Videonadzorni sistemi

Osiguravanje događaja na otvorenom

25 Decembra, 2018

Fizičari pokušavaju razumjeti dinamiku kretanja mase. Njihova analiza videozapisa događaja stradanja ljudi, poput stampeda iz 2006. godine u Saudijskoj Arabiji ili onog samuzičkog festivala u Njemačkoj, pomogla je u identifikaciji fenomena nazvanog „turbulencija mase“. Kada se na nekoj lokaciji okupi više ljudi nego što je predviđeno, većina ih se počinje gurati u pokušaju da krene naprijed. Ukupni pritisak mase se širi među ljudima i uzrokuje padove, često i sa fatalnim posljedicama

Izvor: a&s International

E-mail: editorial@www.asadria.com

Svaki dan se krećemo kroz masu ljudi. Gotovo u svim situacijama se uspješno probijamo kroz nju bez bilo kakvih povreda. Ipak, prostori s velikim brojem ljudi mogu biti opasni ili čak i smrtonosni. U noći 31. decembra 2014. na novogodišnjoj proslavi na promenadi Bund u Šangaju okupilo se oko 300.000 ljudi. Zbog prevelike gužve na stepeništu koje je vodilo do opservacijske platforme poginulo je 36 osoba, a 49 je povrijeđeno. Precizna procjena broja posjetilaca ključni je faktor za uspješnu kontrolu mase. Pogrešna procjena broja ljudi prisutnih na obilježavanju Nove godine u Šangaju bila je jedan od faktora koji su doveli do tragičnih posljedica. Policija je potcijenila broj prisutnih i poslala samo 700 policajaca (u odnosu na 6.000 iz prethodnih godina) da kontrolišu masu ljudi, čiji je broj narastao na 300.000. Slučajevi pojave stampeda dešavaju se gotovo svake godine, i to na muzičkim festivalima, sportskim događajima, religijskim festivalima i u noćnim klubovima. Među poznatijim primjerima jeste i onaj iz jula 2010. tokom održavanja muzičkog festivala u njemačkom gradu Duisburgu. Tada se oko milion posjetilaca okupilo na prostoru koji je predviđen za maksimalno 250.000 ljudi. Zbog toga je 21 osoba umrla od gušenja, a 510 je bilopovrijeđeno. Još jedan primjer datira iz januara 2006. godine, kada je u Saudijskoj Arabiji poginulo više od 300 hodočasnika zbog naguravanja na pješačkom mostu Jamarat, koji se nalazi u okviru rute za obavljanje hadža u Meki.

Šta je kontrola mase?

Iako su posljedice ovih tragičnih događaja iste, oni se dešavaju različitim okruženjima, zbog čega se razlikuju i prema potrebama za rasporedom snaga sigurnosti i po opremi koju oni koriste. „Moramo razumjeti razliku između kontrole mase koja se vrši pomoću alata za kontrolu pristupa, naprimjer u slučaju kontrole velikog broja navijača na zatvorenom fudbalskom stadionu, i kontrole mase na nekontrolisanom otvorenom prostoru poput ulice. Prvi tip kontrole mase realizira se uz pomoć konvencionalnih alata poput sigurnosnih kontrolnih punktova, rotacionih barijera, vrata i videonadzorakoji uključuje brojače bazirane navideoanalitici.

Drugi vid kontrole uže je povezan s projektima „sigurnih gradova“ i nosi više izazova i komplikacija jer nije jednostavno pokriti prostran teren s velikim brojem ljudi, bilo da je riječ o brojanju osoba ili analizi ponašanja“, objašnjava HagaiKatz, zamjenik direktora poslovnog razvoja i marketinga u kompaniji Magal Systems.

Uloga videonadzora

Videonadzorne kamere i danas predstavljaju glavni senzor za upotrebu prilikom kontrole mase i praćenja. „HD i mrežne IP kamere postale su trend. Videonadzorne kamere s 4K rezolucijom počele su pristizati na tržište, ali se još ne očekuje da u većoj mjeri utječu na videonadzorni segment tržišta. U njihovom slučaju cijena prijenosa, pohrane i obrade (videoanalitika) videa i dalje predstavlja ograničavajući faktor. Problem može predstavljati i pouzdanost“, kaže Karianto Leman, voditelj programa za prostornu videoanalitiku u Institutu Infocomm Research (I2R) Agencije A*Star iz Singapura. Steve Gorski, direktor prodaje u kompaniji ScallopImaging, smatra da je „za učinkovitu kontrolu mase i nadzor video visoke rezolucije od ključnog značaja za situacijsku orijentaciju, a isto važi i za mogućnost praćenja veće količine detalja u zonama od interesa. Danas to podrazumijeva megapikselne kamere savidnim poljem180 stepeni.“ Kamere kompanije ScallopImaging paralelno kombinuju izlazne podatke sa više senzora slike, čime se kreira kontinuirani panoramski prikaz, koji obuhvata veliki otvoreni prostor. „Primjetan je trend distanciranja od PTZ kamera, jer se nerijetko dešava da su one u vrijeme dešavanja incidenta pozicionirane drugdje i zbog toga onemogućavaju praćenje događaja. Drugi razlog za ovaj trend je činjenica da se motor u PTZ kamerama vremenom istroši“, dodaje on.

Prenosiva rješenja za kratkotrajne događaje

Za razliku od stalnih sadržaja, kratkotrajni događaji poput muzičkih festivala, sportskih takmičenja ili gradskih maratona predstavljaju poseban izazov za kontrolu mase na otvorenom. Potrebna infrastruktura nije uvijek dostupna i krajnji korisnici se suočavaju s pitanjem da li da ulažu velika sredstva u infrastrukturu koja će se koristiti tek nekoliko dana. Prenosiva i bežična rješenja predstavljaju jedan od načina kakoda se ova dilema otkloni. Kompanija MicroPower Technologies iz Kalifornije nudi bežični sistem na solarno napajanje, koji se po potrebi može instalirati bilo gdje. „Ključ je u fleksibilnosti. Zahvaljujući integrisanom solarnom/bežičnom videonadzornom sistemu koji je u sklopu većeg sistema iste namjene, korisnici mogu postavljati i premještati kamere u skladu sa svojim potrebama“, kaže Dave Tynan, zamjenik direktora marketinga i prodaje u kompanijiMicroPower Technologies.“ Svjedoci smo rasta interesa za tehnologijama koje se mogu brzo i lahko instalirati na lokacijama na kojima postoji najveća potreba za njima. Naprimjer, umjesto instaliranja fiksnih kamera na zgradi i pokušaja dolaženja do iskoristivog snimka događaja s velikim brojem učesnika na udaljenosti nekoliko blokova, korisnici se radije odlučuju na postavljanje kamera unutar rizičnih zona. To se posebno odnosi na noćne aktivnosti, kada postavljanje kamera u blizini mjesta dešavanja pomaže da se iskoristi dostupno dnevno svjetlo. Konačni rezultat je jasniji i iskoristiviji videomaterijal.“

Prednost ovog rješenja leži u mogućnosti da se kamere postave u skladu sa neposrednim potrebama korisnika, npr. na parkingu tokom održavanja velike manifestacije, nakon čega se one prebacuju na druge lokacije za potrebe sljedećeg događaja. Pri tome se izbjegava skupo i dugotrajno postavljanje kablova. Ipak, važan faktor koji treba imati na umu jeste ograničen transmisioni radijus bežičnih kamera i kvalitet slike koja ne nudi megapikselni prikaz. Ova vrsta prenosivog rješenja pogodna je za osiguravanje definisane „zone“ i nije previše korisna ako se, primjerice, osigurava dugačka ruta nekog maratona.

Prenosiva rješenja ne koriste se samo za videonadzor. Dostupne su i privremene ograde i barijere za vozila. „Za potrebe parkiranja tokom kratkotrajnih događaja poput fudbalskih utakmica, političkih susreta, matura i dana otvorenih vrata neophodno je privremeno rješenje. Mi ga nudimo u vidu prenosivih i mobilnih barijera. One se mogu postaviti brzo i učinkovito, čak i na lokacijama na kojima se ne mogu iskopati stalni temelji“, kaže Greg Hamm, zamjenik direktora prodaje i marketinga u kompaniji Delta Scientific. „Ove mobilne barijere mogu se prebaciti do željene lokacije običnim kamionetom srednjih dimenzija. Može ih se postaviti za 15 minuta, dok se zaštitom upravlja lokalno ili na daljinu. Postavljanje, preuzimanje i upravljanje se u potpunosti vrši pomoću hidraulike. Barijere mogu zaustaviti i onesposobiti vozilo težine do 6.803 kg, koje se kreće brzinom 48 km na sat. Nakon postavljanja mobilne barijere se odvajaju od transportera i spuštaju na željenu lokaciju pomoću hidrauličkog sistema, a isti se koristi i za njihovo podizanje i spuštanje tokom obavljanja standardnih ili vanrednih aktivnosti.“

Videonadzorne alternative: bespilotne letjelice i mobilni telefoni

Tradicionalne kamere koje se postavljaju na stubove i danas su najprisutniji vid videonadzora. Ipak, u dolazećim godinama tu ulogu mogu preuzeti i druge platforme. „Zračni videonadzor pomoću kamera na bespilotnim letjelicama trenutno je u usponu u kombinaciji sa unapređivanjem mogućnosti komercijalnih letjelica i padom njihove cijene“, kaže Karianto Leman, voditelj programa za prostornu videoanalitiku u Institutu Infocomm Research (I2R) Agencije A*Star.“Izazov leži u segmentu prijenosa videa od letjelice do tla. Posredstvom LTE-a bi bio skup, a preko Wi-Fi tehnologije nepouzdan. Rješenje je videoanalitika pomoću rubnih uređaja na samoj letjelici. Međutim, videoanalitika za video koji pravi letjelica predstavlja još veći izazov. Za nju je potrebna stabilizacija i detekcija videa primjenom drugačijeg pristupa u odnosu na videoanalitiku koja se vrši na tlu“, objašnjava on. Još jedna od potencijalno iskoristivih kamera nalazi se gotovo u svačijem džepu, odnosno na mobitelima korisnika. „Mobilni telefoni, teoretski, nude dovoljno visoku rezoluciju koja može biti od koristi u okruženju velikog broja ljudi. Ovi mobilni uređaji mogu imati veću ulogu u kontekstu videonadzora nakon što dodatne usluge u oblaku postanu dostupne, a na mobilnim uređajima se počnu koristiti sistemi za upravljanje videom“, kaže Steve Gorski, direktor prodaje u kompaniji ScallopImaging.

Prijenos informacija

Dodatni izazov u slučaju događaja na otvorenom predstavlja pouzdano i ekonomično prenošenje videostreaminga visokog kvaliteta do udaljenog sigurnosnog centra radi obrade, pohrane i pregledanja. Postoji još nekoliko mogućnosti, uključujući prijenos informacija putem kabla i namjenskih bežičnih ili 3G/LTE mreža.

„U slučaju potonjih konfiguracija kamere će se za propusnost nadmetati s civilnim mobitelima koji koriste istu mrežu“, kaže Leman. „Rješenje je u smanjenju potrebe za kontinuiranim prijenosom videa. To se može postići pomoću rubnog uređaja koji bi bio zadužen za videoanalitiku. On bi pohranjivao video lokalno i vršio streaming tek nakon aktiviranja alarma za videoanalitiku.“ Bežično umrežavanje za potrebe nadzora otklanja potrebu za kablovima, koji nisu uvijek dostupni ili jednostavni za instalaciju (bilo zbog karakteristika terena ili cijene, ako je riječ o kratkotrajnom događaju). Ipak, ovaj tip umrežavanja nešto je složeniji u odnosu na onaj putem kablova. Potrebno je savladati poteškoće koje se tiču ograničenog radijusa, prepreka (npr. kuće, drveće) i složenih konfiguracija koje uključuju veliki broj kamera.

„Kada je nedavno održan Njujorški maraton, kompanija Network Video Technologies (NVT) je osigurala koaksijalno uvezane prijenosne uređaje koji su morali ponuditi punu operativnost i na udaljenosti914 metara kako bi se osigurala adekvatna situacijska orijentacija za osiguranje ovog velikog događaja“, kaže Guy Apple, zamjenik direktora marketinga i prodaje u kompaniji Network Video Technologies. Transmisiona tehnologija ove kompanije omogućava instaliranje i PoE napajanje kamera, monitora i drugih IP senzornih uređaja na velikim udaljenostima, a pomoću pristupačnih koaksijalnih kablova.

Sprečavanje budućih tragedija

Fizičari pokušavaju razumjeti dinamiku kretanja mase. Njihova analiza videozapisa sa događaja poput stampeda iz 2006. godine u Saudijskoj Arabiji ili muzičkogfestivala u Njemačkoj pomogla je u identifikaciji fenomena nazvanog „turbulencija mase“. Kada se na nekoj lokaciji okupi više ljudi nego što je predviđeno, većina ih se počinje gurati u pokušaju da krene naprijed. Ukupni pritisak mase se širi među ljudima i uzrokuje padove, često i sa fatalnim posljedicama. Za nadati se da će napredak na planu videonadzora i videoanalitikeponuditi kvalitetnije načine brojanja ljudi i identifikacije kritičnih tačaka, na kojimamasovna okupljanja mogu postati još smrtonosnija.

