline. Preporučljivo je i držati i puniti električna vozila izvan zatvorenih prostorija, idealno u namjenskom izoliranom prostoru na čijem osiguravanju moraju raditi lokalne vlasti.

Angažman vlasti na prevenciji gubitaka života i materijalnih dobara ovdje podrazumijeva i zakonski reguliranu pohranu i standardizirane postupke rukovanja litij-jonskim baterijama, posebno tokom tranzita na brodovima ili kamionima nakon saobraćajnih nesreća.

Na kraju, tu je i gotovo neograničeni potencijal same sigurnosne industrije da ponudi rješenja za različite rizike, uključujući i one nove ili manje poznate. Rano otkrivanje neočekivanih i odgođenih požara na baterijama osigurat će se kroz cjelodnevno praćenje transporta uređaja, potpomognuto korištenjem termalnih skenera, detektora plina, topline i dima te nadzornih kamera s mogućnošću rane detekcije požara. Industrija, naravno, može ponuditi i specijaliziranu obuku za osoblje uključeno u postupke rukovanja baterijama, kao i za gašenje požara na osnovu dosadašnjih iskustava s ovim incidentima. Svima je jasno jedno: ukoliko želimo da se tehnološka baklja litij-jonskih baterija ne zagasi prerano, njihove bezbrojne prednosti uzet ćemo jednako ozbiljno kao i sigurnost svih korisničkih grupa koji je i dalje žele koristiti.

Upravljanje voznim parkom: Ključni element u logistici i transportu

Upravljanje vozilima optimizira korištenje voznog parka i pomaže prijevoznicima da pravovremeno isporučuju robu, smanje troškove i povećaju prihode. Ovaj koncept često se primjenjuje u industrijama gdje postoji potreba za efikasnim upravljanjem većim brojem vozila, kao što su transportne kompanije, logistika, dostava, javni prijevoz, građevinske firme i slično

Pripremio: Nermin Kabahija; E-mail: redakcija@asadria.com

Fleet management, prema definiciji, predstavlja upravljanje voznim parkom, bilo da je riječ o grupama kamiona ili autobusa koji su u vlasništvu kompanije ili operatera. Osnovni ciljevi upravljanja vozilima su smanjenje troškova, postizanje maksimalne efikasnosti i osiguravanje pravovremene isporuke robe. To, dakle, podrazumijeva planiranje ruta, pravovremeno održavanje i popravljanje, nabavku i raspolaganje vozilima te osiguravanje općeg zdravlja i blagostanja vozača.

 Ključne komponente upravljanja flotom

Sistem upravljanja flotom vozila podrazumijeva nekoliko ključnih komponenti. U prvom redu, tu je osnovno praćenje lokacije vozila pomoću GPS tehnologije i senzora, koje kompanijama i operaterima omogućava da u svakom trenutku znaju tačnu lokaciju svojih vozila, rutu kojom putuju i brzinu kojom se kreću. Također, softveri za upravljanje flotom omogućavaju izračunavanje optimalnih ruta za vožnju, što utječe na skraćivanje vremena putovanja, a time i na manju potrošnju goriva i troškove održavanja. Upravljanje flotom uključuje i praćenje redovnih servisa, zamjene dijelova i rješavanje problema održavanja. Pravilno održavanje vozila je ključno za njihovu dugotrajnost i pouzdanost.

Jedna od važnih komponenti fleet managementa je i sigurnost vozača. Ugradnja kamera, mobilnih snimača, senzora i sistema za praćenje može pomoći u nadgledanju sigurnosti i ponašanja vozača. To obuhvata nadzor brzine vožnje, naglo ubrzanje ili kočenje te opću sigurnost vozila i vozača. Ovi sistemi prate i potrošnju goriva i identificiraju neefikasnu vožnju, što omogućava smanjenje troškova na gorivo kao bitne stavke u troškovima kompanije. Omogućeno je i praćenje putovanja, vremena provedenog na putu i ostalih relevantnih podataka koji mogu biti korisni za administrativne svrhe, kao što su fakturisanje klijenata ili izvještavanje, a u globalu sakupljeni podaci mogu se analizirati kako bi se donosile bolje poslovne odluke.

 Zašto je upravljanje vozilima važno?

Upravljanje vozilima važno je iz više razloga. Jedan je već spomenuta ušteda troškova. Izvještaj Američkog istraživačkog instituta za transport ističe da su troškovi voznog parka porasli za 21,3 posto u 2022. u usporedbi s 2021. godinom, pri čemu su troškovi goriva navedeni kao najveći faktor. Ključni elementi u upravljanju vozilima, poput planiranja ruta i prediktivnog održavanja, mogu znatno pomoći u tome. Zatim, tu je i pitanje sigurnosti. Prema Federalnoj administraciji za sigurnost vozača kamiona SAD-a, od 450.000 prijavljenih nesreća u kojima su sudjelovali veliki kamioni 2017. godine bilo je 4.237 fatalnih nesreća i 344.000 nesreća s ozlijeđenima. Praćenje ponašanja vozača može pomoći u smanjenju ovog rizika. Nadalje, za vrijeme i nakon COVID-a transport i pravovremena dostava robe – posebno lijekova i zdravstvene opreme – postali su važniji nego ikad, što zahtijeva dobro upravljanje voznim parkom.

Softveri u upotrebi

Rješenja koja pružaju firme za upravljanje vozilima ili usluge upravljanja vozilima pomažu operaterima da postignu veću efikasnost, smanje troškove i pravovremeno dostave robu. A da bi to postigli, sistem upravljanja koristi prednosti vještačke inteligencije i IoT-a, gdje se podaci generisani odgovarajućim IoT uređajima obrađuju softverski kako bi pružili adekvatne uvide operaterima. Sam softver može biti smješten u vozilu ili u oblaku, ovisno o vrsti i prirodi podataka. Za ove druge ključan je kvalitetan prijenos podataka, zbog čega se često koriste 3G/4G/5G mobilne tehnologije.

Hardverske komponente

Fleet management sistem, nadalje, koristi različite vrste hardverskih komponenti i uređaja kako bi efikasno pratio, upravljao i optimizirao upotrebu voznog parka. Ovisno o potrebama i specifičnostima svake kompanije ili organizacije, može se koristiti različita kombinacija hardvera. Odabir ovisi o specifičnim potrebama kompanije, kao i o ciljevima koje žele postići kroz efikasno upravljanje voznim parkom.

GPS uređaji ugrađeni u vozila omogavaju praćenje lokacije vozila u stvarnom vremenu, što je ključno za praćenje ruta, vozačevih navika i planiranje optimiziranih ruta. Softveri koji dolaze u paketu omogućavaju praćenje potrošnje goriva i identifikaciju nepravilnosti koje mogu ukazivati na krađu goriva ili loše vozačeve navike. Također, omogućavaju i daljinsko zaključavanje i isključivanje vozila u slučaju krađe.

OBD-II (On-Board Diagnostics) uređaji se priključuju na dijagnostički priključak vozila i prate informacije o stanju vozila, uključujući brzinu, potrošnju goriva, stanje motora i emisije gasova.

Senzori za praćenje vozila mogu pratiti različite parametre vozila kao što su brzina, radna temperatura, pritisak u gumama, telemetrija motora i druge dijagnostičke podatke.

Kamere i mobilni snimači unutar i izvan vozila snimaju događaje tokom vožnje, što pomaže u analizi i razumijevanju vozačevih navika, ali i u sprečavanju nesreća.

Mobilni uređaji poput pametnih telefona ili tableta uspješno se koriste za praćenje voznog parka putem specijaliziranih aplikacija.

Komunikacijska infrastruktura – efikasan sistem za upravljanje zahtijeva komunikaciju između vozila i centralne upravljačke jedinice. To može uključivati bežičnu mrežu, mobilnu mrežu, IoT tehnologije i druge komunikacijske tehnologije.

Računarska oprema je također veoma važna, jer centralni sistem za upravljanje flotom zahtijeva odgovarajuće računarske sisteme, servere i softvere za analizu i obradu podataka.

Sistemi za komunikaciju s vozačem omogućavaju komunikaciju između dispečera i vozača putem poruka ili glasovnih komandi.

Automatski uređaji za plaćanje putarina – u nekim sistemima pametni uređaji mogu automatski obračunavati i plaćati putarine.

