Najave II

Prvi korak ka pametnom gradu

8 Novembra, 2019

Ulična rasvjeta funkcioniše poput gradskog nervnog sistema, što je čini odličnim polazištem za urbane sredine koje priželjkuju status pametnog grada. Povezana s internetom, senzorima i kamerama u maniru simbiotskog organizma, može igrati ključnu ulogu u pametnim gradovima jer predstavlja pravi multifunkcionalan sistem
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Pametna ulična rasvjeta može smanjiti račune za komunalne usluge, povećati javnu sigurnost, poboljšati uslove u saobraćaju i pratiti okolišne parametre. Ovaj sistem izveden je iz tradicionalne mreže uličnih svjetiljki i gradskim vlastima može donijeti više pogodnosti, poput ušteda i efikasnijeg menadžmenta. „Gradske uprave prepoznaju pametnu uličnu rasvjetu kao prvi korak ka razvoju pametnog grada“, kaže Ryan Citron, analitičar za istraživanja u kompaniji Navigant Research. Vjerovatno najvažnija činjenica je ta da pametna ulična rasvjeta pomaže u smanjenju troškova komunalnih usluga.

Gradovi imaju koristi od pametne rasvjete
Na uličnu rasvjetu otpada otprilike 40 posto prosječne gradske potrošnje električne energije, a prema podacima kompanije Navigant Research, LED sijalice mogu smanjiti potrošnju energije za uličnu rasvjetu i do 50 posto. Nadalje, one omogućavaju gradovima da prilagode boju, intenzitet i ugao ulične rasvjete. „Iako se u svijetu sve više koriste LED sijalice za potrebe ulične rasvjete, one rješavaju samo polovinu problema. Korištenjem mrežnih i prilagodljivih rješenja za uličnu rasvjetu, gradovi mogu ne samo doći do dodatnih ušteda energije već i skratiti period povrata na uloženo za nekoliko godina“, kaže Abhay Bhargava, direktor industrijske prakse za Bliski Istok i Afriku u kompaniji Frost & Sullivan. On se poziva na studiju jedne konsultantske kompanije nazvanu „Prognoza za globalno umreženu uličnu rasvjetu i tržišta pametnih rasvjetnih stubova do 2024. godine“. Umrežena ulična rasvjeta može slati različite vrste podataka do centralnog upravljačkog sistema na nivou grada, odnosno raditi nešto više od pukog rastjerivanja mraka u svakodnevnom životu građana. Naprimjer, umrežene ulične svjetiljke mogu slati obavijesti o tome da je neka sijalica pregorjela. Bez ove tehnologije gradovi bi noću morali slati patrole na teren da vrše provjere ili čekati da neki građanin prijavi kvar na rasvjeti.

Dvije popularne mrežne opcije: IEEE ili 3GPP
Za pametnu uličnu rasvjetu potrebna je određena komunikacijska infrastruktura. Opcije su ZigBee mreža, LoRa, Sigfox, NB-IoT, LTE bežična rješenja ili komunikacija preko napojnog kabla (PLC). „Gradovi se mogu odlučiti za adekvatno komunikacijsko rješenje u skladu sa svojim lokalnim okruženjem i zahtjevima“, navodi Chintan Shah, osnivač i izvršni direktor Tvilighta, koji nudi pametna rješenja za rasvjetu. Shah kaže da su danas sve popularnije dvije opcije. Standard IEEE 802.15.4 podržava otvorenu bežičnu komunikaciju, kao što je ZigBee mreža kapaciteta 2,4 GHz. On omogućava uređajima da stvaraju vlastitu bežičnu širokopojasnu mrežu, što je optimalno za prostore na otvorenom i tunele. Nadalje, ovaj standard je temelj sigurne mreže koja se može koristiti na globalnom nivou bez posebnih dozvola. Alternativa su NB-IoT i LTE CAT-M1 mreže, a njih podržava globalna organizacija za standarde 3GPP i one su posebno dizajnirane za aplikacije interneta stvari (IoT) u pametnim gradovima. Riječ je o veoma sigurnim komunikacijskim mrežama dugog dometa koje su lako dostupne i imaju veliki domet. One omogućavaju direktno povezivanje pametne rasvjete s lokalnim baznim stanicama. „Nekoliko gradova širom svijeta već je implementiralo pametnu uličnu rasvjetu, a počinje se koristiti i na selima, u kampusima, industrijskim parkovima i lukama. Više od 20 posto gradova širom svijeta već aktivno implementira pilot-projekte pametne rasvjete“, navodi Shah.

Pametnom gradu treba nešto više od umrežene rasvjete
Gradovi ne postaju pametni prostim instaliranjem pametnih uličnih svjetiljki, koje će obavljati i mnoštvo drugih funkcija. Pametna ulična rasvjeta može se nadograditi dodavanjem integrisanih sigurnosnih kamera, ambijentalnih senzora, monitora saobraćaja i punjača za električna vozila (EV). Svaki ugrađeni senzor ili naprava su dodatna prednost za gradove koji žele imati pametnu uličnu rasvjetu.„Javna rasvjeta predstavlja jednu od najkvalitetnije napajanih mreža u gradovima širom svijeta. Ona je nervni sistem gradova, koji za više od 360 miliona uličnih svjetiljki širom svijeta osigurava cjelodnevno napajanje električnom energijom. Na taj način rasvjetni stub postaje idealna platforma za postavljanje pametnih gradskih sistema“, kaže Shah. Videonadzorna kamera može se postaviti na pametnu uličnu svjetiljku radi nadgledanja javnih površina i izradu snimaka incidenata, dok senzori ambijentalnih parametara mogu prikupljati podatke, npr. o vlazi, temperaturi i kvalitetu zraka koji udišu građani. Također, senzori za saobraćaj mogu u stvarnom vremenu prikupljati informacije o stanju na putevima.

Buduća ulična rasvjeta bi čak mogla i projicirati obojeno svjetlo na pravcu kretanja vozila hitne pomoći, tako da se vozila u saobraćaju mogu unaprijed skloniti i prije nego što čuju sirene. „Uz pristup utemeljen na otvorenom API-ju, više uređaja, sistema i resursa može se povezati kako bi se gradovima omogućilo da se pripreme za budućnost i iskoriste ovaj vid interoperabilnosti. Inteligentna rasvjeta od prvog dana štedi novac gradovima i nudi atraktivne mogućnosti za generisanje prihoda, npr. za zakup prostora za pametne reklamne panoe“, kaže Shah. Kada je riječ o mrežama, Shah kaže da se danas bazne stanice temelje na 3GPP mreži i prolaze ubrzanu nadogradnju kako bi ponudile mogućnost NB-IoT komunikacije kroz jednostavno ažuriranje softvera. „Ova jeftina M2M komunikacija između više mašina nudi široku pokrivenost za povezivanje pametne rasvjete i drugih uređaja pametnih gradova kao što su centri za parkiranje, brojači saobraćajnih vozila i senzori za praćenje zagađenja zraka.“ Povoljne telekomunikacijske mreže kao što je NB-IoT također mogu eliminirati potrebu za praksom da gradovi moraju upravljati drugim mrežama kao što su LoRA, Sigfox, UNB ili Wi- SUN“, ističe on.

San Diego koristi podatke iz čvorišta pametne rasvjete
Grad San Diego instalirao je 4.200 CityIQ čvorišta kompanije Current by GE, koji služe za prikupljanje podataka na području grada. Cilj je bio smanjiti emisije stakleničkih plinova, efikasnije iskoristiti infrastrukturu, ponuditi održive vidove transporta u gradu i potaknuti ekonomski rast. Podatke koje prikupljaju CityIQ čvorišta već koriste Ured za ekonomski razvoj, Policijska uprava San Diega i Centar za upravljanje saobraćajem, i to za poboljšanje protoka saobraćaja i sigurnost pješaka. Neke javne aplikacije kreirane su na temelju ovih podataka, uključujući aplikaciju za intervencije u stvarnom vremenu i umreženu platformu Xaqt, koja koristi podatke i vještačku inteligenciju za praćenje obrazaca mobilnosti tokom parkiranja i kretanja pješaka. „Bilo da je riječ o smanjenju zagušenja saobraćaja i skraćenju prosječnog trajanja putovanja, obavještavanju lokalne policije prilikom detekcije pucnja ili praćenju kvaliteta zraka, inteligentna platforma pametnog grada može prepoznati obrasce unutar mase podataka kako bi gradskoj upravi u stvarnom vremenu ponudila kvalitetne uvide i olakšala joj donošenje odluka koje utječu na svakodnevni život“, kaže Austin Ashe, direktor pametnih gradova u kompaniji Current by GE.

Izazovi uvođenja pametne rasvjete
Iako se očekuje globalni rast tržišta umrežene ulične rasvjete, njegovo širenje usporavaju problemi poput budžeta, mogućnosti umrežavanja i zaštite privatnosti. Zbog širokog polja primjene globalno tržište umrežene ulične rasvjete i pametnih svjetiljki će do 2024. godine rasti uz složenu godišnju stopu od 33,1 posto, navodi se u procjenama konsultantske kompanije Frost & Sullivan. Međutim, gradovi koji žele uvesti pametnu uličnu rasvjetu suočavaju se s više izazova. Jedan je odabir komunikacijske mreže za potrebe pametne rasvjete, u situaciji kada se gradovima nudi veliki broj njih. „Ne postoji nijedna opcija umrežavanja koja će biti univerzalno dobro rješenje u svim situacijama primjene pametne rasvjete. To zavisi od samih aplikacija koje gradovi žele implementirati“, kaže Citron. Zbog nepostojanja prepreka za ulazak različitih kompanija, visoke fleksibilnosti i relativno fleksibilne regulative, radio-frekventna mreža (RF) postala je uobičajena i popularna tehnologija za pametnu uličnu rasvjetu. Komunikacija putem napojnog kabla (PLC) je standardna i vodeća metoda komunikacije za pametnu uličnu rasvjetu izvan Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije. Iako pojava 5G mreža, koje nude veće brzine i masovno povezivanje uređaja, dominira raspravama o pametnoj rasvjeti, i mobilna tehnologija tu igra određenu ulogu. „U kompaniji Navigant Research očekujemo da će PLC, RF mreže, mobilna i Wi-Fi rješenja nastaviti igrati ulogu u segmentu pametne ulične rasvjete i u narednoj deceniji“, kaže Citron.

Sigurnije ulice ili ugrožavanje privatnosti?
Iako pametne ulične svjetiljke s ugrađenom kamerom nude sigurnost, postoje i mišljenja da one narušavaju privatnost građana. Aerodrom Newark Liberty International i nekoliko tržnih centara u SAD-u našli su se na udaru kritika nakon što su 2014. godine počeli instalirati pametne LED rasvjete s ugrađenim kamerama. „Umjesto da ih zovemo pametnim sijalicama u pametnim gradovima, ja bih ih nazvao nadzornim sijalicama u nadzornim gradovima“, izjavio je savjetnik za politiku i zagovaranje američke Unije za građanske slobode (ACLU) Chad Marlow. Iako su kao ciljevi navedeni zaštita javne sigurnosti i poboljšanje upravljanja saobraćajem, potrebno je ublažiti zabrinutost građana u vezi s privatnošću. „Dobavljači i gradovi moraju razuvjeriti građane i pokazati im da su prikupljeni podaci anonimni i da se ne koriste za prikupljanje informacija o pojedincima. Naglašavanje fokusa na metapodacima i činjenje podataka javno dostupnim pomoći će u ublažavanju zabrinutosti u vezi s nadzorom i zaštitom privatnosti“, kaže Citron iz kompanije Navigant.

Ostali problemi
Gradovi s manjim budžetima mogli bi biti prvi koji će se povući iz planova uvođenja pametne ulične rasvjete. Iako kvalitetnije upravljanje električnom energijom i LED sijalice dugoročno mogu smanjiti troškove električne energije, gradovima je i dalje potrebno izdašno finansiranje kako bi pokrili krupna ulaganja. U nekim zemljama model vlasništva nad uličnom rasvjetom mogao bi postati još jedna prepreka primjeni ove tehnologije. Kako uličnu rasvjetu uglavnom kontrolišu lokalna komunalna preduzeća, gradovi plaćaju fiksnu tarifu po stubu ulične rasvjete, a ne stvarni utrošak električne energije. Zbog toga nema poticaja za ulaganje u pametnu uličnu rasvjetu. U tom slučaju, regulatori će vjerovatno morati osmisliti druge poticaje za motivisanje pružalaca komunalnih usluga. U konačnici, silosi podataka u odjelima gradskih uprava otežavaju primjenu pametne ulične rasvjete s dodatnim aplikacijama za pametne gradove. Prednosti koje nudi pametna ulična rasvjeta i srodne aplikacije zahtijevaju timski rad. Ako različiti odjeli gradskih uprava ne mogu raditi zajedno, postavljanje dodatnih senzora može se tretirati kao nepotrebna i komplikovana aktivnost za gradove.

Kako IoT i pametni uređaji smanjuju gužve u saobraćaju

8 Novembra, 2019

Saobraćajne gužve izazivaju glavobolju vozačima u mnogim gradovima. Jedno od rješenja je korištenje IoT uređaja i pametnih tehnologija, odnosno sistema za pametno upravljanje saobraćajem, koji pomažu u smanjeju gužvi na cestama
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Prema izvještaju analitičke kompanije INRIX o globalnom stanju u oblasti saobraćaja, vozači u najzagušenijim gradskim područjima na svijetu su tokom 2018. godine izgubili stotine sati zbog gužvi. U kolumbijskoj Bogoti potrošili su čak 272 sata po glavi – najviše na svijetu, dok su npr. Amerikanci u prosjeku gubili 97 sati.

Zbog toga se povećava broj vladinih inicijativa za upravljanje saobraćajem, naročito u kontekstu razvoja pametnijih i sigurnijih gradova. To i povećana urbanizacija u zemljama u razvoju glavni su faktori rasta tržišta rješenja za upravljanje saobraćajem. Kada su u pitanju inteligentni transportni sistemi (ITS), MarketsandMarkets predviđa da će globalna vrijednost tog tržišta do 2023. s blizu 23,4 milijarde dolara, koliko je iznosila u 2018, porasti na 30,7 milijardi. Od pametne saobraćajne signalizacije do IoT uređaja, očigledno je da dolazi do rasta prihvaćenosti pametnijih rješenja za upravljanje saobraćajem. Istovremeno, proizvođači ITS-ova i rješenja za upravljanje saobraćajem naporno rade na razvoju tehnologija za rješavanje problema gužvi u gradovima.

Razvoj IoT-a pomaže u smanjivanju gužvi
Iako, zapravo, ne postoji način da se gužve potpuno spriječe, korištenje informatičkih i IoT rješenja omogućava kontrolorima saobraćaja da ih značajno smanje. Todd Kreter, viši potpredsjednik i direktor u oblasti cestovnih senzora u Iterisu, objašnjava da se industrija saobraćaja u proteklih deset godina fokusirala na “uvođenje senzora i povezivosti koji nam omogućavaju da pomognemo javnim agencijama pomoću velike količine podataka”. Prema Basu van der Bijlu, menadžeru u Swecou, i Stefanu Hjortu, stručnjaku za inteligentne transportne sisteme, ubrzani razvoj informatičkih i IoT rješenja nudi nove mogućnosti za povećavanje kapaciteta postojeće infrastrukture. “Komunikacija vozača i saobraćajnih sistema te veći broj jeftinijih senzora omogućavaju prikupljanje veće količine podataka o saobraćaju radi optimiziranja njegovog protoka. Također, postaje moguće navoditi vozače kroz područja s gužvama, čime se balansira opterećenje saobraćajne mreže”, kažu oni.

Neke kompanije razvile su rješenja koja se zasnivaju na integraciji pametne kontrole saobraćajnih signala u stvarnom vremenu s novim tehnologijama u umreženim vozilima, odnosno s radijima koji će se ugrađivati u automobile kako bi omogućili komunikaciju vozila i infrastrukture (V2I komunikaciju). Prema Stephenu Smithu, suosnivaču i glavnom istraživaču u Rapid Flow Technologiesu, integracija pruža dodatne mogućnosti za smanjenje gužvi. “Dugoročno, V2I komunikacija će omogućiti mnogo preciznije detektovanje prilaska vozila određenoj raskrsnici te dovesti do većeg protoka. Kratkoročno, tu su poboljšanja prijevoza”, kaže Smith.

Inteligentni algoritmi
Većinu saobraćajnih podataka generišu videonadzorne kamere i radari. Primjenjivanje inteligentnih softverskih algoritama na prikupljene podatke saobraćajnim kontrolorima omogućava da smanje gužve. Naprimjer, podaci s videokamera mogu im pomoći da otkriju gdje su vozila, koliko brzo idu i koja su područja najzagušenija. Direktor marketinga u Miovisionu Matthew Trushinski objašnjava da korištenje računarskog vida pomaže u smanjenju saobraćajnih gužvi. Računarski vid može identifikovati automobile na videosnimku te izbrojati vozila. “Umjesto ograničene slike, inžinjeri mogu steći mnogo veći uvid u to kako se saobraćaj odvija”, kaže on. Uključivanje ove tehnologije u pametne raskrsnice može omogućiti saobraćajnim inžinjerima da stalno imaju podatke o tome šta se dešava. Uvidi dobijeni na osnovu tih podataka mogu pomoći gradovima da mijenjaju stvari nabolje i mjere rezultate. Stručnjaci u oblasti upravljanja gradskim saobraćajem u Kapsch TrafficComu istakli su da se saobraćajna rješenja uvedena radi mjerenja, detekcije i reagovanja na određene situacije oslanjaju na nekoliko izvora, od sveprisutnih saobraćajnih senzora do specijaliziranog videoprocesiranja, kao i podataka o automobilima te crowdsourcinga (npr. Wazea). “IoT je uglavnom smješten na visokodistribuiranim senzorskim mrežama ili mobilnim uređajima, kao što su sama vozila od kojih se dobijaju sirovi podaci koji će se zatim procesirati radi detekcije incidenata”, kažu u Kapsch TrafficComu.

Nakon toga se iz unaprijed podešene liste može odabrati odgovarajući plan reagovanja. U oba slučaja planovi uglavnom smanjuju gužve pomoću strategija kao što su informisanje, preusmjeravanje i/ili dinamično podešavanje brzine. Iako se svakodnevne saobraćajne gužve ne mogu potpuno spriječiti, mogu se kontrolisati radi planiranih događaja (npr. radova na cestama, sportskih događaja itd.), ponavljajućih situacija (npr. popodnevnih gužvi) ili kratkoročnih prognoza. To se postiže osmišljavanjem akcija koje ublažavaju problem gužvi kao što su akcijski planovi koji se mogu automatski aktivirati po potrebi u skladu s unaprijed definisanim faktorima, kažu u Kapsch TrafficComu.