Uloga videoanalitike

„Klasična“ videoanalitika, poput detekcije neopravdanog zadržavanja i napuštenog prtljaga nije adekvatna za prostore na kojima se nalazi veliki broj ljudi. Masa koja se kreće i stoji na jednoj lokaciji, npr. u blizini trkaće staze, kao i veliki broj torbi izazivaju aktiviranje prevelikog broja alarma da bi ova rješenja bila praktično upotrebljiva. Drugi vidovi analitike, poput praćenja i identifikacije lica, također su nepraktična za događaje na otvorenom na kojima je nemoguće kontrolisati okruženje, a i kamere ne mogu adekvatno uočavati lica. Ipak, neke videoanalitičke tehnologije mogu poslužiti za detekciju pojave gužve i agresivnog ponašanja, poput tuče u masi ljudi. Događaji ovog tipa mogu eskalirati i uzrokovati stampedo.

„U nekim situacijama ste svjesni da postoji velika vjerovatnoća da će se na i oko fudbalskog stadiona tokom utakmice javiti gužva. Isto tako, nekada će doći i do neočekivane gužve, npr. tokom demonstracija ili problema u radu aerodroma. Zbog toga je važno imati plan za obje situacije“, kaže Jamie Wilson, voditelj marketinga u oblasti sigurnosti za EMEA regiju u kompaniji NICE Systems. „Videoanalitika je važan segment ovog procesa jer nudi ranu detekciju i obavještavanje o pojavi nepredviđenih gužvi. Mogućnost da operater uživo prati događaje, kao i da pregleda i analizira zabilježeni materijal radi utvrđivanja uzroka incidenta, predstavlja ključni vid podrške za stavljanje situacije pod kontrolu“, dodaje on.

Karianto Leman, voditelj programa za prostornu videoanalitiku u Institutu Infocomm Research, kaže da njihova„nova videoanalitika sada nudi pouzdanu detekciju i praćenje u uvjetima urbanih okruženja s velikim brojem ljudi. Sistem može vršiti procjenu broja ljudi u stvarnom vremenu. Tu je i mogućnost identifikacije dominantnih obrazaca i statističkih podataka koji se tiču mase, kao i praćenja sumnjivih lica i drugih manje uočljivih informacija“. Osim videoanalitke za praćenje velikog broja ljudi, nove tehnologije u ovoj oblasti danas nude pouzdanu identifikaciju sumnjivog ponašanja, poput nasilja, fizičkih napada, provala itd. „Sistem za detekciju agresivnog ponašanja Instituta I2R ostvario je pouzdanost više od 90% prilikom neposrednog testiranja u okviru projekta sigurnog grada u Singapuru“, kaže Leman. Uprkos ostvarenom napretku, videoanalitika i dalje ima ograničenu upotrebljivost u situacijama koje uključuju veliki broj ljudi. Ove situacije po svojoj prirodi uključuju veliki broj detalja, što utječe na pouzdanost videoanalitike. Prema Lemanu, stepen pouzdanosti detekcije oko 70% predstavlja realističnu procjenu u ovakvim kontekstima.

VAR, 3D replay i GLT za sigurnu budućnost fudbala

25 Decembra, 2018

Da, tehnologija je definitivno ušla u fudbal i povratka na staro više nama. Bolji poznavaoci prilika u ovom sportu znali su da se to moralo dogoditi. Previše je grešaka i kontroverzi, mnogo toga je u igri, a premalo kvalitetnih rješenja. Stvari bi od sada trebale biti znatno drugačije

Piše: Nermin Kabahija

E-mail: redakcija@www.asadria.com

Ono što smo u nekoliko navrata i sami najavljivali obistinilo se – moderna tehnologija ušla je u svjetski fudbal na velika vrata, a 2016. i 2017. godine u tom smislu bit će zapamćene kao historijske i revolucionarne. U pripremi za nezvanično svjetsko klupsko prvenstvo FIFA Club World Cup 2016, koje svake godine organizira krovna svjetska fudbalska organizacija, istaknuto je kako će ovo biti prvi veliki događaj koji će poslužiti kao poligon za test najnovijih tehnoloških rješenja koja imaju za cilj smanjenje broja grešaka u ovom sportu. U septembru 2016. na prijateljskoj utakmici odigranoj u Bariju između Francuske i Italije FIFA je prvi put u Evropi testirala novu Video Assistant Referees (VAR) tehnologiju. Ovaj susret ostat će zapamćen kao prvi u kojem je VAR isproban, a tim povodom predsjednik FIFA-e Gianni Infantino istakao je da je FIFA s ovom tehnologijom otvorila novo revolucionarno poglavlje u fudbalu.

Šta je VAR?

Kako samo ime kaže, riječ je o naprednom sistemu digitaliziranih videopomagača čiji je osnovni cilj da budu „digitalne oči“ sudijske ekipe na terenu. Sistem je baziran na velikom broju videonadzornih kamera visoke rezolucije (FullHD 4K i 5K kamere), koje uživo prate sve što se događa na terenu, a signal se prenosi direktno u nadzorni centar. I tu dolazimo do najzanimljivijeg dijela priče. Ono što ovaj sistem razlikuje od drugih jeste što njime upravlja poseban tim stručnjaka obučenih da se bave videoanalizom u realnom vremenu, a nije isključeno da ga čine i same sudije. Na zahtjev sudije snimak je moguće pregledati iz više uglova, što daje priliku za donošenje ispravnije odluke, a na osnovu specijalnog programa ovi ljudski/virtuelni pomagači mogu uspješno analizirati ofsajde i penale, čime mogu direktno utjecati na rezultat i ishod utakmica. Sistem obuhvata i analizu ispravnosti dijeljenja prekršaja i kartona, koji također imaju veliki impakt na krajnji rezultat, te videodetekciju igrača na terenu. Sam teren je pokriven kamerama, a softver radi analize i precizna mjerenja po XY osama, tako da je mogućnost greške u odlučivanju svedena na minimum.

Za razliku od Goal Line tehnologije (GLT), gdje sudija na terenu automatski dobiva signal je li lopta prešla gol-liniju ili nije, kod VAR-a je neophodno da glavni sudija zatraži asistenciju u vidu ponovljenog snimka sporne situacije. Snimak se emituje na specijalnim monitorima ili tabletima instaliranim pored terena, a ukoliko to infrastruktura stadiona dozvoljava, i na velikim ekranima i semaforima. Sve to traje 30-ak sekundi i prilično je neobično kada je fudbalska tradicija u pitanju. No, posljedice donošenja ispravne, odnosno neispravne odluke su nemjerljive. FIFA je ovaj sistem razvila u okviru svog Quality programa i već sada ga je prihvatilo nekoliko evropskih fudbalskih saveza, među kojima su članice tzv. IFAB-a, odnosno zemalja Velike Britanije, te savezi Njemačke, Italije, Francuske, Češke i Portugala. Na nedavno održanom sastanku FIFA-e i IFAB-a donesena je odluka da se VAR implementira na terenima engleske Premier lige već od naredne sezone, a slična najava došla je iz italijanske Serije A. Treba naglasiti i to da je glavni rukovodilac i promotor VAR-a ispred FIFA-e legendarni holandski napadač Marco Van Basten, što dovoljno govori o ozbiljnosti projekta, ali i nužnosti situacije u kojoj se fudbal našao.

Zašto tehnologija?

Već neko vrijeme i sama najava uvođenja tehnologije na fudbalske terene izazivala je određene doze skepticizma, pa i averzije, kako kod nacionalnih saveza tako i kod igrača, trenera i nogometnih stručnjaka. Ipak, svi su slažu u jednom – fudbalu se nekako mora pomoći. Ovaj sport nije imun na sudijske greške, čije posljedice mogu biti ogromne. Jedan penal ili ofsajd može značiti razliku između osvajanja trofeja ili plasmana u viši ili, pak, niži nivo takmičenja, a shodno tome nekom timu može donijeti ili oduzeti milionske zarade i bonuse. Parni žuti ili crveni karton također mogu igrati presudnu ulogu u događanjima na terenu. Fudbal je u prvom redu industrija i jasno je zbog čega brojni investitori okupljeni oko tog sporta žele zaštititi to izuzetno bogato tržište. Investicija od nekoliko desetaka hiljada eura u sistem poput VAR-a nemjerljiva je spram mogućih rizika i gubitaka koje mogu proizaći iz ljudskih grešaka na terenu, pri čemu ranije uvođenje dodatnih sudija smještenih iza gola nije smanjilo broj pogrešaka.

Više o ovoj temi čitajte u printanom izdanju…

Izazovi suočavanja s nepoznatim

25 Decembra, 2018

Sportski događaji su uzbudljive i zabavne manifestacije. Ipak, kada se stadioni napune posjetiteljima, zaštita gledatelja, igrača i osoblja od nepoznatih izvora prijetnji postaje pravi izazov. Kombinacija odgovarajućih sigurnosnih tehnologija upraviteljima stadiona može pomoći da smanje rizik i unaprijede sigurnost

Izvor: a&s International

E-mail: editorial@www.asadria.com

Hiljade ljudi dolaze na stadione kako bi pratili velike sportske događaje koji privlače pažnju miliona gledatelja širom svijeta. Uz tako brojnu publiku, stadioni su postali meta za teroriste i druge napadače. U proteklih nekoliko godina desilo se više velikih terorističkih napada, gdje posebno treba istaći seriju samoubilačkih napada ispred stadiona Stade de France u Parizu u novembru 2015. godine te napad automobilom bombom ispred stadiona Vodaphone Arena u Istanbulu u decembru 2016. Ovi incidenti samo su potvrdili potrebu za boljom zaštitom stadiona. Nažalost, terorističke prijetnje i druge napade je teško predvidjeti, zbog čega je suočavanje s nepoznatim najveći izazov osiguravanja stadiona. „U razgovorima sa šefovima sektora sigurnosti na velikim stadionima primijetili smo da im jedna stvar danonoćno ne silazi s uma – kako se pripremiti za suočavanje s nepoznatim“, kaže Hank Monaco, zamjenik direktora marketinga za tehnologije i rješenja za zgrade u kompaniji Johnson Controls.

Šta donosi praćenje velikog broja ljudi

„Nažalost, u današnjem svijetu morate pokušati pripremiti svoj tim (stadionsko osoblje i osiguranje) za nepoznato, odnosno svoje osoblje za nešto što bi se moglo desiti na osnovu sličnih događaja iz drugih krajeva svijeta. Izvori rizika uključuju sigurnost igrača i timova, zaštitu navijača i manifestacija, kao i rano upozoravanje na incidente“, dodaje on. Primjenom holističkih sigurnosnih rješenja operateri sigurnosti na stadionima pokušavaju kreirati ambijent u kojem će posjetitelji moći prisustvovati manifestacijama bez straha. Postojanje stadiona koji mogu primiti i više od 100.000 navijača tokom svakog pojedinačnog dešavanja predstavlja ogroman zadatak i najveći izazov za sigurnost i zaštitu svake prisutne osobe. „Najveći problem kada su u pitanju ogromni objekti jeste veliki broj ljudi koji tamo dolaze u isto vrijeme. Tako se prije i poslije događaja formiraju uska grla, što predstavlja veliki i realan rizik od povećanog broja žrtava“, kaže David Chauvin, menadžer poslovnog razvoja rješenja za javnu sigurnost u kompaniji Genetec. Ovaj zadatak dodatno je otežan postojanjem velikog broja ulaznih i izlaznih tačaka, što usložnjava aktivnosti praćenja potencijalnih napadača i osoba kojima je zabranjen pristup, smatra Laura Blanc, direktor međunarodnog marketinga u kompaniji Herta Security. Uvođenje sveobuhvatnog sigurnosnog sistema je prva linija odbrane kada su u pitanju pristupi zaštiti stadiona. Odgovarajuća kombinacija videonadzora, kontrole pristupa i softvera za upravljanje videom sigurnosnim operaterima može pružiti kvalitetan uvid u sve što se dešava u njihovoj zoni odgovornosti.

Pronaći ravnotežu

Međutim, to nosi i određene izazove. „Naprimjer, pronalaženje ravnoteže između sigurnosti i zaštite objekta i ugodnog iskustva za navijače predstavlja važan izazov i problem. Pronalaženje pravog sigurnosnog rješenja (vidljivog i nevidljivog) kao segmenta posebno prilagođenih projekata predstavlja ključ uspješne organizacije ovih manifestacija za sve uključene strane, od vlasnika stadiona do samih gledatelja“, kaže Sebastian Selbt, menadžer za poslovni razvoj rješenja za stadione i manifestacije u Bosch Security Systemsu. „S tehnološke strane, postoji potreba da svaki stadion dobije mrežnu infrastrukturu koja podržava videonadzor, kontrolu pristupa i nadzor alarma, uz integraciju pomoću kvalitetnog softverskog rješenja za upravljanje. Osim toga, od ključne je važnosti ispitati vrste kamera instaliranih na stadionu. Bitno je posjedovati i odgovarajuće kamere koji mogu ponuditi vrhunski kvalitet slike i rezoluciju. Ovo je posebno osjetljivo pitanje kada imate zadatak da kontrolišete okruženje s velikim brojem ljudi“, kaže Blanc. Chauvin naglašava i izazov koji predstavlja razmjena ključnih informacija s organima reda u realnom vremenu. On ističe da pristup sistemima u privatnom vlasništvu može postati važan faktor u kriznoj situaciji. Zbog toga je, navodi, jako bitno pronaći način da se efikasno i efektivno prikupljaju isključivo najvažniji podaci u određenom ključnom momentu.

