Sigurnost u obrazovnim institucijama
Sigurnost u obrazovnim ustanovama jedna je od tema koja je obilježila 2023. godinu u pojedinim zemljama regiona. Ona je ključni segment cjelokupnog obrazovnog sistema kojem pažnju posvećuju kako direktori i upravni odbori ustanova tako i sve nadležne institucije: ministarstva obrazovanja, socijalnih pitanja i unutrašnjih poslova. No, šta je potrebno da bi sigurnost u školama i na univerzitetima danas bila na zadovoljavajućem nivou?
Piše: Seđad Muhić; E-mail: redakcija@asadria.com
Tema sigurnosti u obrazovnim institucijama u posljednje je vrijeme posebno dobila na značaju nakon tragedije u beogradskoj školi “Vladislav Ribnikar”, kada je učenik iz vatrenog oružja nasumično ubio osam školskih kolega i zaštitara. A samo mjesec poslije toga u Osnovnoj školi “Lukavac Grad” u istoimenom gradu u Bosni i Hercegovini učenik naoružan pištoljem ušetao se u školski hol i teško ranio svoga nastavnika engleskog jezika.
Ova dva događaja, koja su se desila u mjesec dana – prvi 3. maja, a drugi 14. juna – iako međusobno nepovezana, ali gotovo identična po načinu izvršenja i ugrožavanja ljudskih života, ponovo su u žižu naučnih, stručnih i javnih rasprava vratili temu sigurnosti u obrazovnim ustanovama. O općoj sigurnosti nikada nije dovoljno govoriti. Analizirati pojave, donositi najbolje odluke, planove i sigurnosna rješenja je stalni multidisciplinarni proces koji treba rezultirati stvaranjem normalnog, mirnog i prirodnog ambijenta za život.
Ugroza kao val
Pojavile su se u javnom prostoru mnoge teorije i prijedlozi rješenja, poput “pojačanog” odgojno-obrazovnog rada ili represivnih akcija i uvođenja sigurnosnih sistema u škole. Kako su slučajevi iz Srbije i Bosne i Hercegovine asocirali na slične pojave koje se, nažalost, vrlo često dešavaju u Sjedinjenim Američkim Državama, teorije su otišle i do te granice da pojedini analitičari smatraju da je u pitanju pojava ili val koji se polako prelijeva na druge krajeve svijeta, pa je tako došao i nama.
Kako god bilo, putevi do postizanja sigurnog okruženja u obrazovnim ustanovama slični su svugdje u svijetu. Balkanske zemlje stoga mogu koristiti stečena iskustva i već razrađene načine rješavanja rizika iz drugih zemalja. Svi su složni u jednome – prevencija je najbolja. Međutim, kako bismo postigli željeni cilj, prevencija u vidu odgojno-obrazovnog rada, kontinuirane edukacije mladih i upozoravanja na sve vrste nasilja moraju biti u kombinaciji s modernim tehničkim dostignućima zaštite ljudi i imovine.
Videonadzor na prvom mjestu
Kao dobro tehničko sigurnosno rješenje u školama mnogi navode instaliranje sistema videonadzora, što je postalo konvencionalno rješenje. Viktor Stamenković, stručnjak za videonadzor te menadžer prodaje i marketinga firme Eurovik iz Beograda, kaže da nadzorne kamere mogu unaprijediti sigurnost učenika i nastavnog osoblja u školama, a mnoge incidente svesti na minimum. “Kamere omogućavaju praćenje dešavanja u školskim prostorijama u realnom vremenu i mogu da pomognu u odvraćanju ometajućeg i nasilnog ponašanja, jer su učenici i nastavno osoblje svesni da se njihovi postupci snimaju, što osigurava da svi poštuju pravila i propise. Pored toga, u hitnim slučajevima nadzorne kamere mogu da pruže vredne informacije osobama koje prve reaguju, omogućavajući im da brzo procene situaciju i reaguju na odgovarajući način. Naravno, snimci kamera za videonadzor mogu se koristiti kao vredan dokaz koji olakšava istragu incidenata i pomaže nadležnim službama da brzo identifikuju osumnjičene”, kaže on.
