18 Aprila, 2026
image
Home Vertikalna tržišta Kategorija Industrija / Proizvodnja (Page 4)

Industrija / Proizvodnja

Prevencija je imperativ u morskim lukama

Menadžeri sigurnosti svakodnevno se susreću s izazovima, ugrozama i sigurnosnim problemima, ali i sveobuhvatnim pristupom i načinima njihova preveniranja i rješavanja. Tako je u svim oblastima u kojima industrija sigurnosti ima značajnu ulogu, a naročito u zaštiti morskih luka

Piše: Seđad Muhić; E-mail: redakcija@asadria.com

Vertikalno tržište u kojem sigurnosni stručnjaci imaju jednu od ključnih uloga kako bi, u najširem smislu riječi, osigurali uvjete da sistem nesmetano funkcionira, jesu morske luke. Kako bismo uopće mogli govoriti o sigurnosnim sistemima koji se implementiraju u kritičnoj infrastrukturi, važno je napomenuti da se pod morskom lukom podrazumijeva morski i s morem neposredno povezani kopneni prostor s izgrađenim i neizgrađenim obalama, lukobranima, uređajima, postrojenjima i drugim objektima namijenjenim za pristajanje, sidrenje i zaštitu brodova, jahti i brodica, ukrcaj i iskrcaj putnika i tereta.

Potencijalne prijetnje i izazovi

To je i prostor koji se koristi za skladištenje i drugo rukovanje teretom, proizvodnju, oplemenjivanje i doradu tereta te ostale djelatnosti koje su u međusobnoj ekonomskoj, saobraćajnoj ili tehnološkoj vezi. Kao takve, luke su mjesta kroz koja prolazi i operira veliki broj ljudi, kao i ogromne količine robe. Upravo to ih i čini ranjivim na veliki broj prijetnji i rezultira brojnim sigurnosnim izazovima koje je neophodno prevenirati ili riješiti.

Kada su u pitanju veliki teretni brodovi koji u specijaliziranim kontejnerima ili na drugačije načine prevoze različite vrste roba, postoji mogućnost da će se u unutrašnjosti nalaziti nešto sumnjivo, što predstavlja potencijalnu prijetnju i zahtijeva odgovarajuće provjere i pretrese. Luke su i pogodna meta za nelegalnu međunarodnu distribuciju opojnih droga, oružja i drugih nedozvoljenih roba. Nadalje, imaju mnoge kritične nadzorne potrebe kao što je zaštita od nezakonitog ulaska i terorističkih prijetnji, ali se moraju izboriti i sa svakodnevnim krađama i oštećivanjem opreme i okruženja. To postaje sve teže zbog velikog prostora koje zauzimaju, ali i činjenice da se u principu nikada ne zatvaraju.

Osim toga, luke su vrlo izložene akcidentalnim situacijama budući da su mjesto distribucije različitih opasnih materija poput hemikalija, nafte i naftnih derivata, čijim izlijevanjem nastaju velike nesreće, pa je sve navedeno provođenjem različitih sigurnosnih mjera potrebno prevenirati. Ne treba zaboraviti ni izloženost požarima i drugim mogućim ekološkim katastrofama.

Morske luke su mjesta kroz koja prolazi i operira veliki broj ljudi i ogromne količine robe. Upravo to ih i čini ranjivim na sve veći broj prijetnji

Zakonski okviri i obavezna oprema

U lukama smještenim na obalama Jadranskog mora sigurnosni sistemi se implementiraju na način koji je propisan zakonskim rješenjima. Tako je, naprimjer, u Hrvatskoj Zakonom o sigurnosnoj zaštiti pomorskih brodova i luka detaljno propisano funkcioniranje sigurnosnog sistema u slučajevima prijetnje ili događaja koji ugrožava sigurnost, kao i u slučajevima događaja, radnji ili okolnosti koje ugrožavaju ili mogu ugroziti sigurnost broda i luke. Propisi definiraju i svaku dopuštenu djelatnost na lučkom području. Pritom se pod pojmom zaštite podrazumijeva i sistem preventivnih mjera namijenjenih zaštiti brodova i luka od prijetnje namjernim nezakonitim činom. Svaka morska luka ima izrađen plan sigurnosne zaštite, kojim su, osim slijeda aktivnosti, detaljno propisani načini fizičke i tehničke zaštite u svim situacijama.