Pametni saobraćajni signali
Saobraćajni signali su integralni dio osiguravanja vozača i pješaka na raskrsnicama. Budući da su sistemi za kontrolu saobraćaja postali inteligentniji, korištenje pametnih signala za optimizaciju protoka gradskog saobraćaja postaje sve bitnije. Na raskrsnicama se decenijama koristila tehnologija detekcije saobraćaja zasnovana na induktivnoj petlji. Međutim, rast popularnosti IoT uređaja donio je veći broj inteligentnih radara i videodetekcijskih senzora koji mogu brojati, provjeravati smjer i brzinu kretanja te određivati jesu li objekti automobili, bicikl ili pješak.

Todd Kreter kaže da s ovim informacijama “saobraćajni inžinjeri u centru za upravljanje saobraćajem mogu odmah modificirati vrijeme prikazivanja signala, uključujući i koliko dugo određeni prilaz ima crvenu ili zelenu fazu, te zatim optimizirati signalizaciju tokom dana kako se obim saobraćaja bude mijenjao”. Naprednije pametne strategije za saobraćajnu signalizaciju zasnivaju se na dinamičnim promjenama u trajanju svakog kretanja na raskrsnicama i brzim cestama.

Podaci za ove prilagodbe mogu se prikupiti detektorima ili naprednijim senzorima, uključujući i videodetekciju, kao i radarske tehnologije. Osim toga, napredne strategije nisu ograničene samo na mjerenje saobraćaja, brzine i zauzeća. Prilagođavanje protoka saobraćaja na raskrsnicama u kratkim intervalima (npr., pet sekundi) omogućava kontinuirano prilagođavanje varijacijama u saobraćaju i proaktivne prilagodbe, kažu u Kapsch TrafficComu. Prilagodljiva signalizacija može se dalje razviti pomoću vještačke inteligencije (AI) korištenjem enginea zasnovanog na pravilima, mašinskom učenju i drugim AI mogućnostima, uključujući ponavljajuće situacije i “ljudsko ponašanje” kako bi se riješile najkomplikovanije situacije.

Zelena faza
Surtrac sistem saobraćajne signalizacije Rapid Flow Technologiesa kombinuje koncepte iz teorije saobraćaja i vještačke inteligencije. Sistem dodjeljuje zelenu fazu različitim prilazima na raskrsnicama u stvarnom vremenu kako bi optimizirao protok saobraćaja na cesti. “Sistem obavlja analize na rubu (npr., pomoću računara na raskrsnici) kako bi proizveo planove signalizacije u stvarnom vremenu, prikupio informacije o dolaznom saobraćaju s nezavisnih senzora (npr., videokamera, radara itd.) postavljenih na raskrsnicama te ostvario koordinaciju na mrežnom nivou”, objašnjava Stephen Smith.

Sweco razvija Smart Traffic, kontroler za semafore koji koristi podatke već dostupne s tradicionalnih detektora u kombinaciji s novim izvorima podataka, kao što su oni direktno s automobila, kamera i radara. Podaci se pomoću njegovog modela predviđanja saobraćaja kombinuju u pouzdanu sliku saobraćaja na nivou pojedinačnih vozila, biciklista i pješaka. Na osnovu predviđenog pristizanja vozila na raskrsnice, zelene faze se unaprijed zakazuju, čime se optimiziraju i trajanje i redoslijed protoka saobraćaja kroz njih. Prema menadžeru Basu van der Bijlu i stručnjaku za inteligentne saobraćajne sisteme Stefanu Hjortu, kontrolisanje semafora na ovaj način rezultira manjim vremenom čekanja i smanjenjem emisija ugljik-dioksida. “Uz to, moguće je informisati vozače o zakazanim zelenim fazama, čime se otvara mogućnost prilagođavanja njihove brzine dolaska na raskrsnicu kako bi se izbjegla nepotrebna zastajanja, a povećao komfor”, kažu oni.

Mobilna konekcija
Miovision nudi TrafficLink platformu za saobraćajnu signalizaciju, koja omogućava niz rješenja potrebnih da bi se prikupili, nadgledali i razumjeli saobraćajni signali. Rješenja uključuju upravljivu mobilnu konekciju, alate za nadzor signalizacije, videoprijenos, obavijesti o održavanju i izvještaje o stanju u saobraćaju. Njihova SmartSense komponenta na raskrsnice donosi saobraćajni AI, čime se procesiraju podaci prikupljeni SmartSense 360 kamerom te se omogućava detekcija vozila, kao i kontinuirano analiziranje saobraćaja, kaže Matthew Trushinski iz Miovisiona. Kada je u pitanju implementacija rješenja, brojni su izazovi u oblasti kontrole signalizacije u gradskom saobraćaju. Jedan od njih je, prema Swecou, pronalaženje balansa između optimalne kontrole semafora i pouzdanog predviđanja budućih zelenih faza za dolazni saobraćaj.

“Što su vozači ranije informisani o promjenama signala, to je teže reagovati na stvarne saobraćajne situacije na raskrsnicama”, kažu u Swecou i predlažu korištenje najnovije senzorske tehnologije u kombinaciji s modelima predviđanja saobraćaja kako bi se ostvarila pouzdana predviđanja saobraćaja na raskrsnici u narednoj minuti. To omogućava optimiziranje kontrole semafora, kao i informisanje vozača o predstojećim zelenim fazama u idućih 60-ak sekundi. Ostali izazovi uključuju detekciju pješaka i biciklista. Efikasna saobraćajna signalizacija na gradskim cestovnim mrežama mora biti u stanju razlikovati različite vidove saobraćaja te koristiti te informacije u odlukama o kontroli semafora, objašnjava Smith. “Većina trenutnih komercijalnih uređaja za detekciju vozila nije u stanju istovremeno detektovati vozila i pješake, a opcija korištenja dodatnog hardvera za omogućavanje detekcije pješaka često je trošak koji gradovi ne žele snositi”, kaže Smith. Međutim, to se mijenja budući da sve više kompanija za komercijalno detektovanje uvodi hardver koji podržava integrisanu detekciju vozila i pješaka.

Dijeljenje saobraćajnih podataka u stvarnom vremenu
Informacije o saobraćaju u stvarnom vremenu dostupne su jedino kada su uređaji za signalizaciju povezani s centrom za upravljanje saobraćajem. Prema Toddu Kreteru, procjenjuje se da trenutno više od polovine svih signala nije povezano s centrima. Međutim, jednom kada se oni povežu, agencije mogu pomoću naprednog sistema za upravljanje saobraćajem pristupati podacima o saobraćaju u stvarnom vremenu u različitim formatima. S obzirom na silne IoT uređaje koji su postavljeni s ciljem upravljanja saobraćajem, podaci koji se prikupljaju su zlatni rudnik ne samo za kontrolore saobraćaja nego i za druge agencije za transport i sigurnost, kao i za same vozače. Međutim, svi ti akteri mogu uživati u prednostima podataka samo kada se oni dijele. Postoji nekoliko rješenja koja mogu riješiti problem razmjene informacija između agencija u skladu s potrebama i ugovorima između njih. Dijeljeni podaci mogu se omogućiti korištenjem dijeljenog podatkovnog centra, s tim da se tip podataka o kojem postoji dogovor prikuplja i koristi u skladu s unaprijed dogovorenim faktorima.

“Agencije također mogu napraviti dogovor o dijeljenom krovnom sistemu koji svaka od njih može koristiti, kao što je sistem za informisanje i koordinaciju akcija među agencijama”, kažu stručnjaci u Kapsch TrafficComu. Oni dodaju da su glavni izazovi definisanje ugovora što pogodnijih za kreiranje konzorcija, izgradnja zajedničkih platformi ukoliko je to dogovoreno te intenzivno korištenje postojećih i budućih sistema za dogovorene ciljeve.

Otvorene arhitekture
Podaci u standardiziranim formatima i otvorenoj arhitekturi koja nije vezana ni za jednu kompaniju su način za izbjegavanje izazova u dijeljenju podataka, kaže Matthew Trushinski. Njegova kompanija Miovision vjeruje u otvorene arhitekture “s ciljem omogućavanja drugim vladinim institucijama, kompanijama i partnerima da iskoriste podatke generisane na nivou grada radi poboljšavanja gradskog života”. Bas van der Bijl i Stefan Hjort također spominju da će se otvoreni podaci koristiti sve više. “Dijeljenje informacija je ključ koji omogućava razvoj pametnih rješenja za saobraćaj u gradskim područjima. Kada su podaci otvoreni, prag za primjenu novih rješenja u gradovima je snižen”, kažu oni.

Trenutna dešavanja u oblasti razvoja softvera za upravljanje saobraćajem pomažu u olakšavanju bolje upotrebe i dijeljenja prikupljenih podataka. “Kako bi se efikasno dijelili podaci između gradskih agencija, potreban je zajednički okvir za prikazivanje podataka, a razvoj tog okvira je glavni izazov”, kaže Stephen Smith. Naprimjer, Surtrac trenutno ima API za prijenos saobraćajnih podataka općinskim institucijama u stvarnom vremenu – jedna od njegovih trenutnih implementacija počinje koristiti zajedničke podatke u okviru Open Data inicijative.

Kreter obašnjava kako je Iterisov SPM (mjerenje efekta signalizacije) razvijan kako bi se bolje iskoristili podaci prikupljeni IoT senzorima, kao i kontrolerima za saobraćajnu signalizaciju. “To može pružiti informacije o broju vozila, brzini, lokaciji, statusu signala, kao i o biciklistima i pješacima, te omogućiti detaljan pregled cjelokupnog efekta saobraćajne signalizacije”, kaže on. Popularne korisničke navigacijske aplikacije kao što je Waze također imaju ulogu u dijeljenju podataka. U aprilu 2018. Waze je ostvario dogovor s Waycareom, startupom za upravljanje saobraćajem, kako bi se omogućilo dvosmjerno dijeljenje općinskih i cestovnih saobraćajnih podataka. Ta saradnja će, kaže se u saopćenju, omogućiti “gradovima i javnim agencijama da komuniciraju direktno s vozilima na cestama kako bi se podaci iz vozila u stvarnom vremenu mogli iskoristiti za napredne operacije u oblasti upravljanja saobraćajem”.

Najbolja rješenja za upravljanje parkinzima u tržnim centrima

8 Novembra, 2019

Mnogi su izazovi u upravljanju parkinzima u tržnim centrima. Najveći je konstantno kretanje. Posjetioci ulaze i izlaze iz njega tokom dana, a u nekim slučajevima i po noći. Također postoji potreba da se implementiraju praktični sistemi za plaćanje koji su laki za korištenje
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Prema Međunarodnom institutu za parkinge i prijevoz (IPMI), tehnološki napredak i ponašanje korisnika potakli su pojavu određenih trendova u ovoj industriji. Ključni su korištenje mobilne tehnologije, povećano korištenje sistema za navođenje i bolje opcije za kontrolu pristupa i plaćanje. Tu su i određene promjene u automobilskoj industriji. Kako električni automobili budu postajali popularniji tako bi vlasnici tržnih centara mogli početi izdvajati posebne parking-prostore samo za njih. U budućnosti će zasigurno biti više autonomnih automobila, pa će i to predstavljati novi izazov. U ovom tekstu se bavimo najbitnijim zahtjevima upravljanja parkinzima u vertikali tržnih centara i potencijalnim kriterijima za odabir rješenja.

Najveći sigurnosni izazovi
Broj tržnih centara i privatnih vozila koje ljudi koriste kako bi došli do njih širom svijeta raste, a takva situacija neizbježno zahtijeva bolja rješenja za upravljanje parkinzima koja mogu riješiti sigurnosne probleme, ali i učiniti procese efikasnijim. Iz perspektive sistem-integratora, poznavanje rastućih prijetnji na parkinzima tržnih centara integralni je dio nuđenja rješenja koje će pružiti najviši nivo zaštite. Direktor Secure Parking Solutionsa Arvind Mayar naveo je neke od najvećih problema kojih bi sistem-integratori trebali biti svjesni.

1. Prijetnje bombaškim napadima
Tržni centri su mjesta na kojima se svaki dan okuplja veliki broj ljudi. To ih čini metom terorističkih napada. U decembru prošle godine dvoje ljudi je ubijeno, a 30-ak ranjeno kada je u tržnom centru na Filipinima eksplodirala bomba. Do sličnih incidenata je dolazilo i na drugim mjestima. Iako do njih u pravilu ne dolazi uvijek na parkinzima, automobilske bombe su ozbiljna prijetnja kojom se sistemi za upravljanje parkiralištima trebaju pozabaviti.

2. Krađa vozila
Krađa automobila ili stvari iz vozila parkiranih kod tržnih centara također je problem. Incidenti kao što je prošlogodišnja provala u Stanford tržnom centru u Palo Altu pokazuju da su parkinzi još daleko od toga da budu sigurni.

3. Nesreće
Rizik od nesreća postoji svugdje gdje ima i vozila. U zatvorenim prostorima parkirališta, gdje je prostor za upravljanje vozilima ograničen, ovaj rizik je viši nego na nekim drugim mjestima. Prema osiguravajućoj kompaniji ThinkInsure, do jedne od pet nesreća dolazi na parkinzima. Iako je većina nesreća na parkinzima beznačajna i uključuje sudare pri maloj brzini, one i dalje mogu rezultirati ozbiljnim oštećenjima i povredama.

4. Požari
Prema Mayaru, mogućnost da se vozila zapale je veliki problem kojim se treba pozabaviti prilikom ponude rješenja za parkinge. Pojedini stručnjaci ističu da proizvođači automobila sve više koriste plastiku, zbog čega požari postaju veliki potencijalni problem.

5. Vandalizam
Namjerno oštećivanje automobila također je razlog za zabrinutost. Prema Mayaru, to postaje sve uobičajenije u tržnim centrima koji imaju noćne klubove ili barove, pa samim time i pijane ljude koji se neodgovorno ponašaju. Vandalizam ne mora uvijek biti izolovan incident te do njega može doći u okviru krađe.

Efikasna rješenja
Prema Twin City Securityju, kompaniji koja nudi sigurnosne usluge, tržni centri su nove glavne ulice SAD-a. To znači da se sada u tržnim centrima može očekivati niz sigurnosnih problema koji su prije karakterisali glavne ulice. U specifičnom kontekstu parkinga, mogli bismo reći da je bilo koji problem relevantan za automobil parkiran na ulici također primjenjiv i na tržne centre. Jedinu razliku čini efikasnost rješenja za upravljanje parkinzima. Savršeno rješenje bi se trebalo moći integrisati s različitim sigurnosnim sistemima kao što su nadzorne kamere, sistemi kontrole pristupa i vatrodojave kako bi se moglo djelovati u skladu s određenom situacijom. Naravno, sigurnost je samo jedna od prednosti rješenja za upravljanje parkinzima. Operativna efikasnost, ekonomske i prednosti vezane za očuvanje prirodne okoline također su nešto što može biti od koristi i menadžerima tržnih centara i njihovim mušterijama. Vozači će moći znati koji je broj praznih mjesta na parkingu prije nego što uopće uđu u područje tržnog centra. Neka rješenja također imaju mobilne opcije koje vozače kratkim porukama mogu informisati o statusu parkinga. To značajno smanjuje količinu vremena, energije i zaposlenika potrebnih za traženje mjesta za parkiranje, a smanjuje se i zagađenje.

Izazovi u upravljanju parkinzima
Usljed ubrzane i povećane naseljenosti u gradovima, postoji veća potreba za mobilnim rješenjima. Privatna vozila su preferirani način prijevoza za mnoge ljude u razvijenim ekonomijama, a kako životni standard bude rastao u određenim dijelovima svijeta tako će sve više ljudi i kompanija kupovati nove automobile. Kada su u pitanju gradovi, to je rezultiralo izazovom u vidu osiguravanja adekvatnog prostora za parkiranje. Koncept parkinga se tokom godina prilično razvio, od ideje mjesta gdje bi ljudi naprosto ostavili svoje automobile do lokacije kojom upravljaju automatizirana rješenja koja se brinu za sigurnost i operativnu efikasnost. Broj tržnih centara i drugih komercijalnih centara također je u porastu u gradovima, što privlači sve veći broj ljudi koji preferiraju da se voze u svojim automobilima. To je povećalo potrebu za efikasnim sistemima za upravljanje parkinzima u tržnim centrima, ne samo kako bi ljudi imali neproblematično iskustvo nego i da bi se izbjeglo rasipanje novca i resursa. Uprkos tome, postoji nekoliko izazova koje pružaoci rješenja za upravljanje parkinzima moraju prevazići. Neki su razlog zašto uopće postoje automatizirani sistemi.

Ručno naplaćivanje je vremenski zahtjevno
Prije nego što počnemo govoriti o automatiziranim sistemima za parkinge, hajdemo pogledati zašto bi se trebala koristiti elektronska rješenja. Sistemi za ručno naplaćivanje oduzimaju vrijeme i zahtijevaju više zaposlenika, što rezultira većim troškovima i sporijim procesiranjem. Iako je to za mnoge očigledan problem, činjenica je da širom svijeta još postoje tržni centri koji tek trebaju preći s ručne na automatiziranu naplatu. Sistemi naplate zasnovani na papirnim kartama također otežavaju zadatak upravljanja podacima. U slučaju nesreće, menadžment bi trebao moći odmah pružiti informacije o bilo kojem vozilu parkiranom na njegovom području. Automatizirani elektronski sistemi to i omogućavaju.

Kvar sistema za naplatu i kontrolu pristupa
Jedna od najvećih noćnih mora za upravitelje parkinga jeste kvar sistema kontrole pristupa. Budući da su tržni centri često otvoreni do kasnih sati i svaki dan, parkinzi se koriste većinu vremena. Ako se bilo koji sistem na ulazu u parking pokvari, doći će do kašnjenja koje će uznemiriti korisnike.