Integracija različitih sistema

Razmjena informacija je samo jedna od prednosti integracije sistema. Danas je integracija različitih sigurnosnih sistema više potreba nego pogodnost. Međutim, ona se također proširila izvan sfere sigurnosti.

Odnedavno imamo trend integracije sistema javne sigurnosti s kamerama u privatnom vlasništvu trećih strana, tvrdi Monaco. Tako se „privatne i javne organizacije podstiču da udruže snage s ciljem kreiranja sigurnije, pametnije i efikasnije zajednice“. On dodaje i da takav pristup i tehnologija omogućavaju policiji i lokalnim kompanijama da zajedno rade na tome da svoje zajednice učine sigurnijim. „Mi u Johnson Controlsu također radimo na integraciji s audio-vizuelnim sistemima kako bismo olakšali razmjenu informacija o zaštiti i sigurnosti pojedinaca. Glavna tačka svakog sigurnosnog sistema je komandno-kontrolni centar. U ovim prostorijama nalaze se ogromni LCD monitori pomoću kojih sigurnosno osoblje može pratiti stotine CCTV kamera postavljenih širom stadiona. Ove kamere može pratiti i osoblje organa sigurnosti, tako da se u slučaju nužde može koordinirati rad interventnih timova. Dodatni sistemi javne sigurnosti uključuju tastere za hitne intervencije, kao i javne telefone za pozive u vanrednim situacijama“, kaže Monaco.

Chauvin objašnjava kako povezivanje više sistema i centara podataka preko jedinstvenog interfejsa može značajno pojednostaviti radne procese za potrebe operatera. „Umjesto da se oslanjate na različite nezavisne sisteme (npr. videonadzor, kontrolu pristupa, prepoznavanje registarskih tablica, analitku ponašanja, upravljanje posjetiteljima i usluge pratnje, kao i nove trendove kao što su praćenje pomoću dronova i korištenje društvenih mreža) koji koriste više monitora, sve relevantne informacije se u pravom trenutku mogu preusmjeriti do odgovarajućeg operatera“, kaže on.

„Brzo preusmjeravanje ključnih informacija do odgovarajućih operatera i paralelno praćenje cjeline ili dijela sistema zajedno s lokalnim policijskim organima značajno poboljšavaju uvid u stanje na terenu u samom objektu. Ovime se olakšava i saradnja s policijom jer tako možemo bolje razumjeti šta se desilo, o čemu se radi te gdje i koji resursi se moraju rasporediti. Uz automatizaciju i kompjuterizaciju naprednih radnih procesa sada je lakše upravljati velikim incidentima u realnom vremenu. Istovremeno, radni proces pripreme odgovora na incidente se također može naknadno analizirati za potrebe izvođenja obuke“, kaže Chauvin.

Objediniti sve podatke

Sistem kakav je Genetec Security Center, koji ima svoje osnovne module (video, kontrola pristupa, prepoznavanje registarskih tablica i praćenje zvuka), može integrisati senzore i podatke iz bilo kojeg vanjskog izvora. „Osim toga, naša tehnologija omogućava da se na svakoj lokaciji organima reda omogući pristup Genetec sistemu. Uz to je, istovremeno, osigurana potpuna kontrola nad dijeljenim sadržajima (alarmi, video uživo, snimljeni videozapisi, pojedinačne kamere itd.) koji se mogu razmjenjivati u bilo kojem trenutku (24 sata dnevno ili isključivo tokom manifestacija, u kriznim situacijama i sl.). Možete kontrolisati i koje su funkcije dostupne organima reda (davanje ovlaštenja za praćenje ili kontrolu na osnovu trenutnih postavki sistema)“, dodaje Chauvin. Tu je i integracija s drugim izvorima informacija kao što su sadržaji sa socijalnih medija, sistemi za automatsku identifikaciju (AIS), sistemi za praćenje vremenskih prilika i saobraćaja, tehnologije za otkrivanje oružja i prepoznavanje lica te drugi podaci o krivičnim djelima i incidentima. Oni sigurnosnom osoblju nude bolji uvid u situaciju na terenu, što može ubrzati proces sprečavanja pokušaja ulaska neovlaštene osobe ili pripreme odgovora na potencijalno opasnu situaciju. Ipak, važno je razmotriti uspostavu sveobuhvatnog sistema, koji bi objedinio različite senzorske podatke iz više izvora. On bi u pozadini koristio i mašinsko učenje za prepoznavanje potencijalnih problema efikasnije nego što su to ljudi u stanju učiniti, kaže Jeffery Miller, zamjenik direktora u kompaniji MSA Security. „Operateri na stadionu često instaliraju više različitih sistema za prikupljanje podataka i onda budu preplavljeni njihovom količinom. Podaci tako postanu neupotrebljivi jer ih se ne povezuje na pravi način.“

Dodatne mjere osiguranja

Osim standardnog videonadzora i kontrole pristupa, stadioni uvode i dodatne mjere predostrožnosti. Dolazak na veliki sportski događaj danas više nije isti kao ranije. Prošla su vremena unošenja ruksaka sa grickalicama ili videokamerama za snimanje utakmica. Danas se ulazak na stadion odvija po strogim pravilima, a sve s ciljem zaštite svih prisutnih. „Uvođenje prakse unošenja prozirnih vrećica, kao što to zahtijeva američka Nacionalna fudbalska liga (NFL), pomaže stadionima da smanje rizik od ubacivanja vrećica koje se ne kontrolišu i u koje možete staviti eksplozivnu napravu. Tako se štite i naseljena područja u blizini samog objekta“, kaže Miller. Stadioni koriste i obučene pse za mirisnu detekciju eksploziva. Oni mogu upozoriti na prisustvo eksplozivnih jedinjenja baziranih na peroksidu. Miller smatra da ovo predstavlja potencijalno rješenje za najmanje dva problema: „Tako se olakšava kontrola vozila, ali i smanjuje rizik od postavljanja improvizirane eksplozivne naprave na ulazu stadiona prije samog početka događaja.“ Osim toga, on smatra da obavezni prolasci kroz detektore metala na svim ulazima pomažu u kreiranju sigurnijeg ambijenta unutar stadiona, kao i ponudi kvalitetnijeg iskustva za posjetitelje. Razlog za to je veći propusni kapacitet ovih uređaja i mogućnost detaljnije kontrole.

Sprečavanje napada vozilima

Sportske manifestacije koje privlače veliki broj gledatelja nose i povećani rizik od prisustva potencijalno rizičnih vozila unutar i u krugu stadiona. Jedan od najvećih izazova sigurnosti stadiona je sprečavanje terorističkih napada u njegovom krugu. Ovo je dodatno potvrđeno napadima u Parizu i Istanbulu, gdje su se napadi dogodili izvan stadiona. „Operateri pokušavaju otkriti način kako najefikasnije spriječiti zabijanje vozila u grupu ljudi ili unošenje improviziranih eksplozivnih naprava u masu ljudi koja se okuplja ispred ulaza“, kaže Miller. Razdvajanje vozila i ljudi podrazumijeva postavljanje odgovarajućih prepreka ili blokada na putevima i to ponekad i nije lahko izvodivo. Osim toga, operateri na stadionima suočavaju se s izazovom pronalaska najboljeg načina za pregled vozila koja se parkiraju u blizini objekta. „Prisutni su i rizici kada je u pitanju angažirano osoblje, kao i vođenje evidencije o vozilima u blizini parkinga u određenim vremenskim intervalima“, dodaje on.

Kako bi se izašlo na kraj s ovim rizicima, Miller navodi da je najvažniji korak koji stadion može poduzeti izrada procjene rizika i ugroženosti. Time je moguće identificirati nedostatke i rizične tačke, što može poslužiti kao osnova za donošenje konkretnih preporuka za otklanjanje ili ublažavanje otkrivenih slabosti.

Stadioni budućnosti

Navijački zanos može pretvoriti stadione u plodno tlo za međusobne obračune i bez terorističkih napada. Praćenje svih vrsta incidenata mora biti kontinuirana aktivnost na stadionima. Ažuriranje sigurnosnih rješenja je neizostavna komponenta sigurnosti stadiona. Saradnja s partnerima iz sigurnosne industrije može ponuditi nove mogućnosti za integraciju i implementaciju najnovijih tehnologija. Na taj način će operateri na stadionima biti bolje pripremljeni za svaku potencijalno opasnu situaciju u budućnosti.

Nove tehnologije za zaštitu stadiona

25 Decembra, 2018

Stadioni su domaćini različitih manifestacija, od sportskih takmičenja i koncerata do skupova kojima je potreban visok nivo zaštite. Korištenje novih tehnologija i praćenje savremenih trendova pomažu operaterima da sigurnost stadiona podignu na maksimalni nivo

Izvor: a&s International

E-mail: editorial@www.asadria.com

Internet stvari (IoT) je katalizator novih tehnologija. Sve veća raširenost ove tehnologije jedan je od glavnih faktora razvoja tzv. pametnih stadiona na globalnom nivou. Prema izvještaju kompanije MarketsandMarkets, vrijednost globalnog tržišta pametnih stadiona će sa 4,6 milijardi dolara u 2016. skočiti na 17,3 milijarde dolara u 2021. Za ovaj period se predviđa godišnja stopa rasta od 30,2%. Kada je u pitanju regionalna distribucija tržišnog udjela, Evropa je predvodnik u segmentu pametnih stadiona. Rast tog tržišta pripisuje se različitim faktorima, a jedan od njih je sve veći fokus na zadovoljstvo posjetitelja i ponudu nezaboravnog iskustva za njih, navodi se u izvještaju. Ipak, za postizanje takvih ciljeva potrebna vam je pametna tehnologija. Međutim, zaštita stadiona danas predstavlja važan izazov. Uprkos prednostima čak i najboljih tradicionalnih sigurnosnih tehnologija, one u današnjem svijetu jednostavno nisu dovoljne. Iako nijedna tehnologija ne može predvidjeti ili spriječiti napade izvana, stadioni danas uz postojeće mogu koristiti i nove tehnologije kako bi postigli maksimalnu efikasnost prilikom pripreme odgovora na incidente.

Maksimalno iskorištavanje tehnologije

Za rješavanje sigurnosnih problema od tehnologije je važnija implementacija procesa koji moraju što brže udovoljiti složenim tehničkim zahtjevima i stadionima ponuditi željene rezultate. Pri tome se moraju uzeti u obzir i zahtjevi koji se tiču sigurnosti, kaže Hank Monaco, zamjenik direktora marketinga za tehnologije i rješenja za zgrade u kompaniji Johnson Controls. „Izgradnja pametnog stadiona koji zadovoljava energetske, tehnološke, sigurnosne i operativne zahtjeve zavisi od blagovremene uspostave saradnje između vlasnika objekta i projektnih i građevinskih timova. To se mora odvijati uz razmjenu informacija o informisanim odlukama o umrežavanju, sigurnosti i interoperabilnosti, koje se donose na temelju dostupnih podataka. Ako se tokom projektne faze ovome na vrijeme posveti dovoljno stručne pažnje, možete izbjeći zamke i udovoljiti sigurnosnim potrebama stadiona. Zbog toga vlasnici stadiona i njihovo osoblje sve češće već na početku procesa imenuju jednu stranu koju zadužuju da se bavi tehnologijom“, objašnjava Monaco. Proces ugovaranja korištenja tehnologije koji primjenjuje Johnson Controls podrazumijeva preliminarno imenovanje glavnog subjekta koji će na nivou projekta biti odgovoran za različite oblasti. To su upravljanje planiranjem, projektovanjem, instalacijom, integracijom, puštanjem u rad i servisiranjem tehnoloških sistema, poslovnih aplikacija i infrastrukture za podršku. „Zaključivanje ugovora o tehnologiji može uštedjeti vrijeme i smanjiti rizik i troškove izgradnje i vođenja operative. Istovremeno, tako se može osigurati da će tehnologija biti instalirana i integrisana na pravi način i s ciljem postizanja željenih ishoda“, kaže Monaco.

Prepoznavanje lica u masi

Kada na jednom mjestu imate 100.000 ljudi, korištenje efikasne tehnologije za upravljanje velikim skupovima može biti ključno za identifikaciju nepoželjnih osoba. U izvještaju kompanije KBV Research navodi se da će globalno tržište analitičkih rješenja namijenjenih velikim skupovima rasti uz godišnju stopu od 25,9% između 2016. i 2022. godine. Ovo tržište će do 2022. dostići vrijednost 1,5 milijardi dolara.„Ova tehnologija informiše korisnike o tome kako bi publika mogla reagovati u slučaju incidenta koji zahtijeva hitnu evakuaciju ili pružanje pomoći“, objašnjava Jeffery Miller, zamjenik direktora u kompaniji MSA Security. „Ove informacije mogu značajno pomoći organizatorima događaja i sigurnosnom osoblju da bolje planiraju raspoređivanje ljudskih resursa i vođenje efikasne komunikacije u hitnim situcijama“, kaže on.