Poseban segment plana podrazumijeva aspekt tehničke zaštite u morskim lukama, koji podrazumijeva instalaciju savremene sigurnosne opreme. S ciljem preveniranja svih vrsta rizika, u morskim lukama i plovilima prvenstveno se instaliraju videonadzor, sistem identifikacije osoba i vozila, oprema za detekciju oružja i eksploziva, sistem za detekciju nedozvoljenih supstanci i materijala, signalizacija za slučaj evakuacije luke i plan evakuacije, kontrola pristupa, sistem za unutrašnju komunikaciju, dronovi itd. Videonadzor je, naprimjer, vrijedno sigurnosno rješenje budući da službenicima omogućava da u stvarnom vremenu prate dešavanja i brzo identifikuju rizike ili ranjivosti. Savremena tehnologija nadzora donosi i vještačku inteligenciju te napredak u videoanalitici kao ključne trendove u unaprijeđenom nadzoru luka.

Skeniranje tereta u Luci Drač

O svim navedenim izazovima, savremenim prijetnjama te načinima prevencije i rješavanja incidentnih situacija u morskim lukama detaljno je bilo govora i na konferenciji Asocijacije menadžera bezbjednosti Crne Gore, na kojoj je cijeli jedan blok bio posvećen ovoj temi.

Dio sigurnosnog sistema Luke Drač, najveće i najstarije luke u Albaniji, predstavio je direktor Sektora sigurnosti Alfred Velaj, koji je kazao kako se više od 90 posto trgovine te države odvija preko mora. “Stoga je i dio problema vezanih za ovu luku upravo krijumčarenje imigranata ili droge. Slične probleme imaju i susjedne zemlje. Kada je riječ o drogi, imamo probleme s teretom koji dolazi iz Južne Amerike, npr. u tovarima banana. S tim smo se uhvatili u koštac i spriječili krijumčarenje droge, jer smo uveli skeniranje 100 posto tereta koji dolazi s tog kontinenta. Oformili smo jedinicu policije koja se bavi time. Naravno, govorimo o malom broju kontejnera, ali su rezultati uglavnom pozitivni. Kao rezultat toga znatno je smanjena trgovina drogom u 2024. godini”, rekao je Velaj.

Za razliku od Drača, u crnogorskoj Luci Bar, kako je naveo Mladen Bulatović, direktor Sektora bezbjednosti, skenira se samo jedan do dva posto tereta, jer imaju samo jedan skener. “Zato moramo uložiti u nabavku novih skenera. S obzirom na to da imamo podatke odakle dolazi ta roba, kojim brodovima i kojom rutom, možemo da preveniramo dosta toga, kao što rade kolege u Luci Drač. Crna Gora je turistička zemlja, a turizam je veoma važna grana privrede koja je i dovela do napretka”, naglasio je Bilatović, dodavši kako su nekada u Luci Bar imali pet do deset kruzera godišnje, a sada ih imaju i do osamdeset. “To povećava izazove i zato je važno imati kvalitetan sistem detekcije i kontrole kruzera i putnika. Novi modus operandi u lukama je taj da se na kruzerima krijumčare i određena nedozvoljena sredstva”, kaže Bulatović.

Opasnost od terorističkih prijetnji

Posebna tema, kada je u pitanju organizacija sistema sigurnosti i zaštite morskih luka i brodova, otvorila se poslije događaja 11. septembra 2001. u New Yorku, a to je sprečavanje terorističkih napada. U vezi s tim, na sjednici Skupštine Međunarodne pomorske organizacije (IMO) jednoglasno je dogovoren razvoj i primjena novih mjera koje se odnose na sigurnost brodova i luka. Diplomatska konferencija o pomorskoj sigurnosti, održana u decembru 2002. godine u Londonu, prihvatila je nove odredbe Međunarodne konvencije o zaštiti ljudskih života na moru i Međunarodni kodeks o sigurnosti brodova i lučkih prostora (ISPS Kodeks) radi unapređenja pomorske sigurnosti. Ti novi zahtjevi čine dodatni međunarodni okvir kroz koji brodovi i luke mogu sarađivati radi otkrivanja i otklanjanja prijetnji sigurnosti pomorskog saobraćajnog sistema.

Kako spriječiti i otkriti krijumčarenje?