Lažirana potraživanja odštete
Uvijek će biti nekih korisnika koji će pokušati tvrditi da je njihov automobil oštećen dok se nalazio na parkiralištu, kada je u stvarnosti, zapravo, već bio oštećen prije ulaska na parking. Kako bi se riješili takvi problemi, postoji potreba za visokokvalitetnim videonadzorom koji može omogućiti čistu i jasnu sliku stanja vozila na ulazu u parking. Također je potrebno i odgovarajuće osvjetljenje kako bi nadzorni sistemi mogli efikasno raditi.

Integracija
Instaliranje novih parking-rješenja u postojeće tržne centre je izazov. Ali ono što je možda još teže jeste integracija tih rješenja sa sistemima drugih kompanija. Naprimjer, protivpožarne i videonadzorne sisteme mogu kontrolisati različite kompanije. Osim ako su sve voljne da podrže integraciju, rad u takvim uslovima može biti otežan. U tom kontekstu postaju relevantni otvoreni standardi za razmjenu podataka o saobraćaju kao što je DATEX II. Ovaj interfejs može omogućiti integraciju podataka iz određenog sistema sa sistemima kompanija koje se bave naplatom i zaštitom, kao i s platformama ugrađenim u vozila koje koriste te podatke radi omogućavanja usluga koje obogaćuju infrastrukturu određene lokacije.

Šest glavnih zahtjeva
Tržni centri zahtijevaju parkinge koji omogućavaju praktičnost i zaštitu za njihove korisnike. Ali to je samo vrh ledenog brijega kada se razmatraju zahtjevi korisnika. Prilikom nuđenja takvog rješenja sistem-integratori moraju poznavati specifične zahtjeve krajnjih korisnika.

1. Lakoća pronalaženja mjesta za parkiranje
Ljudi koji pristižu u tržni centar trebali bi znati broj i lokaciju slobodnih mjesta za parkiranje čak i prije nego što uđu u prostor objekta. Postoji nekoliko načina kako kompanije rješavaju ovaj problem. Senzori smješteni na mjestima za parkiranje informišu sistem o statusu tog mjesta. Signalizacijske table izvan parkinga zatim mogu prikazivati informacije prikupljene s tih senzora. Alternativno, neki sistemi mogu imati mobilne servise, tako da vozači mogu poslati poruku sistemu kako bi bili obaviješteni o slobodnim mjestima, a postoje i aplikacije koje mogu obavijestiti vozače o tome gdje se vozila mogu parkirati.

2. Sigurnost
Nadzorni sistemi su neophodni kako bi parkirani automobili bili sigurni. Osim što pruža dokazni materijal u istragama, sistem za prepoznavanje registracijskih tablica može pomoći u identificiranju automobila koji zahtijevaju specijalnu uslugu, kao što su oni VIP kupaca. Analitička rješenja također mogu dobro doći u detektovanju provala i omogućavanju instantnog upozoravanja sigurnosnog osoblja. Nekoliko velikih globalnih sigurnosnih kompanija ima posebna rješenja za upravljanje parkinzima, koja uključuju kamere s podrškom za prepoznavanje registracijskih tablica integrisane u sistem kontrole pristupa.

3. Isplativost
Brojni kupci su zabrinuti zbog početne investicije potrebne za parking-rješenje. Iako visoka cijena može odbiti mnoge krajnje korisnike, sistem-integratori i pružaoci rješenja trebali bi biti u stanju da uvjere kupce u dugoročne finansijske prednosti koje bi donijela veća operativna efikasnost.

4. Različite opcije plaćanja
Korisnici bi trebali imati izbor na koji način bi željeli platiti. To bi mogla biti kartica, gotovina ili mobilni sistem za plaćanje kao što je Apple Pay. Ovo bi moglo ubrzati ulazak na parking i smanjiti rizik od stvaranja dugih redova. Softver za upravljanje parkingom trebao bi biti lak za podesiti te moći izračunati vrijeme koje je vozilo provelo parkirano, kao i cijenu parkiranja. U slučaju automobila sa zaposleničkim privilegijama, sistem bi ih trebao moći osloboditi plaćanja.

5. Integracija i nadogradnja
Rješenja koja se mogu integrisati u postojeće sisteme neophodna su za starije objekte. Imajući u vidu činjenicu da u razvijenim zemljama već postoje tržni centri, sistem-integratori će često morati raditi unutar određenih ograničenja.

6. Analitika
Analitička rješenja pružaju detaljnije uvide u ponašanje kupaca, omogućavajući upravi da poboljša korisničko iskustvo i optimizira operacije. Ova rješenja mogu pružiti informacije o statusu uređaja i tome je li im potreban servis. Izvještaji se mogu automatizirati te se može zakazati njihovo redovno slanje emailom. Ukratko, zahtjevi kupaca u ovoj oblasti su mješavina rješenja koja bi poboljšala zaštitu i poslovanje. Za sistem-integratore je najbitnije da znaju koji hardver i softver implementirati te integrisati ih s postojećim sistemima.

Kako odabrati rješenje za upravljanje parkinzima tržnih centara
Iako se proteklih nekoliko godina na tržištu pojavilo nekoliko naprednih rješenja za upravljanje parkinzima, brojni tržni centri su “zaglavili” s tradicionalnim sistemima. Ian Goodwin, vlasnik Parking Consultancyja, istakao je da tradicionalni sistemi koriste rampu s automatom za naplatu karata, pri čemu vozač plaća po izlasku s parkinga. Međutim, kako tehnologija bude napredovala, a tržni centri budu htjeli unaprijediti svoje sisteme, rješenja kao što je prepoznavanje registracijskih tablica (LPR) postat će uobičajenija. LPR bi naročito bio koristan na mjestima gdje je parking besplatan tokom određenog vremena. LPR sistem može asistirati u praćenju vremena koje je automobil proveo parkiran na parkiralištu. Imajući u vidu nekoliko različitih brendova parking-rješenja na tržištu, kupci bi pri kupovini trebali znati šta im je prioritet. Ispod ćemo navesti neke od glavnih faktora koje treba imati u vidu prilikom kupovine rješenja za upravljanje parkingom.

Reputacija i cijena
Neki bi mogli pomisliti da je ovo očigledna stvar koju treba imati u vidu budući da je odabir poznatog brenda neophodan korak za pouzdanost u radu. Međutim, oni koji su upoznati s ovom industrijom reći će vam da reputacija i cijena ne idu uvijek ruku pod ruku. Kupci često zanemaruju kvalitet proizvoda kako bi snizili cijenu. Prema Goodwinu, dobra početna tačka je fokusiranje na nekoliko brendova koji imaju historiju pouzdanih proizvoda.

Fokusiranje na jedan brend
Postoje kompanije koje samo nude hardver ili softver za upravljanje parkinzima. Po njegovom mišljenju, bolje je držati se proizvođača koji imaju kompletna rješenja i koji prodaju i hardver i softver. “Hardver i softver ponekad proizvode različite kompanije. Ali po mom mišljenju, mnogo je bolje držati se softvera koji je razvijen u kompaniji”, kaže Goodwin.

Instalacija i podrška
Kompanija bi trebala omogućiti podršku za instalaciju i podešavanje rješenja od nule. Pobrinite se za to da rješenje zahtijeva minimalnu količinu održavanja, uz istovremenu brzu podršku tokom korištenja. Neki stručnjaci predlažu da kompanije s lokalnim prisustvom budu prioritet. To bi im pomoglo da se upoznaju s lokalnim uslovima i pruže odgovarajuću podršku. Bilo kakav prekid u radu proizvoda dovest će do gubitaka za upravu objekta. Prema tome, prilikom kupovine rješenja, kupcima bi trebalo biti na neuvijen način objašnjeno koliko brzo kompanija može servisirati proizvod u slučaju kvara. S proizvođačem bi trebali postojati dogovori o servisiranju nakon kupovine.

Detaljni izvještaji
Rješenje bi trebalo biti u stanju omogućiti strukturirano i detaljno izvještavanje o korisnikovim plaćanjima, o tome ko se nalazi u automobilu i ukoliko je to moguće, pružiti analitičke podatke. To će pomoći u razumijevanju faktora poput najpopularnijeg doba dana i učestalosti prolaska korisnika te u donošenju informisanih odluka o tarifama i drugim pravilima.

Praktičan, ali i siguran
Korisnici koji posjete tržni centar neće biti zadovoljni ako rješenje za parkiranje nije lako koristiti. Prema tome, praktičnost bi trebala biti prioritet. To će također olakšati rad i zaposlenicima tržnog centra. Međutim, lakoća korištenja ne bi trebala biti nauštrb sigurnosti.

Integracija sa sistemima drugih kompanija
Mogućnost integracije parking-sistema s drugim kao što su sigurnosni pomoći će u boljem upravljanju parkinzima. Integrisani sistemi mogu brzo djelovati u slučaju neželjenih incidenata. Takvim rješenjima je lakše i upravljati.

Održan peti Adria Security Summit

10 Oktobra, 2019

Prvi petogodišnji krug Adria Security Summita zatvoren je u Sjevernoj Makedoniji. Cilj – i više nego uspješno ostvaren. Najviše dogovorenih sastanaka, najviše posjetilaca, najviše sponzora i najviše edukativnih programa do sada obilježilo je centralni poslovni događaj industrije sigurnosti Jadranske regije
Piše: Damir Muharemović
E-mail: redakcija@asadria.com

Kada smo prije pet godina počeli razmišljati o organizovanju regionalnog susreta sigurnosnih stručnjaka, u neizvjesnosti kako će tržište reagovati te hoćemo li imati dovoljno kapaciteta, niko nije ni pretpostavljao da ćemo na kraju ciklusa, u Sjevernoj Makedoniji, okupiti najveći broj kompanija i stručnjaka u historiji Jadranske regije. Ono što je počelo tek kao ideja, podržana u krugovima naših dugogodišnjih partnera, izraslo je u respektabilan događaj koji se posvećenošću detaljima – istaknuše sami posjetioci – ravnopravno može natjecati s vodećim evropskim u istoj kategoriji. Put je to bio koji je zahtijevao mnogo truda, pokušaja i promašaja, ali najvažnije – slušanja tržišnih igrača, koji najbolje znaju šta im nedostaje i kako im mi kao medij u tome možemo pomoći. Stoga bi se moglo kazati da nakon prve dionice ovoga puta zahvalnost najveću dugujemo upravo njima – svim dobronamjernim poslovnim partnerima, čije su nas pohvale i kritike osmjelile da uvijek idemo stepenicu iznad.

Povećanje u svim kategorijama
A kako je sve to izgledalo od 18. do 20. septembra u Skoplju najbolje je početi govoriti iz ugla statistike. Peti Adria Security Summit powered by Intersec okupio je blizu 1.400 posjetilaca (1.267 registrovanih na glavnom ulazu u konferencijski i izložbeni dio i više od stotinu dodatnih gostiju na radionicama) iz 31 zemlje, koji su imali priliku posjetiti štandove 84 sponzora. Skopsko izdanje nadmašilo je u svim statističkim kategorijama čak i prošlogodišnji događaj u Ljubljani, koji je okupio tada nevjerovatnih 1.200 posjetilaca i 72 sponzora. Bojazan o manjoj ekonomskoj potentnosti makedonskog tržišta kao rukom je odnijela, zapravo, velika potreba proizvođača, integratora i instalatera da u kvalitetnom poslovnom okruženju pronađu ne samo lokalnog nego i regionalnog partnera, već koji put potvrdivši da je Summit postao istinski regionalni događaj. Statistika kaže da je 54 posto posjetilaca stanovnika Sjeverne Makedonije, 26 posto iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Slovenije i Srbije, dok je ovaj put veliko povećanje zabilježeno iz Albanije, Bugarske i s Kosova u desetopostotnom zbiru. Ostatak čine Italijani, Turci, Britanci, Holanđani, Rumuni, Nijemci, Kinezi, Španci, Portugalci, Poljaci, Česi, Mađari, Tajvanci, Emiraćani, Francuzi, Grci, Kanađani, Austrijanci, Danci, Amerikanci, Šveđani te po jedan posjetilac iz Čilea i s do sada najudaljenijih Kukovih ostrva.

Gotovo trećina donosilaca odluka
Zanimljivo je navesti da je gotovo ujednačen broj krajnjih korisnika, proizvođača, sistem-integratora i distributera u rasponu od 16 do 21 posto, nešto je manji broj instalatera i ponuđača sigurnosnih usluga (po 10–12 posto), dok je, očekivano, najmanje bilo projektanata i konsultanata (4 posto). Više od 56 posto posjetilaca radi u industriji tehničke (videonadzora, kontrole pristupa, protivprovale, vatrodojave i mehaničke zaštite) i fizičke sigurnosti, a zabilježeno je i veliko povećanje radnika iz IT i finansijskog sektora, čak 21 posto. Ostatak posluje u sektorima kao što su: komunikacije i transport, građevina i arhitektura, vladin sektor i vojska, energetika i zaštita okoliša te drugi. U pogledu ostvarenih godišnjih prihoda, čak 35 posto je iz kompanija koje ostvaruju više od pet miliona eura, dok je većina, odnosno 49 posto, onih koje se mogu svrstati u kategoriju srednje velikih preduzeća s prihodima od 100.000 do 5.000.000 eura. U broju zaposlenika, to znači da te kompanije zapošljavaju od 20 do 500 osoba. Međutim, ono što je, s aspekta sklapanja posla, vjerovatno najvažniji podatak jeste da su gotovo trećinu (31 posto) posjetilaca na Summitu činili donosioci odluka, odnosno direktori i članovi upravnih odbora, dok su s druge strane također gotovo trećinu (32 posto) činili prodajni menadžeri. Adria Security Summit je, dakle, izvrsna prilika za dolazak do pravih osoba za sklapanje poslova, o čemu iz ugla profesionalaca možete pročitati u posljednjem bloku ovog izvještaja.

Godinama s nama
Veoma nam je važno i drago da je veliki broj kompanija, blizu četrdeset posto, već najmanje tri godine s nama. Pokazatelj je to da su prepoznali Summit kao važno mjesto za dolazak do pravih kontakata, razvoj poslovanja i razmjenu znanja i iskustava. Među njima posebnu zahvalnost zaslužuje devet kompanija koje su od samog početka s nama i koje su vjerovale da im naš tim može donijeti dodatnu vrijednost i pomoći im da zajedno rastemo. To su: Alarm automatika, Bosch, Dahua (platinasti sponzori), Hikvision, Avigilon (zlatni sponzori) te D-Link, Sony, Tenzor i Cards Print Security (srebreni sponzori). Preostali od 84 ovogodišnja sponzora su: Makedonski Telekom (dijamantni sponzor), ATEÏS, NIKOB, OSA, Seagate, Špica Group, Teletek Electronics (zlatni sponzori) te Ajax Systems, AMC Elettronica, AVS Electronics, Axis Communications, Benten-Pan, Balkan Security Service, Besa Security, Building Industry Consulting Service International (BICSI), BIROSAFE, COIN Systems, ComNet, Deluks Distribucija, Feerica, FLIR Systems, FONESTAR, Global Proof, Global Security, Hochiki, IDIS, Ingram Micro, Inim electronics, INZA, ISEO Grupa, IT Concepts, IT Odjel, KODEKS, Lunatronik, M2M Services, Mak Alarm, MAKIM, Maksiprint Kompjuteri, March Networks, MDN Security, Messe Frankfurt, Mikei International, MOBICOM, Modepack, MS Tech, NIK Sistemi, Optex, Partizan, PASO, Perpetuumobile Security, Prima, Protekta, Racksis, Rapiscan, Relisys, Roaming Networks Security, Salon bankarske opreme, SALTO Systems, Satel, Sectron, SECUBEST, SICURIT Perimeter Protection Systems, SPSC Grupa, Suprema, TOA, Trokutest Group, Tyco, Venitem Grupa, Videotec, VIVOTEK, Wizard Systems, Zarja Elektronika (srebreni sponzori).

Partneri i prijatelji projekta
Adria Security Summit je opet okupio gotovo sve regionalne komore i strukovna udruženja u svojstvu partnera i prijatelja projekta. Obilježje je to ovog događaja od samoga početka, jer se time jača struka, otvara prilika za zajednički rad i povećava informisanost kroz promotivne kanale. Ovogodišnji domaćin je Komora za privatnu sigurnost Republike Makedonije, koja nam je bila vrijedan partner na terenu pozivajući svoje članove i pomažući nam u organizacijskom pogledu. Ostali partneri su: Komora zaštitara Federacije Bosne i Hercegovine, Hrvatski ceh zaštitara, Komora za razvoj slovenske privatne zaštite, Udruženje za privatno obezbjeđenje Privredne komore Srbije te Rumunska Asocijacija za sigurnosnu tehnologiju A.R.T.S. Podršku nam pružaju i prijatelji našeg projekta: slovenski Institut za korporativne studije, Srpska asocijacija menadžera korporativne bezbednosti te makedonska Asocijacija za korporativnu bezbednost, vladavinu prava i ljudska prava “Menadžer korporativne bezbednosti”. Važno je napomenuti da je u svojstvu partnera s nama prvi put i bugarska Nacionalna asocijacija industrijskih sigurnosnih kompanija (NAFTSO), čime smo još više proširili mrežu stručnih udruženja koja su prepoznali važnost ovoga projekta. Podršku su nam dali i naši prijatelji iz medija: a&s International, a&s Asia, a&s Polska i asmag iz naše grupacije, zatim italijanski secsolution, hrvatska Zaštita, portal My Dear Drone te od ove godine srbijanski PC Press i Aluminijum PVC.

Dio najveće evropske porodice
Osim regionalnih, Adria Security Summit od 2017. godine ima i važnog globalnog partnera – kompaniju Messe Frankfurt. Riječ je o najvećem evropskom organizatoru sajmova, konferencija i manifestacija, koji upošljava 2.400 radnika na 30 lokacija i ostvaruje godišnji prihod od preko 640 miliona eura. Organizator je nekih od najznačajnijih svjetskih sajmova sigurnosti kao što su Intersec i Secutech. Iskustvo Messe Frankfurta u organizaciji poslovnih događaja Summitu daje dodatnu vrijednost u promotivnom i kvalitativnom pogledu. Uz partnera dostojnog daljeg rasta i jačanja, naš event već tri godine nosi i prošireni naziv – Adria Security Summit powered by Intersec.

