Zaštitna pratnja u inostranstvu veliki je izazov. Prije svega zahtijeva optimalnu pripremu, a zatim i sagledavanje svih uslova i kulturalnih razlika unutar lokalne zajednice koju posjećujemo. Optimalna priprema za putovanje, dakle, traži mnogo koordinacije i istraživanja
Na internetu je danas moguće dobiti mnogo informacija o lokacijama koje sa štićenom osobom moramo posjetiti. Naravno, postoje i “obavještajna mjesta”, službe i organizacije koje svakako vrše opširne analize prijetnji pojedinačnih lokacija i do tih informacijama trebamo doći, makar i uz određenu naknadu. Svako pojedinačno iskustvo će koristiti, kao i konekcija s lokalnim sigurnosnim službama i našom ambasadom. Možda zvuči nevjerovatno, ali praksa je pokazala kako najveći problemi u zaštiti ličnosti u inostranstvu predstavljaju logistika putovanja te lična psihička, fizička ili medicinska priprema pojedinačnih članova tima, a ne informacije s terena.
Problematika prtljaga
Lična priprema je izuzetno bitna. Potrebna nam je odjeća koja će odgovarati klimatskim uslovima mjesta koje ćemo posjetiti, koja je lahka za održavanje, a jednostavna za transport. Prtljag mora biti stabilan i mobilan. U ovim situacijama koferi sa tvrdim koricama nisu prikladni jer zauzimaju puno mjesta, a pri transportu se mogu i otvoriti. Zato se preporučuje da odjeću transportujemo u plastičnim vrećama. Tako smo fleksibilniji, a i lakše nalazimo prostor u vozilima.
Ispražnjenu vreću za odjeću možemo staviti i ispod dušeka. Uz to je potrebno imati i jednu torbu koja dimenzijama ne prelazi širinu naših ramena. U njoj ćemo držati prtljag za slučaj nužde, higijenske artikle i sve što nam je svakodnevno potrebno. Ovu torbu nosimo kao ručni prtljag, a u ekstremnim slučajevima je možemo transportovati u našem vozilu i na koljenima. Tako smo opremljeni u slučaju da nam se na putu izgubi glavni prtljag. Prtljag ne bi trebao biti upadljiv, a trebao bi se obilježiti privjescima koji imaju zaštitni poklopac preko imena i adrese. Tako nećemo otkrivati naše ime, a ni podatak koji je stan tada prazan. Također, moramo biti svjesni da smo na većini putovanja mnogo upadljiviji i da je teže procijeniti šta se sve uklapa, a šta ne uklapa u lokalno okruženje.
Brodovi
Zaštitna pratnja na brodovima prvenstveno ovisi o vrsti plovila. Nije isto organizirati sigurno okruženje na privatnoj luksuznoj jahti dužine 20–50 m ili kruzeru sa stotinama gostiju. Općenito se moramo educirati o pravilima i propisima boravka na palubi i upoznati se s opremom za sigurnost. Potrebno je s vremena na vrijeme provjeriti navigaciju, odnosno poziciju i rutu putovanja. Moramo se informisati o propisima vezanim za prsluk i splav za spašavanje, signalnim raketama i različitim procedurama u slučaju nužde, kao i sa korištenjem radioaparata na brodu. Na velikim kruzerima putovanje se čekira kao i inače, ali ukoliko je moguće, koristit ćemo pseudonim. Na vrijeme se upoznajte s kapetanom i osobom odgovornom za sigurnost broda. Inače, postupajte kao i u velikom hotelu. Nabavite podatke cijelog broda, opremite jednu kabinu kao prostoriju za operaciju i razmotrite različite scenarije i njihovo odvijanje.
Svaki izlet na kopno se mora planirati i koordinirati kao i druga kretanja, bilo da idemo pješke ili motorizovano. Pošto smo ograničeni u kretanju, moramo veoma precizno motriti i nadgledati sve aktivnosti koje se odvijaju u i oko broda. Ukoliko se brodovi koriste samo za kratku plovidbu rijekom ili jezerom, onda se postupa kao i kod motorizovane zaštitne pratnje, pa ćemo za neposrednu zaštitu pokušati koristiti jedan do dva prateća broda ili, eventualno, policijski brod. Ovisno o situaciji i težini osiguranja, moguće je za opsežnu zaštitu uključiti i educirane ronioce.
Avioni
Ovu vrstu prijevoza koristit ćemo veoma često. A letenje ima svoje posebnosti. Neophodno je imati na umu da u zraku vrijede neka druga pravila i situacije: od pravila zrakoplovstva i zračnog prostora do neograničenih prava odlučivanja i suvereniteta kapetana leta. Pošto ćemo i mi putovati sa štićenom osobom, onda prijeti manja opasnost da će nas za vrijeme leta protivnička strana iznenaditi svojim aktivnostima. Jedina prava opasnost u ovim situacijama je posada. O posadi tuđih aviona najčešće znamo malo, a svjesni smo da smo, zajedno s našim klijentom, upravo tim ljudima prepušteni. Zato je bitno da prethodno pribavimo sve neophodne informacije i provjerimo posadu. Prije paljenja ćemo s pilotom uraditi detaljnu kontrolu aviona i informisati se o ponašanju u slučaju nužde. Piloti su veoma dobro pripremljeni za slučaj nužde za vrijeme leta, a mi smo im potrebni. Ukoliko je riječ o našem avionu koji ima stalnu posadu, sigurno je da će saradnja biti jednostavnija i da će biti zasnovana na već postojećem povjerenju. Ipak, mogući sigurnosni problemi javljaju se onoga trena kad se avion parkira, bilo da stoji na našem aerodromu ili preko noći ostane parkiran na “stranoj” teritoriji.
U tim situacijama, u dogovoru s pilotom, provodimo odgovarajuće mjere, poput stalnog nadgledanja, zaključavanja u siguran hangar ili zaključavanja svih poklopaca, šahtova i vrata aviona. U današnje vrijeme mnogi avioni opremljeni su visokomodernim alarmnim sistemom koji direktno pilota na njegov mobitel izvještava o stanju aviona. Ipak, potrebno je provjeriti je li potencijalna protivnička strana naš avion opremila špijunskim i drugim elektronskim uređajima.
Mijenjanje vozila
Posebno treba voditi računa o situacijama kada smo primorani mijenjati vozila te iz vozila ulaziti u avion. Na nekim aerodromima moguće je dogovoriti dolazak našeg klijenta automobilom direktno do aviona ili ga premjestiti nekim vozilom aviokompanije. Ukoliko je riječ o putu u inostranstvo vlastitim avionom, mora se prethodno riješiti pitanje carinskih formalnosti, uostalom kao i kada putujemo javnim aviokompanijama. S obzirom na to da ćemo tada morati provoditi standardnu proceduru čekiranja na šalteru i boravka u predvorju aerodroma, našoj štićenoj osobi moramo ponuditi niz ekskluzivnih usluga, pogotovo ako je riječ o osobama s visokih položaja i drugim značajnim javnim ličnostima. Naravno da je poželjno putovati u prvoj klasi, ali treba imati i na umu da su se mnoge otmice i napadi dogodili pa i vodili baš iz prve klase. Upravo tu smo eksponirani i lako uočljivi.
U Securitasu za sebe kažu kako pomažu učiniti svijet sigurnijim mjestom. To se odnosi na zaštitu društva i pojedinca, ali isto tako i na financijsku stabilnost kompanije te sigurnost rada u jednoj od najvećih svjetskih sigurnosnih korporacija.
Securitas Grupa je vodeća svjetska sigurnosna korporacija. Sa sjedištem u Stockholmu zapošljava oko 345 000 ljudi u 47 zemalja svijeta. S oko 2 300 zaposlenih u Hrvatskoj, najveći su i na domaćem tržištu. Imaju najopsežniji portfelj usluga u industriji zaštite i sigurnosti te kontinuirano razvijaju svoju ponudu inovativnim rješenjima prilagođenim individualnim potrebama klijenata.
Ista inovativna rješenja podrazumijevaju i rad s najnaprednijim tehnologijama u tehničkoj zaštiti. Razvoj mobilnih i stacionarnih sustava za zaštitu granica, pametnih sustava za zaštitu od požara u segmentu prometa, industrije ili trgovačkih centara, uvođenje novog informacijskog sustava na autocestama, razvoj parkirnih sustava te rad na pametnim rješenjima za integraciju sustava tehničke zaštite samo su neki od atraktivnih projekata na kojima Securitasovi zaposlenici tehničke struke jačaju svoja znanja i vještine. Takvih projekata sve je više, zbog toga su u stalnoj potrebi za kvalitetnim inženjerima i tehničarima.
„Život u Securitasu vrlo je veseo i dinamičan. Naš tim stalno traži izvanredne talente, motiviran i kreativan kadar za najizazovnija pitanja u svijetu sigurnosti“, istaknula je HR direktorica Securitasa Hrvatska Ivana Čuljak.
Širenje Securitasa u tehničkoj zaštiti
Securitas Grupa samo u posljednjih godinu dana broji pet velikih akvizicija tehničkih kompanija u Europi i Americi. Među njima je i akvizicija koja je odjeknula svjetskim tržištem- preuzimanje Stanley Securityja, globalnog lidera u segmentu tehničke zaštite. Osim jačanja ponude tehničke zaštite, ova akvizicija utjecat će i na razvoj svake pojedine zemlje Securitasa, tako i na Hrvatsku.
„Iako Stanley Security nije prisutan u Hrvatskoj, ovom akvizicijom i Securitas Hrvatska je definitivno profitirala. Sama činjenica da ćemo surađivati i učiti od inženjerskog tima svjetske klase, a time još i više unaprijediti naš ‘know-how’, naše zaposlenike jako motivira i veseli“, staknuo je predsjednik Uprave Securitasa Hrvatska Ivan Ročić.
Uspjeh postižu podupirući razvoj i povezivanje zaposlenika
U Securitasu postoji mnogo prilika za učenje i napredak za svakog pojedinca. Od opsežnog Securitasovog sustava za online tečajeve, brojnih internih sastanaka i treninga organiziranih putem drugih online platformi, sastanaka uživo u različitim zemljama korporacije te eksternih stručnih konferencija i sajmova, sve to svakodnevno organiziraju kako bi maksimizirali potencijal svojih ljudi.
Efikasna komunikacija, razmjena najboljih praksi i povezivanje 345.000 zaposlenika iz svih dijelova svijeta u Securitasu je iznimno važno. Zbog toga koriste najbolje kolaboracijske platforme poput Facebookovog Workplacea, uz još nekoliko koje su sami razvili za različita područja interesa.
Budite dio nečeg velikog!
U Securitasu Hrvatska pozivaju kvalitetan kadar tehničke struke da im se pridruže te poručuju: Ako imate tehničke kompetencije, možete se prilagoditi našoj korporativnoj kulturi i vjerujete da je sigurnost budućnosti sagrađena na pametnoj tehnologiji te inteligentnom korištenju podataka, kontaktirajte nas!
Državna infrastruktura Crne Gore bila je pogođena masovnim cyber napadom “bez presedana”, saopćile su tamošnje vlasti nakon što su od 22. augusta trajali višednevni napadi na servere vlade i ključnu infrastrukturu. Navodno, nije pričinjena velika šteta
Piše: Mirza Bahić; E-mail: redakcija@asadria.com
Informacije o napadu počele su curiti u javnost nekoliko dana kasnije, kada je prijavljen i pad sistema za fiskalizaciju. Uprava prihoda i carina Crne Gore objavila je da je usljed napada otežano izdavanje fiskalnih računa, što govori o jednoj novoj dimenziji cyber prijetnji u do sada relativno sigurnom ambijentu zemalja Zapadnog Balkana. U kombinaciji sa šturim informacijama o udaru i na elektroenergetski sistem i nepoznanicama o planerima i izvođačima napada, Crna Gora se našla u centru pažnje laičke i stručne javnosti, koja sada traži više informacija o sjenovitoj, no ništa manje opasnoj prijetnji.
Energetski sektor i finansije na udaru
Po početku napada Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Crnoj Gori izdala je upozorenje svojim građanima da ograniče putovanja i kretanje kroz tu zemlju. Navedena informacija bila je signal da je situacija dovoljno ozbiljna jer bi padom sistema za provjeru ličnih dokumenata bilo otežano korištenje putnih isprava za građane. Na web-stranici Ambasade te noći je objavljeno upozorenje o kontinuiranom cyber napadu koji bi mogao utjecati na ključne sektore kao što su državna infrastruktura za identifikaciju ljudi, komunalni sektor, granični prijelazi, aerodromi i telekomunikacijski sistemi. Na drugoj strani, reagovala je i crnogorska Agencija za nacionalnu sigurnost, koja je stupila u kontakt s institucijama zaduženim za upravljanje kritičnom infrastrukturom. Ovim tijelima je izdata instrukcija da se pripreme za sanaciju štete od cyber napada. Kao odgovor, Elektroprivreda Crna Gore se prebacila na tzv. manuelni režim rada s ciljem minimizacije štete.