Na koji način spriječiti i otkriti krijumčarenje nedozvoljenim robama te koje sisteme kontrole implementiraju u Kotoru, kazao je menadžer sigurnosti u toj crnogorskoj luci Boško Drakulović. “Prošle godine Luka Kotor imala je 434 kruzera s više od pola miliona putnika. Ove godine brojke će biti veće za pedeset brodova. Brojni su, stoga, izazovi pred nama, pa zbog toga menadžment jako puno ulaže u fizičku i tehničku zaštitu. Tako je cijelo koncesiono područje luke pokriveno videonadzorom. Kada je u pitanju cyber sigurnost, ove godine smo ugradili najsavremeniji softver, antiviruse i check pointe koji će zaštititi naše računare. Veliki izazov imamo s dronovima, jer dosta ljudi želi da snimi kruzere koji dolaze. Zato smo jako zainteresovani i za nabavku antidronskih sistema”, rekao je Drakulović.

U kotorskoj luci, naglašava on, imaju i metal-detektore vrata. Ipak, kao vrlo značajan segment sigurnosti, Drakulović je istakao činjenicu da Luka Kotor ima plan sigurnosti koji je odobrilo Ministarstvo saobraćaja i pomorstva Crne Gore.

O savremenim sigurnosnim rješenjima tehničke zaštite, kada je riječ o operacijama s naftom i naftnim derivatima u lučkim područjima, detaljno je govorio Vladimir Kašćelan, menadžer bezbjednosti i zaštite naftne kompanije Jugopetrol, čiji se rezervoari nalaze i u lučkom području Luke Bar. Posjeduju veliku petrolejsku instalaciju, jedinu u Crnoj Gori, koja ima veliko požarno opterećenje, jer su kapaciteti preko 110.000 kubika, zbog čega je ova instalacija prepoznata kao kritična infrastruktura u toj zemlji, pa i u regiji.

Savremeni sistemi za upravljanje naftom

“Kada su u pitanju sistemi tehničke zaštite, mi imamo impozantan videonadzor i trudimo se da pokrijemo sto posto teritorije. Osim toga, savremena tehnologija se koristi i u operativnom radu. Od dolaska plovila u Luku Bar do iskrcavanja broda i punjenja rezervoara, imamo sistem za zaštitu od prepunjavanja koji je integrisan sa sistemom za mjerenje nivoa kako bismo u svakom trenutku znali koliko goriva imamo u rezervoaru. A sve to je integrisano i s automatskim SCADA sistemom, koji na osnovu analize podataka donosi odluke u pravo vrijeme o otvaranju i zatvaranju ventila rezervoara. A sve s ciljem prevencije prelijevanja”, objašnjava Kašćelan.

On dalje navodi da kao kompanija posjeduju i savremeno protivpožarno rješenje kojim, također, upravlja SCADA. Taj protivpožarni sistem sastoji se od sistema gašenja i hlađenja magistrale cjevovoda, glavne pumpaonice i glavnog rezervoara iz kojeg se napaja sistem gašenja. “Tu su još i glavna i pomoćna kontrolna soba. Sistem ima dva načina upravljanja, daljinski na komandom pultu ili putem aplikacije SCADA Winguard te ručno upravljanje – da u slučaju otkaza sistema, operater sam odabere, po utvrđenom algoritmu i pravilu, da zatvara ventile i ostalo. Veoma važni su i motorizirani ventili (motor operated valves) na ulazu i izlazu iz rezervoara, koji su jako bitni za pravovremenu reakciju. Pritiskom na dugme ili taster automatski upravljate ventilima”, ističe Kašćelan. Kako bi na najbolji način prikazao značaj sigurnosnih sistema koje primjenjuju, predstavnik Jugopetrola je naveo kako imaju razrađene razne scenarije, koji su detaljno analizirani.

Prošle godine Luka Kotor imala je 434 kruzera s više od pola miliona putnika. Ove godine brojke će biti veće za pedeset brodova. Stoga menadžment mnogo ulaže u fizičku i tehničku zaštitu

Preveniranje svake vrste ugroza

“Otkrit ću vam jedan, koji bi bio dosta nepovoljan. Naime, kod rada s naftnim derivatima, veoma ste izloženi hazardima. Sve mjere koje poduzimamo imaju samo jedan cilj – smanjenje ovog rizika, koji uvijek postoji. Dakle, ako bi došlo do otkaza sistema na cisterni na autopunilištu, ukoliko neki ventil otkaže prilikom punjenja benzina, a protok goriva benzina je 450 litara u minuti, dok se shvati da imamo prolijevanje i dok vozač ispravi grešku, proći će deset minuta. To je više od 4.000 litara prosutog benzina i jedna mala mikrovarnica može dovesti do požara, odnosno incidenta velikih razmjera”, naglasio je Kašćelan. Upravo zbog ove činjenice, odnosno potrebe da se preveniraju ovakve situacije, on ističe da u Jugopetrolu svakodnevno prate nova svjetska rješenja i pokušavaju biti konkurentni i ispuniti misiju – nula incidenata i žrtava.