Softver za praćenje masovnih okupljanja Herta Securityja može detektirati više lica u realnom vremenu. To čini pomoću više videonadzornih kamera i može se nositi s promjenama intenziteta rasvjete, praćenjem osoba u pokretu i zaklanjanjem lica, što su bitni faktori koji se javljaju prilikom masovnih okupljanja na stadionima. Laura Blanc, direktorica međunarodnog marketinga u toj kompaniji, navodi da je ovaj softver optimiziran za GPU arhitekturu i da radi dosta brže u odnosu na tradicionalne sisteme (i do 600 fps). Istovremeno, on radi s IP kamerama visoke rezolucije i protokom video podataka. Tehnologija je u potpunosti automatizirana i neinvazivna i može se nositi s promjenama izraza lica i nivoa osvjetljenja, kao i „smetnjama“ poput brade, naočala, šalova i kapa.

„Svaki put kada sistem otkrije podudarnost, to znači da je prepoznata osoba koja je prethodno registrovana u bazi podataka. Naš softver može automatski aktivirati alarme na tabletima i pametnim telefonima, a u potpunosti je skalabilan u pogledu broja kamera, veličine baze podataka i broja lokacija i instalacija“, objašnjava Blanc.

Softver koji nudi Herta koristi kamere koje su integrisane sa sistemima kontrole pristupa instaliranim na glavom ulazu u stadion. On na taj način može identificirati konkretne osobe i onemogućiti im pristup ako ih prepozna na osnovu baze podataka.

Blanc napominje kako je prepoznavanje lica savršen dodatak postojećem sistemu videonadzora jer podjednako nudi sigurnost i kvalitetnije korisničko iskustvo u realnom vremenu. „Prepoznavanje lica se također može koristiti za forenzičku pretragu snimljenih podataka. To znači da ne morate nužno imati podatke koje dobijate „uživo“. Naše rješenje za prepoznavanje lica integrisano je sa sistemima za kontrolu pristupa i nudi potpuno pouzdanu automatizaciju pristupa ulazu. Praćenje videa uživo sa sigurnosnih kamera uz provjeru podataka sa spiskova ili listi sumnjivih pojedinaca omogućava našem rješenju da ubrza sigurnosne procedure i unaprijedi sistem automatskog upozoravanja“, kaže ona. Procjenjuje se da će vrijednost tržišta za prepoznavanje lica porasti sa 3,4 milijarde dolara u 2016. na 6,8 milijardi dolara u 2021. godini. Njega će pratiti godišnja stopa rasta od 15,3% u navedenom vremenskom intervalu, navodi se u izvještaju MarketsandMarketsa.

Kako zaštititi stadione od dronova

Nekoliko incidenata s dronovima na stadionima doveli su do rasta interesovanja za mjere borbe protiv ove pojave i kvalitetniju zračnu zaštitu. Dronovi su na stadionima postali izvor neprijatnosti, čak i sigurnosni rizik. U maju ove godine jedan dron se srušio na teren tokom utakmice bejzbola na stadionu Petco Park u San Diegu. Iako niko nije povrijeđen, ovaj incident je skrenuo pažnju na potencijalne rizike koje dronovi nose. Jedan od načina za ublažavanje ovih prijetnji je korištenje softvera za detekciju dronova. „Stadioni i danas imaju odličnu zaštitu od prijetnji na tlu, ali su vrlo malo ili nikako zaštićeni od napada iz zraka, npr. pomoću dronova. Tehnologija dronova se brzo razvija. Lokacije masovnih okupljanja predstavljaju odličnu priliku za teroriste, ali i konkurentske ekipe koje potajno snimaju pripreme sportskih timova i navijače koji snimaju utakmice i tako krše prava prijenosa TV mreža. To predstavlja ugrožavanje sigurnosti igrača i javnosti“, kaže Oleg Vornik, generalni direktor DroneShield. Ta kompanija nudi hardverski i softverski sistem DroneSentinel, koji može detektovati prisutne dronove koristeći kombinaciju radara, radiofrekvencija, akustike, termalnih i optičkih kamera. On je sposoban i za ometanje s ciljem neutralizacije dronova, ako to sigurnosna politika stadiona dozvoljava. Sistem nudi rano upozoravanje uz detekciju i lociranje ilegalno prisutnog drona, što omogućava i blagovremenu intervenciju nadležnih organa.

Praćenje društvenih medija

Servisi za praćenje društvenih mreža našli su se na udaru u jesen 2016. godine, kada su Facebook, Instagram i Twitter onemogućili pristup svojim sadržajima kompaniji Geofeedia, koja se bavi praćenjem društvenih mreža. U to vrijeme američka organizacija ACLU je prokazala ovaj servis kao alat koji državni organi koriste za praćenje protesta u realnom vremenu. Ipak, Miller naglašava da „analitika društvenih medija postaje sve popularnija kao efikasan alat za kvalitetnije razumijevanje potencijalnih prijetnji po objekte, igrače, izvođače ili fanove“. CCICADA je skraćenica za Centar za upravljanje, kontrolu i interoperabilnost napredne analize podataka. Ta organizacija je pripremila vodič za najbolje prakse za borbu protiv terorizma na sportskim i zabavnim manifestacijama. U njemu se navodi da je „korištenje društvenih medija za potrebe zaštite stadiona u usponu i da se novi pristupi kontinuirano razvijaju. Društveni mediji mogu predstavljati efikasan način slanja obavještenja posjetiteljima neke manifestacije i prije nego što se ona održi. Nakon njenog održavanja društveni mediji mogu poslužiti kao efikasna platforma za prikupljanje podataka o nivou zadovoljstva i ocjeni iskustva posjetitelja.“ Isto tako, u ovoj organizaciji smatraju da je korištenje informacija sa društvenih medija koristan alat za vođenje istraga i procjene sigurnosnih rizika. „Praćenje posjetitelja preko društvenih medija je način da dođete do teže dostupnih informacija i uvida u stanje na terenu“, navodi CCICADA. Osim sigurnosti, korištenje analitike društvenih medija je odličan način i da se posjetitelji manifestacija iskoriste kao važan alat za promociju brendova. Stadioni će u budućnosti biti sve pametniji jer napredne tehnologije sve više pokazuju svoje mogućnosti. Osim toga, vještačka inteligencija i mašinsko učenje su sve važniji i za sigurnosno tržište i kao takvi će sigurno naći svoje mjesto u zaštiti stadiona.

Hikvision: Kamere prate i analiziraju utakmice Ajaxa

25 Decembra, 2018

Na pomoćne terene i Ajaxov glavni stadion u Amsterdamu montirane su 24 MP PanoVu kamere. Postavljene su tako da imaju pregled cijelog terena, što je bilo moguće zbog njihovog panoramskog vidnog polja

Piše: Odjel marketinga za Evropsku uniju, Hikvision

E-mail: marketing.eu@hikvision.com

Hikvision je postao zvanični sponzor poznatog holandskog fudbalskog kluba Ajaxa. Saradnjom s Ajaxovim timom za praćenje performansi igrača te partnerstvom sa stručnjacima za videoanalizu iz GameOna i njihovim softverom provodit će se revolucionaran nadzor treninga i fudbalskih utakmica pomoću Hikvisionovih kamera. Ova moćna kombinacija omogućit će mnogo bolju analizu, što bi trebalo poboljšati igru tima.

Izazov

Ajaxovi treneri, poput Maxa Reckersa, susreću se s raznim izazovima. “Prije svega, postoje fizički problemi, naprimjer gdje smjestiti kameru. Iznad sredine terena nema dovoljno prostora, a montiranjem na stubove kamere su preblizu, pa se ne dobija dobar pregled. Tu je i pitanje osoblja, budući da operater kamere mora stalno biti dostupan. Postojeći alati za analizu također su vremenski zahtjevni i nisu dovoljno fleksibilni“, kaže on. Za prevazilaženje ovih problema bilo je potrebno rješenje koje omogućava pregled od 180 stepeni i pokriva čitav teren. Također je bilo neophodno precizno pratiti kretanje igrača po terenu. Kamera je stoga morala biti postavljena u blizini terena, s dobrim pogledom na njega, a sistem je morao glatko raditi sa softverom u cilju praćenja igrača te omogućavati analizu tokom utakmica i nakon njih. Menadžeri mogu efikasno analizirati igru tima i doći do zanimljivih zaključaka o performansama igrača. Zbog toga je od ključne važnosti i uređaj za snimanje, dok je oštrina slike uvijek dobrodošla kada je riječ o ovakvoj vrsti brzog sporta, u kojem ima dosta kretanja.

Rješenje

Kao rješenje su odabrane Hikvisionove kamere i GameOn softver za analizu. Na terene za trening i Ajaxov glavni stadion u Amsterdamu montirane su 24 MP PanoVu 6A64FWD kamere, koje su postavljene tako da imaju pregled cijelog terena, što je bilo moguće zbog njihovog panoramskog vidnog polja. Ove kamere također daju vrlo jasne slike pomoću četiri objektiva od 6 MP. Prikazuju se u 30 sličica u sekundi. Slika s PanoVu kamere je malo zakrivljena, pa se specijalizirani GameOn i TNO softver brine za to da spoji prikaz sa četiri objektiva u cjelovit pregled cijelog terena. GameOn dodaje i virtuelnu PTZ funkciju, koja omogućava zumiranje pojedinačnih igrača i njihovo praćenje na terenu. Mrežni videosnimač 96128NI-I je potpuno fleksibilan te operaterima omogućava snimanje videa i lahko pregledanje snimaka.

Novi svijet analize igre

“Oduševljeni smo Hikvisionovim tehnologijama koje smo nedavno implementirali na pomoćnim terenima i stadionu. PanoVu kamera nas uvodi u sasvim novi svijet analize igre tima. Biti u mogućnosti snimiti čitav teren u visokoj rezoluciji uveliko pojednostavljuje naš proces analize”, dodaje Reckers. “Za nas je ovo interesantan projekt, jer demonstrira potpuno novu primjenu naših tehnologija. Rad s Ajaxom, TNO-om i GameOnom bio je pravo otkriće i uzbuđeni smo što Hikvisionove kamere imaju centralnu ulogu u ovom sportskom rješenju. U budućnosti planiramo koristiti kamere za detektovanje golova i predviđanje najb

Najveće sigurnosne prijetnje za kritičnu infrastrukturu

25 Decembra, 2018

Sektor zaštite kritične infrastrukture je jedan od najvažnijih prioriteta nacionalne sigurnosti svake zemlje. Napad na lokacije ovog tipa može imati katastrofalne posljedice i ugroziti živote ljudi. U ovom tekstu identificiramo najvažnije sigurnosne prijetnje u ovom sektoru kako bismo utvrdili temeljnu strukturu cjelovitih sigurnosnih rješenja namijenjenih zaštiti kritične infrastrukture

Izvor: a&s International

E-mail: editorial@www.asadria.com

Sektor zaštite kritične infrastrukture se smatra jednim od najvažnijih segmenata nacionalne sigurnosti u cijelom svijetu, jer je izrazito ranjiv kada su u pitanju terorističke prijetnje. Od 1996. do 2006. se desilo oko 2.500 napada na kritičnu infrastrukturu širom svijeta, navodi se u podacima Istraživačkog instituta za elektroenergetiku. Kako bi se spriječile potencijalno katastrofalne posljedice, države često koriste različite visokotehnološke sigurnosne proizvode koje nude kvalitetnije sisteme za upravljanje rizikom, ali i više cijene. Kompanija MarketsandMarkets predviđa da će se vrijednost globalnog tržišta rješenja namijenjenih infrastrukturi sa 63,7 miliona dolara u 2013. popeti na 105,9 milijardi dolara u 2018., uz složenu godišnju stopu rasta od 10,7 posto. Sjevernoameričko tržište će i dalje generisati najveće prihode, dok će tržišta zemalja Latinske Amerike, Bliskog istoka i Afrike zabilježiti rast.

Šta je to kritična infrastruktura?

Kritična infrastruktura je oduvijek predstavljala jedan od sigurnosnih prioriteta nacionalne sigurnosti. Tim pojmom su obuhvaćena kritična i temeljna postrojenja, međusobno zavisni sistemi i resursi koji predstavljaju osnovicu za politiku, ekonomiju, saobraćaj, sigurnost, energetiku, obrazovanje i komunikacije neke zemlje. Jednostavno, ona značajno utječe na svakodnevne aktivnosti u javnom životu. Naprimjer, oštećenje jedne termoelektrane može ugroziti sigurnost neke zemlje i dovesti do nezamislivih posljedica i problema po stanovništvo, jer za potpunu popravku ovog objekta može biti potrebno i više mjeseci ili sedmica.