 Sigurnost vozača ostaje prioritet

Povećanje broja novih firmi za prijevoz i logistiku širom svijeta povećava konkurentnost na tržištu. Stoga postojeći prijevoznici dodaju više vozila i tehnologija svom voznom parku. U svemu tome sigurnost vozača postaje sve zahtjevnija. Kako se ekonomije oporavljaju od pandemije, opskrbni lanac i logistika ponovo su pod pritiskom. Najveći cilj svakog vlasnika voznog parka je da svi vozači sigurno stignu kući, a pogotovo noću. Studije Nacionalnog centra za izvrsnost u sigurnosti površinskog transporta SAD-a pokazale su da je 87 posto nesreća s komercijalnim vozilima rezultat vozačke greške, što znači da se ti incidenti mogu spriječiti. Rješenja za upravljanje vozilima ključna su za postizanje ovog cilja jer omogućuju upraviteljima voznog parka da prepoznaju i spriječe visokorizična ponašanja vozača. S optimiziranom kombinacijom visokopreciznih uređaja i pametnih algoritama ovi sistemi mogu znatno smanjiti rizike za vozače voznog parka.

 Smanjenje troškova

Kada se pokušavaju smanjiti operativni troškovi, najvažniji aspekt je znati odakle tačno dolaze. Jeroen Berendsen, strateški projekt-menadžer u kompaniji Webfleet, kaže da njihova rješenja pružaju uvide koji pomažu identificirati i smanjiti te troškove. “S našim rješenjima vozači dobivaju ocjene iz osam ključnih performansi, pružajući upraviteljima voznog parka uvid u ponašanje vozača. Istovremeno, vozači su uključeni putem naših vozačkih terminala i trenutno dobivaju savjete. Upravitelj voznog parka može koristiti ove uvide kako bi potaknuo vozače na još efikasniji rad i angažirao ih za dodatne savjete. Nadalje, naša optimizacija ruta i narudžbi zajedno s profesionalnom (kamionskom) navigacijom čini dnevno planiranje i rute efikasnijima”, rekao je Berendsen.

On naglašava da je veoma bitan i aspekt koji se tiče samog vozila. “Podaci iz TPMS-a u kombinaciji s podacima iz CANbus-a sistema pružaju uvide o stanju vozila, vrsti servisa koji im može biti potreban ako nešto ne funkcioniše ispravno, kao i vrsti održavanja koju vozila trebaju ili će uskoro trebati. Webfleet također nudi aplikaciju za provjeru vozila koja pomaže korisnicima osigurati da su vozila ispravna prije polaska”, kaže Berendsen te dodaje da njihova rješenja pružaju holistički pristup koji uključuje upravitelja voznog parka, vozača, vozila i rute.

Prijevoznici mogu smanjiti potrošnju goriva identificirajući neefikasna ponašanja vozača, poput rada motora u leru, prebrze vožnje i nepotrebnog ubrzanja. Kako tvrdi Berendsen, jedan od njihovih klijenata očekuje da će zbog ovih naprednih sistema godišnje uštedjeti oko milion dolara samo na gorivu. Osim toga, kompanije mogu koristiti i njihovu platformu za usporedbu električnih i hibridnih vozila s motorima s unutrašnjim sagorijevanjem kako bi procijenile efikasnost i uštedu troškova pri prelasku na električnu energiju.

Veća operativna efikasnost

Berendsen je posebno istakao da Webfleetova rješenja omogućavaju klijentima da optimiziraju svoj cijeli radni proces digitalizacijom procesa i podataka te minimiziranjem vremena utrošenog na papirologiju i administrativne zadatke. Sistem također pomaže da se identificiraju vozači koji su najposvećeniji poslu zahvaljujući tzv. pametnom rasporedu, statusu narudžbe i općem stanju vozila.

“Optimizacija narudžbi optimizira redoslijed stanica u jednom kliku, a s ciljem smanjenja kilometraže i vremena provedenog na cesti. Sve to pomaže boljem planiranju, obavljanju više narudžbi i poboljšanju usluga na licu mjesta. Pojednostavite tok narudžbe i uštedite vrijeme slanjem poslova i uputa za narudžbu pravo iz ureda na PRO vozački terminal”, kaže Berendsen. Terminal zatim glasno čita poruku kako ne bi ometao vozača. S tačnim informacijama o vremenu provedenom na lokaciji, statusu narudžbe, informacijama o putovanju, radnom vremenu i izvedbi vozača i klijenti sada mogu jasno procijeniti koja područja njihovog poslovanja trebaju poboljšanje. Kada upravitelj voznog parka ima uvid u optimizaciju ruta i narudžbi, to mu pomaže da uštedi vrijeme i smanji zastoje. Uprava ostaje povezana s timom na terenu, redovno dobijajući ažuriranja o statusu narudžbe i prosječnom vremenu dolaska kako bi mogli reagovati na neočekivane događaje.

Integracija sa drugim sistemima

Berendsen naglašava da se rješenja njegove kompanije mogu integrisati s rješenjima njihovim partnera i aplikacijama trećih strana. “Osim toga, nudimo robusne API-je, omogućavajući klijentima da i dalje koriste platforme i interfejse koje već imaju i dobiju podatke prikupljene iz Webfleet Solutionsa kako bi optimizirali svoje flote. To klijentima omogućuje da odaberu rješenje koje najbolje odgovara njihovim potrebama, što je posebno relevantno za određene primjene”, kaže on.

Naprimjer, ova rješenja možete uskladiti s CRM-om i sistemima za naplatu kako biste dobili potpuni pregled bitnih podataka i smanjili administrativni rad. PRO serija vozačkih terminala kompanije Webfleet također omogućava daljnje prilagodbe upravljanja tokom rada. Uređaj rukuje aktivnostima poput provjere vozila i prikupljanja podataka o isporuci putem skeniranja bar koda i digitalnog potpisa u kombinaciji s aplikacijama trećih strana. Svi podaci zatim se pohranjuju u jednom sistemu.

Najveći igrači na tržištu

Postoje mnoge softverske platforme specijalizirane za upravljanje flotom vozila, koje nude različite alate i funkcionalnosti, a tržište stalno raste. Američke tehnološke kompanije igrale su značajnu ulogu u razvoju i primjeni softverskih rješenja za upravljanje flotama. Ovdje se posebno ističu Verizon Connect, Geotab i Omnitracs. Kina također igra sve veću ulogu u razvoju tehnologije za upravljanje flotama vozila, a posebno kroz lokalne tehnološke divove kao što su Huawei i Tencent. Značajnu ulogu ima i Kanada s kompanijama Fleet Complete i BlackBerry Radar. I evropske zemlje su bile aktivne. Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska i Holandija imaju brojne firme koje razvijaju sofisticirane sisteme za praćenje i upravljanje vozilima. Webfleet Solutions je dio Bridgestone grupacije, poznate svjetske kompanije specijalizirane za proizvodnju pneumatika i različitih mobilnih rješenja. Ta se holandska kompanija nekada nazivala TomTom Telematics, a 2019. godine, nakon što je ušla u grupaciju Bridgestone, dobija ime Webfleet Solutions. Kao i mnoge druge, i ona se fokusira na razvoj i pružanje rješenja za upravljanje flotama, uključujući softverske platforme za praćenje vozila, optimizaciju ruta, praćenje vozača i slično.

Termalne kamere u borbi protiv požara

Nastupili su ljetni mjeseci, a oni donose i povećanje dnevnih temperaturnih vrijednosti te nesnosne vrućine. I dok se od vrućina još možemo nekako odbraniti, rast temperature donosi nam, nažalost, i onu ružniju, opasniju stranu ljeta – pojavu šumskih i požara na otvorenome koji ugrožavaju ljudske živote i imovinu. U ovom ćemo se tekstu osvrnuti na korištenje termalnih kamera s naprednim analitikama za ranu detekciju požara na otvorenim prostorima

Piše: Elvis Ferhatović, pretprodajni inženjer, Hikvision Adriatic; mail: ferhatovic@hikvision.com

Prema statistici, više od 75 posto požara na otvorenome uzrokovano je djelovanjem ljudi. Najčešće je to nemar, ali ponekad su i namjerno izazvani. Svake godine broj požara raste u prosjeku deset posto u odnosu na prethodnu godinu. Pravilnom edukacijom i povećanjem opreza većina se mogla izbjeći. Ali ako, i kada, dođe do požara, treba ga što prije detektirati, locirati te staviti pod nadzor.

Najčešće se vatra pojavi i šire na nepristupačnim područjima, što umnogome otežava njeno rano otkrivanje i gašenje. Dosad se nadzor uglavnom obavljao sigurnosnim patrolama s bespilotnim letjelicama, korištenjem običnih kamera i, naravno – pomoću prijava građana i prolaznika. Razvojem tehnologije povećao se i broj noviteta na tržištu sigurnosti. U posljednje vrijeme sve su popularnije termalne kamere koje imaju mogućnost pravovremene detekcije požara, čime omogućuju bržu reakciju nadležnih službi u obuzdavanju i gašenju vatre.

Što su termalne kamere i zašto ih koristimo?