Stamenković ističe da videonadzor, ukoliko se želi postići potpuni efekt, mora imati zadovoljavajuće tehničke karakteristike, a to su prije svega kamere s visokom rezolucijom, najmanje 1080p ili većom. “Kamere s 4K rezolucijom mogu pružiti vrlo detaljne slike, što je korisno ako je potrebno identifikovati lice ili registarske tablice vozila. Važno je i to da kamere imaju infracrvene (IR) diode za noćno snimanje, a tu su i kamere sa širokim uglom gledanja koje mogu da pokriju veće površine, što je posebno korisno za nadzor dvorišta, igrališta ili većih hodnika. Vrlo bitno je i to da budu pokretne i zumirajuće kamere (PTZ), koje omogućuju korisnicima da pomeraju, nagnu i zumiraju kameru kako bi se bolje usmerili na određeno područje ili događaj”, naglašava Stamenković. Neophodni su videonadzorni sistemi koji omogućuju daljinski pristup i upravljanje putem internetske veze, što je važno za školsko osoblje ili sigurnosne službe.
Proaktivni sistemi zaštite
Stamenković vrlo korisnim ističe i integraciju videonadzora sa alarmnim sistemima, koji omogućavaju automatsko slanje upozorenja ili aktiviranje sirena u slučaju provala ili drugih sigurnosnih problema. “Moderni sistemi nude mogućnosti prepoznavanja lica, detekcije pokreta ili čak analizu ponašanja, što može pomoći u proaktivnom reagovanju na potencijalne incidente”, zaključuje Stamenković. Međutim, iako se nivo tehničke zaštite u školama, ali i generalno u objektima i na otvorenim površinama poistovjećuje s ugradnjom videonadzora, mnogo je još sigurnosnih rješenja koja su na raspolaganju.
Tu su, naprimjer, savremeni sistemi kontrole pristupa, kao i sofisticirana rješenja poput sistema za otkrivanje pucnjave. Videoanalitika je s vještačkom inteligencijom znatno napredovala, a njeno korištenje može pomoći nadležnim državnim službama da pređu s reaktivnog na proaktivni pristup. Otkrivanje oružja i početka napada su korisne funkcije u školskom okruženju.
Postavljanje virtuelnog sistema zaštite perimetra je ključno za škole koje nemaju fizičku zaštitu okruženja. Kad god je to moguće, treba razmisliti o ogradi sa sistemima za zaštitu perimetra dopunjenim nadzornim kamerama. Menadžeri sigurnosti iz SAD-a rukovodiocima obrazovnih ustanova preporučuju instaliranje sistema hitnog obavještavanja, što u vanrednim situacijama omogućava školama da brzo komuniciraju s osobljem, učenicima i hitnim službama koje prve reagiraju kada dođe do incidenta. Efikasni sistem za hitno obavještavanje omogućava brzo i pouzdano slanje poruka za sprečavanje i upravljanje kriznim situacijama.
Sistem uzbunjivanja u hitnim slučajevima je važan segment sigurnosti škole, ne samo kada je riječ o aktivnom napadaču već i u nizu drugih scenarija. Škole pomoću ovog sistema mogu obavijestiti učenike o vremenskim promjenama, hitnim slučajevima, pa čak i automatizirati školska zvona.
Edukacija osoblja i učenika
Kontinuirana obuka osoblja, učenika i studenata također je jedan od pravih odgovora kao se pripremati za pojavu kriznih situacija. Svi u lancu bi morali proći obuku s osobljem interventnih službi i učiti šta da rade tokom sigurnosnog incidenta. Poput vatrogasnih vježbi, ove redovne prakse bi pomogle u donošenju brzih odluka i djelovanju u skladu s njima. Neophodna je redovna provjera i ažuriranje sigurnosnih planova i organiziranje vježbi u skladu s njima.