Slušajući tržište
Osim tradicionalno prepoznatljivog koncepta – spoja jake konferencije te izložbe s ujednačenim veličinama štandova, kao i pomjeranja mjesta održavanja svaki put u drugu državu, važno obilježje Adria Security Summita jesu i stalne inovacije u sadržaju. Jedna od takvih ove se godine odnosi na gotovo dvostruko povećanje broja radionica, sa šesnaest u Sloveniji na čak trideset. Time smo otvorili prostor sponzorima da u okviru Adria Security Summita imaju svoje radne seminare, koje bi inače organizirali u vlastitoj režiji. Takav pristup rezultat je slušanja zahtjeva učesnika na tržištu, koji žele priliku da svoj rad prezentuju što većem broju potencijalnih klijenata. Workshopovi su se održavali oba dana nakon glavnih predavanja i predstavljanja projekata, a prezenteri su bili zadovoljni brojem zainteresovanih osoba.

Najveća novina ipak je bila nova b2b platforma, koju smo ponudili u online, mobilnoj i desktop varijanti. Ponukani činjenicom da ranije verzije nisu bile potpune u pogledu broja preuzetih aplikacija na mobilne telefone, broja napravljenih profila te slabije mogućnosti filtriranja osoba i kompanija, ovaj put smo ponudili potpuno novu platformu pod nazivom b2match. Najveća prednost bila je u tome što je registracijom na Summit osoba automatski bila unesena u bazu podataka sa svim njenim podacima. Dakle, svi registrovani su se odmah našli na listi osoba kojima su svi putem b2match aplikacije mogli poslati zahtjev za sastankom, pri čemu je automatski bio dodijeljen prazan termin u agendi oba korisnika, što je znatno skraćivalo vrijeme dogovaranja. Uz to, može se izvršiti filtriranje posjetilaca po kompanijama, državama, vrsti (proizvođač, instalater…) te oblasti poslovanja (videonadzor, protivprovala…). Time je svim učesnicima olakšano dolaženje do pravog kontakta, što se pokazalo istinskom vrijednošću Adria Security Summita ove i narednih godina. Prema našim procjenama, održano je između 2.500 i 3.000 sastanaka, što će sigurno rezultirati većim investicijama i novim projektima u Jadranskoj regiji.

Korisna novina su obogaćeni promotivni kanali za sponzore Summita. Prošle godine napravljena web-stranica bila je obogaćena mnoštvom novih sadržaja, pojačano smo obavještavali o prisustvu važnih ljudi, intervjuisali predstavnike kompanija, povećali frekventnost slanja newslettera te omogućili kompanijama veću vidljivost kroz podne naljepnice, sponzorisanje više segmenata događaja, zaglavlja na akreditacijama itd. Ishod obogaćene kampanje su obaviješteni posjetioci o svim koristima koje im Adria Security Summit nudi, naročito u pogledu olakšanog dogovaranja sastanaka sa zainteresovanim stranama.

Pogledajte fotografije sa ovogodišnje Adria Security Summita 2019 u Skopju:

Prepoznavanje lica kao dio poslovne svakodnevnice

10 Oktobra, 2019

Pametni telefoni i društveni mediji sve više koriste tehnologiju prepoznavanja lica, što je dovelo do njene raznovrsnije upotrebe. Iako se i dalje povezuje sa sigurnošću, vladinim institucijama i policijom, kompanije koriste prepoznavanje lica ne samo u sigurnosne svrhe nego i za prikupljanje poslovnih podataka
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Prema izvještaju MarketsandMarketsa, vrijednost tržišta prepoznavanja lica raste i očekuje se da će do 2022. dostići gotovo 7,8 milijardi dolara, uz objedinjenu godišnju stopu rasta od 13,9 posto. Kao glavni faktor rasta navodi se rastuća potreba za nadzorom na javnim prostorima. S druge strane, jedinstvene mogućnosti naprednog prepoznavanja lica mogu se primijeniti na gotovo svaku vertikalu, a budući da tehnologija ne zahtijeva fizički kontakt ili akreditive koji se mogu izgubiti, ukrasti ili kopirati, ona je atraktivno rješenje za brojne vrste upotreba. Dodajte tome i podatke o poslovanju koje kompanije mogu steći zahvaljujući sposobnosti te tehnologije da lako identifikuje i prati pojedince – što bi im moglo dati vrijedne podatke za analizu trendova, istraživanje produktivnosti, optimiziranje radnih procesa i brojnih drugih stvari. Stoga nije teško zamisliti zašto sve više firmi koristi rješenja za prepoznavanje lica.

Povećanje efikasnosti
Danas mnogi koriste prepoznavanje lica, a kompanije nisu izuzetak. Usvajanje te tehnologije raste u raznim industrijama, a razlog je sve veća svijest o toj tehnologiji, njen napredak i pristupačnost. “Razvoj napredne centralizirane analitike za prepoznavanje lica doveo je do toga da je relativno lako primijeniti je na bilo koju umreženu kameru“, objašnjava Shawn Mather, direktor prodaje za tržište SAD-a u Intelligent Security Systemsu. S obzirom na to da kompanije žele dodatne načine korištenja naprednih tehnologija, kao i na činjenicu da vještačka inteligencija i duboko učenje postaju sve popularniji, pojavili su se novi praktični slučajevi korištenja prepoznavanja lica. Osim toga, razvoj videonadzornih kamera omogućio je “organizacijama da ostvare punu vrijednost investicije u videonadzor”, kaže Stephanie Weagle, direktorica marketinga u BriefCamu.

“Rastuća sofisticiranost videoanalitičkih sistema (VCA), u kombinaciji s boljim razumijevanjem načina na koji videoanalitička rješenja mogu, uz sigurnosni aspekt, potaknuti efikasnost, rezultirala je većom zainteresovanošću kompanija svih vrsta za VCA i prepoznavanje lica”, kaže Weagle. S aspekta maloprodaje, korištenje tehnologije prepoznavanja lica omogućava kompanijama da bolje upoznaju demografiju kupaca (npr. spol, starost itd.), a ti podaci prodavaču omogućavaju da bolje razumije ko su njegovi kupci, što im može omogućiti da personaliziraju iskustvo kupovine i prilagode marketinšku strategiju. “Kada se kompanije educiraju o demografskom sastavu, onda na osnovu podataka o poslovanju mogu povećati praktičnost u interakciji ljudi s njihovim okruženjem, kao i personalizirati reklamna iskustva”, objašnjava Dan Grimm, potpredsjednik Computer Visiona i direktor SAFR AI platforme u RealNetworksu.

Poboljšano iskustvo kupovine
Grimm objašnjava da kompanije mogu koristiti prepoznavanje lica ne pohranjujući biometrijske podatke kako bi stekle uvid u način ponašanja kupaca. “Naprimjer, vlasnici tržnih centara moći će donositi bolje odluke o reklamiranju, iznajmljivanju robe i uslugama ukoliko znaju da od 12 do 13 sati popodne X broj posjetilaca čini 60 posto žena i 40 posto muškaraca, pri čemu je njihova prosječna starost 42 godine, a sve na osnovu jedne IP kamere koja je pravilno podešena za rad na ulazu”, dodaje on.

Kompanije također koriste prepoznavanje lica kako bi kreirale programe za lojalne kupce i identificirale VIP posjetioce. Mather ističe i korištenje prepoznavanja lica u upravljanju radnom snagom kao novi globalni trend. Mogućnost ispravnog identifikovanja i praćenja osoblja s ciljem bilježenja prisustva i vremena provedenog u kompaniji predmet je velike potražnje. Prepoznavanje lica se za tu svrhu implementira u velikom broju industrija, gdje veliki broj radnika, često privremenih, stiže na stalna ili privremena radna mjesta. “Savršen primjer ovoga su fabrike i građevinske zone, gdje se smjene mijenjaju na osnovu rasporeda dostave i proizvodnih linija, a različite grupe specijaliziranih radnika moraju biti na proizvodnim linijama u različito vrijeme”, objašnjava Mather. To su samo neki od načina na koje kompanije koriste tehnologiju prepoznavanja lica u situacijama koje nisu povezane sa sigurnošću.

Prepoznavanjem lica do veće zaštite
Sve više kompanija koristi tehnologiju prepoznavanja lica kako bi pratile situaciju u svojim objektima i oko njih. To im omogućava da na lakši i pametniji način prate ko ulazi u njihovo okruženje, ostaje u njemu i izlazi iz njega, uz istovremeno povećavanje sigurnosti i praktičnosti. Doug Aley, direktor Ever AI-ja, napominje da na primjenu u situacijama od kritične važnosti otpada oko 75 posto tržišta prepoznavanja lica. To uključuje primjere kao što su sigurnosni nadzor, kontrola pristupa, digitalna autentifikacija te primjena u vladinom i policijskom sektoru. Prema izvještaju MarketsandMarketsa, tržišni rast potiče povećana potreba za boljim nadzorom javnih mjesta te upotreba tehnologije u vladinom sektoru. Iako je sigurnost glavna svrha korištenja rješenja za prepoznavanje lica, tu je i “omogućavanje pojedincima da koriste svoja lica kao tokene kako bi brzo ostvarili pristup i za autentifikaciju”, kaže Dan Grimm iz RealNetworksa. “Prepoznavanje lica je ‘savršeno’ za okruženja u kojima je potrebno pozitivno identifikovati pojedince radi fizičke ili podatkovne autorizacije, generalnog pristupa, usklađenosti s propisima i finansijske verifikacije”, kaže Shawn Mather iz Intelligent Security Systemsa.

U poslovnom okruženju kao što je maloprodaja “to bi moglo značiti korištenje snimaka različitih krađa, sastavljanje liste sumnjivih osoba na osnovu videonadzornih snimaka te odgovaranje na upozorenja koja aktivira videoanalitička detekcija biometrijskog podudaranja s navodnim lopovom”, objašnjava BriefCamova Stephanie Weagle. Nakon toga bi sigurnosni ili policijski službenici mogli provesti dalju istragu kako bi otkrili je li sistem ispravno prepoznao kradljivca i ako jeste, privesti ga prije nego što prodavnica pretrpi dalje gubitke.

Učinkovita detekcija na stadionima
Prepoznavanje lica također se može koristiti za analitiku u stvarnom vremenu u industrijama u kojima postoji veliki broj nepoznatih posjetilaca i na velike organizacije s velikim protokom posjetilaca, kao što su bolnice, univerziteti i stadioni, a koje imaju potrebu da budu obaviještene o tome kada se osobe od interesa pojave na kameri. Grimm kao primjer navodi stadion. Operateri na stadionu mogli bi u bazi podataka označiti posjetioce kojima je zabranjen pristup ili VIP posjetioce kako bi ih na odgovarajući način dočekali i pružili im vrhunski nivo usluge. “Kako bi podržavali funkcionalne liste osoba od interesa – kako za sumnjivce tako i za VIP posjetioce – sistemi za prepoznavanje lica moraju biti dobri u identifikovanju ljudi u videu u stvarnim uslovima. To podrazumijeva izbjegavanje lažnih detekcija i pouzdanu detekciju ljudi bez obzira na varijacije u osvjetljenju, orijentaciji i zaklonjenosti lica šalovima, naočalama i šeširima”, objašnjava Grimm.

Korisnici u školama, kancelarijama i proizvodnji također koriste prepoznavanje lica kako bi omogućili sigurnosni pristup u objektima. “U ovim slučajevima sistemi za prepoznavanje lica poboljšavaju sigurnost na načine koji su bolji od bedževa, koje je moguće lako ukrasti, te također mogu prepoznati pokušaj korištenja gužve za ulazak”, objašnjava Grimm. Prepoznavanje lica može povećati i praktičnost u odnosu na postojeća rješenja. Naprimjer, korisnici uz prepoznavanje lica više ne moraju dolaziti u situacije u kojima zaborave bedževe kod kuće. Grimm dodaje da s ciljem sigurnog pristupa rješenja za prepoznavanje lica trebaju uključivati zaštitu od varanja sistema kako bi se spriječio neodobreni pristup za one koji pokušavaju koristiti fotografiju za ulazak u objekat.

Kako bi kompanije trebale štititi privatnost
Prepoznavanje lica je odnedavno predmet kontroverzi. San Francisco je nedavno dospio u medije time što je postao prvi grad u SAD-u koji je zabranio policiji i vladinim agencijama korištenje tehnologije za prepoznavanje lica. Međutim, kompanije ne potpadaju pod tu zabranu. S obzirom na to da je ugrađena u pametne telefone, tehnologija je smanjila zabrinutost stanovništva zbog korištenja biometrije. Ipak, brojne grupe za zaštitu prava građana i potrošača još su zabrinute zbog načina na koji korporacije koriste i pohranjuju podatke za prepoznavanje lica. Definisanje privatnosti često zavisi od konkretnog slučaja. U određenim situacijama privatnost definišu nadležne institucije. Naprimjer, Global Entry program, koji je pod nadležnošću Ministarstva domovinske sigurnosti SAD-a, koristi prepoznavanje lica kako bi verificirao da je osoba ispred kamere ista kao i u fotografiji u pasošu. “Ne samo da su pristanak i korištenje privatnih podataka u ovom slučaju ‘implicitni’ nego i legalno obavezni”, kaže direktor Ever AI-ja Doug Aley.

S druge strane, očekivanja korisnika kada su u pitanju privatnost i pristanak (na korištenje podataka) često zavise od same primjene. “Obično implicitni pristanak pronalazimo u situacijama u kojima ga korisnici očekuju, npr. korisnici očekuju da zlonamjernim osobama neće biti dozvoljen ulazak u zemlju te im je zbog toga koncept prepoznavanja lica radi njihove detekcije prihvatljiv”, objašnjava Aley. Međutim, postoji osjetljiv balans koji se svodi na razliku između kritičnih primjena i generalne svrhe prepoznavanja lica u manje ozbiljne svrhe, kao i radi zabave, dodaje on. Kada je riječ o legislativi, zakoni koji se tiču privatnosti ubrzano se razvijaju širom svijeta. U Evropi Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR) sadrži specifične odredbe koje određuju kako se biometrijski podaci mogu prikupljati, koristiti i pohranjivati. Naprimjer, u GDPR-u stoji da stanovnici Evropske unije moraju dati eksplicitan pristanak prije nego što se podaci mogu prikupiti te imaju pravo u bilo kojem trenutku povući taj pristanak. Ovo je poznato kao “pravo na zaborav”.

Dan Grimm iz RealNetworksa vjeruje da su u SAD-u potrebne regulative na nacionalnom nivou, a ne samo prema jurisdikciji. To bi pomoglo u definisanju kako se prepoznavanje lica može implementirati na način koji uzima u obzir “bitne zadatke naših korisnika i interes generalne javnosti”.

Enkripcija podataka u svim fazama
Iako se prilikom implementacije sistema za prepoznavanje lica podrazumijeva pridržavanje regulativa za zaštitu privatnosti, bilo da je riječ o cloudu ili lokalnoj instalaciji, kompanije mogu i same dodatno zaštititi privatnost. To bi trebalo uključivati enkripciju svih podataka u svim fazama njihovog slanja i pohrane, jaku cyber zaštitu sistema, omogućavanje pojedincima da budu obrisani iz sistema te mogućnost davanja i povlačenja pristanka za korištenje prepoznavanja lica. “Kada je u pitanju SAFR u RealNetworksu, to nam je naročito bitno i ne samo da odmah u startu uključujemo ove mogućnosti nego našim korisnicima pružamo uvid i u najbolje prakse za implementiranje prepoznavanja lica”, dodaje Grimm. U budućnosti možemo očekivati da će vlade širom svijeta nastaviti razvijati regulative za korištenje biometrijskih tehnologija te definisati pravo na isključenje iz digitalnog praćenja aktivnosti pojedinaca. Čak bismo mogli vidjeti da još gradova ponovi potez San Francisca i zabrani određene načine korištenja tehnologije prepoznavanja lica.

Šta je potrebno da bi kompanije implementirale prepoznavanje lica?
Hardverske potrebe kompanije koja želi implementirati prepoznavanje lica mogu varirati u zavisnosti od svrhe. Ne zahtijeva svaka situacija kameru najveće rezolucije ili snage niti svako okruženje ima iste izazove. Generalno je za sistem za prepoznavanje lica potrebna precizna kamera, lokalni računarski sistem i softver. Hardverski sistemi se moraju kombinovati s odgovarajućom procesorskom snagom kako bi prepoznavanje lica bilo efikasno, što zavisi od toga imate li okruženje s više ili manje saobraćaja. Međutim, hardverski zahtjevi uveliko mogu varirati u zavisnosti od svrhe korištenja i procesa implementacije. “U slučaju korištenja za kontrolu pristupa, gdje u bilo kojem momentu pratite samo nekoliko lica odjednom, moguće je koristiti kamere niske rezolucije s podrškom za video malog broja slika u sekundi te takav sistem zahtijeva manju procesorsku snagu (kao i manji broj kamera), što smanjuje troškove održavanja i implementacije sistema”, objašnjava Dan Grimm.

S druge strane, prilikom korištenja listi osoba od interesa, upotreba većeg broja kamera može poboljšati tačnost prepoznavanja i performanse. Grim dodaje: “Ukoliko platforma za prepoznavanje lica podržava distribuiranu arhitekturu tako što detekciju obavlja na rubnim uređajima, a prepoznavanje u cloudu, tada ste ne samo smanjili ukupne troškove nego ste uveliko povećali prilagodljivost platforme”. U ranoj fazi razvoja tehnologije prepoznavanja lica često je postojao kompromis između tačnosti prepoznavanja i procesorske snage uređaja. “Uređaji koji su zahtijevali manje energije, bilo zbog čipseta, propusnosti ili rezolucije kamere, patili su od male preciznosti u prepoznavanju”, spominje Doug Aley.

Hardverski zahtjevi
Ever AI je u međuvremenu uspješno omogućio implementaciju na svemu – od starijih jednojezgrenih procesora do blokova naprednih GPU-ova poput NVIDIA-inog T4. “Sada postoje i druge kompanije poput naše, u kojima više ne postoji problem kompromisa glede tačnosti prepoznavanja”, dodaje Aley. Danas se uređaji uglavnom razlikuju po brzini – što je hardver snažniji, to je prepoznavanje brže. Većina modernih procesora – počevši od četverojezgrenih pa nadalje – veoma je brza. Osim toga, današnji modeli prepoznavanja lica i razvojni okviri na osnovu kojih su napravljeni sve bolje rade na slabijim procesorima.

