17 Oktobra, 2026
image
Home Kategorija Najave II (Page 23)

Najave II

Cyber sigurnost i konekcijski protokoli u pametnim HVAC sistemima

U usporedbi s tradicionalnim, pametni HVAC sistem nudi određene prednosti, uključujući manju potrošnju energije, održavanje samo u slučaju potrebe, predviđanje problema u radu te automatsko i daljinsko podešavanje sistema.
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Nekoliko pitanja treba imati u vidu prije nego što se pametni sistem za grijanje, ventilaciju i klimatizaciju (HVAC) instalira: je li objekat star ili nov, koji bežični protokoli bi se trebali koristiti za pametni sistem, ima li sistem dovoljnu cyber zaštitu itd. Tržište pametnih HVAC sistema obećava. Potrebe su odnedavno proširene sa stambenih objekata i na komercijalne, što znači da takvi sistemi sada omogućavaju udoban rad i za ljude u uredima.

Pametni HVAC sistem pomaže u uštedama
Pametni sistem za grijanje, ventilaciju i klimatizaciju na centralnom je mjestu u objektu, odgovoran je za osiguravanje ugodne temperature i protoka zraka za ljude, bez obzira na to je li napolju toplo ljetno poslijepodne ili snježni zimski dan. Kako se objektima dodaju pametni elementi kao što su predviđanje i daljinska kontrola, i ti sistemi postaju “pametni”. Oni imaju nekoliko prednosti za objekte i njihove stanare, a prvenstveno je riječ o omogućavanju energijske efikasnosti, održavanju zgrada, predviđanju performansi i automatskom podešavanju. Generalno su u stanju smanjiti operativne troškove i omogućiti bolje iskustvo življenja. U nastavku objašnjavamo neke od njihovih prednosti.

Ušteda energije se, naprimjer, postiže tako što pametni HVAC sistemi stalno zahtijevaju praćenje performansi i optimalne uslove. Kao rezultat toga, sistem mora provoditi dijagnozu i predviđanje potrošnje energije, dijagnozu modela predviđanja kvarova te koristiti modele prediktivnih kontrola s ciljem uštede energije.

Održavanje zasnovano na stanju sistema omogućava im da automatski identifikuju probleme u radu, omogućavajući time njihovu vidljivost u svim upravljačkim centrima i sistemima. Umjesto zakazivanja redovnog održavanja, to se sada može raditi isključivo po potrebi.

Predviđanje problema u radu se provodi zahvaljujući inteligenciji i mašinskom učenju ugrađenom u pametne HVAC sisteme. Nekoliko senzora je instalirano u različitim dijelovima sistema, tako da on može predvidjeti kada će doći do problema tako što će analizirati sve podatke prikupljene pomoću senzora, uključujući datume instalacije i promjene u performansama.

Prilagodba promjenama
Automatski i daljinski implementirane promjene u sistemu provode se pomoću vanjskih alata za podršku, kao i sistema povezanih s pametnim HVAC sistemom. Ukoliko bilo koji senzor detektuje promjene u objektu, sistem će se automatski prilagoditi tim promjenama, održavajući ugodne uslove za boravak. “Istinski pametan sistem trebao bi biti u stanju predvidjeti kako treba optimalno raditi te prilagoditi svoj rad kako bi ispunio te ciljeve”, kaže Sudhi Sinha, potpredsjednik i direktor u oblasti digitalnih rješenja u Johnson Controlsu. HVAC rješenja s IoT podrškom nude korisnicima izvještaje o podacima koji obuhvataju ne samo informacije o temperaturi već i vlažnosti zraka i nivou njegove zagađenosti. Osim toga, pametni interfejsi, informativne ploče i aplikacije omogućavaju upraviteljima objekata i stanarima da nadgledaju stanje opreme i daljinski je podešavaju. “Riječ je o kreiranju personaliziranog korisničkog iskustva. S internetom stvari stanari i vlasnici objekata sada imaju bolji osjećaj kontrole nad svojim okruženjem”, dodaje Sinha.

Ključne komponente pametnih HVAC sistema
Nasuprot tradicionalnim, u pametnim HVAC sistemima podešava se nekoliko komponenti kako bi se ostvarila ušteda električne energije. To je prije svega kompresor – električna pumpa koja kompresuje sredstvo za hlađenje – i ventilator, koji ispuhuje zrak preko elemenata za zagrijavanje i hlađenje. Oni moraju biti optimizirani budući da troše mnogo energije. Ako ova dva komada opreme rade samo kada je potrebno, može se uštedjeti velika količina struje. Drugo, tu je ventilacijski sistem koji kontroliše protok zraka u objektu, kao i kada i gdje je u objektu potrebno uštediti električnu energiju. Naprimjer, jak protok zraka nije potreban u praznoj sobi za sastanke ili u hodniku nakon radnog vremena. Zahvaljujući ovoj pametnoj tehnologiji, ventilacijski sistem radi samo kada je to potrebno.

I na kraju, pametni termostati koji mogu detektovati temperaturu, vlažnost zraka, broj ljudi u objektu i druge varijable također su bitni. “Na osnovnom nivou, ključne komponente pametnog HVAC sistema su hardver i softver senzora, koji omogućava prikupljanje podataka, te interfejs, koji korisniku omogućava da vidi informacije, prima obavještenja i obavlja odgovarajuće akcije”, kaže George Tsintzouras, direktor Alert Labsa.

Nadogradnja starih objekata
U novim objektima nije teško ugraditi pametne HVAC sisteme. Neki ih već imaju od početka. Međutim, kada su u pitanju stari objekti, primjena ovih sistema je problematičan zadatak. “U starijim objektima bežična i baterijska senzorska platforma mogla bi biti od ključne važnosti, budući da bi moglo biti teško ili zabranjeno postavljati vanjske kablove u zidovima”, kaže Peter Lindkvist, direktor prodaje u Lumen Radiju. U starim objektima nije neophodno ukloniti sve postojeće komponente HVAC sistema kako bi se implementirala pametna HVAC tehnologija. Oni mogu zadržati postojeću opremu te instalirati bežične i baterijski napajane senzore kako bi se omogućilo iskustvo korištenja pametnog sistema.

Pametni senzori od starih objekata prave nove
Alert Labs ima četiri vrste senzora za pametne objekte: senzor protoka vode, protivpoplavni senzor, senzor za pumpu te senzor i sistem za nadgledanje klimatizacije. Potonji po imenu Sentree dizajniran je tako da može biti instaliran u stambene klimatizacijske sisteme, gdje u stvarnom vremenu detektuje temperaturu, pritisak tekućine, isparenja i napon. Ovaj uređaj se povezuje s mobilnim mrežama i omogućava stalno daljinsko nadgledanje. U slučaju detektovanja problema, odmah će obavijestiti upravitelje objekata. Senzor za protok vode detektuje curenje vode, poplave, vlagu, temperaturu i nestanke struje. Zahvaljujući instantnim obavijestima o svim promjenama, može pomoći u smanjenju računa za vodu te spriječiti nastanak štete. Senzor za detektovanje poplava se, naravno, fokusira na curenje vode, dok senzor na pumpi za odvod detektuje rastući nivo vode, kvarove na pumpi i poplave, čime se štedi novac na osiguranju.

Podaci prikupljeni sa svih senzora mogu se prikazati na informativnoj ploči Alert Labsa. Naprimjer, informativna ploča za vlasnike stanova nudi informacije o performansama i statusu klimatizacijskog sistema, a za upravitelje koji se brinu o više objekata kompanija ima i komandni centar, koji im omogućava da ih nadgledaju na jednom mjestu, kao i da dodjeljuju servisne timove pojedinačnim objektima, primaju obavještenja i analitičke podatke o klimatizacijskom sistemu.

Postizanje efikasnijeg servisiranja
“Pametni HVAC sistem izvođačima radova omogućava da šalju tehničara s odgovarajućim dijelovima da popravi kvar tokom prve posjete, što smanjuje izlaske na teren te povećava zadovoljstvo korisnika”, kaže Tsintzouras. Zahvaljujući senzorima, izvođači radova mogu omogućiti efikasniji rad opreme tako što će znati unaprijed kada će doći do problema. Servisiranje se stoga može zakazati prije nego što dođe do kvara, a zahvaljujući unificiranom portalu za stanare i tehničare, servisiranje se može zakazati u skladu sa željama korisnika. “Vlasnici imovine imaju uvide u stanje svojih objekata te mogu daljinski podesiti sistem u skladu s brojem korisnika i dobom dana kako bi uštedjeli električnu energiju. Oni također mogu promijeniti svoje ponašanje kada vide kako funkcioniše njihova imovina ili ako troši previše energije zato što time mogu uštedjeti novac na računima (za struju i vodu)”, kaže Tsintzouras.

Protokoli u pametnim objektima
Postoji mnogo mrežnih protokola za pametne objekte, kao što su Wi-Fi, LoRa, Zigbee i Bluetooth i svaki ima neke prednosti. Bežično povezivanje i energijska efikasnost trebale bi biti najbitnije karakteristike uz odabir protokola. Bluetooth 5 i LoRa djeluju poprilično obećavajuće u ovoj oblasti zahvaljujući većoj uštedi energije i širokoj povezivosti za IoT uređaje u domovima i objektima. Međutim, u oblasti bežičnih protokola za povezivanje vlada prilična gužva. IoT i M2M uveliko napreduju na svjetskom tržištu te mnoge kompanije ulažu milijarde u bežično povezivanje senzora. Prema Gartnerovom izvještaju, predviđa se da će do 2020. godine biti umreženo oko 20 milijardi uređaja. Osim toga, bežični protokoli koriste isti frekvencijski kanal, pa bi ta gužva nekada mogla izazvati zastoj u komunikaciji te pad kvaliteta servisa. “Mnogi od standardnih protokola, kao što su BLE ili Zigbee, nemaju sposobnost prilagođavanja hiljadama mrežnih tačaka u jednoj mreži. Oni se ne mogu nositi s količinom smetnji u komercijalnim objektima niti su dovoljno energijski efikasni da omoguće rad čitavog senzorskog rješenja na baterije”, kaže Lindkvist.

Usmjeravanje mreža ka odgovarajućoj frekvenciji
“MiraOS iz LumenRadia je vrhunska bežična mreža za automatizaciju objekata i HVAC-a”, kaže Lindkvist. Riječ je o bežičnoj mesh mrežnoj tehnologiji, a kreirala ju je i patentirala kompanija LumenRadio. Omogućava izuzetno nisku potrošnju energije, mrežne nadogradnje fabričkog softvera, laku implementaciju i kreiranje velikih mreža. Ovaj sistem je prvenstveno zasnovan na kompanijinoj patentiranoj Cognitive Coexistence tehnologiji – algoritmu koji omogućava efikasnije iskorištavanje frekvencijskih opsega. “Ovim algoritmom gradimo predviđajući model frekvencijskog spektra, pri čemu svaki pojedinačni uređaj ima ulogu u odlučivanju o optimalnom kanalu za korištenje”, kaže Lindkvist. Baš poput vremenske prognoze, Cognitive Coexistence tehnologija predviđa kako će frekvencijski spektar biti iskorišten i prebacit će vezu na najbolje dostupne i najmanje zagušene frekvencije.

Primjena mesh frekvencijskih opsega
Produal Proxima bežično rješenje, koje je razvila kompanija Produal, koja se bavi mjerenjem i kontrolom automatizacije objekata, kreirano je na osnovu LumenRadiovog MiraOS-a i u-box NINA modula. Ovo rješenje, koje uključuje nekoliko uređaja, u stanju je preusmjeravati podatke do automatiziranih objekata sa do 100 bežičnih odašiljača. Swegon, dobavljač energijski efikasnih ventilacijskih sistema koji rade samo kada je to potrebno (DCV), kao i klimatizacijskih sistema, radi s LumenRadiom na WISE bežičnom sistemu za kontrolu klime. On navodno omogućava stotinama senzora, aktuatora i prigušivača da komuniciraju i kreiraju klimatizacijsko rješenje kakvo do sada nismo vidjeli, pomažući u uštedi energije i novca u objektima te poboljšanju zdravlja ljudi. Kako sve više uređaja postaje povezano, nelicencirane frekvencije postaju rijedak resurs, a frekvencijski opsezi iz dana u dan sve zagušeniji, pa se komercijalni objekti pretvaraju u elektromagnetni haos. “Kako bi ostali pouzdani te omogućili industrijsku primjenu, OEM proizvođači moraju odabrati agilne tehnologije, uključujući i strategije za smanjivanje smetnji”, kaže Lindkvist.

Sistemi osjetljivi na cyber napade
Svi umreženi uređaji su pod rizikom od cyber napada, pa ni pametni HVAC sistemi nisu izuzetak. Iako IoT uređaji poput pametnih mjerača i HVAC senzora nisu dizajnirani za pregledanje interneta, oni se ipak moraju povezati s internetom radi prikupljanja podataka, daljinske kontrole i analitike. Direktan pristup ih čini velikom potencijalnom metom za hakere, što predstavlja ozbiljnu sigurnosnu prijetnju za pametne objekte. Cyber sigurnosna firma ForeScout Technologies otkrila je da su hiljade IoT uređaja u HVAC sistemima podložne cyber napadima. Istraživanje je pokazalo da gotovo 8.000 umreženih uređaja, uglavnom u bolnicama i školama, omogućava cyber kriminalcima neovlašten pristup. Hakeri manipulacijom HVAC sistema možda mogu pristupiti privatnim finansijskim informacijama te ukrasti podatke velikih kompanija. Ovaj scenario napada čak ima i svoj poseban naziv – HVACker.

Kako bi izveli napade, hakeri bi prvo trebali identifikovati HVAC sistem povezan s internetom ili internom mrežom. Kada identifikuju takve sisteme, pokušat će ih hakirati i preuzeti kontrolu nad njima. Nakon toga će instalirati svoj malver u hakirani sistem kako bi zarazili i druge uređaje i računare na istoj mreži. Malver se u međuvremenu uglavnom koristi za slanje komandi, a ne krađu podataka. Teoretski, hakeri bi mogli hakirati i uključiti sve klima-uređaje u pametnom gradu te izazvati preopterećenje električne mreže.

Potrebno primijeniti princip ugrađene sigurnosti
“Cyber sigurnost je problem s kojim se svako danas mora pokušati izboriti”, kaže Sinha. On napominje da je prvi korak za postizanje cyber sigurnosti u HVAC sistemu robustan sigurnosni program kod dobavljača, što se odnosi na faze osmišljanja proizvoda, njegovog razvoja i upravljanja podacima. Nakon toga kupci moraju osigurati svoje mreže i portove, tako da nisu izloženi sigurnosnim propustima. Izgradnja cyber sigurnog HVAC ekosistema zahtijeva aktivnu ulogu svih partnera u projektu. Zaštita od cyber napada treba se koristiti od samog početka, pri čemu je krajnji proizvod softver za upravljanje i analizu podataka. Naprimjer, Johnson Controls prati princip ugrađene sigurnosti u svojim razvojnim procesima te lansiranjima proizvoda. Firma također nudi cyber rješenja prilagođena jedinstvenim potrebama svakog objekta, čime se omogućava dnevno praćenje potencijalnih prijetnji i brzo reagovanje na incidente. “Kada je u pitanju cyber sigurnost, ljudi moraju biti proaktivni i oprezni. Bolje je ako kompanije usvoje standarne sigurnosne okvire”, kaže Sinha.

Tržišne potrebe za pametnim HVAC sistemima
Osim u pametnim kućama i stambenim objektima, pametni HVAC sistemi se sve više koriste i u uredskim okruženjima i komercijalnim objektima. Stoga će njihovo daljinsko dijagnosticiranje i nadzor postati sve važniji u industriji. Pametni HVAC sistemi pomažu da pametni objekti štede električnu energiju i novac. Budući da sve više objekata postaje pametno, raste i potreba za pametnim HVAC sistemima. “Potražnja je bez sumnje prisutna i u porastu”, kaže Sinha. “U HVAC industriji trenutno postoji velika potražnja za kreiranjem inteligentnijih rješenja koja rade samo po potrebi – to je potaknuto potrebom za uštedom energije, ali i omogućavanjem novih poslovnih modela zasnovanih na podacima te kreiranjem novih načina zarade za velike OEM kompanije (što se odnosi na ventilaciju kao servis)”, kaže Lindkvist.

Pametni HVAC sistemi u uredima
Ljudi provedu značajan dio života na radnom mjestu. Pri tome se žele osjećati udobnije, što će im pomoći da se bolje fokusiraju te budu produktivniji. “Rješenja za pametne objekte u uredskom okruženju sve su popularnija”, kaže Sinha, “zato što zaposlenicima daju osjećaj kontrole svog okruženja i njegovog efikasnijeg korištenja na radnom mjestu. U pojedinim slučajevima primijetili smo rast produktivnosti za 20 posto, rast zadržavanja zaposlenika za 10 posto te višestruko povećanje inovativnosti. Primijetili smo da se ovo dešava u više industrija i područja”, objašnjava Sinha. Za sada, iako su primarno milenijalci pokazali interes za tehnologiju pametnih objekata, Sinha vjeruje da je i druge generacije podjednako cijene.

Daljinska dijagnostika pomaže HVAC tehničarima
Zapošljavanje radnika na održavanju HVAC sistema koji imaju odgovarajuće iskustvo je vremenski zahtjevno. Tehničari uvijek moraju držati korak sa zahtjevima servisa, poslovnim zahtjevima te za potrebom da se održi zadovoljstvo kupaca. Pametni HVAC sistem im može pomoći u tome. “Vlasnici HVAC kompanija traže načine da urade više stvari s manje resursa. Potrošači također traže način za proširivanje mogućnosti svojih pametnih objekata van termostata i rasvjete”, kaže Tsintzouras.

