Videonadzorni sistemi

Nafta i gas sa sigurnosne tačke gledišta

25 Decembra, 2018

Sa sigurnosne tačke gledišta, naftne i gasne instalacije su među najkritičnijim i najzahtjevnijimokruženjima. Brzina kojom neki incident može prerasti u katastrofu uslovljava ekstremno brzi prijenos informacija kako bi operateri na instalacijama mogli reagovati u što kraćem roku i na taj način eventualnu štetu svesti na minimum. Napredak na polju videonadzora, posebno kada je u pitanju videoanalitika, ima ogroman potencijal da pomogne u ranom otkrivanju požara, curenja nafte ili gasa, te drugih sigurnosnih problema na naftnim i gasnim instalacijama. Uza sve to, na taj način jeeksploatisanje nafte i gasamoguće učiniti efikasnijim

Izvor: a&s International

E-mail: editorial@www.asadria.com

S obzirom da se istraživanje novih nalazišta nafte pomjera na nove lokacije širom svijeta, u porastu je potreba da se kvalitetnije nadziru udaljena postrojenja, da se kreira bolja zaštita od terorističkih prijetnji te pronađu novi i efikasniji načini detekcije curenja i nadzora cjevovoda. Sigurnosni sistemi za zaštitu bušotina i lokacija na kojima se vrši potraga za naftom i gasom uskoro će postati najveći segment sigurnosnog tržišta kada je u pitanju potrošnja i usvajanje novih tehnologija od strane rafinerija i postrojenja za odlaganje nafte i gasa. Prema istraživanju kompanije Frost and Sullivan, globalno sigurnosno tržište gasnih i naftnih instalacija procijenjeno je na vrijednost od 19,6 milijardi američkih dolara u 2013. godini, a procjenjuje se rast na 24,7 milijarde američkih dolara do 2021. godine. Uključujući mrežnu i cyber sigurnost, kombinovano sigurnosno tržište nafte i gasa će dostići 30 milijardi američkih dolara već 2018. godine.

Svaka šteta na naftnim i gasnim postrojenjima ima katastrofalne posljedice. Praktično svaki incident utječe na sigurnost zaposlenika, zagađenje životne okoline, povećanje troškova čišćenja, visinu troškova uzrokovanih oštećenjem opreme, odnosno njenom zamjenom, te povećanjem raznih drugih troškova, čija je lista sve duža i duža. Sve nabrojano postaje još intenzivnije kada se uzme u obzir priroda ovih instalacija. Postoji praktično na stotine potencijalno ranjivih mjesta na kojima se mogu pojaviti oštećenja ili curenje nafte ili gasa: veliki broj ventila i pumpi, kilometri i kilometri cjevovoda. Čak i u samom postrojenju okolina može biti različita, što donosi nove sigurnosne prepreke. Ako uzmemo rafineriju kao primjer, moramo znati da u obzir treba uzeti različite tipove nafte koja se transportuje na različitim temperaturama i pritiscima, od temperature i pritiska okoline, pa do ekstremnih vrijednosti od, naprimjer, 130 bara i 100 stepeni celzija.

Stroga pravila

Na sve ovo treba dodati i prostu činjenicu da su lokacije postrojenja obično vrlo udaljene i da se nalaze u vrlo zahtjevnim prirodnim okruženjima. Sve ovo naftnu i gasnu industriju čini jednim od najzahtjevnijih klijenata za kompanije koje nude usluge i proizvode na tržištu sigurnosti i zaštite. Jedno od ograničenja naftnog i gasnog sektora su vrlo stroga pravila kada je u pitanju oprema koja se koristi u postrojenjima. Naprimjer, oprema koja se koristi u zonama klase 1 – dakle, lokacijama koje su najbliže bušotinama – mora biti posebno otporna na eksplozije kako bi se osiguralo da takva oprema neće uzrokovati eksplozije na lokacijama visokog rizika. Slična ograničenja postoje i za mobilne uređaje pošto elektromagnetna zračenja iz ovakvih uređaja također mogu uzrokovati eksplozije.”Ako posmatramo tipičnu rafineriju gasa i nafte, broj kamera za nadzor se kreće između 300 i 500. Pored toga, sigurno ćete pronaći i termalne kamere koje detektuju plamen i curenje, te specijalne kamere koje se nalaze u zonama visokog rizika. Na bušotinama koje se nalaze na vodi obično postoji između 16 i 20 kamera koje se koriste za nadziranje eventualnih eksplozija, te 40–50 standardnih kamera”, navodi William Moore, viši menadžer prodaje u kompanijiPelco by Schneider Electric.Pošto na svakom postrojenju postoji ogroman broj sigurnosnih kamera, vrlo je nepraktično nadzirati ih sve vrijeme. U slučaju situacije koja zahtijeva uključivanje alarma, kamera koja nadzire područje pogođeno nepredviđenim događajem će se staviti u fokus sigurnosnog sistema i time će operater lakše odlučiti o koracima koje je potrebno napraviti.

Druga linija odbrane: videoanalitika

Videoanalitika je tipično najprikladnija za slučajeve nadziranja vanjskih ili prostranih unutrašnjih prostora, gdje nije moguće postavljanje drugih senzora (npr. skladište sa vrlo visokim plafonom) i najčešće se koristi za otkrivanje dima i vatre, detekciju curenja nafte ili gasa, detekciju bljeskova koji mogu biti rani signali vatre ili eksplozije, te za nadziranje osoblja u slučaju padova i sličnih nezgoda. Pored toga, videoanalitika se može koristiti za tipične sigurnosne namjene, kao što je zaštita objekata i prostora ili detekcija neovlaštenog pristupa.

