Kontrola pristupa

Višeslojni izvor inteligencije koja oblikuje kvalitet življenja i ritam investicija

10 Marta, 2026

Sistemi za upravljanje zgradama širom EMEA regije ostavljaju svijet automatizacije i evoluiraju u smjeru integrisanih platformi koje se oslanjaju na koncept podatkovne inteligencije. Sve se dešava u vrijeme uvođenja definicije “inteligentne” zgrade, koju danas oblikuju stroga ekološka regulativa, naglasak na cyber sigurnosti i visoka očekivanja korisnika

Piše: Mirza Bahić; E-mail: mirza.bahic@asadria.com

Sistemi za upravljanje zgradama (Building Management Systems) polako izlaze iz niše u velikom stilu. Razlog za to je najstariji i najjednostavniji ikada: staro odumire, a alternative su preskupe i nedovoljno ispitane. Ovo je najlakše vidljivo na stambenom fondu evropskih zemalja čije se tržište našlo pod sistemskim pritiskom u vidu zastarijevanja njegove infrastrukture. Ovaj fond je danas star nekoliko decenija, fragmentiran i oslonjen na tržište adaptacije prostora. U prilog starim zgradama ne idu ni regulatorni okviri povezani s dekarbonizacijom, energetskim performansama i operativnom transparentnošću kao glasnici modernizacije. Vlasnici zgrada danas su pod pritiskom ne samo da unaprijede same zgrade već da unutar njih integrišu sisteme sposobne da isporuče mjerljive operativne performanse.

S druge strane, Evropa nema luksuz brzorastućih regija poput Bliskog Istoka, gdje se BMS sistemi od starta ugrađuju u megaprojekte, hotele, aerodrome, medicinske ustanove i pametne gradove. U tim okruženjima se digitalna infrastruktura predviđa i integriše od samog početka. Međutim, ova prednost dolazi i uz znatno viša očekivanja korisnika, što znači da se automatizacija i inteligencija zgrada moraju projektovati od prvog dana.

Zaključak je da se BMS u cijeloj EMEA regiji našao između operativnih potreba samih objekata i uspona informatičke tehnologije koja ih sada može ispratiti. Tu je nestabilnost globalnog energetskog tržišta, koja je u prvi plan izbacila fokus na efikasnost u trošenju komunalnih resursa. Sve ovo više nije ni apstraktno ekološko pitanje, nego stvar koja zadire u novčanik korisnika čije zadovoljstvo boravkom u zgradi odavno nije periferno pitanje.

U takvom kontekstu, BMS je napustio imidž upravljačke platforme i postao višeslojni izvor inteligencije koja oblikuje kvalitet življenja i ritam investicija u građevinskom sektoru.

Reakcija više nije dovoljna

Na konceptualnom nivou, BMS je samo naglasio već dugo vremena prisutni rascjep u definiciji pametnih i inteligentnih zgrada. Za stručnjake koji se bave BMS-om, ova razlika se svodi na koncept očekivanja naspram reakcije. Valentin Vasile, zamjenik direktora za digitalnu energiju za Centralnu i Istočnu Evropu u Schneider Electricu, povlači vrlo jasnu granicu između oba koncepta. “Pametna zgrada reaguje, ali inteligentna zgrada predviđa”, kaže Vasile.

Koncept predviđanja je kontekstualan. Vasile to ilustruje konkretnim scenarijem. Inteligentna zgrada, naprimjer, neće reagovati tek onda kada senzori za detekciju zauzetosti prostora dostignu postavljene pragove, već može unaprijed prepoznati da zauzetost raste i da će promjena vremena uticati na komfor prisutnih u roku od 45 minuta. “To više nije samo: ‘Uključi rashladni uređaj u 7 ujutro.’ Sada je to na osnovu jučerašnjih obrazaca, današnje vremenske prognoze i predviđene zauzetosti prostora, unaprijed ohladi 4. sprat za 0,8°C u 6:43 ujutro radi optimalnog komfora”, kaže on. Taj pomak, tvrdi Vasile, zgradu čini ne samo pametnom već i inteligentnom.

U konkurentskoj kompaniji Honeywell, na ovu tranziciju se gleda kroz prizmu učenja na nivou portfolija. Dejan Petrović, viši menadžer prodaje za BMS sisteme za Balkan/Adria regiju, naglašava da istinski inteligentni sistemi ne optimiziraju samo pojedinačnu zgradu. Umjesto toga, oni prepoznaju ponavljajuće obrasce kroz čitave portfolije i povezuju grijanje, ventilaciju i klimatizaciju, energiju, protivpožarnu zaštitu i tehničku zaštitu kako bi unaprijedili i skalirali performanse objekta.

S druge strane, u Johnson Controlsu naglasak je na prilagodljivosti. Ilan Yaniv, šef prodaje za digitalna rješenja u toj kompaniji, objašnjava da statična automatizacija zasnovana na pravilima polako ustupa mjesto adaptivnim sistemima. Razlog za to je činjenica da oni mogu proaktivno prepoznati manjak efikasnosti putem detekcije kvarova i dijagnostike. Fokus nije samo na predviđanju nego i na operativnoj agilnosti, uz smanjenje oslanjanja na fiksne pragove detekcije parametara i unaprijed programirane reakcije.

Pitanju nove uloge BMS-a u Siemensu se pristupa kroz dijagnostiku. Saša Matošić, stručnjak za prodaju proizvoda za pametne zgrade i infrastrukturu u toj kompaniji, ističe detekciju anomalija zasnovanu na mašinskom učenju i prepoznavanje obrazaca kao pokazatelje da se sistemi odmiču od tradicionalne automatizacije. U ovom okviru, inteligencija postaje vidljiva kada se odstupanja otkriju prije nego što se aktiviraju upozorenja, a korektivne radnje postanu proaktivne umjesto reaktivnih.

To znači da automatizacija zasnovana na pravilima više nije dovoljna i da je inteligencija višedimenzionalni koncept koji uključuje predviđanje, portfolio za učenje, prilagodljivost i dijagnostičku dubinu. “Sistem se odmiče od jednostavne automatizacije i postaje platforma za donošenje odluka. Ona se prilagođava promjenjivim uslovima, uči iz operativnih obrazaca i kontinuirano poboljšava performanse bez ljudske intervencije”, kaže Matošić.

Integracija nije samo konvergencija

Ipak, struka naglašava još jedan važan faktor: inteligencija je moguća samo tamo gdje je integracija cjelovita.

Honeywell pozicionira integraciju kao konvergenciju HVAC-a, upravljanja energijom, sistema za zaštitu života, tehničke zaštite i IT/OT infrastrukture. Sve se mora odvijati u okviru jedinstvenog operativnog modela. Petrović objašnjava da povezivanje pratećih tokova podataka otkriva obrasce koji su ranije bili nevidljivi operaterima. Tako se kreiraju vrijedni uvidi koji u realnom vremenu unapređuju performanse cijele zgrade.

A tu je i agregacija podataka kroz sisteme i IoT uređaje. Yaniv iz Honeywella ističe važnost transformacije sirovih signala u korisne uvide, uz glatki prelazak iz faze monitoringa u podršku donošenju odluka. Platforme integrišu podatke iz sistema za automatizaciju zgrada, brojila i IoT uređaja, uz oslanjanje na otvorene protokole i primjenu napredne analitike. Uz to, one pomoću AI-ja daju preporuke kroz kontrolne ploče koje prate upravljanje energijom, nivo ugljika i performanse konkretnog prostora.

Međutim, integracija je mnogo više od pukog tehničkog objedinjavanja. Za Schneider Electric ona je operativna okosnica koja usklađuje ciljeve podizanja nivoa komfora korisnika, smanjenja ugljika, cjenovne isplativnosti i otpornosti na cyber napade. Platforma EcoStruxure te kompanije postavlja upravljanje zgradom u centar pažnje i objedinjuje HVAC, rasvjetu, roletne, senzore i energetske sisteme. Istovremeno, Power Monitoring Expert funkcija donosi energetsku inteligenciju u ovo jedinstveno okruženje. Analitički slojevi imaju krovnu ulogu i pretvaraju zgradu u nešto što Vasile opisuje kao jedan “koordiniran, transparentan i samoučeći ekosistem”.

U Siemensu, srodnu funkciju po važnosti imaju objedinjene kontrolne ploče i hibridni modeli implementacije u oblaku. Oni povezuju HVAC, protivpožarnu zaštitu, rasvjetu i sigurnosne sisteme s jedinstvenim interfejsom. Matošić ističe upotrebljivost i međudisciplinarnu vidljivost kao ključne faktore za efektivan nadzor, uz cloud integraciju kroz Building X platformu, koja omogućava sofisticiranu analitiku i optimizaciju na više lokacija.

Za razliku od Honeywella i Johnson Controlsa, koji se fokusiraju na korelaciju i analitiku, Schneider Electric integraciju prvenstveno uvodi u smislu usklađivanja ishoda, dok za Siemens ona donosi operativnu jasnoću i interakciju s korisnicima. Sve u svemu, priča o integraciji je zajednički jezik svih tržišnih igrača, uz diferencirani fokus na različite aspekte njene uloge.

AI mijenja ulogu operatera?!

Možda najznačajniji organizacijski pomak koji donose inteligentne BMS platforme jeste novi nivo podrške osobama koje upravljaju zgradama. BMS je ranije predstavljao jedan “tihi” infrastrukturni sloj jer je bio stabilan, predvidljiv i reaktivan. Danas, tvrdi Vasile, on postaje “misleći” sloj zgrade i ta promjena počinje s podacima. Kada se hiljade različitih tačaka podataka objedine u zajednički sloj, zgrada dobija svoj “kontekst”. Inteligentni softver pretvara sirove podatke u korisne uvide i tako operaterima donosi jasnoću koju ranije nisu imali. Vještačka inteligencija pomaže da se iz temelja promijeni uloga operatera. “Umjesto reagovanja na alarme, operateri dobijaju interpretacije i predviđanja zasnovana na nivou pouzdanosti, vjerovatne ishode i preporučene akcije”, objašnjava Vasile. Oni prelaze iz faze gašenja požara u orkestraciju, iz pitanja “Šta nije uredu?” u “Koji je najbolji scenario koji možemo oblikovati?” “AI ne automatizira zgradu. On unapređuje ljude koji upravljaju zgradom jer im daje kopilota koji može vidjeti ono što nijedan čovjek ne bi mogao pratiti sam”, kaže on.

Sličnu filozofiju primjenjuje Johnson Controls, i to kroz platformu OpenBlue. Funkcija Fault Detection and Diagnostics donosi rano otkrivanje kvarova, dok preporuke zasnovane na AI-ju pomjeraju fokus menadžera zgrada s reaktivnog održavanja ka proaktivnoj optimizaciji. I u Honeywellu je AI dospio pod lupu tamošnjih projektanata, koji ga integrišu s rješenjima za prediktivne uvide, automatiziranu optimizaciju i benchmarking na nivou portfolija. Tu je i upravljačka platforma Buildings Sustainability Manager, koja koristi mašinsko učenje za predviđanje anomalija, optimizaciju performansi i podršku dugoročnim ciljevima održivosti i otpornosti.

Cyber sigurnost kao ljepilo koje drži zgradu na okupu

Istovremeno, svi se sagovornici slažu da je digitalna inteligencija bez kibernetičke otpornosti neodrživa. Dok u Honeywellu i Schneider Electricu naglašavaju hijerarhiju kontrole, u Johnson Controlsu je fokus na kibernetičkoj arhitekturi. Yaniv opisuje slojevite sigurnosne mehanizme i kontrole zasnovane na identitetu koje su osmišljene da smanje izloženost napadima u vrijeme kada zgrade postaju sve povezanije. Kao primjer navodi njihovo OpenBlue Airwall rješenje za umrežavanje na bazi principa nultog povjerenja (Zero Tust). Ono kreira virtuelni air-gap, odnosno čini uređaje nevidljivim za napadače i eliminira njihovo lateralno kretanje. Kao dodatni sloj sigurnosti, Airwall se oslanja i na Host Identity Protocol (HIP) i kriptografske ID-jeve za sigurnu komunikaciju, uz AES-256 enkripciju i višefaktorsku autentifikaciju.

Za Siemens, sigurnost se oslanja na usklađenosti sa standardima IEC 62443-4-2, podršku za Active Directory, LDAP i centraliziranu višefaktorsku autentifikaciju. Za dodatnu zaštitu konvergirane infrastrukture, tu je i Siemensova inicijativa o kibernetičkoj sigurnosti (Cybersecurity Initiative), koja za cilj ima zaštitu kritične infrastrukture, postrojenja i umreženih uređaja kroz saradnju države i sektora.

Zbog svega navedenog, kibernetička sigurnost danas nije dodatak BMS-u, nego jedan od njegovih nosećih stubova. U Evropi, regulatorni pritisak na što kvalitetniju zaštitu kritične infrastrukture i upravljanje podacima nastavlja rasti. Na Bliskom Istoku, brzo usvajanje digitalnih tehnologija u projektima visokog profila predstavlja test ne samo za otpornost na napade nego i za ugled investitora. U ovakvom ambijentu u EMEA regiji, cyber sigurnost je osnovni zahtjev projektovanja i takav status joj je dodijelila i kompanija Honeywell sa svojim holističkim auditima i ciljanim kontrolama konvergentnih IT/OT okruženja. Za Yaniva, jedna od ključnih ranjivosti je oslanjanje na VPN sisteme koje Johnson Controls danas mijenja kriptografski sigurnim rutiranjem zasnovanim na provjeri identiteta. “Ovaj pristup štiti kritičnu infrastrukturu i omogućava siguran udaljeni pristup bez oslanjanja na ranjive VPN-ove ili kompleksna pravila vezana za firewall”, kaže Yaniv. U konačnici, za većinu kompanija koje nude BMS tehnologiju, ovo je oblast u kojoj nema kompromisa.

Od energijske do radne efikasnosti

Energijska efikasnost ostaje primarni pokretač modernizacije zgrada, posebno u Evropi, gdje postoji i regulatorni pritisak usmjeren ka dekarbonizaciji. Ipak, ne svodi se sve na uštedu kilovat-sati, o čemu se slažu i naši sagovornici. Vasile navodi da se često potcjenjuje koliko radna i stambena okruženja utiču na kognitivne funkcije korisnika. Kvalitet zraka, recimo, određuje nivo budnosti pojedinca, dok stabilnost temperature utiče na fokus. Isto vrijedi i za boju i intenzitet svjetla, koji utiču na ritam spavanja, dok obrasci buke mijenjaju nivo stresa. Ono što je novo danas, smatra Vasile, jeste sposobnost da se ti efekti izraze u realnom vremenu pomoću takozvane metrike komfora. Tu spadaju parametri kao što su kvalitet zraka unutar prostorija, zauzetost prostora i indikatori radnog učinka koji se lako mogu povezati s ambijentalnim uslovima u zgradi. “Kada optimizirate nešto za ljude, vi često optimizirate i za efikasnost. Zgrada tako postaje aktivni faktor koji doprinosi dobrobiti i produktivnosti, a ne samo radni prostor”, kaže Vasile.

Ovi su faktori danas lako provjerljiva, a ne apstraktna kategorija. “Prednosti su danas mjerljive putem KPI-jeva kao što je indeks zadovoljstva korisnika, nivo iskorištenosti prostora i kvalitet zraka s vrijednostima prikazanim na kontrolnim pločama”, kaže Yaniv. Uz operativnu uštedu, manje vidljivi ali jednako važan faktor je podizanje ukupnog kvaliteta boravka u zgradi, uz prateći rast produktivnosti i nivoa zadovoljstva korisnika.

Najvažniji ciljevi mjerenja ambijentalnih indikatora za Honeywell su optimizacija kvaliteta zraka u zatvorenom, stabilnost termalnog komfora, smanjenje učestalosti lažnih alarma i poboljšanje vremena odgovora na incidente, dok se u Siemensu za ove učinke oslanjaju na Desigo CC platformu za rangiranje komfora i vizualizaciju ambijentalnih uslova unutar zgrade. Tu je i podrška za mobilne aplikacije, koje omogućavaju korisnicima da prijave probleme i direktno prilagode parametre komfora prema svojim željama. Inteligencija BMS-a se, u ovom okviru, mjeri kroz povratne informacije koje se razmjenjuju s korisnicima unutar zgrade. Bez obzira na razlike u pristupu prioritetima, svi sagovornici se slažu u tome da inteligentne zgrade moraju donijeti mjerljive vrijednosti, uz svijest da će se one uvijek drugačije definirati za konkretni objekat.