To nije bilo sve. Kako se elektroenergetski sistem države našao pod prijetnjom cyber napada, Elektroprivreda je privremeno prekinula pružanje dijela svojih usluga. Dan poslije napada oglasila se i država, budući da je tadašnji premijer Dritan Abazović zakazao vanrednu sjednicu Savjeta za nacionalnu bezbjednost, na kojoj se govorilo o pogoršanoj cyber sigurnosnoj situaciji. Kao i drugdje na Balkanu, inicijalne reakcije odmah su krenule u pravcu pripisivanja napada političkom pritisku na vladu, koja je samo sedmicu prije bila ozbiljno uzdrmana. Maraš Dukaj, ministar javne uprave, izjavio je da je Crna Gora pretrpjela sveobuhvatan cyber napad, ali da se štete još procjenjuju, nakon čega će se pristupiti njihovoj sanaciji. “Sistem neće trpjeti trajne posljedice”, naveo je Dukaj, prema pisanju podgoričkih medija.
Milionski virus?
Manje umirujućim tonom govorio je Dušan Polović, direktor Direktorata za informatičku bezbjednost Crne Gore, koji je naveo da je u sveopći cyber napad na informacijske sisteme u Crnoj Gori uloženo “od 100.000 do 2,5 miliona dolara”, koliko se kreće cijena korištenih virusa na tzv. dark webu. Zbog njih je država bila prinuđena deaktivirati izvjesne usluge koje se pružaju preko interneta, uz ograničenu kompromitaciju ograničenog broja radnih stanica. Broj ovih stanica se procjenjuje na 150, pri čemu je cyber perimetar probijen u desetak državnih tijela. Odgovor države bio je školski, te su zaražene radne stanice skinute s mreže. Nakon toga pristupilo se slanju hard diskova na forenziku. Prema preliminarnim rezultatima, državni serveri su napadnuti ransomwareom, što znači da je, u teoriji, pokušano šifriranje podataka u zamjenu za plaćanje otkupnine za njihovo “oslobađanje”.
Polović je naglasio i da nema trajne štete na podacima, makar će prioritet u sanaciji štete biti stavljen na oporavak poreskog i fiskalnog sistema koji je posebno pogođen. Država je na pad poreskog sistema odgovorila uvođenjem tzv. offline režima rada. Zapravo, riječ je o zakonskoj obavezi koja stupa na snagu u vrijeme vanrednih situacija sa cyber napadima. Poreski obveznici su, po njemu, obavezni da izdaju račune koji će, izuzev JIKR koda, sadržavati sve potrebne informacije za njegovu obradu. Uprava prihoda i carina Crne Gore navela je da su se na udaru našli njeni servisi i portali, kao i sve ostale gov.me domene.
Iza napada stoji grupa, a vjerovatno i država
Priča o ugroženim podacima neminovno dovodi i do jednog od ključnih pitanja: za čije pare je izveden i zašto? Da je napad bio dovoljno ozbiljan da probudi i državu i javnost u segmentu cyber sigurnosti pokazuje i informacija da je Crna Gora o napadu odmah obavijestila svoje NATO partnere, a crnogorskim istražiteljima se priključio i tim eksperata za cyber sigurnost iz FBI-ja. Obim i ciljevi ove složene operacije upućuju na grupu iskusnih aktera, sa ili bez državne podrške, pa je teorija o napadaču vuku samotnjaku odmah odbačena. Ipak, insajderima nije promaknulo da su premijerovi komentari o tome da su podaci građana i privrednih subjekata “sigurni” došli u djelimičnu koliziju s informacijama koje je iznio Polović o tome da nije bilo “zahtjeva za otkup kompromitovanih podataka”.
Napadi povezani s Rusijom?
Od posljednjih velikih cyber napada na Crnu Goru iz 2016. i 2017. pitanje odgovornosti i motivacije privlači više pažnje javnosti nego sama šteta ili poroznost nacionalnog sistema informatičke zaštite. Prve reakcije bile su gotovo refleksne i u skladu s postojećim geopolitičkim zbivanjima – za napad je optužena Rusija, koja s Crnom Gorom ima složene odnose još od ulaska te zemlje u NATO. Koliko god se ova reakcija činila ishitrenom, treba podsjetiti da se Crna Gora po pristupanju u NATO savez našla na udaru hakerske grupe APT28, koja se povezuje s Rusijom. Meta su tada, pored državnih organa, bili i medijske platforme. Auri misterije izvedenog napada doprinijela je i službena informacija o uključenosti hakerske grupe Kuba Ransomware u njegovu izvedbu. Na internetskoj stranici te grupe na dark webu navedeno je da su u augustu navodno oduzeti podaci Skupštine Crne Gore. Ministar Dukaj je naveo da će kompromitovani dokumenti do kojih se došlo upadom u računarske sisteme biti objavljivani na ovom mjestu.
Greške u vođenju krize?
U odsustvu konkretnijih informacija, stručna javnost u Crnoj Gori već skreće pažnju na manjkavosti u vođenju ove krize. Za buduću prevenciju napada, država je ažurirala svoj protokol za zaštitu cyber prostora, uz sugestiju građanima da koriste samo licencirane operativne sisteme i izrade rezervne kopije svojih esencijalnih podataka. Neki stručnjaci upozoravaju da je crnogorska Strategija cyber sigurnosti zastarjela i da ju je potrebno zamijeniti novom. To uključuje jačanje kapaciteta za odbranu i trajnu edukaciju osoba koje rade u ovom sigurnosnom segmentu. Makar su NATO saveznici Crne Gore obećali pojačane aktivnosti na suzbijanju ovog vida hibridnog rata protiv nove članice, ova serija napada je, smatraju u Agenciji za nacionalnu bezbjednost, tek najava nove runde pravog cyber rata čiji će ishodi odlučiti sigurnosnu, ali i ekonomsko-političku budućnost ove evropske zemlje.
“Spreman, spašen” parola je modernog pristupa zaštiti poslovnih resursa u koju se savršeno uklapa i sve popularnija praksa simulacija proboja virtuelnog perimetra, sve sa pripadajućim timovima, naučenim lekcijama i gubitničkim mentalitetom
Piše: Mirza Bahić; E-mail: redakcija@asadria.com
Stolne ratne igre već decenijama plešu na granici između zabave i autentične simulacije planiranja u operativnim štabovima. Kada figure zamijene tenkovi, a simbole avioni i jedinice na terenu, hobi postaje “vojna vježba” i prestaje biti zabava. No, važi li isto za vježbe u oblasti cyber sigurnosti? Insajderi tvrde da će ova praksa postati poslovna svakodnevnica u svjetlu individualizacije cyber prijetnji.
Provjera sigurnosne gotovosti
Cyber zaštita svake kompanije je priča za sebe. Što joj se detaljnije pristupi kao takvoj, manje je prostora za propuste. Ipak, gotova rješenja i općeprihvaćene prakse i danas dominiraju svijetom cyber sigurnosnog planiranja. To dovodi do proboja odbrambenih sistema zbog manje fleksibilnosti i neprimjenjivosti svake najbolje prakse na svaki pojedinačni slučaj. Odgovor dolazi u vidu spoja simulacije napada na sigurnosne resurse svake organizacije u formi igre, odnosno vježbe koja se redovno provodi u svrhu detekcije slabih tačaka i zadržavanja borbene gotovosti. Iako nije u pitanju nov koncept, tek se u posljednje vrijeme više govori o njegovoj široj primjeni. Razlog je prost: loš odgovor na napad često je opasniji od samog napada.
Kako izgleda simulacija cyber napada?
Operativne vježbe u oblasti cyber sigurnosti igre se uveliko razlikuju od tradicionalnog penetracijskog testiranja, odnosno ispitivanja proboja u IT sisteme. Kod testiranja kompanije često angažiraju hakere kako bi identificirale tehničke propuste, kao što su nesigurni mrežni portovi ili eksterni programi koji, naprimjer, dijele previše informacija preko pretraživača. S druge strane, cyber ratne igre organiziraju se oko koncepta scenarija za izvođenje napada i odbrane za koje se zadužuju tzv. crveni i plavi tim. Scenarij je, pri tome, organiziran da simulira iskustvo pravog napada. Radi veće autentičnosti, učesnici često dobijaju nepotpune informacije, a i njihovi ciljevi ne moraju biti potpuno usklađeni.
Simulacije cyber napada pokrivaju više sigurnosnih funkcija i aktera, ne samo iz sfere informatičke sigurnosti, nego i osoblja koje se bavi tehničkom infrastrukturom, aplikacijama, korisničkom podrškom, marketingom, pa čak i pravnim poslovima i odnosima s javnošću. Sami scenariji traju i po nekoliko dana, uz prethodnu detaljnu analizu dostupnih resursa, alata i potencijalnih slabih tačaka kako bi simulacija zadržala relevantnost i realističnost. Mnoge kompanije ne mogu priuštiti cjelodnevne simulacije cyber napada, zbog čega se ove vježbe često organiziraju i u “stolnom” formatu nalik na strateške igre.
Bezbolni odgovori na bolna pitanja
Pitanja na koje ove “vojne vježbe” mogu ponuditi odgovore su brojna, a većina se odnosi na prepoznavanje sposobnosti kompanije da odgovori na cyber prijetnje u svakom trenutku. Za početak, tu je pitanje kapaciteta sigurnosnog odjela da prepozna i reagira na ugrožavanje sigurnosti. Prema istraživanju kompanije McKinsey, jedna organizacija je tokom simulacije otkrila da su procesi koje je njen sigurnosni tim pokretao u kriznim situacijama u potpunosti zavisili od e-maila i slanja trenutnih poruka. To je pokazalo da organizacija ima ograničenu sposobnost da odgovori na napade koji bi doveli do rušenja navedenih sistema. S druge strane, vježba ovog profila može ukazati na slabosti u sistemu donošenja odluka u vrijeme dok se napad još odvija.
Druga je korporacija otkrila da ne posjeduje funkcionalne smjernice za odlučivanje o vremenu gašenja svojih tehnoloških resursa u momentu napada. Utvrđeno je da su menadžeri, do tada, u slučaju napada naređivali tehnološkom timu da bez potrebe prekine eksterne mrežne veze, zbog čega su klijenti gubili pristup korisničkim računima.
Nemilosrdnost je poželjna
Fingirani cyber napadi ne tiču se samo napada i odbrane – oni su prava simulacija krizne situacije na nivou organizacije čiji hijerarhijski obuhvat ide sve do nivoa direktora i izvršnih rukovodilaca. Trajanje vježbe zavisi od željene temeljitosti, u rasponu od mjesec dana do šest sedmica. Po okončanju, radi se izvještaj čiji su rezultati obavezujući za sigurnosne timove. Kako bi se došlo do željenih rezultata, “igra” mora biti dovoljno realistična u pogledu taktike, tehnika i postupaka koje napadači mogu koristiti. Važno je znati i da simulacije ne moraju imati jedinstven cilj u odnosu na generalnu namjenu ovih procedura. Neke kompanije mogu poželjeti provesti simulaciju da testiraju svoje nove sigurnosne sisteme. Druge mogu raditi isto s ciljem provjere i zamjene postojeće sigurnosne platforme. Kako god, od oba tima, napadačkog i odbrambenog, očekuje se da budu kreativni i dovoljno uživljeni u igru kako bi ova vježba imala i dovoljno autentičnu i korisnu komponentu nemilosrdnosti kao i sam napad.
Nepredvidivost se ne isplati?
Višednevne simulacije cyber napada nisu univerzalni lijek za savremene boljke u oblasti sigurnosti. Za početak, njihova realizacija može biti skupa. Pored novca, za nju je potrebno i vrijeme i ekspertiza za osmišljavanje situacije, određivanje krajnjeg cilja i izvođenje. Zapravo, uvijek postoji rizik da test neće biti vrijedan uloženog jer, ako je pravi, vi nikada ne možete znati njegov ishod. Ako i vaš odbrambeni tim odbije napad, samo ćete saznati da ste dovoljno dobri, barem do sljedeće prijetnje. Neki zagovaraju i uvođenje tzv. ljubičastih, eksternih timova u odnosu na ponešto ograničavajući format napadača i branitelja. U ovom slučaju napadač bi došao izvana, dok bi vaši timovi bili spojeni u ljubičastu ekipu koja brani boje lokalnog cyber sigurnosnog sistema. U cijelu priču se miješaju ekonomija i psihologija – praksa je pokazala da bi specijalizirane kompanije za simulaciju/vježbe iz oblasti cyber napada ovaj vid testiranja mogle učiniti pristupačnijim i za manje organizacije.
A šta je s psihologijom? Riječ je, zapravo, o tipičnom ljudskom ponašanju poznatom svakom ko je iole studirao tzv. teoriju igara. Kod timova koji su češće gubili u ovakvim simulacijama (pre)lako se javljalo pretjerano takmičarsko i rivalsko ponašanje koje, kažu eksperti, ima veliki potencijal da optereti buduću saradnju na zajedničkom cilju. To je, za sada, jedna veoma ljudska komponenta sigurnosnih simulacija koju nijedan tehnološki sistem neće moći zamijeniti u dogledno vrijeme.