 Spašavanje od prevrtanja i onečišćenja

Na istom zadaktu i s jednakom misijom je i kapetan Zoran Nikitović, vlasnik kompanije Hemosan iz Bara,  koja se više od dvadeset godina uspješno bavi zaštitom mora, luka i marina od zagađenja, kao i prihvatom opasnog i neopasnog otpada. On je podsjetio na jedan događaj koji je i doveo do nastanka i razvoja njegove kompanije. “Desio se 1997. godine incident kada se u luci izlilo 148 tona nafte. Tadašnji direktor je zamolio našu pilotsku službu, u kojoj sam bio zaposlen, da spasimo situaciju. Mi smo sve očistili i riješili problem za 72 sata. Nakon toga nastao je Hemosan, koji će se godinama razvijati”, kazao je Nikitović. On navodi da je zaštita mora od zagađenja jednostavno bilo iznuđena i da je Hemosan sve do 2014. godine bio jedina firma u Crnoj Gori koja se bavila čišćenjem mora, kao i akcijama prilikom prevrtanja brodova i potapanja cisterni.

Crna Gora tada jednostavno nije imala ništa od opreme i luke i marine su se našle u velikom problemu. “Imajući to u vidu, naša kompanija se prvenstveno okrenula zaštiti mora u Crnoj Gori. Najprije smo počeli raditi u Luci Bar i Brodogradilištu Bijelo. Imali smo velike uspjehe. Navest ću jednu situaciju, kada je potonuo brod Meksika u Brodogradilištu Bijela. Imali smo vrlo uspješnu akciju, izvadili ga iz vode, sve očistili i nikakvih zagađenja nije bilo. Imali smo i slučaj požara na jahti u Herceg Novom, kada smo sve riješili za osam sati”, naglasio je Nikitović i podsjetio na aktivnosti na zaštiti mora od zagađenja, sprečavanju ispuštanja otpadnih voda i komunalnog otpada u Luci Bar. S Upravom pomorske sigurnosti, naveo je, uspostavili su saradnju te izradili Nacionalni plan prema kojem će postupati u slučaju akcidenata u lukama i marinama Bar, Porto Montenegro, Porto Novi i drugima.

Kako osigurati posao pod suncem?

S obzirom na velike površine koje zauzimaju, solarne elektrane se čine kao lahke mete za neovlaštene upade i potencijalne štete. I upravo zbog veličine, njihova opsežna infrastruktura zahtijeva pažljiv izbor tehničkih rješenja kako bi se osigurala dugoročna efikasnost i pouzdanost

Piše: Nermin Kabahija; E-mail: redakcija@asadria.com

Tehnologija dobijanja električne energije iz sunčeve svjetlosti u svijetu je poznata i popularna decenijama. Sunce kao nepresušan izvor energije isijava ogromne količine svjetlosti, koja u maloj ali i više nego dovoljnoj količini dolazi do naše planete, gdje pokreće i održava kompletan život. Solarna energija spada u obnovljive izvore energije. Ona je čista i ekološki potpuno prihvatljiva jer ne stvara emisije stakleničkih gasova ili drugih tvari koje zagađuju planetu i zbog toga je sve popularnija kao alternativa tradicionalnim izvorima energije koji koriste fosilna goriva.

Proizvodnja energije

Korištenje ove obnovljive energije u svrhu proizvodnje električne energije odavno privlači naučnike i industriju, pa možemo reći da je u pitanju i pomalo zastarjela tehnologija. Električna energija iz sunca sa danas dobija na dva načina. Prvi je putem fotovoltaičnih ćelija unutar solarnih panela koje hemijskom reakcijom iz svjetlosti direktno proizvode električnu energiju. Drugi način je termalnim putem preko tzv. solarnih kolektora i ogledala. Preko njih se usmjerena svjetlost koristi za zagrijavanje tekućine, najčešće solne otopine, koja grije kotlove vode, nakon čega se pokreću turbine i generatori.