HVAC sistemi integrisani s pametnim senzorima u stanju su detektovati temperaturu u sobi, vlažnost zraka, curenje vode i poplave. U bliskoj budućnosti mašinsko učenje će dodatno proširiti mogućnosti ovih sistema koji su, zasnovani na mašinskom učenju, u stanju slati obavještenja o potencijalnim problemima ukoliko su očitanja senzora neuobičajena, a prije nego što sam korisnik iskusi problem. “Daljinska dijagnoza je prilično nova stvar na HVAC tržištu, ali postoje neka gotova rješenja koja izvođačima radova u Sjevernoj Americi već omogućavaju nove poslovne prilike i rast. Sistemi za daljinsku dijagnostiku i pametno nadgledanje uskoro će biti dostupni u kamionima svih tehničara”, kaže Tsintzouras.

Tržišni izazovi
“Postoji nekoliko problema koje treba riješiti – cyber sigurnost, interakciju s IT organizacijama, bežičnu i komunikacijsku pouzdanost u zonama smetnji tamo gdje postoje HVAC sistemi, nadogradnju i kompatibilnost sa starijim sistemima, državne politike vezane za obradu podataka u slučaju cloud sistema. I što je najbitnije, tu je i obuka operatera i tehničara vezana za nove digitalne i pametne HVAC mogućnosti”, kaže Sinha. Lindkvist, s druge strane, spominje druge izazove za pametne HVAC sisteme: “ko bi trebao ili mogao posjedovati podatke, za koje servise su operateri i vlasnici objekata spremni platiti te osmišljavanje novih platformi koje se mogu dovoljno dobro prilagoditi velikim lokacijama kako bi se omogućila potpuno integrisana rješenja”. Kako god, potražnja za umreženim objektima i pametnim HVAC sistemima je u porastu. Svi partneri bi se trebali udružiti, rješavati ove probleme te raditi na pametnim rješenjima za objekte naredne generacije.

Fisheye kamere: Kako skloniti mrtve uglove s puta

Pokrivanje mrtvih uglova videonadzorom oduvijek je bilo izazov. Kao rezultat toga, fisheye kamere koje nude panoramski pregled od 360 stepeni postale su popularna alternativa za krajnje korisnike koji moraju nadgledati velike prostore. U ovom članku spominjemo neke od prednosti i ograničenja fisheye kamera s kojima korisnik treba biti upoznat prije odabira modela koji odgovara njegovim potrebama
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Organizacije koje moraju nadzirati velike prostore, kao što su maloprodajni objekti, hotelski lobiji ili skladišta, često su ograničene ukoliko koriste konvencionalne box ili bullet kamere, koje mogu prikazivati sliku samo iz jednog pravca. To rezultira mrtvim uglovima, koje kriminalci mogu iskoristiti. Panoramska kamera koja ima pogled od 180 ili 360 stepeni, bez obzira na to je li riječ o višesenzorskoj ili fisheye kameri, može riješiti ovaj problem.

Prednosti i ograničenja
Velika prednost fisheye kamera u odnosu na višesenzorske kamere je veličina i težina. Kao što im i samo ime govori, višesenzorska kamera ima tri do četiri senzora te je stoga često teška i glomazna. Neki modeli mogu imati dimenzije od 31 do 51 centimetra i biti teški i 4,8 kilograma. Fisheye kamere su, s druge strane, mnogo manje i lakše, s prečnikom od 146 do 160 milimetara i težinom manjom od kilograma. Iako fisheye kamere imaju određene prednosti, važno je upoznati se i s njihovim ograničenjima. Da budemo precizniji, one imaju manju rezoluciju od višesenzorskih kamera. “Rane fisheye kamere nisu imale dovoljno visoku rezoluciju da bi se razaznalo lice osobe osim ako bi stajala veoma blizu kamere. Najnovija IP rješenja koriste 4K kamere s rezolucijom do 12 megapiksela i rješavaju taj problem”, kaže Bob Mesnik, predsjednik Upravnog odbora Kintronicsa. Međutim, i tu postoji problem. “Rezolucija panoramske kamere varira od centra prema rubu slike. Rezolucija je najveća na rubu, a najgora u sredini”, kaže Mesnik. U međuvremenu, maksimalna udaljenost na kojoj je moguće razaznati objekte je nešto s čime bi korisnik također trebao biti upoznat. Prema Kintronicsovim kalkulacijama, fisheye kamera s rezolucijom od 4000×3000 piksela i objektivom od 180 stepeni omogućava dovoljno visoku rezoluciju da se prepozna osoba udaljena 3,6 metara od kamere. “Ukoliko je ona smještena dalje, korisnik može razaznati manje detalja. Jednosenzorske fisheye kamere od 360 stepeni prisutne su na tržištu mnogo godina. Problem s panoramskim kamerama oduvijek je bio manjak detalja na slici ukoliko se (objekat) snima iz daljine”, kaže Mesnik.

Vanjska primjena
Primjena na vanjskim prostorima također može biti problem. “Za većinu primjena na vanjskim prostorima fisheye kamere nisu bolje od višesenzorskih kamera. Naprimjer, na uglovima zgrada – korisnici neće dobiti dubinu slike ili njen generalni kvalitet koji bi mogli dobiti s višesenzorskom kamerom. No, fisheye kamere u manjim unutrašnjim prostorima mogu biti mnogo bolje ukoliko je potrebna pokrivenost čitavog prostora”, kaže Thomas Carnevale, osnivač Umrella Technologiesa. Prema Mesniku, fisheye kamere su najbolje kada je potrebno omogućiti generalni pregled situacije za korisnike koji nadgledaju veliki prostor, a ne pri upotrebi u kompleksnim implementacijama kao što je, naprimjer, prepoznavanje lica. “Fisheye kamere se koriste u okviru nekih od komercijalnih primjena u kojima je poželjno imati generalni pregled prostora. Ukoliko potencijalni klijent traži druge načine upotrebe, usmjeravamo ga na standardne kamere. Naprimjer, ponekad moramo objašnjavati da panoramske kamere nisu dobre za prepoznavanje lica”, kaže Mesnik. Korisnik također može kombinovati nekoliko fisheye kamera sa standardnim kamerama kako bi se omogućio bolji nadzor. “Naprimjer, maloprodajni objekat može koristiti pregled čitavog prostora kako bi pratio sve u prodavnici, uz istovremeno korištenje kamere na vratima kako bi se snimilo lice osobe dok ulazi i izlazi”, objašnjava Mesnik.

Neki načini primjene
Fisheye kamere se generalno mogu koristiti u svim vertikalama, pomažući krajnjim korisnicima u nadzoru velikih prostora. Prema TKH Securityju, posebnu korist od ovih kamera imaju javni transport i zdravstvo, budući da mrtvi uglovi mogu predstavljati opasnost za putnike i pacijente. Još jedna vertikala koju TKH spominje su brodovi. “Pomorski brodovi obično su ogromni i kompleksni te se sastoje od mnogih odjeljaka i područja, a fisheye kamere mogu biti od koristi (u takvom okruženju). Širokougaona fisheye kamera omogućava potpunu pokrivenost područja, pri čemu koristi manje prostora. Brodski menadžer može pokriti mnogo veći prostor s pola ili čak trećinom kamera koje se obično koriste”, kaže u TKH Securityju. Prema Mesniku, sve fisheye kamere su veoma slične. “Bitno je istaći da nisu kamere te koje su bitne za vertikalu, nego iskustvo s instalaterom i dobavljačem. Većina dobavljača odabire kamere na osnovu veze s proizvođačem, pouzdanosti kamera, politike korisničke podrške i vraćanja kamera proizvođača ili distributera. Na njihov odabir također utječe softver za upravljanje videom koji radi s kamerom, cijena, iskustvo u instalaciji te izbor modela dostupnih kod proizvođača, kaže Mesnik.

Ispravljanje iskrivljene slike
Panoramski pogled snimljen fisheye kamerama, iako koristan za nadzor svih uglova određenog prostora, obično je iskrivljen i ljudskom oku može djelovati neprirodno. Tu dolazimo do ispravljanja iskrivljene slike, odnosno tehnologije koja to radi.
Ispravljanje se obavlja pomoću softvera koji kreira korigovanu verziju slike od 360 stepeni koju prikazuje fisheye kamera. Vrsta objektiva u kameri igra ključnu ulogu u ovom procesu. “Objektiv može omogućiti stereografsku, istostraničnu ili ortografsku sliku. Softversko mapiranje će biti različito u zavisnosti od objektiva”, kaže Mesnik.

Proces ispravljanja slike može se odraditi fabričkim softverom kamere ili u podržanom softveru za upravljanje videom. “Neki proizvođači kamera imaju softverski plugin koji radi mapiranje u VMS-u. Naprimjer, Hikvision je osigurao softver za Milestone. Kombinacija softvera i objektiva dostupna je kod Immervisiona. Ta kompanija ima objektiv i algoritam koji se procesira na kameri. Ona ima specijalne Panamorph objektive te softver koji poboljšava kvalitet videa”, pojašnjava Mesnik.
Ipak, korisnik bi trebao biti upoznat s nekim problemima koje donosi proces ispravljanja slike. “Neki proizvođači fisheye kamera podržavaju ispravljanje slike samo na kameri te ne nude plugin za VMS, dok drugi imaju ispravljanje slike na kameri, ali algoritam za to nije sofisticiran i slika stoga djeluje iskrivljeno”, kaže Carnevale. “Osim toga, zajednica okupljena oko softvera za upravljanje videom je podijeljena, budući da je posvećena ispravljanju slike na uređaju klijenta. Neki VMS-ovi imaju vlastite algoritme za ispravljanje slike, dok su drugi vezani za određene marke ili modele, uz integraciju s razvojnim softverom. Ipak, mnoge integracije između proizvođača kamera i kompanija za razvoj softvera za upravljanje videom su naprosto generičke, što za korisnika rezultira velikim problemima zbog zahtjevnog procesiranja ispravljanja slike u realnom vremenu”.

Odabir i instalacija
Prema Carnevaleu, korisnici bi trebali prvo provjeriti optičke karakteristike kamere. Fisheye objektivi se mnogo manje proizvode nego tradicionalni board, P-Iris ili varifokalni objektivi, pa je zbog toga razlika u kvalitetu velika. To obično utječe na kvalitet slike na njenom rubu, što uzrokuje pojavu artefakata i nejednak fokus. “Veća rezolucija nije uvijek bolje rješenje pri odabiru fisheye kamera. Na drugom mjestu je slabo osvjetljenje. Jednako osvjetljenje na slici fisheye kamera nije lak zadatak. Vidio sam nekoliko modela koji osvjetljavaju sliku samo pravo prema dole, tako da je slika na rubu potpuno tamna. Također, pošto postoji nekoliko infracrvenih iluminatora, slika može biti presvijetla”, kaže on. Prema Mesniku, odabir pravog proizvoda, zapravo, zavisi od potreba i zahtjeva kupca. “Postavljamo pitanja kao što su: kakve detalje trebate moći vidjeti? Na kolikoj udaljenosti želite moći razaznati objekat? Kakvi su uslovi osvjetljenja? Je li kamera okrenuta prema svijetlom prozoru koji uslovljava veliki dinamički raspon? Želite li nadgledati prostor koji je veoma taman? Odabir prave fisheye kamere počinje s ciljevima kupca”, objašnjava on.

Savjeti za najbolji učinak
Za najbolji rezultat fisheye kamere se obično postavljaju na plafon. Slijede neki Reolinkovi savjeti prilikom instalacije:
– Izbjegavajte postavljanje fisheye kamere od 360 stepeni u ugao ili blizu njega, budući da će zidovi ograničiti njenu panoramsku sliku.
– Ukoliko korisnik planira postaviti panoramsku fisheye IP kameru na plafon, pripazite da bude smještena u centru nadzirane zone.
– Kameru smjestite dalje od ventilacijskih otvora i električnih vrata.
– Pripazite da ne bude blizu sijalica na plafonu ili indikatorskih svjetala, budući da to može smetati kameri i negativno utjecati na kvalitet slike.
– Stabilizujte fisheye sigurnosnu kameru od 360 stepeni pomoću učvršćenih šarafa kako biste spriječili da ona nakon određenog vremena padne s plafona.

Pet videonadzornih kompanija koje će dominirati u narednoj deceniji

a&s još jednom predstavlja Security 50 listu kompanija sa snažnim globalnim prisustvom, čijim se dionicama trguje na berzi. Proizvođači su rangirani na osnovu ostvarenih prihoda od prodaje sigurnosnih proizvoda u 2018. godini
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Na prvi pogled možda je iznenađenje vidjeti da poredak pet najboljih kompanija u segmentu videonadzora nalikuje prošlogodišnjem. Međutim, detaljnija analiza poslovnih rezultata, uključujući ostvareni prihod, rast prihoda u 2017. i 2018. te bruto maržu, ukazuje na to da bi se gotovo sa sigurnošću moglo reći da će određene firme dominirati sigurnosnom industrijom čak i narednih deset godina. Razlog za to je njihovo snažno tržišno prisustvo, ekosistem partnerstava te izrazito jaki tehnički kapaciteti.

Zanimljivo je primijetiti i da prvorangirani Hikvision i drugorangirana Dahua nisu pretrpjeli nikakvu štetu usljed trgovinskih sporova Kine i Sjedinjenih Američkih Država. Aktivnosti preduzete u SAD-u na planu sankcionisanja i ograničavanja njihovog poslovanja, uključujući zabranu angažiranja u državnim projektima i poslovanja s američkim firmama, do danas su se uglavnom pokazale neefikasnim. Kineske kompanije su na temelju svoje kapitalizacije i velike potražnje za sigurnosnim rješenjima na domaćem, ali i globalnom tržištu uspjele znatno nadmašiti konkurente.

Top 10 proizvođača u industriji sigurnosti (na osnovu prihoda od prodaje proizvoda u 2018. godini)
1. Hikvision Digital Technology
2. Dahua Technology
3. ASSA ABLOY
4. Bosch Security Systems
5. Axis Communications
6. FLIR Systems
7. Uniview Technologies
8. Allegion
9. Tiandy Technologies
10. IDIS

Komunikacijska rješenja za efikasniji željeznički transport

Kako se društva širom svijeta sve više urbaniziraju, broj sistema podzemne željeznice nastavlja rasti. U izvještaju kompanije Technavio procjenjuje se da će stopa složenog godišnjeg rasta u ovom sektoru biti veća od pet posto u narednom periodu, što će pratiti i rast investicija te širenje tržišta dobavljača opreme za željeznice
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Neki od ključnih trendova u željezničkom sektoru danas su spajanja kompanija, intenzivnija digitalizacija i jačanje cyber sigurnosti. Iako je na plan o spajanju njemačke kompanije Siemens i francuskog Alstoma Evropska unija stavila veto zbog zaštite konkurencije, javljaju se i mišljenja da bi zbog pritiska kineskih proizvođača te firme mogle biti prisiljene da traže načine da se udruže. Digitalna tehnologija pruža više prostora za inovacije i pomaže operaterima da povećaju pouzdanost, pojednostave rad i unaprijede korisničko iskustvo. Uz širenje interneta stvari (IoT) proizvođači čak istražuju mogućnosti kreiranja digitalnih kopija kritične infrastrukture kako bi simulirali njihov rad i izvlačili odgovarajuće zaključke. Međutim, kako se digitalizacija širi, raste i zabrinutost zbog cyber napada. Željezničke kompanije primorane su da promijene staru paradigmu „sigurnost u dizajnu“ u „sigurnost i zaštita u dizajnu“, jer se svako čvorište unutar mreže danas procjenjuje prema svojim slabim tačkama koje bi hakeri mogli iskoristiti.

Značaj komunikacijskih sistema u željeznicama
Digitalni komunikacijski sistemi omogućavaju pouzdan rad željeznica. No, to ipak nije jednostavan proces. Za nesmetano i efikasno funkcionisanje najsavremenijih transportnih sistema neophodan je i pouzdan komunikacijski sistem. U metroima i željezničkim sistemima on postaje sve važniji zbog velikog broja pratećih komponenti. Upravljanje željezničkim signalizacijskim i alarmnim sistemima, sistemima naplate karata, videonadzora i saobraćaja odvija se paralelno, u ambijentu sve izraženije cirkulacije velike količine poslovnih, glasovnih i videopodataka. Upravljanje svima njima je skoro nemoguće bez kvalitetnih rješenja. „Potrebno je da odgovarajuće osobe nesmetano komuniciraju kako bi se radne operacije odvijale na siguran i efikasan način. Nedostatak odgovarajuće komunikacije može rezultirati različitim problemima, zavisno od načina rada operatera podzemne željeznice“, smatra Timo Harju, menadžer poslovnog razvoja vertikalnih tržišta u kompaniji Airbus Secure Land Communications.

