Komercijalizacija bespilotnih letjelica proteklih godina ih je učinila dostupnijim ne samo javnosti nego i onima koji namjeravaju izazivati haos i nanositi štetu na kritičnoj infrastrukturi. To je jedan od razloga zašto sektor protivdronske tehnologije u znatnoj mjeri raste
Izvor:a&s International; E-mail:redakcija@asadria.com
Iako postoje stroge regulative kojima se kontroliše upotreba dronova, široka rasprostranjenost bespilotnih letjelica otežala je ograničavanje njihove upotrebe. Kako bi se izborile s ovim problemom, kompanije specijalizirane za protivdronske tehnologije (C-UAS – Counter Unmanned Aerial Systems) stalno razvijaju tehnologije kako bi zaštitile kritičnu infrastrukturu.
Tehnologija u zaštiti infrastrukture
Bespilotne letjelice se proteklih godina ubrzano razvijaju, zbog čega ih upotrebljavaju razne vrste korisnika, od pojedinaca do vojnog i industrijskog sektora. Nažalost, ne koriste se uvijek na odgovoran način te se čak upotrebljavaju i kao oružje. S obzirom na to, postoji sve veća potreba za protivdronskom tehnologijom. “Raste zabrinutost vezana za namjernu i nenamjernu zloupotrebu dronova, od narušavanja privatnosti, preko krijumčarenja droga i oružja do ugrožavanja javnih ličnosti i terorističkih napada. Povećanjem popularnosti lako dostupnih malih dronova prijetnja je postala stvarnost te će odbrana od toga zahtijevati znatne napore i resurse industrijskog i vojnog sektora. C-UAS tehnologije postaju bitna tehnologija za domovinsku sigurnost, policiju, zaštitarske organizacije i vladine agencije”, kaže Götz Mayser, direktor C-UAS odjela u Rohde & Schwarzu.
Osim toga, očekuje se da će se usvajanje dronova za različite svrhe nastaviti, naročito zato što se tehnologija razvija tako da im omogući nove načine upotrebe. “U budućnosti će se vlade morati fokusirati na tehnologiju koja može pomoći u regulisanju dronova, a ne samo odbranu od njih”, kaže Thorsten Chmielus, direktor kompanije Aaronia. On dodaje da je od ključne važnosti da krajnji korisnici uzmu u obzir vrijednost bespilotnih letjelica od kojih dolazi potencijalna prijetnja u usporedbi s vrijednošću opreme koja se koristi za njihovo praćenje.
Autonomni mehanizmi
Prema Mayseru, vlade trenutno žele razviti nove odbrambene sposobnosti koje će se zasnivati na autonomnim mehanizmima donošenja odluka, kao i umreženim senzorskim sistemima koji su u stanju detektovati, pratiti, identifikovati i poraziti neprijateljske dronove u različitim, pa čak i komplikovanim uslovima. “Domovinska sigurnost, policija, zaštitarske agencije i vladine institucije će se osloniti na svestranija rješenja i mjere zaštite, koje uključuju elektronsko blokiranje komunikacije dronova, GPS blokiranje, blokiranje senzora ili ometanje elektronskih komponenti”, objašnjava Mayser.
Prema izvještaju MarketsandMarketsa, očekuje se da će vrijednost globalnog tržišta protivdronske tehnologije do 2024. porasti na gotovo 2,3 milijarde dolara, uz objedinjenu godišnju stopu rasta od 28,8 posto, što će predstavljati značajno povećanje u odnosu na 499 miliona dolara iz 2018. Rast se uglavnom pripisuje povećanim terorističkim i nelegalnim aktivnostima u svijetu, kao i rastućem broju slučajeva narušavanja sigurnosti pomoću neidentifikovanih dronova. Osim toga, broj C-UAS tehnologija u razvoju pokazatelj je povećane prijetnje koju bespilotne letjelice predstavljaju za razne sektore i regije širom svijeta.
Potražnja za tehnologijom prema regijama
Kada je riječ o regionalnoj perspektivi, Dave Preece, informacijski direktor i potpredsjednik u oblasti marketinga u Fortem Technologiesu, ističe da njegova kompanija ima kupce na Bliskom Istoku, u Evropi i Azijsko-pacifičkoj regiji usljed očajničke potrebe za protivdronskom tehnologijom. “Saudijska Arabija, Japan i Velika Britanija su dobar primjer toga. Bilo je incidenata s dronovima u kojima je došlo do gubitka milijardi dolara usljed neadekvatne odbrane”, kaže Preece. U istraživanju Frost & Sullivana stoji kako se očekuje da će Sjeverna Amerika, predvođena Ministarstvom odbrane SAD-a, potrošiti više na C-UAS od bilo koje druge regije. U istraživanju se dodaje i to da je na Bliskom Istoku iskazan veliki interes za protivdronskom tehnologijom, ali da je zbog određenih sumnji proces njene kupovine spor. S druge strane, u izvještaju stoji i to da Evropa ima veću mogućnost korištenja takvih sistema na aerodromima zahvaljujući privatnom vlasništvu i većem finansiranju.