Upravo je to sljedeći korak s ciljem povećanja sigurnosti učenika i nastavnika koji će učiniti Milan Krstić, direktor Osnovne škole “Pavle Savić” na Zvezdari u Beogradu. “Nedavno smo na sednici Saveta roditelja dogovorili da se u godišnji plan rada uvrste obavezne vežbe planske evakuacije u slučaju izbijanja bilo kakvih bezbednosnih rizika. Ove godine ćemo raditi evakuacijske vežbe. Osim toga, moramo unaprediti naš protivpožarni sistem, imamo sve projekte i pravilnike, ali nam je potreban dodatni broj protivpožarnih aparata. Mi imamo instaliran elektronski sistem za uzbunjivanje, ali ga moramo modernizovati, a sve s ciljem povećanja stepena bezbednosti dece u školi”, rekao je Krstić.
Fizička zaštita mnogo znači
Naglašava da u Srbiji sve škole imaju videonadzor, a u toj školi na Zvezdari imaju 16 kamera i misle da im je to nedovoljno. “U planu nam je da poboljšamo celokupan sistem s još više kamera. Pokrivaju nam samo deo dvorišta, koje je ogromno, a imamo i deo sportskog kompleksa. Što se tiče bezbednosti, mi smo renovirali i kompletan sistem elektroinstalacija. A osim tehničke, imamo i fizičko obezbeđenje na osnovu odluke Saveta roditelja škole. Fizička zaštita mnogo nam znači, kao i to kada se policajac pojavi u dvorištu škole. No, pored svega nabrojanog, mislim da je najbolja zaštita od nasilja i drugih negativnih pojava preventiva putem edukacije”, poručuje Krstić.
Kako su nam kazali iz Ministarstva prosvjete Srbije, sistem obrazovanja u toj zemlji potpuno je decentraliziran, pa su u skladu s tim principom, zakonima i drugim propisima direktor i ostali organi upravljanja škole odgovorni za zakonitost njenog rada. “Rad škole uređen je zakonima iz oblasti prosvete, ali je funkcionisanje ustanove uređeno i propisima iz drugih oblasti, kao što su zaštita na radu, sanitarni i bezbednosni i drugi propisi. O poštivanju zakonitog postupanja u radu i primeni zakona u tim oblastima dužni su da se staraju direktori i organi uprave škole. U skladu s tim, škole, uz saglasnost i dogovor sa Savetom roditelja, mogu uspostaviti sistem fizičko-tehničkog obezbeđenja, doneti odluku o ugradnji videonadzora i slično. Pored toga, škole u Srbiji imaju i takozvane školske policajce, organizuju dežurstva zaposlenih u školi i školskom dvorištu tokom trajanja nastave i slično”, naveli su iz Ministarstva prosvjete.
Različita legislativa
U Bosni i Hercegovini, s druge strane, sistem obrazovanja organiziran je na kompliciraniji način, tako da su u Federaciji Bosne i Hercegovine kantonalna ministarstva nadležna za obrazovanje, a u entitetu Republika Srpska entitetsko ministarstvo. Tako je, nakon pucnjave i ranjavanja nastavnika u lukavačkoj školi, s ciljem povećanja sigurnosti učenika, nastavnika i osoblja u ustanovama, Vlada Tuzlanskog kantona donijela sveobuhvatnu Uredbu o osiguranju i provođenju odgovarajuće tehničke i fizičke zaštite u osnovnim i srednjim školama. Ovim dokumentom propisan je nivo i sadržaj tehničke i fizičke zaštite u osnovnim i srednjim školama Tuzlanskog kantona te obaveze provođenja odgovarajućeg postupka javne nabavke.
Uredbom je definirano da tehnička zaštita obuhvata: videonadzor, protivprovalnu i protivprepadnu zaštitu, a radi postizanja većeg stepena sigurnosti i sigurnog okruženja, škola može s ovlaštenom agencijom za zaštitu ljudi i imovine zaključiti ugovor o obavljanju poslova tehničke i fizičke zaštite. Fizička zaštita vršila bi se u vrijeme organiziranja nastave, odnosno 15 minuta prije početka pa do završetka nastave, odnosno tokom boravka učenika i zaposlenika u školi. Ministar obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona Ahmed Omerović kazao je da će Vlada izdvojiti novac za nabavku sistema, a da će škole pojedinačno provoditi tenderske procedure za nabavku i instalaciju opreme. On je naglasio da će se donošenjem Uredbe u značajnoj mjeri povećati sigurnost učenika i zaposlenika u školama, ali i zaštita školske imovine.