Ipak, uprkos ogromnom napretku tehnologije, videonadzor i videoanalitika ne mogu potpuno zamijeniti tradicionalne sisteme za otkrivanje požara. Obično su oba sistema instalirana odvojeno. Videoanalitika je vrlo korisna za potvrdu alarmnih situacija, te za pružanje sekundarnog vizuelnog uvida u situacije koje su aktivirale druge senzore. Naprimjer, kombinacija termalnih i standardnih kamera može pružiti bolji uvid u alarmne situacije od korištenja samo jedne vrste kamera.

Videoanalitika koja otkriva plamen omogućava korisnicima da kontinuirano prate i procjenjuju situaciju na terenu i na udaljenostima od nekoliko kilometara. Tokom skeniranja nadziranog područja sistem identifikuje porast temperature iznad postavljenog praga. Kada dođe do detekcije plamena, kamera koristi višestruke alarmne mehanizme, uključujući i slanje tačne lokacije požara. Specifičnost ovakvih sistema ogleda se u tome što je moguće razlikovati plamen od drugih izvora dima koji su uobičajeni u industrijskim postrojenjima i koji ne predstavljaju prijetnju.

Kombinacija videoanalitike i termalnih kamera se sve češće koristi za nadziranje osjetljivih područja. Na ovaj način je moguće efikasnije nadzirati veći prostor nego što je to moguće uobičajenim metodama. Termalne kamere omogućavaju detekciju požara na udaljenostima od 600 metara, a u nekim slučajevima i na udaljenostima od jednog kilometra, dok standardne kamere u noćnim uslovima imaju maksimalni domet od svega 130 metara. Isto tako, standardne kamere su podložne češćim lažnim detekcijama uzrokovanim svjetlosnim izvorima koji se kreću (npr. automobilski farovi), bljeskovima i sličnim pojavama koje nisu vezane za požare. Na kraju, termalne kamere pružaju više detalja na noćnim snimkama.

Videoanalitika za nadziranjerada

Videoanalitika se može iskoristiti za nadziranje proizvodnih i drugih procesa, te na taj način pratiti ispravno funkcionisanje postrojenja. Naprimjer, moguće je nadzirati ritam rada pumpe te obavijestiti nadležne u slučaju uočenih nepravilnosti. Ovo čini videoanalitiku ekstremno korisnom u slučajevima nadziranja udaljenih lokacija na kojima ljudsko prisustvo nije stalno. Bez ovih mogućnosti kvar na postrojenju se može otkriti tek nakon nekoliko sati ili čak nekoliko dana ako je pumpa na vrlo udaljenoj lokaciji, odnosno tek po dolasku ljudske posade. Prema tome, ovakva rješenja štede vrijeme koje bi inače bilo protraćeno na detekciju problema, te videonadzor pretvaraju u inteligentni nadzor na osnovu kojeg se mogu preduzeti pravovremene akcije. Videonadzor se može iskoristiti za nadziranje ponašanja zaposlenika u alarmantnim i drugim sigurnosno kritičnim situacijama. Na taj način nadređeni mogu analizirati da li se poštuju sigurnosne i druge procedure propisane pravilima kompanije.

Povezivanje i integracija sistema

Jedan od najbrže rastućih tržišnih trendova je integracija sistema. “Postoje na hiljade ograđenih postrojenja koja su zaštićena senzorima, pa klijenti traže integraciju kamera i kontrole pristupa”, objašnjava dalje William Moore. “Naprimjer, implementirali smo takvo rješenje u zapadnom Teksasu. Skeniranje FOB pametne kartice na ulazu administratoru postrojenja prikazuje sliku kamiona.” Integrisane su i LPR kamere, mobilni telefoni i iPad uređaji za upravljanje i nadzor posjeta postrojenju.”Još jedna stvar koju korisnici traže jezajednička platforma, kao što je ONVIF”, dodaje Thomas Soderlund, menadžer za razvoj poslovanja u EMEA regiji kompanije Bosch Security Systems. “Sa starim analognim sistemima bilo je lahko – jednostavno izaberete kameru, uključite je i ona odmah radi. Sa IP uređajima situacija nije tako jednostavna, jer svaka promjena sistemskog softvera kamere (firmware) ili promjena modela zahtijeva dodatno programiranje glavnog sistema”, kaže Soderlund.

SCADA integracija

Od posebne je važnosti mogućnost povezivanja uređaja na SCADA sisteme. Glavna prednost integrisanog sistema nasuprot korištenju više sistema je jedinstveni interfejs za upravljanje alarmnim sistemom i nadziranje, čime se iz različitih segmenata pokušava sklopiti slika stvarnog stanja na terenu. Pored toga, integracija sistema može pomoći u zaustavljanju isporuke energenta i tako ograničiti negativne posljedice u slučaju curenja cjevovoda. Većina platformi zahtijeva posebne SDK (Software Developer Kit) dodatke kako bi se integrisali u SCADA sisteme, što je u velikom broju slučajeva skupo i kompleksno rješenje kojem treba posvetiti mnogo vremena.