Infracrvena radijacija jedna je od najraširenijih elektromagnetskih radijacija u prirodi. Svaka kretnja molekula i atoma u bilo kojem tijelu uzrokuje konstantno emitiranje termalne infracrvene energije, a svaki objekt s temperaturom iznad apsolutne nule (-273.15 ℃) može emitirati detektivnu količinu toplinskog zračenja. Što je temperatura objekta viša, to se više infracrvenog zračenja emitira. Iako nevidljiva ljudskim očima, ova vrsta zračenja može se detektirati samo termalnim kamerama, koje će proizvesti slike (termograme) koristeći temperaturne razlike.

Termalne kamere donose veliku prednost u odnosu na konvencionalne zato što mogu vidjeti kroz potpuni mrak, kroz dim, izmaglicu ili smog, kroz kišu, snijeg i maglu, a sve to bez obzira na odbljeske, sjene ili refleksije i, što je posebno interesantno – na vrlo velike udaljenosti.

Princip rada sustava detekcije požara termalnim kamerama

U praksi se najčešće koriste PTZ kamere s termalnim i običnim optičkim modulom. Pritom se termalni kanal koristi za otkrivanje uzroka požara. Kamere posjeduju algoritam za detekciju toplinskog izvora požara koji može locirati sumnjiv izvor topline, usporediti temperaturu između ciljane temperature i temperature okoline – sve kako bi utvrdio je li razlika veća od definiranog praga za požar.

Optički kanal koristimo za detekciju dima i verifikaciju požara detektiranog putem termalnog kanala. Optička leća u PTZ kameri koristi algoritam za detekciju dima. Budući da se dim pojavi prije samoga požara, a vatra može biti pokrivena i šumskim lišćem ili zaklonjena planinskim obroncima, algoritam detekcije dima pomaže kako bi se skriveni cilj locirao ranije, što itekako može ubrzati početak intervencije i gašenje požara u početnoj fazi.

Prije same instalacije ovih kamera detaljno se mora pregledati područje koje se želi pokriti ovakvim rješenjem. Najčešće su to područja na otvorenom, jako velikih površina i velikih udaljenosti od pozicije kamere do krajnje točke pokrivanja (u prosjeku od 500 m do 10 km).

Instalacija kamera

I zato, ako se na velikim udaljenostima hoće postići željeni efekt, potrebno je pridržavati se nekih bitnih zahtjeva. Odabrana pozicija za kameru mora biti najviša točka u odnosu na područje koje treba pokriti te se kamera treba moći slobodno pomicati tijekom “patroliranja” kako bi postigla što bolji efekt pokrivanja velikog područja. Treba izabrati poziciju na koju ju je lako transportirati, gdje joj možete omogućiti neprekinuto i stabilno napajanje te komunikaciju s centralnim sustavom. Kamera mora biti instalirana stabilno – da se ne trese i ne trza tijekom korištenja. Također može imati termalni kanal različite žarišne duljine. Što je žarišna duljina manja, to je manja i udaljenost na kojoj kamera može odraditi detekciju požara. S većom žarišnom duljinom povećava se i udaljenost. Te se udaljenosti kreću od 200 metara pa sve do preko 10 km. Npr. kamera sa žarišnom duljinom od 190 mm može bez problema detektirati požar na udaljenostima većim od 10 km.

Ovakve kamere obično su napravljene u velikim kućištima, s velikim i stabilnim motorima. Što je veća žarišna udaljenost, a time automatski i domet, to je veća i sama kamera i njezino kućište. Taj faktor treba imati na umu prilikom izbora kamere i lokacije na koju se montira. Većinom je riječ o velikim otvorenim površinama gdje nema osigurane infastrukture, stoga se u praksi najčešće ugrađuju stupovi ili tornjevi na koje se montiraju kamere i komunikacijski uređaji poput Wi-Fi-ja ili 4G opreme. Upravo zato treba napraviti proračune stabilnosti za stup ili toranj, uzimajući u obzir opremu koja se na njih montira. Također, sve se više za ovakve kamere koriste sustavi solarnog ili vjetroturbinskog napajanja s obzirom na dislokacije opreme koja se treba ugraditi.

Konfiguracija sustava za detekciju požara

Termalna kamera bitan je dio sustava za detekciju požara, ali, naravno, sustav se sastoji od više elemenata. Tek svi ti elementi kombinirani zajedno daju nam napredan alat za borbu protiv požara. Prvi od elemenata termalna je nadzorna točka koja se sastoji od segmenata prikazanih na slici 1.

Kada je u pitanju sustav bežičnog ili žičanog prijenosa, a s obzirom na različite uvjete, prijenosni sustav može biti 3G / 4G / 5G, WiFi ili bilo koji drugi sustav, ovisno o mogućnostima infrastrukture. Sustav napajanja može biti putem 220 V ili solarnih panela, vjetroturbina ili hibridnog sustava napajanja. Model termalne kamere odabire se ovisno o dometu koji mora pokrivati, dok vrsta i visina tornja ovisi o reljefu promatranog područja, ali u većini slučajeva potreban je toranj visok najmanje 20 metara.

Za funkcioniranje kompletnog sustava potrebno je oformiti nadzorno-operativni centar s educiranim osobljem koje će upravljati ovakvim naprednim sustavom. U centru se instalira VMS (softver za upravljanje videozapisima) na koji se spajaju termalne nadzorne točke i putem kojega se upravlja sustavom te se dobivaju informacije o svim relevantnim događajima u realnom vremenu. VMS se, također, najčešće koristi za kompletnu konfiguraciju sustava. Snimke s termalnih nadzornih točaka mogu se pohraniti direktno na kameru, putem VMS-a na server ili se može ugraditi i mrežni snimač koji će snimati sve događaje.

No, VMS je srce sustava i sve se vrti preko njega. Slažu se GIS mape (geoinformacijski sustav), na kojima se točno bilježe pozicije termalnih kamera. Pojedini VMS programi imaju u sebi ugrađene i module koji prikupljaju podatke o atmosferskim prilikama na terenu, odnosno GIS lokaciji, te sukladno tome, specijalnim algoritmima, mogu predvidjeti smjer širenja požara i tako lakše organizirati tim na terenu.

Upravljanje sustavom

Nakon što se ugrade svi elementi ovakvog sustava i sve se instalira u VMS programu, osoblje nadzornog centra preuzima glavnu ulogu. Jako je bitna pravilna edukacija i osposobljavanje djelatnika za rad u centru, jer sama tehnologija bez prave reakcije osobe u centru ne znači previše. Kad sustav detektira požar ili dim u realnom vremenu, on odmah izbacuje obavijest osoblju u nadzornom centru – s točnom pozicijom kamera grafički prikazanom na GIS mapi, a osoblje putem termalnog i optičkog kanala provjerava je li riječ o pravom požaru. Kad se potvrdi postojanje vatre, hitno se poduzimaju propisane procedure i šalju nadležne službe na teren. Osoblje nadzornog centra mora biti u stalnom kontaktu s ekipom na terenu kako bi razmjenjivali sve relevantne informacije u realnom vremenu, posebno o stanju požara i smjeru kretanja vatre. Vatrogasne ekipe na terenu mogle bi, uza sve navedeno, brzo obuzdati i ugasiti požar.

VMS program također nadzire sve nadzorne točke i prati podatke u stvarnom vremenu o pogreškama u sustavu, o stanjima naponskih priključaka te komunikaciju prema nadzornim točkama. Ako se dogodi bilo kakva greška, operater dobiva pravovremenu informaciju te se tim može poslati na teren kako bi nastalu pogrešku servisirao.

Prednost je ovakvog sustava što jedna osoba ne mora pratiti sve nadzorne točke istovremeno, nego sustav sam detektira požar vrlo rano te odmah po alarmnom događaju obavještava osoblje. Požar se detektira rano, što znači da je reakcija nadležnih službi brža te se vatra može brzo staviti pod kontrolu štiteći ljude i imovinu, ali, naravno – i samu prirodu. Ovakav način zaštite od požara vrlo je učinkovit i sve se više koristi u praksi.

Hikvision predvodi industriju sigurnosti

Kompanija Hikvison kao vodeći svjetski proizvođač videonadzornih kamera i općenito sigurnosne opreme aktivna je i na tržištu i u svom odjelu za istraživanje i razvoj, pa nudi veliku paletu proizvoda za rano otkrivanje i prevenciju požara. Riječ je o novim tehnologijama za detekciju požara te o stalnim usavršavanjima postojećih sustava. Uz stalno nadopunjavanje ponude novim proizvodima, Hikvision Adriatic organizira i posebne tehničke radionice te osposobljavanje za tehničare u regionalnim centrima za trening u Zagrebu i Beogradu. Stalne edukacije vrlo su bitne kako bi se sustavi uvijek ispravno konfigurirali i kako bi se osoblje koje će na kraju njima upravljati obučilo za ispravan rad sa sustavima. Hikvisionovi stručnjaci rado dijele svoje znanje sa svim ostalim ekspertima i akterima protupožarnog sustava.