Shawn Mather, direktor prodaje za područje SAD-a u Intelligent Security Systemsu, ističe da su problemi sa softverskom integracijom gori od hardverskih komplikacija. Međutim, proizvođači softvera mogu prevazići ove izazove tako što će svoje rješenje učiniti kompatibilnim s VMS-om i rješenjima za elektronsku kontrolu pristupa. Vrsta prepoznavanja lica – tehnologija za 2D ili 3D prepoznavanje lica – koju kompanija odluči koristiti također može dolaziti sa svojim specifičnim problemima i zahtjevima. U izvještaju MarketsandMarketsa stoji da su se snimci iz ranije tehnologije za 2D prepoznavanje lica uveliko oslanjali na osvjetljenje, što znači da je slabo osvjetljenje značajno utjecalo na kvalitet slike. Još jedan izazov bila je “nekompatibilnost integracije softverskih alata i biometrijskih uređaja”.

Međutim, u izvještaju se očekuje da će tehnologija za 3D prepoznavanje lica narednih godina imati najveći tržišni udio. Nasuprot 2D tehnologiji, 3D tehologija ne zavisi od osvjetljenja, što joj omogućava da pravi kvalitetne snimke u nekontrolisanim okruženjima, kao što su slabo osvijetljena ili potpuno mračna područja. Još jedna stvar koju narednih godina treba imati u vidu jesu kamere za prepoznavanje lica, gdje se proces prepoznavanja procesira na samim kamerama. Međutim, one zahtijevaju veliku procesorsku snagu, budući da se na kamerama nalaze svi alati potrebni za prepoznavanje. Iako nekoliko proizvođača trenutno razvija kamere za prepoznavanje lica, to tržište je još u početnoj fazi, ali možemo očekivati da će u budućnosti biti drugačije.

U sigurnost elektrana potrebno uložiti više

10 Oktobra, 2019

Napad bilo koje vrste na elektranu može imati ne samo teške ekonomske već i katastrofalne ekološke i sigurnosne posljedice. Iako su elektrane zaštićenije nego ikada prije, i hakerski napadi postaju sofisticiraniji i podsjećaju nas da uvijek moramo biti pripravni
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Serija ovogodišnjih cyber napada na venecuelansku elektroenergetsku mrežu prekinula je napajanje u nekim dijelovima zemlje punih sedam dana. Prošlog ljeta ruski hakeri su dobili pristup kontrolnim prostorijama nekoliko komunalnih preduzeća u Sjedinjenim Američkim Državama, a bili su odgovorni i za napade na ukrajinsku elektroenergetsku mrežu 2015. i 2016. godine. Kako bi se ovi napadi trajno spriječili, neophodno je da elektrane preduzmu sve korake kako bi zaštitile svoje objekte, okruženje i osoblje.

Elektrane i dalje ugrožene
Atomske, hidro ili termoelektrane su atraktivne mete osobama koje žele stvoriti haos i napasti državne elektroenergetske mreže. Iako su manje ugrožene nego ranije, i dalje im prijete napadi, a dodavanje stabilnog sigurnosnog sistema učinilo ih je manje ranjivim, mada i dalje izloženim. Luke Bencie je direktor, a Paige Morrison zaposlenik kompanije Security Management International (SMI). Oni za provođenje autentično efikasnog programa sigurnosti u elektranama predlažu primjenu principa odvraćanja, otkrivanja, odlaganja, reagiranja i ublažavanja napada.

U SMI-ju savjetuju elektroprivredama da primijene CARVER analizu ciljeva i metodologiju za procjenu ranjivosti kako bi odredile vjerovatnoću napada za svaki kritični objekt u sistemu. Tu analizu prvobitno je kreirala CIA tokom 1970-ih kao prediktivno sredstvo za prepoznavanje lokacija na kojima teroristi mogu izvršiti napad, a metodologija je nakon 11. septembra aktuelizirana, ovaj put u sektoru privatne sigurnosti. „Tek kada uradite procjenu, možete doći do prave slike o sigurnosti vašeg objekta. CARVER to radi za vas“, kažu u SMI-ju. Sve veća zabrinutost zbog širokog spektra prijetnji odnosi se na otkrivanje i odvraćanje od napada pomoću bespilotnih letjelica (UAS), smatra Darin Dillion, direktor za energetiku u kompaniji Convergint Technologies. Ekološka organizacija Greenpeace je u julu 2018. godine ubacila dron u obliku Supermana u krug nuklearne elektrane u blizini Lyona u Francuskoj. Ovaj čin nije nanio nikakvu štetu i samo je trebao pokazati koliko su objekti tog tipa ranjivi na napade.

Napadi na SIS sisteme
Ernie Hayden, osnivač i direktor kompanije 443 Consulting, također ukazuje na prijetnje sigurnosnim instrumentacijskim sistemima (SIS), koji mogu ugasiti druge sisteme ako osoblje nije u stanju da reaguje na katastrofe u postrojenju. U 2017. godini desio se napad u jednom saudijskom petrohemijskom postrojenju i to tzv. Triton malverom, poznatijim i kao Trisis ili HatMan. „Taj napad deaktivira SIS sisteme unutar postrojenja. Njegovim deaktiviranjem dolazi se do situacije da postrojenje nastavlja s radom bez automatiziranih mogućnosti gašenja, što može biti vrlo opasno za postrojenje i obližnju populaciju. Taj malver je ponovo otkriven početkom ove godine“, objašnjava Hayden. Precizne metode sprečavanja udara na SIS sisteme još nisu jasno definirane. Hayden preporučuje fizičke prepreke za sprečavanje pristupa stavljanjem sistema „pod ključ“, kao i postavljanje stražara s ciljem proaktivne kontrole. „Trebalo bi razmotriti i obuku osoblja na licu mjesta, uključujući dobavljače i izvođače radova. Sve se radi kako bi se osiguralo da osoblje ostane svjesno prijetnji i veoma oprezno“, kaže on.

Michael Rothschild, viši direktor marketinga proizvoda u kompaniji Indegy, navodi da komunalna preduzeća moderniziraju elektrane i prateće mreže kako bi unaprijedila stabilnost, smanjila troškove i osigurala usklađenost s propisima. „Mreže operativne tehnologije (OT) sve su više povezane s IT mrežama, što s većom automatizacijom povećava njihovu izloženost napadima, posebno zbog ranjivosti na cyber upade. Zaštita automatiziranih SCADA mreža za proizvodnju, prijenos i distribuciju energije od cyber napada najvažniji je faktor za poboljšanje performansi mreže i njenu otpornost“, kaže on. Iako države širom svijeta nastavljaju jačati sigurnost elektrana, i dalje postoji dosta neslaganja o tome ko je odgovoran za njihovu cjelokupnu sigurnost, kaže Rothschild.

Elektrane se obično povezuju s državom, ali nisu sve u vlasništvu države niti ona upravlja njima. Zbog toga vlasti upiru prstom na operatere postrojenja. Usljed međusobno povezane prirode mrežnog sistema, njegova otpornost na cyber napade bit će jaka upravo koliko i njegova najslabija tačka“, objašnjava Rothschild. Kao rezultat toga, energetika se mora udružiti s drugim industrijama koje se smatraju dijelom kritične infrastrukture kako bi se otklonile slabosti u sistemu prije nego što ih neko ne zloupotrijebi.

Strožiji propisi za bolju zaštitu
Iako se propisi o elektranama razlikuju prema vrsti postrojenja i regiji, svi imaju isti cilj – ponuditi adekvatnu zaštitu objekta. Rad elektrana detaljno je regulisan zbog važnosti i ranjivosti tih objekata, a propisi obuhvataju sve aspekte, u rasponu od zaštite radnika do cyber sigurnosti, i mogu varirati prema tipu elektrane. Nuklearke, naprimjer, primjenjuju strožije standarde od ostalih, jer su posljedice za svako narušavanje sigurnosti, napad ili kvar na njima mnogo veće. U SAD-u je Odbor za nuklearnu regulaciju (NRC) zadužen za kreiranje propisa i zahtjeva za nuklearne elektrane kako bi se osigurala njihova adekvatna zaštita. NRC je nakon 11. septembra donio više mjera za terorističke napade iz zraka i smanjenje opasnosti od ispuštanja radijacije. U pogledu cyber sigurnosti, NRC od svake nuklearne elektrane zahtijeva da dostavi plan cyber sigurnosti i raspored njegove provedbe kako bi se otklonile prijetnje s kojima bi se mogla suočiti.

Primarni sigurnosni standard za proizvođače električne energije u Sjevernoj Americi je NERC CIP. Ta serija standarda donosi najbolje prakse kako za cyber tako i za fizičku sigurnost. Iako je u pitanju sjevernoamerički standard, i druge su zemlje usvojile slične najbolje prakse. U Evropskoj uniji je Direktiva o sigurnosti mrežnih i informacijskih sistema (NIS direktiva) stupila na snagu u augustu 2016. kao prvi propis o cyber sigurnosti na nivou EU-a. Rothschild objašnjava da ona utvrđuje minimalne sigurnosne standarde za operatere ključnih usluga, kao što su one koje obuhvataju elektroenergetsku mrežu. Iako se Direktiva uglavnom odnosi na EU, svako ko posluje s Unijom mora se pridržavati njenih odredbi. Hayden navodi da se elektranama koje nisu obavezne pridržavati se državnih standarda, kao što je NERC CIP, savjetuje da slijede Okvir za cyber sigurnost Nacionalnog instituta za standarde i tehnologiju SAD-a (NIST). To je, međutim, u potpunosti dobrovoljno.

Preventivna simulacija napada
Odbor za nuklearnu regulaciju dužan je i da svake tri godine provodi vježbe sa simuliranim napadima na nuklearne elektrane, shodno Zakonu o energetskoj politici iz 2005. godine. U SMI-ju navode da ove sigurnosne vježbe uključuju pokušaje da se pristupi kritičnim dijelovima postrojenja i nanese što više štete. Osim toga, NRC zahtijeva da svaka nuklearna elektrana ima zonu planiranja u vanrednim situacijama (EPZ) u krugu od otprilike 16 kilometara od objekta te da svake dvije godine održava vježbe za reagiranje u vanrednim situacijama. Njih evaluiraju NRC i FEMA (Savezna agencija za upravljanje u kriznim situacijama). Postrojenja moraju i imati planove za sprečavanje širenja radioaktivnog materijala, koje obuhvataju zone od 80 km od objekta.

Zaštita na radu
Kada je u pitanju zaštita na radu, Uprava za sigurnost i zdravlje na radu SAD-a (OSHA) utvrđuje zahtjeve za elektrane u pogledu zdravlja i sigurnosti radnika. Naprimjer, OSHA zahtijeva posjedovanje detektorskih pumpi za potencijalne onečišćivače zraka koji se mogu javiti u različitim tipovima elektrana. OSHA također savjetuje kompanijama da koriste postojeće sigurnosne propise kao polaznu tačku i kreiraju dodatne politike koje su specifične za samu firmu, navode Bencie i Morrison iz Security Management Internationala. Nažalost, manjak u primjeni propisa može dovesti do fatalnih incidenata, poput onog koji se u junu 2017. godine desio u Tampi na Floridi. U SMI-ju kažu da je Tampa Electric ignorisao propise tokom radova na održavanju, što je rezultiralo smrću pet radnika. Kompanija je od OSHA-e dobila kaznu povezanu s „namjernim kršenjem propisa“, što je najteži prekršaj koji uključuje plaćanje više od 100.000 dolara. „Kompanije bi trebale organizirati česte obuke o opasnostima za zaposlenike kako bi osigurale da se pridržavaju ispravnih sigurnosnih mjera“, kažu u SMI-ju. Važno je napomenuti i da sigurnosni standardi kontinuirano evoluiraju zbog pojave novih prijetnji. Zbog toga se postojeći standardi i propisi trebaju smatrati tek polaznom tačkom, a organizacije bi sebi trebale postaviti više ciljeve.

Nabavka najboljeg sigurnosnog rješenja
Za osiguranje postrojenja elektrana potrebno je sveobuhvatno sigurnosno rješenje, koje uključuje videonadzor, kontrolu pristupa i cyber sigurnost. Slabe tačke u sigurnosti elektrana mogu dovesti do katastrofalnih posljedica. Primjena najnovijih sigurnosnih rješenja jedan je od načina kako elektrane mogu zaštititi svoja postrojenja. Matthew LaRue, voditelj klijenata u kompaniji Convergint Technologies, skreće pažnju na „postojeću snažnu digitalnu revoluciju i transformaciju“. Ona je rezultat brojnih softverskih rješenja koja poboljšavaju procese, smanjuju rizike, ostvaruju uštede i poboljšavaju ukupni tok radnih procesa.
„Mnoge elektrane sada ozbiljno razmatraju različite prijetnje svojim objektima, kao i dostupna rješenja za njihovo otklanjanje. Neka od rješenja koja elektrane ispituju i implementiraju uključuju vještačku inteligenciju (AI), naprednu analitiku, biometriju, rudarenje podataka i upravljanje pristupom pomoću identiteta. Ova rješenja mogu prepoznati stvarne rizike i kreirati ambijent za znatno proaktivniji odgovor“, kaže LaRue.

Kod tradicionalnih sigurnosnih tehnologija, poput videonadzora i kontrole pristupa, mnogo je načina kako najnovije tehnologije pomažu u zaštiti postrojenja. Hayden navodi da je napredak videonadzornih tehnologija olakšao primjenu kamera u osjetljivim zonama koje zahtijevaju veću sigurnost. Kamere koje koriste naprednu videoanalitiku i AI pomažu operaterima postrojenja da prepoznaju prijetnje poput sumnjivih vreća, neobičnih predmeta itd. Bencie i Morrison objašnjavaju da elektrane koriste i videonadzorne kamere u kombinaciji s radarima. To je zato što se neke od njih nalaze u blizini vode, zbog čega prateća magla i drugi vremenski uvjeti mogu otežati videonadzor. Budući da radar može prepoznati kretanje s veće udaljenosti nego što to mogu tradicionalne videonadzorne kamere, on je koristan u zahtjevnijim okruženjima.

Kritične zone
Elektrane koriste tehnologiju kontrole pristupa kako bi se zaštitile od nepoželjnih i neovlaštenih posjetilaca, kao i za praćenje osoba koje se u svakom trenutku nalaze u određenim prostorijama. Kritične zone unutar postrojenja, uključujući kontrolnu sobu, sigurnosne sisteme i dr., zahtijevaju pristup zasnovan na karticama ili biometrijskim podacima, a ponekad se u njih raspoređuju i stražari. Dillion ističe da se određene tehnologije u elektranama svakodnevno koriste kako bi se osigurala usklađenost sa strogim procedurama i propisima. Primjer mogu biti alati za kontrolu pristupa i upravljanje identitetima, koji se koriste za praćenje zaposlenika, izvođača radova i posjetilaca koji ulaze u elektrane i izlaze iz njih.

„Baze podataka i videodatoteke za kontrolu pristupa često se koriste za pridržavanje normi koje definiše NERC, odnosno Sjevernoamerička korporacija za električnu pouzdanost. Situacije i alati za izvještavanje povezani s bazama podataka koriste se za istrage, izvještavanje o usklađenosti i revizije“, kaže Dillion. Pored sigurnih sistema za upravljanja pristupom, Hayden navodi da neke elektrane primjenjuju i dodatne mjere, poput kioska na zaštićenim ulazima u kojima se prenosivi mediji testiraju na malver prije nego što ih se unese u postrojenja. Tako se osigurava zaštita mreža unutar elektrane i kontrolnih sistema u slučaju incidenata, odnosno prijetnji koje izaziva malver na prenosivim medijima, npr. USB-ovima. Te medije mogu nositi izvođači radova, dobavljači, zaposlenici itd. Kiosk može skenirati USB uređaje i druge prenosive medije koristeći najsavremenije antivirusne sisteme. „Naprimjer, kiosk se može postaviti na ulazu u proizvodno postrojenje, tvorničku zgradu i dr. kako bi se provjerilo jesu li stikovi sigurni prije nego što pređu prag postrojenja“, kaže Hayden. „Zapravo, jedna od najvećih prijetnji sigurnosti mreže i funkcionisanju SCADA sistema su takvi slučajevi. Zbog toga je važno stručno osposobiti ovlašteno osoblje kako bi bilo u stanju da smanji rizik i ostvaruje pristup isključivo prema svojoj funkciji“, upozorava Rothschild.

Umrežavanje donosi rizik od cyber napada
Internet stvari se pokazao kao blagoslov, ali i prokletstvo za elektrane, jer ih umreženost sada izlaže većem broju prijetnji. IoT je za elektrane mač s dvije oštrice. S jedne strane, nudi praktičnost i napredniju sigurnost, a s druge otvara vrata prijetnjama i napadima kojima se elektrane ranije nisu morale baviti. Donedavno su elektrane i SCADA sistemi bili izolirani od ostatka svijeta. Nisu bili povezani na internet ili druge sisteme, što je drastično reduciralo njihovu izloženost. Nadalje, računari koji se koriste u upravljanju industrijskim procesima uglavnom već godinama rade bez ikakvih ažuriranja ili promjena. „Trend nazvan Industrijski internet stvari (IIoT) eliminisao je ovu tampon-zonu, odnosno izoliranost. Povezivanjem nekoć izoliranih industrijskih uređaja u poslovne mreže, IIoT je uveo nove sigurnosne rizike koji kao da su ispali iz romana naučne fantastike. Ali nisu“, objašnjava Rothschild i dodaje kako mnoge kriminalne grupe posebno ciljaju kritičnu infrastrukturu jer je ona relativno laka meta, a napadi mogu prouzrokovati veliku štetu. „Nismo svjedočili brojnim katastrofalnim napadima, ali su se desili mnogi incidenti u kojima su protivnici ostvarili pristup kritičnoj infrastrukturi kako bi stvorili uporište za sebe, odnosno dobili pristup ‘crvenom dugmetu’ pomoću kojeg mogu pokretati napade kad god to žele“, kaže on.

Sigurnosni incidenti u porastu
Na meti napadača danas su i uređaji povezani u okviru interneta stvari, kao što su kamere. Mnogi korisnici ne mijenjaju zadano korisničko ime i lozinku, što olakšava pretraživanje i hakiranje video feeda. Neke web-stranice čak vode i evidenciju o uređajima povezanim na internet u važnim postrojenjima i prikazuju njihovu lokaciju. Neažurnost u pogledu jednostavnih mjera poput promjene lozinke za kamere čini cjelokupni nadzorni sistem izrazito ranjivim. Kako IoT uređaji postaju sve rasprostranjeniji i bitniji za rad postrojenja, oni mogu postati i medij za DoS napade na postrojenja u vidu gašenja ili preopterećenja bežičnog sistema, dodaje on. „Ne zaboravite napade Mirai malverom od prije godinu dana kada je napadač iskoristio nedostatke u mnogim IoT uređajima i praktično isključio provajdera DNS servisa. Taj događaj je pokazao da IoT uređaji moraju biti testirani na sigurnosne nedostatke prije nego što ih se proda ili instalira“, podsjeća Hayden. Iako je internet stvari kreirao slabe tačke, on je ponudio i mnoge mogućnosti, poput efikasnijeg korištenja energije.