Nakon mentalne pripreme veoma je važno osvrnuti se i na problematiku fizičkih treninga i proširivanja znanja. Trening, uz njemu odgovarajući i međusobno usklađeni rad uma i tijela, čini ključ u obuci svakog zaštitara
Danas postoje razne metode učenja i treniranja. Njima usavršavamo i učvršćujemo ono što već znamo, a stječemo novo ili proširujemo već naučeno gradivo i tehnike. Tokom tih procesa uvijek je važno postavljati nove ciljeve koje želimo dostići i kontrolisati ih kako bi se kanalisali u pravom smjeru i kako ne bismo dobili kontraefekat. Baveći se ovim poslom, preuzeli smo obavezu da se svakodnevno usavršavamo, treniramo i učimo, te da iz svake situacije i iskustava vezanih za nju izvlačimo pouke. Kako bismo bili sigurni da ćemo u određenoj situaciji adekvatno i odmjereno reagovati ili jednostavno preživjeti, vrlo je važno održavati nivo na različitim poljima u našem poslu.
Zašto uopće treniramo?
Da bismo bili spremni.
Da bismo hitro i, shodno situaciji, ispravno i odmjereno reagovali (preživjeli).
Da bismo minimizirali opasnost (sigurnost).
Da bismo prepoznali opasnost (prevencija).
Da bismo otklonili ili odbili opasnost (reakcija u hitnim ili kriznim situacijama).
Kako bismo mogli preventivno djelovati, naš trening i priprema trebaju biti usmjereni na pravovremeno uočavanje opasnosti. Zato je naša čula potrebno kalibrirati do te mjere da opasnost možemo “osjetiti”, što će nam pomoći da ne upadamo u zamke neprijatelja. Naravno, istreniranost se može postići samo ukoliko se držimo određenih pravila tokom treninga, a bitno je znati i da se temeljit trening sastoji od više faza. Najvažnije su:
– Faza upoznavanja s treningom: Upoznati se s novim gradivom bez ikakvih pritisaka i žurbe, podrazumijeva i razumijevanje pravca kojim će trening ići.
– Faza utvrđivanja: Znači trenirati kroz ponavljanje naučenog. Pri tome, naš nivo znanja i učinak se s vremenom trebaju povećavati. Ukoliko želimo da u ekstremnim situacijama refleksno djelujemo, moramo konstantno ponavljati naučeno.
– Faza primjenjivanja: Ovdje je riječ o ispitu i primjeni naučenog, sakupljanju iskustava u sigurnom okruženju i učenju iz vlastitih grešaka. Nikada ne zaboravite da bi nas greške u stvarnosti mogle koštati života. Ova se faza još naziva i simulacijom, posebno kada se radi o složenim akcijama, gdje postoje i krizni timovi i štabovi.
Koga treniramo?
Svrha treniranja našeg tijela i razuma je uskladiti i poboljšati njihovu koordinaciju, pogotovo onu refleksnu. Kompletno naše tijelo, kako motorika tako i razum i duh, mora steći osjećaj za ispravnu odluku, ali i mentalno ili psihičko opterećenje te znanje kako najbolje uskladiti njihovu međusobnu saradnju. Ovo je jednako važno kao što je važan i rezultat koji očekujemo nakon napornog treninga. U stvarnosti, to ponajviše zavisi od naše pripreme i ispravne koordinacije tih dvaju polja. U praksi to izgleda ovako: ako je prst istreniran da u kriznim situacijama povuče obarač, ipak se jednako treba naviknuti da čeka na dozvolu da to i uradi. No, ukoliko čekanje dozvole traje predugo, to može biti kobno i za nas i za klijenta. Dakle, trening uz međusobno usklađen rad uma i tijela može dati ispravno rješenje. U stvarnosti, otežavajući faktori mogu biti i hormoni stresa, koje, baš kao i adrenalin, često nesvjesno puštamo u igru. Nekada može biti dobro kada se adrenalin uključi, pogotovo u teškim situacijama, jer tada često dolazi do izražaja rezervna snaga ili sprema koju smo redovnim treninzima akumulirali. I to je nešto što svako od nas može osjetiti na sebi.
Treba istaći da ovakve situacije same po sebi i nisu previše dobre i korisne, jer se od nas ne traži da uvijek reagujemo mišićima, već da realno procijenimo složenost situacije i, shodno tome, odmjereno i adekvatno poduzmemo mjere sigurnosti koje odgovaraju datoj situaciji. Na treningu je vrlo teško postići ovaj efekat, pogotovo u fazi primjenjivanja. No, vrlo je važno da takvom vrstom treninga i iskustvima koja stječemo polako izgrađujemo vlastiti otpor prema stresu i stresnim situacijama, jer u protivnom možemo doći u situaciju da paničimo čak i pri najobičnijem prepiranju. Također, moramo naučiti da se kontrolišemo i da, uprkos naletu adrenalina, ne reagujemo prekomjerno. Znakove moramo pravilno prepoznati i ne dozvoliti sebi da prerano potrošimo našu rezervnu snagu dok se za to ne ukaže stvarna potreba.
Ukoliko dođe do napete situacije ili problema, tijelo uglavnom kreće u napad ili bježi. Tada samo istreniran i programiran um može pomoći da se donese pravilna odluka i ispravno reaguje. U takvim situacijama obično nemamo mnogo vremena za razmišljanje, a naš uobičajeni način razmišljanja i sagledavanja situacije može potrajati predugo. U tom momentu upravo dolazi do izražaja istreniran um, koji odmah nalazi ispravan prijedlog i rješenje na osnovu kojeg tijelo ispravno postupa. Zato je važno da imamo dovoljno tih prijedloga pohranjenih u našoj podsvijesti i da svi oni imaju istu osnovu, a to je “šta raditi ako se desi…?” Oni koji se aktivno i konstantno bave poslom bliske zaštite ličnosti moraju se potruditi da o ovome razmišljaju i da uvijek imaju dovoljno kvalitetnih rješenja.
Fina/gruba motorika
Fina motorika nam je potrebna tamo gdje se traži preciznost, gdje nismo vremenski ograničeni i gdje imamo opušteniju ili komforniju situaciju. Ovdje s mentalnom snagom možemo napraviti najveće rezultate. U tim situacijama bitno je da nismo ugroženi, pa će i samo tijelo biti ležernije. S druge strane, gruba motorika počinje onog momenta kada se nađemo u situaciji koja nas ugrožava i kada smo pod stresom. Tada funkcionišu samo još velike mišićne grupe. Veoma nam je otežano izvođenje nekih finih i preciznih pokreta. U tim situacijama samo dobro istrenirani i programirani predlošci mogu biti izvedeni. Ovakve situacije konstantno doživljavaju, npr., vozači formule. Kada puls dostigne 160, fina motorika zakazuje. Iz ovog razloga je važno da tokom obuke, a kasnije i treninga, već radimo u ovom području rada pulsa (faza utvrđivanja). Ovo je, recimo, razlog zašto policajci koji na gađanju precizno pogađaju mete na 15–20 m u akciji obično promaše na udaljenosti od 3 do 7 m. Zato je važno u spomenutim fazama redovno trenirati i situacije koliko je moguće približiti stvarnim iskustvima.
Sigurnost u rudarstvu suočava se s tri glavna izazova: teškim uslovima, velikim površinama i visokim troškovima za instaliranje sveobuhvatnih rješenja. U poređenju s onima za komercijalnu upotrebu, sigurnosni sistemi u rudnicima moraju funkcionisati u teškim okruženjima
Izvor: asmag.com: E-mail: redakcija@asadria.com
Već hiljadama godina, mnogo prije rudarenja podataka i bitcoina, pronalaženje i eksploatacija mineralnih sirovina glavni je ekonomski pokretač. Međunarodni organizacijski odbor Svjetskog rudarskog kongresa izdaje godišnji izvještaj “World Mining Data”. Izvještaj za 2021. navodi da se u 2019. na svjetskom nivou eksploatiralo 17,9 milijardi metričkih tona ruda, što je otprilike težina 96.000 Boeing 747 Jumbo mlaznjaka. Najveći dio proizvodnje (58,9%) bio je u Aziji, a zatim u Sjevernoj Americi (15,8%), dok su među državama Kina, SAD, Rusija i Australija četiri najveće rudarske zemlje. U posljednjih nekoliko godina Australija i Kina su zabilježile najveći rast, posebno u proizvodnji minerala poput litija, galija i niobija potrebnih za industriju baterija, za kojima se potražnja udvostručila od 2015. godine.
Sigurnosni izazovi
Rudarstvo se suočava s višestrukim izazovima u pogledu sigurnosti i zaštite. Ključna briga menadžera sigurnosti u rudnicima je sigurnost zaposlenih. Međutim, oni su također zaduženi da spriječe krađu vrijednih sirovina i opreme, odaberu opremu koja može raditi u ekstremnim uslovima te vode brigu o usklađenosti sa zdravstvenim, sigurnosnim i ekološkim propisima, sve to često radeći u politički nestabilnim zemljama.
Rad u teškim uslovima
Sigurnost u rudarstvu suočava se s tri glavna izazova: teškim uslovima, velikim površinama i visokim troškovima za instaliranje sveobuhvatnih rješenja. U poređenju s onima za komercijalnu upotrebu, sigurnosni sistemi u rudnicima moraju funkcionisati u teškim okruženjima. Prašina, vlaga, magla, slabo osvjetljenje, podzemne vode, zapaljivi gasovi i ekstremne temperature su svakodnevica. U dubinama rudnika temperature mogu dostići i preko 45 stepeni, a okolina je stalno vlažna i sparna. Klima u zemljama poput Australije, Južne Afrike ili Rusije također može biti izazovna s niskim temperaturama zimi ili velikom vrućinom ljeti.
“Kada se uzmu u obzir ovi uslovi, oprema treba biti testirana i certificirana s odgovarajućim ocjenama na udar i prodiranje čestica, a to bi proizvođač trebao dodatno potvrditi dugom garancijom za proizvode. Pouzdana oprema osigurava da sistem nastavlja raditi svoj posao te da kompanija posluje pozitivno, istovremeno štiteći svoje radnike”, rekao je Mike Margrain, menadžer za tehničku podršku kompanije Gallagher u Australiji.
Oprema stoga mora biti robusna i prilagođena rudarskim poslovima. Operaterima su potrebne zatvorene, vodootporne jedinice s prigušivačima vibracija, koje mogu funkcionisati u širokom temperaturnom rasponu. Svi kablovi moraju biti učvršćeni u hermetički ili vodootporni materijal, koji sprečava da ih prašina i druge čestice oštete. Uređaji sa zaštitom od eksplozija moraju biti instalirani s odgovarajućim sistemima za upravljanje kablovima.
Tehnika kabliranja je, naprimjer, drugačija za rudnike, budući da bušenje ili pričvršćivanje kablova na stijenu mogu obavljati samo inžinjeri. Rješenje se ogleda u unaprijed postavljenom infrastrukturnom kabliranju koje pruža napajanje i komunikaciju za transportne sisteme ili vozila do većine podzemnih tačaka.
Zaštita rudara
Sigurnost zaposlenih primarna je briga u teškim radnim okruženjima, a provjera ovlaštenog osoblja je prvi korak ka tome. Kontrola pristupa u rudnicima služi da se propusti samo osoblje koje je prošlo obuku iz zaštite na radu, medicinske preglede i ostale potrebne edukacije. Dodatne funkcije uključuju obnavljanje licence i obavještenja o njenom isteku. Uprave rudnika svjesne su troškova povezanih sa sigurnosnim propustima radnika te gubitkom života, materijala i opreme. Osim usvajanja propisa na državnom nivou, povećanje nivoa sigurnosti i zaštite moglo bi uštedjeti novac, povećati produktivnost, smanjiti gubitke u infrastrukturi i smanjiti zastoje u proizvodnji.
“U podzemnim operacijama najvažnije je da lokacija radnika bude poznata zbog povišenog rizika u takvim okruženjima. Lokacija korisnika kartice se prati kako bi se znalo gdje su radnici u slučaju nesreće ili da bi se sigurno izvodilo podzemno miniranje”, objasnio je Margrain i opisao kako to izgleda na terenu: “Postavljanje elektronskih stanica za tagovanje i praćenje osoblja na veliku udaljenost osigurava da operateri u kontrolnoj sobi ne samo da znaju koliko je ljudi pod zemljom već i gdje je tačno svaki radnik. Integrisanje ovih podataka u procedure prilikom miniranja osigurava da se eksplozivi ne mogu aktivirati dok se cjelokupno osoblje ne premjesti na sigurnu udaljenost. Portali za tagovanje, koji radniku daju povratnu informaciju da su njegovi lični podaci (i slike) zabilježeni, služe kao potvrda da je sistem zaista zabilježio njihovu lokaciju dok idu u različita područja dok su u smjeni. Osim toga, daljinsko praćenje radnika na velike udaljenosti može se koristiti u podzemnim operacijama u kojima je potreban prijevoz autobusima, lakim vozilima ili mašinama. Ovo pruža podatke o lokaciji bez potrebe da radnici izlaze iz vozila na opasnim lokacijama kako bi se skenirali na određenoj pristupnoj tački. Metoda potvrde pristupnih akreditiva izuzetno je važna jer rizik od propuštenih ili pogrešnih koraka pri dolasku na lokaciju može imati stvarne posljedice na zdravlje i sigurnost osoblja.”