Koliko, zapravo, košta sigurnosni sistem?

Prilikom kupovine sigurnosnog sistema odluke se često svode na cijenu kamera, pohrane i instalacije. Ipak, ovakav pristup za krajnjeg korisnika može biti veliki izazov. Videonadzorni sistemi obično imaju vijek trajanja između pet i dvadeset i više godina, tako da svođenje analize cijene na početni trošak ne uzima u obzir širu sliku

Piše: Ricardo Marranita, menadžer za razvoj proizvoda, Axis Communications; E-mail: ricardo.marranita@axis.com

Početna cijena kupovine i instalacije sigurnosnog sistema obično čini samo 30% ukupnih troškova tokom njegovog životnog vijeka. Oni su još poznati i pod imenom “ukupni troškovi vlasništva”. Uprkos tome, mnogi krajnji korisnici ponekad donose odluku samo na osnovu cijene kamera. Zapravo, oni donose odluku na temelju procjene nekih 10-15% ukupnih troškova sigurnosnog sistema. Realnost je takva da otprilike 70% troškova nastaje nakon instaliranja sistema. Nažalost, ovo može biti neugodno iznenađenje za korisnike koji ne uzmu u obzir i indirektne troškove sigurnosnog sistema.

Zato vrijedi odvojiti barem malo vremena za razmišljanje o tome kako će se naš sistem koristiti jer se tako dobija slika o troškovima povezanim s njegovom primjenom, odnosno njegovom potencijalu da ponudi znatne uštede na duge staze, uzimajući u obzir i potrošnju energije, ali i održavanje. Iako ćemo se ovdje posebno fokusirati na kamere, ovaj princip se primjenjuje na bilo koji uređaj unutar videonadzornog sistema. Ukupni troškovi vlasništva pomažu korisniku da prepozna pitanja koja treba postaviti u svakom procesu nabavke novog sigurnosnog sistema.

Nije sve u cijeni kamere

Filtriranje opcija je važan korak u procesu nabavke – definiranje potreba za nadzorom i dostupnog budžeta ključno je za sužavanje izbora. Nažalost, previše početnih analiza potreba fokusira se samo na kamere, bez razmatranja širih zahtjeva sistema u cjelini, od korištenja energije do potreba za pohranom. Jasno, lakše je fokusirati budžetska razmatranja samo na nabavku kamere, a ne na to gdje će se novac uložiti za potrebe rada i održavanja tog uređaja. Ipak, takav sigurnosni sistem mora odgovoriti i na vaše potrebe u doglednoj budućnosti. Vrijedi imati na umu da troškovi rada, praćenja i održavanja nekih kamera često premašuju cijene samih uređaja i stoga se moraju uzeti u obzir prije same kupovine.

Predviđanje troškova pohrane

Ako na tržištu tražite novi videonadzorni sistem, vrlo je vjerovatno da ćete morati razmisliti i o tome kako pohraniti snimke koje on generiše. U prosjeku, zakoni obično predviđaju da se potencijalni dokazni materijal čuva barem mjesec dana. Ipak, u nekim regijama ili slučajevima primjene, ovaj rok je produžen na 180 dana, što pohranu čini značajnim faktorom u ukupnim troškovima sigurnosnog sistema.

Kako biste izbjegli velike troškove rada servera i električne energije nakon instalacije, ključno je razmotriti različite troškove pohrane povezane sa svakim modelom kamere koji razmatrate za nabavku. Kupovina jeftinijih kamera radi smanjenja početnih izdataka može biti ekonomski upitna opcija ako one dolaze u paketu s ogromnim zahtjevima za kapacitetima za pohranu. Na neki način one vas prisiljavaju da trošite više na servere, pa i energiju na duže staze. Isto tako, ako planirate reducirati troškove pohrane smanjenjem veličine pohranjenog videozapisa, morat ćete pažljivo odabrati prave uređaje kako biste osigurali da komprimiranje materijala ne ugrozi kvalitet dokaznog materijala.

To znači da nećete dozvoliti da pikselizacija ili zamućenje slike idu do te mjere da više nije moguće identificirati osumnjičenog. Ako na kraju imate snimak lošeg kvaliteta koji ne može poslužiti kao koristan dokaz, to može obesmisliti prvobitni cilj instaliranja samog sigurnosnog sistema. Neke kamere dolaze sa sofisticiranom tehnologijom koja može pratiti sve važne forenzičke detalje koji su vam potrebni, a da istovremeno smanjuju potrebe za kapacitetima za propusnost i pohranu. Tako se troškovi smanjuju na duže staze. Zato prije nego što instalirate sistem vrijedi provjeriti sve navode o mogućnosti dobijanja visokokvalitetnih snimaka uz niske zahtjeve za kapacitetima za pohranu. Time možete osigurati da vaša očekivanja ne budu iznevjerena.

Svaki skup zahtjeva je jedinstven. Naprimjer, nekada će vam zatrebati slike visokog kvaliteta, čak i u mraku. Neke kamere mogu kompenzirati slab nivo osvjetljenja jačanjem funkcije praćenja signala, što dovodi do većih troškova i zahtjeva za pohranom. Druge opcije mogu koristiti alternativne tehnologije za optimizaciju svjetla koje nemaju jednako veliki utjecaj na troškove pohrane. One bi vam mogle pomoći da optimizirate budžet eliminacijom potrebe za dodatnim vanjskim osvjetljenjem.

Predviđanje indirektnih troškova

Tip uređaja koji odaberete utjecat će na troškove mnogo više od same pohrane. Nadzor, održavanje i utrošak električne energije također se moraju uzeti u obzir kako bi se predvidjeli ukupni troškovi sigurnosnog sistema. Jednom kada zbrojite cifre, troškovi mogu početi rasti prilično brzo, ali najvažnije je znati da će uređaji koje odaberete imati veliki utjecaj na konačni saldo. Odabir ekonomičnijih kamera i uređaja u startu može rezultirati velikim indirektnim troškovima. Nasuprot tome, odabir kvalitetnijih kamera i uređaja može vam omogućiti da dugoročno smanjite indirektne troškove sigurnosnog sistema, donoseći uštede koje možete iskoristiti za reinvestiranje i brži razvoj poslovanja. Naprimjer, vlasnici videonadzornih sistema instaliranih u zonama sa zahtjevnim uslovima rada, kao što su pomorske luke ili hemijska postrojenja, mogu se suočiti s visokim računima za čišćenje slane vode i uklanjanje prašine s kamera. Prelaskom na sofisticiranije kamere koje nude funkcije daljinskog čišćenja ili dolaze u paketu sa samočistećim materijalima i komponentama (kao što je hidrofilna kupola) mogu se smanjiti potrebe za održavanjem, a time i troškovi.

Kako pretvoriti nabavku u investiciju?

Ako se nabavci željenog tipa kamere pristupi uz svijest o utjecaju ove odluke na buduće troškove, odluka o nabavci se može pretvoriti u odluku o investiciji. Postizanje ovog cilja je lakše ako se u startu postavi nekoliko ključnih pitanja.

Prvo se tiče funkcija koje želite dobiti s kamerom, kao i potrebe za prostorom za pohranu koju nabavka takve kamere povlači. Drugo pitanje tiče se projiciranih troškova napajanja takvog sistema na duže staze. Važno je dobiti sliku i o ulozi pratećih tehnologija u kameri u formiranju ukupnih troškova. Na kraju, vrijedi sagledati i njihov udio u općim troškovima.

Pitanje koštanja sigurnosnog sistema izlazi izvan okvira razmatranja koja se tiču inicijalne nabavke. Donošenje najbolje odluke na osnovu šire slike o troškovima može značiti nešto veći početni izdatak koji će se dugoročno isplatiti. Zato vrijedi izdvojiti vrijeme za postavljanje pravih pitanja na samom početku. To ide u paketu sa pronalaženjem partnera koji vam mogu ponuditi odgovore na ta pitanja i pomoći vam da izračunate dugoročne troškove. Tako vam se omogućava da izbjegnete potencijalno neugodna iznenađenja u pogledu utroška električne energije, troškova pohrane, rada i održavanja. Važno je znati i da se tako osigurava da na kraju dobijate sigurnosni sistem koji odgovara vašim konkretnim potrebama.

Pet koraka za optimizaciju ulaganja

Odlučivanje o tome koji sigurnosni sistem želite nabaviti povlači detaljnu analizu. U konačnici, sigurnosni sistemi mogu trajati pet godina ili više, tako da blagovremena analiza svih relevantnih faktora može dovesti do znatnih ušteda troškova i većeg povrata investicija (ROI) na duže staze. Iako se ovaj proces može činiti zahtjevnim, u praksi postoji pet jednostavnih koraka koje možete slijediti kako biste bili sigurni da ćete maksimalno iskoristiti svoje ulaganje. Praćenje ovih koraka omogućava vam da se odlučite za najbolji sigurnosni sistem za vašu organizaciju, a da istovremeno optimizirate svoja ulaganja.