Izbjegavanje lažnih alarma

Postoji nekoliko načina na koje se može izbjeći pojava lažnih alarma. Jedan je instalacija više različitih senzora za potvrdu alarmne situacije. Drugi način je kalibracija sistema pomoću postojeće baze podataka o pozitivnim i lažnim detekcijama. Testovi se mogu izvoditi korištenjem alata za čišćenje vodom pod visokim pritiskom, što omogućava testiranje u uslovima različite temperature i različitog pritiska. Na ovaj način se simuliraju različite vrste curenja u različitim vrstama cijevi. Ovi testovi se kasnije mogu koristiti kao polazna tačka za analitiku, na osnovu čega se mogu kreirati pragovi za aktivaciju alarma. Testovi se moraju ponavljati u redovnim vremenskim intervalima kako bi se osigurao kontinuiran rad rješenja.

Analitika uz pomoć sistema vještačke inteligencije provjerava stanje alarma i smanjuje broj lažnih uzbuna tako što pravi jasnu razliku između stvarnih objekata koji se nadziru i drugih objekata koji se ne nadziru, ali koji mogu kreirati lažne uzbune. Primjer takve situacije je nevrijeme, gdje munje i gromovi mogu kreirati lažne alarme. Sličan primjer je prelazak oblaka preko sunca, čime se stvara promjena u osvjetljenju, pa može doći do aktiviranja senzora koji mjere jačinu svjetla.

Ne samo video, učestvuju i drugi senzori

Za detekciju curenja cjevovoda ne koriste se samo specijalizovani senzori i videoanalitika. Postoje sistemi za detekciju curenja bazirani na zvuku. “Na instalaciji u južnoj Luizijani kamere su opremljene mikrofonima, pa sigurnosno osoblje može čuti zvuk koji proizvodi gas koji ističe iz cijevi”, objašnjava Moore iz kompanije Pelco by Schneider Electric. “Ovakvi sistemi se koriste u manje kritičnim zonama, dok je implementacija u kritičnim zonama nešto kompleksnija, s obzirom da mikrofoni moraju zadovoljiti stroge sigurnosne zahtjeve kako oni sami ne bi bili uzrok eksplozija.” Pored zvuka, najnapredniji sistemi mogu koristiti i miris kao sredstvo za detekciju curenja nafte ili gasa.

Automatski odgovor

Integracija informacija sa različitih senzora u jednu platformu obično se naziva PSIM (Physical Security Information Management – softver za upravljanje informacijamafizičke sigurnosti). Također, postoje rješenja koja omogućavaju ne samo objedinjavanje informacija već i automatski odgovor sistema na neku vanrednu situaciju. Sistem može bez ljudske intervencije pronaći najbližu osobu zaduženu za sigurnost, te je obavijestiti o novonastaloj situaciji. Važne informacije se mogu dostaviti putem mobilnog telefona, a moguće je čak korištenje pametnog telefona kao svojevrsne kontrolne stanice. Ipak, treba znati da ovakav sistem umnogome zavisi od kvaliteta bazne analitike. Automatski odgovori smanjuju vrijeme potrebno za reakciju, pa su korisni i za sigurnost i zaštitu, ali i za efikasnost cjelokupnog sistema jer se brzo reaguje na neplanirane probleme.

Trendovi za budućnost

Kako se iskorištavanje nafte i gasa seli u sve nepristupačniju okolinu, tako raste i potreba za nadzornim sistemima. Budućnost zahtijeva otporne i pouzdane sisteme koji mogu podnijeti teške uslove rada, a pri tome komunicirati sa drugim sistemima koji će pored sigurnosti nuditi i optimizaciju radnih procesa. Integrisani sistemi su bez sumnje budućnost videonadzora, jer koriste svu tehnologiju koja im stoji na raspolaganju kako bi poboljšali sigurnost i zaštitu.

Prihvatanje cloud-baziranih sistema

Naftne bušotine su raštrkane širom svijeta, od Aljaske do Azerbejdžana, od Sibira do Saudijske Arabije. Neophodnost nadzora tih lokacija (posebno onih na udaljenim lokacijama) kreira potrebu za platformom koja će biti u stanju da na jednom mjestu skuplja i pohranjuje sve snimke. S obzirom da se konekcija sa udaljenim lokacijama ostvaruje putem satelitskih veza ili mobilnih telefona, mogućnost cloud-bazirane pohrane postaje sve važnija. Ova vrsta pohrane također rješava problem velike količine prostora potrebne za smještaj snimaka. Problem je što je trenutna pohrana u cloud sistemima prilično spora. Sigurnosni problemi, kao i potreba za konstantnom konekcijom velikog kapaciteta za sada sprečavaju masovnije korištenje ovih tehnologija.

Jedno od rješenja je kreiranje sistema koji znaju šta je važno na snimcima, pa se važni podaci kao što su lica ljudi čuvaju u visokoj rezoluciji, dok se manje bitni detalji snimaju manjom rezolucijom.

Cloud pohrana podataka nudi mogućnost otvaranja pristupa snimcima svim zainteresovanim stranama u organizaciji. Izbor kamera i njihov raspored se obavlja prema funkciji, ali su sve informacije spremljene na jedno mjesto, a pristup kamerama je određen prema definisanim pravilima o pravu pristupa. Na ovaj način je omogućen pogled na lokaciju iz obje perspektive – one sigurnosne i one koja služi nadziranju i optimizaciji rada postrojenja i osoblja.