Kritična infrastruktura je uglavnom na udaru terorističkih napada, vandala, uljeza i špijunaže, i često je se smatra glavnom metom za protudržavno djelovanje. Ove kritične lokacije treba zaštititi i od industrijskih nesreća i prirodnih katastrofa koje ugrožavaju stanovništvo čim se dogode. Naprimjer, u slučaju oštećenja brane može doći do problema u snabdijevanju vodom, otkazivanja sistema zaštite od poplava i navodnjavanja, pa čak i nestanka struje u toj oblasti ili, još gore, u cijeloj zemlji. Ako je na udaru elektroenergetska mreža, oštećenja mogu izazvati i curenje opasnih hemikalija i uzrokovati dodatnu štetu.

Kao primjer može poslužiti napad na elektroenergetsku mrežu u Kaliforniji u aprilu prošle godine, za koji je nedavno otkriveno da se radi o domaćem terorizmu, u kojem je na 17 transformatora pucano iz snajpera punih 19 minuta. Napadači su presjekli optički telekomunikacijski kabal u podzemnoj prostoriji u blizini navedene lokacije, nakon čega su ušli na lokaciju i pucali u rashladne sisteme pune nafte u transformatorima. To je dovelo do obilnog curenja nafte i pregrijavanja transformatora. Srećom, katastrofa je spriječena, ali ipak je trebalo 27 dana za popravku postrojenja i oštećenih transformatora. Kako piše Wall Street Journal, proizvodnja samo jednog transformatora može koštati više miliona dolara.

Hakerske prijetnje sve učestalije

Prijetnje fizičke naravi nisu jedina opasnost od koje treba zaštititi kritičnu infrastrukturu. Pored potencijalnih fizičkih prijetnji, kritična infrastruktura može se naći i na udaru hakerskih napada, posebno zbog rasta popularnosti računarstva u oblaku i umrežavanja proizvoda u posljednjih nekoliko godina. Zbog toga su se podatkovni centri naši u fokusu interesa za upravljanje rizikom po kritičnu infrastrukturu, tvrdi jedan od eksperata kompanije Siemens Building Technologies.

Početkom februara ove godine američki Državni institut za standarde i tehnologiju izdao je službeni priručnik nazvan Okvir za informatičku sigurnost, u kojem je opisana sveobuhvatna procedura zaštite od internetskih napada za sektor kritične infrastrukture. Ovaj dokument je podržala Bijela kuća i može pomoći institucijama da identificiraju i odrede prioritete za smanjenje rizika od ovog tipa napada. Tu su opisane i preporučene aktivnosti koje trebaju pomoći vlasnicima i operaterima da nauče kvalitetnije upravljati rizikom od virtualnih napada. Podrška ovom dokumentu od strane predsjednika SAD-a govori koliko je zaštita kritične infrastrukture od napada ovog tipa važna za neku zemlju.

Najvažniji izazovi zaštite

Elektroenergetska mreža obično uključuje više zgrada, resursa i objekata koji su raspoređeni u široj geografskoj regiji. Za potrebe ove infrastrukture se vremenom obično investira u različita tehnološka rješenja, što dovodi do šireg korištenja novih i zastarjelih uređaja, kaže Darren Chalmers-Stevens, zamjenik šefa odjela za zemlje Evrope, Bliskog istoka i Afrike u kompaniji VidSys. Kada su u pitanju sveobuhvatna veličina i broj objekata i različitih sistemskih instalacija, organizirano upravljanje elektroenergetskom mrežom može predstavljati ključni izazov zaštite kritične infrastrukture. Kako bi se ovim sistemom na više lokacija moglo upravljati na učinkovit i adekvatan način, najvažnije je da se za potrebe kritične infrastrukture preko jače sistemske integracije centraliziraju njegove operacije i pojača opreznost u vezi sa fizičkim i virtualnim prijetnjama.

Višeslojna zaštita perimetra na liniji fronta

Upravljanje rizicima po kritičnu infrastrukturu može predstavljati krupan izazov za operatera infrastrukture, i to zbog složenog rasporeda različitih sistema, uređaja i postrojenja na velikom području. Za ovaj tip infrastrukture naročito su pogodni višeslojni sistemi zaštite perimetra koji mogu ponuditi sveobuhvatnu zaštitu od različitih prijetnji poput vandalizma, neovlaštenih upada, terorističkih napada i dr. Predviđa se da će vrijednost globalnog tržišta senzora za elektronsku zaštitu perimetra i videonadzor u elektranama i rafinerijama u 2014. premašiti cifru od 160 miliona dolara, uprkos zaostacima ekonomske krize iz 2011. i 2012. godine. Ovaj snažan rast je posljedica trenda korištenja videonadzora na daljinu i umreženih senzora za potrebe daljinskog podešavanja i upravljanja uređajima s udaljene lokacije, stoji u izvještaju kompanije IMS Research, koja posluje u sklopu IHS-a. U slučaju elektroenergetskih mreža, svaka sigurnosna prijetnja može imati katastrofalne posljedice, zbog čega se menadžeri odlučuju za korištenje višeslojnih sistema zaštite perimetra.

Nuklearna postrojenja su savršeni kandidati za višeslojne sisteme zaštite perimetra. „Uobičajeni arhitektonski dizajn za nuklearne elektrane i ostale sigurnosno osjetljive lokacije uključuje inicijalni pojas volumetrijskih senzora (visine od 4–6 metara) s izraženom mogućnošću detekcije. Nakon oglašavanja uzbune, uljez mora savladati ogradu koja ga može zadržati na nekoliko minuta, čak i ako je dobro upremljen“, kaže Hagai Katz, zamjenik direktora marketinga i poslovnog razvoja u kompaniji Magal Security Systems. „Iza tog pojasa obično dolazi prazan prostor širine nekih deset metara. Ona je uvijek pregledna, što olakšava verifikaciju pomoću kamera ili drugog pojasa detekcije, poput mikrovalnih senzora, podzemnih volumetrijskih kablova ili infracrvenih detektora. Na kraju dolazi dodatna ograda za usporavanje uljeza, koja se može opremiti inteligentnim senzorima.“

Integracija videonadzora i sistema za detekciju neovlaštenih upada

Kod zaštite perimetra prioritetno je adekvatno integrisati videonadzorne sa sistemima za detekciju neovlaštenih upada. Ako pojedinci sami ili pomoću vozila žele upasti na ključnu lokaciju, oni će pri tome aktivirati senzore na perimetru. Sistem će nakon toga automatski poslati obavijest komandnom centru s odgovarajućim snimkom kamere na konkretnoj lokaciji kako bi operateri bili u mogućnosti reagovati. „Bez integracije videonadzornih sistema i sistema za detekciju upada bilo bi teško adekvatno reagovati prilikom detekcije upada od strane senzora. Sigurnosnom operateru bi trebalo mnogo vremena da pronađe odgovarajući snimak događaja“, kaže Joshua Phillips, direktor marketinga za videoanalitička rješenja za poslovne subjekte i kritičnu infrastrukturu u kompaniji Verint Systems. Pokrivanje cijele zone na kojoj se prostire elektroenergetska mreža može uključivati postavljanje više stotina videonadzornih kamera. Kao prva linija odbrane kritične infrastrukture, perimetarski sistem iziskuje konstantno videonadzorno praćenje za potrebe sveobuhvatne kontrole lokacije. Ipak, skoro je nemoguće da se čuvar i operater isključivo koncentrišu na praćenje kamera tokom smjene, a kamoli da nakon aktiviranja alarma odmah identificiraju koja je kamera u pitanju i o kojoj se lokaciji radi. Primjena videoanalitike ne samo da pomaže operaterima da spriječe upade ili napade, ona – što je još važnije – garantuje da čuvari i operateri neće propustiti bilo kakvu sumnjivu aktivnost. „Nakon detekcije kretanja ili drugih nepravilnosti, sigurnosni operateri dobivaju informaciju o geografskoj lokaciji osumnjičenika i mogu odmah poslati interventni tim“, kaže Phillips. Detekcija fizičkog kretanja pomaže operaterima da učinkovito uočavaju prijetnje, čak i u ekstremnim vanjskim i vremenskim uvjetima.

Platforma za potpunu integraciju

Zajednički cilj u pogledu zaštite kritične infrastrukture je da se čuvarima i operaterima omogući da što prije identificiraju i odgovore na prijetnje. Kako bi se omogućilo blagovremeno i učinkovito reagovanje na prijetnje po lokacije na kojima se odvijaju složene operacije, od ključne je važnosti imati centralni sistem upravljanja s otvorenom platformom s ciljem integrisanja različitih sigurnosnih mjera i podsistema. Osim toga, sigurnosni sistemi poput videonadzora, kontrole pristupa i zaštite perimetra mogu se jednostavno povezati s drugim važnim sistemima preko centralne integrisane platforme za upravljanje. Ovi sistemi uključuju IT, sisteme za detekciju dima i vatre, protivpožarnu zaštitu, telefonsku i radio komunikaciju i automatizaciju zgrada, i svi mogu biti instalirani na lokacije s kritičnom infrastrukturom. Oni se mogu lahko integrisati preko jedinstvene platforme, bez obzira na to jesu li u pitanju novi ili zastarjeli proizvodi i uređaji. Ova platforma za potpunu integraciju može omogućiti operaterima da upravljaju svim sistemima unutar lokacije kada dođe do prirodnih katastrofa, incidenata ili napada. „Integracija videonadzora, kontrole pristupa, alarma i protivpožarne zaštite je trajni i sve izraženiji fenomen koji od proizvođača i integratora traži posebno prilagođen pristup, jer su neki sistemi, poput onih za kontrolu pristupa, stari, ali i dalje operativni“, kaže Aluisio Figueiredo, operativni direktor kompanije Intelligent Security Systems. Pronalaženje sigurnosnog rješenja koje integriše različite sisteme u jedno multimodalno upravljačko rješenje ne podrazumijeva samo puko uvezivanje opreme, uređaja i sistema, nego i instalaciju rješenja koje će podržavati jasno utvrđene radne rutine, a pri tome osigurati brz, usklađen i učinkovit odgovor u kriznim situacijama, zajedno sa odgovarajućom analitikom nakon incidenta, kaže ekspert kompanije Siemens Building Technologies.

Zaključak

Osiguravanje kritične infrastrukture nikada nije jednostavno, prvenstveno zbog postojanja brojnih prepreka i problema, poput okruženja, budžeta i potrebe za konsenzusom svih aktera, što na kraju utječe na nabavku sigurnosne opreme za ove lokalitete. Uprkos izazovima, sigurnosno tržište u sektoru zaštite kritične infrastrukture i dalje nudi brojne mogućnosti ponuđačima sigurnosnih rješenja zbog njegove važnosti za nacionalnu sigurnost.

Nafta i gas sa sigurnosne tačke gledišta

25 Decembra, 2018

Sa sigurnosne tačke gledišta, naftne i gasne instalacije su među najkritičnijim i najzahtjevnijimokruženjima. Brzina kojom neki incident može prerasti u katastrofu uslovljava ekstremno brzi prijenos informacija kako bi operateri na instalacijama mogli reagovati u što kraćem roku i na taj način eventualnu štetu svesti na minimum. Napredak na polju videonadzora, posebno kada je u pitanju videoanalitika, ima ogroman potencijal da pomogne u ranom otkrivanju požara, curenja nafte ili gasa, te drugih sigurnosnih problema na naftnim i gasnim instalacijama. Uza sve to, na taj način jeeksploatisanje nafte i gasamoguće učiniti efikasnijim

Izvor: a&s International

E-mail: editorial@www.asadria.com

S obzirom da se istraživanje novih nalazišta nafte pomjera na nove lokacije širom svijeta, u porastu je potreba da se kvalitetnije nadziru udaljena postrojenja, da se kreira bolja zaštita od terorističkih prijetnji te pronađu novi i efikasniji načini detekcije curenja i nadzora cjevovoda. Sigurnosni sistemi za zaštitu bušotina i lokacija na kojima se vrši potraga za naftom i gasom uskoro će postati najveći segment sigurnosnog tržišta kada je u pitanju potrošnja i usvajanje novih tehnologija od strane rafinerija i postrojenja za odlaganje nafte i gasa. Prema istraživanju kompanije Frost and Sullivan, globalno sigurnosno tržište gasnih i naftnih instalacija procijenjeno je na vrijednost od 19,6 milijardi američkih dolara u 2013. godini, a procjenjuje se rast na 24,7 milijarde američkih dolara do 2021. godine. Uključujući mrežnu i cyber sigurnost, kombinovano sigurnosno tržište nafte i gasa će dostići 30 milijardi američkih dolara već 2018. godine.

Svaka šteta na naftnim i gasnim postrojenjima ima katastrofalne posljedice. Praktično svaki incident utječe na sigurnost zaposlenika, zagađenje životne okoline, povećanje troškova čišćenja, visinu troškova uzrokovanih oštećenjem opreme, odnosno njenom zamjenom, te povećanjem raznih drugih troškova, čija je lista sve duža i duža. Sve nabrojano postaje još intenzivnije kada se uzme u obzir priroda ovih instalacija. Postoji praktično na stotine potencijalno ranjivih mjesta na kojima se mogu pojaviti oštećenja ili curenje nafte ili gasa: veliki broj ventila i pumpi, kilometri i kilometri cjevovoda. Čak i u samom postrojenju okolina može biti različita, što donosi nove sigurnosne prepreke. Ako uzmemo rafineriju kao primjer, moramo znati da u obzir treba uzeti različite tipove nafte koja se transportuje na različitim temperaturama i pritiscima, od temperature i pritiska okoline, pa do ekstremnih vrijednosti od, naprimjer, 130 bara i 100 stepeni celzija.