Odaberite kameru prema vrijednosti koju dodaje

Iako se na prvu može učiniti suvišnim, pitanje “zašto nabavljam kamere” jeste važan početni korak. Cijena uređaja i njegove funkcije su važni faktori, ali je od vitalnog značaja pravilno razumjeti šta vaša organizacija, zapravo, želi od kamere prije nego što počnete vagati vrijednost različitih funkcija u svakom modelu.

Jasnoća vizije je ključna kako biste osigurali da će kamere koje završe u vašem užem izboru raditi na željeni način ili ponuditi potrebni dokazni materijal. Naprimjer, da li instalirate sigurnosni sistem za stabilizaciju zarade u maloprodaji tako što ćete se boriti protiv krađe i prevara? Ili vam je cilj optimizirati proizvodnju i izbjeći zastoje u proizvodnom postrojenju? Da li možda samo želite ponuditi sigurnost za svoje zaposlene ili putnike u javnom prijevozu?

Postoji mnogo različitih načina na koje se sigurnosni sistemi mogu primijeniti kako biste pomogli vašoj organizaciji, od povećanja sigurnosti do kreiranja poslovne vrijednosti. Određivanje razloga zašto upravo sada nabavljate sistem je ključni prvi korak u jačanju spremnosti za optimizaciju investicija.

Izračunajte kako uređaj utječe na ostatak sistema

Nakon toga morate stvoriti sliku o tome kako vaš odabir kamere utječe na ostatak sistema. Pohrana je važan faktor u ovoj kalkulaciji. Jeftinije kamere mogu izgledati kao privlačna opcija, ali ako je njihova tehnologija kompresije ograničena na smanjenje brzine prijenosa, odnosno potrebe za kapacitetima propusnosti i pohrane, ta ušteda dolazi nauštrb dobijanja kvalitetnog snimka.

Tako možete obesmisliti sam razlog zbog kojeg nabavljate sistem. S druge strane, sofisticiranije kamere mogu imati veću početnu cijenu, ali su opremljene inteligentnim algoritmima koji nude relevantne forenzičke informacije u punoj rezoluciji i pri punoj brzini prikaza, a da pri tome zahtijevaju manje prostora za pohranu. Na taj način možete nadoknaditi početnu veću cijenu kroz niže troškove pohrane u godinama koje dolaze. Ipak, troškovi pohrane i potrebe za njom samo su jedan segment kalkulacije koji treba uzeti u obzir u ovoj fazi. Šta je sa složenošću instalacije? Koliko brzo ćete biti u stanju podesiti vaš uređaj i dodati sve komponente sistemu? Vrijedno je razmisliti i o tome koja će vam dodatna oprema biti potrebna da osigurate da će sigurnosni sistem ispuniti vaše ciljeve ako odaberete konkretni model kamere. Naprimjer, ako kamere koje ste odabrali zahtijevaju dodatnu opremu za postavljanje, to će imati nepovratan utjecaj na instalaciju i učiniti je sporijom i skupljom nego što je prvobitno predviđeno. Ako to shvatite tek na dan instalacije, postoji znatan rizik od kašnjenja cijelog projekta. Ukupna slika o svim troškovima, a ne samo o cijeni samih uređaja važna je za optimizaciju ulaganja u sigurnosni sistem.

Procijenite troškove korištenja i rada sistema

Sljedeće važno pitanje je “šta će se desiti kada se sistem pokrene?” Ovaj korak se često zanemaruje. To je zato što neki korisnici tretiraju operativne troškove sistema kao prirodnu cijenu poslovanja, dok drugi možda ne žele previše razmišljati o tome ako je to pokriveno budžetom nekog drugog odjela. Ipak, ulaganje vremena u razmišljanje o troškovima rada sistema važno je za sve donosioce odluka uključene u nabavku sigurnosnog sistema. Tu, zapravo, nastaju veliki, ali manje vidljivi troškovi. Iako oni možda neće utjecati direktno na vas ili vaš odjel, vaša organizacija će ih sigurno osjetiti. A ako vaša kompanija gubi novac zbog visokih operativnih troškova sistema, to će na kraju utjecati i na vaš budžet. To znači da vrijedi razmisliti o potrošnji električne energije, potrebnom održavanju i troškovima praćenja sistema. No, kako različite kamere u vašem užem izboru mogu utjecati na ove troškove? To možete procijeniti stavljanjem na papir nekoliko ključnih pitanja.

Prvo morate razmotriti koliko energije željene kamere troše tokom upotrebe i kako to može utjecati na vaš račun za struju? U vezi s tim, koliko vam je prostora za pohranu potrebno za konkretne kamere i kako to dugoročno utječe na vaše troškove električne energije? Na kraju, morate znati da li željene kamere nude neku pametnu funkciju za smanjenje ukupnih troškova. Naprimjer, da li one nude superiorne analitičke funkcije kao što su duboko učenje i rubna analitika, smanjenje broja lažnih alarma i ubrzavanje forenzičke pretrage radi smanjenja operativnih troškova? Uređaji koje odaberete u konačnici će utjecati na sve troškove koji nastaju tokom životnog ciklusa sigurnosnog sistema.

Predvidite utjecaj koji će sistem imati na poslovanje

Kada dobijete širu sliku o tome kakve su troškovne implikacije nabavke kamera iz vašeg užeg izbora, vrijeme je da razmotrite i krajnji rezultat – kako će taj sistem pomoći vašem poslovanju? Hoće li dovesti do veće efikasnosti, smanjenja krađa, poboljšanja usluga koje pružate klijentima ili stepena zadržavanja zaposlenih stvaranjem sigurnijeg radnog mjesta?

U konačnici, ispravno odabran sigurnosni sistem može kreirati poslovnu vrijednost za vašu organizaciju, što znači i bolje finansijske rezultate. Važno je kvantificirati način na koji će sigurnosni sistem utjecati na vaše poslovanje kako biste prilikom donošenja odluke mogli procijeniti navedene prednosti u odnosu na ukupne troškove.

Bavljenje ovom temom često uključuje saradnju između odjeljenja. Tako se lakše dobija i procjenjuje šira slika utjecaja sistema na poslovanje u cjelini. Kao dodatna pogodnost, saradnja među odjeljenjima također otvara mogućnost pristupa većem budžetu i dodatnog učešća u odabiru sistema videonadzora, kao i analizi prednosti koje on može donijeti poslovanju.

Donesite najbolju odluku za svoju organizaciju

Ovaj posljednji korak odnosi se na procjenu informacija do kojih ste došli u prethodnim fazama i uključivanje svih dobijenih uvida u vašu konačnu odluku. Sve dok analizirate neki novi uvid dobijen tokom ovog procesa, npr. ako uračunate dodatnu vrijednost željenog uređaja ili procjenjujete povezane troškove rada, vi zapravo pravite korak u pravom smjeru – odmičete se od puke nabavke sistema i idete ka planiranju investicije koja može donijeti pogodnosti za vašu organizaciju.

Ovaj proces okončavate procjenom različitih scenarija vezanih za nabavku više sigurnosnih uređaja jer će vas on bolje pripremiti na optimizaciju sistema koji kupujete u korist vaše kompanije. Umjesto da vršite odabir na osnovu početnih troškova, sada donosite odluku sa dugoročnom vizijom i tako smanjujete rizik od neugodnih i iznenadnih troškova koji se mogu javiti u budućnosti.

Rad sa partnerom na odabiru najboljeg sistema

Važno je imati na umu da ovo ne morate raditi sami. Proces odgovaranja na ova pitanja pomaže vam da prepoznate partnere koji žele uložiti u dugoročni uspjeh vaše organizacije. Zato je ključno pronaći pravog partnera koji će zajedno s vama proći kroz ove scenarije kako biste pronašli sistem koji će raditi u vašem najboljem interesu. To se odnosi na visinu prihvatljivih ukupnih troškova vlasništva, kao i na nabavku sistema koji će zadovoljiti vaše potrebe za vrijednošću na duže staze.

Ima neka tajna veza: klimatske promjene i cyber sigurnost

Ekstremni vremenski uslovi, kao što su uragani i poplave, dobro su poznati fenomeni koji pustoše infrastrukturu i ugrožavaju stanovništvo. Manje očigledan, ali ništa manje destruktivan je i utjecaj ovih pojava na globalnu cyber sigurnost, s kojom plešu u začaranom krugu

Piše: Mirza Bahić; E-mail: redakcija@asadria.com

Eskalacija ekstremnih vremenskih prilika, rast nivoa mora i otapanje globalnog ledenog pokrivača postali su više od puke brige za okoliš. Ove pojave su danas i katalizatori rasta broja cyber napada širom svijeta, što je izazov za pojedince, organizacije i države jer traži dublje razumijevanje složenog odnosa između ova naizgled nepovezana fenomena.