Integracija sistema u bankarskom sektoru

25 Decembra, 2018

Konzervativna priroda bankarskog sektora čini ga jednom od najžilavijih tržišnih vertikala za ulazak sistem-integratora. Često se mogu čuti pritužbe da su banke indiferentne prema sigurnosnim pitanjima uprkos osjetljivosti njihovog poslovanja i s njim jasno povezanih rizika. Ipak, detaljnija analiza uz pomoć industrijskih igrača i analitičara nudi uvid u napredne i prilagodljive marketinške strategije i poslovne pristupe koji mogu pomoći sistem-integratorima da uđu na ovo tržište

Izvor: a&s International

E-mail: editorial@www.asadria.com

Finansijske institucije predstavljaju srž savremene globalne ekonomije. Moderne korporacije su naviknute na pogodnosti transnacionalnog poslovanja i ne mogu funkcionisati bez podrške banaka, koje svoje usluge nude 24 sata dnevno. Klijenti su se, također, navikli na jednostavnost pristupa novcu u bilo koje vrijeme i bez banaka bi obavljanje bezgotovinskih transakcija bilo veoma otežano. S druge strane, banke čine sve kako bi svoje usluge ponudile što većem broju klijenata. Zbog toga su usvojile tehnologije i iskoristile internet za elektronsko ili, još modernije, mobilno bankarstvo. Ipak, banke nerado investiraju u sigurnost i sporo implementiraju modernu tehnologiju, ali to ne znači da ih sigurnosna pitanja ne zanimaju. Zapravo, čest je slučaj da sistem-integratori nisu dovoljno upućeni u načine na koje finansijske institucije percipiraju sigurnost.

Manjak interesa za sigurnost u bankarstvu

Uprkos snažnom finansijskom oporavku i njegovom utjecaju na BDP, banke su i dalje nepovoljna vertikala za sigurnosnu industriju i još oklijevaju sa prelaskom na moderne tehnologije videonadzora. Za većinu sistem-integratora ovakav pristup je nelogičan. Banke pokazuju spremnost da idu naprijed pomoću interneta i mobilnog bankarstva, ali oklijevaju sa primjenom slične tehnologije za zaštitu svojih sistema. Bob Mesnik, direktor kompanije SI Kintronics iz New Yorka, tvrdi da uvjeravanje banaka da poboljšaju svoju sigurnost predstavlja veliki napor. „One nerado ulažu u sigurnost i mi ne znamo kako da ih uvjerimo u suprotno“, kaže Mesnik i naglašava kako velike banke gotovo da uopće ne brinu za sigurnost, dok postoji određeni interes u manjim bankama, ali on se svodi na praćenje radnog učinka njihovih uposlenika. Sa Mesnikovim komentarom slažu se i ostali sistem-integratori unutar ovog sektora. Kao najvažniji razlozi za ovakvo ponašanje banaka često se navode briga za sigurnost i isplativost ulaganja. No, čak i kada se ove dileme otklone, banke i dalje ne pokazuju spremnost da krenu naprijed.

Razumijevanje izazova

Ovo ne znači da su banke u potpunosti nezainteresirane za nadogradnju svojih videonadzornih sistema. Brojne studije slučaja koje su radili proizvođači ili sistem-integratori ukazuju na primjere u kojima su banke prešle na IP tehnologiju i smatrale takvu investiciju opravdanom. Tyco je kompanija koja ima bogato iskustvo u radu s ovom vertikalom i njeni predstavnici su objasnili izazove sa kojima se sistem-integratori suočavaju tokom rada sa klijentima iz bankarskog sektora.

„Klijenti rade sa većim budžetskim ograničenjima i moraju odrediti kao prioritete one projekte koje smatraju apsolutno neophodnim, bilo da je riječ o zamjeni zastarjele sigurnosne tehnologije, ispunjavanju regulatornih zahtjeva ili odgovoru na strategije poslovne ekspanzije“, kaže Chris Jones, regionalni rukovoditelj prodaje za instalacije i usluge u kompaniji Tyco Asia Pacific. „Neki klijenti također eksternaliziraju svoje odjele za nabavke. Ove kompanije dosta striktnije pristupaju analizi ponuda i češće se odlučuju na oglašavanje tendera kako bi povećale konkurentnost cijena“, kaže on.

Aidan Anderson, sigurnosni konsultant u britanskoj kompaniji Red Leaf Consultancy, dodatno obrazlaže ovu problematiku. On smatra da neki sistem-integratori ne poznaju sistem rada u bankarskom sektoru, kao ni percepciju fizičke i tehničke sigurnosti unutar njega. Iako se iz perspektive sigurnosnog sektora zaštita imovine banke čini kao prioritet, banke se češće odlučuju na kontrolu određenih identificiranih rizika. Sigurnost je samo jedan od njih, dok se ostali tiču likvidnosti, kapitala i regulative. Metode kontrole rizika mogu uključivati nadogradnju sistema i opreme, ali isto tako mogu podrazumijevati i usvajanje određenih procedura ili nabavku usluga iz oblasti osiguranja.