Skaliranje inteligencije: Između renoviranja i inoviranja

Skaliranje koncepta inteligentnih zgrada širom EMEA regije poseban je strukturni izazov koji nijedna arhitektura ne može riješiti u svakoj situaciji. Evropskim građevinskim pejzažom dominira renoviranje kao praksa koje traži faznu modernizaciju, interoperabilnost s postojećim platformama i uklapanje u različite regulatorne okvire. “Skaliranje inteligentnih zgrada širom EMEA regije je izazovno zbog različitih regulatornih zahtjeva, nivoa digitalne zrelosti i prisustva brownfield infrastrukture mješovite starosti”, kaže Petrović. On naglašava i važnost postepenog pristupa bez fokusa na jednog proizvođača jer je to način da se klijentima omogući fazna modernizacija kroz mapu puta umjesto skupih programa potpune zamjene starih sistema.

Njegov kolega Vasile ističe i da se iskustva mogu znatno razlikovati na terenu, posebno u Evropi, gdje svaka zemlja, pa i grad, imaju vlastite propise, sisteme i radnu kulturu. Pri tome, neke zgrade mogu biti digitalno napredne, dok druge koriste infrastrukturu iz vremena prije pojave interneta. Zbog toga izazov koji BMS treba riješiti nije samo tehnički nego i regulatorni, kulturološki i logistički. Prema njemu, konačni uspjeh prilagođavanja i skaliranja uveliko zavisi od primjene otvorenih standarda, prilagodljivih arhitektura i kreiranja snažnih lokalnih ekosistema. Univerzalnost ne postoji jer svaki pristup mora poštovati regionalnu raznolikost i pretvoriti je u operativnu prednost.

Kao odgovor na promjenjivu digitalnu zrelost, Johnson Controls zagovara modularne arhitekture koje se oslanjaju na standarde i otvorene protokole kao što su BACnet, Modbus, MQTT. S druge strane, Siemens ističe hibridne strategije implementacije koje balansiraju lokalne zahtjeve usklađenosti s regulativama (uključujući GDPR) s centraliziranim nadzorom portfolija. Na taj način se njihova Desigo CC platforma skalira od malih instalacija do velikih projekata na više lokacija. Istovremeno, pojednostavljene migracijske mogućnosti pomažu da se premosti jaz između postojeće infrastrukture i savremenih inteligentnih platformi. “Standardizovani interfejsi i konzistentni radni tokovi smanjuju potrebe za obukom”, kaže Matošić, “i tako rješavaju problem nedostatka kvalifikovane radne snage, uz podršku za širu primjenu koncepata inteligentnih zgrada.”

Na drugom kraju EMEA regije je Bliski Istok, gdje integracija za potrebe skaliranja može početi već u fazi projektovanja. Ipak, obim i složenost tih projekata nose vlastite izazove u vidu očekivanja od cyber sigurnosti, potrebe za interdisciplinarnom koordinacijom i visokih kriterija za performanse od samog početka. Kako ovi projekti prelaze iz faze izgradnje u operativni životni ciklus, naglasak se pomjera s brzine implementacije na dugoročnu operativnu otpornost. I ovaj primjer je ilustracija važnosti spoznaje da skalabilnost nije jedinstveni tehnički izazov, nego problem koji ima svoju regionalnu, strukturnu i operativnu dimenziju.

Inteligencija se dokazuje rezultatima

Evolucija sistema za upravljanje zgradama pokazuje jasan pravac kretanja. Put od pametnih do inteligentnih zgrada vodi preko BMS-a, što znači da integracija sistema mora biti dublja, analitika zrelija, cyber sigurnost snažnija, a korisničko iskustvo mjerljivije. Suština je ista, a to je da BMS pomaže zgradama da više ne slijede pravila, već “sarađuju” s operaterima i usklađuje svoju funkciju s poslovnim ciljevima.

Nove i renovirane zgrade će se pomoću BMS sistema s funkcijom inteligencije vrednovati po sposobnosti da harmoniziraju podatke, kreiraju izvještaje i standardiziraju kontrolu nad ključnim parametrima svoje funkcije. U EMEA regiji, ova tranzicija se neće mjeriti suhoparnom tehničkom terminologijom, već kredibilitetom implementacije i mjerljivim rezultatima. Inteligencija kao BMS koncept se mora dokazati kroz dubinu integracije, sigurnosne garancije, kibernetičku otpornost i mjerljive operativne ishode. To znači i emotivni iskorak iz svijeta pukog mjerenja mjesečne uštede energije i ulazak u novi koncept u kojem zgrada utiče na produktivnost korisnika i nivo zadovoljstva u interakciji s njom, što je dugoročnije isplativija valuta u ovoj transakciji.

Ograničena autonomija sistema preduvjet je sigurnosti

Ipak, kako se inteligencija kao sloj sistema za upravljanje zgradama širi, raste i važnost povlačenja jasnih granica. Svi sagovornici navode da sistemi za zaštitu života moraju ostati funkcionalni i prilikom kvara. Dejan Petrović iz Honeywella naglašava da kritične protivpožarne funkcije moraju raditi lokalno i nezavisno, čak i u situaciji kada povezivost u cloudu unapređuje monitoring i procese usklađenosti s regulativama. Razlog je jednostavan: potreba za optimizacijom ne može “nadjačati” sigurnosnu logiku.

Valentin Vasile iz Schneider Electrica ovaj princip formuliše na još direktniji način. Prema njemu, autonomija sistema mora imati granice, a one su u osjetljivim okruženjima važnije od same inteligencije. Sistemi za zaštitu života uvijek moraju imati prednost nad imperativom optimizacije, a sigurnosne funkcije sačuvati svoj nezavisni autoritet. Ekosistem Schneider Electrica, naprimjer, namjenski održava certificirane hijerarhije otpornosti na kvarove. U konačnici, tvrdi Vasile, autonomija nije dopuštanje zgradi da “radi šta hoće”. Umjesto toga, zgradama se daje kapacitet da se efikasnije zaštite i ranije upozore one koje borave u njima čim nešto naruši očekivani obrazac.

Salto Dlok: Univerzalna pametna brava za stambene objekte

17 Februara, 2026

DLok je posljednji izdanak Saltove tehnologije pametnog zaključavanja za domove. Ovo rješenje nudi univerzalnu i motoriziranu pametnu bravu koja se besprijekorno integriše s Homelok ekosistemom pametnog stanovanja radi unapređenja korisničkog iskustva pristupa stambenim objektima

Piše: Agnieszka Filipowicz, menadžerica za razvoj poslovanja za Centralnu i Istočnu Evropu, Salto ; E-mail: a.filipowicz@saltosystems.com

Kompanija Salto predstavila je DLok, najnovije rješenje za pametno zaključavanje stambenih vrata. Riječ je o novoj etapi u razvoju Saltovih pametnih rješenja za domove. Ova univerzalna i motorizirana pametna brava povezuje se s Homelok ekosistemom kako bi podržala pristup pametnim domovima i stambenim zgradama. Na taj način se dobija unaprijeđena sigurnost, uz automatizaciju i pristup bez upotrebe ključeva. DLok stanarima omogućava korištenje digitalnog, automatiziranog i širokokompatibilnog rješenja za kontrolu pristupa u vlastitom domu.

Automatizacija nove generacije i besprijekorna integracija

Pametna rješenja za zaključavanje i napredne tehnologije kontrole pristupa mijenjaju način na koji se stambeni prostori štite i kontrolišu. DLok je osmišljen kako bi se odgovorilo na rastuću potrebu za umreženim pristupom stanovanju, uz pouzdano i univerzalno rješenje za nadogradnju koje omogućava pravilno zaključavanje i otključavanje bez fizičkih ključeva. Pri tome se cijeli proces odvija preko aplikacije digitalnog ključa za stanare kao temeljne funkcije automatizacije.

Ova pametna brava dizajnirana je za jednostavno i intuitivno korištenje u stambenim okruženjima. Potpuno automatizirano zaključavanje smanjuje potrebu za manuelnim upravljanjem, uz svijest da će vrata uvijek ostati zaključana. Stanari preko Homelok mobilne aplikacije mogu otključati vrata stana pomoću pametnog telefona, što je praktično za korisnika, goste i posjetioce. Kao univerzalna motorizirana pametna brava, DLok se direktno povezuje sa Salto Homelok ekosistemom pametnog stanovanja, omogućavajući pristup bez ključa i integraciju s drugim rješenjima te kompanije.

Novi pristup mehanici, elektronici i dizajnu

DLok donosi tehnička unapređenja u segmentu povezivosti, pouzdanosti i estetike. Brava nudi široku kompatibilnost kroz različite modele i dodatke za zamjenu postojećih okova. Olakšano je i prilagođavanje standardnim tipovima vrata, uključujući evropske, skandinavske i sjevernoameričke varijante brava sa zasunom. Ova pametna brava univerzalno podržava instalaciju i nadogradnju i može se postaviti za manje od petnaest minuta, bez potrebe za zamjenom postojećeg mehanizma brave ili kvake.

Mehanička izdržljivost unaprijeđena je snažnijim motorom, koji je certificiran za više od 50.000 radnih ciklusa, uz naprednije metalne osovine i potporne komponente. Preciznost kalibracije poboljšana je uvođenjem magnetnog senzora koji mijenja mehaničke komponente, čime se unapređuju performanse brave i tačnost izvještavanja o njenom statusu. Unaprijeđena elektronika podržava poluautomatski proces kalibracije koji kombinira automatske i ručno vođene korake radi poboljšanja ukupnih performansi i tačnosti izvještavanja. Sa dizajnerskog aspekta, redizajnirani ravni okretni element nudi estetski atraktivniji izgled, uz diskretnu oznaku koja služi kao vizuelna povratna informacija o položaju okretanja.

Dizajn za inovacije, sigurnost i jednostavnost

DLok donosi tehnička unapređenja usmjerena na dugotrajnost i pouzdanost, uz zadržavanje savremenog dizajna. Osim brave, Salto je razvio i univerzalni cilindar, kao i seriju adaptera s dodacima. Rezultat je širokokompatibilno rješenje koje omogućava nadogradnju stambenih vrata u vidu pametne kontrole pristupa uz što manji broj jednostavnih koraka. Kompletna instalacija, koja u pravilu traje petnaestak minuta, uključuje zamjenu cilindra i vizuelno vođeni i postepeno objašnjeni postupak instalacije bez bušenja ili potrebe za dodatnim alatima. Brava se u potpunosti ugrađuje s unutrašnje strane vrata i nudi minimalistički i nenametljiv vanjski izgled. Kompatibilnost je dodatno proširena pomoću Euro Compact Turner adaptera, koji omogućava nadogradnju s evropskim profilnim cilindrima (PZ). Adapter omogućava ugradnju pametne brave uz zadržavanje postojećih mehaničkih ključeva, ukoliko to stanari žele.

Pristup bez ključa

DLok je univerzalno kompatibilno rješenje koje stambena vrata pretvara u pametne pristupne tačke, a koje, pri tome, ostaje neprimjetno s vanjske strane. Kompatibilno je s većinom tipova vrata i instalacija za potrebe nadogradnje i odraz je kontinuiranog fokusa kompanije Salto na pametni stambeni pristup, uz kombinaciju praktičnosti i napredne sigurnosti u jednom rješenju. Univerzalna kompatibilnost omogućava isplativu nadogradnju, bez potrebe za zamjenom postojećih brava ili kvaka.

DLok je također važan korak naprijed za strategiju kompanije Salto u stambenom sektoru. Ovo rješenje se oslanja na stečena stručna znanja u oblasti pametnog pristupa i primjenjuje ih u stambenom okruženju. Kombinacija pametne tehnologije pristupa i univerzalnog dizajna omogućava siguran i intuitivan pristup stambenim objektima, uz fleksibilne opcije instalacije i široku geografsku kompatibilnost. Za više informacija o Saltovim rješenjima za zaključavanje u pametnim domovima, posjetite web-portal proizvođača.

Assa Abloy: Bežične digitalne brave i pametni ključevi za bolju kontrolu

17 Februara, 2026

Integracijom CLIQ uređaja u SMARTair rješenje korisnici dobijaju potpuno integrisanu kontrolu i sljedivost pristupa. Bežični sistem kontrole pristupa SMARTair dio je povezanog portfolija digitalnih pristupnih rješenja kompanije ASSA ABLOY

Piše: Thomas Schulz, direktor marketinga i komunikacija za EMEIA regiju, ASSA ABLOY; E-mail: thomas.schulz@assaabloy.com

Ponekad digitalni sistem ne može pokriti sve pristupne tačke koje kompanije i korisnici koriste. Čitači, maske za brave i sigurnosne brave mogu se postaviti na veliki broj vrata. Ali šta ako postoji potreba za inteligentnim sistemom zaključavanja pomoću ključeva za alarmne ormariće, skladišta lijekova, serverske sobe ili energetske uređaje? Do sada je jedina sigurna opcija bila paralelna primjena dva zasebna sistema. Nova integracija dva digitalna ekosistema upraviteljima objekata nudi do sada neviđeni nivo kontrole.

Postoji rješenje

Bežični sistem kontrole pristupa SMARTair dio je povezanog portfolija digitalnih pristupnih rješenja kompanije ASSA ABLOY. Ova tehnologija sada omogućava upravljanje CLIQ programabilnim pametnim ključevima preko jedne softverske platforme. Kada korisnici proširuju svoje SMARTair rješenje za digitalni pristup pomoću CLIQ cilindara bez baterija, dobijaju potpuni nadzor nad svojim objektima, uključujući i vanjske prostore. Nema potrebe za kabliranjem i mehaničkim ključevima i sve se svodi na pametno i fleksibilno upravljanje.

Kada se CLIQ elektronski i elektromehanički cilindri postavljaju tokom instalacije kojom upravlja SMARTair, sigurnosni timovi mogu upravljati mnogo većim brojem vrata. Digitalni pristup moguće je uvesti gotovo svuda, bez bušenja i oštećenja strukture objekta. Širok raspon prolaza koje pokriva SMARTair dodatno se proširuje s više od 60 tipova CLIQ i eCLIQ cilindara. Na taj način se štiti svaka pristupna tačka. SMARTair inteligentni softver TS1000 kontrolira i nadzire sva vrata i akreditive, uključujući pametne i mobilne ključeve, po potrebi.

“Za zdravstvene ustanove, obrazovne institucije, stambene zgrade i mnoge druge tipove objekata, nova integracija upraviteljima daje mnogo više funkcija. Upravitelji objekata dobijaju transparentan nadzor nad svim vrstama prolaza kroz dobro poznato softversko okruženje. To im pomaže da odgovore na rastuće zahtjeve u pogledu usklađenosti s regulativama i znatno detaljnije kontroliraju pristup unutar svojih objekata”, kaže Mikel Gaztañaga, menadžer prodaje za EMEIA regiju u kompaniji ASSA ABLOY Opening Solutions. Kroz novu integraciju SMARTair i CLIQ sistema, upravljanje i korištenje prostora postaje jednostavnije za sve aktere. “Servisno osoblje može raditi pametnije i efikasnije, dok korisnici uživaju u pojednostavljenom i jedinstvenom korisničkom iskustvu već od ulaznih vrata”, napominje Gaztañaga.

Jedno rješenje, maksimalan domet

Integracijom CLIQ uređaja u SMARTair rješenje, korisnici dobijaju potpuno integriranu kontrolu i sljedivost pristupa. Kontrola pristupa se može proširiti i na udaljene lokacije pomoću robusnih CLIQ cilindara i programabilnih ključeva, a svime se upravlja preko poznatog SMARTair TS1000 interfejsa.

Osim toga, SMARTair opcija bežičnog online upravljanja omogućava sigurnosnim timovima da vrše nadzor i kontrolu sistema u realnom vremenu putem bežičnih HUB-ova. Radi dodatne praktičnosti, svaki CLIQ ključ sadrži RFID čip koji se može programirati za otključavanje vrata sa SMARTair uređajima na baterijsko napajanje. Usklađivanjem CLIQ i SMARTair sistema, upravitelji objekata mogu birati između mobilnih i RFID akreditiva (pametne kartice, privjesci ili bedževi) za SMARTair uređaje, pametnih ključeva za CLIQ cilindre i pametnih ključeva s RFID oznakama za oba sistema.