Zanimljivo je da solarni paneli proizvode isključivo istosmjernu struju, koja se za dalju upotrebu mora pretvarati, dok se termalnim putem direktno dobija naizmjenična struja. Uređaji za pretvaranje istosmjerne struje iz solarnih panela u naizmjeničnu struju, kakva se koristi u domaćinstvima i industriji, zovu se inverteri i predstavljaju srce svake solarne elektrane. Solarnim kolektorima inverteri nisu potrebni. Također, dva su najčešća načina instalacije solarnih panela: on-grid i off-grid. Kako samo ime kaže, on-grid sistem solarnih elektrana podrazumijeva instalaciju koja se konektuje na postojeću lokalnu elektroenergetsku mrežu, kojoj isporučuje kompletnu proizvedenu struju. Off-grid sistem nije konektovan na energetsku mrežu i proizvodi električnu energiju isključivo za vlastite potrebe nekog objekta. Ovi sistemi obično dolaze s baterijama, koje pohranjuju višak proizvedene energije kako bi se mogla koristiti kad sunce zađe.

Kako stojimo sa solarnom energijom?

Jadranska regija ima odlične uvjete za korištenje solarnih resursa zbog svoje geografske pozicije i povoljnih klimatskih karakteristika. Ovi dijelovi Evrope imaju visoku sunčanu insolaciju tokom većeg dijela godine, što znači da primaju relativno velike količine sunčeve energije. Većina područja ima relativno malu nadmorsku visinu s malo prirodnih prepreka koje bi mogle zakloniti sunce, i to olakšava prikupljanje energije. Međutim, u Jadranskoj regiji do razvoja ovih projekata dolazi tek negdje 2010. godine, kada kreće i prva masovnija ekspanzija u izgradnji. Tome je kumovalo usvajanje i usaglašavanje zakonskih regulativa sa zakonima Evropske unije o obnovljivim izvorima energije, gdje su se zemlje članice, ali i one koje to žele biti, obavezale na odbacivanje fosilnih goriva i povećanje proizvodnje struje iz tzv. zelenih ili čistih izvora. Ipak, tek nakon pandemije dolazi do naglog otvaranja regionalnog tržišta el. energije, pojave berzi i većih otkupnih cijena za ovu vrstu energije, što je dovelo i do prave eksplozije ovih projekata u regiji. Danas imamo izgrađeno nekoliko hiljada solarnih elektrana različitih veličina, od 10 kW do 80 MW instalirane snage.

Kako zaštititi solarne elektrane?

Solarne elektrane se najčešće instaliraju na zemlji i obično zauzimaju površinu od nekoliko hiljada do nekoliko stotina hiljada kvadratnih metara. S obzirom na to, čine se kao lahke mete za neovlaštene upade i potencijalne štete, a jedan od ključnih razloga za zaštitu je njihova osjetljivost na različite vanjske prijetnje, uključujući vandalizam, krađu i vremenske nepogode. Upravo zbog svoje veličine, njihova opsežna infrastruktura zahtijeva pažljiv izbor tehničkih rješenja kako bi se osigurala dugoročna efikasnost i pouzdanost. Najčešći sigurnosni sistemi koji se koriste za zaštitu solarnih elektrana danas uključuju prvenstveno fizičke barijere u vidu ograda i zidova oko perimetra elektrane koji imaju zadatak da spriječe neovlašten pristup. Tu su zatim alarmni sistemi sa senzorima pokreta te videonadzor.

Primjena ovih sigurnosnih mjera osigurava ne samo fizičku zaštitu solarnih elektrana već i očuvanje njihove funkcionalnosti i efikasnosti, što je ključno za održavanje pouzdanih izvora energije u budućnosti. Važnost internetske konekcije za zaštitu solarne elektrane također se ne može zanemariti. Kroz stabilnu i sigurnu internetsku vezu solarne elektrane mogu koristiti napredne nadzorne i kontrolne sisteme koji omogućavaju daljinsko praćenje i upravljanje, što pomaže u pravovremenom otkrivanju i reakciji na potencijalne sigurnosne prijetnje. Tamo gdje nema klasične broadband konekcije, internet se osigurava putem 4G modema ili mobilnog interneta.