Smanjiti rizik poslovanja

„U bankama sigurnost se većinom tretira kao jedan od odjela, a ne neki poseban segment, što znači da, kao i drugi odjeli, sigurnost mora dovesti do povrata uloženog, bio to veći prihod, ušteda, veća učinkovitost procesa ili smanjenje broja članova osoblja“, kaže Andreson. On smatra da izazov za sistem-integratore leži u radu sa potencijalnim klijentima, koji treba biti usmjeren ka demonstraciji načina na koji njihovi proizvodi mogu ponuditi prednosti u smislu smanjenja rizika i unapređenja rada sigurnosnih odjela kako bi poslovni subjekti investirali u njih, a ne u druge, konkurentske odjele. Paul Bremner, analitičar za videonadzor i sigurnosne usluge u kompaniji IHS, blisko sarađuje sa zajednicom sistem-integratora. On navodi dodatne varijable koje mogu utjecati na odluke koje banke donose u pogledu sigurnosti. „Bankarski sektor se može podijeliti u različite podsektore. Tu imamo filijale, distributivne centre i poslovne urede. Svaki od njih ima posebne zahtjeve i jedinstvene izazove“, kaže Bremner. „Za integratora koji želi poslovati u ovom sektoru važno je imati svijest da se nivoi na kojima se odlučuje o instalaciji ili nadogradnji sigurnosnog sistema u ovim institucijama razlikuju.“ Odluka o angažmanu određenog sistem-integratora također zavisi od toga na kojem nivou je donesena. Ako je to lokalni nivo, to može izjednačiti šanse za integratore na regionalnom i državnom nivou. No, ako se odluka donosi na državnom nivou, banke će se zasigurno odlučiti za sistem-integratore koji posluju na istom nivou i koji imaju odgovarajuće iskustvo.

Napredne strategije za privlačenje klijenata

Ako imamo u vidu trendove da se banke odlučuju za iskusne kompanije koje posluju na nivou države, jasno je da je bankarski sektor tvrd orah za većinu sistem-integratora. Ipak, analitičari kompanijama sugerišu da promijene svoje marketinške strategije kako bi ojačale svoje prisustvo na tržištu. Danas su prodajne strategije fokusirane na promovisanje opreme i softverskih paketa kao pojedinačnih rješenja, dok se integracija odnosi na zajedničku instalaciju odvojenih komponenti. Određeni akcenat stavljen je i na interoperabilnost i kraće prekide rada, uz mogućnost da se kvarovi otklone na daljinu. Iako ove poruke mogu biti učinkovite u drugim segmentima tržišta, za bankarski sektor one ne znače mnogo ako prodavani proizvod nije unikatan.

„Ipak, ako postoji vodeća strategija, to je rad sa potencijalnim klijentima u projektovanju sistema“, kaže Anderson. „Za to je sistem-integratoru potrebno mnogo vremena i napora jer često nije dovoljno raditi samo sa sigurnosnim odjelom, nego i IT podrškom, a potencijalno i sa dobavljačima opreme. Prednost ovog pristupa je jasna, ali za sistem-integratora koji ovo obavlja ishod i ne mora predstavljati pravi odgovor.“ Ključna Andersonova poruka u ovom slučaju jeste činjenica da iako integracija sistema sama po sebi može smanjiti troškove, čak i nakon početne investicije, njen utjecaj nije u toj mjeri značajan kada ga se usporedi sa budžetom na nivou sigurnosnog odjela ili cijele organizacije. Zbog toga treba staviti fokus na kreiranje mogućnosti koje odražavaju postojeće poslovne potrebe za usklađivanjem strategije i razumijevanjem poslovnih faktora, kao i za kreiranjem rješenja koja se fokusiraju ne samo na integrisane sisteme nego i na način na koji se to može iskoristiti u kombinaciji sa drugim sigurnosnim funkcijama kako bi se ostvario uspjeh.

Integracija instaliranih platformi

Objašnjavajući razloge koji stoje iza uspješnosti kompanije Tyco u ovom poslovnom sektoru, Jones navodi da je ključni faktor bila ponuda poslovnih rješenja koja integrišu nekoliko instaliranih platformi za videonadzor u skladu sa zahtjevima klijenata. PSIM rješenje ove kompanije je u ovom kontekstu igralo ključnu ulogu. „PSIM rješenje kompanije Tyco nudi otvorenu platformu za integraciju s ciljem posjedovanja centraliziranog uvida u sigurnosne aktivnosti“, kaže Jones. „Ona je ponudila mogućnost da se različiti izvori informacija transformišu u poslovnu inteligenciju u stvarnom vremenu i ponude analizu situacije za potrebe blagovremenog prikupljanja preciznih podataka, pri čemu je automatizirani radni proces doveo do bržeg i učinkovitijeg reagiranja na nepredviđene situacije i njihovo rješavanje. Na taj način su unaprijeđeni procesi reagiranja na nepredviđene situacije, smanjeni rizici i sniženi operativni troškovi.“

Neki sistem-integratori pokušavaju i sa tradicionalnim pristupom dodavanja vrijednosti svojim uslugama kako bi povećali broj klijenata. George Zarifopoulos, službenik Odjela za marketing i komunikacije u kompaniji Takis G. Zarifopoulos, kaže da kompanija u kojoj radi nudi ugovore o besplatnom održavanju sistema u određenom vremenskom periodu. „Ponuda besplatnog održavanja u periodu od dvije godine našim projektima daje na autentičnosti i pouzdanosti“, kaže Zarifopoulos.