Do čega dovodi neadekvatna komunikacija?
Harju kao primjer navodi nekoliko nepoželjnih situacija do kojih može doći ako se ne koriste kvalitetni komunikacijski sistemi. Ovdje je interesantno napomenuti da, iako su komunikacijski sistemi potrebni za svakodnevno funkcionisanje transporta, neočekivani incidenti mogu pogoršati konkretnu situaciju: npr. pružanje pomoći putniku u slučaju hitne medicinske situacije, uz slanje uputstava i osiguravanje pristupa stanici za interventno medicinsko osoblje, koordinacija izmjena rasporeda ili zamjene neispravnih vozova, traženje intervencije za popravku neispravne stanične opreme poput ulaznih barijera ili koordiniranje evakuacije i/ili zatvaranja stanice nakon sigurnosnih incidenata.

Karsten Oberle, voditelj globalne prakse za poslovanje željeznica u kompaniji Nokia, smatra da je, s obzirom na ključne zahtjeve savremenog upravljanja sistemima za metro, danas nemoguće efikasno raditi bez pouzdane komunikacijske mreže ili s mrežom koja koristi zastarjelu tehnologiju. „Nepouzdana komunikacijska tehnologija može ozbiljno utjecati na mnoge aspekte vođenja operacija, sigurnosti i zaštite. Mogući problemi uključuju gubitak uvida u situaciju na terenu, nedostupnost podsistema, nepouzdanost veza za prijenos podataka, glasovne pozive koji su nerazumljivi ili lošeg kvaliteta i probleme sa smetnjama na snimcima videonadzornih kamera. Bezbroj je problema koje nepouzdana mreža može uzrokovati, a oni se mogu pojaviti u brojnim radnim scenarijima s kojima se željeznički operateri svakodnevno suočavaju“, kaže on.

Kako osigurati dugovječnost sistema
Quester Tangent je kompanija koja nudi mrežna komunikacijska rješenja za željezničke mreže. Njeni predstavnici navode da vozovi imaju radni vijek koji je 10 do 20 puta duži od većine visokotehnoloških elektronskih proizvoda. Zbog toga su željezničke mreže danas opremljene i nadograđene širokim spektrom mreža i srodnih tehnologija. „S napretkom u tehnologiji izrade novi vozovi se sve više oslanjaju na podatke. Videonadzor, sistemi informisanja putnika, praćenje parametara zdravlja i druge aplikacije značajno opterećuju komunikacijske mreže u vozovima. Očekivanja u pogledu brzog i sigurnog upravljanja podacima i njihovog prijenosa dramatično su porasla. Više nego ikada ranije operaterima voznih parkova i proizvođačima vozova potrebne su kompanije koje se dobro razumiju u komunikacijske mreže unutar vozova. One moraju ponuditi snažnu integraciju i ojačati kompatibilnost sa starijim voznim parkom“, navode u Quester Tangentu.

Glavne karakteristike komunikacijskog sistema
Kontrola i sigurnost su glavni aspekti jednog robusnog željezničkog komunikacijskog sistema. Međutim, pojava šireg umrežavanja dovela je do promjene paradigme. Kvalitetno komunikacijsko rješenje omogućava sigurna, tačna i uvezana putovanja. Oberle smatra da ključne karakteristike robusnog komunikacijskog sistema uključuju i kontrolu i sigurnost vozova.
Očito je da je njegov temeljni zadatak osigurati da informacije brzo i tačno dođu do odgovarajućih primaoca. Ono što se razlikuje u pogledu primjene je vrsta prenesenih informacija i njihova namjena. Upravljanje vozovima na bazi komunikacije (CBTC) je željeznički signalizacijski sistem koji koristi telekomunikacije koje povezuju vozove i opremu na pruzi radi lakšeg upravljanja saobraćajem i kontrole infrastrukture. CBTC sistemi pružaju preciznije informacije o lokacijama vozova u odnosu na tradicionalne signalne sisteme. „Povezivanje je od suštinske važnosti za mnoge podsisteme u metrou, uključujući signalizaciju, naplatu karata, kontrolu, glasovne aplikacije i još mnogo toga. Kontrola vozova zasnovana na komunikaciji omogućava automatizaciju i povećava kapacitet i efikasnost sistema metroa. Kako joj sam naziv kaže, CBTC tehnologija ne može funkcionisati bez pouzdane komunikacijske mreže“, kaže Oberle.

Sistemi videonadzornih kamera
Postojeći sistemi podzemnih željeznica u velikoj mjeri se oslanjaju na videonadzorne kamere radi veće sigurnosti i zaštite željezničke infrastrukture i putnika. Bez pouzdane mreže nemoguće je imati kvalitetan sigurnosni sistem koji može podržati rad velikog broja kamera. Videonadzorni sistem može, naprimjer, otkriti osobu na pruzi, obavijestiti operatere i upozoriti ulazni voz na situaciju na terenu. Međutim, neki industrijski profesionalci ističu da videonadzorna rješenja u željezničkim mrežama nisu dovoljno snažna zbog njihove fragmentirane prirode. U izvještaju kompanije Kontron koja se bavi integrisanim rješenjima navodi se da primjena nove komercijalne otvorene arhitekture (COTS) u vidu gotovih proizvoda nudi fleksibilnost za integrisanje više sistema i jednostavnije podešavanje prema zahtjevima kupaca. Ove tehnologije prilagođene aplikacijama omogućuju programerima da lakše prilagođavaju i konfigurišu inteligentne sisteme videonadzora. One se oslanjaju na podatke i usmjerene su na zadovoljavanje različitih potreba tranzitnog sistema.

Operativna komunikacija
Pouzdan sistem glasovne komunikacije potreban je dispečerima koji komuniciraju s mašinovođama i daju uputstva o kretanju, smatra Oberle. „Tokom dnevnih saobraćajnih gužvi svaka sekunda je bitna ako želimo efikasan rad. Glasovna komunikacija je važna i za osoblje koje radi na poslovima održavanja i ima ključnu ulogu u pružanju pomoći putnicima u nevolji. Naprimjer, sa sigurnosne strane pouzdana mreža je garancija da operativni i kontrolni centri mogu obavještavati sigurnosno osoblje o situacijama narušavanja javne sigurnosti. Pri tome je sistem javnog razglasa ključan za kontrolu pojave gužvi“, napominje on.

Harju se slaže s navedenim i dodaje da je kvalitetna komunikacijska mreža važna za svakodnevne radne aktivnosti, prenošenje važnih poruka različitim akterima i, iznad svega, kreiranje sigurnog ambijenta. U nekoliko novih linija metroa koje òprēma kompanija Airbus Secure Land Communications, kao standard su implementirana rješenja za oporavak od katastrofe kao što su bazna stanica i priključak na više mreža. To povećava robusnost sistema, čak i u slučaju katastrofa. Komunikacija je ključno sredstvo za koordinaciju i neometano odvijanje operacija između timova i unutar njih.

Integracija interneta stvari
U kompaniji Kontron predviđaju da će internet stvari (IoT), koji je posljednjih godina ušao u skoro svaku industriju, igrati veliku ulogu i u željezničkim komunikacijskim sistemima. „Integracijom videonadzora pomoću kvalitetno iskorištene žičane i bežične mrežne infrastrukture operateri dobijaju napredniji i sveobuhvatniji uvid u stanja vozova, pruga, željezničkih skladišta i stanica u stvarnom vremenu“, navode u Kontronu. „Praćenjem ovih resursa pomoću videonadzornog sistema u kontrolnom centru ili osoblja na terenu, uvezani videonadzorni sistem s podrškom za internet stvari može ponuditi uvid u cijelu mrežu kamera.“ Ovi sistemi nude naprednije funkcije poput ključne analitike, koja operaterima pomaže da dođu do korisnih podataka, što, opet, pomaže u postizanju boljih performansi.

Ključne komponente komunikacijske mreže u metrou
U rasponu od žičanih do bežičnih rješenja standardizacija igra ključnu ulogu unutar komunikacijske mreže u metrou. Isto važi i za mrežu velike pokrivenosti, koju se mora što bolje zaštititi od napada. Općenito govoreći, komunikacijski sistemi u željezničkim mrežama mogu se podijeliti na bežične i žičane. Oba tipa imaju svoje uloge u željezničkim mrežama, kao i standarde koje moraju zadovoljiti. U nastavku teksta dajemo vam pregled zahtjeva koje treba ispuniti kako bi se došlo do kvalitetnijeg sistema.

Žičana rješenja
Faktori koji su važni za robustan i stabilan žičani sistem:
Pouzdanost opreme. Naprimjer, komercijalni ili industrijski mrežni prekidač neće ponuditi istu pouzdanost kao prekidač za kritične zadatke koji ima ugrađenu redundanciju.

Dovoljno veliki mrežni kapacitet neophodan je za prebacivanje ogromne količine podataka iz različitih aplikacija.

Funkcije otpornosti komunikacijske mreže također su neophodne za održavanje ukupnog nivoa njene funkcionalnosti, čak i ako dođe do kvara na vezi ili čvorištima.

Kvalitet režima preusmjeravanja saobraćaja i usluga. Cilj je osigurati da svaki podsistem koji koristi mrežu ima zagarantovan status prioriteta i nivoa performansi i da kao takav neće utjecati na performanse drugog podsistema. Naprimjer, korisnik koji preuzima neku datoteku s mrežnog servera ne smije opterećivati mrežu i utjecati na performanse CCTV sistema.

Proširivost. Budući da potrebe za propusnošću podataka rastu velikom brzinom, komunikacijski sistem mora biti u mogućnosti da prati takav rast bez većih modifikacija ili zamjena ključnih komponenti.

Bežična rješenja
Što se tiče bežične mreže, pored zahtjeva koji se tiču žičanih mreža, kod njih postoje i problemi sa sigurnošću i višekorisničkom upotrebom. Zaštita bežične mreže nije nimalo jednostavan zadatak. „Ako sagledamo protekle godine, vidjet ćemo da su se mnoge bežične mreže našle na udaru zbog slabih tačaka ili čak socijalnog inžinjeringa. Mrežna i cyber sigurnost su ključne karakteristike koje se moraju uzeti u obzir“, kaže Oberle. Scenariji upotrebe koji uključuju više korisnika i aplikacija također se moraju uzeti u obzir. Budući da istu vezu za bežični pristup dijeli više korisnika i aplikacija, važno je nabaviti rješenje za mrežu s mehanizmima koji garantuju da će svi oni imati pristup resursima bežične mreže. Isto tako, u slučaju zagušenja moraju postojati i mehanizmi za održavanje performansi bežične mreže. Tehnologija koja zadovoljava sve navedene zahtjeve je LTE. Uz privatnu LTE mrežu, željeznički sistem može iskoristiti sigurnu bežičnu mrežu, koja osoblju pruža najbolje iskustvo tokom obavljanja dužnosti.

Široke mreže i zaštićeni uređaji
Harju smatra da je veoma važno imati i pouzdanu i dovoljno široku radiomrežu u zahtjevnim okruženjima kao što su tuneli, skladišta, stanice i okolni prostori. Glavna mreža mora biti redundantna, a sistem za njeno upravljanje uvijek se mora implementirati kako bi se osigurao nadzor nad njom. „Dva dodatna ključna faktora su posjedovanje pouzdanih, robusnih i zaštićenih uređaja (terminala) opremljenih naprednim aplikacijama koje omogućavaju krajnjim korisnicima da iskoriste prednosti razmjene podataka, praćenja lokacija, grupne komunikacije i otpremanja za potrebe operativnih centara“, kaže Harju.
On dodaje da Airbusova Tetra tehnologija nudi prilagođena rješenja u skladu sa specifičnim zahtjevima i potrebama. Tu spadaju šeme redundantnosti specifične za mrežne elemente, topologija mreže, rješenja za regularna i zamjenska preusmjeravanja unutar Tetre, planovi za oporavak od katastrofa, rješenja za radiopristup i redundanciju.

Usklađivanje s industrijskim standardima
Praćenje standarda je ključno za sigurno i efikasno funkcionisanje komunikacijskih sistema. Oberle ističe da su i žičana i bežična rješenja u upotrebi već standardizirana. „IP/MPLS standarde utvrđuju IETF i IP/MPLS mreže i širom svijeta ih već primjenjuju pružaoci komunikacijskih usluga i ključni operateri u industriji, uključujući željeznice. Sveprisutnu LTE tehnologiju je standardizirao 3GPP forum. To je tehnologija koja pokreće globalne mobilne mreže, a privatna LTE rješenja se danas koriste u mnogim industrijama“, naglašava Oberle. Posljednjih godina raste zabrinutost zbog cyber sigurnosti. Danas je važno ispoštovati relevantne propise o cyber sigurnosti i najbolje prakse kako bi se kritične mreže zaštitile od napada i implementirale kvalitetne sigurnosne strategije. Željeznički operateri mogu bez problema izbjeći potencijalni gubitak prihoda i učvrstiti svoju reputaciju pružaoca tačnih i pouzdanih usluga.

Kako doći do najboljih rješenja za videonadzor u metrou
Ugrađeni videonadzor ne koristi se samo za sigurnost nego i za prikupljanje korisnih analitičkih podataka. Videonadzorne kamere postale su dio sistema metroa, jer pružaoci usluga pokušavaju ublažiti zabrinutost putnika u vezi sa sigurnošću. Nekoliko proizvođača videonadzornih sistema nude rješenja posebno prilagođena metroima i željezničkim sistemima. Sigurnosne prijetnje nisu jedini problemi koje kamere mogu otkloniti. Videonadzor može biti vrlo djelotvoran i svestran alat za poboljšanje efikasnosti rada operatera i smanjenje troškova, kao i za podizanje kvaliteta iskustva putnika, smanjenje kašnjenja ili prekida u radu zbog nepredviđenih mehaničkih kvarova, prepreka na pruzi ili zastoja u saobraćaju.

Pouzdani videonadzor?
Za videonadzor je od presudnog značaja sposobnost mreže da podrži veći broj kamera i na efikasan način putem IP multicast metode uživo prenese signal s kamera do stanica za praćenje i lokacija za pohranu, navodi Harju. „Kvalitetno projektovana sveobuhvatna mreža osigurava ispunjavanje ključnih zahtjeva. Takva mreža mora biti pouzdana, otporna i sposobna podržati visok kvalitet mehanizma usluga, uz minimalne smetnje i kašnjenja kako bi se došlo do vrhunskih videoperformansi. Ona će morati zadovoljiti kako postojeće potrebe saobraćaja tako i budući rast“, kaže on. Oberle smatra da su za videonadzor u sistemima metroa najvažniji propusnost mreže, kvalitet usluge (QoS) i pokrivenost. Kada se usluge iste mreže koriste za različite namjene kao što su prijenos videa, glasa, podataka o lokaciji, otpremanje vozila i dr., korišteno rješenje mora biti u stanju da odredi prioritete u njenom opterećenju prema definisanim kriterijima.

Hardver i VMS
U Kontronu smatraju da hardverske platforme i softver za upravljanje videom (VMS) koji podržavaju globalne ONVIF standarde za interfejse IP proizvoda omogućavaju napredne funkcije kao što su videoanalitika, videonadzor, slanje informacija o putnicima u stvarnom vremenu i sistemi detekcije. „Očekuje se da će primjena videoanalitike i drugih naprednih funkcija u narednim godinama postati veoma popularna među operaterima javnog prijevoza. Međutim, integracija ovih novih tehnologija povećava i broj interfejsa kojima operateri moraju upravljati. Veća složenost može otežati efikasno upravljanje u vanrednim situacijama ako videonadzorni sistemi ne koriste tehnologije na bazi standarda. Oni se suočavaju s velikim brojem analiza i zadataka koji se moraju obavljati istovremeno“, navodi se u izvještaju kompanije Kontron. Dodatni izazov je i veliki broj instaliranih sistema koji se temelje na mnoštvu nezavisnih sistema jer oni često rade preko vlasnički zaštićenih mreža. Upotreba hardvera i VMS-a koje podržava ONVIF standarde rješava ove probleme nudeći kompatibilnost između njih i omogućavajući korisnicima da lako prepoznaju funkcije koje su važne za interoperabilnost.

Security 50: Hoće li rast kineskih kompanija usporiti u narednih pet godina?

U posljednjoj deceniji većina kineskih kompanija prošla je kroz period najvećeg rasta. No, američke sankcije počele su usporavati njihov rast u SAD-u i nekim drugim zemljama, pa se nameće pitanje hoće li kineskih proizvođači eksponencijalno rasti i u narednih pet godina?

I ovogodišnje izdanje Security 50 liste bilježi rekordno visoke prihode pet najbolje rangiranih kompanija. To su: Hikvision Digital Technology, Dahua Technology, ASSA ABLOY, Bosch Security Systems i Axis Communications. Tih pet proizvođača ostvaruje ukupni prihod od oko 17 milijardi američkih dolara, što čini 68,4 posto ukupnog prihoda svih 50 kompanija na listi. Uzmimo za primjer sektor videonadzora. Pet najbolje rangiranih, uključujući spomenute četiri kompanije i FLIR Systems, zaradili su 15 milijardi dolara, što je oko 74 posto od ukupnog prihoda 41 videonadzorne kompanije. Može se zaključiti da prvih pet proizvođača dominira svjetskim tržištem sigurnosti i neće biti veliko iznenađenje ako zadrže vodeću poziciju i u budućnosti.