Ekstremno vrijeme i cyber sigurnost su povezani

Nije neobično da ekstremni vremenski događaji mogu nanijeti veliku štetu infrastrukturi, uključujući onu informatičku, centre podataka, servere i ključne sisteme. Osim što uzrokuju poremećaje u kvalitetu internetske veze i dostupnosti usluga cyber zaštite, fizička oštećenja IT infrastrukture otvaraju mogućnosti za cyber kriminalce koji koriste novonastale sigurnosne rupe da dobiju neovlašteni pristup resursima ciljane organizacije.

Nakon klimatskih katastrofa kritična sigurnosna infrastruktura je obično ozbiljno ugrožena, što povećava ranjivost organizacija i pojedinaca na cyber napade. Pored infiltracije u prateće sisteme i baze podataka, kriminalci iskorištavaju prateći haos i konfuziju u situacijama klimatoloških katastrofa kako bi pokrenuli i ekvivalente phishing napada, uz preuzimanje uloga humanitarnih organizacija koje prikupljaju donacije za pomoć tokom katastrofa. Uz manjak vremena za provjeru kredibiliteta ovakvih subjekata, situacije poput sve češćih poplava ili tornada su idealno vrijeme i za lažno predstavljanje s ciljem iskorištavanja spremnosti ljudi da pomognu stradalnicima pogođenih katastrofom. Na taj način napadači ne samo da obmanjuju žrtve nego i kradu lične podatke i informacije o identitetima legitimnih institucija koje pružaju pomoć u ovim situacijama.

Nadalje, neumitni rast nivoa mora predstavlja dodatne izazove za menadžere cyber sigurnosti. Obalne regije i ostrvske države posebno su podložne naglom rastu nivoa voda, što dovodi u opasnost kritičnu infrastrukturu, uključujući centre podataka i komunikacijske mreže. Plavljenje ovih vitalnih komponenti otvara širok prostor za napade koje cyber kriminalci koriste za infiltriranje u sisteme, krađu informacija i remećenje pružanja osnovnih usluga.

Ograničavanje resursa za odgovor na prijetnje tokom katastrofa

U međuodnosu klimatskih promjena i sigurnosti postoji i njegova “ciklična” strana jer je sama cyber sigurnost u velikoj mjeri zavisna od dostupnih IT resursa. Pristup istima danas je često ograničen upravo zbog klimatskih promjena, a povećana glad za resursima za borbu protiv cyber napada, ironično, dovodi i do pojačanog globalnog zagrijavanja i pratećih ekstremnijih vremenskih uslova. Kako mnoga društva kaskaju u kreiranju izvora obnovljive energije, energijski intenzivna priroda same cyber zaštite zapravo doprinosi pogoršanju klimatskih uslova kroz veću potrošnju energije i tako generisanju intenzivnijih toplotnih emisija.

S druge strane, ekstremni vremenski uslovi izazvani klimatskim promjenama potkopavaju napore timova usmjerenih na zaštitu korisnika od informatičkog kriminala. Naprimjer, nepredvidivi uragani razaraju sigurnosnu infrastrukturu jer ometaju pružanje osnovnih usluga cyber zaštite na koje se oslanjaju brojni korisnici i organizacije. Kako korisnici u vremenu katastrofe moraju birati između gašenja kritičnih zaštitnih sistema i gubitka energije, oni ostaju bez sloja zaštite koji ih inače upozorava na infiltraciju napadača i njihovog softvera.

Klimatski neštetni izvori energije kao nove mete

Učinci klimatskih promjena na cyber sigurnost su višeslojni i ne moraju biti direktno povezani sa gubitkom informatičkih resursa, prekidom dostupnosti sigurnosnih usluga i pokušajima prevara. Same klimatske promjene su već kreirale ogromnu potražnju za obnovljivim izvorima energije jer energetska postrojenja poput solarnih i vjetroelektrana ne povlače emisije ugljičnog dioksida i drugih gasova koji izazivaju efekat staklenika. Kako sistemi obnovljivih izvora energije postaju okosnica ekonomskih aktivnosti, oni se sve više percipiraju kao privlačne mete za razne cyber kriminalce. Brža tranzicija ka tzv. zelenoj energiji kao odgovor na klimatske promjene neizbježno će otvoriti dodatne sigurnosne praznine, pružajući kriminalcima neograničen izvor ranjivih sistema u čijoj odbrani često nemamo dovoljno iskustva. No, postoji li balansirano rješenje koje može smanjiti rizik od poplave cyber napada u vrijeme kada i one fizičke već nanose dovoljno globalne štete?

Razumijevanje međuodnosa kao ključni prvi korak

Za efikasnu borbu protiv dvoglave prijetnje klimatskih promjena i cyber kriminala, organizacije moraju bazirati svoju strategiju na analizi globalnih trendova.

Za početak, provođenje redovnih procjena cyber rizika je prvi korak u identifikaciji potencijalnih prijetnji u odnosu na vremenske prilike koje dominiraju u korisnikovoj operativnoj regiji. Nakon temeljite evaluacije sistema i mrežnih resursa organizacije, ovi subjekti moraju razraditi robusne planove odgovora na klimatske incidente i održavati stanje pripravnosti za otklanjanje pratećih sigurnosnih rizika povezanih s njima, poput prestanka napajanja i prekida internetske veze, oštećenja informatičke infrastrukture, gubitka pristupa sigurnosnim uslugama i pokušajima prevara.

Ulaganje u savremenu tehnologiju cyber sigurnosti će, pored standardnih mjera, tražiti dodatni fokus na stavke poput energijske efikasnosti te otpornosti i redundancije u slučaju otkazivanja ključnih IT resursa. Kako su klimatske promjene problemi od nacionalnog, pa i transnacionalnog značaja, samo je pitanje vremena kada će odgovarajuće najbolje prakse biti donesene na ovim nivoima. U međuvremenu, organizacije će same morati razraditi protokole cyber zaštite u okolnostima ekstremnih vremenskih prilika. To se posebno odnosi na razvoj protokola za zaštitu osjetljivih podataka i održavanje funkcionalnosti i autonomije odbrambenih sistema u kriznoj situaciji.

Efikasan pristup cyber sigurnosti može pomoći i u smanjenju neizbježne štete koja nastaje zbog ekstremnih klimatskih uslova i suziti manevarski prostor profiterima na ovom tipu nesreća, među kojima su i nepoželjni akteri iz kibernetičkog svijeta.

Multisenzorske kamere jače su nego ikada

Nadzor velikih površina važan je segment videonadzora, posebno za krajnje korisnike koji moraju pokrivati prostore i objekte kao što su aerodromi, parkinzi i skladišta. Ipak, izazov je oduvijek predstavljala i činjenica da takve površine moraju biti pokrivene većim brojem kamerama, što može biti skupo i nepraktično za instalaciju

Piše: asmag.com; E-mail: redakcija@asadria.com

 Fiksna IP kamera s jednim senzorom nudi visoke performanse i odličnu rezoluciju, ali ima i svoje nedostatke. Najveća je činjenica da pokriva usko vidno polje, što je ograničavajući faktor pri nadzoru velikih površina. Panoramske kamere otklanjaju ovaj problem uz vidno polje od 180, 270 ili čak 360 stepeni unutar pokrivane zone, što korisnicima omogućava da dobiju nadzor iz više pravaca pomoću samo jednog uređaja.

Panoramski i višesmjerni nadzor

S druge strane, fisheye i multisenzorske kamere nude panoramski nadzor. Prve imaju jedan objektiv “ribljeg oka”, koji daje vrlo izobličen pogled na scenu. Zbog toga se multisenzorske kamere nameću kao idealan izbor jer uključuju više objektiva u jednom uređaju. Multisenzorske kamere mogu se podesiti tako da nude i panoramski i višesmjerni nadzor. Panoramske multisenzorske kamere u potpunosti pokrivaju široko vidno polje. Naprimjer, kamera od 180 stepeni može pokriti cijelu uličnu scenu, dok ona od 270 stepeni postavljena na vanjskom uglu zgrade nudi potpunu pokrivenost željenog prostora. Ove kamere služe za praćenje stanja na terenu na velikim površinama.

Kao alternativa, dostupan je i višesmjerni nadzor, gdje se senzori mogu postaviti tako da pokrivaju više smjerova kako bi ponudili detaljan prikaz iz više uglova u određenoj zoni. Idealni su za prostore kao što su hodnici, raskrsnice i vanjski uglovi zgrada, a posebno za lokacije kao što su škole ili maloprodajni objekti.