Programi prevencije neprihvatljivih oblika ponašanja
S druge strane, u Kantonu Sarajevo, naprimjer, nakon ovogodišnjih nemilih događaja i u okviru priprema za školsku 2023/2024. godinu odlučili su se na drugačiji pristup. Izradili su, naime, programe prevencije neprihvatljivih oblika ponašanja i zaštite učenika, čime je znatno veća pažnja data edukaciji i prevenciji negoli fizičkoj ili sofisticiranijoj tehničkoj zaštiti, s obzirom na to da većina škola imaju instalirane videonadzorne kamere.
Ministarstvo odgoja i obrazovanja Kantona Sarajevo kreiralo je set od 32 aktivnosti koje će biti organizirane za sve učenike u glavnom bh. gradu, a koje je razvio Institut za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja. Budući da je uglavnom riječ o edukaciji i preventivnim aktivnostima, nužno je napomenuti da se programi prevencije neprihvatljivih oblika ponašanja i zaštite učenika odnose na organiziranje škola skijanja, škola plivanja, škola planinarstva, posjete pozorištu, studijskih posjeta učenika srednjih škola širom Bosne i Hercegovine, razvoj empatije, učenje o važnosti pomaganja i hrabrosti, upoznavanje sa prvom pomoći itd.
Primjer pozitivne prakse
Imajući u vidu raštrkan sistem obrazovanja u Bosni i Hercegovini, primjer pozitivne prakse povećanja sigurnosti učenika u školskim prostorijama dolazi nam iz Zeničko-dobojskog kantona, odnosno Osnovne škole “Ban Kulin” u Visokom. Direktorica te ustanove Azra Žolja rekla nam je da oni imaju interdisciplinarni pristup sigurnosti učenika i osoblja unutar škole i u dvorištu.
“Mi smo vjerovatno prva škola u Visokom, pa i među prvima u Zeničko-dobojskom kantonu koja je instalirala sistem videonadzora. Nedavno smo uveli potpuno nove tehnologije s velikim brojem kamera, tako da su učenici uvijek pod kontrolom. Videonadzor je itekako značajan, ali prevencija u vidu organizacije tima i podjele zadataka je još značajnija. Uveli smo pojačanu dežuru nastavnika, učenika i stručnog osoblja, a vodi se stroga kontrola izlaska učenika, učenici ne smiju izaći iz škole dok se ne nazove roditelj i ne da odobrenje. Imamo niz pravila ponašanja, gdje svi imaju svoja zaduženja od tehničkog osoblja, preko članova Uprave do dežurnih nastavnika. Imamo službene obrasce u kojima sve evidentiramo”, rekla je direktorica Žolja.
Sigurnosni sistemi razvijaju osjećaj zaštite
Direktorica visočke osnovne škole “Kulin ban” preporučuje i drugima koji to već nisu uradili da instaliraju videonadzor jer je, kako ističe, pomoću njega mnogo lakše pratiti kretanje učenika i može se događaj vratiti ukoliko se nešto dešava, a za šta nastavnici nisu sigurni da se u nekom momentu ili dijelu škole desilo. “Važno je napomenuti da im kamere ne stvaraju problem ili opterećenje, ali se i oni osjećaju sigurnije. Što se tiče drugih vidova tehničke zaštite, možda je u većim gradovima to potrebno, ali u manjim sredinama poput naše mislim da je bolje raditi na prevenciji. Učenik mora znati da ne smije donijeti nešto što nije primjereno, ali ne zato što će biti kažnjen, nego zbog razvijene svijesti da u školu ne treba donositi predmet kojim može povrijediti drugog”, kaže ona. Napomenula je poseban program socijalizacije, kojeg proteklih godina provode u saradnji s Policijskom upravom Visoko.