SMARTair i CLIQ na fudbalskom stadionu

Ova nova i napredna integracija već se primjenjuje na stadionu španskog fudbalskog kluba UD Almería. Klub je za svoj stadion odabrao SMARTair digitalni pristup uz centralizirano upravljanje CLIQ pametnim ključevima i cilindrima bez kablova. Svim korisnicima i pristupnim tačkama upravlja se online preko SMARTair TS1000 Web softvera. SMARTair Wireless Online tehnologija upravljanja osoblju omogućava nadzor i kontrolu kancelarija, svlačionica i prostorija za fizioterapiju u realnom vremenu. Zaposlenici koriste prilagođene RFID kartice, koje ujedno služe kao identifikacijske iskaznice. Posjetioci i vanjski izvođači radova dobijaju vremenski ograničen pristup putem mobilnih ključeva koji se šalju direktno na njihovu SMARTair Openow aplikaciju. CLIQ cilindri štite tehničke prostorije i unutrašnje servisne zone. Osoblje za održavanje i sigurnost, uključujući policijske snage na dan održavanja utakmica, koristi programabilne CLIQ ključeve s individualno definiranim pravima pristupa.

“Komplementarne prednosti SMARTair i CLIQ sistema osiguravaju da se potrebe kluba Almería mogu zadovoljiti bez kompromisa glede sigurnosti ili fleksibilnosti. Ova inovativna hibridna instalacija omogućila je zadovoljavanje širokog spektra potreba kada je u pitanju pristup. Samo ASSA ABLOY može ponuditi jedno ovako uvezano i objedinjeno rješenje”, dodaje Gaztañaga.

Za više informacija o integraciji SMARTair i CLIQ tehnologije, možete posjetiti web-portal kompanije ASSA ABLOY te preuzeti i besplatan primjerak vodiča za ova rješenja.

Sigurnosni trendovi u 2026.: Kada iverak padne daleko od klade

13 Februara, 2026

Kroz analizu i stavove vodećih globalnih aktera donosimo pregled najvažnijih trendova koji oblikuju industriju sigurnosti i zaštite u 2026. godini. Tehnologija je, čini se, dovoljno zrela za velike iskorake, no da li je sazrela i naša (ne)tolerancija na greške

Pripremio: Nermin Kabahija; E-mail: redakcija@asadria.com

Industrija sigurnosti i zaštite zasigurno ulazi u fazu zrelosti u kojoj tehnologija više nije sama sebi svrha, već alat za postizanje otpornosti, usklađenosti s regulativama i dugoročne održivosti sistema. Nakon godina ubrzane digitalizacije, fokus se pomjera s pojedinačnih rješenja na integrisane ekosisteme koji povezuju videonadzor, kontrolu pristupa, protivprovalu, zaštitu od požara, pametne tehnologije i cyber sigurnost u jedinstvenu arhitekturu. Ovakav pristup reflektuje promjenu načina na koji korisnici razumiju sigurnost: ne kao izolovanu funkciju, već kao sastavni dio operativnog i upravljačkog okvira.

“Sigurnost danas mora istovremeno odgovoriti na operativne, regulatorne i kibernetičke izazove”, ističu iz Geneteca, naglašavajući da fragmentirani sistemi više ne mogu zadovoljiti potrebe savremenih organizacija. S druge strane, proizvođači i tehnološki lideri poput Boscha, Siemensa i Honeywella ukazuju na to da integracija sigurnosti, automatizacije i energetike postaje ključni preduslov za pametne objekte i infrastrukturu budućnosti.

U takvom okruženju, 2026. se profilira kao prijelomna godina u kojoj se sigurnosna i protivpožarna industrija udaljava od reaktivnog pristupa i sve snažnije usvaja proaktivne, podacima vođene i regulatorno usklađene modele zaštite. Upravo ti trendovi, kroz prizmu vodećih kompanija, tržišnih analiza i konkretnih tehnologija, čine okosnicu ovog pregleda sigurnosne industrije.

VIDEONADZOR

AI u uređajima kao standard

Vještačka inteligencija na rubu mreže u 2026. godini će se etablirati kao osnovni gradivni element savremenih videonadzornih sistema. Analitika zasnovana na vještačkoj inteligenciji koja se izvršava direktno na kameri omogućava bržu reakciju, manju latenciju i znatno manje opterećenje mrežne infrastrukture. Ovakav model obrade podataka postaje posebno važan u okruženjima s visokim zahtjevima za dostupnošću, pouzdanošću i zaštitom privatnosti. “Edge AI je dostigao stvarnu zrelost u industriji sigurnosti i danas predstavlja standard, a ne izuzetak”, navodi se u istraživanju koje je proveo asmag.com. Prema toj analizi, edge AI ostvaruje najviše ocjene i u primjenjivosti i u tehničkoj zrelosti, što ukazuje na njegovu široku implementaciju u realnim projektima, a ne samo u pilot-fazama.

Genetec u izvještaju Stanje privatne zaštite u 2026. godini ističe da krajnji korisnici sve češće biraju lokalnu obradu podataka kako bi osigurali kontinuitet rada i regulatornu usklađenost. U evropskom kontekstu, edge AI se sve više posmatra kao odgovor na zahtjeve vezane za GDPR, lokalnu pohranu podataka i minimizaciju prijenosa osjetljivih informacija. “Decentralizirana arhitektura, u kojoj se obrada podataka odvija direktno na kameri, osnova je otpornog i skalabilnog videonadzora. Obrada na rubu mreže smanjuje zavisnost od centralnih servera i znatno povećava dostupnost sistema u realnim operativnim uslovima”, navode iz MOBOTIX-a, ističući da je edge AI ključan i za zaštitu privatnosti i za kontinuitet rada.

Hanwha Vision u svom pregledu trendova za 2026. naglašava da AI na rubu mreže sam po sebi nije dovoljan bez pouzdanih ulaznih podataka. Kako navode, kvalitet videosignala postaje presudan faktor za tačnost AI analitike, jer princip “garbage in, garbage out” direktno utječe na broj lažnih alarma i pouzdanost sistema. Zbog toga Hanwha Vision kao prioritet ističe uspostavljanje tzv. Trusted Data Environment, u kojem se kombiniraju napredna obrada slike, veći senzori i AI ISP mehanizmi za smanjenje šuma i distorzije u zahtjevnim uslovima.

Videonadzor kao izvor operativnih i poslovnih uvida

Videonadzor se sve jasnije pozicionira kao alat za stvaranje operativnih i poslovnih uvida, a ne samo za detekciju sigurnosnih incidenata. Videopodaci se koriste za analizu tokova ljudi, upravljanje popunjenošću prostora, optimizaciju radnih procesa i unapređenje sigurnosti zaposlenih. Ovakva primjena videa mijenja percepciju videonadzora unutar organizacija – od troška ka alatu za optimizaciju. Prema analizama MarketsandMarketsa, segment AI videoanalitike za poslovnu inteligenciju bilježi snažan rast, jer kompanije sve više traže rješenja koja povezuju sigurnost s unapređenjem poslovnih performansi. Zanimljivo je istaći da je projekcija ove kompanije iz 2020. bila da će ovaj segmet videonadzora do 2026. vrijediti više od 16 milijardi dolara. Danas on vrijedi 66 milijardi dolara i očekuje se da će upravo ova primjena biti jedan od glavnih pokretača tržišta u narednim godinama.

Hanwha predviđa prelazak s klasične videoanalitike ka tzv. AI agentima. Dakle, AI u videonadzoru više neće samo detektovati događaje, već će biti sposoban da samostalno analizira situaciju, predloži inicijalne mjere i generiše strukturirane izvještaje za operatere. Time se uloga operatera pomjera ka “komandnoj” funkciji, u kojoj čovjek donosi konačne odluke na osnovu preporuka i kontekstualnih informacija koje isporučuje AI sistem.

Evolucija VMS platformi

Razvoj VMS softvera snažno prati trend objedinjavanja sigurnosnih sistema u jedinstvene platforme. Umjesto izolovanih aplikacija, tržište favorizira otvorene, modularne VMS sisteme koji omogućavaju integraciju s kontrolom pristupa, protivprovalnim rješenjima, IoT uređajima i poslovnim aplikacijama. VMS tako postaje centralni sloj za upravljanje sigurnosnim događajima i podacima.

“Više od 60 posto korisnika danas koristi objedinjene ili integrisane sigurnosne sisteme”, navodi Genetec, ističući da je videonadzor najčešće jezgro takvih arhitektura. Kao ključni razlog za modernizaciju sistema navodi se potreba za integracijom novih tehnologija i funkcionalnosti, a ne isključivo zamjena zastarjele opreme.

Axis Communications dodatno ističe da VMS platforme u 2026. moraju biti projektovane u skladu s IT principima, uz podršku za API integracije, standarde i skalabilnost. Asmag u svojim analizama navodi da otvorenost VMS platformi postaje jedan od glavnih kriterija pri izboru sistema, jer korisnici žele izbjeći zatvorene ekosisteme koji ograničavaju budući razvoj i integraciju s novim tehnologijama. Hanwha Vision u svojim predviđanjima također naglašava ulogu VMS-a u razvoju pametnih prostora i tzv. digitalnih blizanaca (Digital Twin). “Videometapodaci iz AI kamera već se koriste za optimizaciju operacija u pametnim gradovima, maloprodaji i industriji, ali se u 2026. očekuje njihovo objedinjavanje s podacima iz kontrole pristupa, IoT senzora i dr.”, kažu iz Hanwhe.

Višesenzorske kamere

Jedan od najizraženijih hardverskih trendova u segmentu videonadzora jeste rast primjene višesenzorskih i specijaliziranih kamera. Ovakva rješenja omogućavaju pokrivanje velikih prostora manjim brojem uređaja, uz istovremeno prikupljanje bogatijeg seta podataka.

“Višesenzorske kamere danas postižu visoke ocjene po pitanju tehničke zrelosti i primjenjivosti”, navodi Asmag, ističući da su raniji izazovi s kalibracijom i kvalitetom slike u velikoj mjeri prevaziđeni. Ovakve kamere se sve češće koriste u logistici, industriji, saobraćaju i pametnim gradovima. “Kombinacija različitih senzora u jednom sistemu omogućava pouzdanu detekciju događaja nezavisno od vizuelnih uslova. Višesenzorski pristup otvara prostor za primjene koje nadilaze klasičnu sigurnost, uključujući ranu detekciju požara, nadzor procesa i zaštitu kritične infrastrukture”, pojašnjavaju iz MOBOTIX-a.

Hanwha naglašava da kombinacija različitih senzora, zajedno s naprednom AI obradom, omogućava pouzdano prepoznavanje događaja čak i u ekstremnim uslovima, a višesenzorski pristup doprinosi racionalizaciji infrastrukture i smanjenju ukupnih troškova sistema. MarketsandMarkets u svojim analizama navodi da rast višesenzorskih rješenja prati i trend optimizacije infrastrukture, posebno u logistici, industriji i pametnim gradovima, gdje se traži maksimalna pokrivenost uz racionalne troškove.

Hibridne arhitekture kao dominantan model

Iako cloud tehnologije i dalje imaju važnu ulogu, 2026. godina potvrđuje da potpuna migracija videonadzora u cloud nije dominantan izbor za većinu kompanija. Umjesto toga, hibridne arhitekture koje kombinuju edge obradu i selektivnu cloud analitiku postaju standardni model implementacije. “Hibridni modeli omogućavaju balans između fleksibilnosti i kontrole”, navodi se u asmagovom istraživanju, uz napomenu da su troškovi propusnog opsega i regulatorni zahtjevi i dalje glavni ograničavajući faktori za potpuni cloud.

Axis predviđa da će hibridne arhitekture dominirati i u narednim godinama, jer omogućavaju postepenu modernizaciju sistema bez ugrožavanja stabilnosti. “Kombinacija edge AI-ja i clouda omogućava bržu implementaciju novih funkcionalnosti uz zadržavanje kontrole nad kritičnim podacima”, ističu iz Axisa.

Hibridna arhitektura omogućava optimalnu raspodjelu AI obrade između edge uređaja, lokalnih sistema i clouda. Edge uređaji preuzimaju real-time detekciju i filtriranje podataka, dok se cloud koristi za dubinsku analitiku, treniranje AI modela i centralizirano upravljanje.

Održiva sigurnost i energijska efikasnost

Jedan od novih naglašenih trendova jeste koncept održive sigurnosti, koji povezuje performanse videonadzora s energijskom efikasnošću i ESG (okoliš, društvo, upravljanje) ciljevima organizacija. “AI sistemi i visoke rezolucije direktno utječu na potrošnju energije, posebno u centrima podataka i edge uređajima. Kao odgovor na to, industrija se okreće razvoju energijski efikasnih AI čipseta i tehnologija za optimizaciju videopodataka direktno na uređaju”, napominju iz Hanwhe. Primjeri poput adaptivne kompresije i inteligentnog upravljanja regijama interesa postaju ključni za smanjenje ukupne cijene vlasništva i dugoročnu održivost sistema.

Cyber otpornost videonadzora

“Granica između tehničke i cyber sigurnosti sve je tanja”, navodi Genetec u svom izvještaju, ističući da kompanije sve češće uvode mjere poput segmentacije mreže, upravljanja identitetima i kontinuiranog nadzora sigurnosnih sistema. Kako se videonadzorni sistemi sve dublje integrišu u IT infrastrukturu, cyber otpornost postaje jedan od ključnih kriterija pri izboru rješenja. Sigurnost mreže, enkripcija podataka i zaštita uređaja danas su jednako važni kao i fizička zaštita prostora. “Cyber sigurnost videonadzornih sistema mora biti ugrađena u sam dizajn uređaja, a ne dodavana naknadno. Dugoročna softverska podrška, transparentnost i kontrola nad podacima ključni su za povjerenje korisnika u AI sisteme”, ističu iz MOBOTIX-a, upozoravajući da autonomne AI funkcije dodatno povećavaju odgovornost proizvođača.

Napredna pretraga i forenzika: Potencijal uz ograničenja

Napredne funkcije pretrage videozapisa, uključujući pretragu pomoću prirodnog jezika, privukle su značajnu pažnju industrije, ali njihova primjena u 2026. godini ostaje ograničena. Iako tehnologija pokazuje potencijal, njena tehnička zrelost i dalje zaostaje za edge analitikom i klasičnim forenzičkim alatima.

“Rješenja koja se u velikoj mjeri oslanjaju na cloud forenziku i dalje nailaze na otpor kod korisnika s visokim zahtjevima za privatnošću i sigurnošću”, navodi se u asmagovoj analizi. Zbog toga se u praksi prednost daje lokalnim rješenjima koja nude predvidive performanse i veću kontrolu nad podacima.

KONTROLA PRISTUPA

Kontrola pristupa u 2026. godini proći će kroz duboku transformaciju i, pretpostavlja se, konačno napustiti ulogu izolovanog sistema za upravljanje vratima. “Kontrola pristupa se razvija u centralni sloj objedinjene sigurnosti, jer omogućava povezivanje identiteta, lokacije i događaja unutar jedinstvene platforme”, navodi Genetec u svome izvještaju. U istom dokumentu se ističe da organizacije od sistema kontrole pristupa sve češće očekuju fleksibilnost, otvorenost i mogućnost integracije s videonadzorom, protivprovalom i IT sistemima.

Prema analizama koje donosi asmag, kontrola pristupa jedan je od segmenata s najvišim stepenom tehničke zrelosti u sigurnosnoj industriji. Kako se navodi u njihovim godišnjim pregledima, tržište u 2026. favorizira rješenja koja su softverski definisana, interoperabilna i spremna za dugoročnu nadogradnju, umjesto zatvorenih, hardverski ograničenih sistema.

ACaaS i hibridni modeli

Jedan od ključnih trendova jeste snažan rast modela kontrole pristupa kao usluge (ACaaS). Umjesto isključivo lokalnih instalacija, organizacije sve češće usvajaju cloud ili hibridne modele upravljanja pristupom, posebno u višelokacijskim okruženjima. “ACaaS omogućava kompanijama da centraliziraju upravljanje pristupom, pojednostave održavanje i dobiju predvidive operativne troškove”, navodi Genetec i dodatno pojašnjava da hibridni modeli, u kojima lokalni kontroleri zadržavaju autonomiju, predstavljaju najčešći izbor u Evropi zbog regulatornih zahtjeva i potrebe za osiguranjem kontinuiteta rada.