 Viši kvalitet slike

“Multisenzorske IP kamere imaju dva ili više samostalnih modula senzora, odnosno objektiva u jednom kućištu. Ovo kameri daje mnogo veću gustoću piksela za svako vidno polje, što rezultira znatno većim kvalitetom slike od onoga što je dostupno uz širokougaoni objektiv uparen s jednim senzorom. S više senzora u jednom kućištu instalateri i krajnji korisnici imaju koristi od manjih troškova instalacije, samo jedne montaže i jednog mrežnog kabla koji služi za napajanje i podatke. Multisenzorske kamere također minimiziraju portove potrebne na PoE switchu, a potrebna im je samo jedna softverska licenca za VMS”, kaže Rui Barbosa, menadžer proizvoda u kompaniji i-PRO Americas, dodavši kako ovakve kamere zauzimaju manje prostora i manje su nametljive od više pojedinačnih kamera.

Multisenzorske kamere nude razne pogodnosti. “Koristeći samo jedan mrežni kabl i IP adresu, kamere s više senzora zamjenjuju nekoliko konvencionalnih kamera, omogućavajući korisnicima da prate više zona jednim uređajem. One nude znatne uštede za krajnje korisnike jer im je potrebno daleko manje kablova, vodova i hardvera za montažu, a uključuju samo jedan proces instalacije, jedan izvor napajanja, jednu IP adresu i jednu VMS licencu”, kaže Uri Guterman, voditelj proizvoda i marketinga u kompaniji Hanwha Vision Europe.

Primjene

Jedinstvene karakteristike multisenzorskih kamera čine ih idealnim za svaku primjenu kod koje se traži visokokvalitetna pokrivenost na velikim površinama. “Multisenzorske kamere su svestrane i pogodne za velike unutrašnje i vanjske prostore, bez obzira na vertikalno tržište. Naprimjer, na aerodromu se ova kamera može instalirati u zatvorenom prostoru kako bi terminali ostali zaštićeni i sigurni. To se odvija uz efektivno praćenje toka saobraćaja u dva smjera, kao i na otvorenom radi nadzora aerodroma. U školi se ove kamere mogu postaviti u zatvorenom prostoru radi zaštite raskrsnica unutar hodnika ili na otvorenom kako bi se zaštitio parking. U gradovima multisenzorska kamera može pružiti optimalnu pokrivenost glavnih raskrsnica”, kaže Hamish Dobson, potpredsjednik odjela za poslovnu tehničku zaštitu u Motorola Solutionsu.

Vertikalna tržišta koja mogu imati koristi od multisenzorskih kamera uključuju maloprodaju, transport, državne institucije, obrazovanje i bolnice. Međutim, ove kamere se koriste i u druge svrhe i pomažu krajnjim korisnicima da dobiju vrijednu poslovnu inteligenciju. Osim sigurnosti, dokazano je da kamere s više senzora smanjuju gubitak robe, pomažu u rješavanju sporova između osoblja i kupaca, osiguravaju forenzičku dokumentaciju za vođenje slučajeva, sprečavaju pojavu lažnih potraživanja te poboljšavaju praćenje tokova saobraćaja.

To je posebno važno za maloprodaju. Multisenzorske kamere mogu se instalirati s različitim tipovima softvera za analitiku kako bi pomogle organizacijama da se bolje nose s raznim aspektima svog poslovanja. Naprimjer, organizacije mogu koristiti vidno polje kamera od 180 do 360 stepeni da prate kako se kupci kreću po radnji, gdje se pojavljuju uska grla i koje su kase opterećene. Na taj način mogu optimizirati raspored objekata unutar radnje za bolju operativnu efikasnost i poboljšano korisničko iskustvo.

Snaga vještačke inteligencije

IP kamere su sve češće potpomognute videoanalitikom koja podržava vještačku inteligenciju (AI). Ova tehnologija kameri daje više inteligentnih funkcija, a ni multisenzorske kamere nisu izuzetak kada je u pitanju ovaj trend. “Dodavanje vještačke inteligencije multisenzorskoj kameri znači da korisnik ne mora stalno pratiti događaje, jer sistem automatski upozorava operatere na prethodno konfigurisane događaje, npr. na vozila koja ulaze u određenu zonu i na ljude koji se tamo nepotrebno zadržavaju. Tako se podržava precizna klasifikacija objekata, praćenje objekata, brza pretraga događaja i funkcije poslovne inteligencije na rubnim uređajima”, kaže Guterman. Podrška AI-ja također smanjuje i broj lažnih alarma, što je izuzetno važno za operatere u nadzornom centru.

“Dodavanje vještačke inteligencije multisenzorskoj kameri može pretvoriti videonadzorni sistem iz reaktivnog u proaktivno rješenje. Operateri koji prate kamere na nekoj lokaciji tokom dugog perioda mogu iskusiti pad pažnje i stres, što može rezultirati propuštanjem događaja. Multisenzorske kamere s funkcijama videoanalitike pogonjenim vještačkom inteligencijom mogu pomoći u detekciji i upozoravanju operatera na potencijalne događaje koji mogu proći neprimijećeni, a trebaju njihovu pažnju, kao što je, npr., nepotrebno zadržavanje osoba, nedozvoljeni ulazak vozila i dr. Tako se ubrzava vrijeme odgovora i vođenja istraga”, kaže Dobson.

Budući da se analitika zasnovana na vještačkoj inteligenciji može instalirati na svaki senzor, to omogućava mnogo više prilagodbi za analitiku koja se može koristiti u više smjerova, smatra Barbosa. “Instalater može odrediti jedan smjer koji se koristi za brojanje ljudi koji ulaze na vrata, dok drugi smjer može poslužiti za obavještavanje o tome koliko je ljudi u redu za odjavu. Treći može pokrivati praćenje neovlaštenog pristupa zabranjenoj zoni. Mogućnosti su beskrajne, a činjenica da sve ovo možete raditi sa samo jedne nadzorne tačke je doista fascinantna”, kaže Barbosa.

Vrste vještačke inteligencije

AI koji se koristi u multisenzorskim kamerama omogućava detekciju i klasifikaciju objekata kao minimum. Ovo sistemu omogućava da prepozna objekte kao što su ljudi, vozila, registarske tablice i slično. Postoje i naprednija rješenja koja mogu dodatno analizirati detalje u sceni. “Napredniji modeli klasificiraju atribute kao što su starost, spol, boja i vrsta odjeće, modni dodaci (poput šešira, maske za lice, naočala, torbe) kao i tip vozila, boja, pa čak i model”, kaže Guterman.

Napredna AI analitika je podržana na ovim kamerama zahvaljujući snažnijem hardveru, što se posebno odnosi na sistem na čipu (SoC), koji ima dovoljno računarske snage za izvršavanje složenih algoritama. “Kada se informacije obrađuju na rubnim uređajima, važno je imati snažan i fleksibilan sistem na čipu koji može podržati više analitičkih procesa paralelno, a troši vrlo malo energije. Budući da se polje vještačke inteligencije tako brzo mijenja, i-PRO je odabrao napredni Ambarella AI sistem na čipu, koji pogoni tehnologiju koja stoji iza autonomnih vozila, interneta stvari i robotike”, kaže Barbosa.

Multisenzorske kamere i kamere s vještačkom inteligencijom idealno su rješenje za različite tipove korisnika, koji sada mogu podrobnije razumjeti situaciju na terenu i efikasnije obavljati svoje zadatke. “Ove mogućnosti mogu pružiti bolji uvid u sve što se dešava na lokaciji, što sigurnosnim operaterima omogućava da donose pametnije odluke i reaguju na događaje. Multisenzorske kamere nemaju prepreke za korištenje AI analitike u poređenju sa standardnim kamerama, a vrijednost koju donose ovisi o vidu primjene, instalaciji i vidnom polju”, kaže Dobson.

Proces odabira

Postoje određeni ključni faktori koja treba uzeti u obzir pri odabiru multisenzorske kamere s vještačkom inteligencijom. Prvo treba znati da kvalitet slike mora biti dovoljno dobar da bi AI efikasno radio svoj posao. Stoga bi korisnik trebao obratiti pažnju na različite specifikacije kako bi se uvjerio da kamera može prikazati sliku dovoljno visokog kvaliteta. “Ukupna rezolucija i brzina prikaza su važne specifikacije koje treba uzeti u obzir. Multisenzorske kamere su namijenjene za postavljanje na velikim površinama na kojima ljudi, vozila i važni detalji mogu biti daleko od kamere. Što su rezolucija i brzina prikaza veće, to će kameri biti lakše da zabilježi potreban nivo detalja”, kaže Dobson. Time se, zapravo, dobija jasnija slika onoga što se dešava na lokaciji.