Videonadzor pod zemljom
Osim kontrole pristupa, nadzor radne zone od suštinskog je značaja za zaštitu zaposlenih. Korištenje videonadzora pod zemljom pomaže u zaštiti rudara nadziranjem odranjanja kamenja ili nesreća u realnom vremenu, ubrzava vrijeme potrage i spašavanja te pomaže u suzbijanju ilegalnih aktivnosti kao što su krađe ili ilegalno rudarenje. Za velika područja radar integrisan s videom otkriva da li se radnik nalazi u opasnom području ili je u blizini opasnih materijala ili plinova. Također osigurava transport i skladištenje amonijevog nitrata, eksploziva i drugih opasnih materijala. Ukoliko dođe do nesreće, rješenje za zdravlje i sigurnost na radu mora pratiti rudare putem kontrole pristupa, senzora i RFID sistema. Takvo bi rješenje, na osnovu prikupljenih podataka, osoblju u kontrolnoj sobi trebalo brzo, u bilo kom trenutku, generisati izvještaje o tačnom broju pojedinaca u određenoj oblasti.
Rješenja za kontrolu pristupa u rudnicima
Kontrola pristupa u rudarstvu općenito se manje koristi za sigurnost, a više za upravljanje lokacijom, rizikom i usklađenošću s propisima. “Suština je u zaštiti radnika i osiguravanju kontinuiteta poslovanja”, rekao je Gallagherov menadžer Margrain. “Ovo uključuje upravljanje kompetencijama osoblja kako bi se omogućio pristup samo onima koji imaju aktivne kvalifikacije i koji su prošli obuku za gradilište ili određeno područje unutar gradilišta. Izvođači također mogu ući samo ako imaju osiguranje i aktivan radni nalog. U mnogim zemljama postoje licence koje izdaje država ili vlada, a koje osoba mora imati prije nego što može raditi na iskopini. Ova kontrola nivoa kompetencija će se razlikovati ovisno o tome koju ulogu radnik ima i gdje radi; naprimjer, postojat će različita pravila za nekoga ko radi pod zemljom u odnosu na one koji rade samo na površini rudnika”, dodao je on.
“Umor je priličan rizik za radnike u preduzeću koje radi 24 sata dnevno, sedam dana u sedmici, a posebno za one koji rade noćne smjene ili u opasnim okruženjima. Vidimo kako se ova pravila strožije primjenjuju kako bi se radnika spriječilo da tokom smjene prekrši propise vezane za zamor. Sistem kontrole pristupa omogućava brzo lociranje radnika radi procjene rizika i potencijalnu promjenu osoblja, što ne samo štedi vrijeme već i sprečava remećenje rada na lokaciji. Ovaj tip upravljanja (s odgovarajućom primjenom i proaktivnom dinamikom obavještenja) stoga postaje još važniji za osoblje koje radi pod zemljom”, objasnio je Margrain. Također, u sprečavanju krađa najviše se očekuje od sistema kontrole pristupa i detekcije upada u skladišne prostore i područja u kojima je teška mehanizacija.
Iako je biometrijska kontrola pristupa dobila na popularnosti u posljednjih nekoliko godina, njeno usvajanje u rudarstvu ide sporo. Primarni razlog je to što svakodnevna radna sredina može utjecati na pouzdanost prepoznavanja radnika putem biometrijskih karakteristika budući da se radnici često uprljaju ili nose ličnu zaštitnu opremu.
Osiguranje rudnika
Sigurnosni zahtjevi se razlikuju u zavisnosti od vrste rudnika. Fokus na površinskim kopovima je na davanju ovlaštenja i nivoima rizika i zato u tome važnu ulogu igra kontrola pristupa, dok se ispod zemlje – s višim sigurnosnim zahtjevima – naglasak stavlja na upravljanje lokacijama ljudi. Velika površina na kojoj se iskopavaju rude predstavlja sigurnosni izazov. Ograda i rasvjeta mogu biti vrlo skupi, a čak i uz najsveobuhvatnije sigurnosno rješenje videonadzor se ne smatra održivom opcijom za mnoge podzemne rudnike zbog teških uslova i dužine tunela. Veliki rudnici mogu imati stotine kilometara tunela, koje kamere jednostavno ne mogu efikasno nadzirati.
Perimetarska zaštita
Iako prioritetne oblasti zavise od lokacije, sigurnosni profil rudnika inače se kreira svana ka unutra, pri čemu je sigurnost perimetra prvi korak. Međutim, iako je postavljanje ograde važno, često je nepraktično zbog velikog i teškog pejzaža rudnika. Videonadzor stoga može otkriti upad u perimetar. Kamere koje mogu snimati i danju i noću pogodne su za otvorene prostore s dobrim osvjetljenjem na velikim udaljenostima. Infracrvene kamere mogu vršiti nadzor na kraćim udaljenostima na ulaznim i izlaznim tačkama pri slabom osvjetljenju, a za tamne vanjske prostore koriste se termalne kamere za detekciju uljeza.
Sprečavanje krađe opreme
Neka vozila za iskopavanje i prijevoz ruda vrijede milione dolara i skupa su za popravke i koštaju kada ne rade, tako da su nadzor i osiguravanje opreme važni. Osim označavanja imovine, senzorska rješenja kao što je tehnologija za upozoravanje na sudar također pomažu u zaštiti. Sistem za sprečavanje sudara otkriva opasnosti na trasi vozila i upozorava vozače na potencijalne sudare, sprečavajući oštećenje vozila i štiteći radnike. Ovakva rješenja pružaju neprocjenjive povratne informacije u teško dostupnim područjima. Kada se integrišu s kontrolom pristupa, rudarske kompanije mogu osigurati da samo ovlašteno osoblje može upravljati vozilom. Opcija kombinovane identifikacije vozača i vozila povećava sigurnost jer tačno znate ko je vozio koje vozilo.
Automatska identifikacija vozila i vozača (AVI) osigurava da vozilo nikada ne može napustiti ili dobiti pristup zaštićenom području osim ako ga vozi ovlaštena osoba. Davanje pristupa vozilu i osobi tradicionalno zahtijeva od vozača da stane i označi ili pokaže svoju pristupnu karticu. Ovo može dovesti do zagušenja saobraćaja oko pristupnih tačaka / kapija. Trenutna rješenja omogućavaju vozilima da aktiviraju kapije na dovoljnoj udaljenosti (do 10 m, pri brzinama do 200 km/h), čime se eliminiše potreba za zaustavljanjem vozila, što osigurava nesmetan tok saobraćaja. Ovo je značajna funkcionalnost za iskopine na kojima rad remeti zaustavljanje i pokretanje teške mašinerije.
Trendovi u osiguravanju rudnika
Američka Uprava za sigurnost i zdravlje u rudnicima (MSHA) održava bazu podataka o svim nesrećama i smrtnim slučajevima u rudnicima. U izvještajima te agencije primjetno je da se videonadzorni snimci često koriste u forenzičkoj istrazi nesreća.
Rodger A. Zimmerman, 56-godišnji operater prednjeg utovarivača, umro je 2. maja 2020. kada ga je zatrpao materijal unutar spremnika za materijal u rudniku pijeska i šljunka Enon. Zimmerman je ušao u spremnik kako bi očistio blokadu uzrokovanu nakupljenim materijalom, no velika količina materijala se pomjerila i zatrpala ga. Videosnimci su potvrdili da je ulazak u rezervoar radi uklanjanja blokade odozdo bio uobičajena praksa i ponavljao se danima prije incidenta. Na snimku se vide rudari na konstrukciji i/ili unutar rezervoara koji ne nose sigurnosne pojaseve ili uprtače i nisu opremljeni užadima za spašavanje, iako je pojas bio u funkciji i bez pokretanja “zaključak i označi” (lockout/tagout) procedure.
Današnja videoanalitika može se koristiti za otkrivanje i zaustavljanje ovakvih vrsta nesreća prije nego što se dogode. Videoanalitika može aktivirati upozorenje kada se zaposlenici previše približe opasnoj opremi ili ako ne nose odgovarajuću sigurnosnu opremu poput kaciga ili sigurnosnog pojasa. Hikvision je, naprimjer, instalirao sistem u rudniku uglja u Kini koji je povećao sigurnost radnika praćenjem područja oko vitla i druge opreme te slanjem upozorenja ako joj se zaposlenici previše približe. To rješenje također je konfigurisano tako da podržava specifične primjene za zaštitu rudara, kao što je stalno praćenje nivoa površinske vode u različitim područjima rudnika. Konstantno curenje iz stijenskih formacija znači da se voda može akumulirati u različitim područjima rudnika, što predstavlja problem u smislu potencijalnih poplava, oštećenja infrastrukture i rizika po sigurnost radnika. Hikvisionov sistem konstantno prati nivo vode i omogućava osoblju rudnika da rješava probleme koji se pojave prije nego što nivoi vode pređu sigurne granice.
Videoanalitika pogonjena vještačkom inteligencijom postaje sve popularnija kao sredstvo za smanjenje broja lažnih alarma. Avigilonova H4 termalna kamera, naprimjer, posjeduje samoučeću videoanalitiku kako bi se zaštitio perimetar na velikim udaljenostima i koristi termovizijsku tehnologiju za rad u izazovnim uslovima uz minimiziranje broja lažnih alarma. Ona detektuje kretanje ljudi, vozila i djelimično kamufliranih objekata u potpunom mraku ili područjima s izazovnim svjetlosnim uslovima.
Sigurnosni sistemi također se koriste za usklađivanje s propisima za zdravlje i sigurnost na radu. Proizvođač sistema kontrole pristupa Gallagher dozvoljava da se podaci o korisniku kartice zabilježe u njegovom sistemu i dijele dvosmjerno sa sistemima za upravljanje ljudskim resursima/ljudima radi precizne upotrebe u realnom vremenu. Podaci o osoblju pružaju potpunu evidenciju korištenja kako bi se osigurala obavezna obuka i testiranje. Ovo smanjuje korporativnu odgovornost i omogućava organizacijama da ispune zakonsku obavezu brige o radnicima.
Mobilni pametni uređaji obično se koriste za provjeru radnika na licu mjesta (tj. da bi se potvrdilo da su educirani da budu tamo gdje jesu ili da obavljaju trenutni zadatak), ali i za mobilne procedure evakuacije i kontrolu pristupa.
Usklađenost s propisima
S obzirom na rizike povezane s rudarenjem, zakonodavstvo može biti strogo, ali se i znatno razlikuje u različitim dijelovima svijeta. “Primijetili smo rast zabrinutosti u vezi s pitanjem umora i izloženosti radnika te potrebu za izvještavanjem kako bi se pomoglo u proračunavanju državnih ulaganja. Slučajevi korporativnog ubistva iz nehata protiv nesavjesne uprave svakako su izazvali veći interes za sisteme koji mogu poslužiti za ispunjavanje zakonske obaveze brige o radnicima i zaštititi radnu snagu”, rekao je Margrain. U mnogim slučajevima ne samo da takvi sistemi ispunjavaju te ciljeve, istovremeno osiguravajući kontinuitet poslovanja, već smanjuju operativne troškove povećavajući efikasnost. Margrain je preporučio da se ovo uzme u obzir pri odabiru dobavljača: “Posjedovanje sistema s mogućnosti upravljanja, procjene rizika i usklađivanja s propisima, koji se može prilagoditi promjenjivim zahtjevima bez znatnog ponovnog ulaganja, treba uzeti u obzir pri odabiru dobavljačā. Radeći s njima, upravitelji lokacija na kojima radnici rade u jedinstvenim uslovima, kao što su rudnici, mogu osmisliti sistem koji je prilagođen njihovim specifičnim potrebama i osigurati da su zdravstveni i sigurnosni zahtjevi ispunjeni na zadovoljavajućem nivou.”
Iako je od samog početka zamišljen kao međunarodna kompanija, ZKTeco je započeo skromno, sa proizvodima koji su se prodavali u inostranstvu, bez dodatnih usluga i prilagođavanja konkretnim potrebama kupaca. No, tada se na globalnom nivou događa nešto što je, suprotno očekivanjima, mnogim kompanijama otvorilo nove prilike – svjetska ekonomska kriza. Te 2008. godine mnoge sigurnosne kompanije odlučile su se oprobati na međunarodnim tržištima. ZKTeco je bio među prvima.