Suprema potvrđuje ovaj smjer i ističe da kombinacija platformi BioStar X (lokalna, unificirana platforma) i BioStar Air (cloud rješenje) pomaže korisnicima da biraju arhitekturu u skladu sa svojim sigurnosnim i regulatornim zahtjevima, bez promjene hardverske osnove sistema.

Bežična infrastruktura i modernizacija postojećih objekata

Bežična kontrola pristupa prelazi iz faze alternativnog rješenja u fazu standarda, naročito u projektima modernizacije postojećih objekata. Bežične brave i čitači omogućavaju implementaciju bez kompleksnih građevinskih zahvata i manje troškove instalacije. “Wireless rješenja omogućavaju brzu modernizaciju kontrole pristupa bez potpune zamjene postojeće infrastrukture”, navodi ASSA ABLOY u svojim industrijskim analizama. Kompanija posebno ističe Aperio platformu bežičnih brava i kontrolera, koja se može integrisati s postojećim sistemima kontrole pristupa i koristiti u kombinaciji s karticama ili mobilnim identitetima.

Mobilni identiteti, fleksibilni kredencijali i novi pristupi

Beskontaktni pristup i mobilni identiteti postaju jedan od najvidljivijih trendova u kontroli pristupa, posebno u javnim i komercijalnim prostorima s velikim protokom ljudi, dok istovremeno pametni telefoni, QR kodovi i biometrija sve češće zamjenjuju fizičke kartice. “Beskontaktne tehnologije kombinuju sigurnost i praktičnost, a eliminiraju potrebu za fizičkim kontaktom”, navodi Avigilon u svojoj analizi trendova kontrole pristupa za 2026. godinu. Prema njihovom tumačenju, ovakva rješenja se najčešće nadograđuju na postojeće sisteme, čime se olakšava tranzicija i smanjuju početni troškovi.

Suprema dodatno naglašava važnost podrške za više tipova kredencijala. Njihovi uređaji, poput BioStation 3 Max i XPass serije, omogućavaju kombinovanje biometrije, RFID-a, QR koda i mobilnih identiteta, što je posebno važno u objektima s različitim sigurnosnim zonama i profilima korisnika.

Biometrija i višefaktorska autentifikacija

I ovaj trend u 2026. godini ima jasno definisanu, ali selektivnu ulogu u sistemima kontrole pristupa. Umjesto masovne identifikacije, najčešće se koristi kao dio višefaktorske autentifikacije u zonama s višim sigurnosnim zahtjevima. Važno je istaći da prema MarketsandMarketsovoj procjeni, globalno tržište biometrijskih sistema u 2026. trebalo bi vrijediti približno 58,46 milijardi dolara, uz očekivani rast na 134,06 milijardi dolara do 2032. “Tržište favorizira biometriju kao dodatni sloj sigurnosti, a ne kao jedini metod autentifikacije”, navodi asmag. Oni dodaju da kombinacija biometrije s mobilnim identitetima ili karticama omogućava balans između sigurnosti, privatnosti i korisničkog iskustva. Suprema u tom kontekstu ističe da se prepoznavanje lica u režimu verifikacije (1:1) nameće kao dominantan model, jer omogućava visok nivo tačnosti uz lakše usklađivanje s evropskim propisima o zaštiti podataka. Ovakav pristup se sve češće koristi u industrijskim objektima, centrima podataka i kritičnoj infrastrukturi.

Objedinjeni sistemi, AI i automatizacija odluka

Jedan od najvažnijih smjerova razvoja kontrole pristupa jeste unifikacija sigurnosnih sistema. Kontrola pristupa se sve češće implementira zajedno s videonadzorom, analitikom i sistemima za upravljanje zgradama. “Objedinjeni sistemi poboljšavaju situacijsku svijest i omogućavaju bržu i precizniju reakciju na sigurnosne događaje”, navodi Avigilon, ističući da integracija videonadzornih i pristupnih podataka omogućava bolju verifikaciju događaja i automatizaciju reakcije. Genetec dodatno naglašava ulogu AI-ja i pravila zasnovanih na kontekstu. Prema njihovim analizama, kontrola pristupa zasnovana na atributima omogućava donošenje odluka na osnovu više faktora: uloge korisnika, vremena, lokacije i stanja sistema – čime se prevazilazi klasični model “dozvoli / zabrani”.

PROTIVPROVALNI SISTEMI

Kada su u pitanju protivprovalni sistemi, fokus se pomjera s pukog otkrivanja upada ka ranom upozoravanju, kontekstualnoj procjeni rizika i koordinisanoj reakciji s videonadzorom, kontrolom pristupa i centralnim softverskim platformama. Genetec u svome izvještaju ističe da se vrijednost protivprovale znatno povećava kada je alarmni događaj dio šire slike incidenta, a ne izolovani signal. U takvim sistemima, alarm postaje početna tačka sigurnosnog scenarija, a ne njegov kraj. Iako senzori ostaju temelj protivprovale, fokus u 2026. više nije na maksimalnoj osjetljivosti, već na pouzdanosti detekcije u realnim uslovima. Tržište će favorizirati višetehnološke detektore, koji kombiniraju pasivnu infracrvenu, mikrotalasnu detekciju, analizu vibracija ili lom stakla. Ovakav pristup omogućava bolje razlikovanje stvarnih prijetnji i smetnji iz okruženja.

Digitalna i bežična protivprovala

Jedan od najuočljivijih trendova jeste snažan pomak ka potpuno digitalnim i bežičnim protivprovalnim sistemima, posebno u komercijalnim i višelokacijskim objektima. Razlog nije samo lakša instalacija već i veća fleksibilnost, skalabilnost i mogućnost daljinskog upravljanja. Ajax Systems se često navodi kao primjer ovog zaokreta, jer je protivprovalu od početka gradio kao IP, enkriptovani i softverski vođen sistem. “Protivprovalni sistemi u 2026. godini moraju biti projektovani kao digitalne platforme, a ne kao skup izolovanih uređaja. Bežična komunikacija, enkripcija i automatizirani scenariji postaju osnovni zahtjevi savremenih instalacija”, navodi Ajax Systems u svojim tehničkim analizama. Ovakav pristup sve češće prihvataju i tradicionalniji proizvođači, koji bežične tehnologije više ne tretiraju kao kompromis, već kao ravnopravnu alternativu žičanim rješenjima.

Centrale kao sigurnosni hubovi

Alarmne centrale sve više preuzimaju ulogu pametnih sigurnosnih hubova, koji povezuju senzore, videonadzor, kontrolu pristupa i komunikaciju s nadzornim centrima. Bosch Building Technologies u tom kontekstu ističe da se moderne centrale projektuju kao softverski definisane platforme, s podrškom za IP komunikaciju, API integracije i centralizirano upravljanje događajima. “Alarmna centrala danas nije samo prijemnik signala, već ključni element sigurnosne orkestracije. Njena vrijednost se ogleda u sposobnosti da objedini različite sigurnosne domene u jedinstven operativni tok”, navodi Bosch. Ovakav pristup omogućava standardizirane procedure, bržu reakciju i jasniji pregled incidenta, posebno u većim sistemima.

Videoverifikacija i kontekstualna reakcija

Integracija protivprovale s videonadzorom također postaje operativni standard, a ne napredna opcija. Videoverifikacija alarmnih događaja omogućava sigurnosnom osoblju da u realnom vremenu procijeni ozbiljnost prijetnje i smanji broj nepotrebnih intervencija. “Ovakav pristup znatno poboljšava efikasnost reakcije, jer alarm bez konteksta često dovodi do prekomjernih ili zakašnjelih odgovora. Kada je alarm povezan s videom, donosi se brža i preciznija odluka”, napominju iz Honeywella te dodaju kako integracija protivprovale i videonadzora postavlja osnovu za napredne sigurnosne scenarije, uključujući automatsko zaključavanje zona, aktiviranje rasvjete ili slanje obavještenja nadzornim centrima.

Cyber sigurnost kao obavezni dio protivprovale

Kako protivprovalni sistemi postaju dio IP mreža i cloud okruženja, cyber sigurnost se u 2026. godini izdvaja kao jedan od ključnih kriterija pri izboru rješenja. Kompromitovan alarmni sistem može imati jednako ozbiljne posljedice kao i fizički upad. Genetec i asmag u svojim izvještajima potvrđuju da integratori i krajnji korisnici sve češće navode cyber otpornost kao presudan faktor. Enkripcija komunikacije, autentifikacija uređaja i redovna softverska ažuriranja postaju standard, a ne dodatna opcija.

Automatizirani sigurnosni scenariji

Jedan od najvažnijih trendova jeste automatizacija reakcije na alarmne događaje. Protivprovala se sve češće koristi kao okidač za unaprijed definisane sigurnosne scenarije. Bosch i Genetec ističu da automatizacija omogućava dosljednu reakciju nezavisno od ljudskog faktora, što je posebno važno u kriznim situacijama. Alarm može automatski pokrenuti snimanje videa, ograničiti pristup određenim zonama, obavijestiti nadzorni centar i generisati izvještaj za dalju analizu.

VATRODOJAVA

U godini pred nama, a čini se kao nikada prije, zaštita od požara preći će granice tradicionalnih alarma i sprinkler sistema i zaći u inteligentnu, umreženu i proaktivnu disciplinu unutar sve digitalnijih objekata i pametnih zgrada. Razvoj tehnologija detekcije, automatizacije i integracije s drugim sigurnosnim slojevima gradi novi okvir u kojem požarni sistemi ne samo odgovaraju na incident već aktivno predviđaju i umanjuju rizike. Prema analizama MarketsandMarketsa, globalno tržište sistema zaštite od požara i zaštitne opreme očekuje snažan rast u narednom periodu, što odražava sve veću svijest o zaštiti života, potrebu za strožijim propisima i tehnološkom transformacijom sektora. Procjenjuje se da će vrijednost globalnog tržišta ovih sistema rasti prosječnom godišnjom stopom od oko 6,8%. “Ovaj rast je potaknut kombinacijom regulatornih zahtjeva, urbane izgradnje, integracije naprednih tehnologija i potrebe za boljom otpornošću objektnih infrastruktura”, napominju iz MarketsandMarktsa.

Inteligentna detekcija i višesenzorski sistemi

Klasični detektori dima ili topline danas više nisu dovoljni za kompleksne moderne objekte. Trend se pomiče ka višesenzorskim uređajima, koji istovremeno analiziraju dim, vlagu, temperaturne promjene, gasove i dodatne parametre kako bi precizno razlikovali stvarne prijetnje od lažnih alarma. “Moderna detekcija požara više se ne oslanja na jedan senzor ili jedan signal. Višesenzorski pristup omogućava ranije prepoznavanje opasnosti i znatno smanjuje broj lažnih alarma, što je ključno za sigurnost ljudi i kontinuitet poslovanja”, navode iz Boscha. Višesenzorski sistemi posebno su relevantni u okruženjima gdje se klasični detektori pokažu nedovoljno pouzdanim, npr. u industrijskim halama, muzejima, bolnicama ili laboratorijima.

Digitalna povezanost

Jedan od vodećih trendova na tržištu vatrodojave jeste digitalna povezanost sistema kroz IoT platforme. Umjesto tradicionalnih izoliranih modula, moderni sistemi direktno komuniciraju s cloud servisima i centralnim upravljačkim platformama, omogućavajući monitoring u realnom vremenu i tzv. pametna upozorenja (smart alerts), daljinsku dijagnostiku i servisiranje te prediktivno održavanje i analitiku performansi. “Budućnost zaštite od požara leži u povezanim platformama koje koriste IoT i cloud tehnologije kako bi omogućile stalni uvid u stanje sistema i pravovremeno reagovale prije nego što dođe do incidenta”, kažu iz Honeywella. Ovaj trend ne samo da poboljšava operativnu efikasnost nego i smanjuje rizik od neotkrivenih kvarova i niske funkcionalnosti.

Integracija s pametnim zgradama i sigurnosnim ekosistemima

Zaštita od požara sve češće se tretira kao dio šire arhitekture pametnih zgrada, gdje vatrodojava komunicira s videonadzorom, kontrolom pristupa, ventilacijom i klimatizacijom te BMS platformama. Ova integracija omogućava centralizirano upravljanje događajima u realnom vremenu, koordinirane akcije u slučaju incidenta i bolju evidenciju i analitiku performansi objekta. “Digitalizacija otvara vrata pametnijim sistemima zaštite od požara koji su povezani s ostalim infrastrukturnim i sigurnosnim sistemima zgrade. Takva integracija omogućava brže donošenje odluka i efikasniju reakciju u slučaju incidenta”, navode iz kompanije Siemens. Ovakav pristup posebno je važan u poslovnim kompleksima i javnim objektima, gdje jedna koordinirana kontrolna platforma može znatno skratiti vrijeme odgovora na hitne situacije.

Automatizacija suzbijanja požara

Napredni sistemi zaštite od požara ne služe samo detekciji. Oni su sposobni i upravljati automatskim mehanizmima suzbijanja požara, a to uključuje gasne ili aerosolne suzbijajuće sisteme, automatske vodene ili vodeno-maglene sprinkler sisteme i integrisane kontrole aktiviranja na osnovu više senzora. Automatizacija omogućava da se sistem aktivira prije nego što ljudska intervencija bude moguća, što je ključno u kritičnim okruženjima poput centara podataka ili industrijskih pogona.

PAMETNI DOMOVI I ZGRADE

Pametni domovi i zgrade danas prolaze kroz jasnu transformaciju – od sistema fokusiranih na komfor i automatizaciju ka integrisanim digitalnim okruženjima u kojima sigurnost, energetika i upravljanje prostorom čine jedinstvenu cjelinu. Granica između rezidencijalnih i komercijalnih rješenja sve je tanja, dok se osnovni principi (integracija, centralizacija i pouzdanost) primjenjuju na oba segmenta. Prema tržišnim analizama, razvoj pametnih objekata sve više je povezan s rastućim zahtjevima za sigurnošću, energijskom efikasnošću i digitalnim upravljanjem. Pametni domovi u tom kontekstu postaju, umjesto izolovanih tehnoloških rješenja, dio šireg ekosistema pametnih zgrada i urbanih infrastruktura, a nekoliko je trendova koji se očekuju u 2026. godini.

Sigurnost kao temelj pametnih objekata

Jedan od ključnih trendova je sigurnost kao polazna tačka pametnih domova i zgrada, a ne dodatna funkcionalnost. “Pametne zgrade sve više koriste sigurnosne sisteme kao osnovu za donošenje operativnih odluka i upravljanje prostorom”, navodi Genetec. Kako objašnjavaju, video i pristupni podaci u pametnim objektima koriste se ne samo za zaštitu već i za razumijevanje načina korištenja prostora i unapređenje korisničkog iskustva. Videonadzor, kontrola pristupa i protivprovala sve češće se projektuju kao objedinjeni sistemi, povezani kroz centralne platforme. Ovakav pristup posebno je izražen u višestambenim kompleksima i mješovitim objektima, gdje sigurnost direktno utječe na vrijednost nekretnine i kvalitet života.

Cyber sigurnost i zaštita privatnosti

Kako pametni domovi i zgrade postaju sve povezaniji, cyber sigurnost i zaštita privatnosti postaju neizostavan dio njihove arhitekture. Uređaji koji prikupljaju podatke o kretanju, navikama i prisutnosti korisnika moraju biti zaštićeni jednako ozbiljno kao i klasični IT sistemi. “Povjerenje korisnika u pametne objekte direktno zavisi od sigurnosti i transparentnosti sistema”, naglašavaju iz Boscha, ističući potrebu za enkripcijom, sigurnom autentifikacijom i redovnim softverskim ažuriranjima. U evropskom kontekstu, regulatorni zahtjevi dodatno podstiču razvoj rješenja koja podrazumijevaju zaštitu privatnosti već u fazi dizajna.

Digitalno upravljanje energijom i AI

Energijska efikasnost ostaje jedan od glavnih pokretača razvoja pametnih zgrada i domova. Digitalni sistemi omogućavaju precizno praćenje potrošnje, optimizaciju rada i automatsko prilagođavanje stvarnim potrebama korisnika. “Pametna infrastruktura omogućava objektima da istovremeno povećaju sigurnost i smanje potrošnju energije”, navode iz Siemensa. Kako ističu, povezivanje sigurnosnih i energetskih sistema omogućava bolje upravljanje prostorom. Također, pametni domovi i zgrade preći će s osnovne automatizacije ka kontekstualnoj i AI logici upravljanja. “AI omogućava pametnim objektima da budu proaktivni, a ne reaktivni”, ističu iz Honeywella te dodaju da se automatizacija sve više koristi i za prevenciju rizika, rano upozoravanje i optimizaciju svakodnevnih operacija, kako u rezidencijalnim tako i u komercijalnim objektima.