IC osvjetljenje

Infracrveno osvjetljenje je još jedna važna karakteristika koju treba uzeti u obzir, posebno za praćenje vanjskih površina gdje sumrak ili noć mogu otežati vidljivost. Opcija IC osvjetljenja na multisenzorskim kamerama omogućava operaterima da jasno vide lokaciju čak i kada je ona slabo osvijetljena ili je vani potpuni mrak. Mogućnost rada s odgovarajućim VMS-om još je jedan ključni faktor koji treba uzeti u obzir. “Od ključne je važnosti da AI kamera bude uparena sa VMS sistemom koji podržava sve metapodatke koje kamera generiše. Ako VMS ne može podržati sve podatke s kamere, onda je sistem ograničen od samog početka”, kaže Barbosa. Zbog toga je i-PRO kreirao Active Guard dodatak, koji se može instalirati s popularnim VMS-ovima kao što su Genetec i Milestone, omogućavajući im da prikažu sve atribute koje kamera može prepoznati, kao i da rade s njima.

Optimiziranje instalacije

I način instalacije multisenzorske AI kamere igra važnu ulogu ako se traže optimalni rezultati. U tom smislu, treba razmotriti i faktore kakvi su, naprimjer, prostor koji se nadgleda, vidno polje i idealna visina za ugradnju. “Za najbolje analitičke performanse zasnovane na vještačkoj inteligenciji važno je da se kamera ne postavlja previsoko. Dobro postavljena multisenzorska kamera može lako zamijeniti tri ili četiri samostalne kamere na uglu zgrade ili raskrsnici hodnika. Za hodnike je također važno odabrati kameru koja može optimizirati omjer širine i visine kako bi prikazala veću površinu hodnika umjesto zidova”, kaže Barbosa. Ovisno o udaljenosti koju treba pokriti, može biti korisno uzeti 4K senzore kako bi se osiguralo da je gustoća piksela dovoljno visoka da se razaznaju lica i druge karakteristike.

“Multisenzorske kamere nude veliku fleksibilnost i mogu se instalirati na mnogo različitih načina. Naprimjer, multisenzorske kamere od 180 stepeni obično se koriste za pokrivanje površina od zida do zida, dok su one od 270 stepeni najprikladnije za pokrivanje krajeva zgrada bez mrtvih uglova. S druge strane, multisenzorske kamere od 360 stepeni nude odličnu pokrivenost kada se postave nasred raskrsnica i širokih površina kao što su parkinzi”, dodaje Dobson.

Važno je napomenuti da postoje određeni online alati koji mogu pomoći u optimizaciji instalacije. “Online alati kao što je Wisenet Toolbox Plus omogućavaju korisnicima da naprave jednostavne izračune vidnog polja i odaberu prave funkcije, opcije za objektiv i pribor za konkretnu instalaciju. Sistem-integratori mogu lako pretraživati, filtrirati i porediti specifikacije, a zatim sastaviti listu proizvoda potrebnih za određeni projekat”, kaže Guterman dodavši kako se na taj način dolazi do dokumenta s procjenom potrebnog propusnog opsega i kapaciteta za pohranu za konkretni projekat.

Ultraširokopojasno precizno pozicioniranje

Dok konvencionalna RF tehnologija mjeri udaljenost prema jačini signala koristeći RSSI metodu indikatora jačine primljenog signala, UWB mjeri udaljenost prema vremenu proleta. U okviru te metode signali se šalju slično onako kako to čini radar. Jačina signala često opada zbog utjecaja okoline, što otežava korištenje ovog mjerenja kao apsolutnog standarda. Međutim, brzina signala je uvijek konstantna

Piše: Artem Arifov, menadžer za razvoj poslovanja, Suprema Europe and North Africa; E-mail: aarifov@supremainc.com, sales_eu@supremainc.com

Pametni telefoni Applea i Samsunga od ove su godine opremljeni ultraširokopojasnom (UWB) tehnologijom. Appleovi uređaji koriste UWB za AirDrop dijeljenje podataka na blizinu u iPhone uređajima i za praćenje lokacije putem digitalnih oznaka, čime se mogu nadzirati važne stvari korisnika kao što su novčanici i torbe. Funkcija SmartThings Find na Samsungovim Galaxy modelima koristi UWB za pronalaženje izgubljenih digitalnih uređaja.

Na prvi pogled može izgledati da je pronalaženje uređaja i objekata vrlo jednostavna funkcija. Međutim, sa tehničkog aspekta, zapravo je vrlo teško postići dovoljno visoku preciznost da se trenutno pronađu uređaji i predmeti u složenom zatvorenom prostoru kao što je dom ili kancelarija. UWB je radiofrekvencijska tehnologija koja omogućava ovu preciznost.

 Mjerenje na vremenu proleta

Poznato je da UWB može izmjeriti tačnu poziciju objekta sa greškom od samo 5 do 10 cm. Da bi postigao tako visoku preciznost, UWB koristi širokopojasnu komunikaciju i tehnologiju mjerenja udaljenosti zasnovanu na vremenu proleta (Time-of-Flight), odnosno vremenu koje je potrebno da čestica ili val pređe određeni put u nekom sredstvu.

Dok bežične komunikacije na kratkim udaljenostima, kao što su Wi-Fi ili Bluetooth Low Energy protokol (BLE), općenito imaju komunikacijski opseg od nekoliko MHz, UWB ima komunikacijski opseg od nekoliko GHz. Ova mnogo veća propusnost omogućava daleko manje neuspješnih pokušaja u komunikaciji i veću brzinu odgovora.

Dok konvencionalna RF tehnologija mjeri udaljenost prema jačini signala koristeći RSSI ili indikator jačine primljenog signala (Received Signal Strength Indicator) metodu, UWB mjeri udaljenost prema vremenu proleta. U okviru te metode signali se šalju slično onako kako to čini radar, pri čemu se udaljenost mjeri kao vremenska razlika između odašiljanja i vraćanja signala. Jačina signala često opada zbog utjecaja okoline, što otežava korištenje ovog mjerenja kao apsolutnog standarda. Međutim, brzina signala uvijek je konstantna, čineći raspon zasnovan na vremenu proleta preciznijim od onoga zasnovanog na RSSI-ju i mnogo boljim mjerenjem za upotrebu kao širokoprihvaćeni standard. Nadalje, ako se doda ugao signala, moguće je još preciznije mjerenje položaja.

Hoće li UWB promijeniti kontrolu pristupa?

Pozicioniranje zasnovano na GPS-u podliježe općoj grešci od oko 50 metara. U vanjskom okruženju greška od 50 metara možda neće biti značajna. Međutim, u slučaju pozicioniranja u zatvorenom prostoru, važno je imati mnogo veći stepen preciznosti. Tehnologija preciznijeg pozicioniranja u zatvorenom prostoru se kontinuirano proučava decenijama kroz različite metode kao što su Wi-Fi, Bluetooth i geomagnetizam. S ultraširokopojasnom tehnologijom konačno je dostigao nivo performansi koji može zadovoljiti tržište i korisnike. UWB omogućava identifikaciju informacija o tačnoj lokaciji korisnika unutar zgrade, a te informacije mogu se koristiti kao podaci za različite usluge.

Sada promijenimo perspektivu i razmislimo o tome koliko će tačne informacije o lokaciji promijeniti sigurnost pristupa.

Precizno mjerenje udaljenosti, kada se koristi zajedno s prepoznavanjem lica ili akreditivima za mobilni pristup, omogućit će ulazak i izlazak bez ikakve potrebe za posebnim procedurama autentifikacije – konačno omogućavajući tehnologiju koju svi u industriji sigurnosti zamišljaju decenijama.

Precizno mjerenje lokacije dovest će do pojave sistema kontrole pristupa koji više ne zahtijeva ugradnju čitača za autentifikaciju na svaka vrata. Bit će moguće provjeriti i potvrditi kredencijale svake osobe koja pokušava ući u zaštićeni prostor bez korištenja čitača na svim pojedinačnim vratima.

UWB će omogućiti precizno mjerenje udaljenosti i lokacije. Ove dvije karakteristike će omogućiti siguran i praktičan pristup i kompanijama i korisnicima, bez potrebe za instaliranjem zasebnih čitača ili prolaženjem kroz poseban proces autentifikacije za svaka vrata kroz koja se želi proći.

Napredak UWB-a s pametnim telefonima

Jedan važan preduslov mora biti ispunjen prije nego što UWB može omogućiti ovu promjenu – neophodno je da bude podržan na svim pametnim telefonima na tržištu. Apple iPhone i Samsung Galaxy uređaji već su omogućili podršku za UWB, a brendovi pametnih telefona srednjeg ranga, kao što je Xiaomi, također su najavili planove za opremanje svojih novih modela UWB tehnologijom. Uzimajući u obzir brzu stopu usvajanja novih tehnologija u trenutnim pametnim telefonima, velika je vjerovatnoća da će skoro svi smartfoni podržati UWB za samo dvije do tri godine, što naše predviđanje budućnosti sigurnosti pristupa čini mnogo bližim stvarnosti.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.