Veliku prepreku stvaraju budžetska sredstva
Azra Žolja još ističe da je škola program edukacije implementirala u potpunosti: “Imali smo časove na kojima su naši pedagozi i predstavnici policije provodili određene programe i edukacije, obrađujući razne teme. To je nešto po čemu smo prepoznatljivi i to nam je zaista pomoglo da budemo uspješniji.”
Mnoge projekte instaliranja tehničke zaštite u školama Unsko-sanskog kantona realizirala je Agencija “Bakrač Security” iz Bihaća, koja pruža usluge fizičke i tehničke zaštite objekata, imovine i lica. Kako su nam kazali, do sada su realizirali više projekata i imaju pozitivna iskustva s obrazovnim ustanovama svih nivoa, od predškolskih vrtića do osnovnih i srednjih škola te visokoobrazovnih ustanova. Ali, ističu da u realizaciji saradnje agencije i ustanova veliku prepreku stvaraju budžetska sredstva za finansiranje ugradnje, redovnog održavanja i popravke sistema tehničke zaštite. Veoma često se dešava da zbog dužeg perioda korištenja takvih sistema dolazi do njihovog tehnološkog zastarijevanja, postaju manje efikasni i funkcionalni, a zbog nedostatka sredstava nisu ih u mogućnosti obnavljati, bilo u cijelosti bili parcijalno.
AI videoanalitika je preporuka struke
Ipak, kada je u pitanju zaštita obrazovnih ustanova, iz Agencije “Bakrač Security” preporučuju instalaciju sistema videonadzora nove generacije koji podržavaju i AI analitiku videozapisa. “Tu su u alarmni sistemi sa senzorima pokreta, senzorima loma stakla, eventualno senzori vlage i vode, a značajna je i kontrola pristupa, kao i sistemi vatrodojave. Postoje i tehnička rješenja za sve obrazovne ustanove u smislu ručnih detektora metala, metal-detektora vrata, rendgenskih aparata za kontrolu đačkih torbi… Svi sistemi tehničke zaštite povećavaju sigurnost u svakom smislu te riječi i to učenika, nastavnika, ostalog osoblja u ustanovama, materijalnih dobara i infrastrukture, ali ne u potpunosti”, navela je Malkoč. No, osim sistema tehničke zaštite, potrebna je i fizička zaštita angažiranjem zaštitara ili na drugi način (dežurni učenik-student, dežurni nastavnik i sl.).
Interdisciplinarni pristup svih segmenata društva
Direktorica Agencije “Bakrač Security” Selma Malkoč smatra da svi akteri u oblasti sigurnosti škola moraju shvatiti da nijedna tehnologija, kao ni pojedinačna intervencija, ne mogu u potpunosti garantirati sigurnost škole. “Primjenu tehnoloških sredstava uvijek treba planirati samo kao segment šireg plana. Cjelokupan plan sigurnosti škola zahtijeva učešće svih zainteresovanih strana: zaposlenih u školi, roditelja, učenika, kao i lokalne zajednice, općinske/gradske uprave, policije, vatrogasnih službi, zdravstvenih ustanova”, zaključila je Malkoč. Kao što smo već rekli, oblast sigurnosti općenito, pa i u obrazovanju i obrazovnim ustanovama, vrlo je kompleksan fenomen, koji zahtijeva interdisciplinarni pristup svih segmenata društva. U tom smislu, možemo zaključiti da zaštita škola iziskuje zajedničke napore koji uključuju planiranje, pripremu, implementaciju i održavanje.
Bez novca nema ni sistema sigurnosti. Sve počinje, a što su neki od sagovornika i napomenuli, planiranjem, a zatim izdvajanjem odgovarajućih finansijskih sredstava za sigurnosne projekte. Povezivanje šire zajednice i roditelja važno je za kreiranje proaktivnog sigurnosnog ekosistema, koji kontinuirano promoviše sigurnost osoblja i učenika. Tome valja dodati i aspekt tehničke zaštite, koji u kombinaciji sa svim odgojno-obrazovnim radom može donijeti rezultate i učiniti ambijent u školskim ustanovama sigurnijim.