Stroga pravila

Na sve ovo treba dodati i prostu činjenicu da su lokacije postrojenja obično vrlo udaljene i da se nalaze u vrlo zahtjevnim prirodnim okruženjima. Sve ovo naftnu i gasnu industriju čini jednim od najzahtjevnijih klijenata za kompanije koje nude usluge i proizvode na tržištu sigurnosti i zaštite. Jedno od ograničenja naftnog i gasnog sektora su vrlo stroga pravila kada je u pitanju oprema koja se koristi u postrojenjima. Naprimjer, oprema koja se koristi u zonama klase 1 – dakle, lokacijama koje su najbliže bušotinama – mora biti posebno otporna na eksplozije kako bi se osiguralo da takva oprema neće uzrokovati eksplozije na lokacijama visokog rizika. Slična ograničenja postoje i za mobilne uređaje pošto elektromagnetna zračenja iz ovakvih uređaja također mogu uzrokovati eksplozije.”Ako posmatramo tipičnu rafineriju gasa i nafte, broj kamera za nadzor se kreće između 300 i 500. Pored toga, sigurno ćete pronaći i termalne kamere koje detektuju plamen i curenje, te specijalne kamere koje se nalaze u zonama visokog rizika. Na bušotinama koje se nalaze na vodi obično postoji između 16 i 20 kamera koje se koriste za nadziranje eventualnih eksplozija, te 40–50 standardnih kamera”, navodi William Moore, viši menadžer prodaje u kompanijiPelco by Schneider Electric.Pošto na svakom postrojenju postoji ogroman broj sigurnosnih kamera, vrlo je nepraktično nadzirati ih sve vrijeme. U slučaju situacije koja zahtijeva uključivanje alarma, kamera koja nadzire područje pogođeno nepredviđenim događajem će se staviti u fokus sigurnosnog sistema i time će operater lakše odlučiti o koracima koje je potrebno napraviti.

Druga linija odbrane: videoanalitika

Videoanalitika je tipično najprikladnija za slučajeve nadziranja vanjskih ili prostranih unutrašnjih prostora, gdje nije moguće postavljanje drugih senzora (npr. skladište sa vrlo visokim plafonom) i najčešće se koristi za otkrivanje dima i vatre, detekciju curenja nafte ili gasa, detekciju bljeskova koji mogu biti rani signali vatre ili eksplozije, te za nadziranje osoblja u slučaju padova i sličnih nezgoda. Pored toga, videoanalitika se može koristiti za tipične sigurnosne namjene, kao što je zaštita objekata i prostora ili detekcija neovlaštenog pristupa.

Ipak, uprkos ogromnom napretku tehnologije, videonadzor i videoanalitika ne mogu potpuno zamijeniti tradicionalne sisteme za otkrivanje požara. Obično su oba sistema instalirana odvojeno. Videoanalitika je vrlo korisna za potvrdu alarmnih situacija, te za pružanje sekundarnog vizuelnog uvida u situacije koje su aktivirale druge senzore. Naprimjer, kombinacija termalnih i standardnih kamera može pružiti bolji uvid u alarmne situacije od korištenja samo jedne vrste kamera.

Videoanalitika koja otkriva plamen omogućava korisnicima da kontinuirano prate i procjenjuju situaciju na terenu i na udaljenostima od nekoliko kilometara. Tokom skeniranja nadziranog područja sistem identifikuje porast temperature iznad postavljenog praga. Kada dođe do detekcije plamena, kamera koristi višestruke alarmne mehanizme, uključujući i slanje tačne lokacije požara. Specifičnost ovakvih sistema ogleda se u tome što je moguće razlikovati plamen od drugih izvora dima koji su uobičajeni u industrijskim postrojenjima i koji ne predstavljaju prijetnju.

Kombinacija videoanalitike i termalnih kamera se sve češće koristi za nadziranje osjetljivih područja. Na ovaj način je moguće efikasnije nadzirati veći prostor nego što je to moguće uobičajenim metodama. Termalne kamere omogućavaju detekciju požara na udaljenostima od 600 metara, a u nekim slučajevima i na udaljenostima od jednog kilometra, dok standardne kamere u noćnim uslovima imaju maksimalni domet od svega 130 metara. Isto tako, standardne kamere su podložne češćim lažnim detekcijama uzrokovanim svjetlosnim izvorima koji se kreću (npr. automobilski farovi), bljeskovima i sličnim pojavama koje nisu vezane za požare. Na kraju, termalne kamere pružaju više detalja na noćnim snimkama.

Videoanalitika za nadziranjerada

Videoanalitika se može iskoristiti za nadziranje proizvodnih i drugih procesa, te na taj način pratiti ispravno funkcionisanje postrojenja. Naprimjer, moguće je nadzirati ritam rada pumpe te obavijestiti nadležne u slučaju uočenih nepravilnosti. Ovo čini videoanalitiku ekstremno korisnom u slučajevima nadziranja udaljenih lokacija na kojima ljudsko prisustvo nije stalno. Bez ovih mogućnosti kvar na postrojenju se može otkriti tek nakon nekoliko sati ili čak nekoliko dana ako je pumpa na vrlo udaljenoj lokaciji, odnosno tek po dolasku ljudske posade. Prema tome, ovakva rješenja štede vrijeme koje bi inače bilo protraćeno na detekciju problema, te videonadzor pretvaraju u inteligentni nadzor na osnovu kojeg se mogu preduzeti pravovremene akcije. Videonadzor se može iskoristiti za nadziranje ponašanja zaposlenika u alarmantnim i drugim sigurnosno kritičnim situacijama. Na taj način nadređeni mogu analizirati da li se poštuju sigurnosne i druge procedure propisane pravilima kompanije.

Povezivanje i integracija sistema

Jedan od najbrže rastućih tržišnih trendova je integracija sistema. “Postoje na hiljade ograđenih postrojenja koja su zaštićena senzorima, pa klijenti traže integraciju kamera i kontrole pristupa”, objašnjava dalje William Moore. “Naprimjer, implementirali smo takvo rješenje u zapadnom Teksasu. Skeniranje FOB pametne kartice na ulazu administratoru postrojenja prikazuje sliku kamiona.” Integrisane su i LPR kamere, mobilni telefoni i iPad uređaji za upravljanje i nadzor posjeta postrojenju.”Još jedna stvar koju korisnici traže jezajednička platforma, kao što je ONVIF”, dodaje Thomas Soderlund, menadžer za razvoj poslovanja u EMEA regiji kompanije Bosch Security Systems. “Sa starim analognim sistemima bilo je lahko – jednostavno izaberete kameru, uključite je i ona odmah radi. Sa IP uređajima situacija nije tako jednostavna, jer svaka promjena sistemskog softvera kamere (firmware) ili promjena modela zahtijeva dodatno programiranje glavnog sistema”, kaže Soderlund.

SCADA integracija

Od posebne je važnosti mogućnost povezivanja uređaja na SCADA sisteme. Glavna prednost integrisanog sistema nasuprot korištenju više sistema je jedinstveni interfejs za upravljanje alarmnim sistemom i nadziranje, čime se iz različitih segmenata pokušava sklopiti slika stvarnog stanja na terenu. Pored toga, integracija sistema može pomoći u zaustavljanju isporuke energenta i tako ograničiti negativne posljedice u slučaju curenja cjevovoda. Većina platformi zahtijeva posebne SDK (Software Developer Kit) dodatke kako bi se integrisali u SCADA sisteme, što je u velikom broju slučajeva skupo i kompleksno rješenje kojem treba posvetiti mnogo vremena.

Izbjegavanje lažnih alarma

Postoji nekoliko načina na koje se može izbjeći pojava lažnih alarma. Jedan je instalacija više različitih senzora za potvrdu alarmne situacije. Drugi način je kalibracija sistema pomoću postojeće baze podataka o pozitivnim i lažnim detekcijama. Testovi se mogu izvoditi korištenjem alata za čišćenje vodom pod visokim pritiskom, što omogućava testiranje u uslovima različite temperature i različitog pritiska. Na ovaj način se simuliraju različite vrste curenja u različitim vrstama cijevi. Ovi testovi se kasnije mogu koristiti kao polazna tačka za analitiku, na osnovu čega se mogu kreirati pragovi za aktivaciju alarma. Testovi se moraju ponavljati u redovnim vremenskim intervalima kako bi se osigurao kontinuiran rad rješenja.

Analitika uz pomoć sistema vještačke inteligencije provjerava stanje alarma i smanjuje broj lažnih uzbuna tako što pravi jasnu razliku između stvarnih objekata koji se nadziru i drugih objekata koji se ne nadziru, ali koji mogu kreirati lažne uzbune. Primjer takve situacije je nevrijeme, gdje munje i gromovi mogu kreirati lažne alarme. Sličan primjer je prelazak oblaka preko sunca, čime se stvara promjena u osvjetljenju, pa može doći do aktiviranja senzora koji mjere jačinu svjetla.

Ne samo video, učestvuju i drugi senzori

Za detekciju curenja cjevovoda ne koriste se samo specijalizovani senzori i videoanalitika. Postoje sistemi za detekciju curenja bazirani na zvuku. “Na instalaciji u južnoj Luizijani kamere su opremljene mikrofonima, pa sigurnosno osoblje može čuti zvuk koji proizvodi gas koji ističe iz cijevi”, objašnjava Moore iz kompanije Pelco by Schneider Electric. “Ovakvi sistemi se koriste u manje kritičnim zonama, dok je implementacija u kritičnim zonama nešto kompleksnija, s obzirom da mikrofoni moraju zadovoljiti stroge sigurnosne zahtjeve kako oni sami ne bi bili uzrok eksplozija.” Pored zvuka, najnapredniji sistemi mogu koristiti i miris kao sredstvo za detekciju curenja nafte ili gasa.

Automatski odgovor

Integracija informacija sa različitih senzora u jednu platformu obično se naziva PSIM (Physical Security Information Management – softver za upravljanje informacijamafizičke sigurnosti). Također, postoje rješenja koja omogućavaju ne samo objedinjavanje informacija već i automatski odgovor sistema na neku vanrednu situaciju. Sistem može bez ljudske intervencije pronaći najbližu osobu zaduženu za sigurnost, te je obavijestiti o novonastaloj situaciji. Važne informacije se mogu dostaviti putem mobilnog telefona, a moguće je čak korištenje pametnog telefona kao svojevrsne kontrolne stanice. Ipak, treba znati da ovakav sistem umnogome zavisi od kvaliteta bazne analitike. Automatski odgovori smanjuju vrijeme potrebno za reakciju, pa su korisni i za sigurnost i zaštitu, ali i za efikasnost cjelokupnog sistema jer se brzo reaguje na neplanirane probleme.

Trendovi za budućnost

Kako se iskorištavanje nafte i gasa seli u sve nepristupačniju okolinu, tako raste i potreba za nadzornim sistemima. Budućnost zahtijeva otporne i pouzdane sisteme koji mogu podnijeti teške uslove rada, a pri tome komunicirati sa drugim sistemima koji će pored sigurnosti nuditi i optimizaciju radnih procesa. Integrisani sistemi su bez sumnje budućnost videonadzora, jer koriste svu tehnologiju koja im stoji na raspolaganju kako bi poboljšali sigurnost i zaštitu.

Prihvatanje cloud-baziranih sistema

Naftne bušotine su raštrkane širom svijeta, od Aljaske do Azerbejdžana, od Sibira do Saudijske Arabije. Neophodnost nadzora tih lokacija (posebno onih na udaljenim lokacijama) kreira potrebu za platformom koja će biti u stanju da na jednom mjestu skuplja i pohranjuje sve snimke. S obzirom da se konekcija sa udaljenim lokacijama ostvaruje putem satelitskih veza ili mobilnih telefona, mogućnost cloud-bazirane pohrane postaje sve važnija. Ova vrsta pohrane također rješava problem velike količine prostora potrebne za smještaj snimaka. Problem je što je trenutna pohrana u cloud sistemima prilično spora. Sigurnosni problemi, kao i potreba za konstantnom konekcijom velikog kapaciteta za sada sprečavaju masovnije korištenje ovih tehnologija.

Jedno od rješenja je kreiranje sistema koji znaju šta je važno na snimcima, pa se važni podaci kao što su lica ljudi čuvaju u visokoj rezoluciji, dok se manje bitni detalji snimaju manjom rezolucijom.

Cloud pohrana podataka nudi mogućnost otvaranja pristupa snimcima svim zainteresovanim stranama u organizaciji. Izbor kamera i njihov raspored se obavlja prema funkciji, ali su sve informacije spremljene na jedno mjesto, a pristup kamerama je određen prema definisanim pravilima o pravu pristupa. Na ovaj način je omogućen pogled na lokaciju iz obje perspektive – one sigurnosne i one koja služi nadziranju i optimizaciji rada postrojenja i osoblja.