Šta industrijska robotika donosi u narednim godinama?

5 Septembra, 2019

Kako starenje stanovništva dovodi do manjka radne snage u razvijenim ekonomijama, kompanije se okreću industrijskim robotima da popune tu prazninu. Prethodna godina bila je djelimično uspješna za taj sektor. Ovu problematiku prolazimo s Huijem Zhangom, menadžerom proizvoda iz oblasti robotike u kompaniji ABB
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Prethodna godina prilično je obilovala dešavanjima važnim za cijelu industriju robotike, od zatvaranja kompanije Rethink Robotics do predstavljanja uzbudljivih proizvoda iz Boston Roboticsa i samovozećih automobila iz Wayma. Bila je to godina uspona i padova za tu industriju. Industrijski roboti u posljednje vrijeme nailaze na sve širu prihvaćenost. Prema Međunarodnoj federaciji za robotiku (IFR), samo u 2017. prodato je 380.550 jedinica, što je povećanje od 29% u odnosu na prethodnu godinu. Kina je predvodila taj rast, a u stopu je slijede SAD i Njemačka. Dok čekamo završni izvještaj za 2018. godinu, očekuje se da će se rast nastaviti i u budućnosti.

Manje proizvoda, više raznovrsnosti
Prošli su dani kada se proizvodnja vrtila oko izrade jednog te istog modela u velikim količinama. Danas je naglasak na manjim količinama s više varijacija. „Nastavlja se prelazak s proizvodnje velikih količina istog proizvoda na izbacivanje manjih serija uz veću raznolikost. Ta tzv. masovna prilagodba potrebama postala je nova norma u raznim sektorima, od automobilske industrije do elektronike, pa čak i proizvodnje hrane“, kaže Hui Zhang. To znači da fabrike moraju biti fleksibilnije kako bi se bolje prilagodile širim asortimanima proizvoda i serija na istoj proizvodnoj liniji i lakšem prebacivanju s jednog proizvoda na drugi. Mnogi proizvođači imaju problem s tim jer postaju svjesni da provjerena rješenja za automatizaciju više nisu dovoljno fleksibilna da im omoguće da održe korak sa svim tim promjenama.

Veća fleksibilnost
Preusmjeravanje fokusa i pritisci koji dolaze s njim intenzivirali su ulaganja u efikasnija i fleksibilnija rješenja za automatizaciju robota u “lakšim” industrijama kao što su proizvodnja hrane i pića ili elektronskih uređaja. „U industriji hrane i pića roboti su se tradicionalno koristili za automatizaciju jednostavnijih procesa kao što su utovar paketa na palete. Danas se sve više koriste za procese veće vrijednosti, npr. za direktno pripremanje hrane. U elektronici roboti pomažu u nalaženju ravnoteže između potreba za fleksibilnošću, visokim kvalitetom i brzim proizvodnim ciklusom“, kaže Zhang.

Utjecaj radne snage
Investicije u automatizaciju posljedica su promjene situacije na tržištu radne snage. Mnoge zemlje se danas suočavaju sa sve starijim stanovništvom i problemima povezanim s činjenicom da mladi žele mentalne izazove, a ne fizičke. Razne industrije se već suočavaju s nedostatkom radne snage i odgovarajućih vještina, a druge isti problem čeka u narednim godinama.
„Ljudi su manje spremni da rade poslove koji su dosadni, prljavi, opasni ili delikatni“, kaže Zhang i dodaje da mnogi proizvođači koriste automatizaciju kako bi „nadoknadili nedostatak radne snage, a posebno zadovoljili veliku potražnju ili odgovorili na potrebe industrija s neprivlačnim poslovima i izraženom fluktuacijom radnika. Vrijeme potrage za jeftinom radnom snagom iz cijelog svijeta je iza nas. Proizvođači moraju biti u stanju ponuditi konzistentnu proizvodnju u blizini svojih krajnjih korisnika“.

Evolucija tehnologije
Sektor industrijske robotike također se našao pod utjecajem promjena i potražnje za novom tehnologijom. Čak i u zrelim i visokoautomatiziranim industrijama, kao što je sektor proizvodnje automobila, kontinuirane investicije vode se potrebom za efikasnim prelaskom s vozila s unutrašnjim sagorijevanjem na električna vozila. „Ovo zahtijeva nove proizvodne procese u tradicionalnim oblastima kao što je pogonski sklop, kao i potpuno nove procese u segmentima kao što je automatizacija sastavljanja akumulatora. To je veoma složeno i mora se prilagoditi brojnim varijacijama u dizajnu“, kaže Zhang. Proizvođači automobila oslanjaju se na robote i automatizaciju segmenata proizvodnje koji su se tradicionalno obavljali ručno, kao što su dodavanje završne opreme i montaža.

20-postotni rast
Industrijski roboti su popularniji nego ikada ranije jer su korisnici sve više svjesni njihovih prednosti u vrijeme kada troškovi rada nastavljaju rasti. „U izvještaju istraživačke kompanije IDC predviđa se da će potrošnja u sektoru robotike i dronova u 2019. porasti za 17,6 posto u odnosu na godinu ranije. Do 2022. rast bi se nastavio uz složenu godišnju stopu od 20 posto.

Jednostavnije upravljanje
Prošli su dani kada su industrijski roboti dolazili u paketu s komplikovanim procedurama instalacije i upravljanja i bili držani u odvojenim kućištima. Zahvaljujući inovacijama, mašine su danas postale dovoljno jednostavne da mogu raditi zajedno s ljudima, a da ne predstavljaju sigurnosni rizik. „Mi u ABB-u pratimo rast proizvodnje robota koji se lako instaliraju i programiraju i kojima se lako upravlja. Primjeri uključuju programiranje putem demonstracije, korištenje alata kao što su proširena ili virtuelna realnost te kvalitetnije interfejse za interakciju ljudi i robota. Ovo je posebno važno za mala i srednja preduzeća, u kojima je nedostatak iskustva u radu s robotima ključna prepreka za ulazak na ovo tržište. Pojednostavljenje procesa važno je i za velike globalne proizvođače koji žele otvarati lokalne fabrike uz istovjetan kvalitet, bez obzira na lokalnu bazu radne snage“, kaže Zhang. On dodaje da ovaj trend postaje izuzetno značajan, jer se sve više proizvođača suočava s nedostatkom radne snage. Ovo je posebno naglašeno u industrijama s visokom fluktuacijom zaposlenika koji rade niže kvalificirane poslove. Zato ovi sistemi moraju biti jednostavniji za upravljanje, bez potrebe za dugotrajnim obukama.

Zajednički rad ljudi i robota
U ovoj industriji može doći i do povećanja broja aplikacija koje omogućavaju kvalitetniju interakciju između ljudi i robota. To može uključivati paralelni rad u istom prostoru i saradnju na realizaciji zajedničkih zadataka. Kolaborativni roboti ili „koboti“ su mašine projektovane za fizičku interakciju s ljudima. Oni su već uveli revoluciju u način rada fabrika.

„Saradnja ljudi i robota ključna je za jačanje fleksibilnosti proizvodnje kako bi se moglo izaći na kraj s izrazito mješovitom proizvodnjom manjih količina. Ljudi mogu dodati svoju jedinstvenu sposobnost prilagođavanja promjenama i improvizaciji, dok roboti nude neprekidnu izdržljivost za obavljanje repetitivnih zadataka. Sigurna koegzistencija je sve važnija, jer mješovita proizvodnja malih količina podrazumijeva da ljudi rade u blizini robota na jedan fleksibilan i privremen način. To, naprimjer, uključuje dodavanje različitih materijala robotima, promjenu programa i kontrolu novih serija“, ističe Zhang i dodaje kako su mnogi proizvođači imali problema s postizanjem ravnoteže između sigurnosti i potrebe da roboti rade punom brzinom. Dodatna prednost sigurnog zajedničkog rada ljudi i robota su fleksibilniji proizvodni procesi u fabrici, bez sigurnosnih barijera.

Digitalizacija
Povezani uređaji trenutno su najvažniji trend u većini industrija. Godina pred nama donosi umrežene robote u digitalnom proizvodnom ekosistemu. „Time se poboljšavaju efikasnost, produktivnost i pouzdanost kroz čitav proizvodni ciklus, koji uključuje inžinjering, stavljanje u pogon, rad i održavanje. Digitalizacija omogućava bolju saradnju u cijelom lancu vrijednosti, bilo horizontalno (npr. između dobavljača, proizvođača i distributera) ili vertikalno, unutar fabrike (npr. između e-trgovine i CRM sistema usmjerenih na korisnike, poslovnih ERP sistema, planiranja proizvodnje i sistema automatizacije logistike). Oba tipa saradnje mogu ponuditi kvalitetnija korisnička iskustva i povećati efikasnost proizvodnje”, kaže Zhang. Naprimjer, neki globalni proizvođač može pratiti performanse pojedinačnih robota među više hiljada njih širom svijeta i prepoznati one koji imaju loše performanse i treba im nadogradnja ili servis. Digitalizacija je važna ako želimo imati proizvodnju mješovitog karaktera i manjih količina jer nudi veću inžinjersku efikasnost ili brže lansiranje novih ponuda na tržište.

Šta bi korisnici trebali znati?
Imajući u vidu predviđeni rast upotrebe industrijskih robota širom svijeta, ponuđači rješenja u tom sektoru žele da njihovi klijenti budu dobro informisani o najboljim praksama. Prema prognozama Allied Market Researcha, za tržište industrijske automatizacije se očekuje da će rasti za više od devet posto do 2023. godine. Do toga će doći zbog faktora kao što su povećanje troškova rada i teže pronalaženje kvalificiranog osoblja. Jedan od glavnih igrača u toj industriji je i ABB. Njegovi predstavnici ističu da i korisnici moraju biti svjesni nekoliko stvari.

„Najbolja sinergija nastaje kada spojimo znanje korisnika s našom ekspertizom i konkretno ga primijenimo. To je mnogo više od pukog odabira robota i tiče se zajedničkog pronalaženja odgovora na pitanja o tome šta je moguće i šta možemo učiniti na najbolji način. Neke zemlje i industrije su već predvodnici u inovacijama i tamo se dešavaju nove i uzbudljive stvari u pogledu saradnje ljudi i robota i digitalizacije“, kaže on.

Prema Zhangu, dobar primjer za to je automobilska industrija. Kako bi se pomoglo ljudima da budu produktivniji, u njoj se koristi praktično sve, u rasponu od pametnih rukavica do proširene realnosti. „ABB također radi s mrežom tzv. ponuđača vrijednosti, koji su tako nazvani jer je to upravo ono što oni rade. Oni našim klijentima pružaju rješenja za automatizaciju koja kreiraju vrijednost. Proizvođači i kompanija ABB bi, svakako, imali koristi od postojanja više ovakih ponuđača vrijednosti, posebno onih koji razumiju mogućnosti kolaborativne automatizacije i dobro poznaju digitalne tehnologije“, zaključuje Zhang.

Povećana potreba za digitalizacijom
Digitalna revolucija počela je prije nekoliko decenija i do danas je obuhvatila gotovo sva tržišta, kako potrošačka tako i industrijska. Sigurnosna rješenja, naprimjer, sve više koriste IP tehnologiju, otvarajući put za kvalitetniju integraciju i ponudu dodatnih mogućnosti. Iako mnoge kompanije prepoznaju potrebu za digitalizacijom, nekima nedostaje jasna strategija. Zhang smatra da će kompanije imati koristi od snažnije posvećenosti digitalizaciji: „Imate prihvatanje novih tehnologija i mogućnosti, uz paralelnu podršku lakšem prelasku s analogne na digitalnu proizvodnju. To uključuje programe kojima će se osigurati da radnici imaju pristup cjeloživotnom učenju. Tako oni mogu steći ključne vještine i pomoći proizvođačima da se prilagode i ostvare napredak u ambijentu u kojem masovno prilagođavanje proizvodnje predstavlja standard.“

Potrebno više saradnje
Prilagođavanje rješenja za automatizaciju uz jasno razumijevanje potreba igra ključnu ulogu u procesu optimizacije robota radi povećanja produktivnosti. „Jača saradnja podrazumijeva i uključivanje naših stručnjaka u rane faze procesa kako bismo zajedno mogli kreirati prilagođena rješenja, a ne samo isporučivati robote prema specifikacijama. Brzina pojave inovacija danas je toliko velika da je proizvođačima, pa čak i nekim sistem-integratorima, teško ići u korak s najnovijim mogućnostima naših robota. Najbolji rezultati proizlaze iz zajedničkog rada, uz angažman različitih stručnjaka“, dodaje on. Saradnja se odnosi i na kreatore politika, nevladine organizacije i akademsku zajednicu, kao i na privatni sektor, a zemlje koje su danas vodeći svjetski proizvođači su one s posebnim inicijativama za podršku pametnim fabrikama. One uključuju podsticaje i obuku, povoljne inovacijske politike i razumnu regulativu. Za kompanije koje razmišljaju o automatizaciji svojih industrijskih procesa ovi prijedlozi mogu biti od koristi. Ključna poruka je da kompanije trebaju razmisliti o mogućnostima i raditi sa stručnjacima kako bi se došlo do optimalnog rješenja za njihove potrebe.

Pametni ekrani i ogledala

5 Septembra, 2019

Nakon proboja pametnih zvučnika sljedeća potencijalna prekretnica na putu transformacije pametnih domova u intuitivna i korisniku prilagođena mjesta su pametni ekrani. Kombinacija pametnog glasovnog pomoćnika i funkcionalnog ekrana osjetljivog na dodir omogućila je pametnim ekranima da se nađu u kuhinji i kućnim multimedijalnim centrima
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija©asadria.com

Koncept koji je u posljednje dvije godine izazvao veliku pažnju industrije pametnih domova su pametni ekrani. Oni kombiniraju ekran osjetljiv na dodir i pametne glasovne pomoćnike u jednom uređaju. Prvi takav uređaj bio je Amazon Echo Show, pametni zvučnik sa 7-inčnim zaslonom osjetljivim na dodir i Alexa sistemom, koji je na tržište izbačen sredinom 2017. godine. On je ponudio napredniju funkcionalnost pametnog zvučnika obogativši je širokim spektrom vizuelnih informacija, kao što su prijenos slike s nadzornih kamera i ažuriranje vijesti uživo.

Uspon tržišta pametnih ekrana
Blake Kozak, glavni analitičar u IHS Markitu, smatra da će se ove napredne funkcije sve češće nuditi u kontrolerima pametnih domova. „Sve u svemu, pametni ekrani su prirodan i potreban izdanak napretka industrije automatizacije domova jer je vrlo praktično obogatiti glasovne interakcije vizuelnim prikazom“, kaže on. Aaron Emigh, direktor kompanije Brilliant, koja proizvodi platforme za pametne ekrane i prateće uređaje, opisuje samostalne glasovne pomoćnike kao „nesavršeno rješenje“. „Glasu nedostaje jednostavnost praćenja – teško je znati što tačno trebate reći da biste kontrolisali stvari“, kaže on.

Najveći konkurent Alexa platformi, Google Assistant, ušao je na tržište pametnih ekrana sredinom 2018. godine. To je dovelo do ubrzanog razvoja proizvoda jer su proizvođači kao što su Lenovo, LG i JBL počeli izrađivati pametne ekrane koji koriste Google Assistant. Google je zatim u oktobru 2018. lansirao vlastiti uređaj s pametnim ekranom Google Home Hub, da bi iste godine i tehnološki div Facebook ušao u arenu sa svojim Portalom i Portalom+. Amazon je na to odgovorio predstavljanjem druge generacije svog Echo Show sistema, uz napredniji hardver i izgled uređaja. No, u posljednjih nekoliko mjeseci proizvođači koji nude uređaje s pametnim ekranima preusmjerili su pažnju na kućne korisnike, uz naglašavanje njihovih prednosti za korištenje u kuhinji i kućnoj multimediji. Google Assistant i Alexa rade s aplikacijama kao što su SideChef, Chefling i innit, čime se kućnim korisnicima omogućava da koriste glasovne komande za prikaz recepata, kao i slika ili videa. KitchenAid, proizvođač kućanskih aparata u vlasništvu kompanije Whirlpool, predstavio je pametni ekran s podrškom za Google Assistant, koji dolazi u paketu s 10-inčnim ekranom dizajniranim da bude otporan na kuhinjske nezgode i prosipanje tekućine.

Proizvođači su počeli uključivati pametne ekrane u širi ekosistem pametnog doma. Amazon je integrisao Alexa platformu u svoje Fire televizore. Pri tome, ta kompanija kombinira vizuelne funkcije Echo Show sistema s televizorima, a korisnicima se omogućava da od pomoćnika traže da uživo prikaže video s videonadzornih kamera. Još jedna tržišna primjena pametnih ekrana su videopozivi, koje Facebook aktivno promovira kroz svoje Portal uređaje s podrškom za Facebook Messenger. Kamera na Portalu i Portalu+ omogućava videopozivanje bez upotrebe ruku. Pri tome se korisnike tokom kretanja prati u vidnom polju pod uglom od 140 stepeni, uz funkcije automatskog zumiranja i fokusiranja. „Ono što pametne ekrane čini posebnim jeste to što nude dodatne funkcije za najvažnije kućanske aparate, sve s receptima, snimcima kuhanja i živim prikazom sadržaja frižidera“, kaže Kozak.

Širenje ponude
Pametni ekrani već su se dokazali kao alternativa glasovnim komandama i pametnim telefonima kada je u pitanju kontrola umreženih kućanskih aparata. Google Home dolazi u paketu s kontrolnom tablom, koja omogućava vlasnicima domova da jednostavno prilagode funkcije svojih pametnih kućanskih uređaja. To se radi pomoću ekrana osjetljivog na dodir, pri čemu nema potrebe za korištenje Google Assistanta. Proizvođači se nadaju da će se pametni ekrani nametnuti kao praktičnija zamjena za pametne telefone u segmentu kontrole pametnih kućnih uređaja, a Kozak predviđa da će pametni ekrani „transformirati tržište sistema za automatizaciju domova tokom 2019. i 2020. godine“.