Više javnih dioničkih kompanija iz Kine
Dvije kineske kompanije na prvom i drugom mjestu postale su pravi divovi. No, još jedan kineski proizvođač, Uniview Technologies, zabilježio je rast od 31,3 posto sa 468,3 miliona američkih dolara u 2017. na 614,8 miliona u 2018. godini. On već pokazuje ambiciju da postane treća najveća videonadzorna kompanija iz Kine. Inače, Uniview je javno dioničko društvo koje uglavnom nudi rješenja za transport i sigurnosne sisteme za lokalna kineska državna tijela, a 2018. godine kupio ga je China TransInfo. Zahvaljujući kapitalizaciji, brzorastućem domaćem tržištu i poticajima države, i dalje ćemo svjedočiti rastu broja kineskih sigurnosnih kompanija čijim se dionicama trguje na berzi. To će se dešavati bez obzira na aktuelni trgovinski spor Sjedinjenih Američkih Država i Kine. Ne znači to da situacija nije povoljna i za mnoge nekineske firme, što pokazuje i analiza podataka koje svake godine prikupljamo od većine kompanija ovog profila iz cijelog svijeta. Novopridošlica u klub 20 najboljih na Security 50 listi ove godine je Megvii Technology. Riječ je o novom i veoma uspješnom kineskom startupu fokusiranom na vještačku inteligenciju (AI). Kompanija prepoznatljiva po svojoj tehnologiji prepoznavanja lica dostigla je rast od 529,4 posto u odnosu na prihode ostvarene u 2017. godini, koji su s tadašnjih 25,37 miliona dolara skočili na 159,7 miliona dolara u prošloj godini. Time je ova kompanija dospjela na prvo mjesto prema kriteriju rasta prihoda. Kompanija se priprema za inicijalnu javnu ponudu dionica, uprkos stavljanju na američku crnu listu. Kompanije SenseTime i YITU su još neke od jako uspješnih kineskih startup firmi koje bi mogle doživjeti sličnu sudbinu.

Hikvision i Dahua napreduju uprkos sankcijama
Kompanije Hikvision i Dahua su za 2018. prijavile ostvareni prihod od prodaje opreme u visini od sedam, odnosno 3,6 milijardi dolara. Ostvareni rast u odnosu na 2017. iznosio je 17,14%, odnosno 25,58%. Konkretno, Hikvision je uspio povećati ukupni operativni prihod od oko 6 milijardi američkih dolara u periodu između prvog i trećeg kvartala 2019. godine, što je godišnji rast od 17,9 posto, navodi se u najnovijim izvještajima. Ovi rezultati su ostvareni uprkos američkom zakonu koji zabranjuje korištenje proizvoda obje kompanije u američkim saveznim uredima, kao i stavljanju na listu poslovnih subjekata s kojim američke kompanije ne smiju poslovati. Na kinesko tržište otpada 71,53 posto Hikvisionovih operativnih prihoda, u poređenju s 28,47 posto ostvarenih u inostranstvu. Domaći operativni prihodi te kompanije zabilježili su rast od 20,18 posto u odnosu na 2017. godinu, u poređenju s 15,9 posto ostvarenih u inostranstvu. To pokazuje da domaće tržište podržava postojeći zamah rasta kompanije.

Sada ćemo skrenuti pažnju na Dahuine izvještaje o prodaji tokom prva tri kvartala 2019. godine. Njena vrijednost je iznosila oko 2,3 milijarde dolara, uz skroman rast od tek oko 9,30 posto u odnosu na isti period u 2018. Neki američki klijenti izrazili su zabrinutost u vezi sa saradnjom s ova dva diva ili općenito kineskim kompanijama. To je dovelo do rasta prihoda ostalih azijskih proizvođača, kao što je VIVOTEK, koji je zabilježio rast od 34,72%. Njegova vrijednost je tokom prva tri kvartala 2019. godine dostigla cifru od 189,6 miliona američkih dolara.

Istraživanje novih tržišta
Kako bi nadoknadili gubitke na američkom tržištu, Hikvision i Dahua su se angažovali na projektima u drugim zemljama i regionima. „Potražnja tržišta za tehnologijama sigurnih gradova, pametne maloprodaje i transporta raste jako brzo, posebno u Latinskoj Americi i Azijsko-pacifičkoj regiji. Jedan od projekata je onaj u okviru kojeg smo ponudili cjelovito rješenje sigurnog grada za jedan latinoamerički grad, uključujući više od 1.000 kamera, cjelovite prijenosne mreže, sisteme za pohranu podataka u oblaku, platforme za upravljanje videom i aplikacije za velike podatke u vozilima i prepoznavanje lica. Tako pomažemo lokalnoj policiji u rješavanju slučajeva kriminala i dajemo joj pristup opremi za rano upozoravanje koja prati potencijalno opasne ljude i vozila. Uspostava komandnog centra uključivala je korištenje LED ekrana i policijskog sistema za slanje naredbi i raspoređivanje osoblja, koji je značajno poboljšao efikasnost policijskog rada“, kaže Fu Liquan, predsjednik Upravnog odbora kompanije Dahua Technology.

Kakva je situacija u vertikalama?
Ipak, Hikvision i Dahua uspjeh duguju više aktivnostima na razvoju poslovanja. Obje su kompanije usvojile vertikalni pristup tržištu i prilagodile proizvode i rješenja tako da više nisu fokusirani samo na sigurnost nego i na poboljšanja efikasnosti i radnih procesa. Ti faktori doprinijeli su rastu na domaćem i međunarodnom tržištu, paralelno s opsežnim aktivnostima na planu istraživanja i razvoja na polju vještačke inteligencije i dubokog učenja. „Hikvision učestvuje u različitim projektima poboljšanja poslovne efikasnosti i automatizacije u vertikalnim sektorima. Kompanija nudi inovativne tehnologije, proizvode i rješenja, posebno u segmentu inteligentnog upravljanja saobraćajem i vođenja maloprodaje. U segmentu pametnog prijevoza portfolio Hikvisionovih rješenja za saobraćaj s ugrađenom AI tehnologijom obogaćuje standardni videonadzor funkcijama koje u stvarnom vremenu upozoravaju operatere na probleme u odvijanju saobraćaja. To kompanijama omogućava da odmah poduzmu mjere da se saobraćajne komunikacije raščiste, a protok vozila nastavi. U maloprodaji, Hikvisionova tehnologija vještačke inteligencije omogućava trgovcima da dobiju jasan uvid u pravce kretanje kupaca, optimiziraju raspored artikala unutar prodavnica i postave robu na vidljiva mjesta kako bi povećali prihode od prodaje, poboljšali iskustvo kupovine i skratili vrijeme čekanja u redovima“, kaže Keen Yao, zamjenik direktora kompanije Hikvision Digital Technology.

Dahua je dodatno pojednostavila standardizirana rješenja i ponudila posebno prilagođena rješenja za sigurne gradove, pametni saobraćaj i maloprodaju, kao i druge ključne industrije. „Kompanija je predstavila i seriju pametnih front-end i serverskih proizvoda namijenjenih primjeni pametnih aplikacija nove generacije i cjelovitoj implementaciji Dahua Heart of City tehnologije”, kaže Fu. Možemo reći da se kineske kompanije suočavaju s preprekama razvoju svojih inostranih tržišta. Potencijal da ovi kineski divovi zadrže visoki rast i u narednih pet godina zavisi od njihovih prodajnih rezultata na domaćem tržištu i povjerenja stranih kupaca.

50 najboljih sigurnosnih kompanija nastavlja dvocifreni rast
Pedeset najboljih kompanija u industriji sigurnosti je tokom 2018. u prosjeku raslo uz dvocifrene vrijednosti. SAD i Kina su dva glavna tržišta za većinu kompanija na listi, dok mnoge tajvanske firme i dalje bilježi negativne trendove. Kompanije sa Security 50 liste su u 2018. u prosjeku rasle za oko 16 posto. Ukupno 37 ih je zabilježilo rast, od kojih je 20 ostvarilo dvocifrenu ili veću stopu rasta, što potvrđuje da je industrija sigurnosti solidno poslovala lani. Ove godine prvih deset proizvođača po ostvarenom rastu prihoda na listi Security 50 su: Megvii Technology, CP Plus, Kedacom, Costar Technologies, Uniview Technologies, Identiv, IDIS, Dahua, ASSA ABLOY i Magal. IDIS je skočio sa 25. mjesta u prošloj godini na ovogodišnje deseto. Američka filijala kompanije ASSA ABLOY ostvarila je rast od 9 posto. Kompanija je u svom finansijskom izvještaju navela da je „potražnja na području Sjeverne Amerike bila snažna, a u Latinskoj Americi i značajna za većinu tržišta. Rast u SAD-u bio je izuzetno snažan za elektromehaničke brave u segmentu komercijalnih i institucionalnih klijenata, kao i na tržištu privatnih domova. Profitabilnost je i dalje bila pozitivna, uprkos povećanim troškovima.“

„Američko tržište sigurnosnih sistema se oporavilo od kratkoročnog usporavanja u 2017. godini, koje je pogodilo mnoge firme. U međuvremenu se povratilo zahvaljujući dobrim rezultatima u 2018. Regije EMEA i APAC su također zabilježile rast potražnje u prošloj godini, pri čemu je pojačana aktivnost na tržištu rezultirala većim interesom potencijalnih krajnjih korisnika“, kaže Dror Sharon, direktor kompanije Magal Security Systems. Sve poslovne jedinice Costar Technologiesa zabilježile su bolje prodajne rezultate širom Sjeverne i Južne Amerike, a neke od njih, kao što je Arecont Vision Costar, ostvarile su i rast na bazi projekata na Bliskom Istoku i u Azijsko-pacifičkoj regiji. „Sigurnosni proizvodi, rješenja i tehnologije bilježe veliku potražnju, a paralelno s njom raste i potražnja na više tržišta. U našem slučaju kombinacija proizvoda izrađenih u SAD-u i ostalih proizvoda svjetske klase u širokom spektru vertikala dovela je do kontinuiranog rasta u brojnim regijama”, kaže Jeff Whitney, zamjenik direktora marketinga u kompaniji Arecont Vision Costar/Costar Technologies.

Rast je zabilježen i u svim glavnim vertikalama. „Prošle smo godine svjedočili većoj potražnji za našom Hirsch serijom proizvoda za fizički pristup, i to iz više sektora: državnog, saveznog i lokalnog, te obrazovnog. U maloprodaji i bankarstvu zabilježena je potražnja za našim 3VR rješenjima za video i podatkovnu analitiku. Interes za Liberty web-rješenjem za upravljanje pristupom uglavnom su iskativala mala i srednja preduzeća, manje startup firme i maloprodaja. Istovremeno, interes za našim sistemom Freedom, koji koristi softverski definiranu arhitekturu (SDA), pokazale su IT kompanije, školske ustanove i tehničke firme koje se oslanjaju na visoku tehnologiju budućnosti“, kaže Mark Allen, direktor rješenja za zgrade u kompaniji Identiv.

Još važnija je činjenica da sve više proizvođača učestvuje na projektima koji nemaju direktne veze sa sigurnošću, i to u različitim vertikalama. Oni pomažu krajnjim korisnicima da dođu do poslovne inteligencije ili podignu efikasnost upravljanja. „Jedna od najvećih vertikala na koje se Axis fokusira je maloprodajni sektor. Tamošnja potražnja za videonadzornim rješenjima ne temelji se samo na tradicionalnim potrebama za sigurnošću nego i na rješenjima koja unapređuju korisničko iskustvo i cjelokupno poslovanje. Uz podršku analitike, konkretni primjeri koristi kamera u ovom segmentu uključuju optimizaciju rasporeda artikala u prodavnicama, skraćeno čekanje u redovima i lakše upravljanje intervalima navale kupaca“, kaže predsjednik Uprave i direktor kompanije Axis Communications. Može se primijetiti i sve veći interes za razvoj sigurnih (i pametnih) gradova. S jedne strane postoji sigurnosni aspekt, koji jača kada su kamere povezane s policijom i pomažu organima reda i drugim operaterima da štite gradove, ali tu su i aspekti efikasnosti i održivosti. Što se tiče naredne godine, očekuje se da će ove tehnologije zadržati popularnost, dok će se primjena sigurnosne opreme u projektima koji nemaju veze sa sigurnošću nastaviti. Pozitivan trend se očekuje i kada je u pitanju tržište, jer izvještaj kompanije Memoori predviđa da će se rast sektora sigurnosti odvijati uz složenu godišnju stopu od 10,7 posto između 2019. i 2024. godine. Međutim, ostaje nepoznanica hoće li restriktivne trgovinske mjere uvedene u SAD-u zaista imati negativan učinak na prodajne rezultate kineskih kompanija u 2019. O tome će se znati nešto više u prvoj polovini naredne godine.

Prvi korak ka pametnom gradu

Ulična rasvjeta funkcioniše poput gradskog nervnog sistema, što je čini odličnim polazištem za urbane sredine koje priželjkuju status pametnog grada. Povezana s internetom, senzorima i kamerama u maniru simbiotskog organizma, može igrati ključnu ulogu u pametnim gradovima jer predstavlja pravi multifunkcionalan sistem
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Pametna ulična rasvjeta može smanjiti račune za komunalne usluge, povećati javnu sigurnost, poboljšati uslove u saobraćaju i pratiti okolišne parametre. Ovaj sistem izveden je iz tradicionalne mreže uličnih svjetiljki i gradskim vlastima može donijeti više pogodnosti, poput ušteda i efikasnijeg menadžmenta. „Gradske uprave prepoznaju pametnu uličnu rasvjetu kao prvi korak ka razvoju pametnog grada“, kaže Ryan Citron, analitičar za istraživanja u kompaniji Navigant Research. Vjerovatno najvažnija činjenica je ta da pametna ulična rasvjeta pomaže u smanjenju troškova komunalnih usluga.

Gradovi imaju koristi od pametne rasvjete
Na uličnu rasvjetu otpada otprilike 40 posto prosječne gradske potrošnje električne energije, a prema podacima kompanije Navigant Research, LED sijalice mogu smanjiti potrošnju energije za uličnu rasvjetu i do 50 posto. Nadalje, one omogućavaju gradovima da prilagode boju, intenzitet i ugao ulične rasvjete. „Iako se u svijetu sve više koriste LED sijalice za potrebe ulične rasvjete, one rješavaju samo polovinu problema. Korištenjem mrežnih i prilagodljivih rješenja za uličnu rasvjetu, gradovi mogu ne samo doći do dodatnih ušteda energije već i skratiti period povrata na uloženo za nekoliko godina“, kaže Abhay Bhargava, direktor industrijske prakse za Bliski Istok i Afriku u kompaniji Frost & Sullivan. On se poziva na studiju jedne konsultantske kompanije nazvanu „Prognoza za globalno umreženu uličnu rasvjetu i tržišta pametnih rasvjetnih stubova do 2024. godine“. Umrežena ulična rasvjeta može slati različite vrste podataka do centralnog upravljačkog sistema na nivou grada, odnosno raditi nešto više od pukog rastjerivanja mraka u svakodnevnom životu građana. Naprimjer, umrežene ulične svjetiljke mogu slati obavijesti o tome da je neka sijalica pregorjela. Bez ove tehnologije gradovi bi noću morali slati patrole na teren da vrše provjere ili čekati da neki građanin prijavi kvar na rasvjeti.

Dvije popularne mrežne opcije: IEEE ili 3GPP
Za pametnu uličnu rasvjetu potrebna je određena komunikacijska infrastruktura. Opcije su ZigBee mreža, LoRa, Sigfox, NB-IoT, LTE bežična rješenja ili komunikacija preko napojnog kabla (PLC). „Gradovi se mogu odlučiti za adekvatno komunikacijsko rješenje u skladu sa svojim lokalnim okruženjem i zahtjevima“, navodi Chintan Shah, osnivač i izvršni direktor Tvilighta, koji nudi pametna rješenja za rasvjetu. Shah kaže da su danas sve popularnije dvije opcije. Standard IEEE 802.15.4 podržava otvorenu bežičnu komunikaciju, kao što je ZigBee mreža kapaciteta 2,4 GHz. On omogućava uređajima da stvaraju vlastitu bežičnu širokopojasnu mrežu, što je optimalno za prostore na otvorenom i tunele. Nadalje, ovaj standard je temelj sigurne mreže koja se može koristiti na globalnom nivou bez posebnih dozvola. Alternativa su NB-IoT i LTE CAT-M1 mreže, a njih podržava globalna organizacija za standarde 3GPP i one su posebno dizajnirane za aplikacije interneta stvari (IoT) u pametnim gradovima. Riječ je o veoma sigurnim komunikacijskim mrežama dugog dometa koje su lako dostupne i imaju veliki domet. One omogućavaju direktno povezivanje pametne rasvjete s lokalnim baznim stanicama. „Nekoliko gradova širom svijeta već je implementiralo pametnu uličnu rasvjetu, a počinje se koristiti i na selima, u kampusima, industrijskim parkovima i lukama. Više od 20 posto gradova širom svijeta već aktivno implementira pilot-projekte pametne rasvjete“, navodi Shah.

Pametnom gradu treba nešto više od umrežene rasvjete
Gradovi ne postaju pametni prostim instaliranjem pametnih uličnih svjetiljki, koje će obavljati i mnoštvo drugih funkcija. Pametna ulična rasvjeta može se nadograditi dodavanjem integrisanih sigurnosnih kamera, ambijentalnih senzora, monitora saobraćaja i punjača za električna vozila (EV). Svaki ugrađeni senzor ili naprava su dodatna prednost za gradove koji žele imati pametnu uličnu rasvjetu.„Javna rasvjeta predstavlja jednu od najkvalitetnije napajanih mreža u gradovima širom svijeta. Ona je nervni sistem gradova, koji za više od 360 miliona uličnih svjetiljki širom svijeta osigurava cjelodnevno napajanje električnom energijom. Na taj način rasvjetni stub postaje idealna platforma za postavljanje pametnih gradskih sistema“, kaže Shah. Videonadzorna kamera može se postaviti na pametnu uličnu svjetiljku radi nadgledanja javnih površina i izradu snimaka incidenata, dok senzori ambijentalnih parametara mogu prikupljati podatke, npr. o vlazi, temperaturi i kvalitetu zraka koji udišu građani. Također, senzori za saobraćaj mogu u stvarnom vremenu prikupljati informacije o stanju na putevima.