Integracija sistema u bankarskom sektoru

25 Decembra, 2018

Konzervativna priroda bankarskog sektora čini ga jednom od najžilavijih tržišnih vertikala za ulazak sistem-integratora. Često se mogu čuti pritužbe da su banke indiferentne prema sigurnosnim pitanjima uprkos osjetljivosti njihovog poslovanja i s njim jasno povezanih rizika. Ipak, detaljnija analiza uz pomoć industrijskih igrača i analitičara nudi uvid u napredne i prilagodljive marketinške strategije i poslovne pristupe koji mogu pomoći sistem-integratorima da uđu na ovo tržište

Izvor: a&s International

E-mail: editorial@www.asadria.com

Finansijske institucije predstavljaju srž savremene globalne ekonomije. Moderne korporacije su naviknute na pogodnosti transnacionalnog poslovanja i ne mogu funkcionisati bez podrške banaka, koje svoje usluge nude 24 sata dnevno. Klijenti su se, također, navikli na jednostavnost pristupa novcu u bilo koje vrijeme i bez banaka bi obavljanje bezgotovinskih transakcija bilo veoma otežano. S druge strane, banke čine sve kako bi svoje usluge ponudile što većem broju klijenata. Zbog toga su usvojile tehnologije i iskoristile internet za elektronsko ili, još modernije, mobilno bankarstvo. Ipak, banke nerado investiraju u sigurnost i sporo implementiraju modernu tehnologiju, ali to ne znači da ih sigurnosna pitanja ne zanimaju. Zapravo, čest je slučaj da sistem-integratori nisu dovoljno upućeni u načine na koje finansijske institucije percipiraju sigurnost.

Manjak interesa za sigurnost u bankarstvu

Uprkos snažnom finansijskom oporavku i njegovom utjecaju na BDP, banke su i dalje nepovoljna vertikala za sigurnosnu industriju i još oklijevaju sa prelaskom na moderne tehnologije videonadzora. Za većinu sistem-integratora ovakav pristup je nelogičan. Banke pokazuju spremnost da idu naprijed pomoću interneta i mobilnog bankarstva, ali oklijevaju sa primjenom slične tehnologije za zaštitu svojih sistema. Bob Mesnik, direktor kompanije SI Kintronics iz New Yorka, tvrdi da uvjeravanje banaka da poboljšaju svoju sigurnost predstavlja veliki napor. „One nerado ulažu u sigurnost i mi ne znamo kako da ih uvjerimo u suprotno“, kaže Mesnik i naglašava kako velike banke gotovo da uopće ne brinu za sigurnost, dok postoji određeni interes u manjim bankama, ali on se svodi na praćenje radnog učinka njihovih uposlenika. Sa Mesnikovim komentarom slažu se i ostali sistem-integratori unutar ovog sektora. Kao najvažniji razlozi za ovakvo ponašanje banaka često se navode briga za sigurnost i isplativost ulaganja. No, čak i kada se ove dileme otklone, banke i dalje ne pokazuju spremnost da krenu naprijed.

Razumijevanje izazova

Ovo ne znači da su banke u potpunosti nezainteresirane za nadogradnju svojih videonadzornih sistema. Brojne studije slučaja koje su radili proizvođači ili sistem-integratori ukazuju na primjere u kojima su banke prešle na IP tehnologiju i smatrale takvu investiciju opravdanom. Tyco je kompanija koja ima bogato iskustvo u radu s ovom vertikalom i njeni predstavnici su objasnili izazove sa kojima se sistem-integratori suočavaju tokom rada sa klijentima iz bankarskog sektora.

„Klijenti rade sa većim budžetskim ograničenjima i moraju odrediti kao prioritete one projekte koje smatraju apsolutno neophodnim, bilo da je riječ o zamjeni zastarjele sigurnosne tehnologije, ispunjavanju regulatornih zahtjeva ili odgovoru na strategije poslovne ekspanzije“, kaže Chris Jones, regionalni rukovoditelj prodaje za instalacije i usluge u kompaniji Tyco Asia Pacific. „Neki klijenti također eksternaliziraju svoje odjele za nabavke. Ove kompanije dosta striktnije pristupaju analizi ponuda i češće se odlučuju na oglašavanje tendera kako bi povećale konkurentnost cijena“, kaže on.

Aidan Anderson, sigurnosni konsultant u britanskoj kompaniji Red Leaf Consultancy, dodatno obrazlaže ovu problematiku. On smatra da neki sistem-integratori ne poznaju sistem rada u bankarskom sektoru, kao ni percepciju fizičke i tehničke sigurnosti unutar njega. Iako se iz perspektive sigurnosnog sektora zaštita imovine banke čini kao prioritet, banke se češće odlučuju na kontrolu određenih identificiranih rizika. Sigurnost je samo jedan od njih, dok se ostali tiču likvidnosti, kapitala i regulative. Metode kontrole rizika mogu uključivati nadogradnju sistema i opreme, ali isto tako mogu podrazumijevati i usvajanje određenih procedura ili nabavku usluga iz oblasti osiguranja.

Smanjiti rizik poslovanja

„U bankama sigurnost se većinom tretira kao jedan od odjela, a ne neki poseban segment, što znači da, kao i drugi odjeli, sigurnost mora dovesti do povrata uloženog, bio to veći prihod, ušteda, veća učinkovitost procesa ili smanjenje broja članova osoblja“, kaže Andreson. On smatra da izazov za sistem-integratore leži u radu sa potencijalnim klijentima, koji treba biti usmjeren ka demonstraciji načina na koji njihovi proizvodi mogu ponuditi prednosti u smislu smanjenja rizika i unapređenja rada sigurnosnih odjela kako bi poslovni subjekti investirali u njih, a ne u druge, konkurentske odjele. Paul Bremner, analitičar za videonadzor i sigurnosne usluge u kompaniji IHS, blisko sarađuje sa zajednicom sistem-integratora. On navodi dodatne varijable koje mogu utjecati na odluke koje banke donose u pogledu sigurnosti. „Bankarski sektor se može podijeliti u različite podsektore. Tu imamo filijale, distributivne centre i poslovne urede. Svaki od njih ima posebne zahtjeve i jedinstvene izazove“, kaže Bremner. „Za integratora koji želi poslovati u ovom sektoru važno je imati svijest da se nivoi na kojima se odlučuje o instalaciji ili nadogradnji sigurnosnog sistema u ovim institucijama razlikuju.“ Odluka o angažmanu određenog sistem-integratora također zavisi od toga na kojem nivou je donesena. Ako je to lokalni nivo, to može izjednačiti šanse za integratore na regionalnom i državnom nivou. No, ako se odluka donosi na državnom nivou, banke će se zasigurno odlučiti za sistem-integratore koji posluju na istom nivou i koji imaju odgovarajuće iskustvo.

Napredne strategije za privlačenje klijenata

Ako imamo u vidu trendove da se banke odlučuju za iskusne kompanije koje posluju na nivou države, jasno je da je bankarski sektor tvrd orah za većinu sistem-integratora. Ipak, analitičari kompanijama sugerišu da promijene svoje marketinške strategije kako bi ojačale svoje prisustvo na tržištu. Danas su prodajne strategije fokusirane na promovisanje opreme i softverskih paketa kao pojedinačnih rješenja, dok se integracija odnosi na zajedničku instalaciju odvojenih komponenti. Određeni akcenat stavljen je i na interoperabilnost i kraće prekide rada, uz mogućnost da se kvarovi otklone na daljinu. Iako ove poruke mogu biti učinkovite u drugim segmentima tržišta, za bankarski sektor one ne znače mnogo ako prodavani proizvod nije unikatan.

„Ipak, ako postoji vodeća strategija, to je rad sa potencijalnim klijentima u projektovanju sistema“, kaže Anderson. „Za to je sistem-integratoru potrebno mnogo vremena i napora jer često nije dovoljno raditi samo sa sigurnosnim odjelom, nego i IT podrškom, a potencijalno i sa dobavljačima opreme. Prednost ovog pristupa je jasna, ali za sistem-integratora koji ovo obavlja ishod i ne mora predstavljati pravi odgovor.“ Ključna Andersonova poruka u ovom slučaju jeste činjenica da iako integracija sistema sama po sebi može smanjiti troškove, čak i nakon početne investicije, njen utjecaj nije u toj mjeri značajan kada ga se usporedi sa budžetom na nivou sigurnosnog odjela ili cijele organizacije. Zbog toga treba staviti fokus na kreiranje mogućnosti koje odražavaju postojeće poslovne potrebe za usklađivanjem strategije i razumijevanjem poslovnih faktora, kao i za kreiranjem rješenja koja se fokusiraju ne samo na integrisane sisteme nego i na način na koji se to može iskoristiti u kombinaciji sa drugim sigurnosnim funkcijama kako bi se ostvario uspjeh.

Integracija instaliranih platformi

Objašnjavajući razloge koji stoje iza uspješnosti kompanije Tyco u ovom poslovnom sektoru, Jones navodi da je ključni faktor bila ponuda poslovnih rješenja koja integrišu nekoliko instaliranih platformi za videonadzor u skladu sa zahtjevima klijenata. PSIM rješenje ove kompanije je u ovom kontekstu igralo ključnu ulogu. „PSIM rješenje kompanije Tyco nudi otvorenu platformu za integraciju s ciljem posjedovanja centraliziranog uvida u sigurnosne aktivnosti“, kaže Jones. „Ona je ponudila mogućnost da se različiti izvori informacija transformišu u poslovnu inteligenciju u stvarnom vremenu i ponude analizu situacije za potrebe blagovremenog prikupljanja preciznih podataka, pri čemu je automatizirani radni proces doveo do bržeg i učinkovitijeg reagiranja na nepredviđene situacije i njihovo rješavanje. Na taj način su unaprijeđeni procesi reagiranja na nepredviđene situacije, smanjeni rizici i sniženi operativni troškovi.“

Neki sistem-integratori pokušavaju i sa tradicionalnim pristupom dodavanja vrijednosti svojim uslugama kako bi povećali broj klijenata. George Zarifopoulos, službenik Odjela za marketing i komunikacije u kompaniji Takis G. Zarifopoulos, kaže da kompanija u kojoj radi nudi ugovore o besplatnom održavanju sistema u određenom vremenskom periodu. „Ponuda besplatnog održavanja u periodu od dvije godine našim projektima daje na autentičnosti i pouzdanosti“, kaže Zarifopoulos.

Sistemi prilagođeni finansijskom ambijentu

Prema izvještaju kompanije Ernest and Young, najvažniji trend u bankarskom sektoru u 2015. bit će jačanje profitabilnosti, ali ne i potraga za masivnim prihodima. Zbog toga će se banke morati transformirati uz pomoć manje glomaznih i fleksibilnijih poslovnih modela koji su otporni na globalni usporeni ekonomski rast. Moderni videonadzorni sistem koji izlazi izvan okvira puke sigurnosti i pomaže bankama da unaprijede poslovanje predstavlja idealno rješenje za potrebe banaka da prežive negativnu ekonomsku klimu. Istovremeno, posebno prilagođena marketinška strategija koja akcentira konkretne prednosti izvan sfere same sigurnosti predstavlja ono na što se sistem-integratori trebaju fokusirati kako bi ostavili traga u bankarskom sektoru.

Banke će favorizirati videonadzor u odnosu na sigurnost

Tehnološki napredak u oblasti bankarske sigurnosti nije ograničen na ovaj sektor, ali njegove aplikacije jesu. Paul Bremner, analitičar za videonadzor i sigurnosne usluge u kompaniji IHS, tvrdi da banke investiraju u novu sigurnosnu opremu i rješenja nakon što razmotre mogućnost povrata investicija i uštede na održavanju koje takva ulaganja donose. Prema istraživanju koje je radila kompanija Cisco, 43% klijenata u SAD-u smatra da njihova primarna banka ne razumije njihove potrebe, a 31% vjeruje da im banka ne pomaže da ostvare svoje osnovne finansijske ciljeve. Banke su sve više svjesne postojanja ovog raskoraka u pogledu svojih usluga i aktivno tragaju za rješenjem. Ovaj zahtjev, u kombinaciji sa sve izraženijom potrebom za unapređenjem učinkovitosti filijala i postizanjem boljih rezultata sa manje resursa, jasno oslikava na koji način će banke iskoristiti svoje videonadzorne sisteme kako bi došle do analitičkih podataka. „Tehnologije poput poslovne inteligencije i analitike mogu pomoći filijalama da unaprijede svoju operativnu metriku poput praćenja formiranja redova“, kaže Bremner. „Na taj način banke mogu kreirati modele upošljavanja osoblja koji su usklađeni sa protokom kupaca tokom dana, čime se sprečava pojava gužvi. Tehnologija poput ove pomaže bankama da skrate vrijeme čekanja za klijente i optimiziraju raspoređivanje osoblja“, kaže on.