Sistemi prilagođeni finansijskom ambijentu

Prema izvještaju kompanije Ernest and Young, najvažniji trend u bankarskom sektoru u 2015. bit će jačanje profitabilnosti, ali ne i potraga za masivnim prihodima. Zbog toga će se banke morati transformirati uz pomoć manje glomaznih i fleksibilnijih poslovnih modela koji su otporni na globalni usporeni ekonomski rast. Moderni videonadzorni sistem koji izlazi izvan okvira puke sigurnosti i pomaže bankama da unaprijede poslovanje predstavlja idealno rješenje za potrebe banaka da prežive negativnu ekonomsku klimu. Istovremeno, posebno prilagođena marketinška strategija koja akcentira konkretne prednosti izvan sfere same sigurnosti predstavlja ono na što se sistem-integratori trebaju fokusirati kako bi ostavili traga u bankarskom sektoru.

Banke će favorizirati videonadzor u odnosu na sigurnost

Tehnološki napredak u oblasti bankarske sigurnosti nije ograničen na ovaj sektor, ali njegove aplikacije jesu. Paul Bremner, analitičar za videonadzor i sigurnosne usluge u kompaniji IHS, tvrdi da banke investiraju u novu sigurnosnu opremu i rješenja nakon što razmotre mogućnost povrata investicija i uštede na održavanju koje takva ulaganja donose. Prema istraživanju koje je radila kompanija Cisco, 43% klijenata u SAD-u smatra da njihova primarna banka ne razumije njihove potrebe, a 31% vjeruje da im banka ne pomaže da ostvare svoje osnovne finansijske ciljeve. Banke su sve više svjesne postojanja ovog raskoraka u pogledu svojih usluga i aktivno tragaju za rješenjem. Ovaj zahtjev, u kombinaciji sa sve izraženijom potrebom za unapređenjem učinkovitosti filijala i postizanjem boljih rezultata sa manje resursa, jasno oslikava na koji način će banke iskoristiti svoje videonadzorne sisteme kako bi došle do analitičkih podataka. „Tehnologije poput poslovne inteligencije i analitike mogu pomoći filijalama da unaprijede svoju operativnu metriku poput praćenja formiranja redova“, kaže Bremner. „Na taj način banke mogu kreirati modele upošljavanja osoblja koji su usklađeni sa protokom kupaca tokom dana, čime se sprečava pojava gužvi. Tehnologija poput ove pomaže bankama da skrate vrijeme čekanja za klijente i optimiziraju raspoređivanje osoblja“, kaže on.

Biometrijska tehnologija za zaštitu bankomata

Inovativni trendovi u oblasti biometrijske tehnologije pomogli su bankarskim institucijama da ponude sigurnije i pristupačnije usluge na bankomatima. U aprilu 2014. godine američko Savezno vijeće za kontrolu finansijskih institucija, koje djeluje kao finansijski regulator na području SAD-a, upozorilo je banke na novi val pljački bankomata u okviru kojih se koristi kombinacija sajberskih napada i krađe podataka korisnika. Ovaj novi stil pljački američka tajna služba nazvala je „neograničene operacije“, jer počinitelji imaju mogućnost da povuku znatno više novca sa računa u odnosu na limite, čime se banke izlažu riziku od gubitka velike količine gotovine.

Otkada su se bankomati pojavili u finansijskom sektoru tokom 1960-ih, oni se predstavljali olakšanje kako za klijente tako i za banke. Kartice i PIN brojevi su u prošlosti bili dovoljni za zaštitu, no krađe su s vremenom postale sofisticiranije. Zbog toga su se banke okrenule modernoj tehnologiji u vidu biometrije. Biometrijska tehnologija je već popularizirana u različitim sektorima širom razvijenih zemalja. No, kada su u pitanju bankomati, njeno usvajanje ide nešto sporije na području SAD-a ili Zapadne Evrope u odnosu na brzorastuće ekonomije Azije ili Latinske Amerike. Ipak, ova situacija bi se mogla brzo promijeniti jer stručnjaci predviđaju globalni rast potražnje za biometrijskim bankomatima zbog eskalacije sigurnosnih rizika. Prema procjeni organizacije Biometrics Research Group, implementacija novih biometrijskih tehnologija u finansijskoj industriji može smanjiti operativni rizik neke institucije za najmanje 20 posto u periodu od deset godina. Kompanije koje nude biometrijska rješenja ohrabrene su i dosadašnjim reakcijama banaka i njihovih klijenata. Ipak, inicijalna namjena biometrijske tehnologije bila je unapređenje sigurnosti i praktičnosti korištenja, no ona je vremenom izašla izvan okvira ove uloge i danas pomaže bankama da se diferenciraju unutar tržišta. Banke pomoću biometrijske autentifikacije unapređuju sigurnost, pri čemu korisnicima nude i jednostavnost interakcije sa bankomatom za sve ono za što ga oni žele koristiti, bez potrebe za pamćenjem PIN-ova ili korištenjem samih kartica. U budućnosti biometrijska tehnologija će zasigurno igrati ključnu ulogu u finansijskoj industriji, jer su banke i njihovi klijenti svjesni potencijala koji ona nudi. Kao i kod svake nove tehnologije, početno oklijevanje u pogledu usvajanja je neizbježno, ali jednom kada se njene prednosti uzmu u obzir, neće proći mnogo vremena prije nego što sistemi biometrijske autentifikacije postanu standard za bankomate.