Centralizirane platforme i objedinjavanje sistema

Pametni domovi i zgrade sve se više oslanjaju na centralizirane platforme koje objedinjuju sigurnost, energetiku, rasvjetu, HVAC i druge ključne sisteme. Umjesto niza nepovezanih aplikacija, korisnici i upravitelji objekata traže jedinstven pregled i upravljanje iz jedne tačke. “Vrijednost pametnih objekata leži u integraciji sistema i centralnom upravljanju, a ne u broju pojedinačnih pametnih uređaja”, ističu iz Boscha. Prema njihovim navodima, objedinjavanje sistema povećava pouzdanost, smanjuje kompleksnost i olakšava održavanje, a centralne platforme omogućavaju bržu reakciju u vanrednim situacijama, jer sigurnosni i tehnički sistemi djeluju koordinirano, a ne izolovano.

CYBER SIGURNOST

Za razliku od industrije privatne zaštite, cyber sigurnost u 2026. godini ne definišu prvenstveno nove tehnologije, već odgovornost, upravljanje rizicima i regulatorne obaveze. Digitalni sistemi danas su toliko duboko integrisani u poslovne procese, infrastrukturu i sigurnosne tehnologije da cyber incidenti više ne predstavljaju izolovani IT problem, već direktnu prijetnju kontinuitetu poslovanja, reputaciji i pravnoj usklađenosti organizacija. U tom kontekstu, cyber sigurnost se sve češće posmatra kao strateška i upravljačka funkcija, a ne isključivo kao tehnički zadatak IT odjela. Za razliku od ranijih godina, cyber sigurnost više nije izdvojena disciplina, već sastavni dio fizičkih sigurnosnih sistema, što potvrđuju i analize kompanija poput Geneteca, Axisa i Hanwha Visiona.

NIS2 i sigurnost nabavnog lanca kao temelj otpornosti

NIS2 direktiva već je dobrano neizostavna operativna realnost za veliki broj kompanija u ključnim sektorima – od energetike i transporta, preko zdravstva do digitalne infrastrukture i upravljanja objektima. Kako navodi Evropska komisija, NIS2 uspostavlja zajednički okvir koji zahtijeva da cyber sigurnost bude integrisana u poslovne odluke, a ne tretirana kao dodatna tehnička kontrola.

Fokus ove direktive više nije na minimalnim tehničkim mjerama, već na sistemskom pristupu sigurnosti, koji uključuje procjenu rizika, upravljanje incidentima, kontinuitet poslovanja i sigurnost lanca nabavke. A upravo je lanac nabavke jedan od najsloženijih izazova u 2026. godini. NIS2 dodatno naglašava potrebu za kontrolom dobavljača, ugovornih obaveza i sigurnosnih procedura, čineći nabavni lanac sastavnim dijelom cyber sigurnosne strategije.

Od perimetra ka zero-trust modelima

Jedan od ključnih trendova koji se očekuju u 2026. jeste napuštanje klasičnog modela zaštite perimetra. Umjesto toga, cyber sigurnost se sve više gradi oko identiteta, konteksta i stalne provjere pristupa. Zero-trust pristup postaje dominantan model, posebno u okruženjima koja koriste cloud servise, udaljeni rad i distribuirane infrastrukture. Identitet, bilo da je riječ o korisnicima, servisima, aplikacijama ili uređajima, postaje centralna tačka kontrole. Ovaj trend je posebno važan u konvergentnim sistemima, gdje se IT infrastruktura sve više prepliće s fizičkom sigurnošću, pametnim zgradama i IoT uređajima.

Automatizacija detekcije prijetnji

Vještačka inteligencija danas djeluje kao multiplikator i za napadače i za odbranu. Automatizirani napadi, brža identifikacija ranjivosti i sofisticiranije socijalne manipulacije povećavaju pritisak na sigurnosne timove. Kao odgovor, raste potreba za automatiziranom detekcijom prijetnji, korelacijom događaja i bržim odgovorom na incidente. Cyber sigurnost se tako pomjera ka modelima koji kombinuju ljudsku ekspertizu s automatizacijom, jer ručno upravljanje incidentima više ne može pratiti tempo savremenih prijetnji. Također, cyber sigurnost direktno utječe na pouzdanost fizičkih sigurnosnih sistema. Kompromitovana kamera, kontroler ili upravljačka platforma više ne predstavlja samo IT rizik već potencijalni sigurnosni incident u fizičkom prostoru.

Kako direktive Evropske unije mijenjaju koncept zaštite kritične infrastrukture

13 Februara, 2026

Zaštita kritične infrastrukture danas podrazumijeva više od ograda i kartica za kontrolu pristupa. Direktive Evropske unije CER i NIS2 predstavljaju temeljni zaokret ka sigurnosnim konceptima zasnovanim na procjeni rizika. Oni integrišu fizičku i tehničku zaštitu, cyber otpornost i sektorsku koordinaciju te pretvaraju zakonsku usklađenost u stvarnu operativnu otpornost

Piše: Mirza Bahić; E-mail: redakcija@asadria.com

Kako se evropska kritična infrastruktura suočava sa sve složenijim i međusobno zavisnim prijetnjama, integrisani pristup novi je način na koji sektor ključnih usluga predviđa, amortizira i rješava potencijalne poremećaje u radu. Energetski i vodovodni sistemi, zdravstvo, transport i komunikacije međusobno su blisko povezani, što znači da poremećaj u jednom sektoru može brzo izazvati lančane posljedice u drugima. Nedavni incidenti i promjenjivi sigurnosni scenariji pokazali su koliko su ove vitalne instalacije ranjive na ciljane napade, prirodne nepogode i tehničke kvarove, kao i koliko brzo se lokalni problemi mogu pretvoriti u sistemski rizik.

Zašto minimalni zahtjevi više nisu dovoljni

Kao odgovor na to, Direktiva EU o otpornosti kritičnih subjekata (CER/RCE) uvodi minimalne i harmonizirane zahtjeve za zaštitu kritične infrastrukture i tako jača ulogu tehničke zaštite uz postojeće kibernetičke i IT okvire. Umjesto da se zaštita ponovo posmatra isključivo kroz prizmu formalne zakonske usklađenosti, ova direktiva naglašava potrebu za proaktivnim i međusektorskim mjerama koje obuhvataju sve predvidive rizike i osiguravaju kontinuitet pružanja ključnih usluga. Redovne procjene rizika i planiranje otpornosti imaju centralnu ulogu u tom procesu jer omogućavaju operaterima da rano identifikuju slabosti i ojačaju sposobnost da izdrže napade i oporave se od poremećaja u radu.

Efikasna zaštita u takvim uslovima zahtijeva pažljivo usklađivanje strukturalnih, tehničkih i organizacijskih mjera. Rješenja iz oblasti tehničke zaštite, poput zaštite perimetra, kontrole pristupa, protivprovale i vatrodojave te videonadzora, moraju biti koordinisana s robusnim mjerama cyber sigurnosti kako bi se uspostavio sveobuhvatan zaštitni okvir prilagođen specifičnom profilu rizika po kritična okruženja.

Istovremeno, zaštita vitalnih instalacija više se ne može posmatrati kao isključiva odgovornost pojedinačnih operatera. Rastuća složenost prijetnji i međusektorska zavisnost pretvorile su zaštitu kritične infrastrukture u zadatak za cijelo društvo. On, pri tome, zahtijeva blisku saradnju javnih institucija, sigurnosnih organa, operatera infrastrukture i specijaliziranih pružalaca sigurnosnih usluga. Samo kroz zajedničku odgovornost i kontinuirano prilagođavanje promjenjivim prijetnjama kritična infrastruktura može ostati sigurna i dugoročno otporna. U praksi, ovaj pomak ka dijeljenoj odgovornosti sada se prevodi u jasnije osnovne obaveze i konkretnije razumijevanje pitanja kako treba izgledati fizička zaštita za objekte od visokog značaja i ključne usluge.

Integracija tehničke i cyber sigurnosti je zahtjev

U posljednjih nekoliko godina Evropska unija donijela je dva ključna regulatorna okvira s ciljem jačanja zaštite kritične infrastrukture: Direktivu o otpornosti kritičnih subjekata (CER/RCE) i Direktivu NIS2. Zajedno, ove direktive imaju za cilj osigurati kontinuitet pružanja ključnih usluga u kriznim situacijama i unaprijediti otpornost na fizičke i cyber prijetnje. Njihovi efekti bi trebali nadilaziti pojedinačne lokacije i utjecati na šire ekonomske i operativne lance vrijednosti.

Direktiva CER uspostavlja zajednički okvir za fizičku zaštitu i otpornost kritičnih subjekata u sektorima kao što su energija, transport, finansije, zdravstvo, vodovodni sistemi, komunikacije i javna uprava. Ona obuhvata prirodne nesreće, tehničke kvarove, ljudske greške i sabotažu, uz podizanje tehničke zaštite s nivoa pojedinačne lokacije na strateški zahtjev u pogledu otpornosti koji nadopunjuje postojeće cyber i IT obaveze.

U fokusu CER okvira je upravljanje zavisnim odnosima između objekata kritične infrastrukture. Poremećaj u jednom sektoru, poput energetike, može brzo utjecati na druge, uključujući vodosnabdijevanje, transport i komunikacije. Zbog toga direktiva promoviše međusektorske ciljeve usmjerene na sprečavanje poremećaja, ograničavanje njihovih posljedica i što bržu obnovu ključnih funkcija nakon incidenta.

Paralelno s tim, Direktiva NIS2 uspostavlja minimalnu osnovu za cyber sigurnost na nivou EU. Njena primjena ne odnosi se samo na tradicionalne operatere kritične infrastrukture već i na širi krug ključnih i važnih subjekata, uključujući dijelove proizvodnog i digitalnog sektora. NIS2 od organizacija zahtijeva uvođenje sveobuhvatnih mjera cyber sigurnosti i upravljanja rizicima na nivou cijele organizacije, uključujući prijavljivanje incidenata i odgovarajuće upravljačke mehanizme.

Zajednički, direktive CER i NIS2 jasno ukazuju na jedan pravac, prema kojem otpornost sve više zavisi od integracije tehničke i cyber sigurnosti. Za operatere kritične infrastrukture to znači napuštanje izoliranih mjera i prelazak na koordinisane zaštitne koncepte. Sami koncepti će povezati perimetarsku zaštitu, kontrolu pristupa, detekciju, videonadzor i upravljanje alarmima sa sigurnim mrežnim arhitekturama i kontrolisanim udaljenim pristupom. Za ponuđače sigurnosnih rješenja i sistem-integratore to naglašava potrebu za ekspertizom koja obuhvata i fizičku zaštitu i kibernetički otpornu sistemsku arhitekturu.

Koncept prije sistema

Zaštita kritične infrastrukture zahtijeva sigurnosne sisteme koji odgovaraju aktuelnoj situaciji na polju tehnologija. One moraju biti projektovane i održavane tako da budu otporne na manipulacije, upade i sabotažu, uz paralelnu otpornost na fizičke i cyber prijetnje. Mjere poput kvalitetne autentifikacije za kontrolu pristupa, sigurnih komunikacijskih kanala i pouzdanih alarmnih sistema danas jesu neophodne, ali sama tehnička sposobnost nije dovoljna.

Za operatere kritične infrastrukture, ovo znači da je neophodno razviti sveobuhvatan sigurnosni koncept prije implementacije pojedinačnih sistema. Takav koncept predstavlja okvir za efikasnu primjenu sigurnosne tehnologije i osigurava da se elektronska rješenja ne uvode izolovano, već kao dio cjelokupne strategije zaštite objekata. Efikasan sigurnosni koncept integriše strukturne, organizacijske i kadrovske mjere. Fizičke barijere poput perimetara, vrata i prozora moraju biti usklađene s organizacijskim procedurama, uključujući protokole eskalacije i intervencije. Istu harmonizaciju potrebno je provesti s obukom i odgovornostima sigurnosnog osoblja. Tek kada svi ovi elementi funkcionišu zajedno, sigurnosne mjere mogu ostvariti svoj ukupni potencijal.

Ključno je naglasiti da utvrđeni sigurnosni koncept nije statičan dokument. On omogućava procjenu i prioritetizaciju rizika, ali se mora redovno preispitivati i ažurirati. Promjene u prijetnjama, strukturi objekata ili načinu korištenja mogu učiniti ranije pretpostavke nevažećim. U okruženju kritične infrastrukture, razvoj metoda napada i promjenjivi profili rizika zahtijevaju kontinuiranu procjenu i unapređenje mjera zaštite kroz strukturiran proces upravljanja rizicima.

Nakon što se sigurnosni koncept uspostavi i uključi u kontinuirano upravljanje rizicima, fokus se pomjera na minimalne zahtjeve fizičke zaštite koji se ponavljaju kroz različite sektore i lokacije, kao i na njihovu praktičnu primjenu u pojedinim sigurnosnim disciplinama.

Kada proizvod postane dio napada

Fokus na cyber sigurnosti više nije ograničen na mreže i operativne procese, već se sve više širi na sigurnost samih proizvoda. Proizvođači, instalateri i korisnici sigurnosnih tehnologija moraju osigurati da uređaji i softver koji se koriste u okruženjima kritične infrastrukture ispunjavaju sve strožije zahtjeve u pogledu cyber otpornosti. Dok se okviri CER i NIS2 prvenstveno fokusiraju na organizacijsku i operativnu otpornost, Akt o kibernetičkoj otpornosti uvodi dodatni tehnički sloj kroz definiranje osnovnih zahtjeva cyber sigurnosti za digitalne proizvode. Njegov cilj je osigurati da se hardver i softver projektuju, razvijaju i održavaju na siguran način tokom cijelog životnog ciklusa.

U skladu s ovim pristupom, cyber sigurnost ne smije biti ispuštena iz vida od samog početka, što se radi kroz sigurne razvojne prakse i podrazumijevane sigurnosne postavke. Od proizvođača se očekuje proaktivan pristup upravljanju ranjivostima i blagovremena isporuka sigurnosnih ažuriranja. Transparentnost, pri tome, postaje ključni zahtjev, naročito kroz primjenu softverskih listi materijala (SBOM), koje operaterima i integratorima omogućavaju uvid u zavisnosti i procjenu izloženosti rizicima od trećih strana.

Jačanjem sigurnosti na nivou proizvoda, Akt o kibernetičkoj otpornosti podržava šire ciljeve otpornosti i pomaže operaterima kritične infrastrukture da ispune obaveze vezane za sigurnost lanca snabdijevanja i upravljanje rizicima.

Minimalni okvir fizičke zaštite u praksi

Mjere fizičke zaštite obuhvataju sisteme vanjske zaštite perimetra za fizičku zaštitu i detekciju, kao i sisteme kontrole pristupa. Cyber sigurnost objekata uključuje zaštitu pristupa i kontrolu ulaza i izlaza, prilaznih puteva, rampi, barijera i brava. Sistemi za detekciju upada, vatrodojavu i videonadzor obuhvataju zaštitu objekata i terena, kao i rano otkrivanje incidentnih situacija. Istovremeno, sistemi za upravljanje vanrednim situacijama odnose se na upravljanje krizama, primjenu organizacijskih mjera te na prediktivni pregled sigurnosne situacije i ukupnog stanja sistema.

Zaštita perimetra kao prva linija odbrane

Vanjska perimetarska zaštita najudaljeniji je sloj efikasnog sigurnosnog koncepta. Ona obično kombinuje mehaničke barijere s elektronskom detekcijom i tako stvara prvu liniju odbrane prije nego što napadač i dođe do objekata ili kritičnih resursa. Mehaničke mjere poput ograda, zidova ili barijera definišu i štite granicu lokacije, dok elektronski sistemi perimetarske detekcije nadziru vanjske prostore i omogućavaju rano otkrivanje pokušaja upada.

Cilj zaštite perimetra je odvraćanje, detekcija, usporavanje i dokumentovanje neovlaštenog pristupa. Rano upozorenje tokom prilaska ili pokušaja nasilnog ulaska znatno produžava vrijeme otpora i omogućava kontrolisanu reakciju. U praksi se elektronska detekcija upada na perimetru gotovo uvijek kombinuje s videonadzorom kako bi se potvrdili događaji, razdvojile stvarne prijetnje od lažnih i podržalo donošenje informisanih odluka.