Biometrijska tehnologija za zaštitu bankomata

Inovativni trendovi u oblasti biometrijske tehnologije pomogli su bankarskim institucijama da ponude sigurnije i pristupačnije usluge na bankomatima. U aprilu 2014. godine američko Savezno vijeće za kontrolu finansijskih institucija, koje djeluje kao finansijski regulator na području SAD-a, upozorilo je banke na novi val pljački bankomata u okviru kojih se koristi kombinacija sajberskih napada i krađe podataka korisnika. Ovaj novi stil pljački američka tajna služba nazvala je „neograničene operacije“, jer počinitelji imaju mogućnost da povuku znatno više novca sa računa u odnosu na limite, čime se banke izlažu riziku od gubitka velike količine gotovine.

Otkada su se bankomati pojavili u finansijskom sektoru tokom 1960-ih, oni se predstavljali olakšanje kako za klijente tako i za banke. Kartice i PIN brojevi su u prošlosti bili dovoljni za zaštitu, no krađe su s vremenom postale sofisticiranije. Zbog toga su se banke okrenule modernoj tehnologiji u vidu biometrije. Biometrijska tehnologija je već popularizirana u različitim sektorima širom razvijenih zemalja. No, kada su u pitanju bankomati, njeno usvajanje ide nešto sporije na području SAD-a ili Zapadne Evrope u odnosu na brzorastuće ekonomije Azije ili Latinske Amerike. Ipak, ova situacija bi se mogla brzo promijeniti jer stručnjaci predviđaju globalni rast potražnje za biometrijskim bankomatima zbog eskalacije sigurnosnih rizika. Prema procjeni organizacije Biometrics Research Group, implementacija novih biometrijskih tehnologija u finansijskoj industriji može smanjiti operativni rizik neke institucije za najmanje 20 posto u periodu od deset godina. Kompanije koje nude biometrijska rješenja ohrabrene su i dosadašnjim reakcijama banaka i njihovih klijenata. Ipak, inicijalna namjena biometrijske tehnologije bila je unapređenje sigurnosti i praktičnosti korištenja, no ona je vremenom izašla izvan okvira ove uloge i danas pomaže bankama da se diferenciraju unutar tržišta. Banke pomoću biometrijske autentifikacije unapređuju sigurnost, pri čemu korisnicima nude i jednostavnost interakcije sa bankomatom za sve ono za što ga oni žele koristiti, bez potrebe za pamćenjem PIN-ova ili korištenjem samih kartica. U budućnosti biometrijska tehnologija će zasigurno igrati ključnu ulogu u finansijskoj industriji, jer su banke i njihovi klijenti svjesni potencijala koji ona nudi. Kao i kod svake nove tehnologije, početno oklijevanje u pogledu usvajanja je neizbježno, ali jednom kada se njene prednosti uzmu u obzir, neće proći mnogo vremena prije nego što sistemi biometrijske autentifikacije postanu standard za bankomate.

Termalne kamere unapređuju upravljanje saobraćajem

25 Decembra, 2018

S rastom urbanizacije i populacije raste i potreba za efikasnijim sistemima za upravljanje saobraćajem. Upotreba termalnog nadzora u okviru sveobuhvatnog sistema za upravljanje saobraćajem mogla bi operaterima donijeti veću preciznost i efikasnost.

Izvor: a&s International

E-mail: redakcija@www.asadria.com

U kombinaciji s drugim tipovima senzora u okviru sistema za upravljanje saobraćajem termalni senzori imaju mnogo toga za ponuditi radi veće preciznosti i efikasnosti. Iako se termalni nadzor dugo koristi u vojne svrhe i u tehničkoj sigurnosti, te još nije toliko prisutan u upravljanju saobraćajem, korištenje termalnih senzora na specijaliziranim tržištima ubrzano raste. U izvještaju MarketsandMarketsa predviđa se da će se vrijednost globalnog tržišta termalnih senzora sa 7,7 milijardi dolara u 2016. povećati na 10,3 milijarde dolara do 2021. godine, uz objedinjenu godišnju stopu rasta od 5,9 posto. Rast se pripisuje rastućoj potražnji za termalnim kamerama usljed opadanja cijena, ali i većoj potrebi za termalnim kamerama u komercijalnoj upotrebi, uključujući tu i oblast prijevoza.

Rastuća potreba

U spomenutom izvještaju stoji da se u narednih pet godina očekuje zamah u upotrebi termalnih senzora u automobilskom sektoru. Iako primjena termalnog nadzora u toj oblasti nije isto što i njegovo korištenje u upravljanju saobraćajem, moguće je zaključiti da za njim postoji potreba u oblasti prijevoza. Također, imajući u vidu rastuću potrebu za upravljanjem saobraćajem, kombinovanje različitih tehnologija, uključujući i termalne senzore, samo će pomoći u kreiranju efikasnijih rješenja.

Zašto koristiti termalne senzore

Jedna od najvećih prednosti termalnih kamera u svim vrstama korištenja jeste njihova sposobnost da “vide” u mraku i pri lošim vremenskim prilikama. One mogu izmjeriti temperaturu bilo kojeg objekta u vidnom polju, što im omogućava da blagovremenu detektuju požare. “Za razliku od ostalih tehnologija za detekciju požara, ova tehnologija ne zahtijeva kontakt s plamenom ili zagrijanim plinovima niti je kameri potrebno širenje dima da detektuje preveliku toplotu koju stvara požar. Dodatna prednost termalnih senzora jeste to što operatorima omogućavaju da vide kroz dim. Ovo može biti odlučujuće za spašavanje života u tunelima ispunjenim dimom, a vatrogasnim timovima može pružiti vrijedne informacije o mogućim lokacijama na kojima se nalaze ljudi”, objašnjava Michael Deruytter, direktor inovacija u FLIR Intelligent Transport Systemsu.

Deruytter dalje pojašnjava da sunčeva svjetlost, tama, svjetla na vozilima, sjene, mokre ulice, snijeg i magla ne mogu ometati rad termalnih kamera budući da one ne koriste vidljivu svjetlost, nego se oslanjaju na toplotno zračenje objekata u vidnom polju. Ovo ih čini savršenom komponentom rješenja za 24-satni nadzor saobraćaja.

Termalna i saobraćajna analitika

Termalni nadzor sam po sebi nije kompletno rješenje za upravljanje saobraćajem. Međutim, kada se kombinuje s videoanalitikom, može biti od velike koristi. “Termalne kamere daju sliku sličnu onoj koju pružaju kamere za vidljivu svjetlost, naročito u pogledu oblika objekata. To znači da se videoanalitika razvijena za obične kamere u cilju prepoznavanja oblika, detektovanja kretanja, uljeza, brojanja ljudi itd. također može koristiti i u termalnim kamerama”, kaže Emmanuel Bercier, marketinški menadžer u ULIS-u, francuskom proizvođaču termalnih senzora. “Štaviše, budući da termalne kamere detektuju toplotu objekata, takvi objekti se uveliko ističu u odnosu na okruženje. Posljedica toga je pojednostavljivanje postojeće videoanalitike budući da se time uklanja potreba da se uzmu u obzir varijacije u osvjetljenju i sjenkama”, nastavlja Bercier. Deruytter ističe da su termalne kamere pogodne za videoanalitiku s obzirom na to da pikseli u slici predstavljaju informacije o toploti – što je objekt topliji, to je veća termalna energija koju zrači; međutim, čak i izuzetno hladni objekti, do -243 stepena Celzijusa (nula Kelvina), zrače termalnu energiju.

“Termalne kamere mogu detektovati toplotu koju zrače automobili, biciklisti i pješaci. Ti podaci mogu se koristiti za klasificiranje objekata ili ljudi na cestama te za donošenje odluka vezanih za kontrolu raskrsnica u kratkom roku, koji se mjeri sekundama. Inteligentne termalne kamere se koriste i za detekciju incidenata kao što su zaustavljena vozila ili vozači koji voze u suprotnom pravcu, što rezultira ubrzavanjem intervencije saobraćajne policije i hitne pomoći”, objašnjava Deruytter.

Izazovi u oblasti saobraćaja

“Iako termalne kamere omogućavaju bolju detekciju, one će se primarno koristiti u kombinaciji sa standardnim kamerama. Kombinovanje obje vrste kamera na kraju će rezultirati vrhunskom detekcijom i identifikacijskom podrškom, naprimjer pri identifikovanju broja na registracijskoj tablici”, kaže Bercier. “Ovaj višesenzorski pristup koristi se pri nadzoru u zahtjevnim situacijama i osiguravanju granica, gdje kombinacija običnih i termalnih kamera identifikuje i prevazilazi široku lepezu sigurnosnih prijetnji. Kombinovanje ova dva tipa kamera pri upotrebi u saobraćaju omogućava saobraćajnim organima da koriste vrhunske mogućnosti detekcije koju imaju termalne kamere, dok istovremeno imaju i druge bitne informacije dobijene s HD kamera za vidljivu svjetlost”, objašnjava Deruytter. Cijena je još jedan faktor zbog kojeg krajnji korisnici i sistem-integratori ne koriste termalne kamere za upravljanje saobraćajem. “Cijene su tokom protekle decenije postale znatno manje. Sada možete nabaviti termalne kamere za upravljanje saobraćajem za nekoliko stotina dolara”, kaže Bercier. On dodaje i to da termalne kamere podsjećaju na kamere za široku upotrebu zato što dolaze sa standardnim protokolima i interfejsima.

Saobraćaj zagrijava situaciju

Imajući u vidu pad cijena termalne opreme i rastuću potrebu za preciznim upravljanjem saobraćajem, sve više sistema će imati implementiranu termalnu tehnologiju u svojim rješenjima. Kao što je prethodno naglašeno, termalni nadzor sam po sebi nije savršeno rješenje za upravljanje saobraćajem, ali kao dio šireg rješenja koje koristi kamere za vidljivu svjetlost i videoanalitiku, termalni senzori mogu donijeti dodatni nivo preciznosti i efikasnosti u upravljanju saobraćajem.

Obične vs. termalne kamere u saobraćaju

Kamere za vidljivu svjetlost su tradicionalno popularan izbor za nadzor saobraćaja. Razlog za to, smatra Michael Deruytter iz FLIR-a, jeste to što one, kada se nešto desi u saobraćaju, odmah prosljeđuju informacije operateru u centru za upravljanje saobraćajem kako bi mogao poduzeti odgovarajuće akcije. Međutim, budući da se obične kamere oslanjaju na svjetlost koja se odbija od objekata kako bi proizvele sliku, njihova pouzdanost i sposobnost detekcije uveliko zavisi od uslova vanjskog osvjetljenja.

“Obične nadzorne kamere ograničene su na detektovanje samo onih objekata koji su izloženi sunčevoj svjetlosti ili vanjskom izvoru osvjetljenja kao što su ulične svjetiljke”, objašnjava Emmanuel Bercier iz ULIS-a. “Bilo da je objekt čovjek, životinja, vozilo, cesta ili drvo, on će emitovati energiju u zavisnosti od dva elementa: svoje temperature i tvari od koje je napravljen. Termalne kamere se zasnivaju na tehnologiji koja je osjetljiva na daleki infracrveni spektar, što znači da su osjetljive samo na svjetlost koju objekt direktno emituje”, dodaje on.

Prema tome, termalne kamere omogućavaju konstantnu vidljivost i pouzdanu detekciju objekata 24 sata dnevno, bez obzira na uslove osvjetljenja, atmosferske i uslove u okruženju kao što su magla ili dim. Kao takve, termalne kamere su pogodne za upravljanje saobraćajem, koje je uvijek izloženo promjenjivim faktorima iz okruženja.

Neslaganje s upotrebom termalnih senzora u saobraćaju

Tehnologija termalnog nadzora sve se više koristi za upravljanje saobraćajem, ali njena upotreba ne znači nužno da je potpuno prikladna za taj posao. Zapravo, Daniel Chau, direktor marketinga za prekomorska tržišta u Dahua Technologyju, objašnjava da termalne kamere nisu Dahuin preporučeni proizvod za upravljanje saobraćajem. Ta kompanija, koja ima vlastitu liniju termalnih kamera, uglavnom ih primjenjuje u perimetarskoj zaštiti, detekciji šumskih požara i nadzoru visokovoltažnih podstanica. Chau ističe da ključna prednost termalnih kamera kada je u pitanju upravljanje saobraćajem leži u većoj preciznosti brojanja vozila. Međutim, veći procent detekcije od 5 do 10 posto zanemariv je kada se usporedi s dobrim kamerama za vidljivo osvjetljenje koje imaju dodatak u vidu vještačke inteligencije. “AI i duboko učenje omogućavaju nadzornim rješenjima za vidljivu svjetlost da prepoznaju detalje na vozilima kao što su boja, broj registracijske tablice, marka, model i korištenje sigurnosnog pojasa. Ove informacije mogu donijeti značajnu vrijednost analizirajući sastav saobraćaja tokom različitih dijelova dana”, objašnjava Chau.

Prednost termalnih kamera ne opravdava njihovu višu cijenu, smatra Chau dodavši kako vjeruje da je videonadzor za vidljivu svjetlost s dubokim učenjem i sposobnošću napredne analitike u vidu prepoznavanja ljudi i vozila pogodniji za upravljanje saobraćajem od rješenja zasnovanog na termalnim kamerama.

Prethodni
1
…
34
35
36