Mnoštvo je događaja naša redakcija ispratila u proteklih šesnaest godina. Radeći na već stotinu sedamdeset osmom izdanju a&s Adrije, svjedočili smo nastanku i sazrijevanju tehnologija, inovacijama koje su izazivale kontroverze, a zatim postajale svakodnevica, gašenju nekadašnjih velikana za koje se mislilo da ne mogu propasti i rastu novih, razgovarali i družili se s nizom profesionalaca koji, zapravo, i jesu posijali sve što je izraslo u proteklim decenijama. No, u svemu tome i svih tih godina jedna nas stvar uvijek onako sačeka iza ugla i zatekne – priča o imenu i reputaciji izrasloj iz vizije da se može, bez obzira na izazove. Po jednu takvu priču ovaj put smo otišli u predgrađe Madrida, gdje je, obraslo šumom raznih biznisa, evropsko sjedište kompanije čiji je bršljan kontrole pristupa i ulaza zelen. I napravili reportažu. O ZKTecu…
Pogledajte video reportažu:
Kreativnost sa svih strana svijeta
Europsko sjedište i skladište osnovani su 2010. godine i već dvanaest godina nalaze se u Madridu. Pionir u biometriji i RFID tehnologijama, ZKTeco je danas multinacionalna kompanija sa blizu 3600 zaposlenih. Od početka su njeni osnivači i inžinjeri težili nezavisnom razvoju algoritama za verifikaciju biometrijskih karakteristika tijela, što je s godinama postao ekosistem za provjeru identiteta i pametnu sigurnost. I hardver i firmver i softver proizvode sami, u razvojno-istraživačkim centrima razasutim od Indije do Xiamena, Daliana i Dongguana. Ponudu danas zaokružuju ne samo biometrijskim i RFID modulima već i sistemima kontrole pristupa, pješačkim barijerama i rampama, videonadzorom, detektorima metala te integrisanim sigurnosnim rješenjima. U evropskom, pak, sjedištu, u kojem su smješteni servisni, prodajni, razvojni i finansijski odjeli te skladište, čije kapacitete uskoro udvostručuju prelaskom na novu lokaciju, njihovi partneri i distributeri dobijaju svu potrebnu uslugu. Odatle pružaju podršku i ostalim evropskim podružnicama: britanskom, njemačkom i italijanskom, čiji broj, također, namjeravaju povećati.
Ekonomska kriza prilika za promjenu strategije
U prostorijama nas je dočekala izuzetno prijatna ekipa, na čelu s generalnim direktorom Evenom Wangom, s kojom smo se osjećali kao da smo i sami dio njihovog kolektiva. Druženje do poslijepodnevnih sati proteklo je u ugodnim i korisnim razgovorima. Njihova prijateljska sinergija, kasnije ćemo pomisliti, sigurno je jedan od kotača rastućeg poslovanja na evropskom tlu, o kojem ćemo više saznati nešto kasnije.
“ZKTeco je počeo kao mala firma, s dvoje-troje ljudi”, započeo je naš razgovor direktor Wang i nastavio: “Osnivač je gospodin John Che. Počela je poslovati kao tehnološka firma koja istražuje biometriju. U tom trenutku, biometrija nije bila tako česta u svijetu i tako su oni pokušali dizajnirati jedan biometrijski modul koji će ponuditi tržištu. Korak po korak, pomislili su da mogu razviti i terminal za evidenciju radnog vremena. I tako se skupilo nešto novca da se pređe u Shenzhen, zonu poznatu po elektronskoj industriji.” Firma je postepeno napredovala, no to nije bilo dovoljno za veći proboj na tržište. Poslovalo se uglavnom u Kini, a u inostranstvu su se samo prodavali proizvodi, bez servisa i kastomizacije za klijente. No, tada se na globalnom nivou događa nešto što je, suprotno očekivanjima, mnogim kineskim kompanijama otvorilo nove prilike – svjetska ekonomska kriza. Te 2008. godine firme iz te zemlje odlučile su se oprobati na međunarodnim tržištima kako bi preduprijedile finansijske probleme. “ZKTeco je bio među onima koji su najranije usvojili ovu strategiju. Ispočetka smo imali mali broj ljudi, ali i sreću da se potražnja za biometrijskim sistemima naglo povećavala”, dodaje naš sagovornik. Razliku na tržištu ZKTeco je napravio nudeći dobru cijenu, široku ponudu i kvalitetan servis. Klijenti su znali da na raspolaganju imaju ljude koji su im na usluzi, što je u biznisu veoma važno.
Rezultiralo je to naglim rastom poslovanja. Ponosni su, kažu, na tadašnju odluku. No, nije bilo lako. “Odete u drugu zemlju u kojoj vas niko ne poznaje, morate naučiti živjeti tamo, pronaći klijente, razgovarati s njima na lošem engleskom. Ja sam se kompaniji pridružio 2010. godine. Ispočetka sam radio u Indiji i znam koliko je teško za kinesku kompaniju početi od nule izvan matične zemlje. Jezik, zakoni, porezi – sve su to veliki izazovi. Ali mi se pokušavamo postepeno prilagoditi, pronaći lokalne ljude i partnere, razumjeti se i premostiti kulturalni jaz. Mogu reći da nakon 14 godina razvoja imamo veoma dobar tim. Sada imamo 3600 zaposlenika, od toga je 450 stranaca. Mislim da je to najveći broj stranih zaposlenika u jednoj kineskoj kompaniji”, naglašava Wang.
Izlazak na berzu
Druga važna prekretnica za ZKTeco dogodila se pretprošle godine, koju je obilježio opet jedan trend među kineskim sigurnosnim kompanijama – izlazak na berzu. Veći priliv kapitala omogućio im je dodatno jačanje i širenje. I ZKTeco je, nešto ranije, počeo s procesom primarne emisije dionica (IPO) kako bi postao javna kompanija i povećao kapitalna ulaganja u širenje proizvodnje i otvaranje novih ureda. “Novac će uglavnom biti uložen u istraživanje i razvoj, posebno u softverskom dijelu. Drugi dio odnosit će se na servisnu mrežu, otvorit ćemo pet novih ureda, nova skladišta i nastaviti upošljavati lokalne ljude. Smatram da treba imati lokalne ljude u svakoj zemlji, jer je vrijednost nuditi usluge svojim klijentima lokalno”, objašnjava Wang. ZKTeco trenutno 38 podružnica u Hong Kongu, Makau, Tajvanu i drugim zemljama. U Evropi planiraju otvoriti urede u Francuskoj, Rumuniji, Poljskoj, ali i drugim zemljama.
Ljudi najveći resurs
Nekako paralelno s izlaskom na berzu nastupila je pandemija koronavirusa. I opet kao nekad s ekonomskom krizom, ZKTeco je pronašao priliku da korisnicima ponudi nova rješenja, ovaj put u vidu isplativog i prilagodljivog rješenja za mjerenje temperature i detekciju nošenja maski. “Dobili smo dosta dobrih klijenata, kao što je Telecom Italia i španska Telefonica, i priliku da uđemo u dosta banaka i vladinih institucija. To nam je umnogome pomoglo da prebrodimo težak period u 2020. godini. Zadržali smo i čak povećali broj ljudi. Održali smo rad u svim zemljama i nastavili s razvojem i istraživanjem. Naš ured u Velikoj Britaniji upravo smo i otvorili za vrijeme pandemije. Čak i u najtežem periodu u maju 2020. naš je tim nastavio pomagati klijentima u Italiji”, prisjeća se generalni direktor ZKTeca Europe. Kompanija je, pri tome, i 2019. i 2020. godine povećala prihode za 15 do 20 posto, a 2021. zadržala otprilike isti nivo – oko 30 miliona eura prihoda u Evropi.
Najveća snaga u fokusiranosti na kontrolu ulaza
Iako se predstavljao kao biometrijska kompanija, ZKTeco se uvijek pokušava prilagoditi različitim primjenama. “Trenutno smo vrlo fokusirani na razvoj tehnologija i rješenja za kontrolu ulaza, uključujući prolaz vozila, ljudi i prtljaga. Smatram da u tome imamo visoku vrijednost. Koliko god AI i IoT mijenjali svijet, ljudi moraju početi od ulaza. Ulaz je ključna tačka za automatizaciju domova i sigurnost ureda. U proteklih dvadeset godina ZKTeco je radio na samo jednoj stvari – kontroli ulaska. Pokušavamo ponuditi najbolja hardverska i softverska rješenja. Zato danas imamo deset serija proizvoda. Naša najveća snaga je upravo u toj fokusiranosti”, rekao je Evan Wang, generalni direktor Evropske poslovne grupacije u ZKTeco.
Rušenje stereotipa
A šta je sve bilo potrebno da bi kompanija iz godine u godinu širila poslovanje u zemljama Evrope bila je tema o kojoj smo podrobnije razgovarali s Kingom Zarzyckom, menadžericom za razvoj poslovanja, koja je ujedno bila naš domaćin i osoba iza organizacije naše posjete. ZKTeco je godinama imao jednu prepreku koja ih je sputavala da izađu iz raširenih stereotipnih okvira. Naime, u percepciji korisnika, na tu se kompaniju uglavnom gledalo kao na dobavljača hardvera za kontrolu pristupa i evidenciju radnog vremena. Međutim, posljednjih nekoliko godina fokusirali su se na isporuku rješenja, počevši od savjetovanja i prilagođavanja rješenja zahtjevima projekata do pomaganja u njihovoj implementaciji. “Naš cilj u narednim godinama je da tu percepciju promijenimo jer se ZKTeco mijenja i stalno raste, ne samo u smislu prihoda već i u pogledu rješenja i njihovog kvaliteta. Da bismo to postigli, u posljednjih pet godina otvorili smo lokalne podružnice u Njemačkoj, Italiji i Velikoj Britaniji. Imamo prodavače u Rumuniji i Poljskoj. U bliskoj budućnosti namjeravamo otvoriti lokalne urede u tim zemljama i Francuskoj. Veoma nam je važno biti blizu naših partnera te brže reagirati i prilagoditi naša rješenja potrebama lokalnog tržišta”, objašnjava Zarzycka.
U svrhu što kvalitetnije podrške kupcima evropska se misija najviše širila u segmentu pretprodajnih i projektnih odjela. Riječ je, zapravo, o novom segmentu ZKTeca koji je ne tako davno kreiran da podrži partnere uglavnom kroz proizvode. Iako je distribucija važna, i integracija je još jedan kanal koji treba podržati. Trenutno rade s više od 100 partnera širom Evrope. Na pitanje rade li direktno i s instalaterima i integratorima ili samo s distributerima, dobili smo odgovor da sve zavisi od zemlje do zemlje. “Radimo i s integratorima, i to ne samo s onim velikim koji imaju kapacitete da razvijaju svoja rješenja, ali sve zavisi od strategije u određenoj zemlji i kako je ta država organizirana. Ne može svaki kanal distribucije u nekoj zemlji funkcionirati na istom nivou ili biti jednako dobar kao u, naprimjer, Jadranskoj regiji”, kaže menadžerica za razvoj poslovanja navevši Češku, Holandiju i Veliku Britaniju kao primjere zemalja koje su uglavnom fokusirane na integraciju sa softverom za upravljanje sigurnosnim sistemima.
Kupcima nude više rješenja
Naša je sagovornica zadužena i za organizaciju poslovanja u našoj, Jadranskoj regiji. Već četiri godine sarađuje s partnerima iz Jugoistočne Evrope, a u tu je svrhu tri puta gostovala na našem Adria Security Summitu. “Pokušali smo se ovih godina još više približiti našim partnerima kroz podršku dobijenu na Adria Security Summitu. Planiramo posjetu i narednom izdanju u oktobru u Hrvatskoj. To je jedan od načina da upoznamo potencijalne partnere i kompanije s kojima bismo mogli raditi. Ne radi se samo o tome da im ponudimo našu tehnologiju kontrole pristupa, koja je naš najprodavaniji proizvod na tim prostorima, već i da ih upoznamo sa drugim rješenjima koja nudimo, poput rampi za parkinge i okretnih barijera. Također, uz male i srednje, ulazimo i u druge, veće i složenije projekte s različitim, nestandardnim zahtjevima”, kaže Zarzycka. Kako bi ostvarili taj cilj, konstaktno ulažu resurse u edukaciju partnera i kupaca o novih serijama proizvoda i rješenja, paralelno rade na integraciji s različitim sigurnosnim platformama, što znači da će moći pristupiti projektima ne samo sa hardverom već i sa čitavim spektrom proizvoda i partnera specijaliziranih za druge, komplementarne segmente sigurnosti. Sa proizvodne strane uskoro prebacuju skladište u novi objekat u Madridu, gdje će moći raditi na integraciji okretnih barijera. Dakle, jedan sveobuhvatan pristup uz čiju pravilnu provedbu uspjeh neće izostati.
Bez kašnjenja u proizvodnji i isporuci
Kada je riječ o skladištenju proizvoda s ciljem pravovremene isporuke u vremenu otežanog poslovanja zbog nedostatka čipova na globalnom tržištu, iz ZKTeca tvrde da su ranije pripremili za nedostatak materijala i uskladištili dosta sirovina. “Nemamo kašnjenja u proizvodnji, a osim toga, udvostručili smo zalihe svih proizvoda koje prodajemo ovdje u Evropi, tako da nemamo problema s isporukom. Sve je samo pitanje pravilnog planiranja. Sigurna sam da će s većim skladištem situacija biti još bolja, odnosno da će to biti još manji problem nego što je sada”, kaže naša sagovornica. Međutim, usljed povećanja cijena sirovina i višestruko povećanih troškova transporta bili su primorani revidirati cijene svojih proizvoda, ali su, s druge strane, želeći to kompenzirati, produžili njihovu garanciju na tri godine.