Buduća ulična rasvjeta bi čak mogla i projicirati obojeno svjetlo na pravcu kretanja vozila hitne pomoći, tako da se vozila u saobraćaju mogu unaprijed skloniti i prije nego što čuju sirene. „Uz pristup utemeljen na otvorenom API-ju, više uređaja, sistema i resursa može se povezati kako bi se gradovima omogućilo da se pripreme za budućnost i iskoriste ovaj vid interoperabilnosti. Inteligentna rasvjeta od prvog dana štedi novac gradovima i nudi atraktivne mogućnosti za generisanje prihoda, npr. za zakup prostora za pametne reklamne panoe“, kaže Shah. Kada je riječ o mrežama, Shah kaže da se danas bazne stanice temelje na 3GPP mreži i prolaze ubrzanu nadogradnju kako bi ponudile mogućnost NB-IoT komunikacije kroz jednostavno ažuriranje softvera. „Ova jeftina M2M komunikacija između više mašina nudi široku pokrivenost za povezivanje pametne rasvjete i drugih uređaja pametnih gradova kao što su centri za parkiranje, brojači saobraćajnih vozila i senzori za praćenje zagađenja zraka.“ Povoljne telekomunikacijske mreže kao što je NB-IoT također mogu eliminirati potrebu za praksom da gradovi moraju upravljati drugim mrežama kao što su LoRA, Sigfox, UNB ili Wi- SUN“, ističe on.

San Diego koristi podatke iz čvorišta pametne rasvjete
Grad San Diego instalirao je 4.200 CityIQ čvorišta kompanije Current by GE, koji služe za prikupljanje podataka na području grada. Cilj je bio smanjiti emisije stakleničkih plinova, efikasnije iskoristiti infrastrukturu, ponuditi održive vidove transporta u gradu i potaknuti ekonomski rast. Podatke koje prikupljaju CityIQ čvorišta već koriste Ured za ekonomski razvoj, Policijska uprava San Diega i Centar za upravljanje saobraćajem, i to za poboljšanje protoka saobraćaja i sigurnost pješaka. Neke javne aplikacije kreirane su na temelju ovih podataka, uključujući aplikaciju za intervencije u stvarnom vremenu i umreženu platformu Xaqt, koja koristi podatke i vještačku inteligenciju za praćenje obrazaca mobilnosti tokom parkiranja i kretanja pješaka. „Bilo da je riječ o smanjenju zagušenja saobraćaja i skraćenju prosječnog trajanja putovanja, obavještavanju lokalne policije prilikom detekcije pucnja ili praćenju kvaliteta zraka, inteligentna platforma pametnog grada može prepoznati obrasce unutar mase podataka kako bi gradskoj upravi u stvarnom vremenu ponudila kvalitetne uvide i olakšala joj donošenje odluka koje utječu na svakodnevni život“, kaže Austin Ashe, direktor pametnih gradova u kompaniji Current by GE.

Izazovi uvođenja pametne rasvjete
Iako se očekuje globalni rast tržišta umrežene ulične rasvjete, njegovo širenje usporavaju problemi poput budžeta, mogućnosti umrežavanja i zaštite privatnosti. Zbog širokog polja primjene globalno tržište umrežene ulične rasvjete i pametnih svjetiljki će do 2024. godine rasti uz složenu godišnju stopu od 33,1 posto, navodi se u procjenama konsultantske kompanije Frost & Sullivan. Međutim, gradovi koji žele uvesti pametnu uličnu rasvjetu suočavaju se s više izazova. Jedan je odabir komunikacijske mreže za potrebe pametne rasvjete, u situaciji kada se gradovima nudi veliki broj njih. „Ne postoji nijedna opcija umrežavanja koja će biti univerzalno dobro rješenje u svim situacijama primjene pametne rasvjete. To zavisi od samih aplikacija koje gradovi žele implementirati“, kaže Citron. Zbog nepostojanja prepreka za ulazak različitih kompanija, visoke fleksibilnosti i relativno fleksibilne regulative, radio-frekventna mreža (RF) postala je uobičajena i popularna tehnologija za pametnu uličnu rasvjetu. Komunikacija putem napojnog kabla (PLC) je standardna i vodeća metoda komunikacije za pametnu uličnu rasvjetu izvan Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije. Iako pojava 5G mreža, koje nude veće brzine i masovno povezivanje uređaja, dominira raspravama o pametnoj rasvjeti, i mobilna tehnologija tu igra određenu ulogu. „U kompaniji Navigant Research očekujemo da će PLC, RF mreže, mobilna i Wi-Fi rješenja nastaviti igrati ulogu u segmentu pametne ulične rasvjete i u narednoj deceniji“, kaže Citron.

Sigurnije ulice ili ugrožavanje privatnosti?
Iako pametne ulične svjetiljke s ugrađenom kamerom nude sigurnost, postoje i mišljenja da one narušavaju privatnost građana. Aerodrom Newark Liberty International i nekoliko tržnih centara u SAD-u našli su se na udaru kritika nakon što su 2014. godine počeli instalirati pametne LED rasvjete s ugrađenim kamerama. „Umjesto da ih zovemo pametnim sijalicama u pametnim gradovima, ja bih ih nazvao nadzornim sijalicama u nadzornim gradovima“, izjavio je savjetnik za politiku i zagovaranje američke Unije za građanske slobode (ACLU) Chad Marlow. Iako su kao ciljevi navedeni zaštita javne sigurnosti i poboljšanje upravljanja saobraćajem, potrebno je ublažiti zabrinutost građana u vezi s privatnošću. „Dobavljači i gradovi moraju razuvjeriti građane i pokazati im da su prikupljeni podaci anonimni i da se ne koriste za prikupljanje informacija o pojedincima. Naglašavanje fokusa na metapodacima i činjenje podataka javno dostupnim pomoći će u ublažavanju zabrinutosti u vezi s nadzorom i zaštitom privatnosti“, kaže Citron iz kompanije Navigant.

Ostali problemi
Gradovi s manjim budžetima mogli bi biti prvi koji će se povući iz planova uvođenja pametne ulične rasvjete. Iako kvalitetnije upravljanje električnom energijom i LED sijalice dugoročno mogu smanjiti troškove električne energije, gradovima je i dalje potrebno izdašno finansiranje kako bi pokrili krupna ulaganja. U nekim zemljama model vlasništva nad uličnom rasvjetom mogao bi postati još jedna prepreka primjeni ove tehnologije. Kako uličnu rasvjetu uglavnom kontrolišu lokalna komunalna preduzeća, gradovi plaćaju fiksnu tarifu po stubu ulične rasvjete, a ne stvarni utrošak električne energije. Zbog toga nema poticaja za ulaganje u pametnu uličnu rasvjetu. U tom slučaju, regulatori će vjerovatno morati osmisliti druge poticaje za motivisanje pružalaca komunalnih usluga. U konačnici, silosi podataka u odjelima gradskih uprava otežavaju primjenu pametne ulične rasvjete s dodatnim aplikacijama za pametne gradove. Prednosti koje nudi pametna ulična rasvjeta i srodne aplikacije zahtijevaju timski rad. Ako različiti odjeli gradskih uprava ne mogu raditi zajedno, postavljanje dodatnih senzora može se tretirati kao nepotrebna i komplikovana aktivnost za gradove.

Kako IoT i pametni uređaji smanjuju gužve u saobraćaju

Saobraćajne gužve izazivaju glavobolju vozačima u mnogim gradovima. Jedno od rješenja je korištenje IoT uređaja i pametnih tehnologija, odnosno sistema za pametno upravljanje saobraćajem, koji pomažu u smanjeju gužvi na cestama
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Prema izvještaju analitičke kompanije INRIX o globalnom stanju u oblasti saobraćaja, vozači u najzagušenijim gradskim područjima na svijetu su tokom 2018. godine izgubili stotine sati zbog gužvi. U kolumbijskoj Bogoti potrošili su čak 272 sata po glavi – najviše na svijetu, dok su npr. Amerikanci u prosjeku gubili 97 sati.

Zbog toga se povećava broj vladinih inicijativa za upravljanje saobraćajem, naročito u kontekstu razvoja pametnijih i sigurnijih gradova. To i povećana urbanizacija u zemljama u razvoju glavni su faktori rasta tržišta rješenja za upravljanje saobraćajem. Kada su u pitanju inteligentni transportni sistemi (ITS), MarketsandMarkets predviđa da će globalna vrijednost tog tržišta do 2023. s blizu 23,4 milijarde dolara, koliko je iznosila u 2018, porasti na 30,7 milijardi. Od pametne saobraćajne signalizacije do IoT uređaja, očigledno je da dolazi do rasta prihvaćenosti pametnijih rješenja za upravljanje saobraćajem. Istovremeno, proizvođači ITS-ova i rješenja za upravljanje saobraćajem naporno rade na razvoju tehnologija za rješavanje problema gužvi u gradovima.

Razvoj IoT-a pomaže u smanjivanju gužvi
Iako, zapravo, ne postoji način da se gužve potpuno spriječe, korištenje informatičkih i IoT rješenja omogućava kontrolorima saobraćaja da ih značajno smanje. Todd Kreter, viši potpredsjednik i direktor u oblasti cestovnih senzora u Iterisu, objašnjava da se industrija saobraćaja u proteklih deset godina fokusirala na “uvođenje senzora i povezivosti koji nam omogućavaju da pomognemo javnim agencijama pomoću velike količine podataka”. Prema Basu van der Bijlu, menadžeru u Swecou, i Stefanu Hjortu, stručnjaku za inteligentne transportne sisteme, ubrzani razvoj informatičkih i IoT rješenja nudi nove mogućnosti za povećavanje kapaciteta postojeće infrastrukture. “Komunikacija vozača i saobraćajnih sistema te veći broj jeftinijih senzora omogućavaju prikupljanje veće količine podataka o saobraćaju radi optimiziranja njegovog protoka. Također, postaje moguće navoditi vozače kroz područja s gužvama, čime se balansira opterećenje saobraćajne mreže”, kažu oni.

Neke kompanije razvile su rješenja koja se zasnivaju na integraciji pametne kontrole saobraćajnih signala u stvarnom vremenu s novim tehnologijama u umreženim vozilima, odnosno s radijima koji će se ugrađivati u automobile kako bi omogućili komunikaciju vozila i infrastrukture (V2I komunikaciju). Prema Stephenu Smithu, suosnivaču i glavnom istraživaču u Rapid Flow Technologiesu, integracija pruža dodatne mogućnosti za smanjenje gužvi. “Dugoročno, V2I komunikacija će omogućiti mnogo preciznije detektovanje prilaska vozila određenoj raskrsnici te dovesti do većeg protoka. Kratkoročno, tu su poboljšanja prijevoza”, kaže Smith.

Inteligentni algoritmi
Većinu saobraćajnih podataka generišu videonadzorne kamere i radari. Primjenjivanje inteligentnih softverskih algoritama na prikupljene podatke saobraćajnim kontrolorima omogućava da smanje gužve. Naprimjer, podaci s videokamera mogu im pomoći da otkriju gdje su vozila, koliko brzo idu i koja su područja najzagušenija. Direktor marketinga u Miovisionu Matthew Trushinski objašnjava da korištenje računarskog vida pomaže u smanjenju saobraćajnih gužvi. Računarski vid može identifikovati automobile na videosnimku te izbrojati vozila. “Umjesto ograničene slike, inžinjeri mogu steći mnogo veći uvid u to kako se saobraćaj odvija”, kaže on. Uključivanje ove tehnologije u pametne raskrsnice može omogućiti saobraćajnim inžinjerima da stalno imaju podatke o tome šta se dešava. Uvidi dobijeni na osnovu tih podataka mogu pomoći gradovima da mijenjaju stvari nabolje i mjere rezultate. Stručnjaci u oblasti upravljanja gradskim saobraćajem u Kapsch TrafficComu istakli su da se saobraćajna rješenja uvedena radi mjerenja, detekcije i reagovanja na određene situacije oslanjaju na nekoliko izvora, od sveprisutnih saobraćajnih senzora do specijaliziranog videoprocesiranja, kao i podataka o automobilima te crowdsourcinga (npr. Wazea). “IoT je uglavnom smješten na visokodistribuiranim senzorskim mrežama ili mobilnim uređajima, kao što su sama vozila od kojih se dobijaju sirovi podaci koji će se zatim procesirati radi detekcije incidenata”, kažu u Kapsch TrafficComu.

Nakon toga se iz unaprijed podešene liste može odabrati odgovarajući plan reagovanja. U oba slučaja planovi uglavnom smanjuju gužve pomoću strategija kao što su informisanje, preusmjeravanje i/ili dinamično podešavanje brzine. Iako se svakodnevne saobraćajne gužve ne mogu potpuno spriječiti, mogu se kontrolisati radi planiranih događaja (npr. radova na cestama, sportskih događaja itd.), ponavljajućih situacija (npr. popodnevnih gužvi) ili kratkoročnih prognoza. To se postiže osmišljavanjem akcija koje ublažavaju problem gužvi kao što su akcijski planovi koji se mogu automatski aktivirati po potrebi u skladu s unaprijed definisanim faktorima, kažu u Kapsch TrafficComu.

Pametni saobraćajni signali
Saobraćajni signali su integralni dio osiguravanja vozača i pješaka na raskrsnicama. Budući da su sistemi za kontrolu saobraćaja postali inteligentniji, korištenje pametnih signala za optimizaciju protoka gradskog saobraćaja postaje sve bitnije. Na raskrsnicama se decenijama koristila tehnologija detekcije saobraćaja zasnovana na induktivnoj petlji. Međutim, rast popularnosti IoT uređaja donio je veći broj inteligentnih radara i videodetekcijskih senzora koji mogu brojati, provjeravati smjer i brzinu kretanja te određivati jesu li objekti automobili, bicikl ili pješak.

Todd Kreter kaže da s ovim informacijama “saobraćajni inžinjeri u centru za upravljanje saobraćajem mogu odmah modificirati vrijeme prikazivanja signala, uključujući i koliko dugo određeni prilaz ima crvenu ili zelenu fazu, te zatim optimizirati signalizaciju tokom dana kako se obim saobraćaja bude mijenjao”. Naprednije pametne strategije za saobraćajnu signalizaciju zasnivaju se na dinamičnim promjenama u trajanju svakog kretanja na raskrsnicama i brzim cestama.

Podaci za ove prilagodbe mogu se prikupiti detektorima ili naprednijim senzorima, uključujući i videodetekciju, kao i radarske tehnologije. Osim toga, napredne strategije nisu ograničene samo na mjerenje saobraćaja, brzine i zauzeća. Prilagođavanje protoka saobraćaja na raskrsnicama u kratkim intervalima (npr., pet sekundi) omogućava kontinuirano prilagođavanje varijacijama u saobraćaju i proaktivne prilagodbe, kažu u Kapsch TrafficComu. Prilagodljiva signalizacija može se dalje razviti pomoću vještačke inteligencije (AI) korištenjem enginea zasnovanog na pravilima, mašinskom učenju i drugim AI mogućnostima, uključujući ponavljajuće situacije i “ljudsko ponašanje” kako bi se riješile najkomplikovanije situacije.

Zelena faza
Surtrac sistem saobraćajne signalizacije Rapid Flow Technologiesa kombinuje koncepte iz teorije saobraćaja i vještačke inteligencije. Sistem dodjeljuje zelenu fazu različitim prilazima na raskrsnicama u stvarnom vremenu kako bi optimizirao protok saobraćaja na cesti. “Sistem obavlja analize na rubu (npr., pomoću računara na raskrsnici) kako bi proizveo planove signalizacije u stvarnom vremenu, prikupio informacije o dolaznom saobraćaju s nezavisnih senzora (npr., videokamera, radara itd.) postavljenih na raskrsnicama te ostvario koordinaciju na mrežnom nivou”, objašnjava Stephen Smith.

Sweco razvija Smart Traffic, kontroler za semafore koji koristi podatke već dostupne s tradicionalnih detektora u kombinaciji s novim izvorima podataka, kao što su oni direktno s automobila, kamera i radara. Podaci se pomoću njegovog modela predviđanja saobraćaja kombinuju u pouzdanu sliku saobraćaja na nivou pojedinačnih vozila, biciklista i pješaka. Na osnovu predviđenog pristizanja vozila na raskrsnice, zelene faze se unaprijed zakazuju, čime se optimiziraju i trajanje i redoslijed protoka saobraćaja kroz njih. Prema menadžeru Basu van der Bijlu i stručnjaku za inteligentne saobraćajne sisteme Stefanu Hjortu, kontrolisanje semafora na ovaj način rezultira manjim vremenom čekanja i smanjenjem emisija ugljik-dioksida. “Uz to, moguće je informisati vozače o zakazanim zelenim fazama, čime se otvara mogućnost prilagođavanja njihove brzine dolaska na raskrsnicu kako bi se izbjegla nepotrebna zastajanja, a povećao komfor”, kažu oni.