Termalne kamere unapređuju upravljanje saobraćajem

25 Decembra, 2018

S rastom urbanizacije i populacije raste i potreba za efikasnijim sistemima za upravljanje saobraćajem. Upotreba termalnog nadzora u okviru sveobuhvatnog sistema za upravljanje saobraćajem mogla bi operaterima donijeti veću preciznost i efikasnost.

Izvor: a&s International

E-mail: redakcija@www.asadria.com

U kombinaciji s drugim tipovima senzora u okviru sistema za upravljanje saobraćajem termalni senzori imaju mnogo toga za ponuditi radi veće preciznosti i efikasnosti. Iako se termalni nadzor dugo koristi u vojne svrhe i u tehničkoj sigurnosti, te još nije toliko prisutan u upravljanju saobraćajem, korištenje termalnih senzora na specijaliziranim tržištima ubrzano raste. U izvještaju MarketsandMarketsa predviđa se da će se vrijednost globalnog tržišta termalnih senzora sa 7,7 milijardi dolara u 2016. povećati na 10,3 milijarde dolara do 2021. godine, uz objedinjenu godišnju stopu rasta od 5,9 posto. Rast se pripisuje rastućoj potražnji za termalnim kamerama usljed opadanja cijena, ali i većoj potrebi za termalnim kamerama u komercijalnoj upotrebi, uključujući tu i oblast prijevoza.

Rastuća potreba

U spomenutom izvještaju stoji da se u narednih pet godina očekuje zamah u upotrebi termalnih senzora u automobilskom sektoru. Iako primjena termalnog nadzora u toj oblasti nije isto što i njegovo korištenje u upravljanju saobraćajem, moguće je zaključiti da za njim postoji potreba u oblasti prijevoza. Također, imajući u vidu rastuću potrebu za upravljanjem saobraćajem, kombinovanje različitih tehnologija, uključujući i termalne senzore, samo će pomoći u kreiranju efikasnijih rješenja.

Zašto koristiti termalne senzore

Jedna od najvećih prednosti termalnih kamera u svim vrstama korištenja jeste njihova sposobnost da “vide” u mraku i pri lošim vremenskim prilikama. One mogu izmjeriti temperaturu bilo kojeg objekta u vidnom polju, što im omogućava da blagovremenu detektuju požare. “Za razliku od ostalih tehnologija za detekciju požara, ova tehnologija ne zahtijeva kontakt s plamenom ili zagrijanim plinovima niti je kameri potrebno širenje dima da detektuje preveliku toplotu koju stvara požar. Dodatna prednost termalnih senzora jeste to što operatorima omogućavaju da vide kroz dim. Ovo može biti odlučujuće za spašavanje života u tunelima ispunjenim dimom, a vatrogasnim timovima može pružiti vrijedne informacije o mogućim lokacijama na kojima se nalaze ljudi”, objašnjava Michael Deruytter, direktor inovacija u FLIR Intelligent Transport Systemsu.

Deruytter dalje pojašnjava da sunčeva svjetlost, tama, svjetla na vozilima, sjene, mokre ulice, snijeg i magla ne mogu ometati rad termalnih kamera budući da one ne koriste vidljivu svjetlost, nego se oslanjaju na toplotno zračenje objekata u vidnom polju. Ovo ih čini savršenom komponentom rješenja za 24-satni nadzor saobraćaja.

Termalna i saobraćajna analitika

Termalni nadzor sam po sebi nije kompletno rješenje za upravljanje saobraćajem. Međutim, kada se kombinuje s videoanalitikom, može biti od velike koristi. “Termalne kamere daju sliku sličnu onoj koju pružaju kamere za vidljivu svjetlost, naročito u pogledu oblika objekata. To znači da se videoanalitika razvijena za obične kamere u cilju prepoznavanja oblika, detektovanja kretanja, uljeza, brojanja ljudi itd. također može koristiti i u termalnim kamerama”, kaže Emmanuel Bercier, marketinški menadžer u ULIS-u, francuskom proizvođaču termalnih senzora. “Štaviše, budući da termalne kamere detektuju toplotu objekata, takvi objekti se uveliko ističu u odnosu na okruženje. Posljedica toga je pojednostavljivanje postojeće videoanalitike budući da se time uklanja potreba da se uzmu u obzir varijacije u osvjetljenju i sjenkama”, nastavlja Bercier. Deruytter ističe da su termalne kamere pogodne za videoanalitiku s obzirom na to da pikseli u slici predstavljaju informacije o toploti – što je objekt topliji, to je veća termalna energija koju zrači; međutim, čak i izuzetno hladni objekti, do -243 stepena Celzijusa (nula Kelvina), zrače termalnu energiju.

“Termalne kamere mogu detektovati toplotu koju zrače automobili, biciklisti i pješaci. Ti podaci mogu se koristiti za klasificiranje objekata ili ljudi na cestama te za donošenje odluka vezanih za kontrolu raskrsnica u kratkom roku, koji se mjeri sekundama. Inteligentne termalne kamere se koriste i za detekciju incidenata kao što su zaustavljena vozila ili vozači koji voze u suprotnom pravcu, što rezultira ubrzavanjem intervencije saobraćajne policije i hitne pomoći”, objašnjava Deruytter.