Metode zaštite
Kako se dronovi razvijaju tako i odbrana od njih mora postati naprednija. Na osnovnom nivou nekoliko je stvari koje svako C-UAS rješenje mora biti u stanju efikasno raditi. Prema Preeceu, protivdronsko rješenje mora moći vidjeti/detektovati, pratiti, klasificirati, identifikovati i procijeniti dronove koji su zašli u zaštićeni zračni prostor, a zatim integrisati se s postojećim sigurnosnim sistemima i senzorima te podržavati obradu podataka sa sistema drugih kompanija, kao što su oni prikupljeni sistemima za upravljanje bespilotnim saobraćajem i automatski nadzor letjelica – odnosno za daljinsko emitovanje ID-a letjelice. “Koristan C-UAS sistem mora održati i zaštititi postojeći sigurnosni perimetar iznad i dalje od ograde te se uskladiti s pravilima protokola za upotrebu sile”, dodaje Preece.
Danas na tržištu postoje tri senzora za detektovanje dronova: radar, radiofrekvencijski te optički senzori. Svaki ima ograničenja. Chmielus smatra da je radarska tehnologija neefikasna za detekciju dronova zbog njihove veličine i raznih ograničenja kao što su područje pokrivanja, uglovi detekcije i domet. “Rješenje zbog toga postaje skupo kada uzmemo u obzir potrebu za vizuelnom verifikacijom usljed potencijalnih lažnih uzbuna zbog ptica, lišća koje opada s drveća, oluja i drugih stvari. Radar se zbog ovih problema ne može koristiti u tzv. glavnom senzoru”, kaže Chmielus.
S druge strane, praćenje radiofrekvencije (RF) ima nekoliko prednosti, uključujući veći domet detekcije i istovremenu detekciju, verifikaciju i klasifikaciju. Međutim, takvi sistemi uglavnom podržavaju samo jednostavno mjerenje udaljenosti od detektovanog objekta ili, što je još gore, RF praćenje zajedničkih frekvencijskih opsega, što u današnje vrijeme nije korisno zato što najnovija generacija dronova može raditi na bilo kojem frekvencijskom opsegu. Preece ističe da se većina današnje protivdronske tehnologije oslanja na radiofrekvenciju. “RF rješenja su prihvatljiva za neobrazovane i bezobzirne operatere dronova koji koriste kontroler radi upravljanja njima. U takvim slučajevima RF rješenja mogu locirati dron i prekinuti njihov signal tako što će ga preuzeti ili blokirati, a mogu locirati i operatera drona”, kaže on.
Daljinski kontroleri
Nažalost, sada kada kriminalci i teroristi koji upravljaju dronovima znaju to, oni ne koriste daljinske kontrolere. Štaviše, prema Preeceu, kriminalci mogu upravljati većinom dronova bez RF-a pomoću jednostavnog besplatnog softvera. U izvještaju Frost & Sullivana spominju se “promjene na C-UAS tržištu” u vidu vještačke inteligencije i algoritama koji mogu automatizirati detekciju, identifikaciju, lociranje i praćenje dronova uz minimalan broj lažnih uzbuna, kao i laserskog oružja koje može brzo onesposobiti više dronova istovremeno. Kako bi se pripremili za budućnost C-UAS tržišta, Frost & Sullivan kompanijama preporučuje da ponudu pretvore u kontinuiranu naplaćenu uslugu s efikasnim mobilnim sistemima, da razviju C-UAS koji može detektovati, locirati i pratiti dronove bez obzira na njihovu konfiguraciju ili misiju te da u C-UAS integrišu napredni AI kako bi što više automatizirali taj proces.
Prevazilaženje prepreka za efikasnu protivdronsku zaštitu
Primjenu protivdronske tehnologije u kritičnoj infrastrukturi prate određene poteškoće, ali najnovija rješenja spremna su za te izazove. Kritična infrastruktura zahtijeva robusnu protivdronsku tehnologiju. Iako postoji mnogo izazova u njenoj primjeni, kompanije specijalizirane u tom segmentu razvile su rješenja kako bi prevazišle te prepreke. Prije svega, važno je razumjeti da bespilotne letjelicedonose različite izazove za tradicionalnu nadzornu opremu, što uključuje – ali nije ograničeno na – veličinu drona, ugao napada, brzinu, broj letjelica, lokaciju operatera te način komunikacije drona i operatera, objašnjava Chmielus.