Obilazak showrooma
A da bismo se pobliže upoznali s cjelokupnom ponudom ZKTeca, posjetili smo lijepo uređen izložbeni salon, koji je podijeljen po segmetima proizvoda, od kontrole pristupa i evidencije radnog vremena do pametnih brava za hotele i manje stambene jedinice. Tamo nas je čekao izvrsni prodajni inžinjer Robertodino Sebastiano Leita. Kao odličan poznavalac ZKTecovih proizvoda i rješenja, upoznao nas je sa svakom grupom proizvoda i detaljno odgovorio na sva naša pitanja.
ZKBioSecurity – jezgro ZKTecovih rješenja
U srcu ZKTecovih rješenja je ZKBioSecurity web-platforma, koja integriše više funkcionalnosti. Riječ je o tzv. modulima za kontrolu pristupa, evidenciju radnog vremena, online i offline kontrolu liftova, upravljanje hotelima i posjetiocima, parkinge, mobilne patrole i videonadzor. Tu su i novi moduli koji omogućavaju upravljanje podacima sa svih uređaja kontrole pristupa, uključujući i mjerenje tjelesne temperature. Uključeni su VMS moduli koji podržavaju termalne kamere i mrežne snimače, a kada se koriste ProFace X [TD] ili SpeedFace V5L [TD] uređaji za prepoznavanje lica, slika osobe se šalje u softver, pri čemu zaštitar ima mogućnost da identificira osobu kod koje je očitana viša temperatura od uobičajene. U modulu za evidenciju radnog vremena dodato je upravljanje protokom ljudi. Posljednja verzija platforme omogućava i napredne sigurnosne funkcije poput FP online registracije, HTTPS šifrirane komunikacije, registracije pomoću QR koda, LCD ekrana za prikaz evidencije pristupnih događaja uživo itd.
“Platforma je jedna od naših glavnih usluga. Ne definišem je kao proizvod, već kao uslugu jer obuhvata sva potrebna rješenja unutar sigurnosnog okvira. Kontrola pristupa je jezgra onoga što radimo, a tome možemo dodati još funkcionalnosti koje su ovdje prevedene kao moduli. Kontrola koju pružamo primarno je orijentisana na zaštitu korisnika. Pod ovim mislim na bilo koju vrstu informacija, kao što su normalni ulasci, normalni događaji, alarmni događaji i neke vrste anomalija – sve je to savršeno nadzirano. Moguće je izvršiti integraciju ne samo s našim ostalim uređajima već i proizvodima naših partnera putem API-ja i SDK-ova direktno. Svaki modul komunicira s drugim modulima, što je fundamentalno. To znači da ako želite pregledom snimka potvrditi alarm izazvan kontrolom pristupa ili, pak, aktivirati alarm, otvoriti ili zatvoriti vrata zbog eventa u CCTV ili senzorskom modulu, možete to učiniti”, kazao nam je Leita. Platforma se može koristiti u projektima svih veličina. Njena optimizirana arhitektura, koja omogućava naprednu biometrijsku identifikaciju, te moderan interfejs korisnicima pružaju posve novo iskustvo i jednostavno upravljanje različitim sistemima.
Evidencija radnog vremena s bilo kog mjesta
Kada je riječ o evidenciji radnog vremena, glavna je razlika, ako govorimo o hardveru, da ZKTeco uglavnom ne koristi kontrolere, već terminale. Ipak, “tržište se dosta promijenilo tokom godina i svjesni smo da mobilna, cloud rješenja preuzimaju primat. Zato je jedna od naših posljednjih inovacija GoTime Cloud, u okviru kojeg korisnik, uz tradicionalne načine provjere pomoću kartice i biometrije, može koristiti mobilni telefon, a supervizori imaju potpunu kontrolu nad zaposlenicima: gdje su, na kojoj vrsti poslova rade itd. Na ekranu možete vidjeti da je svaki takav radni kod označen određenom slikom i svi se mogu eksportovati u vidu izvještaja”, objašnjava Leita. Lokalizacija je dostupna u vidu mape, što je na tržištu sve više traženo, a možete napraviti napredne kalendare, prilagođene rasporede smjena ili konfigurisati sve promjene u svojoj firmi.
Integracija mehaničke kontrole ulaza i kontrole pristupa
Serija proizvoda iz kontrole ulaza ima više kategorija. Dostupno je više vrsta pješačkih barijera i rampi, koje su podijeljene prema nivou mehanike i elektromehaničke kontrole koja nam je potrebna. U izložbenom salonu bile su izložene razne trokrake i barijere s zakrivljenim i ravnim krilcima te rampe za parkinge, a u ponudi imaju i vertikalne trokrake barijere (češljeve) koje se koriste na fudbalskim stadionima. No, prava korist nije samo u samim proizvodima već u tome što ih mogu sami integrisati s vlastitom kontrolom pristupa. “Važno je spomenuti da svaku mehaničku i softversku integraciju možemo sami izvesti, jer smo mi vlasnici naše tehnologije. Ovo znači da bez obzira na to kakav čitač ili kontroler želite na pješačkim barijerama, možemo to ponuditi našim kupcima. To umnogome pojednostavljuje posao instalaterima koji će ih postavljati na terenu”, ilustrirao je naš sagovornik.
Inovativnost na djelu
Da bismo stekli ideju o nivou razvojne moći njihovih inžinjera, predstavljen nam je ZPad Plus, jedan od ZKTecovih najprodavanijih proizvoda. Izvorno je to bio uređaj za evidenciju radnog vremena, ali tokom pandemije pojavila se potreba za provjerom zelenog certifikata. Zato su iskoristili izvorni javnih aplikacija koje je certificirala talijanska vlada i integrisali ih sa svojim hardverom, koji može donositi odluke i otvarati vrata ili aktivisati neki relej za neku vrstu alarma na osnovu validnosti ili nevalidnosti certifikata. “To je jedan od naših najboljih uradaka do sada i ima veliki uspjeh, posebno zato što smo unaprijedili algoritam koji ima mogućnost da provjerava i lične dokumente, tako da možemo biti sigurni da certifikat pripada osobi koja ga pokazuje”, naglašava Leita.
Imali smo priliku vidjeti i Mars Pro seriju pješačkih barijera s ravnim ili zakrivljenim krilcima, namijenjenih za prostore s velikim protokom ljudi. Modularne je strukture, a dolazi s novim funkcionalnostima, kao što su modularnost okvira, koji se lako može montirati i demontirati. Bez obzira na štetu načinjenu na vašoj pješačkoj barijeri, samo će taj dio biti zamijenjen. Ipak, najvažnija funkcionalnost je broj od deset miliona ciklusa, što je rijetkost na tržištu.
Rampe s radarom
Na tržištu se traže dvije vrste rampi: one sa snažnom mehanikom, koja može podizati letve duge i do šest metara, te cjenovno isplative rampe za stambena i komercijalna područja. ZKTeco nudi obje vrste. Rješenje za parkinge zasnovano je na LPR bullet i dome kamerama integrisanim s rampama s našim VR10 radarom, koji potpuno uklanja potrebu za bilo kakvom indukcijskom petljom. Naime, kada vozilo izlazi, nije potrebno ponovo očitavati tablice, pa se obično u zemlji ugrađuje bakarna spirala koja detektuje težinu vozila i šalje signal rampi da se otvara. Kod radara nema potrebe za tim, jer se on samo usmjeri na pravu stranu i kalibriše. Registarskim tablicama se lokalno upravlja pomoću kamere, a VR10 upravlja letvama bez potrebe za instaliranjem magnetske petlje, što također olakšava posao instalaterima. Dobra stvar je i anti-shock mehanizam, koji detektuje prepreku (npr. dijete koje prolazi) i sprečava spuštanje letve. “Dodatna važna funkcionalnost ovog rješenja je da može raditi samostalno ili ga možete povezati s našom ZKBioSecurity platformom, tako da osim svih informacija o vozilima koja su prošla kroz rampu, možete i svaki automobil povezati s korisnikom u sistemu”, zaključio je Leita.
Boravak u izložbenom salonu okončali smo rješenjima s pametnim bravama za hotele i manje stambene jedinice, pri čemu ZKTeco nudi četiri serije: online upravljanje hotelima, offline upravljanje hotelima, pametne brave s lokalnom konekcijom putem Bluetootha ili pametne brave povezane u oblaku putem bilo kojeg e-mail korisničkog računa. Time je omogućeno daljinsko upravljanje kredencijalima, bez potrebe za izlaskom na lokaciju.
Trinaesta sigurnosna kompanija na svijetu
Nakon cjelodnevnog obilaska evropskog sjedišta ZKTeca i razgovora s vodećim ljudima u upravi, razvoju poslovanja i tehničkom odjelu, nije nas napuštao osjećaj da je kompanija tokom svih ovih godina mnogo napredovala. Kada se sjetimo njenih prvih gostovanja na većim sajmovima sigurnosti prije desetak godina i njenih tada skromnijih biometrijskih rješenja s fokusom na cjenovnu isplativost i poredimo to s onim što smo imali priliku vidjeti i čuti radeći ovu reportažu, nije ni čudo da je ZKTeco, prema Security 50 listi, dospio na 13. mjesto među prvih pedeset sigurnosnih kompanija na svijetu. Izašli su iz okvira jedne grupe proizvoda ka višeserijskim rješenjima, ali zadržali fokus na jednome – kontroli ulaza. U tome je najveća prednost ZKTeca.
Voljeli ga, ne voljeli, Facebookovo prekrštavanje u brend Meta ojačalo je globalni interes za metaverzum. Preko noći, eksplodirale su pretrage za ključnim informacijama o dolazećem globalnom cyber svijetu u koji će korisnici voljno preseliti barem dio svoje dnevne egzistencije
Piše: Mirza Bahić; E-mail: redakcija@asadria.com
Kompanije kao što su Microsoft, Nvidia, Ralph Lauren i drugi već pripremaju resurse za izgradnju infrastrukture za budući metaverzum. Kako je sigurnost jedan od standarda kod odabira za svako preseljenje, pa i ono digitalno, korisnici se s pravom pitaju je li ovaj neuhvatljivi digitalni svijet siguran za boravak?
Društveni i tehnički inžinjering
Bez obzira na manjak direktne provjerivosti tvrdnji da će metaverzum imati jednake sigurnosne mehanizme kao i fizički svijet koji emulira ili mijenja, lako je uvidjeti da će njegova sigurnost biti onolika kolika je i kod komponenti koje ga tvore. Metaverzum će sigurno koristiti tehnologije kao što su proširena stvarnost (AR), virtuelna stvarnost (VR), internet stvari (IoT) i kriptovalute. Ove tehnologije obećavaju da će integrisati i uskladiti fizički s digitalnim svjetovima, ali i otvoriti kanale za cyber kriminalce koji će ciljati kompanije i pojedince u metaverzumu.
Hakeri, dakle, već sada idu dva koraka ispred dizajnera sigurnosti metaverzuma jer dobro poznaju sve ranjivosti AR-a, VR-a, interneta stvari i digitalnih valuta. Organizacije koje se bave metaverzumom morat će zato uvesti dodatne funkcije za procjenu rizika za infrastrukturu i povezane uređaje koji ga drže u životu. Kako kriminalci primjenjuju sve sofisticiranije phishing i srodne kampanje kako bi pristupili osjetljivim ličnim podacima i mrežama, menadžeri sigurnosti očekuju da će oni svoja iskustva lako ugraditi u osmišljavanje novih tehnika društvenog i tehnološkog inžinjeringa kako bi poboljšali svoje šanse za uspjeh u metaverzumu.
Prepoznavanje rizika
Metaverzum se, za sada, suočava s dva osnovna skupa sigurnosnih problema. Jedan čine poznati izazovi s kojima se sigurnosni menadžeri suočavaju decenijama i tiču se rupa u tehnologijama koje su uključene u rad metaverzuma. Drugi set prijetnji tiče se onih specifičnih za metaverzum i povezanih s korištenjem kriptovaluta, kreiranjem lažnih identiteta i pokušajem prevara. Iako tu već postoji dovoljno iskustva u borbi protiv ovih pojava, očekuje se značajni porast korištenja kriptovaluta, gdje bi svaki virtuelni dućan unutar metaverzuma mogao kreirati i koristiti vlastito platežno sredstvo. Iduća sigurnosna rupa tiče se korištenja NFT-ova (non-fungible token), odnosno nezamjenjivih tokena u metaverzumu. U pitanju je kriptografski zaštićena digitalna imovina koja doživljava pravu eksploziju popularnosti i bez metaverzuma. Očekuje se da će korisnicima metaverzuma prevaranti moći lako prodavati NFT-ove, a zatim nestajati sa zaradom ili vještački napuhivati vrijednost tokena, a onda “zaboraviti” da isplate dividende. Pri tome, vrijednost NFT-a se vještački podiže tako što ih se inicijalno povezuje s osobama koje odranije posjeduju veće količine etabliranih kriptovaluta poput bitcoina. Procjene se baziraju na opipljivim statistikama prema kojima su tzv. prevare s povlačenjem tepiha ispod nogu samo u prvoj polovini 2021. oštetile korisnike u sektoru decentraliziranih finansija za 361 milion američkih dolara. Isto važi i za phishing napade usmjerene na adrese digitalnih novčanika za kriptovalute.