Primarna funkcija vanjske perimetarske zaštite je stalno očuvanje integriteta granica lokacije. Sistemi moraju biti prilagođeni konkretnim fizičkim karakteristikama perimetra, bilo da je riječ o ogradama, zidovima, opkopima ili prirodnim barijerama, kao i usklađeni s ukupnim ciljevima zaštite i procijenjenim prijetnjama po objekte.

U okruženjima kritične infrastrukture zahtjevi za perimetarsku zaštitu znatno su viši nego u standardnim komercijalnim ili industrijskim objektima. Scenariji napada ne ograničavaju se samo na preskakanje ili rezanje ograda, već uključuju provlačenje ispod prepreka, probijanje barijera, zadržavanje u blizini perimetra i druge tehnike s ciljem izbjegavanja detekcije. Zbog toga sistemi zaštite perimetra moraju ostati jednako efikasni protiv šireg spektra metoda upada i ostati otporni na pokušaje ometanja ili zaobilaženja detekcije.

Da bi bila djelotvorna, perimetarska zaštita mora osigurati pouzdanu ranu detekciju, otpornost na manipulacije i kontinuitet rada koji je dovoljan za blagovremenu verifikaciju i intervenciju. Njena uloga nije samo signalizacija alarma nego i podrška pristupu po kojem operateri moraju dobiti potrebno vrijeme i informacije za adekvatnu reakciju prije nego što incident eskalira.

Kontrola pristupa mora ukloniti naslijeđene rizike

Sistemi kontrole pristupa imaju centralnu ulogu u zaštiti kritične infrastrukture jer regulišu i nadziru pristup osjetljivim zonama. Njihova osnovna funkcija je osigurati da samo ovlašteno osoblje može ući u sigurnosno relevantne zone, uz jasno evidentiranje ostvarenog pristupa i pokušaja neovlaštenog ulaska. Za operatere kritične infrastrukture, savremena kontrola pristupa ne svodi se samo na ograničavanje ulaza već i na odgovornost, sljedivost i kontrolisanu reakciju.

Istovremeno, efikasna zaštita zahtijeva sistematsko uklanjanje tzv. naslijeđenih rizika. Mehanički ključevi mogu biti izgubljeni, kopirani ili proslijeđeni bez ovlaštenja, što kreira trajne ranjivosti koje je teško otkriti, a skupo sanirati. Korištenje izgubljenog ili ukradenog ključa najčešće ne ostavlja nikakav trag, čime se narušavaju i sigurnost i mogućnost revizije. Elektronski sistemi kontrole pristupa rješavaju ove nedostatke kroz podršku za strogo definisana ovlaštenja, evidentiranje događaja te višefaktorsku i biometrijsku verifikaciju. Tokom cijelog životnog ciklusa sistema, oni se, zahvaljujući nižim operativnim i troškovima zamjene, često pokažu kao isplativije rješenje u odnosu na isključivo mehaničke sisteme.

Osim regulisanja ulaza, savremeni sistemi kontrole pristupa podržavaju i automatizirane reakcije tokom incidentnih situacija. U zavisnosti od scenarija, oni mogu blokirati pristup opasnim zonama, otključati vrata, otvoriti unaprijed definisane izlaze i aktivirati alarme radi podrške evakuaciji i hitnim intervencijama. U okruženjima kritične infrastrukture, ova direktna veza između odluka o pristupu i upravljanja incidentima od ključnog je značaja za očuvanje sigurnosti i kontinuiteta rada.

Detekcija upada kao zaštita od sabotaže

Sistemi za detekciju upada (IAS) i dojavu prepada (HAS) imaju ključnu ulogu u zaštiti vitalne infrastrukture jer omogućavaju brzu detekciju i reakciju na vanredne događaje. U okruženjima visokog rizika, njihova svrha izlazi izvan okvira osnovne detekcije neovlaštenog ulaska u neku zonu i obuhvata rano upozorenje, verifikaciju i koordinisanu intervenciju radi zaštite osjetljivih resursa i operacija.

U kontekstu kritične infrastrukture, detekcija upada manje je usmjerena na klasične krađe, a znatno više na prepoznavanje namjernih pokušaja ometanja ili prekida rada. Zbog toga vrijeme detekcije i reakcije moraju biti precizno usklađeni. Postrojenja poput trafostanica jasno ilustruju ovaj rizik. Dovoljan je samo jedan čin sabotaže, poput oštećenja kablovskog snopa, da dođe do posljedica koje daleko nadilaze finansijski gubitak jer bi u toj situaciji došlo do prekida u napajanju bolnica, komunalnih sistema i drugih ključnih usluga. U takvim scenarijima, alarmni sistemi prvenstveno služe za rano otkrivanje sabotaže i ciljanih napada, kao i pokretanje trenutne reakcije sigurnosnih službi ili nadležnih organa.

Sistemi za dojavu prepada nadopunjuju automatsku detekciju i omogućavaju osoblju da diskretno aktivira alarm u situacijama akutne prijetnje. Panik-tasteri ili mobilni prekidači omogućavaju zaposlenima da pokrenu ciljanu reakciju u slučajevima prisile, nasilja ili neposredne opasnosti. To je posebno važno u javno dostupnim prostorima, kontrolnim sobama i operativnim centrima.

S obzirom na sigurnosno okruženje u kojem se nalazi kritična infrastruktura, sistemi moraju biti projektovani uz pretpostavku da će napade počiniti profesionalci, uključujući organizovane kriminalne i ekstremističke grupe. Efikasna zaštita zato ne zavisi samo od sposobnosti detekcije već i od otpornosti na manipulacije i namjerne pokušaje zaobilaženja sistema. Kombinovanje različitih metoda detekcije može povećati otpornost sistema, ali su pravilno projektovanje, zaštita ključnih komponenti i profesionalna instalacija jednako važni kako bi sistem pouzdano funkcionisao u trenucima kada je to najpotrebnije.

Videonadzor je alat za verifikaciju i odvraćanje

Kako bi se osigurala dugoročna sigurnost kritične infrastrukture, sistemi videonadzora u kombinaciji s drugim sigurnosnim tehnologijama moraju pružiti dodatnu vrijednost. Pri tome, oni moraju omogućiti vidljivost osjetljivih ili kompleksnih prostora s udaljenih lokacija. Događaji na terenu, uključujući i one na više lokacija istovremeno, danas se moraju pratiti i snimati u realnom vremenu, čime se znatno unapređuje situacijska svijest.

Kada su pametno integrisani s ostalim sigurnosnim sistemima, umreženi sistemi videonadzora imaju značajan potencijal za prevenciju i ranu intervenciju. Potencijalni počinioci mogu se otkriti u vrlo ranoj fazi krize, a u nekim slučajevima i prije nego što dođu do osjetljivih zona. To operaterima omogućava proaktivan, a ne reaktivan odgovor na kriznu situaciju.

Ukoliko je videonadzor dopunjen dvosmjernom audiokomunikacijom, kontrolni i servisni centri mogu se direktno obratiti osobama na licu mjesta. U mnogim slučajevima, već ova vrsta udaljene intervencije dovoljna je da odvrati počinioca od ulaska i daljeg kretanja unutar zaštićenog prostora.

Zbog mogućih posljedica kvarova ili napada, zahtjevi za sisteme videonadzora u okruženjima kritične infrastrukture znatno su strožiji nego u standardnim komercijalnim ili industrijskim primjenama. Sistemi stoga moraju biti projektovani, implementirani i održavani na nivou koji odgovara višem nivou prijetnji i važnosti održavanja radnog kontinuiteta ovih okruženja.

Kada sekunde odlučuju

Svaka organizacija zavisi od jasno strukturiranog komunikacijskog koncepta koji podržava svakodnevne operacije i omogućava efikasan odgovor na poremećaje u radu. Takvi incidenti mogu biti tehničke prirode i direktno ugroziti sigurnost i zdravlje zaposlenih. Jasne komunikacijske strukture i preventivne mjere imaju ključnu ulogu u ograničavanju njihovog utjecaja.

U okruženjima kritične infrastrukture, planiranje komunikacije mora uzeti u obzir vanjske prijetnje i kompleksne scenarije napada. Priroda mogućih poremećaja, način izvođenja napada i razmjer potencijalne štete moraju se procjenjivati kroz strukturiran proces upravljanja rizicima, a ne na osnovu općih pretpostavki.

Svaki incident zahtijeva pravovremene odluke o odgovarajućim protivmjerama. To uključuje procjenu dostupnosti komunikacijskih sistema tokom događaja, definisanje prioriteta, otvaranje hitnih komunikacijskih kanala i zadržavanje operativne sposobnosti u slučaju nestanka napajanja. Donošenje odluka je otežano kada se incidenti preklapaju, naprimjer kada se požarni alarm aktivira paralelno sa sigurnosnim upozorenjem ili tokom koordinisanog napada na više sistema.

Ovi izazovi naglašavaju važnost sistema za upravljanje vanrednim i opasnim situacijama, koji omogućavaju informisano, proporcionalno i pravovremeno odlučivanje. U mnogim organizacijama koje upravljaju kritičnom infrastrukturom, ovakvi sistemi služe za ubrzavanje pružanja odgovora, smanjenje neizvjesnosti i ograničavanje štete u kriznim situacijama.

Vrijeme reakcije ima presudan utjecaj na ukupni obim posljedica incidenta. Brža detekcija, verifikacija, donošenje odluka i koordinacija s nadležnim službama omogućavaju ranije uvođenje protivmjera i skraćuju trajanje poremećaja.

Iako automatizirani odgovori mogu znatno smanjiti vrijeme reakcije, oni nose i određene rizike. Lažni alarmi mogu pokrenuti neadekvatne mjere, dok paralelni incidenti mogu dovesti do konfliktnih reakcija ako se kontekst i proporcionalnost ne procijene pravilno. U praksi, najefikasniji način za smanjenje vremena reakcije bez povećanja rizika jeste dobro osmišljena i održavana komunikacija tokom cijelog događaja jer samo ona omogućava verifikaciju, situacijsku svijest i koordinisano djelovanje.

Alarmi bez slabe karike

Sigurnosni sistemi u okruženjima kritične infrastrukture moraju ponuditi najviši nivo pouzdanosti i otpornosti. Prijenos alarma, mrežna povezanost i mehanizmi udaljenog pristupa posebno su osjetljivi segmenti kritične infrastrukture, jer njihov kvar može ugroziti čak i robusne zaštitne mjere.

Otpornost u ovom kontekstu podrazumijeva sposobnost sistema da ostanu operativni uprkos cyber napadima, tehničkim kvarovima ili zagušenjima mreže. To zahtijeva redundantne komunikacijske puteve, sigurne mrežne komponente i kontinuiran nadzor kako bi se osigurala trajna dostupnost i integritet alarmnih komunikacija. Tehnologije za prijenos alarma moraju biti projektovane tako da izdrže sabotažu i slučajna oštećenja, uz odgovarajuću fizičku zaštitu i rezervne izvore napajanja. Sa stanovišta cyber sigurnosti, rješenja za prijenos alarma i udaljeni pristup moraju slijediti principe sigurnosti ugrađene u dizajn, uz oslanjanje na ojačane protokole i mehanizme koji štite od napada uskraćivanja usluge (DoS) i neovlaštenog pristupa.

Udaljeni pristup sigurnosnim sistemima ima važnu operativnu ulogu, ali i uvodi dodatne rizike. Zbog toga odgovornost za sigurnost infrastrukturnog objekta mora biti jasno definisana, uz primjenu odgovarajućih kontrolnih mjera koje osiguravaju integritet, dostupnost i odgovornost tokom cijelog životnog ciklusa sistema.

Rizikom vođena zaštita od požara

U okruženjima kritične infrastrukture, vatrodojavni sistemi moraju biti projektovani ne samo u skladu s građevinskim propisima već i kako bi mogli podržati jasno definisane ciljeve zaštite. Pored standardne detekcije na nivou cijelog objekta, ovo podrazumijeva i ciljano nadziranje visokorizičnih zona kao što su tehničke prostorije, postrojenja, instalacijski prostori, kućišta za opremu i ormari. Detekcija požara u ovim kontekstima često je tijesno povezana sa sistemima za gašenje i pravilima za automatsko aktiviranje mjera za ranu intervenciju prije eskalacije incidenta. Pri tome, izbor detekcijske tehnologije treba biti zasnovan na procjeni rizika, a ne na standardiziranim šemama instalacije. U zavisnosti od okruženja, to može uključivati aspiracijske detektore dima za nadzor opreme i transformatorskih prostora, linearne sisteme detekcije za velike ili kompleksne prostore, kao i video ili termalne sisteme nadzora kada je potrebna rana vizuelna potvrda situacije ili detekcija toplote. Zaštita razvodnih kutija, serverskih ormara, energetskih sistema i rezervnih izvora napajanja zahtijeva visok nivo specijalističke ekspertize jer kvarovi u ovim segmentima mogu imati dalekosežne operativne posljedice.

Sigurnost ne završava na perimetru

Sigurnost je snažna koliko i njena najslabija karika, a u složenim i međusobno povezanim sistemima ta komponenta se često nalazi upravo u lancu snabdijevanja. Zbog toga se od proizvođača sve češće očekuje da prate i dokumentuju porijeklo kako digitalnih tako i fizičkih komponenti koje se koriste u njihovim proizvodima. Softverske komponente, uključujući biblioteke trećih strana i open-source elemente, moraju se evidentirati i kontinuirano procjenjivati s aspekta sigurnosnih ranjivosti. To se može postići kroz uvođenje obaveze za dobavljače da prijavljuju i otklanjaju sigurnosne propuste, ali i kroz interne procese kroz koje se integrisane komponente redovno analiziraju i provjeravaju.

Ista logika važi i za hardverske komponente. U okruženjima kritične infrastrukture, zabrinutost zbog skrivenih funkcija ili neovlaštenih tokova podataka dovela je do pojačanog nadzora nad određenim komponentama i dobavljačima. Mreže i povezani uređaji čine osnovu savremenih sigurnosnih sistema, a slabost u bilo kojem dijelu lanca može kompromitovati cjelokupno rješenje. Zbog toga je transparentnost lanca snabdijevanja postala jedan od ključnih elemenata upravljanja rizicima.

Uloga specijaliziranih kompanija

Efikasna zaštita kritične infrastrukture u velikoj mjeri zavisi od profesionalne ekspertize. Operaterima su potrebni kvalifikovani partneri koji razumiju i tehničke i operativne zahtjeve visokorizičnih okruženja, te su u stanju da rezultate procjena rizika pretoče u odgovarajuću sigurnosnu arhitekturu.

Postoji jasan rizik oslanjanja na prividno povoljna, “gotova” rješenja koja ne uzimaju u obzir specifične prijetnje po konkretne lokacije i realne operativne uslove na terenu. Takvi pristupi često rezultiraju sistemima koji ne pružaju potreban nivo zaštite, pri čemu se njihove slabosti otkrivaju tek nakon incidenta ili tokom inspekcije.

Osim pravilnog projektovanja i instalacije sistema, redovno održavanje je ključno kako bi sigurnosni i zaštitni sistemi dugoročno mogli pouzdano funkcionisati. Neadekvatno planiranje, pogrešan izbor proizvoda ili nedovoljno održavanje često dovode do kvarova koji narušavaju ukupnu otpornost sistema. Izbor kompetentnih i certificiranih specijaliziranih kompanija stoga predstavlja jednu od ključnih odluka za operatere kritične infrastrukture.

Prilika za integratore

Za ponuđače sigurnosnih rješenja i sistem-integratore, regulatorni razvoj jasno potvrđuje potrebu da se razmišlja izvan okvira pojedinačnih proizvoda. Rješenja tehničke zaštite moraju biti ugrađena u holističke koncepte zaštite i usklađena sa sigurnim mrežnim arhitekturama i konceptom cyber otpornosti.

Sistemi poput kontrole pristupa više se ne mogu posmatrati izolovano. Oni moraju biti integrisani s platformama za nadzor, upravljanje alarmima i planiranje u vanrednim situacijama kako bi se omogućili koordinisani odgovori i ispunili zahtjevi u pogledu otpornosti i regulatorne usklađenosti.