Dok se krajnji korisnici bave mjerama onesposobljavanja dronova, Chmielus upozorava da one svakako nisu efikasne bez dobre detekcije budući da zahvataju postojeće sisteme u kritičnoj infrastrukturi. “Fokus bi trebao biti na više stvari. Budući da današnja infrastruktura uglavnom zavisi od RF sistema, oni se moraju efikasno regulisati i nadgledati”, kaže on. Jedan od koraka koji se mogu preduzeti na lokacijama s kritičnom infrastrukturom je digitaliziranje zračnog prostora, tako da postane moguće pratiti sve objekte u njemu, smatra Preece. On također predlaže saradnju s lokalnim vlastima na uspostavljanju zona u kojima je zabranjena upotreba dronova.
Kompanije nude rješenja
Prije nego što se protivdronska tehnologija bude mogla efikasno primjenjivati, važno je definisati potencijalne prijetnje, kao i vrijednost kritične infastrukture, kaže Chmielus. Aaronia u ponudi ima potpuno modularne sisteme koji joj omogućavaju bolju zaštitu kritičnih područja te podržavaju hijerarhiju senzora kako bi bilo moguće koristiti potpuno integrisano rješenje koje je efikasno i usklađeno s potrebama krajnjeg korisnika. Time se prevazilazi jaz između radarskog i radiofrekvencijskog nadzora tako što korisnici na raspolaganju imaju 3D RF rješenje, koje može nadzirati kompletan radiofrekvencijski opseg (20 MHz do 20 GHz) u 3D-u i u stvarnom vremenu. Chmielus ističe da, iako se trenutno stavlja fokus na tihe dronove bez RF signala, to što nešto ne čujete ne znači da to ne stvara određenu buku. Omogućavanjem nadzora kompletnog spektra Aaronia nudi mogućnost detektovanja bilo kojeg uređaja koji emituje bilo koju frekvenciju.
“Morate imati u vidu vrijednost prijetnje, a u većini slučajeva je riječ o uređajima kućne izrade koji emituju određenu frekvenciju. Satelitska komunikacija je strogo regulisana i skupa te je zbog toga malo vjerovatno da je većina prijetnji potpuno tiha. Tehnologija je postala pristupačna; za nekoliko stotina dolara i bez ikakve zakonske zabrane moguće je nabaviti predajnike koji se mogu podesiti za rad na bilo kojoj frekvenciji”, objašnjava Chmielus. Osim toga, Aaronijina patentirana 3D DF antena daje informacije o visini na kojoj se nalazi dron ili bilo koji RF emiter (npr. 4G telefon), zajedno s koordinatama drona, uz preciznost od jednog stepena. “Ovo je od ključne važnosti, jer pričamo o letećim metama – bez podataka o visini leta nemoguće je fokusirati PTZ kameru na nju”, kaže on.
Lažne uzbune
Lažne uzbune su također veliki izazov za protivdronsku tehnologiju. Fortemov SkyDome s ThreatAwareom, TrueView radarskim RCS-om i dopplerom, vještačkom inteligencijom za analizu napada, algoritmima za analizu ponašanja mete te EO/IR praćenjem meta u stvarnom vremenu pomaže u smanjenju broja lažnih uzbuna. Još jedan izazov za brojne protivdronske tehnologije je nemogućost praćenja svih objekata u 3D prostoru. Fortem Technologies ima vlastitu radarsku tehnologiju zasnovanu na AI-ju koja predstavlja osnovu njenih C-UAS rješenja. “Fortemov Skydome koristi naš TrueView radar i vidi dronove u zračnom prostoru bilo da emituju RF ili ne. Svaki dron se detektuje, prati, klasificira i identifikuje kao prijetnja ili ne pomoću Skydome ThreatAwarea”, objašnjava Preece. Fortemovo rješenje više puta u sekundi analizira dronove koji se nalaze u zaštićenom zračnom prostoru.
“SkyDome je integrisan s nekoliko EO/IR kamera s kojih se više puta u sekundi šalje video praćenog drona. Dronovi za koje se procijeni da predstavljaju dovoljno ozbiljnu prijetnju mogu se onesposobiti pomoću DroneHuntera. On se može lansirati radi dodatnog nadzora praćenog drona. SkyDome se također integriše s postojećim sigurnosnim sistemima, sistemima za daljinsku identifikaciju dronova, UTM-om i ADS-B-om kako bi se omogućilo jednostavno i potpuno praćenje situacije te analiziranje dronova”, zaključuje Preece.