Izazovi u oblasti saobraćaja

“Iako termalne kamere omogućavaju bolju detekciju, one će se primarno koristiti u kombinaciji sa standardnim kamerama. Kombinovanje obje vrste kamera na kraju će rezultirati vrhunskom detekcijom i identifikacijskom podrškom, naprimjer pri identifikovanju broja na registracijskoj tablici”, kaže Bercier. “Ovaj višesenzorski pristup koristi se pri nadzoru u zahtjevnim situacijama i osiguravanju granica, gdje kombinacija običnih i termalnih kamera identifikuje i prevazilazi široku lepezu sigurnosnih prijetnji. Kombinovanje ova dva tipa kamera pri upotrebi u saobraćaju omogućava saobraćajnim organima da koriste vrhunske mogućnosti detekcije koju imaju termalne kamere, dok istovremeno imaju i druge bitne informacije dobijene s HD kamera za vidljivu svjetlost”, objašnjava Deruytter. Cijena je još jedan faktor zbog kojeg krajnji korisnici i sistem-integratori ne koriste termalne kamere za upravljanje saobraćajem. “Cijene su tokom protekle decenije postale znatno manje. Sada možete nabaviti termalne kamere za upravljanje saobraćajem za nekoliko stotina dolara”, kaže Bercier. On dodaje i to da termalne kamere podsjećaju na kamere za široku upotrebu zato što dolaze sa standardnim protokolima i interfejsima.

Saobraćaj zagrijava situaciju

Imajući u vidu pad cijena termalne opreme i rastuću potrebu za preciznim upravljanjem saobraćajem, sve više sistema će imati implementiranu termalnu tehnologiju u svojim rješenjima. Kao što je prethodno naglašeno, termalni nadzor sam po sebi nije savršeno rješenje za upravljanje saobraćajem, ali kao dio šireg rješenja koje koristi kamere za vidljivu svjetlost i videoanalitiku, termalni senzori mogu donijeti dodatni nivo preciznosti i efikasnosti u upravljanju saobraćajem.

Obične vs. termalne kamere u saobraćaju

Kamere za vidljivu svjetlost su tradicionalno popularan izbor za nadzor saobraćaja. Razlog za to, smatra Michael Deruytter iz FLIR-a, jeste to što one, kada se nešto desi u saobraćaju, odmah prosljeđuju informacije operateru u centru za upravljanje saobraćajem kako bi mogao poduzeti odgovarajuće akcije. Međutim, budući da se obične kamere oslanjaju na svjetlost koja se odbija od objekata kako bi proizvele sliku, njihova pouzdanost i sposobnost detekcije uveliko zavisi od uslova vanjskog osvjetljenja.

“Obične nadzorne kamere ograničene su na detektovanje samo onih objekata koji su izloženi sunčevoj svjetlosti ili vanjskom izvoru osvjetljenja kao što su ulične svjetiljke”, objašnjava Emmanuel Bercier iz ULIS-a. “Bilo da je objekt čovjek, životinja, vozilo, cesta ili drvo, on će emitovati energiju u zavisnosti od dva elementa: svoje temperature i tvari od koje je napravljen. Termalne kamere se zasnivaju na tehnologiji koja je osjetljiva na daleki infracrveni spektar, što znači da su osjetljive samo na svjetlost koju objekt direktno emituje”, dodaje on.

Prema tome, termalne kamere omogućavaju konstantnu vidljivost i pouzdanu detekciju objekata 24 sata dnevno, bez obzira na uslove osvjetljenja, atmosferske i uslove u okruženju kao što su magla ili dim. Kao takve, termalne kamere su pogodne za upravljanje saobraćajem, koje je uvijek izloženo promjenjivim faktorima iz okruženja.

Neslaganje s upotrebom termalnih senzora u saobraćaju

Tehnologija termalnog nadzora sve se više koristi za upravljanje saobraćajem, ali njena upotreba ne znači nužno da je potpuno prikladna za taj posao. Zapravo, Daniel Chau, direktor marketinga za prekomorska tržišta u Dahua Technologyju, objašnjava da termalne kamere nisu Dahuin preporučeni proizvod za upravljanje saobraćajem. Ta kompanija, koja ima vlastitu liniju termalnih kamera, uglavnom ih primjenjuje u perimetarskoj zaštiti, detekciji šumskih požara i nadzoru visokovoltažnih podstanica. Chau ističe da ključna prednost termalnih kamera kada je u pitanju upravljanje saobraćajem leži u većoj preciznosti brojanja vozila. Međutim, veći procent detekcije od 5 do 10 posto zanemariv je kada se usporedi s dobrim kamerama za vidljivo osvjetljenje koje imaju dodatak u vidu vještačke inteligencije. “AI i duboko učenje omogućavaju nadzornim rješenjima za vidljivu svjetlost da prepoznaju detalje na vozilima kao što su boja, broj registracijske tablice, marka, model i korištenje sigurnosnog pojasa. Ove informacije mogu donijeti značajnu vrijednost analizirajući sastav saobraćaja tokom različitih dijelova dana”, objašnjava Chau.

Prednost termalnih kamera ne opravdava njihovu višu cijenu, smatra Chau dodavši kako vjeruje da je videonadzor za vidljivu svjetlost s dubokim učenjem i sposobnošću napredne analitike u vidu prepoznavanja ljudi i vozila pogodniji za upravljanje saobraćajem od rješenja zasnovanog na termalnim kamerama.

Prethodni
1
…
34
35
36