Istovremeno, od pružalaca rješenja sve se češće očekuje da preuzmu savjetodavnu ulogu i operaterima ponude procjene zasnovane na riziku, kao i prilagođena rješenja. To uključuje ne samo odgovor na aktuelne prijetnje već i predviđanje budućih trendova, uz integraciju organizacijskih mjera poput obuke osoblja, politika pristupa i intervencijskih procedura. Na taj način, sigurnosna tehnologija postaje sastavni dio šire strategije otpornosti, a ne samo njena izolirana tehnička implementacija.

Od minimalnih zahtjeva do stvarne otpornosti

Direktive CER i NIS2 nisu uvele samo nove minimalne standarde nego i redefinisale koncept zaštite kritične infrastrukture. U okruženju u kojem jedan oštećeni kablovski snop može ostaviti bolnice bez napajanja, a cyber napad na energetski sektor paralisati transport, tradicionalni pristup izolovanim sigurnosnim mjerama više nije održiv.

Stvarna otpornost na napade na kritičnu infrastrukturu zahtijeva temeljnu promjenu perspektive, odnosno prelazak s reaktivnog ispunjavanja zakonskih obaveza na proaktivno upravljanje rizicima koje integriše tehničku i cyber sigurnost i sektorsku koordinaciju. To znači i napuštanje stava da se uvijek ide na najjeftinije rješenje koje zadovoljava minimume i prihvatanje činjenice da je zaštita kritične infrastrukture dugoročna investicija u kontinuitet rada ovih sistema i društvenu stabilnost.

Kritična infrastruktura može postati otporna na prijetnje današnjice i sutrašnjice samo kroz integrisani pristup u kojem sigurnost nije projekat koji se završava instalacijom, nego kontinuirani proces koji se prilagođava i unapređuje.

ASSA ABLOY: Objedinjavanje bežičnih digitalnih brava i pametnih ključeva donosi veću kontrolu upravljanja pristupom

23 Januara, 2026

Upravljanje pristupom u savremenim objektima često zahtijeva kombinaciju različitih rješenja, jer digitalni sistemi ne mogu uvijek pokriti sve vrste otvora unutar jedne organizacije. Čitači, štitne ploče i elektronske brave omogućavaju kontrolu na velikom broju vrata, ali prostori poput ormara za alarmne sisteme, skladišta lijekova, serverskih soba ili energetskih jedinica često zahtijevaju i inteligentna rješenja zasnovana na ključevima. Do sada je to značilo paralelno korištenje dva odvojena sistema, što je dodatno opterećivalo upravljanje i sigurnost. Nova integracija dva digitalna ekosistema donosi znatno veću kontrolu i jednostavnije upravljanje objektima.

Bežični sistem kontrole pristupa SMARTair®, dio portfelja Digital Access Solutions kompanije ASSA ABLOY, sada omogućava upravljanje CLIQ programabilnim pametnim ključevima iz jedinstvenog softverskog okruženja. Proširenjem SMARTair rješenja baterijski nezavisnim CLIQ cilindrima, kompanije ostvaruju potpun pregled svih pristupnih tačaka, uključujući i vanjske prostore, bez potrebe za kabliranjem ili mehaničkim ključevima.

Integracijom CLIQ elektronskih i elektromehaničkih cilindara unutar SMARTair sistema, sigurnosni timovi mogu digitalnu kontrolu pristupa primijeniti gotovo bilo gdje, bez bušenja i narušavanja strukture objekta. Ponuda obuhvata više od 60 različitih CLIQ i eCLIQ cilindara, čime se dodatno proširuje broj sigurnih pristupnih tačaka unutar jednog sistema.

Centralno upravljanje svim otvorima i identitetima omogućeno je putem inteligentnog SMARTair TS1000 softvera, koji nadzire vrata, pametne ključeve, RFID kartice i mobilne pristupne akreditive. Prema riječima Mikela Gaztañage, menadžera prodaje u kompaniji ASSA ABLOY Opening Solutions EMEIA, ova integracija donosi posebnu vrijednost za zdravstvene ustanove, obrazovne institucije, stambene komplekse i druge objekte s visokim zahtjevima za usklađenost i sigurnost. „Upravitelji objekata dobijaju potpun i transparentan uvid u sve vrste pristupa iz jednog poznatog softverskog interfejsa, što im pomaže da ispune rastuće regulatorne zahtjeve i prošire kontrolu pristupa kroz cijeli objekat“, istakao je Gaztañaga.

Novo rješenje već je implementirano na stadionu španskog fudbalskog kluba UD Almería, gdje SMARTair Wireless Online upravljanje omogućava nadzor u realnom vremenu nad kancelarijama, svlačionicama i prostorijama za fizioterapiju. Zaposleni koriste prilagođene RFID kartice koje ujedno služe kao identifikacione akreditacije, dok posjetioci i vanjski saradnici dobijaju vremenski ograničen pristup putem mobilnih ključeva u aplikaciji SMARTair Openow®. CLIQ cilindri osiguravaju tehničke prostorije i servisne zone, a osoblje za održavanje i sigurnost koristi programabilne CLIQ ključeve s individualno definisanim pravima pristupa. Prema navodima kompanije, ovakav hibridni pristup omogućava visoku fleksibilnost bez kompromisa po pitanju sigurnosti.

Više informacija o integraciji SMARTair i CLIQ rješenja dostupno je u besplatnom vodiču na linku:
https://assaabloy.com/emeia-blueprint/en/documents/solutions/topics/access-control/smartair/AA_SMARTair-CLIQ-Integration_Brochure_2026-01_EMEIA.pdf

Zaštitarske priče: Kada uniforma znači odgovornost

21 Januara, 2026

Uloga zaštitara često se posmatra kroz ono što je vidljivo: kontrolu pristupa, obilazak, monitoring, primjenu procedura i zaštitu objekta. Ipak, pravi smisao ovog posla najjasnije se vidi u situacijama koje se ne mogu planirati. Upravo takav trenutak zabilježen je u septembru 2025. godine, na jednom od objekata koji je pod zaštitom agencije Profi Team Plus iz Beograda

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

Ovaj put donosimo priču zaštitara agencije Profi Team Plus iz Beograda, koji je izašao iz okvira svoje formalne uloge i pokazao šta znači biti aktivan član zajednice – osoba koja prepoznaje rizik, razumije kontekst i reaguje ne samo u skladu s pravilima već i s osjećajem odgovornosti prema ljudima oko sebe. U tim sekundama, sigurnost više nije bila pitanje kontrole ulaza, već povjerenja, prisebnosti i odluke donesene u pravom trenutku.

Trenutak koji mijenja perspektivu

“Tokom redovne dnevne smene, u prostoru maloprodajnog objekta, jednom je kupcu iznenada pozlilo. Situacija je mogla delovati kao prolazna zdravstvena neprijatnost, ali je službenik obezbeđenja brzo uočio da simptomi ukazuju na ozbiljno stanje: lice starijeg gospodina bilo je dezorijentisano, otežano je disao i vidno se borio da ostane pri svesti. U takvim trenucima presudno je prepoznati ozbiljnost i delovati bez odlaganja”, rekao nam je Mario Jolić, operativni direktor agencije Profi Team Plus.

Zaštitar je postupio tačno onako kako nalažu procedure za vanredne situacije. “Odmah je pozvao hitnu pomoć, jasno saopštio lokaciju i stanje lica i dao ključne informacije koje ubrzavaju reakciju ekipe. Obezbedio je mesto događaja, sprečavajući gužvu i pritisak okoline, koji mogu dodatno ugroziti lice ili otežati medicinsku intervenciju. Organizovao je slobodan prolaz i usmerio kretanje ljudi u okolini kako bi ekipa hitne pomoći mogla nesmetano da priđe. Ostao je uz gospodina, pružajući podršku i prateći stanje do dolaska medicinskog tima. U praksi, ovakva situacija traži mirnoću, prisutnost i jasnu komunikaciju. Službenik obezbeđenja nije ‘preuzeo ulogu lekara’, ali je uradio ono što je najvažnije: aktivirao je sistem pomoći, kontrolisao okolnosti i sačuvao prostor za stručnu reakciju”, kazao je Jolić.

Ishod koji govori sve

Zaštitari u okviru procesa licenciranja i obuka uče postupanje u vanrednim situacijama: procjenu rizika, komunikaciju i eskalaciju, kao i osnove organizacije sigurnog prostora do dolaska nadležnih službi. Međutim, tek u realnim okolnostima postaje jasno koliko je važno da obuka ne ostane samo formalnost.

“Ovaj događaj pokazao je i jednu često zanemarenu činjenicu: službenik obezbeđenja je vrlo često prvi koji reaguje. On je na mestu događaja, u realnom vremenu, među ljudima i procesima koji se ne mogu potpuno predvideti. Kada reaguje profesionalno, posledice mogu biti presudne – najpre kroz brzinu poziva i obezbeđivanje uslova da medicinski tim uradi svoj deo posla”, navodi Jolić.

Kako kaže naš sagovornik, najvažnije od svega je ishod. Gospodin je preživio, a nakon zbrinjavanja i liječenja uspješno se oporavio od infarkta miokarda.

“U periodu nakon događaja, posebnu zahvalnost iskazao je upravo službeniku obezbeđenja – čoveku koji je jednu dnevnu smenu pretvorio u spašavanje života. Ta zahvalnost nije samo emotivan gest; ona je potvrda da uloga obezbeđenja prevazilazi zaštitu objekta i da u ključnim trenucima može biti odlučujuća. U logistici, poslovnim objektima i drugim lokacijama sa velikim protokom, bezbednost se često meri kroz rizike krađe, vandalizma ili neovlašćenog pristupa. Ali zrela bezbednosna kultura podrazumeva i zaštitu ljudi: organizaciju prostora, sprečavanje panike, kontrolu tokova kretanja, pravovremenu reakciju i koordinaciju sa institucijama”, pojašnjava Jolić.

Zato zaštitar, zaključuje on, nije samo izvršilac zadataka – on je odgovoran član društvene zajednice. Njegova uloga je da prepozna kada situacija prevazilazi rutinu i da reaguje tako da štiti pojedinca i okolinu. Kada zaštitar reaguje pravovremeno, staloženo i odgovorno, on ne čuva samo prostor već i povjerenje zajednice u sistem. A to povjerenje je jedna od najvažnijih vrijednosti koje se grade – ne riječima, već djelima.

Operativni model 24/7

Iako se opisani događaj desio u maloprodajnom objektu, on jasno pokazuje snagu i dosljednost operativnog sistema koji Profi Team Plus razvija i primjenjuje u svim segmentima svog poslovanja. Njihov model sigurnosti nije vezan samo za jedan tip objekta: isti principi, procedure i standardi funkcionišu u trgovinama, poslovnim zgradama, distributivnim i logističkim centrima – svugdje gdje je važna zaštita ljudi, imovine i kontinuitet rada. Upravo takav integrisani pristup omogućava da zaštitari brzo i efikasno reaguju u realnim situacijama, sprečavaju rizike i održavaju sigurnost u svakodnevnom, operativnom okruženju.

Spoj odgovornosti i ljudskosti

U Profi Team Plusu ističu da profesionalizam nije samo uniforma i prisustvo već kombinacija odgovornosti, prisebnosti i ljudskosti. Zaštitar predstavlja kompaniju u svakom kontaktu sa ljudima, a reputacija se gradi kroz konkretna djela – posebno u situacijama kada su zdravlje i sigurnost u pitanju.

“Zato insistiramo na jasnim procedurama, preciznoj komunikaciji u smjeni i ozbiljnim obukama koje imaju smisao u praksi. Događaj iz septembra 2025. godine za nas je potvrda da vrednosti koje negujemo nisu deklarativne: mirna procena, brzo uključivanje hitnih službi, obezbeđenje prostora i ostajanje uz čoveka do dolaska pomoći predstavljaju standard koji očekujemo – i koji razvijamo”, rekao je Jolić.

Gdje sigurnost ne trpi improvizaciju

Agencija Profi Team Plus d.o.o. Beograd osnovana je 2016. godine. Njihov pristup kombinuje fizičku i tehničku zaštitu, uz oslonac na savremene tehnologije i provjerene metode zaštite, s ciljem zaštite ljudi, imovine i poslovnih operacija klijenata. “Posebno smo operativno usmereni na okruženja visokog protoka i jasnih procedura – logističke i distributivne sisteme, poslovno-industrijske objekte i poslovne zgrade, kao i obezbeđenje lica (VIP). U okviru naših usluga, javno su navedeni segmenti poslovno-industrijske bezbednosti i VIP zaštita, kao i objave o angažmanu u distributivnom centru u Dobanovcima. U praksi, to znači: monitoring sa jasnim prioritetima, patrole koje nisu predvidive, kontrola pristupa koja je brza ali dosledna, kao i protivpožarne procedure koje se sprovode svakodnevno – jer bezbednost u logistici ne trpi improvizaciju”, navode iz Profi Team Plusa.

ASSA ABLOY: Upravljanje pristupom i digitalizacija u obrazovanju imaju pozitivan učinak

20 Januara, 2026

Širom Evrope, Bliskog istoka i šire, osnovne i srednje škole, fakulteti i univerziteti nastoje modernizirati sigurnost uz očuvanje postojećeg nivoa otvorenosti. Njihova obaveza obuhvata zaštitu ljudi, imovine i podataka, ali obrazovne ustanove istovremeno moraju omogućiti i slobodno kretanje osoblja, učenika, studenata i posjetilaca. Istovremeno, budžeti su ograničeni, a očekivanja u pogledu korisničkog iskustva visoka. Prava strategija upravljanja pristupom mora uskladiti sigurnost, efikasnost i isplativost. Ako se provede na učinkovit način, ovakva strategija može unaprijediti i svakodnevno funkcioniranje ovih ustanova.

Obrazovne ustanove uvijek okupljaju više korisničkih grupa s različitim potrebama za pristupom, kao i radni raspored koji se stalno mijenja. Osoblje, učenici, studenti, izvođači radova i drugi vanjski korisnici dijele iste prostore u različito vrijeme. U ustanovama koje se i dalje oslanjaju na mehaničke ključeve unutar velikih kompleksa, upravljanje pristupom može biti složeno i vremenski zahtjevno.

Izgubljeni ili kopirani fizički ključevi mogu izložiti cijele zgrade riziku i zahtijevaju skupu zamjenu brava. Ručno ažuriranje dozvola za hiljade korisnika je neefikasno. Zastarjeli sistemi i protokoli mogu otežati vođenje evidencije o tome ko se nalazi u objektu, kao i koordinaciju brze blokade u hitnim situacijama. Timovi za upravljanje objektima sve češće traže inteligentna rješenja za kontrolu pristupa koja nude uvide u realnom vremenu, centraliziranu kontrolu i smanjenu potrebu za održavanjem. Kao digitalno sve pismenija korisnička grupa izdvajaju se studenti koji očekuju praktičnost primjene digitalnih rješenja, uključujući mobilne ključeve na vlastitim telefonima.

Novi podaci naglašavaju hitnost uvođenja što povezanije kontrole pristupa. Univerziteti u Velikoj Britaniji, na primjer, izloženi su visokom riziku od kibernetičkih napada, pri čemu se na dark webu nalaze milioni ukradenih akreditiva. Takve slabosti ukazuju na rastuću hibridnu prijetnju. Ako jedan akreditiv može otvarati vrata i istovremeno omogućiti pristup internim mrežama, kompromitacija sigurnosti ugrožava i svakodnevno funkcioniranje i reputaciju institucije. Kako bi se ovi rizici ublažili, mobilni digitalni akreditivi danas se mogu trenutno opozvati, mijenjati i pratiti. Tako se timovima za upravljanje obrazovnim ustanovama omogućava da ublaže ovaj sigurnosni rizik. Pouzdana digitalna i tehnička sigurnost i kontrola pristupa danas su gradivni element svake savremene obrazovne ustanove.

Rješenje je digitalizacija kontrole pristupa

Digitalizacija je smislen korak naprijed. ASSA ABLOY posjeduje bogato iskustvo u digitalizaciji upravljanja pristupom u obrazovnim ustanovama i tako im pomaže da kreiraju sigurno, zaštićeno i pristupačno okruženje za učenike i studente, nastavnike i posjetioce. Širok spektar digitalnih rješenja kompanije ASSA ABLOY štiti ljude i vrijednu imovinu od perimetra do same zgrade, uključujući inteligentne brave za serverske ormare koje se besprijekorno integrišu s gotovo svakim softverom za upravljanje pristupom. Škole i univerziteti mogu birati upravljanje pristupnim pravima na vlastitoj infrastrukturi (on-premise), putem sigurnog clouda ili kroz odabir rješenja u modelu softvera kao usluge (Software as a Service).