Odabir najboljeg pametnog ekrana
Kao i kod pametnih zvučnika, i na tržištu pametnih ekrana dominiraju dvije glavne platforme: Amazon Alexa i Google Assistant. Ipak, kompanije poput Brillianta i Samsunga žele dokinuti taj duopol. Kao pioniri na tržištu, Echo Show i njegov Amazon Alexa kreirali su osnovni predložak za uređaje s pametnim ekranima koji su ostali proizvođači imitirali. Echo Show prikazuje informacije koje se traže putem glasovnog pomoćnika, uključujući stanje u prometu i vremensku prognozu, a ekran omogućava korisnicima i da prate videosadržaje na platformama za streaming, kao i da pregledaju fotografije pohranjene u oblaku. Tu je i mogućnost pozivanja direktne slike s nadzornih kamera. Pomoću ugrađene kamere korisnici mogu obavljati i videopozive bez upotrebe ruku.

Echo Show druge generacije košta 230 američkih dolara i podržava više od 50.000 glasovnih komandi s kojima radi Alexa. Za one koji traže jeftiniji Alexa uređaj, francuska kompanija Archos nedavno je predstavila dva proizvoda s pametnim ekranima po cijeni od 129, odnosno 149 američkih dolara. Dok Echo Show ima status pionira na ovom tržištu, uređaji s podrškom za Google Assistant, uključujući Google Home Hub, nude brojne dodatne funkcije. Naprimjer, kada korisnici od Google Assistanta zatraže informacije o stanju u prometu i konkretnoj ruti, ona će biti prikazana na Google Mapsu. Ako korisnici zatraže pristup planeru i e-mailu, prikazat će im se i Google Calendar i Gmail. Tu je i Home View kontrolna tabla, koja korisnicima omogućava da kontrolišu pametne kućne uređaje listanjem s vrha ekrana prema dolje. Iako uređaji drugih proizvođača koji koriste Google Assistant podržavaju videopozive, sam Google Home Hub nema kameru, što Google pravda rizikom od narušavanja privatnosti.
Google Home Hub košta 149 američkih dolara, dok se cijene uređaja ostalih proizvođača kao što su LG, Lenovo i JBL kreću u rasponu od 200 do 250 dolara. Postoje brojne opcije za one koji traže uređaj koji ne koristi Alexa ili Google Assistant sisteme, ili barem mogućnost izbora platformi. Brilliant je startup iz Kalifornije koji se bavi pametnim domovima. On je predstavio Brilliant Light Switch kontroler, koji kombinira prekidač za svjetlo s ekranom osjetljivim na dodir. Taj uređaj, između ostalog, nudi podršku za Alexu, Apple HomeKit, Samsung SmartThings i Nest i prodaje se po cijeni od 300 američkih dolara. „Pametni ekrani olakšavaju kontrolu jer mnogi od njih nude vizuelnu povratnu informaciju pored opcije korištenja glasa. Brilliant ide korak dalje i omogućava kontrolu nad uređajima i lokacijama preko ekrana, što je jednostavniji i direktniji pristup“, kaže Aaron Emigh, direktor kompanije Brilliant.

Kombinacija dodira i glasa
Još jedan startup je i Atmos Home, koji ima slične ciljeve kao i Brilliant. Njegov AtmosControl centar dizajniran je za postavljanje na zidove i omogućava korisnicima da kontrolišu kućanske uređaje pomoću intuitivnih ikona na 7-inčnom ekranu osjetljivom na dodir. Sistem nudi pet bežičnih protokola i podržava nekoliko platformi i proizvoda za pametne kuće. „Kontrola pomoću dodira i glasa postat će značajan faktor jer ne možete uvijek nositi telefon ili izgovarati glasovne komande u bučnoj sobi, na zabavama ili tokom utakmice“, kaže Mark Lyle, direktor i suosnivač Atmos Homea. Proizvođač profesionalnih sistema za pametne domove ELAN predstavio je Intelligent Touch Panel platformu. Njihov kontrolni centar nudi podršku za Alexu i Google Assistant. Iako novi proizvođači stalno ulaze na tržište pametnih ekrana, Kozak smatra da će sadašnja maloprodajna cijena od 200 i više dolara dovesti do toga da će korisnici radije sačekati da cijene padnu prije kupovine uređaja, s obzirom na to da najjeftiniji inteligentni zvučnici koštaju tek pedesetak dolara. On dalje navodi da je zasićenje tržišta dodatni izazov. „Iako je moguće i očekivano da će domovi posjedovati više glasovnih pomoćnika za različite svrhe, postojanje više ekrana u kuhinji, na radnoj ploči ili televizoru natjerat će kupce da počnu tražiti odgovarajući ekosistem.“

Poslovne primjene pametnih ogledala
Pametno ogledalo je vrsta pametnog ekrana koji ima potencijal za kućnu upotrebu i poslovnu primjenu u modnoj i kozmetičkoj industriji. Pametno ogledalo je interaktivno ogledalo opremljeno kamerama, senzorima i elektronskim displejem. Iako tehnologija nije nova, integracija s glasovnim pomoćnicima dovela je do njene šire upotrebe u više sektora. Pametno ogledalo može prikazati informacije kao što su događaji u planeru i nepročitane poruke. Uređaj može puštati muziku u kupaonici, omogućiti praćenje drugih pametnih uređaja, slati prijedloge za šminku i obavljati telefonske pozive. „Maloprodaja i pametni domovi i dalje su referentni sektori za pametna ogledala, pri čemu modna industrija i kozmetika predvode maloprodajni segment“, kaže Fulvio Riva, osnivač i direktor actiMirrora, koji proizvodi pametna ogledala. Uređaji te kompanije mogu evidentirati i prikazivati zdravstvene podatke te omogućiti korisnicima da puštaju muziku i kontrolišu pametne kućanske uređaje. Kompanije Capstone Connected Home i Electric Mirror predstavile su nove proizvode s podrškom za Android i Google Assistant na sajmu CES 2019. Istovremeno, Kohler je na tržište izbacio pametno ogledalo s podrškom za Alexa sistem, koji korisnicima omogućava interakciju s ugrađenim glasovnim pomoćnikom. Druga važna industrija koja širi primjenu pametnih ogledala je maloprodaja, posebno u segmentu modne industrije. Pametna ogledala koja koriste kompanije u tom sektoru mogu prepoznati koje proizvode nose njihovi kupci, kao i predlagati artikle koji bi im se mogli dopasti. U kombinaciji s tehnologijom proširene realnosti, kupci na virtuelan način mogu isprobati i kako im odjeća stoji.

Španski modni brend Zara postavio je pametno ogledalo u jednoj od svojih radnji. Ogledalo prikazuje dostupne artikle za potrošače u zavisnosti od toga kakvu odjeću isprobavaju. Mastercard Smart Mirror omogućava klijentima da pregledaju artikle, pozivaju prodavce koji im donose odjeću te plaćaju karticom bez izlaska iz kabine, a može im služiti i kao svakodnevni konsultant za ljepotu i koristiti ugrađenu kameru za analizu bora, mrlji i začepljenih pora na koži korisnika. Nakon toga ogledalo korisniku sugeriše šta treba učiniti da poboljša stanje svoje kože.

I ovo tržište je u porastu
Prema podacima Research and Marketsa, vrijednost tržišta pametnih ogledala bi, prema prognozama, trebala skočiti sa 2,8 milijarde dolara u 2018. na 4,4 milijarde do 2023. godine. Zbog ogromne količine podataka prikupljenih od korisnika, čini se da će pametna ogledala postati medij za pružanje personaliziranih iskustava, kako u domovima tako i u maloprodajnim objektima. Riva iz actiMirrora kaže da bi pametna ogledala mogla postati pravi „blagoslov“ za vlasnike prodavnica, jer će im omogućiti da šalju „ciljane reklame i personalizirane preporuke, koje su do sada bile ekskluzivna domena maloprodaje preko interneta“. Informacije i analitika do kojih se dolazi na osnovu podataka koje prikupe pametna ogledala „offline“ trgovcima daju još jednu šansu da bolje razumiju potrebe klijenata.

Riva kaže da bi i sektor fitnesa mogao postati tržište za pametna ogledala, pogotovo zato što društvene aplikacije i platforme u sve većoj preoblikuju tu oblast. Međutim, u tom segmentu i dalje postoje brojne prepreke koje treba savladati. „Struktura i fleksibilnost poslovnog modela ključni su zbog nepoznavanja rada s digitalnim rješenjima u slučaju naših klijenata. To je, zapravo, glavni izazov, i to zbog potrebe za sveobuhvatom edukacijom tržišta koja je neophodna za upravljanje projektima“, kaže Riva.

AI i analitika za bogatije iskustvo prilikom kupovine

5 Septembra, 2019

Tržište luksuzne potrošačke robe ponovo je u porastu. Prema izvještaju Bain & Companyja, maloprodajni segment globalnog tržišta luksuzne robe tokom 2018. godine porastao je za četiri posto. Međutim, on i dalje ima jaku konkurenciju u vidu veleprodajnih lanaca i online prodaje
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Tržišta Kine, Japana, Evrope i Sjedinjenih Američkih Država prošle su godine ostvarila rast. Prema Bain & Companyju, kineski potrošači su predvodili u tome, kako lokalno tako i na međunarodnom tržištu, pri čemu je 33 posto globalne potrošnje na luksuzne proizvode u 2018. godini otpadalo na njih. Digitalizacija danas na ovaj ili onaj način utječe na sve segmente poslovanja i života, pa tako ni prodaja luksuznih proizvoda nije izuzetak. U izvještaju McKinsey & Companyja stoji da digitalizacija utječe na gotovo 80 posto današnje prodaje luksuzne robe, što znači da su “kupci luksuznih predmenta došli u dodir s jednom ili više digitalnih tačaka”.

Kada je riječ o prodavačima takve robe, to znači da bolje poznavanje želja i potreba kupaca kako bi se ispunila i prevazišla očekivanja od brendova postaje ključno. Upravo zbog toga maloprodaja konačno u većoj mjeri počinje koristiti vještačku inteligenciju (AI), videoanalitiku i druge tehnologije. Korištenjem takvih rješenja prodavnice sada mogu steći detaljniji uvid u to šta kupci žele, ne samo poboljšavajući iskustvo kupaca nego i potičući prodaju.

Luksuzne marke okreću se tehnologiji
Velika konkurencija u pogledu privlačenja kupaca koji mnogo troše znači da prodavnice luksuzne robe moraju omogućiti VIP uslugu na svakom koraku tokom kupovine. Kao što kaže Ray Hartjen, direktor marketinga u RetailNextu: “Kupci ne moraju kupovati u određenoj prodavnici. Prodavnice moraju kod njih potaknuti želju i potrebu da kupuju određene marke robe, a tehnologija im može pomoći u tome.” Pod pritiskom novih kompanija na tržištu, kao i internetske prodaje, prodavnice luksuzne robe usvajaju nove alate kako bi bolje upoznale svoje kupce. Prema Andrewu Fowkesu, šefu Maloprodajnog centra za izvrsnost u SAS-u u Britaniji i Irskoj, to uključuje “fokusiranje na životni vijek proizvoda i usluga koje prodaju – prepoznavanje značaja i profita koji se može ostvariti preko outlet biznisa, kao i ponude proizvoda po punoj cijeni”. Hartjen ukazuje na “umreženo iskustvo” visokoprofilnih potrošača, ističući da slijeđenje tog principa od početka može prodavnicama pružiti ključne informacije o poslovanju.

“Za prodavnice luksuzne robe bit će važno da se uključe u umrežena iskustva kupaca i povežu s njima. One će se morati upoznati s tim kako iskustva kupaca prilikom kupovine na internetu potiču posjete prodavnicama i kako posjete prodavnicama opipljivo i trajno utječu na digitalne dodirne tačke i kanale određene marke. I naravno, morat će se upoznati s ključnim interakcijama koje radoznalce pretvaraju u kupce. Širom svijeta redovno dolazi do aktivacija pri kojima influenseri i kupci mogu iskusiti neku marku i njene vrijednosti na instagramovski način. Te aktivacije su više izložbe fokusirane na određenu marku nego prodavnice, u njima je stvarni heroj sam brend, a ne proizvod, i one omogućavaju skoro kontinuirano dijeljenje na društvenim platformama koje podržavaju kupovinu”, kaže Hartjen. Luksuzne prodavnice ulažu u šoping-iskustva zato što je to ono što kupci žele. A ono što je dobro za kupce, dobro je i za biznis.

Videoanalitika i GDRP
Paralelno s razumijevanjem umreženih iskustava prilikom kupovine, potrebno je upoznati se i s time ko su, zapravo, kupci. “Relevantna komunikacija i interakcija od izuzetne su važnosti za uspjeh, a u oblasti kupovine luksuznih proizvoda, relevantno znači personalizirano. Segment luksuzne maloprodaje mora vršiti interakciju na nivou pojedinca, a kako bi se kupci potaknuli da podijele lične informacije, to im mora donijeti neku vrijednost. Oni brendovi koji to dobro odrade imat će doživotno lojalne kupce”, dodaje Hartjen. Iako prikupljanje korisničkih podataka može prodavnicama pomoći da omoguće personalizirano iskustvo kupovine, one se također moraju pridržavati i GDPR regulativa. Naprimjer, iako su videoanalitika i prepoznavanje lica korisni, GDPR zahtijeva saglasnost mušterije prije nego što se takvi podaci mogu koristiti.

Direktorica marketinga u BriefCamu Stephanie Weagle vjeruje da, ukoliko potrošači daju saglasnost, prodavnice luksuzne robe mogu iskoristiti podatke da dodatno optimiziraju i personaliziraju šoping-iskustvo. “Prodavnice luksuzne robe mogu kreirati liste VIP kipaca i dodati slike tih posjetilaca videoanalitičkom softveru. Videoanalitičko rješenje se opet može podesiti tako da operatere obavijesti o tome kada ključni kupci uđu u prodavnicu. Nakon obavijesti da je VIP kupac ušao, mogu se angažovati prodajni saradnici kako bi odmah uslužili posjetioca na personaliziranom nivou. Kada se podaci od prepoznavanja lica integrišu s podacima o prethodnim kupovinama, prodavnica može brzo pregledati i na osnovu prethodnih kupovina upoznati se s kupovnim sklonostima i ukusima kupca te koristiti te podatke da podijeli personalizirane i relevantne informacije i ponude radi poticanja prodaje”, kaže Weagle.

Kako mašinsko učenje i AI poboljšavaju luksuznu maloprodaju
AI i mašinsko učenje se uvode i koriste u gotovo svim industrijama, što uključuje i sektor luksuzne maloprodaje, gdje napredni algoritmi omogućavaju prodavnicama da poboljšaju iskustvo kupaca i u prodavnicama i na internetu. Brendovi kao što je Dior lansirali su AI chatbotove koji mogu vršiti interakciju s kupcima na internetu i preporučivati im proizvode. Burberryjeva prodavnica u Londonu potpuno je prigrlila digitalnu eru i koristi veliki broj interaktivnih multimedijalnih alata, uključujući i pametna ogledala, koja istovremeno služe i kao ekrani. Prodavači luksuzne robe u prodavnicama koriste AI i proširenu realnost (AR) kako bi kupcima omogućili personaliziranije iskustvo kupovine. Primjer ovoga su pametna ogledala, koja mogu automatski predložiti dodatke za određeni odjevni stil, kao i omogućiti kupcima da naprave video od 360 stepeni i promijene boju odjeće.

Iako se luksuzne prodavnice i dalje oslanjaju na prodajne saradnike, AI i mašinsko učenje imaju sve veću ulogu u pomaganju brendovima da vrše interakciju s kupcima. U izvještaju McKinsey & Companyja stoji: “Veliki podaci i mašinsko učenje vraćaju autentičnost i relevantnost u vezu s kupcima” omogućavajući naprednoj analitici da pomogne brendovima da ponude usluge prilagođene specifičnim situacijama i potrebama kupaca. Prema Andrewu Fowkesu, šefu Maloprodajnog centra za izvrsnost u SAS-u u Britaniji i Irskoj, “primjena mašinskog učenja na podatke iz prodavnica ima veliki potencijal da pomogne luksuznim prodavnicama da bolje upoznaju svoje kupce”. On dodaje da prodavnice također koriste ove tehnike kako bi bolje razumjele obrasce potražnje i nudile vrijednu robu u pravom dijelu svijeta.

Direktor marketinga u RetailNextu Ray Hartjen ističe potrebu za tačnim podacima o prisutnim osobama, spominjući značaj senzora zasnovanih na dubokom učenju kao što je RetailNextov Aurora v2, koji može precizno razlikovati kupce od refleksija, sjenki ili kolica za kupovinu u kojima je naslagana roba. Hartjen dodaje da su napredni senzori i procesi u stanju razlikovati kupce od prodajnih saradnika, čime omogućuju ne samo precizne podatke o prisutnima nego i informacije o tome kako, kada i gdje kupci i osoblje prodavnice započnu razgovor.

Prepoznavanje navika kupaca
Senzori s AI-jem unutar prodavnice detektuju šta kupci rade pred policama. „Naprimjer, senzor može odrediti da li kupac poseže za predmetom, da li ga podiže, pregleda ili isprobava, vraća li ga na policu i slično. Raspoznavanje ljudskog ponašanja zasnovano na dubokom učenju osigurava podatke koji prodavnicama omogućavaju da promijene raspored u svojim prodavnicama, police, izloge, izbor robe, modele zapošljavanja – u principu sve – kako bi dobili željeni rezultat”, kaže on. Fowkes također spominje korištenje “računarskog vida” – nove discipline koja trenira uređaje da tumače i razumiju vizuelni svijet pomoću slika s kamera kombinovanih s modelima dubokog učenja koji imitiraju procese u ljudskom mozgu.
“Naši korisnici mogu kombinovati podatke od surfanja internetom, s društvenih mreža i čak i slika u okviru računarskog vida kako bi se automatski generisali atributi. Ti atributi se zatim mogu koristiti da se kreiraju ponude za kupce ili budući dizajn proizvoda i njihov razvoj detaljno prilagode u stvarnom vremenu”, kaže Fowkes.