Najčešći sigurnosni sistemi koji se koriste za zaštitu solarnih elektrana su fizičke barijere u vidu ograda i zidova oko perimetra, alarmni sistemi sa senzorima pokreta te videonadzor

Proaktivna zaštita iz Axisa

Brojni svjetski proizvođači sigurnosne opreme nude rješenja za zaštitu solarnih elektrana. Jedan od njih je i Axis Communications. Njihova rješenja spajaju napredne senzore s vizuelnom potvrdom i zvučnicima, tako da je moguće efikasno nadzirati i velike perimetre s udaljenih lokacija – i to s jednim uređajem koji igra višestruke uloge. Jedan Axisov sistem može pokriti svaki aspekt zaštite aktivnosti na solarnoj farmi, a dokazan kvalitet njihovih proizvoda znači da ćemo manje trošiti na održavanje i popravke. Rezultat je produktivna solarna farma, koja nudi i brži povrat investicije.

Kako sistem radi?

Axisov mrežni videonadzorni sistem spaja vrhunski hardver sa snažnom analitikom kako bi zaštitio lokaciju te potvrdio i klasificirao potencijalne prijetnje duž perimetra. Sistem koristi kombinaciju termalnih i PTZ kamera postavljenih direktno uz ogradu, koje posjeduju automatsko praćenje i omogućavaju vizuelnu potvrdu, identifikaciju svih prijetnji, uz naprednu analitiku – kao i radar te senzore pokreta za aktivaciju alarma. U slučaju sumnjive aktivnosti, senzori pokreta, također postavljeni duž ograda, aktiviraju odvraćajuće mehanizme poput alarma s prethodno snimljenim ili uživo emitiranim glasovnim porukama (putem zvučnika) i svjetlima koja se mogu aktivirati automatski ili ručno.

Ukoliko želimo odbiti potencijalne provalnike i prije nego što se približe našem objektu, Axis preporučuje i uključivanje radara u svoje rješenje. “Uparivanjem s PTZ kamerama i odvraćajućim mehanizmima poput alarma, svjetla ili glasovnih poruka, radar se čini kao veoma ekonomično rješenje. On se može koristiti i kao dopuna termalnim kamerama kako bi se upozorenje o potencijalnom upadu dobilo mnogo ranije i daleko izvan tradicionalnog perimetra”, navode iz te kompanije. Radar s ugrađenom analitikom ima nisku stopu lažnih alarma, a posebno kada se kombinira s termalnim kamerama. On može tačno otkriti, klasificirati i pratiti ljude i vozila, pružajući precizne detalje o njihovoj udaljenosti i brzini.

“Sveobuhvatna Axisova sigurnosna rješenja osiguravaju perimetre i osjetljiva materijalna i tehnička sredstva, uprkos činjenici da se solarne farme često nalaze na udaljenim lokacijama i da su opskrbljene minimalnim osobljem. Napredna analitika, mrežni audio za komunikaciju u stvarnom vremenu i zavidna kvaliteta videa za forenzičke svrhe pomažu da otkrijete, provjerite, klasificirate, identificirate, pratite i odvratite uljeze, uz manje lažnih alarma, čak i tokom izazovnih svjetlosnih i vremenskih uslova. S detaljnim uvidom u stanje na terenu koji pružaju Axisova rješenja možete djelovati ne samo brzo već i inteligentno”, ističu iz ove kompanije.

Uparivanjem s PTZ kamerama i odvraćajućim mehanizmima poput alarma, svjetla ili glasovnih poruka, radar se čini kao veoma ekonomično rješenje. On se može koristiti i kao dopuna termalnim kamerama kako bi se upozorenje o upadu dobilo ranije i daleko izvan tradicionalnog perimetra

Ukoliko su videomaterijali forenzičkog kvaliteta, to znači da je moguće istražiti incidente nakon događaja i prikupiti dokaze u svrhu pokretanja krivičnog procesa. Kamere opremljene analitikom za prepoznavanje registarskih tablica omogućavaju automatsko odobravanje pristupa vozilima, praćenje vremena provedenog na mjestu i vođenje evidencije posjetilaca. Pristup je moguće kontrolisati i pomoću mrežnih interfona. Koristeći mogućnosti dvosmjerne komunikacije, operateri mogu direktno razgovarati s osobama na terenu kako bi zaštitili svoje ljude, osigurali pridržavanje sigurnosnih propisa i dostavili upute u slučaju hitnih situacija.