Za menadžere sigurnosti i timove za upravljanje objektima, programabilne brave i akreditivi povećavaju brzinu odaziva i efikasnost upravljanja pristupom. Izgubljene ili ukradene kartice mogu se deaktivirati jednim klikom, čime se sprječava neovlašteni ulazak bez troškova i komplikacija povezanih sa zamjenom hardvera. Prava pristupa se odobravaju, mijenjaju ili poništavaju na daljinu, uz cjelovitu revizijsku evidenciju. Digitalni pristup dodatno jača fleksibilnost. Akreditivi na pametnim telefonima i karticama mogu se konfigurirati za određene zone i vremenske intervale, čime se, na primjer, podržava učenje izvan radnog vremena ili iznajmljivanje prostora radi ostvarivanja prihoda, uz zadržavanje pune kontrole. Menadžeri objekata dobijaju uvid u situaciju u više zgrada i preko intuitivnog softvera mogu administrirati pristup i izvan lokacija. Rezultat su sigurniji i prilagodljiviji prostori i značajno smanjenje administrativnog opterećenja i troškova. Za osoblje i studente, praktičnost i sigurnost digitalnog akreditiva daje osjećaj sigurnosti i bezbrižnog kretanja unutar ustanove.

Evropski standardi i regulativa također podržavaju ovaj zaokret prema digitalizaciji. Standard EN/IEC 60839 postavlja zahtjeve u pogledu operativnosti i interoperabilnosti za digitalne sisteme kontrole pristupa, dok EN 179 i EN 1125 predviđaju postojanje sigurnog izlaza u slučaju nužde. Direktiva GDPR osigurava transparentno rukovanje ličnim podacima i akreditivima, dok je primjena biometrije regulirana nacionalnim zakonima o usklađenosti, poput francuskog CNIL-a ili britanskog Zakona o zaštiti sloboda. Pored toga, EU Direktiva NIS2 obuhvata sve veći broj akademskih i istraživačkih institucija i obavezuje ih da jačaju svoje digitalne i fizičke mjere zaštite u skladu sa sveobuhvatnim pristupom prijetnjama koji regulativa predviđa. Institucije koje ne ispune ove zahtjeve izlažu se finansijskim kaznama, što predstavlja dodatni i snažan poticaj za modernizaciju infrastrukture kontrole pristupa.

U ovom regulatornom okruženju, ulaganja usmjerena na otklanjanje izazova bilježe porast. Procjenjuje se da je evropsko tržište sigurnosti škola i univerzitetskih kampusa dostiglo vrijednost od oko 0,92 milijarde eura u 2025. godini. Tržište nastavlja rasti kako obrazovne ustanove moderniziraju i dodatno digitaliziraju kontrolu pristupa.

Utjecaj digitalizacije može biti značajan i brzo se manifestirati, što ilustriraju sljedeća tri primjera iz prakse.

1. Sigurnost osoblja i studenata kao prioritet

The Camp je pružatelj usluga poslovne edukacije u blizini Aix-en-Provencea u Francuskoj. Sigurnost ovog klijenta morala je biti u skladu s tamošnjom kulturom inovacija. Njihov kompleks obuhvata urede, prostore za događaje, kuhinje i smještajne kapacitete na lokaciji koja radi 24 sata dnevno. Sigurnost za promjenjivu populaciju korisnika i posjetilaca zahtijevala je sistem kontrole pristupa koji se može prilagođavati u realnom vremenu.

Bežični uređaji Aperio integrirani su s platformom kompanije TIL Technologies kako bi se u cijelom kampusu pojednostavilo upravljanje pristupom preko jedinstvenog interfejsa. Dozvole se ažuriraju trenutno, kako osoblje, studenti i gosti dolaze ili odlaze. Izgubljeni akreditivi se po potrebi poništavaju i ponovo izdaju. Definirani profili segmentiraju pristup prostorima kao što su sale za sastanke ili serverske sobe. Time se vrijedna imovina štiti čak i tokom događaja s velikim brojem posjetilaca.

Bežični uređaji su usklađeni i sa ciljevima održivosti koje njeguje The Camp. Rad na baterije smanjuje potrošnju energije u poređenju s ožičenim sistemima i štiti arhitektonsku estetiku lokacije. Sigurnost, fleksibilnost i ekološka odgovornost sada funkcioniraju kao jedna cjelina.

2. Digitalizacija upravljanja ključevima radi veće efikasnosti

U školi Vejle Friskole u Danskoj, na održavanje mehaničkih ključeva gubilo se nekoliko sati svake sedmice. Izgubljeni ključevi uzrokovali su poremećaje u radu, a praćenje ko ima pristup kojim prostorijama bilo je zahtjevan i radno opterećujući proces.

Škola je uvela bežični digitalni sistem kontrole pristupa SMARTair kao rješenje na principu „ključ u ruke“ kojim se upravlja putem jednostavnog softvera. Svaki nastavnik i učenik nosi programirani privjesak s individualnim dozvolama. Kada se akreditiv izgubi, administratori jednostavno ažuriraju digitalna prava umjesto da mijenjaju cilindre, čime se štede vrijeme i novac. Ova jednostavna promjena iz temelja je izmijenila svakodnevnu administraciju. Upravljanje sigurnošću sada traje nekoliko minuta umjesto više sati, što oslobađa vrijeme sigurnosnog osoblja za druge zadatke. Sistem podržava i fleksibilno korištenje objekata izvan nastavnih sati i tako omogućava siguran pristup za događaje bez dodatnog opterećenja i rizika. Za manje škole bez namjenskog sigurnosnog osoblja, SMARTair predstavlja pristupačan, jednostavan i skalabilan put ka digitalizaciji.

3. Smanjenje troškova i rizika od izgubljenih ključeva

U mjestu Villiers-le-Bel u blizini Pariza, finansijski gubici usljed izgubljenih ključeva iznosili su i do nekoliko hiljada eura po incidentu. Osoblje u Općinskom tehničkom centru nosilo je više ključeva za različite lokacije. Kada bi jedan ključ nestao, čitavi setovi brava morali su se zamijeniti. Administracija je provela digitalizaciju pomoću CLIQ elektromehaničkih cilindara i programabilnih ključeva. Pomoću softvera CLIQ Web Manager, izgubljeni ključevi sada se odmah poništavaju, a nova prava pristupa se odobravaju na daljinu. Svaki programabilni ključ pohranjuje specifična prava pristupa za korisnika i tako mijenja desetine fizičkih ključeva jednim sigurnim i fleksibilnim akreditivom.

Novi sistem smanjio je i troškove i složenost. Osoblje više ne mora preuzimati ključeve u centralnom uredu, a administratori nadziru pristup školama i drugim općinskim objektima putem standardnog web preglednika. Time se unapređuje zaštita osjetljivih lokacija, uz zadržavanje rješenja koje je skalabilno i budžetski prihvatljivo.

Put prema pametnijim i sigurnijim kampusima

Digitalna tranzicija u obrazovnom sektoru se ubrzava, kako u načinu izvođenja nastave, tako i u upravljanju objektima. Brze promjene u kontroli pristupa potaknute su potrebom za operativnom efikasnošću, nacionalnim i regionalnim propisima, zahtjevima u sferi usklađenosti, kao i promjenjivim sigurnosnim okruženjem. Direktiva NIS2 dodatno naglašava hitnost djelovanja, posebno na univerzitetima na kojim se provode osjetljiva istraživanja.

Bilo da je riječ o maloj osnovnoj školi ili univerzitetu s više lokacija, bežične tehnologije i tehnologije inteligentnih ključeva omogućavaju troškovno efikasnu kontrolu svakog ulaza. Hibridne kibernetičko-tehničke prijetnje dodatno naglašavaju važnost sigurnog upravljanja akreditivima. Microsoft procjenjuje da se više od 40% univerziteta u Velikoj Britaniji suočava s napadima na sedmičnoj osnovi***. Važnu liniju odbrane predstavljaju mobilni digitalni akreditivi koji se mogu brzo i daljinski poništiti ako se izgube ili kompromitiraju.

Integrirana i standardima usklađena digitalna kontrola pristupa u školama i univerzitetima širom EMEIA regije može biti temelj ne samo regulatorne usklađenosti, već i povjerenja i fleksibilnosti koji su ključni za postizanja ciljeva obrazovanja.

Više o digitalnim pristupnim rješenjima kompanije ASSA ABLOY: www.assaabloy.com/group/emeia/solutions/topics/access-control

ICT: Razlog za prelazak na pametnu kontrolu pristupa

14 Januara, 2026

Mnoge zgrade i objekti danas koriste tehnologije kontrole pristupa i detekcije upada koje su stare deset, a neke čak i petnaest godina. Hardver je i dalje funkcionalan, vrata se otvaraju, alarmi su aktivni, ali ovi zastarjeli sistemi često su prepreka u situacijama kada klijent želi modernizirati upravljanje zgradom ili uvesti nove aplikacije

Piše: Thomas Napora, potpredsjednik i generalni direktor za EMEA regiju, ICT; E-mail: emea-info@ict.co

Potreba za promjenom sistema kontrole pristupa najčešće je potaknuta potrebom za usklađenošću s propisima, unapređenjem sigurnosti i ostvarenjem ciljeva održivosti. Međutim, kao i svaki infrastrukturni projekat, i ovaj mora imati jasnu finansijsku osnovu. Upravo troškovi, odnosno kapitalna ulaganja, u velikoj mjeri definišu izvodljivost projekta i vremenski okvir za implementaciju novog sistema kontrole pristupa. Dobra vijest je da nadogradnja ne mora nužno značiti scenarij “sve ili ništa”

Kako kontrola pristupa jača operativnu efikasnost?

Osim što podiže nivo sigurnosti, savremena kontrola pristupa postaje ključni alat za unapređenje operativne efikasnosti i uštedu energije. Objedinjavanjem različitih sistema u jednu centralnu platformu, kompanije mogu direktno pratiti pozitivan utjecaj na svakodnevno poslovanje.

Primjera radi, otvoreni sistemi kontrole pristupa mogu automatski isključiti klimatizaciju ukoliko je prozor ostavljen otvoren, ugasiti rasvjetu i aktivirati zaštitu prostora u trenucima kada se u njemu niko ne nalazi. U objektima s velikim protokom ljudi, integracija kontrole pristupa s okretnim barijerama i sistemima liftova omogućava upravljanje kretanjem korisnika, njihovu identifikaciju putem kartica te usmjeravanje ka najbržem liftu na putu do odredišta. Ušteda od svega nekoliko minuta po osobi, pomnožena s hiljadama korisnika na dnevnom nivou, brzo se pretvara u mjerljive dobitke u produktivnosti.

Da li je potpuna zamjena sistema uvijek neophodna?

Kod novih objekata i dogradnji, implementacija potpuno novog sistema kontrole pristupa postala je standardna praksa. Međutim, kod adaptacija postojećih objekata uz ograničen budžet, potpuna zamjena kompletne infrastrukture nije jedina niti uvijek najracionalnija opcija. Pametniji pristup je fazna migracija. Detaljna analiza postojeće infrastrukture omogućava provjeru kompatibilnosti postojeće opreme sa savremenim kontrolerima. Na taj način moguće je unaprijediti “mozak” sistema, dok se postojeće kablovske instalacije i periferna oprema zadržavaju u upotrebi. Fazna migracija, kakvu nudi ICT, znatno smanjuje ukupne troškove projekta i minimizira rizik od prekida rada, što je posebno važno za kompanije koje posluju cjelodnevno.

Kako osigurati kontinuitet tokom migracije?

U situacijama kada stari sistem mora raditi paralelno s novim, ključno pitanje postaje upravljanje korisnicima i sinhronizacija podataka. Bez pravilne koordinacije, postoji rizik od neusklađenosti baza podataka, što može dovesti do ograničavanja pristupa ili ostavljanja određenih prostora nezaštićenim. Zbog toga je neophodno osigurati kontinuiranu sinhronizaciju između starog i novog servera za kontrolu pristupa. Kao odgovor na ovaj izazov, ICT nudi softversko rješenje DataSync, koje omogućava pouzdan i besprijekoran prelazak na novi sistem bez narušavanja sigurnosti ili operativnog kontinuiteta.

XPR ONLine: Sigurnost, tehnologija i povjerenje

25 Decembra, 2025

Jedan od strateški najvažnijih projekata digitalne transformacije u finansijskom sektoru Sjeverne Makedonije nedavno je završen uspješnom implementacijom XPR sistema za kontrolu pristupa i evidenciju radnog vremena, koji je postavio novi standard za efikasnost i sigurnost

Piše: Angel Andevski, menadžer prodaje za Jugoistočnu Evropu, XPR Group; E-mail: a.andevski@xprgroup.com

Jedna od najistaknutijih finansijskih institucija u Sjevernoj Makedoniji, zahvaljujući instalaciiji XPR-a, sada posluje na potpuno centraliziranoj platformi koja povezuje sve kancelarije širom zemlje, osiguravajući sigurnu i realnu vremensku kontrolu pristupa i evidenciju prisustva zaposlenika.

Potpuno online sistem

XPR ONLine rješenje nudi web-sistem za kontrolu pristupa i evidenciju radnog vremena, omogućavajući administratorima centralizovan nadzor i upravljanje svim kancelarijama i lokacijama u zemlji u realnom vremenu. Bilo da je riječ o centrali ili udaljenoj poslovnici, sistem pruža trenutnu vidljivost i kontrolu nad prisustvom zaposlenika, radnim satima i događajima pristupa.

Ova potpuno online arhitektura omogućava automatsko praćenje prijava i odjava, kao i nadzor pristupa u realnom vremenu na više lokacija. Sistem omogućava detaljno izvještavanje i integraciju s HR pravilima te kontrolu pristupa zasnovanu na ulozi i planiranje smjena. Osim toga, cjelodnevno je dostupan putem web-interfejsa i koristi skalabilnu infrastrukturu, koja se može proširivati u budućnosti. Kroz ovu implementaciju, institucija je postigla potpun digitalni nadzor nad ljudskim resursima, pojednostavila interne procese i znatno unaprijedila svoju operativnu i sigurnosnu efikasnost.

XPRO serija čitača – sigurni i izdržljivi

Rješenje se oslanja na napredne čitače iz XPRO serije kompanije XPR, poznate po svojoj snazi, pouzdanosti i sigurnom dizajnu. Ovi čitači su napravljeni da rade i u najzahtjevnijim uslovima, a upareni su s beskontaktnim karticama koje se ne mogu klonirati ili kopirati, čime se eliminiše rizik od neovlaštenog dupliranja ili pristupa. Ključne karakteristike uključuju visoku izdržljivost s IP65 i IK11/IK10 certifikatima – otpornost na vodu, vatru, prašinu i vandalizam, AES enkriptovanu komunikaciju čitača i centralnog sistema, offline i online režime rada te moderan, elegantan dizajn prikladan za visokosigurnosna okruženja.

Korištenje Xsecure kartica koje se ne mogu klonirati, u kombinaciji s pouzdanim čitačima, osigurava vrlo visok nivo fizičke i digitalne sigurnosti, što je ključno za finansijske institucije koje upravljaju osjetljivim podacima i sredstvima.

Nevidljiva moć, vidljivi rezultati

Iako je sam sistem diskretan po izgledu, iza scene radi s visokom preciznošću i inteligencijom. Svaki događaj pristupa se automatski bilježi, a svaka kancelarija je vidljiva kroz centralnu kontrolnu tablu. Prisustvo svakog zaposlenika se prati i izvještava, dok se svaki potencijalni rizik smanjuje kroz strogu kontrolu pristupa. Ova nevidljiva, ali snažna digitalna mreža je ono što sistem čini zaista efikasnim u zaštiti organizacije – bez ometanja svakodnevnog rada. “Implementacijom XPR-a dobili smo sistem koji pruža potpunu kontrolu, sigurnost i transparentnost – sve kroz korisnički jednostavno sučelje”, izjavio je predstavnik finansijske institucije.

Ovaj projekat potvrđuje da XPR nije samo dobavljač tehnologije – već pouzdan partner, sposoban da isporuči pametna, integrisana rješenja koja podržavaju dugoročne ciljeve. Sa fokusom na cyber sigurnost, nadzor u realnom vremenu i dugoročnu održivost, XPR ONLine predstavlja budućnost kontrole pristupa i evidencije prisustva u zahtjevnim okruženjima.

Prethodni
1
2
3
4
…
40
Sljedeći