Videoanalitika pruža podatke o poslovanju
Iako korištenje videoanalitike u luksuznoj maloprodaji nije ništa novo, napredni algoritmi je čine sve vrednijim alatom u poslovanju. Videoanalitka je optimalno rješenje za luksuzne prodavnice. Ne samo da im omogućava korištenje postojećih resursa s ciljem prikupljanja operativnih podataka nego im pruža podatke pomoću kojih mogu personalizirati i optimizirati iskustvo u prodavnici. To pomaže da se učvrsti lojalnost prema brendu, poveća interakcija i eventualno poveća prodaja. “Bez obzira na to da li kupci samo razgledaju izloge, hodaju kroz prodavnicu, isprobavaju proizvode ili zastaju pred određenim policama, videoanalitički podaci pomažu prodavaču da bolje razumije ponašanje posjetilaca i prilagodi prodaju kako bi ispunio potražnju i očekivanja potrošača: od razumijevanja toga kada treba poslati prodajne saradnike da počnu razgovarati s kupcima do toga kako izmijeniti raspored u prodavnici za optimalnu navigaciju, poslovni videopodaci omogućavaju prodavnicama da usluže kupce luksuzne robe na osnovu kvalitativnih i praktičnih izvještaja”, kaže Stephanie Weagle iz BriefCama.

Iako videonadzor i dalje ima sigurnosnu funkciju u luksuznim prodavnicama, on više nego ikada postaje i izvor podataka. Razlog za to je napredak u analitici, koja prodavnice potiče da traže nove i inovativne načine da prikupljaju i koriste podatke, istovremeno koristeći postojeće resurse kao što je video. “Brojne maloprodajne kompanije se u sigurnosnom nadgledanju oslanjaju na videonadzor; međutim, videoanalitička rješenja prodavnicama omogućavaju da video iskoriste za mnogo više stvari, kao što je optimiziranje rada”, kaže Weagle.

Kako bi povećale videoanalitičke opcije, neke prodavnice proširuju svoje sisteme videonadzora. “Mjereći protok ljudi na ključnim mjestima, obrasce navigacije kroz prodavnice, vrijeme zadržavanja (pored proizvoda) i aktivnost ispred izloga, prodavnice mogu iskoristiti videopodatke kako bi otkrile trendove, provele A/B testove reklama, pronašle najbolje rasporede robe i izglede izloga te povećale sigurnost i efikasnost u svim poslovnicama”, objašnjava Weagle. Osim toga, demografija i podaci o aktivnosti dobijeni videoanalitikom pomažu prodavnicama da donose informisane odluke o trgovini, zapošljavanju i inventaru kako bi optimizirale prodaju u svakoj poslovnici.

Integracija sistema
Videoanalitička rješenja prodavnicama također omogućavaju da radi detaljnije analitike integrišu podatke iz drugih izvora, kao što su POS uređaji. “Prodavnice bi, naprimjer, mogle donijeti zaključke o efikasnosti osoblja tako što će proučiti informacije o prisustvu i vremenu provedenom u prodavnicama, raspoređivanju osoblja po prodavnici i na kraju podatke o prodaji. Sposobnost analiziranja i vizualiziranja podataka o kretanju ljudi i kupovini u vidu tabela i mapa olakšava prodavnicama da identifikuju neefikasnosti, testiraju rješenja za probleme i na osnovu odgovarajućih podataka optimiziraju određenu poslovnicu”, kaže Weagle. Ti podaci mogu pružiti značajan uvid u odgovore na pitanja kao što su: Zastaju li kupci kod određene police, uzimaju artikle, ali ih ne kupuju? Jesu li određeni dijelovi prodavnice neiskorišteni ili nedovoljno često posjećeni? Weagle ističe da je sposobnost prepoznavanja i identifikovanja objekata u videu također od ključne važnosti za praćenje rada zaposlenika. “Pravila se mogu konfigurisati kako bi se pokrenule obavijesti o određenim aktivnostima zaposlenika. Naprimjer, dodavanjem slika zaposlenika i korištenjem prepoznavanja lica, prodavnica može podesiti obavijest o tome jesu li zaposlenic ušli u magacin ili ih treba poslati na kasu ukoliko se oko kasira počne okupljati veći broj ljudi”, zaključuje on.

Napredni softveri za osiguravanje događaja

10 Jula, 2019

Terorističke grupe i dalje ciljaju masovna okupljanja, ali tehnološke inovacije poput HD videa, prepoznavanja lica i AI-ja sigurnosnom osoblju omogućavaju da se bolje nose s tim prijetnjama. Nove tehnologije mogu pomoći u identifikovanju sumnjivih pojedinaca i drugih neuobičajenih pojava u stvarnom vremenu te u istragama incidenata
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Tehnologije za prepoznavanje lica i ponašanja unapređuju videoanalitiku te predstavljaju neprocjenjive nove alate za sigurnosne profesionalce. Stephanie Weagle, marketinška direktorica u BriefCamu, kompaniji specijaliziranoj za upotrebu kamera i videoanalitike u oblasti sigurnosti, kaže da se ta tehnologija može trenirati da prepozna “znakove problematičnog ponašanja”, kao i za praćenje neodobrenih ulazaka, neuobičajeno velikog protoka ljudi ili njihovog nedozvoljenog zadržavanja na nekom mjestu. Takve videotehnologije mogu se integrisati s drugim servisima kako bi se pokrenule odgovarajuće akcije nakon detektovanja potencijalnih prijetnji. Proaktivno upozoravanje i pokretanje akcija može sigurnosne timove učiniti efikasnijim. Weagle kaže da kontinuirani nadzor preko kamera smanjuje rizik od “ljudske greške i distrakcije”.

Mašinsko učenje poboljšava nadzor događaja na otvorenom
“Kvalitetnije kamere i tehnološka dostignuća u videoanalitici pomažu u postizanju pouzdanijeg raspoznavanja lica”, kaže Weagle. Jedno takvo postignuće je sposobnost pohrane fotografija sumnjivaca ili ranije osuđenih pojedinaca u videoanalitički sistem te slanja obavijesti sigurnosnom osoblju kada kamere snime takve pojedince. Sigurnosni tim zatim može brzo izaći na teren kako bi se pozabavio potencijalnom prijetnjom. Weagle ističe da se tehnologija prepoznavanja lica može koristiti ne samo za identifikovanje sumnjivaca nego i za VIP goste kako bi se omogućilo da su bitni posjetioci propisno usluženi shodno njihovim potrebama.

Budući da je prepoznavanje lica i dalje relativno nova tehnologija te još nije šire usvojena, države imaju različita pravila za njeno korištenje. “Organizatori događaja trebali bi razmisliti o tome kako se ta tehnologija može koristiti na način koji omogućava jednakost, transparentnost, odgovornost i zaštitu privatnosti, uz istovremeno poboljšavanje javne sigurnosti”, kaže Weagle i dodaje da podaci prikupljeni videosenzorima također mogu pomoći u mapiranju trendova aktivnosti te pružanju novih uvida u poslovanje s ciljem poboljšavanja spremnosti i reagovanja na sigurnosne incidente. Jedan od izazova s kojima se organizatori događaja suočavaju je zagušenje vozilima i pješacima na ulazima i izlazima. “Videoanalitika može riješiti ovaj problem prikupljanjem podataka o protoku ljudi i vozila, nakon čega može ponuditi optimizirane pješačke ili automobilske navigacijske rute kako bi se smanjio saobraćaj. To bi poboljšalo iskustvo za posjetioce, kao i samu sigurnost i omogućilo planiranje evakuacijskih i interventnih ruta u hitnim slučajevima unaprijed. Te informacije mogu se koristiti i za stjecanje uvida u potrebu za osobljem kako bi se grupe ljudi mogle voditi kroz događaj, spriječilo nastajanje redova i zastoja, a zaposlenici pridržavali sigurnosnih regulativa”, objašnjava Weagle.

Napredni videonadzor u borbi protiv terorističkih prijetnji
Napredna tehnologija u nadzornim kamerama može se koristiti za istraživanje sumnjivog ponašanja i sprečavanje terorističkih napada na javnim mjestima. Američkog Ministarstvo domovinske sigurnosti navodi neke od neuobičajenih situacija koje bi sigurnosne kamere trebale moći identifikovati: vozila parkirana u blizini područja na kojima se nalazi veliki broj pješaka, pojedince koji bezrazložno nose glomaznu odjeću i pojedince koji iskorištavaju gužvu kako bi pokušali ući u područja s ograničenim pristupom. Nakon dojave o postavljenoj bombi standardna policijska praksa je pretraživanje lokacije na kojoj se treba održati događaj kako bi se pronašla potencijalno eksplozivna sprava. U slučaju pronalaska sumnjivog objekta organizatori događaja mogu koristiti snimke s kamera kako bi otkrili je li objekat namjerno postavljen ili slučajno ostavljen. IHS Markitovi podaci pokazuju da je u 2018. broj globalnih isporuka mrežnih kamera dosegao 108 miliona. Kompanija predviđa da će ove godine prodaja nadmašiti cifru od 120 miliona isporučenih primjeraka, odnosno 140 miliona u 2020. Također, očekuje se i rast udjela kamera visoke rezolucije. “Kako broj isporuka kamera bude rastao tako će biti potreban bolji način analiziranja snimljenog videa”, kaže menadžer istraživanja u IHS Markitu Oliver Pilippou.

Budući da konvencionalni načini analize nisu dovoljni, duboko učenje – koje imitira ljudski mozak kako bi omogućilo učenje i razumijevanje kroz hijerarhiju koncepata – predstavlja potencijalno rješenje. Duboko učenje sigurnosnom osoblju omogućava da inteligentno pretražuje veliku količinu snimljenog videa u potrazi za ključnom informacijom koja bi mogla biti sadržana u samo nekoliko slika u videu. “To tokom policijske istrage može službenicima potencijalno uštedjeti stotine sati. Analitika prema tome ulazi na tržišta kao što je gradski nadzor, u kojem se video tradicionalno pretraživao ručno”, kaže Philippou. Sigurnosno osoblje može u videosnimcima tražiti sumnjivce prema atributima kao što su spol, odjeća te smjer i brzina kretanja. Uz pomoć neuralnih mreža za duboko učenje, pokretni objekti kao što je, naprimjer, biciklista, mogu se odvojeno pratiti.

Senzori za perimetarsku sigurnost događaja na otvorenom
Prvi korak za organizatore događaja na otvorenom je uspostavljanje perimetra. Uobičajene fizičke barijere koje se koriste za ovu svrhu uključuju stubove, barikade i ograde. Međutim, one ne omogućavaju nadzor i detekciju upada. Kako bi se taj zahtjev ispunio, potreban je sofisticiran sistem perimetarske detekcije upada (PID). Robusni PID sistem trebao bi ispuniti tri faktora zaštite: odbranu, detektovanje i obeshrabrivanje. Richard Huison, regionalni menadžer za područje Evrope u Gallagher Securityju, spominje da ova tri standarda ne ispunjavaju svi sistemi. “Ograda omogućava odbranu i obeshrabrivanje, ali ne i detekciju. Kompleksna videoanalitika izvrsna je za detektovanje, ali uopće nije faktor obeshrabrivanja počinjavanja incidenata”, kaže on. Gallagher se nedavno udružio s CLD Fencing Systemsom kako bi proizveo nadziranu električnu ogradu (MPF) FenceSafe-E, koja radi na osnovu električnih pulseva koji traju milisekundu, što je savršeno za obeshrabrivanje potencijalnih kriminalaca da po drugi put pokušaju probiti perimetar. “FenceSafe aktivno prati pokušaje upada i obeshrabruje ih pomoću znakova upozorenja svakih deset metara. Detektori dodirivanja (ograde) aktiviraju alarm koji šalje notifikaciju na pametne telefone sigurnosnog osoblja. Sistem također obavještava osoblje o vrsti prijetnje s kojom će se suočiti”, kaže Huison.

Tokom NFL drafta 2018. na AT&T stadionu u Arlingtonu u Teksasu na ulazima u stadion su bili skriveni hemijski, biološki, radijacijski, nuklearni te detektori eksplozivnih materija. Oni su u slučaju detekcije opasnih materija mogli slati notifikacije za pametne telefone u komandni centar i osoblju na terenu. Ista tehnologija se koristi na graničnim prijelazima i u lukama. Svjetlosni detektori i radari (LiDAR) također mogu pomoći u održavanju sigurnosti. LiDAR je tehnologija za daljinsko detektovanje koja koristi laserske pulseve izvorno osmišljene za kreiranje 3D modela ili mapa kako bi se pratilo kretanje ljudi i objekata. “Prodavnice pomoću LiDAR-a mogu pratiti ponašanje kupaca, prateći njihovu putanju kroz prodavnicu te visinu na koju su podigli ruku te smjer u kojem su je okrenuli, tako da mogu tačno saznati šta kupci žele uzeti i spustiti”, kaže Huison. On dodaje da bi organizatori događaja mogli koristiti ovu tehnologiju za brojanje ljudi, proučavanje i kontrolisanje protoka ljudi i vozila, redova i kritičnih tačaka te za donošenje odluka u stvarnom vremenu o pridržavanju ograničenja broja ljudi u posebnim zonama ili područjima u skladu s licencom britanske Agencije za zdravstvo i zaštitu.

Integracija sistema zaštite za Super Bowl
Sistem perimetarske kontrole najbolje radi kada je čitava lepeza ulaznih informacija, uključujući kamere, senzore, LiDAR, biometrijske podatke i slično, centralizirana u jednom sistemu kontrole. Prema izvještajima, Super Bowl je 2018. godine koristio ovaj pristup, u čemu je ključnu ulogu imao računarski vid. Podaci su bili prikupljani iz različitih izvora i kategorizirani radi procesiranja, što je omogućavalo pregled dešavanja na stadionu i oko njega u stvarnom vremenu. Implementacija raznih vrsta senzora za perimetarsku sigurnost omogućava sigurnosnom osoblju da pomoću mobilnih obavijesti blagovremeno reaguje na neuobičajene pojave. Zahvaljujući pregledno prikazanim podacima u komandnom centru, profesionalci mogu u stvarnom vremenu proaktivno ocijeniti šta se dešava na događaju te organizovati odgovarajuću reakciju.

Preporučene prakse za sprečavanje terorističkih napada
Budući da ekstremisti pokazuju veću zainteresovanost za takozvane “soft mete”, organizatori velikih događaja na otvorenom, na privremenim lokacijama, moraju imati mogućnost brze izgradnje sigurnosnog sistema. Na privremenim lokacijama događaja preporučljivije je koristiti mobilne nadzorne kamere nego fiksno postavljene kamere. Mobilne nadzorne kamere ne samo da pomažu u osiguravanju događaja na otvorenom nego pomažu i u kontroli zaposlenika, optimizaciji protoka posjetilaca te njihovoj demografskoj analizi. FenceSafe-E kompanije Gallagher i CLD Fencing Systemsa koristi unaprijed sastavljene modularne komponente s ciljem bržeg postavljanja. “Ograda sa stranama od 30 metara, s uglovima od 45 i 90 stepeni, bila je postavljena s funkcionalnim električnim pulsom u roku 90 minuta”, kaže Kevin Godfrey, menadžer strateškog poslovnog razvoja u Gallagher Securityju. Imajući u vidu veliki prostor koji zauzimaju manifestacije na otvorenom, Richard Huison, regionalni menadžer u Gallagher Securityju, predlaže da se “najbolja i najskuplja rješenja ograniče na manje i prioritetne zone, kao što su VIP područja ili generatori”.

Sigurnosni tim trebao bi odvojiti resurse kako bi omogućio fizičku zaštitu posjetilaca, kao i za osiguravanje vrijedne imovine te zaštitu reputacije događaja. Osim standardnog sigurnosnog hardvera, elektronsko verifikovanje i naplaćivanje karti još je jedna linija odbrane. Huison kaže da elektronsko upravljanje ulaznicama ne samo da smanjuje rizik od falsifikovanja i neovlaštene prodaje karti nego pomaže i u blagovremenom detektovanju praćenog pojedinca, problematičnih posjetilaca i drugih sigurnosnih rizika. Zahvaljujući rastućoj upotrebi sistema mobilnog plaćanja kao što je ApplePay, organizatori sada mogu održavati događaje bez papirnih ulaznica i gotovine. Sigurni QR kodovi omogućavaju organizatorima da uspostave ono što Huison naziva virtuelnim elektronskim perimetrom, pri čemu mobilni akreditivi služe za njegovo osiguravanje. Pri saradnji sa sigurnosnim osobljem drugih kompanija preporučljivo je da se sumnjivo ponašanje najprije prijavi glavnoj partnerskoj sigurnosnoj kompaniji. U uputstvu za interventne timove koje je objavio Združeni tim za antiterorističku analizu SAD-a stoji da će “bez obzira na veličinu događaja, njegov prostor ili lokaciju, kontinuirani napor da se poboljša saradnja različitih agencija i dijeljenje podataka s akterima događaja povećati nivo sigurnosti, kao i reagovanje na incidente”.
Sigurnosno osoblje trebalo bi održavati stalnu međusobnu komunikaciju, bilo kroz korištenje voki-tokija ili na druge načine, tako da može stalno biti informisano o najnovijim dešavanjima bez napuštanja svog područja odgovornosti.

Prethodni
1
…
21
22
23
24
25
Sljedeći

Najave II

Prvi korak ka pametnom gradu

Kako IoT i pametni uređaji smanjuju gužve u saobraćaju

Najbolja rješenja za upravljanje parkinzima u tržnim centrima

Održan peti Adria Security Summit

Prepoznavanje lica kao dio poslovne svakodnevnice

U sigurnost elektrana potrebno uložiti više

Šta industrijska robotika donosi u narednim godinama?

Pametni ekrani i ogledala

AI i analitika za bogatije iskustvo prilikom kupovine

Napredni softveri za osiguravanje događaja

INTERVJUI

Intervju: Piotr Rek, direktor prodaje za Centralnu i Istočnu Evropu, ICT

Intervju: Peter Strom, predsjednik i izvršni direktor, March Networks i VIVOTEK

Intervju: Matija Mandić, direktor sektora integrisane sigurnosti i pametnih sistema, KING ICT

IZDANJA

NAJČITANIJE

JVSG: Hikvision i dalje vodeći brend videonadzora, bullet kamere najpopularniji izbor

Aikom Technology u ponudu uvrstio Teltonikin industrijski router RUT361

Hanwha Vision predstavila novu seriju ultraosjetljivih AI termalnih kamera

Global Security d.o.o.

Najnovije

Najave II

INTERVJUI

Tags

IZDANJA

NAJČITANIJE

Global Security d.o.o.