Mobilna konekcija
Miovision nudi TrafficLink platformu za saobraćajnu signalizaciju, koja omogućava niz rješenja potrebnih da bi se prikupili, nadgledali i razumjeli saobraćajni signali. Rješenja uključuju upravljivu mobilnu konekciju, alate za nadzor signalizacije, videoprijenos, obavijesti o održavanju i izvještaje o stanju u saobraćaju. Njihova SmartSense komponenta na raskrsnice donosi saobraćajni AI, čime se procesiraju podaci prikupljeni SmartSense 360 kamerom te se omogućava detekcija vozila, kao i kontinuirano analiziranje saobraćaja, kaže Matthew Trushinski iz Miovisiona. Kada je u pitanju implementacija rješenja, brojni su izazovi u oblasti kontrole signalizacije u gradskom saobraćaju. Jedan od njih je, prema Swecou, pronalaženje balansa između optimalne kontrole semafora i pouzdanog predviđanja budućih zelenih faza za dolazni saobraćaj.

“Što su vozači ranije informisani o promjenama signala, to je teže reagovati na stvarne saobraćajne situacije na raskrsnicama”, kažu u Swecou i predlažu korištenje najnovije senzorske tehnologije u kombinaciji s modelima predviđanja saobraćaja kako bi se ostvarila pouzdana predviđanja saobraćaja na raskrsnici u narednoj minuti. To omogućava optimiziranje kontrole semafora, kao i informisanje vozača o predstojećim zelenim fazama u idućih 60-ak sekundi. Ostali izazovi uključuju detekciju pješaka i biciklista. Efikasna saobraćajna signalizacija na gradskim cestovnim mrežama mora biti u stanju razlikovati različite vidove saobraćaja te koristiti te informacije u odlukama o kontroli semafora, objašnjava Smith. “Većina trenutnih komercijalnih uređaja za detekciju vozila nije u stanju istovremeno detektovati vozila i pješake, a opcija korištenja dodatnog hardvera za omogućavanje detekcije pješaka često je trošak koji gradovi ne žele snositi”, kaže Smith. Međutim, to se mijenja budući da sve više kompanija za komercijalno detektovanje uvodi hardver koji podržava integrisanu detekciju vozila i pješaka.

Dijeljenje saobraćajnih podataka u stvarnom vremenu
Informacije o saobraćaju u stvarnom vremenu dostupne su jedino kada su uređaji za signalizaciju povezani s centrom za upravljanje saobraćajem. Prema Toddu Kreteru, procjenjuje se da trenutno više od polovine svih signala nije povezano s centrima. Međutim, jednom kada se oni povežu, agencije mogu pomoću naprednog sistema za upravljanje saobraćajem pristupati podacima o saobraćaju u stvarnom vremenu u različitim formatima. S obzirom na silne IoT uređaje koji su postavljeni s ciljem upravljanja saobraćajem, podaci koji se prikupljaju su zlatni rudnik ne samo za kontrolore saobraćaja nego i za druge agencije za transport i sigurnost, kao i za same vozače. Međutim, svi ti akteri mogu uživati u prednostima podataka samo kada se oni dijele. Postoji nekoliko rješenja koja mogu riješiti problem razmjene informacija između agencija u skladu s potrebama i ugovorima između njih. Dijeljeni podaci mogu se omogućiti korištenjem dijeljenog podatkovnog centra, s tim da se tip podataka o kojem postoji dogovor prikuplja i koristi u skladu s unaprijed dogovorenim faktorima.

“Agencije također mogu napraviti dogovor o dijeljenom krovnom sistemu koji svaka od njih može koristiti, kao što je sistem za informisanje i koordinaciju akcija među agencijama”, kažu stručnjaci u Kapsch TrafficComu. Oni dodaju da su glavni izazovi definisanje ugovora što pogodnijih za kreiranje konzorcija, izgradnja zajedničkih platformi ukoliko je to dogovoreno te intenzivno korištenje postojećih i budućih sistema za dogovorene ciljeve.

Otvorene arhitekture
Podaci u standardiziranim formatima i otvorenoj arhitekturi koja nije vezana ni za jednu kompaniju su način za izbjegavanje izazova u dijeljenju podataka, kaže Matthew Trushinski. Njegova kompanija Miovision vjeruje u otvorene arhitekture “s ciljem omogućavanja drugim vladinim institucijama, kompanijama i partnerima da iskoriste podatke generisane na nivou grada radi poboljšavanja gradskog života”. Bas van der Bijl i Stefan Hjort također spominju da će se otvoreni podaci koristiti sve više. “Dijeljenje informacija je ključ koji omogućava razvoj pametnih rješenja za saobraćaj u gradskim područjima. Kada su podaci otvoreni, prag za primjenu novih rješenja u gradovima je snižen”, kažu oni.

Trenutna dešavanja u oblasti razvoja softvera za upravljanje saobraćajem pomažu u olakšavanju bolje upotrebe i dijeljenja prikupljenih podataka. “Kako bi se efikasno dijelili podaci između gradskih agencija, potreban je zajednički okvir za prikazivanje podataka, a razvoj tog okvira je glavni izazov”, kaže Stephen Smith. Naprimjer, Surtrac trenutno ima API za prijenos saobraćajnih podataka općinskim institucijama u stvarnom vremenu – jedna od njegovih trenutnih implementacija počinje koristiti zajedničke podatke u okviru Open Data inicijative.

Kreter obašnjava kako je Iterisov SPM (mjerenje efekta signalizacije) razvijan kako bi se bolje iskoristili podaci prikupljeni IoT senzorima, kao i kontrolerima za saobraćajnu signalizaciju. “To može pružiti informacije o broju vozila, brzini, lokaciji, statusu signala, kao i o biciklistima i pješacima, te omogućiti detaljan pregled cjelokupnog efekta saobraćajne signalizacije”, kaže on. Popularne korisničke navigacijske aplikacije kao što je Waze također imaju ulogu u dijeljenju podataka. U aprilu 2018. Waze je ostvario dogovor s Waycareom, startupom za upravljanje saobraćajem, kako bi se omogućilo dvosmjerno dijeljenje općinskih i cestovnih saobraćajnih podataka. Ta saradnja će, kaže se u saopćenju, omogućiti “gradovima i javnim agencijama da komuniciraju direktno s vozilima na cestama kako bi se podaci iz vozila u stvarnom vremenu mogli iskoristiti za napredne operacije u oblasti upravljanja saobraćajem”.

Najbolja rješenja za upravljanje parkinzima u tržnim centrima

Mnogi su izazovi u upravljanju parkinzima u tržnim centrima. Najveći je konstantno kretanje. Posjetioci ulaze i izlaze iz njega tokom dana, a u nekim slučajevima i po noći. Također postoji potreba da se implementiraju praktični sistemi za plaćanje koji su laki za korištenje
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Prema Međunarodnom institutu za parkinge i prijevoz (IPMI), tehnološki napredak i ponašanje korisnika potakli su pojavu određenih trendova u ovoj industriji. Ključni su korištenje mobilne tehnologije, povećano korištenje sistema za navođenje i bolje opcije za kontrolu pristupa i plaćanje. Tu su i određene promjene u automobilskoj industriji. Kako električni automobili budu postajali popularniji tako bi vlasnici tržnih centara mogli početi izdvajati posebne parking-prostore samo za njih. U budućnosti će zasigurno biti više autonomnih automobila, pa će i to predstavljati novi izazov. U ovom tekstu se bavimo najbitnijim zahtjevima upravljanja parkinzima u vertikali tržnih centara i potencijalnim kriterijima za odabir rješenja.

Najveći sigurnosni izazovi
Broj tržnih centara i privatnih vozila koje ljudi koriste kako bi došli do njih širom svijeta raste, a takva situacija neizbježno zahtijeva bolja rješenja za upravljanje parkinzima koja mogu riješiti sigurnosne probleme, ali i učiniti procese efikasnijim. Iz perspektive sistem-integratora, poznavanje rastućih prijetnji na parkinzima tržnih centara integralni je dio nuđenja rješenja koje će pružiti najviši nivo zaštite. Direktor Secure Parking Solutionsa Arvind Mayar naveo je neke od najvećih problema kojih bi sistem-integratori trebali biti svjesni.

1. Prijetnje bombaškim napadima
Tržni centri su mjesta na kojima se svaki dan okuplja veliki broj ljudi. To ih čini metom terorističkih napada. U decembru prošle godine dvoje ljudi je ubijeno, a 30-ak ranjeno kada je u tržnom centru na Filipinima eksplodirala bomba. Do sličnih incidenata je dolazilo i na drugim mjestima. Iako do njih u pravilu ne dolazi uvijek na parkinzima, automobilske bombe su ozbiljna prijetnja kojom se sistemi za upravljanje parkiralištima trebaju pozabaviti.

2. Krađa vozila
Krađa automobila ili stvari iz vozila parkiranih kod tržnih centara također je problem. Incidenti kao što je prošlogodišnja provala u Stanford tržnom centru u Palo Altu pokazuju da su parkinzi još daleko od toga da budu sigurni.

3. Nesreće
Rizik od nesreća postoji svugdje gdje ima i vozila. U zatvorenim prostorima parkirališta, gdje je prostor za upravljanje vozilima ograničen, ovaj rizik je viši nego na nekim drugim mjestima. Prema osiguravajućoj kompaniji ThinkInsure, do jedne od pet nesreća dolazi na parkinzima. Iako je većina nesreća na parkinzima beznačajna i uključuje sudare pri maloj brzini, one i dalje mogu rezultirati ozbiljnim oštećenjima i povredama.

4. Požari
Prema Mayaru, mogućnost da se vozila zapale je veliki problem kojim se treba pozabaviti prilikom ponude rješenja za parkinge. Pojedini stručnjaci ističu da proizvođači automobila sve više koriste plastiku, zbog čega požari postaju veliki potencijalni problem.

5. Vandalizam
Namjerno oštećivanje automobila također je razlog za zabrinutost. Prema Mayaru, to postaje sve uobičajenije u tržnim centrima koji imaju noćne klubove ili barove, pa samim time i pijane ljude koji se neodgovorno ponašaju. Vandalizam ne mora uvijek biti izolovan incident te do njega može doći u okviru krađe.

Efikasna rješenja
Prema Twin City Securityju, kompaniji koja nudi sigurnosne usluge, tržni centri su nove glavne ulice SAD-a. To znači da se sada u tržnim centrima može očekivati niz sigurnosnih problema koji su prije karakterisali glavne ulice. U specifičnom kontekstu parkinga, mogli bismo reći da je bilo koji problem relevantan za automobil parkiran na ulici također primjenjiv i na tržne centre. Jedinu razliku čini efikasnost rješenja za upravljanje parkinzima. Savršeno rješenje bi se trebalo moći integrisati s različitim sigurnosnim sistemima kao što su nadzorne kamere, sistemi kontrole pristupa i vatrodojave kako bi se moglo djelovati u skladu s određenom situacijom. Naravno, sigurnost je samo jedna od prednosti rješenja za upravljanje parkinzima. Operativna efikasnost, ekonomske i prednosti vezane za očuvanje prirodne okoline također su nešto što može biti od koristi i menadžerima tržnih centara i njihovim mušterijama. Vozači će moći znati koji je broj praznih mjesta na parkingu prije nego što uopće uđu u područje tržnog centra. Neka rješenja također imaju mobilne opcije koje vozače kratkim porukama mogu informisati o statusu parkinga. To značajno smanjuje količinu vremena, energije i zaposlenika potrebnih za traženje mjesta za parkiranje, a smanjuje se i zagađenje.

Izazovi u upravljanju parkinzima
Usljed ubrzane i povećane naseljenosti u gradovima, postoji veća potreba za mobilnim rješenjima. Privatna vozila su preferirani način prijevoza za mnoge ljude u razvijenim ekonomijama, a kako životni standard bude rastao u određenim dijelovima svijeta tako će sve više ljudi i kompanija kupovati nove automobile. Kada su u pitanju gradovi, to je rezultiralo izazovom u vidu osiguravanja adekvatnog prostora za parkiranje. Koncept parkinga se tokom godina prilično razvio, od ideje mjesta gdje bi ljudi naprosto ostavili svoje automobile do lokacije kojom upravljaju automatizirana rješenja koja se brinu za sigurnost i operativnu efikasnost. Broj tržnih centara i drugih komercijalnih centara također je u porastu u gradovima, što privlači sve veći broj ljudi koji preferiraju da se voze u svojim automobilima. To je povećalo potrebu za efikasnim sistemima za upravljanje parkinzima u tržnim centrima, ne samo kako bi ljudi imali neproblematično iskustvo nego i da bi se izbjeglo rasipanje novca i resursa. Uprkos tome, postoji nekoliko izazova koje pružaoci rješenja za upravljanje parkinzima moraju prevazići. Neki su razlog zašto uopće postoje automatizirani sistemi.

Ručno naplaćivanje je vremenski zahtjevno
Prije nego što počnemo govoriti o automatiziranim sistemima za parkinge, hajdemo pogledati zašto bi se trebala koristiti elektronska rješenja. Sistemi za ručno naplaćivanje oduzimaju vrijeme i zahtijevaju više zaposlenika, što rezultira većim troškovima i sporijim procesiranjem. Iako je to za mnoge očigledan problem, činjenica je da širom svijeta još postoje tržni centri koji tek trebaju preći s ručne na automatiziranu naplatu. Sistemi naplate zasnovani na papirnim kartama također otežavaju zadatak upravljanja podacima. U slučaju nesreće, menadžment bi trebao moći odmah pružiti informacije o bilo kojem vozilu parkiranom na njegovom području. Automatizirani elektronski sistemi to i omogućavaju.

Kvar sistema za naplatu i kontrolu pristupa
Jedna od najvećih noćnih mora za upravitelje parkinga jeste kvar sistema kontrole pristupa. Budući da su tržni centri često otvoreni do kasnih sati i svaki dan, parkinzi se koriste većinu vremena. Ako se bilo koji sistem na ulazu u parking pokvari, doći će do kašnjenja koje će uznemiriti korisnike.

Lažirana potraživanja odštete
Uvijek će biti nekih korisnika koji će pokušati tvrditi da je njihov automobil oštećen dok se nalazio na parkiralištu, kada je u stvarnosti, zapravo, već bio oštećen prije ulaska na parking. Kako bi se riješili takvi problemi, postoji potreba za visokokvalitetnim videonadzorom koji može omogućiti čistu i jasnu sliku stanja vozila na ulazu u parking. Također je potrebno i odgovarajuće osvjetljenje kako bi nadzorni sistemi mogli efikasno raditi.

Integracija
Instaliranje novih parking-rješenja u postojeće tržne centre je izazov. Ali ono što je možda još teže jeste integracija tih rješenja sa sistemima drugih kompanija. Naprimjer, protivpožarne i videonadzorne sisteme mogu kontrolisati različite kompanije. Osim ako su sve voljne da podrže integraciju, rad u takvim uslovima može biti otežan. U tom kontekstu postaju relevantni otvoreni standardi za razmjenu podataka o saobraćaju kao što je DATEX II. Ovaj interfejs može omogućiti integraciju podataka iz određenog sistema sa sistemima kompanija koje se bave naplatom i zaštitom, kao i s platformama ugrađenim u vozila koje koriste te podatke radi omogućavanja usluga koje obogaćuju infrastrukturu određene lokacije.

Šest glavnih zahtjeva
Tržni centri zahtijevaju parkinge koji omogućavaju praktičnost i zaštitu za njihove korisnike. Ali to je samo vrh ledenog brijega kada se razmatraju zahtjevi korisnika. Prilikom nuđenja takvog rješenja sistem-integratori moraju poznavati specifične zahtjeve krajnjih korisnika.

1. Lakoća pronalaženja mjesta za parkiranje
Ljudi koji pristižu u tržni centar trebali bi znati broj i lokaciju slobodnih mjesta za parkiranje čak i prije nego što uđu u prostor objekta. Postoji nekoliko načina kako kompanije rješavaju ovaj problem. Senzori smješteni na mjestima za parkiranje informišu sistem o statusu tog mjesta. Signalizacijske table izvan parkinga zatim mogu prikazivati informacije prikupljene s tih senzora. Alternativno, neki sistemi mogu imati mobilne servise, tako da vozači mogu poslati poruku sistemu kako bi bili obaviješteni o slobodnim mjestima, a postoje i aplikacije koje mogu obavijestiti vozače o tome gdje se vozila mogu parkirati.

2. Sigurnost
Nadzorni sistemi su neophodni kako bi parkirani automobili bili sigurni. Osim što pruža dokazni materijal u istragama, sistem za prepoznavanje registracijskih tablica može pomoći u identificiranju automobila koji zahtijevaju specijalnu uslugu, kao što su oni VIP kupaca. Analitička rješenja također mogu dobro doći u detektovanju provala i omogućavanju instantnog upozoravanja sigurnosnog osoblja. Nekoliko velikih globalnih sigurnosnih kompanija ima posebna rješenja za upravljanje parkinzima, koja uključuju kamere s podrškom za prepoznavanje registracijskih tablica integrisane u sistem kontrole pristupa.

3. Isplativost
Brojni kupci su zabrinuti zbog početne investicije potrebne za parking-rješenje. Iako visoka cijena može odbiti mnoge krajnje korisnike, sistem-integratori i pružaoci rješenja trebali bi biti u stanju da uvjere kupce u dugoročne finansijske prednosti koje bi donijela veća operativna efikasnost.