Istovremeno, jedan te isti NFT može se kreirati na više lanaca u isto vrijeme, što će kod korisnika dovesti do lažne percepcije vrijednosti i unikatnosti vlastitih tokena. Prevaranti obično ciljaju na osobe koje na društvenim medijima traže tehničku pomoć, kao posebno ranjiva skupina bez dovoljno znanja o novim tehnologijama. Njima će, naprimjer, biti lako prodati NFT sliku ili avatar koji je zaštićeno intelektualno vlasništvo, a ne umjetnički unikat. Ovu izloženost rizicima samo pojačava činjenica da sigurnost u metaverzumu nije dovoljno regulatorno pokrivena. U kompaniji Cisco, naprimjer, navode da u virtuelnom svijetu možete izgubiti i milion dolara bez ikakvih pravnih posljedica i načina za odštetu. Sve podsjeća na zlatnu groznicu iz 19. stoljeća jer se uz masovnu medijski promoviranu histeriju oko metaverzuma i NFT-ova kod ljudi stvara dojam da će propustiti voz ako ne uskoče na njega i ne ulože što prije moguće.
Ostavite privatnost na rampi metaverzuma?
Šta je sa privatnošću u metaverzumu? Istina, još nije poznato koliko informacija će metaverzum prikupljati od vas nakon što stavite VR komplet na glavu. No, već je sada jasno da će olakšati posao cyber kriminalcima koje zanima krađa informacija i iskorištavanje znatiželjnih korisnika s trajnom željom da isprobaju nešto novo. Prekomjerno prikupljanje podataka jedan je od rizika povezanih sa samim funkcioniranjem metaverzuma. Osim prikupljanja podataka kao što su e-mail adresa i broj telefona, kompanije u metaverzumu će moći prikupljati podatke i o vašem govoru tijela, biometrijskim informacijama i društvenom ponašanju. Sve navedeno će se, u teoriji, izvoditi voljno, no problem su prikrivene prakse kojima će se ovi podaci prikupljati bez odobrenja korisnika.
Dodatni izazov za privatnost je i kontinuirani nadzor korisnika metaverzuma. Za boravak u metaverzumu će vam biti potrebni novi uređaji kao što su VR komplet, kamere, senzori i mikrofoni. Ovi uređaji mogu prikupljati i pohranjivati podatke i bez vašeg znanja. Budući da je metaverzum novi koncept, zakoni koji regulišu podatke koje ovi uređaji smiju prikupljati još nisu u potpunosti razrađeni. Metaverzumu je za pravilan rad potrebno više mrežnih krajnjih tačaka. Svaki uređaj u vašem domu koji se povezuje na internet će za potrebe metaverzuma morati otvarati nova vrata za potencijalne cyber napade. Kako će ovo podrazumijevati korištenje dodatnih uređaja i senzora, korisnici će postati još ranjiviji na incidente kao što je krađa privatnih i osjetljivih podataka.
Avatar nesigurnosti?
Sve navedeno dodatno će otežati temeljna tačka diferencijacije između metaverzuma i stvarnog svijeta – njegova potpuna virtuelnost. Naprimjer, upotreba digitalnih avatara će sigurno otežati proces autentifikacije korisnika, posebno u kontekstu obavljanja svakodnevnih aktivnosti u metaverzumu, poput kupovine. Razlikovanje između stvarnih kupaca i prevaranta, krađa identiteta i postupanje u slučaju da neki avatar uznemirava drugi – sve to su sigurnosna pitanja o kojima će morati razmišljati i korisnici i neimari budućeg virtuelnog univerzuma.
Kompjuterski vid pomaže u transformaciji transportne industrije na svim nivoima: od podizanja nivoa iskustva putnika, preko preventivnog održavanja voznog parka do optimizacije korištenja goriva. Kako se transportna industrija nastavlja razvijati, konvergentne tehnologije kao što su 5G i moćno rubno računarstvo podržavaju novu generaciju fleksibilnih rezultata na temelju podataka koji će koristiti putnicima, industriji i održivosti.
Autor: Wayne Arvidson, globalni direktor razvoja tržišta i strategija, Dell Technologies
Bilo da se kreću ljudi ili roba, transportna okruženja su u stalnom pokretu. Željeznice, aerodromi, teretni brodovi te javni i privatni prijevoz su složena okruženja za primjenu kompjuterskog vida. Oni zahtijevaju uvid u situaciju u realnom vremenu zasnovan na analizi brojnih različitih tačaka podataka. To opterećuje računarske resurse i rubnu pohranu, koja je definirana kao mjesto na kojem se fizički svijet susreće sa svijetom podataka.
Izazov se rješava primjenom objedinjenog pristupa u realnom vremenu u kombinaciji sa skalabilnim hiperkonvergiranim infrastrukturama visokih performansi (HCI). Tako se organizacijama omogućava da prikupljaju i obrađuju velike količine podataka na rubu i pružaju uvide u realnom vremenu. Rezultati, a ne sirovi podaci, šalju se nazad na centraliziranu lokaciju za ponovnu obuku analitičkog modela, koji sve to potom vraća na rubne lokacije. Time se dobijaju kvalitetniji uvidi skoro u realnom vremenu.
Iako kompjuterski vid još nije široko prihvaćena tehnologija u cijeloj industriji, transportne organizacije koje investiraju u nju uživaju u prednostima u segmentu sigurnosti, korisničkog iskustva, operativne efikasnosti, održivosti i kreiranja dodatnih izvora prihoda. One žele iskoristiti prednosti napretka ove tehnologije u budućnosti. Automatizacija i beskontaktni procesi integrirani s kompjuterskim vidom također znatno poboljšavaju usluge transporta.
Sve navedeno ima veliki zajednički utjecaj na korisnike, posebno kada su organizacije pod snažnim pritiskom da maksimiziraju profit usred rastućih troškova i smanjenja količina dostupnih resursa.
Koji se izazovi u transportu mogu riješiti?
Svi aspekti transportne industrije doživjeli su ogroman gubitak prihoda i resursa u posljednjih nekoliko godina. Kako je privreda počela usporavati, javne i privatne transportne organizacije našle su se pod pritiskom da se moraju oporavljati uz manje budžete i nedostatak radne snage. To je potaknulo napore da se pronađu načini za jačanje poslovne efikasnosti.
Osim toga, sigurnost je ključni zahtjev u željeznici, transportu na vodi, u zraku i na putevima. To često podrazumijeva donošenje odluka u djeliću sekunde, što je proces koji se može unaprijediti mašinskim učenjem. Tu je i prediktivno održavanje u okviru kojeg se dijelovi zamjenjuju prije nego što se oprema i vozila pokvare. To je izuzetno korisno za same operacije, ali je često teško izvodivo zbog broja uključenih varijabli.
U svakoj od ovih situacija različite tačke podataka mogu se apsorbirati odjednom i analizirati za višestruku upotrebu. Sigurnosna infrastruktura može ponuditi temelj koji bilježi audio i video te podatke s IoT uređaja. Ove podatke sistem računarskog vida kombinira i analizira te nudi uvide koji se mogu iskoristiti za pozitivan utjecaj na sigurnost, korisničko iskustvo, operativnu efikasnost, održivost i generisanje prihoda.
Kako kompjuterski vid može poboljšati sigurnost putnika, osoblja i objekata?
Značajan segment zaštite putnika i osoblja tiče se napora da se objekat i oprema fizički osiguraju. Korištenjem kamera i senzora kompjuterski vid omogućava precizniji pregled putničkog prtljaga i tereta.
I određeni obrasci ponašanja i objekata se mogu pratiti. Elektronski uređaji, kao što su pametni telefoni i laptopi, posjeduju jedinstvenu MAC adresu. Aerodromi danas mogu prepoznati MAC adrese uređaja kako bi ih pratili u cijelom objektu. Kada se adrese kombiniraju s podacima sa senzora, ti se uređaji mogu automatski pratiti, a odluke donositi u realnom vremenu. Ako neovlaštena osoba uđe u zaštićenu zonu, sigurnosno osoblje odmah se upozorava da preduzme odgovarajuće mjere. Sistemi kompjuterskog vida također mogu odrediti koliko se ljudi nalazi na nekoj lokaciji ako je, naprimjer, potrebna evakuacija.
Primjeri utjecaja na korisničko iskustvo i operativnu efikasnost
Jedan od ključnih zadataka aerodroma je da ljudi prođu što brže. Kao aspekt korisničkog iskustva i operativne efikasnosti, kompjuterski vid s vještačkom inteligencijom može poboljšati upravljanje redovima na aerodromima. To se radi proaktivnom procjenom situacija u kojima na šalter za prijavu na aerodromu treba poslati dodatno osoblje za korisničku podršku ili otvoriti novu sigurnosnu liniju.
Beskontaktno iskustvo putnika tu dobija na važnosti jer ima za cilj da minimizira vrijeme od ulaska u objekat do ukrcavanja, uz istovremeno unapređenje iskustva putnika tokom cijelog putovanja (Slika 1). Naprimjer, putnici bi se mogli automatski prijaviti po dolasku, unaprijed obaviti kontrolu kako bi brže prošli kroz osiguranje, biti upozoreni na promjenu broja izlaza, naručiti kafu u prodavnici najbližoj izlazu i ukrcati se bez problema. Ovaj scenarij je moguć kroz korelaciju podataka, pri čemu sistem kompjuterskog vida donosi odluku jeste li vi taj odgovarajući putnik.
Upotreba kompjuterskog vida za unapređenje iskustva putnika
(1. Automatska identifikacija – samostalno prijavljivanje putnika za brže sigurnosne kontrole; 2. Pametno parkiranje – aktivno obavještavanje o dostupnim parking mjestima po dolasku; 3. Prepoznavanje predmeta – prepoznavanje sumnjivih ili napuštenih predmeta; 5. Pametno kretanje – personalizirano iskustvo s blagovremenim obavještavanjem putnika koje skraćuje vrijeme čekanja; 6. Dinamična promocija – ciljano digitalno oglašavanje i promocije; 7. Praćenje prtljaga u realnom vremenu – zaštita prtljaga tokom cijelog putovanja, uz slanje obavještenja o njegovoj dostupnosti za preuzimanje nakon kontrole)
Već smo naveli važnost prediktivnog održavanja za organizacije jer znatno utječe na potrošnju goriva i troškove, kao i na smanjenje ugljičnog otiska organizacije. Kamere i tehnologija termalnog vida koriste se za vizuelnu provjeru oštećenja vozila usljed habanja. Kada su integrisane sa senzorima interneta stvari, mogu precizno identificirati i dijelove koje treba zamijeniti.
Aerodromi mogu koristiti kompjuterski vid kako bi znatno povećali efikasnost operacija na rampi i tokom okretanja aviona. Sistem prati lokaciju avionā koji su upravo sletjeli i potvrđuje da li je oprema za iskrcavanje prtljaga na svom mjestu. Radi se i automatsko obavještavanje vozila za ketering i gorivo, kao i osoblja na rampi.
Javni prijevoz također ima koristi od efikasnosti koju nudi kompjuterski vid. Kako lokalne tranzitne agencije nastoje povećati broj putnika i efikasnost potrošnje goriva, neke zajednice eksperimentiraju sa dinamičkim preusmjeravanjem autobusa kako bi smanjile slučajeve pojave praznih autobusa na određenim rutama. Neki gradovi naplaćuju naknadu kada putnička vozila uđu u centar grada. Senzori zagađenja otkrivaju povišene vrijednosti hemikalija u zraku, kao što je ugljik-monoksid. Oni, pritom, aktiviraju sistem upozorenja, što rezultira naplatom različitih naknada koje plaćaju vlasnici tih vozila.
Željeznice opremaju vozove kamerama i postavljaju ih na stanice kako bi pregledale i nadgledale dijelove dok se voz kreće niz prugu. Tako se jačaju sigurnost i efikasnost te generišu prihodi. Više informacija o tome kako se kompjuterska tehnologija koristi za kontrolu vagona pogledajte studiju slučaja Duos Technology Group.
Utječe li kompjuterski vid na održivost u transportu?
U kontekstu transporta, održivost se uglavnom fokusira na potrošnju i pravilno upravljanje energijom i gorivom. Aerodromi, naprimjer, koriste velike količine goriva. Zato se javlja zabrinutost zbog oslobađanja potencijalno opasnih količina para i hemikalija koje bi mogle povećati zagađenje zraka ili kontaminirati podzemne vode. I odleđivanje aviona zahtijeva upotrebu hemikalija, tako da kamere i senzori mogu biti od koristi u ovom procesu na način da ga učine sigurnijim, odnosno smanje upotrebu viška hemikalija koje otječu u zemlju s asfalta ili piste. Aerodromi i željeznice se bave i kontrolom vegetacije kao sredstvom za suzbijanje požara.
Tehnologija kompjuterskog vida prati potrošnju goriva, kontaminaciju zraka i tla, pa čak i visinu vegetacije oko sletnih traka i šina.
Slično pametnim gradovima, aerodromi, željezničke stanice i brodovi mogu koristiti kompjuterski vid za kontrolu potrošnje energije, vode, klimatizacije i grijanja. Na osnovu toga gdje se ljudi nalaze i prepoznatih obrazaca njihovih aktivnosti, pametno osvjetljenje se može automatski kontrolirati kako bi se aktiviralo ili isključilo tokom najsvjetlijeg dijela dana ili kako bi se trajno osvijetlile druge zone iz sigurnosnih razloga.