4. Različite opcije plaćanja
Korisnici bi trebali imati izbor na koji način bi željeli platiti. To bi mogla biti kartica, gotovina ili mobilni sistem za plaćanje kao što je Apple Pay. Ovo bi moglo ubrzati ulazak na parking i smanjiti rizik od stvaranja dugih redova. Softver za upravljanje parkingom trebao bi biti lak za podesiti te moći izračunati vrijeme koje je vozilo provelo parkirano, kao i cijenu parkiranja. U slučaju automobila sa zaposleničkim privilegijama, sistem bi ih trebao moći osloboditi plaćanja.

5. Integracija i nadogradnja
Rješenja koja se mogu integrisati u postojeće sisteme neophodna su za starije objekte. Imajući u vidu činjenicu da u razvijenim zemljama već postoje tržni centri, sistem-integratori će često morati raditi unutar određenih ograničenja.

6. Analitika
Analitička rješenja pružaju detaljnije uvide u ponašanje kupaca, omogućavajući upravi da poboljša korisničko iskustvo i optimizira operacije. Ova rješenja mogu pružiti informacije o statusu uređaja i tome je li im potreban servis. Izvještaji se mogu automatizirati te se može zakazati njihovo redovno slanje emailom. Ukratko, zahtjevi kupaca u ovoj oblasti su mješavina rješenja koja bi poboljšala zaštitu i poslovanje. Za sistem-integratore je najbitnije da znaju koji hardver i softver implementirati te integrisati ih s postojećim sistemima.

Kako odabrati rješenje za upravljanje parkinzima tržnih centara
Iako se proteklih nekoliko godina na tržištu pojavilo nekoliko naprednih rješenja za upravljanje parkinzima, brojni tržni centri su “zaglavili” s tradicionalnim sistemima. Ian Goodwin, vlasnik Parking Consultancyja, istakao je da tradicionalni sistemi koriste rampu s automatom za naplatu karata, pri čemu vozač plaća po izlasku s parkinga. Međutim, kako tehnologija bude napredovala, a tržni centri budu htjeli unaprijediti svoje sisteme, rješenja kao što je prepoznavanje registracijskih tablica (LPR) postat će uobičajenija. LPR bi naročito bio koristan na mjestima gdje je parking besplatan tokom određenog vremena. LPR sistem može asistirati u praćenju vremena koje je automobil proveo parkiran na parkiralištu. Imajući u vidu nekoliko različitih brendova parking-rješenja na tržištu, kupci bi pri kupovini trebali znati šta im je prioritet. Ispod ćemo navesti neke od glavnih faktora koje treba imati u vidu prilikom kupovine rješenja za upravljanje parkingom.

Reputacija i cijena
Neki bi mogli pomisliti da je ovo očigledna stvar koju treba imati u vidu budući da je odabir poznatog brenda neophodan korak za pouzdanost u radu. Međutim, oni koji su upoznati s ovom industrijom reći će vam da reputacija i cijena ne idu uvijek ruku pod ruku. Kupci često zanemaruju kvalitet proizvoda kako bi snizili cijenu. Prema Goodwinu, dobra početna tačka je fokusiranje na nekoliko brendova koji imaju historiju pouzdanih proizvoda.

Fokusiranje na jedan brend
Postoje kompanije koje samo nude hardver ili softver za upravljanje parkinzima. Po njegovom mišljenju, bolje je držati se proizvođača koji imaju kompletna rješenja i koji prodaju i hardver i softver. “Hardver i softver ponekad proizvode različite kompanije. Ali po mom mišljenju, mnogo je bolje držati se softvera koji je razvijen u kompaniji”, kaže Goodwin.

Instalacija i podrška
Kompanija bi trebala omogućiti podršku za instalaciju i podešavanje rješenja od nule. Pobrinite se za to da rješenje zahtijeva minimalnu količinu održavanja, uz istovremenu brzu podršku tokom korištenja. Neki stručnjaci predlažu da kompanije s lokalnim prisustvom budu prioritet. To bi im pomoglo da se upoznaju s lokalnim uslovima i pruže odgovarajuću podršku. Bilo kakav prekid u radu proizvoda dovest će do gubitaka za upravu objekta. Prema tome, prilikom kupovine rješenja, kupcima bi trebalo biti na neuvijen način objašnjeno koliko brzo kompanija može servisirati proizvod u slučaju kvara. S proizvođačem bi trebali postojati dogovori o servisiranju nakon kupovine.

Detaljni izvještaji
Rješenje bi trebalo biti u stanju omogućiti strukturirano i detaljno izvještavanje o korisnikovim plaćanjima, o tome ko se nalazi u automobilu i ukoliko je to moguće, pružiti analitičke podatke. To će pomoći u razumijevanju faktora poput najpopularnijeg doba dana i učestalosti prolaska korisnika te u donošenju informisanih odluka o tarifama i drugim pravilima.

Praktičan, ali i siguran
Korisnici koji posjete tržni centar neće biti zadovoljni ako rješenje za parkiranje nije lako koristiti. Prema tome, praktičnost bi trebala biti prioritet. To će također olakšati rad i zaposlenicima tržnog centra. Međutim, lakoća korištenja ne bi trebala biti nauštrb sigurnosti.

Integracija sa sistemima drugih kompanija
Mogućnost integracije parking-sistema s drugim kao što su sigurnosni pomoći će u boljem upravljanju parkinzima. Integrisani sistemi mogu brzo djelovati u slučaju neželjenih incidenata. Takvim rješenjima je lakše i upravljati.

Održan peti Adria Security Summit

Prvi petogodišnji krug Adria Security Summita zatvoren je u Sjevernoj Makedoniji. Cilj – i više nego uspješno ostvaren. Najviše dogovorenih sastanaka, najviše posjetilaca, najviše sponzora i najviše edukativnih programa do sada obilježilo je centralni poslovni događaj industrije sigurnosti Jadranske regije
Piše: Damir Muharemović
E-mail: redakcija@asadria.com

Kada smo prije pet godina počeli razmišljati o organizovanju regionalnog susreta sigurnosnih stručnjaka, u neizvjesnosti kako će tržište reagovati te hoćemo li imati dovoljno kapaciteta, niko nije ni pretpostavljao da ćemo na kraju ciklusa, u Sjevernoj Makedoniji, okupiti najveći broj kompanija i stručnjaka u historiji Jadranske regije. Ono što je počelo tek kao ideja, podržana u krugovima naših dugogodišnjih partnera, izraslo je u respektabilan događaj koji se posvećenošću detaljima – istaknuše sami posjetioci – ravnopravno može natjecati s vodećim evropskim u istoj kategoriji. Put je to bio koji je zahtijevao mnogo truda, pokušaja i promašaja, ali najvažnije – slušanja tržišnih igrača, koji najbolje znaju šta im nedostaje i kako im mi kao medij u tome možemo pomoći. Stoga bi se moglo kazati da nakon prve dionice ovoga puta zahvalnost najveću dugujemo upravo njima – svim dobronamjernim poslovnim partnerima, čije su nas pohvale i kritike osmjelile da uvijek idemo stepenicu iznad.

Povećanje u svim kategorijama
A kako je sve to izgledalo od 18. do 20. septembra u Skoplju najbolje je početi govoriti iz ugla statistike. Peti Adria Security Summit powered by Intersec okupio je blizu 1.400 posjetilaca (1.267 registrovanih na glavnom ulazu u konferencijski i izložbeni dio i više od stotinu dodatnih gostiju na radionicama) iz 31 zemlje, koji su imali priliku posjetiti štandove 84 sponzora. Skopsko izdanje nadmašilo je u svim statističkim kategorijama čak i prošlogodišnji događaj u Ljubljani, koji je okupio tada nevjerovatnih 1.200 posjetilaca i 72 sponzora. Bojazan o manjoj ekonomskoj potentnosti makedonskog tržišta kao rukom je odnijela, zapravo, velika potreba proizvođača, integratora i instalatera da u kvalitetnom poslovnom okruženju pronađu ne samo lokalnog nego i regionalnog partnera, već koji put potvrdivši da je Summit postao istinski regionalni događaj. Statistika kaže da je 54 posto posjetilaca stanovnika Sjeverne Makedonije, 26 posto iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Slovenije i Srbije, dok je ovaj put veliko povećanje zabilježeno iz Albanije, Bugarske i s Kosova u desetopostotnom zbiru. Ostatak čine Italijani, Turci, Britanci, Holanđani, Rumuni, Nijemci, Kinezi, Španci, Portugalci, Poljaci, Česi, Mađari, Tajvanci, Emiraćani, Francuzi, Grci, Kanađani, Austrijanci, Danci, Amerikanci, Šveđani te po jedan posjetilac iz Čilea i s do sada najudaljenijih Kukovih ostrva.

Gotovo trećina donosilaca odluka
Zanimljivo je navesti da je gotovo ujednačen broj krajnjih korisnika, proizvođača, sistem-integratora i distributera u rasponu od 16 do 21 posto, nešto je manji broj instalatera i ponuđača sigurnosnih usluga (po 10–12 posto), dok je, očekivano, najmanje bilo projektanata i konsultanata (4 posto). Više od 56 posto posjetilaca radi u industriji tehničke (videonadzora, kontrole pristupa, protivprovale, vatrodojave i mehaničke zaštite) i fizičke sigurnosti, a zabilježeno je i veliko povećanje radnika iz IT i finansijskog sektora, čak 21 posto. Ostatak posluje u sektorima kao što su: komunikacije i transport, građevina i arhitektura, vladin sektor i vojska, energetika i zaštita okoliša te drugi. U pogledu ostvarenih godišnjih prihoda, čak 35 posto je iz kompanija koje ostvaruju više od pet miliona eura, dok je većina, odnosno 49 posto, onih koje se mogu svrstati u kategoriju srednje velikih preduzeća s prihodima od 100.000 do 5.000.000 eura. U broju zaposlenika, to znači da te kompanije zapošljavaju od 20 do 500 osoba. Međutim, ono što je, s aspekta sklapanja posla, vjerovatno najvažniji podatak jeste da su gotovo trećinu (31 posto) posjetilaca na Summitu činili donosioci odluka, odnosno direktori i članovi upravnih odbora, dok su s druge strane također gotovo trećinu (32 posto) činili prodajni menadžeri. Adria Security Summit je, dakle, izvrsna prilika za dolazak do pravih osoba za sklapanje poslova, o čemu iz ugla profesionalaca možete pročitati u posljednjem bloku ovog izvještaja.

Godinama s nama
Veoma nam je važno i drago da je veliki broj kompanija, blizu četrdeset posto, već najmanje tri godine s nama. Pokazatelj je to da su prepoznali Summit kao važno mjesto za dolazak do pravih kontakata, razvoj poslovanja i razmjenu znanja i iskustava. Među njima posebnu zahvalnost zaslužuje devet kompanija koje su od samog početka s nama i koje su vjerovale da im naš tim može donijeti dodatnu vrijednost i pomoći im da zajedno rastemo. To su: Alarm automatika, Bosch, Dahua (platinasti sponzori), Hikvision, Avigilon (zlatni sponzori) te D-Link, Sony, Tenzor i Cards Print Security (srebreni sponzori). Preostali od 84 ovogodišnja sponzora su: Makedonski Telekom (dijamantni sponzor), ATEÏS, NIKOB, OSA, Seagate, Špica Group, Teletek Electronics (zlatni sponzori) te Ajax Systems, AMC Elettronica, AVS Electronics, Axis Communications, Benten-Pan, Balkan Security Service, Besa Security, Building Industry Consulting Service International (BICSI), BIROSAFE, COIN Systems, ComNet, Deluks Distribucija, Feerica, FLIR Systems, FONESTAR, Global Proof, Global Security, Hochiki, IDIS, Ingram Micro, Inim electronics, INZA, ISEO Grupa, IT Concepts, IT Odjel, KODEKS, Lunatronik, M2M Services, Mak Alarm, MAKIM, Maksiprint Kompjuteri, March Networks, MDN Security, Messe Frankfurt, Mikei International, MOBICOM, Modepack, MS Tech, NIK Sistemi, Optex, Partizan, PASO, Perpetuumobile Security, Prima, Protekta, Racksis, Rapiscan, Relisys, Roaming Networks Security, Salon bankarske opreme, SALTO Systems, Satel, Sectron, SECUBEST, SICURIT Perimeter Protection Systems, SPSC Grupa, Suprema, TOA, Trokutest Group, Tyco, Venitem Grupa, Videotec, VIVOTEK, Wizard Systems, Zarja Elektronika (srebreni sponzori).

Partneri i prijatelji projekta
Adria Security Summit je opet okupio gotovo sve regionalne komore i strukovna udruženja u svojstvu partnera i prijatelja projekta. Obilježje je to ovog događaja od samoga početka, jer se time jača struka, otvara prilika za zajednički rad i povećava informisanost kroz promotivne kanale. Ovogodišnji domaćin je Komora za privatnu sigurnost Republike Makedonije, koja nam je bila vrijedan partner na terenu pozivajući svoje članove i pomažući nam u organizacijskom pogledu. Ostali partneri su: Komora zaštitara Federacije Bosne i Hercegovine, Hrvatski ceh zaštitara, Komora za razvoj slovenske privatne zaštite, Udruženje za privatno obezbjeđenje Privredne komore Srbije te Rumunska Asocijacija za sigurnosnu tehnologiju A.R.T.S. Podršku nam pružaju i prijatelji našeg projekta: slovenski Institut za korporativne studije, Srpska asocijacija menadžera korporativne bezbednosti te makedonska Asocijacija za korporativnu bezbednost, vladavinu prava i ljudska prava “Menadžer korporativne bezbednosti”. Važno je napomenuti da je u svojstvu partnera s nama prvi put i bugarska Nacionalna asocijacija industrijskih sigurnosnih kompanija (NAFTSO), čime smo još više proširili mrežu stručnih udruženja koja su prepoznali važnost ovoga projekta. Podršku su nam dali i naši prijatelji iz medija: a&s International, a&s Asia, a&s Polska i asmag iz naše grupacije, zatim italijanski secsolution, hrvatska Zaštita, portal My Dear Drone te od ove godine srbijanski PC Press i Aluminijum PVC.

Dio najveće evropske porodice
Osim regionalnih, Adria Security Summit od 2017. godine ima i važnog globalnog partnera – kompaniju Messe Frankfurt. Riječ je o najvećem evropskom organizatoru sajmova, konferencija i manifestacija, koji upošljava 2.400 radnika na 30 lokacija i ostvaruje godišnji prihod od preko 640 miliona eura. Organizator je nekih od najznačajnijih svjetskih sajmova sigurnosti kao što su Intersec i Secutech. Iskustvo Messe Frankfurta u organizaciji poslovnih događaja Summitu daje dodatnu vrijednost u promotivnom i kvalitativnom pogledu. Uz partnera dostojnog daljeg rasta i jačanja, naš event već tri godine nosi i prošireni naziv – Adria Security Summit powered by Intersec.

Slušajući tržište
Osim tradicionalno prepoznatljivog koncepta – spoja jake konferencije te izložbe s ujednačenim veličinama štandova, kao i pomjeranja mjesta održavanja svaki put u drugu državu, važno obilježje Adria Security Summita jesu i stalne inovacije u sadržaju. Jedna od takvih ove se godine odnosi na gotovo dvostruko povećanje broja radionica, sa šesnaest u Sloveniji na čak trideset. Time smo otvorili prostor sponzorima da u okviru Adria Security Summita imaju svoje radne seminare, koje bi inače organizirali u vlastitoj režiji. Takav pristup rezultat je slušanja zahtjeva učesnika na tržištu, koji žele priliku da svoj rad prezentuju što većem broju potencijalnih klijenata. Workshopovi su se održavali oba dana nakon glavnih predavanja i predstavljanja projekata, a prezenteri su bili zadovoljni brojem zainteresovanih osoba.

Najveća novina ipak je bila nova b2b platforma, koju smo ponudili u online, mobilnoj i desktop varijanti. Ponukani činjenicom da ranije verzije nisu bile potpune u pogledu broja preuzetih aplikacija na mobilne telefone, broja napravljenih profila te slabije mogućnosti filtriranja osoba i kompanija, ovaj put smo ponudili potpuno novu platformu pod nazivom b2match. Najveća prednost bila je u tome što je registracijom na Summit osoba automatski bila unesena u bazu podataka sa svim njenim podacima. Dakle, svi registrovani su se odmah našli na listi osoba kojima su svi putem b2match aplikacije mogli poslati zahtjev za sastankom, pri čemu je automatski bio dodijeljen prazan termin u agendi oba korisnika, što je znatno skraćivalo vrijeme dogovaranja. Uz to, može se izvršiti filtriranje posjetilaca po kompanijama, državama, vrsti (proizvođač, instalater…) te oblasti poslovanja (videonadzor, protivprovala…). Time je svim učesnicima olakšano dolaženje do pravog kontakta, što se pokazalo istinskom vrijednošću Adria Security Summita ove i narednih godina. Prema našim procjenama, održano je između 2.500 i 3.000 sastanaka, što će sigurno rezultirati većim investicijama i novim projektima u Jadranskoj regiji.

Korisna novina su obogaćeni promotivni kanali za sponzore Summita. Prošle godine napravljena web-stranica bila je obogaćena mnoštvom novih sadržaja, pojačano smo obavještavali o prisustvu važnih ljudi, intervjuisali predstavnike kompanija, povećali frekventnost slanja newslettera te omogućili kompanijama veću vidljivost kroz podne naljepnice, sponzorisanje više segmenata događaja, zaglavlja na akreditacijama itd. Ishod obogaćene kampanje su obaviješteni posjetioci o svim koristima koje im Adria Security Summit nudi, naročito u pogledu olakšanog dogovaranja sastanaka sa zainteresovanim stranama.