Generisanje prihoda za transportne kompanije i javni sektor
Ovaj segment tiče se postizanja više rezultata uz manje resursa, kao i jačanja postojećih tokova prihoda. Za aerodrome to znači usmjeravanje putnika prema maloprodajnim objektima unutar aerodroma kako bi ih se potaknulo da potroše više te da bi se ubrzala cirkulacija aviona, odnosno osiguralo više letova dnevno. Jedan let može generisati desetke hiljada dolara prihoda, tako da slanje dodatnog leta po satu znatno utječe na nivo prihoda.
U zavisnosti od gužve na aerodromu, dinamičko određivanje cijena može se automatski implementirati kako bi se prilagodile cijene parkiranja. Državne i lokalne vlasti također imaju koristi od toga. Vozačima na autoputevima obično je potrebna oznaka ili propusnica za ulazak na traku za vozila s visokom popunjenošću. Tehnologija kompjuterskog vida može povećati naknadu za korištenje ovih traka na osnovu trenutnog intenziteta saobraćaja.
Utjecaj mobilnog rubnog računarstva i 5G-a na kompjuterski vid u transportu
Podaci i učenje u realnom vremenu od ključne su važnosti za uvid u situaciju na terenu, a tehnologije poput 5G-a i mobilnog rubnog računarstva omogućavaju brže vrijeme odgovora.
Uzmimo, naprimjer, dio voznog parka poput javnog autobusa. Vozač se treba fokusirati na cestu i putnike. Autobus opremljen kamerama i kompaktnom hiperkonvergiranom infrastrukturom može iskoristiti kompjuterski vid za kreiranje uvida u situaciju u realnom vremenu kako za vozača tako i za osoblje tranzitnog čvorišta. Kako se vozilo približava autobuskoj stanici, sistem prati broj putnika koji ga čekaju, odnosno potencijalnih putnika s posebnim potrebama. Povećani propusni kapacitet koji nudi 5G omogućava brži prijenos ovih informacija do centralne lokacije za analizu, a njeni rezultati se šalju autobusu u skoro realnom vremenu.
Kompjuterski vid zaista transformira transportnu industriju uz pomoć automatizacije, beskontaktnih tehnologija i 5G-a. Rubno računarstvo i funkcije mašinskog učenja omogućavaju brže i kvalitetnije donošenje odluka i dobijanje uvida u situaciju na terenu. To povećava efikasnost, čini okruženje sigurnijim, smanjuje emisije ugljika, povećava zadovoljstvo kupaca i pomaže organizacijama da budu profitabilnije.
Proteklih godina organizacije iz cijelog svijeta prešle su iz faze uvođenja u fazu šire operacionalizacije rješenja za računarski vid. Revolucionarne tehnologije kojima je trebalo pet do deset godina da se uopće pojave na tržištu danas se svugdje primjenjuju, pri čemu trendovi prilagođavanja naprednim tehnologijama ne pokazuju znakove posustajanja. U ovom članku predstavit ćemo načine na koje računarski vid mijenja ključne industrije
Piše: Nigel Steyn, tehnički direktor prodaje za računarski vid, rubno računarstvo i IoT, Dell Technologies
Prije nekoliko godina računarski vid je bio tek zanimljiva naučnofantastična inovacija. No, danas je to stvarnost koja ubrzano postaje dio poslovnih okruženja. U suštini, računarski vid koristi vještačku inteligenciju i mašinsko učenje kako bi bolje razumio digitalni video, slike, audio, pa čak i biometrijske podatke, uz dolaženje do odgovarajućih uvida i zaključaka. Uz podatke prikupljene od kamera i rubnih senzora spojenih na internet stvari (IoT), koji su raspoređeni po zgradama, kampusima ili gradovima, tehnologija računarskog vida, naprimjer, može primijeniti algoritamske modele kako bi “učila” iz vizuelnih podataka i pretvorila ih u informacije neophodne za podršku donošenju odluka.
Prema Forresteru, 80% organizacija očekuje da će se broj slučajeva primjene vještačke inteligencije povećati u naredne dvije godine. Organizacije masovno koriste podatke i primjenjuju računarski vid kako bi poboljšale korisničko iskustvo, podigle operativnu efikasnost i, u konačnici, kreirale nove izvore prihoda. U IDC-u navode da su organizacije koje se smatraju inovatorima u segmentu analize podataka dvostruko profitabilnije od svojih konkurenata. Sve navedeno ima smisla. Pouzdani i lako dostupni podaci pomažu poslovnim i operativnim liderima da donose pametnije odluke, jačaju sigurnost, osiguraju konkurentsku prednost za svoje kompanije i iz temelja mijenjaju načine na koje organizacije isporučuju svoje proizvode i usluge.
Karika koja nedostaje: objedinjeni pristup u realnom vremenu
Videointeligencija ne predstavlja novinu. Većina kompanija, javnih prostora, pa čak i škola danas su opremljeni videonadzorom. Međutim, ono što otežava pretvaranje videa u konkretne uvide u realnom vremenu jeste potreba za upravljanjem velikim obimom, brzinom i raznovrsnošću podataka, kao i izvlačenjem zaključaka iz njih. Uobičajeni pristupi prikupljanju podataka i analitici, koji uključuju slanje podataka na centralnu platformu radi obrade, mogu dovesti do opterećenja mrežnog saobraćaja. Tu je i kašnjenje povezano s velikim tokovima podataka koji se šalju dvosmjerno. Ovo postaje posebno izražen problem ako se na osnovu podataka moraju donositi složene odluke u određenom roku.
Kako bi prevazišle ove izazove, neke organizacije primjenjuju modele tzv. objedinjenog učenja u realnom vremenu (slika 1). Ono omogućava efikasniju obradu i pohranu podataka, uglavnom na rubu mreže. Zamisao je da se razviju algoritamski modeli na centralnom serveru koji se često nalazi u oblaku te da se podaci čuvaju na rubnim lokacijama na kojima se, zapravo, i koriste. Nakon slanja modela na ovu destinaciju on se može obučiti pomoću lokalnih podataka. Nakon toga se centralnom serveru natrag šalju samo rezultati za potrebe agregacije. Zauzvrat, centralni model se može unaprijediti i vratiti na rubnu lokaciju radi podizanja nivoa kvaliteta izvučenih zaključaka na lokalnom nivou.
Tržište analitičkih modela
Savremeni modeli vizuelnih podataka projektuju se za standardne krajnje korisnike na rubu mreže. Potreba za stručnjacima za podatke koji vrše analize većinski je zamijenjena standardiziranim “drag and drop” modelima radnih tokova za kreiranje vlastitog analitičkog paketa. Razvilo se i tržište analitičkih modela na kojem kompanije koje ulažu u tehnologiju računarskog vida mogu inkorporirati ove modele u svoje poslovanje, čak i ako nemaju interne stručne resurse za vještačku inteligenciju ili analizu podataka. Postoje značajne prednosti objedinjenog pristupa u realnom vremenu. Neke od njih su to što omogućava unošenje vizuelnih podataka samo jednom i što možete dozvoliti pristup informacijama za više aplikacija. Model koji ostaje na centralnom serveru nije vezan za konkretne podatke, a modeli se mogu dijeliti s drugim akterima bez sigurnosnih rizika i budući da se obuka odvija na rubu, mrežni troškovi su niži i nema potrebe za održavanjem centraliziranog podatkovnog jezera.
Utjecaj računarskog vida
Računarski vid ulazi i u naš svakodnevni život. Vjerovatno ga koristite a da toga niste ni svjesni. Da li vaš pametni telefon ima funkciju prepoznavanja lica koje vam omogućava da otključate uređaj ili potvrdite svoj identitet na web-stranicama za online bankarstvo? To je računarski vid. Tu su i moderni automobili s ugrađenim kamerama. Vizuelni podaci s kamera i drugih senzora savremenim automobilima nude mogućnost da se samostalno parkiraju. Tempomat reguliše brzinu automobila držeći siguran razmak između vozila, dok sistem za izbjegavanje nesreća aktivira kočnice ako se automobil nađe previše blizu objektu ispred njega.
Iz poslovne perspektive, primjene računarskog vida možete pronaći u gotovo svakoj vertikali: maloprodaji, transportu, zdravstvu, proizvodnji, energetici i dr. Računarski vid možemo primijeniti u svim navedenim vertikalama kako bismo postigli značajne učinke, kao što su lična sigurnost i zaštita objekata, poboljšano korisničko iskustvo, operativna efikasnost, održivost i kreiranje izvora prihoda. Uz kvalitetne vizuelne podatke i kontinuirano unapređivane modele, aerodromima se sada može efikasnije upravljati, korisnička usluga na stadionima se može prilagoditi svakom posjetiocu, a u zdravstvu je moguće preciznije i brže otkrivati tumore.
U kojem smjeru ide računarski vid?
Da bismo odgovorili na ovo pitanje, analizirat ćemo sliku 2, koja prikazuje krivulju zrelosti tehnologije analitike. Tokom proteklih nekoliko godina mnoge organizacije prešle su s primjene računarskog vida kao alata za dobijanje isključivo deskriptivnih i dijagnostičkih rezultata na funkcije koje im omogućavaju da djeluju prediktivnije u svom pristupu jer im modeli pomažu u predviđanju vjerovatnih ishoda.
Organizacije koje se oslanjaju na podatke sada primjenjuju i preskriptivna rješenja. Ona im donose konkretne prednosti, rezultate i uvide koji se mogu primijeniti gotovo u realnom vremenu. Kako ova rješenja postanu sve prilagodljivija, ona nose i dramatična poboljšanja performansi sistema i automatiziranih procesa, kao i procesa donošenja odluka. Tako se omogućava uspostava kontinuirane petlje za optimizaciju u realnom vremenu u okviru koje se određeni model kontinuirano obnavlja. U kasnijim fazama krivulje analitičke zrelosti javljaju se procesi koji se odvijaju uz malo ili nimalo ljudske intervencije ili donošenja odluka, s resursima koji proaktivno stižu do svog odredišta.
Automobil s omogućenim računarskim vidom automatski će se integrisati s pametnim sistemima gradske kontrole saobraćaja kako bi se izbjegle ili ublažile saobraćajne gužve. Istovremeno, vozilo se može povezati sa sistemom informacija o parkingu kako bi ga se uputilo do optimalnog parking mjesta na osnovu trenutnog odredišta. Uz rubno računarstvo u realnom vremenu i ažurirani model koji koristi vozilo, vaš automobil će “naučiti” kako da se sigurno kreće, bilo da se nalazi u naselju za starije osobe ili na brzoj autocesti.
Korak naprijed uz strategiju primjene računarskog vida
Primjena rješenja računarskog vida zahtijeva odgovarajuće testiranje i validaciju. Svako može obaviti testove kompatibilnosti i provjeriti aplikaciju na platformi u silosu. Izazov predstavlja validacija više aplikacija koje zajedno rade na platformi u većem obimu, a istovremeno podržavaju koncept jednokratnog unosa i rada s više podataka i obuhvataju kompletnu arhitekturu rješenja od ruba do jezgre i oblaka.
Dizajn modela računarskog vida treba biti provjeren kako bi se osiguralo da modeli ispravno rade sa specifičnim aplikacijama računarskog vida u stvarnom svijetu. Provjerena projektovana rješenja se testiraju i optimiziraju za svaki vid primjene. Njihov obim već je prilagođen okruženju u kojem će raditi, što otklanja potrebu za nagađanjem kada je u pitanju prostor za pohranu, kapacitet za obradu i druge specifikacije koje se moraju uzeti u obzir prije nabavke. Odluka da se testiranje provede interno i u stvarnim uslovima može predstavljati opterećenje za resurse, ali su danas često dostupne i opcije koje nude treće strane. Dell Technologies, naprimjer, nudi laboratorijski provjerena rješenja iz odabrane skupine koja obuhvata više od stotinu tehnoloških i servisnih partnera, kao i onih koji se bave vještačkom inteligencijom.
Utjecaj na poslovanje
U situacijama u kojima se validacija tiče tehničkih elemenata računarski vid može utjecati i na poslovanje. Svaka organizacija koja želi koristiti tehnologiju računarskog vida ili svoju trenutnu implementaciju podići na viši nivo treba se fokusirati na uvide koji su joj potrebni kako bi bolje vodila svoje poslovanje i unaprijedila procese. S rubnim računarstvom nekadašnje granice i ograničenja postaju prošlost. Sada možemo još brže i u većem obimu isporučiti kvalitetnije uvide, tako da se organizacije trebaju fokusirati na rezultate koje žele postići u oblasti sigurnosti, korisničkog iskustva, operativne efikasnosti, održivosti i generisanja dodatnih prihoda. Tehnologija računarskog vida pruža detaljnije uvide u odnosu na one koje možete dobiti samo iz podataka. Sada možete dopuniti podatke vizuelnim informacijama i tako ih učiniti bogatijim i korisnijim, te održati konkurentsku prednost u novoj eri pristupa radu i pružanja usluga između korisnika i organizacija.