Pogledajte fotografije sa ovogodišnje Adria Security Summita 2019 u Skopju:

Prepoznavanje lica kao dio poslovne svakodnevnice

Pametni telefoni i društveni mediji sve više koriste tehnologiju prepoznavanja lica, što je dovelo do njene raznovrsnije upotrebe. Iako se i dalje povezuje sa sigurnošću, vladinim institucijama i policijom, kompanije koriste prepoznavanje lica ne samo u sigurnosne svrhe nego i za prikupljanje poslovnih podataka
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Prema izvještaju MarketsandMarketsa, vrijednost tržišta prepoznavanja lica raste i očekuje se da će do 2022. dostići gotovo 7,8 milijardi dolara, uz objedinjenu godišnju stopu rasta od 13,9 posto. Kao glavni faktor rasta navodi se rastuća potreba za nadzorom na javnim prostorima. S druge strane, jedinstvene mogućnosti naprednog prepoznavanja lica mogu se primijeniti na gotovo svaku vertikalu, a budući da tehnologija ne zahtijeva fizički kontakt ili akreditive koji se mogu izgubiti, ukrasti ili kopirati, ona je atraktivno rješenje za brojne vrste upotreba. Dodajte tome i podatke o poslovanju koje kompanije mogu steći zahvaljujući sposobnosti te tehnologije da lako identifikuje i prati pojedince – što bi im moglo dati vrijedne podatke za analizu trendova, istraživanje produktivnosti, optimiziranje radnih procesa i brojnih drugih stvari. Stoga nije teško zamisliti zašto sve više firmi koristi rješenja za prepoznavanje lica.

Povećanje efikasnosti
Danas mnogi koriste prepoznavanje lica, a kompanije nisu izuzetak. Usvajanje te tehnologije raste u raznim industrijama, a razlog je sve veća svijest o toj tehnologiji, njen napredak i pristupačnost. “Razvoj napredne centralizirane analitike za prepoznavanje lica doveo je do toga da je relativno lako primijeniti je na bilo koju umreženu kameru“, objašnjava Shawn Mather, direktor prodaje za tržište SAD-a u Intelligent Security Systemsu. S obzirom na to da kompanije žele dodatne načine korištenja naprednih tehnologija, kao i na činjenicu da vještačka inteligencija i duboko učenje postaju sve popularniji, pojavili su se novi praktični slučajevi korištenja prepoznavanja lica. Osim toga, razvoj videonadzornih kamera omogućio je “organizacijama da ostvare punu vrijednost investicije u videonadzor”, kaže Stephanie Weagle, direktorica marketinga u BriefCamu.

“Rastuća sofisticiranost videoanalitičkih sistema (VCA), u kombinaciji s boljim razumijevanjem načina na koji videoanalitička rješenja mogu, uz sigurnosni aspekt, potaknuti efikasnost, rezultirala je većom zainteresovanošću kompanija svih vrsta za VCA i prepoznavanje lica”, kaže Weagle. S aspekta maloprodaje, korištenje tehnologije prepoznavanja lica omogućava kompanijama da bolje upoznaju demografiju kupaca (npr. spol, starost itd.), a ti podaci prodavaču omogućavaju da bolje razumije ko su njegovi kupci, što im može omogućiti da personaliziraju iskustvo kupovine i prilagode marketinšku strategiju. “Kada se kompanije educiraju o demografskom sastavu, onda na osnovu podataka o poslovanju mogu povećati praktičnost u interakciji ljudi s njihovim okruženjem, kao i personalizirati reklamna iskustva”, objašnjava Dan Grimm, potpredsjednik Computer Visiona i direktor SAFR AI platforme u RealNetworksu.

Poboljšano iskustvo kupovine
Grimm objašnjava da kompanije mogu koristiti prepoznavanje lica ne pohranjujući biometrijske podatke kako bi stekle uvid u način ponašanja kupaca. “Naprimjer, vlasnici tržnih centara moći će donositi bolje odluke o reklamiranju, iznajmljivanju robe i uslugama ukoliko znaju da od 12 do 13 sati popodne X broj posjetilaca čini 60 posto žena i 40 posto muškaraca, pri čemu je njihova prosječna starost 42 godine, a sve na osnovu jedne IP kamere koja je pravilno podešena za rad na ulazu”, dodaje on.

Kompanije također koriste prepoznavanje lica kako bi kreirale programe za lojalne kupce i identificirale VIP posjetioce. Mather ističe i korištenje prepoznavanja lica u upravljanju radnom snagom kao novi globalni trend. Mogućnost ispravnog identifikovanja i praćenja osoblja s ciljem bilježenja prisustva i vremena provedenog u kompaniji predmet je velike potražnje. Prepoznavanje lica se za tu svrhu implementira u velikom broju industrija, gdje veliki broj radnika, često privremenih, stiže na stalna ili privremena radna mjesta. “Savršen primjer ovoga su fabrike i građevinske zone, gdje se smjene mijenjaju na osnovu rasporeda dostave i proizvodnih linija, a različite grupe specijaliziranih radnika moraju biti na proizvodnim linijama u različito vrijeme”, objašnjava Mather. To su samo neki od načina na koje kompanije koriste tehnologiju prepoznavanja lica u situacijama koje nisu povezane sa sigurnošću.

Prepoznavanjem lica do veće zaštite
Sve više kompanija koristi tehnologiju prepoznavanja lica kako bi pratile situaciju u svojim objektima i oko njih. To im omogućava da na lakši i pametniji način prate ko ulazi u njihovo okruženje, ostaje u njemu i izlazi iz njega, uz istovremeno povećavanje sigurnosti i praktičnosti. Doug Aley, direktor Ever AI-ja, napominje da na primjenu u situacijama od kritične važnosti otpada oko 75 posto tržišta prepoznavanja lica. To uključuje primjere kao što su sigurnosni nadzor, kontrola pristupa, digitalna autentifikacija te primjena u vladinom i policijskom sektoru. Prema izvještaju MarketsandMarketsa, tržišni rast potiče povećana potreba za boljim nadzorom javnih mjesta te upotreba tehnologije u vladinom sektoru. Iako je sigurnost glavna svrha korištenja rješenja za prepoznavanje lica, tu je i “omogućavanje pojedincima da koriste svoja lica kao tokene kako bi brzo ostvarili pristup i za autentifikaciju”, kaže Dan Grimm iz RealNetworksa. “Prepoznavanje lica je ‘savršeno’ za okruženja u kojima je potrebno pozitivno identifikovati pojedince radi fizičke ili podatkovne autorizacije, generalnog pristupa, usklađenosti s propisima i finansijske verifikacije”, kaže Shawn Mather iz Intelligent Security Systemsa.

U poslovnom okruženju kao što je maloprodaja “to bi moglo značiti korištenje snimaka različitih krađa, sastavljanje liste sumnjivih osoba na osnovu videonadzornih snimaka te odgovaranje na upozorenja koja aktivira videoanalitička detekcija biometrijskog podudaranja s navodnim lopovom”, objašnjava BriefCamova Stephanie Weagle. Nakon toga bi sigurnosni ili policijski službenici mogli provesti dalju istragu kako bi otkrili je li sistem ispravno prepoznao kradljivca i ako jeste, privesti ga prije nego što prodavnica pretrpi dalje gubitke.

Učinkovita detekcija na stadionima
Prepoznavanje lica također se može koristiti za analitiku u stvarnom vremenu u industrijama u kojima postoji veliki broj nepoznatih posjetilaca i na velike organizacije s velikim protokom posjetilaca, kao što su bolnice, univerziteti i stadioni, a koje imaju potrebu da budu obaviještene o tome kada se osobe od interesa pojave na kameri. Grimm kao primjer navodi stadion. Operateri na stadionu mogli bi u bazi podataka označiti posjetioce kojima je zabranjen pristup ili VIP posjetioce kako bi ih na odgovarajući način dočekali i pružili im vrhunski nivo usluge. “Kako bi podržavali funkcionalne liste osoba od interesa – kako za sumnjivce tako i za VIP posjetioce – sistemi za prepoznavanje lica moraju biti dobri u identifikovanju ljudi u videu u stvarnim uslovima. To podrazumijeva izbjegavanje lažnih detekcija i pouzdanu detekciju ljudi bez obzira na varijacije u osvjetljenju, orijentaciji i zaklonjenosti lica šalovima, naočalama i šeširima”, objašnjava Grimm.

Korisnici u školama, kancelarijama i proizvodnji također koriste prepoznavanje lica kako bi omogućili sigurnosni pristup u objektima. “U ovim slučajevima sistemi za prepoznavanje lica poboljšavaju sigurnost na načine koji su bolji od bedževa, koje je moguće lako ukrasti, te također mogu prepoznati pokušaj korištenja gužve za ulazak”, objašnjava Grimm. Prepoznavanje lica može povećati i praktičnost u odnosu na postojeća rješenja. Naprimjer, korisnici uz prepoznavanje lica više ne moraju dolaziti u situacije u kojima zaborave bedževe kod kuće. Grimm dodaje da s ciljem sigurnog pristupa rješenja za prepoznavanje lica trebaju uključivati zaštitu od varanja sistema kako bi se spriječio neodobreni pristup za one koji pokušavaju koristiti fotografiju za ulazak u objekat.

Kako bi kompanije trebale štititi privatnost
Prepoznavanje lica je odnedavno predmet kontroverzi. San Francisco je nedavno dospio u medije time što je postao prvi grad u SAD-u koji je zabranio policiji i vladinim agencijama korištenje tehnologije za prepoznavanje lica. Međutim, kompanije ne potpadaju pod tu zabranu. S obzirom na to da je ugrađena u pametne telefone, tehnologija je smanjila zabrinutost stanovništva zbog korištenja biometrije. Ipak, brojne grupe za zaštitu prava građana i potrošača još su zabrinute zbog načina na koji korporacije koriste i pohranjuju podatke za prepoznavanje lica. Definisanje privatnosti često zavisi od konkretnog slučaja. U određenim situacijama privatnost definišu nadležne institucije. Naprimjer, Global Entry program, koji je pod nadležnošću Ministarstva domovinske sigurnosti SAD-a, koristi prepoznavanje lica kako bi verificirao da je osoba ispred kamere ista kao i u fotografiji u pasošu. “Ne samo da su pristanak i korištenje privatnih podataka u ovom slučaju ‘implicitni’ nego i legalno obavezni”, kaže direktor Ever AI-ja Doug Aley.

S druge strane, očekivanja korisnika kada su u pitanju privatnost i pristanak (na korištenje podataka) često zavise od same primjene. “Obično implicitni pristanak pronalazimo u situacijama u kojima ga korisnici očekuju, npr. korisnici očekuju da zlonamjernim osobama neće biti dozvoljen ulazak u zemlju te im je zbog toga koncept prepoznavanja lica radi njihove detekcije prihvatljiv”, objašnjava Aley. Međutim, postoji osjetljiv balans koji se svodi na razliku između kritičnih primjena i generalne svrhe prepoznavanja lica u manje ozbiljne svrhe, kao i radi zabave, dodaje on. Kada je riječ o legislativi, zakoni koji se tiču privatnosti ubrzano se razvijaju širom svijeta. U Evropi Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR) sadrži specifične odredbe koje određuju kako se biometrijski podaci mogu prikupljati, koristiti i pohranjivati. Naprimjer, u GDPR-u stoji da stanovnici Evropske unije moraju dati eksplicitan pristanak prije nego što se podaci mogu prikupiti te imaju pravo u bilo kojem trenutku povući taj pristanak. Ovo je poznato kao “pravo na zaborav”.

Dan Grimm iz RealNetworksa vjeruje da su u SAD-u potrebne regulative na nacionalnom nivou, a ne samo prema jurisdikciji. To bi pomoglo u definisanju kako se prepoznavanje lica može implementirati na način koji uzima u obzir “bitne zadatke naših korisnika i interes generalne javnosti”.

Enkripcija podataka u svim fazama
Iako se prilikom implementacije sistema za prepoznavanje lica podrazumijeva pridržavanje regulativa za zaštitu privatnosti, bilo da je riječ o cloudu ili lokalnoj instalaciji, kompanije mogu i same dodatno zaštititi privatnost. To bi trebalo uključivati enkripciju svih podataka u svim fazama njihovog slanja i pohrane, jaku cyber zaštitu sistema, omogućavanje pojedincima da budu obrisani iz sistema te mogućnost davanja i povlačenja pristanka za korištenje prepoznavanja lica. “Kada je u pitanju SAFR u RealNetworksu, to nam je naročito bitno i ne samo da odmah u startu uključujemo ove mogućnosti nego našim korisnicima pružamo uvid i u najbolje prakse za implementiranje prepoznavanja lica”, dodaje Grimm. U budućnosti možemo očekivati da će vlade širom svijeta nastaviti razvijati regulative za korištenje biometrijskih tehnologija te definisati pravo na isključenje iz digitalnog praćenja aktivnosti pojedinaca. Čak bismo mogli vidjeti da još gradova ponovi potez San Francisca i zabrani određene načine korištenja tehnologije prepoznavanja lica.

Šta je potrebno da bi kompanije implementirale prepoznavanje lica?
Hardverske potrebe kompanije koja želi implementirati prepoznavanje lica mogu varirati u zavisnosti od svrhe. Ne zahtijeva svaka situacija kameru najveće rezolucije ili snage niti svako okruženje ima iste izazove. Generalno je za sistem za prepoznavanje lica potrebna precizna kamera, lokalni računarski sistem i softver. Hardverski sistemi se moraju kombinovati s odgovarajućom procesorskom snagom kako bi prepoznavanje lica bilo efikasno, što zavisi od toga imate li okruženje s više ili manje saobraćaja. Međutim, hardverski zahtjevi uveliko mogu varirati u zavisnosti od svrhe korištenja i procesa implementacije. “U slučaju korištenja za kontrolu pristupa, gdje u bilo kojem momentu pratite samo nekoliko lica odjednom, moguće je koristiti kamere niske rezolucije s podrškom za video malog broja slika u sekundi te takav sistem zahtijeva manju procesorsku snagu (kao i manji broj kamera), što smanjuje troškove održavanja i implementacije sistema”, objašnjava Dan Grimm.

S druge strane, prilikom korištenja listi osoba od interesa, upotreba većeg broja kamera može poboljšati tačnost prepoznavanja i performanse. Grim dodaje: “Ukoliko platforma za prepoznavanje lica podržava distribuiranu arhitekturu tako što detekciju obavlja na rubnim uređajima, a prepoznavanje u cloudu, tada ste ne samo smanjili ukupne troškove nego ste uveliko povećali prilagodljivost platforme”. U ranoj fazi razvoja tehnologije prepoznavanja lica često je postojao kompromis između tačnosti prepoznavanja i procesorske snage uređaja. “Uređaji koji su zahtijevali manje energije, bilo zbog čipseta, propusnosti ili rezolucije kamere, patili su od male preciznosti u prepoznavanju”, spominje Doug Aley.

Hardverski zahtjevi
Ever AI je u međuvremenu uspješno omogućio implementaciju na svemu – od starijih jednojezgrenih procesora do blokova naprednih GPU-ova poput NVIDIA-inog T4. “Sada postoje i druge kompanije poput naše, u kojima više ne postoji problem kompromisa glede tačnosti prepoznavanja”, dodaje Aley. Danas se uređaji uglavnom razlikuju po brzini – što je hardver snažniji, to je prepoznavanje brže. Većina modernih procesora – počevši od četverojezgrenih pa nadalje – veoma je brza. Osim toga, današnji modeli prepoznavanja lica i razvojni okviri na osnovu kojih su napravljeni sve bolje rade na slabijim procesorima.

Shawn Mather, direktor prodaje za područje SAD-a u Intelligent Security Systemsu, ističe da su problemi sa softverskom integracijom gori od hardverskih komplikacija. Međutim, proizvođači softvera mogu prevazići ove izazove tako što će svoje rješenje učiniti kompatibilnim s VMS-om i rješenjima za elektronsku kontrolu pristupa. Vrsta prepoznavanja lica – tehnologija za 2D ili 3D prepoznavanje lica – koju kompanija odluči koristiti također može dolaziti sa svojim specifičnim problemima i zahtjevima. U izvještaju MarketsandMarketsa stoji da su se snimci iz ranije tehnologije za 2D prepoznavanje lica uveliko oslanjali na osvjetljenje, što znači da je slabo osvjetljenje značajno utjecalo na kvalitet slike. Još jedan izazov bila je “nekompatibilnost integracije softverskih alata i biometrijskih uređaja”.

Međutim, u izvještaju se očekuje da će tehnologija za 3D prepoznavanje lica narednih godina imati najveći tržišni udio. Nasuprot 2D tehnologiji, 3D tehologija ne zavisi od osvjetljenja, što joj omogućava da pravi kvalitetne snimke u nekontrolisanim okruženjima, kao što su slabo osvijetljena ili potpuno mračna područja. Još jedna stvar koju narednih godina treba imati u vidu jesu kamere za prepoznavanje lica, gdje se proces prepoznavanja procesira na samim kamerama. Međutim, one zahtijevaju veliku procesorsku snagu, budući da se na kamerama nalaze svi alati potrebni za prepoznavanje. Iako nekoliko proizvođača trenutno razvija kamere za prepoznavanje lica, to tržište je još u početnoj fazi, ali možemo očekivati da će u budućnosti biti drugačije.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.