Optimiziranje proizvodnje

Axisova mrežna rješenja s inteligentnom analitikom pomažu vlasnicima elektrana i tako što podržavaju prediktivno održavanje i pravovremene popravke, čime utječu na produženje vremena trajanja opreme. Pravovremeno uočavanje potencijalnih problema može spasiti opremu od većeg kvara, a vlasnike od komplikacija s isključivanjem elektrane i prekidom proizvodnje. S Axisovim termalnim kamerama moguće je održavati kontinuitet rada elektrane budući da one prate i identificiraju pregrijavanje opreme poput panela, kablova, baterija i transformatorskih stanica, minimizirajući tako rizik od požara, a omogućavajući brzu reakciju. “Lociranjem neočekivano toplih ili hladnih područja na solarnim panelima ove kamere pomažu u dijagnosticiranju smanjene efikasnosti elektrane te daju signal vlasniku da reaguje. PTZ kamerama moguće je pratiti položaj pokretnih panela (panela sa trackerima), tako da uvijek možemo poslati servisere ukoliko vizuelno uočimo problem”, kažu iz Axisa te napominju kako potvrdu da je posao obavljen ekipe mogu poslati i putem njihovih nosivih kamera, a ti snimci se kasnije mogu koristiti i za interne obuke ekipa.

Senstarova sigurnosna rješenja

Kanadski Senstar također ima bogat portfolio rješenja za zaštitu perimetra solarnih farmi i elektrana. Kompanija je specijalizirana za sigurnosne tehnologije s fokusom na sisteme za detekciju upada u perimetar i sisteme za upravljanje videonadzorom. Osnovan 1981. godine, Senstar donosi više od četiri decenije iskustva u zaštiti kritične infrastrukture, uključujući i energetska postrojenja, transportne mreže i industrijske lokacije. “Solarne farme i elektrane su kritični infrastrukturni objekti podložni krađama, vandalizmu i terorističkim napadima. Vlasnici mogu bolje zaštititi svoje resurse i osoblje od potencijalnih prijetnji korištenjem naših rješenja za zaštitu perimetra. Zaštita perimetra je sveobuhvatan i integrisan pristup sigurnosti koji uključuje fizičke, virtuelne i logičke mjere sigurnosti”, kažu iz Senstara. Oni smatraju da je višeslojni pristup neophodan za zaštitu velikih solarnih farmi i drugih komponenti energetskih mreža te da razumna kombinacija sigurnosnih tehnologija predstavlja jedino isplativo rješenje za sve kritične elemente mreže.

Šta nude Axisova rješenja za solarne farme?

Već smo rekli da se Axisova rješenja sastoje se od IP vizuelnih i termalnih kamera, radara, kontrole pristupa i audioopreme. Opremljeni inteligentnom analitikom, Axisovi proizvodi podržavaju otvorene industrijske standarde i interfejse, pa ih je lako integrisati s drugim IP sistemima, a istovremeno su skalabilni. Termalne kamere dolaze sa Zipstream tehnologijom, koja u prosjeku omogućava 50% manje zahtjeva za pohranom i propusnošću, dok su ostale IP kamere dovoljno kvalitetne da izdrže izazove okoline, a pružaju izvrstan kvalitet slike u zahtjevnim uslovima. Lightfinder tehnologija pruža video visoke rezolucije u koloru s minimalnom zamućenošću slike čak i u mraku. Mrežni zvuk, pri čemu je svaki zvučnik potpuno audiorješenje, dolazi s PoE napajanjem, dok se inteligentna analitika temelji na otvorenim standardima i podržava ACAP fleksibilnu platformu, koja partnerima kompanije olakšava isporuku aplikacija prilagođenih njihovim specifičnim potrebama.

Sistematski pristup

Iz Senstara dalje kažu da je neophodan sistemski pristup za postizanje sigurnosti solarnih farmi i elektrana. On u prvome redu podrazumijeva odvraćanje kao vid izbjegavanja incidenata i uvijek je, zapravo, i najbolji ishod. Zatim slijedi detekcija, koja može pouzdano otkriti mjesta upada, pa odgoda kroz detekciju na perimetru, što će pružiti dodatno vrijeme za procjenu i reakciju sigurnosnog osoblja. Zahvaljujući integraciji sistema za upravljanje videozapisima sa senzorima na perimetru, procjena će maksimizirati uvid u stvarnu situaciju i zajedno s komunikacijom dovesti do reakcije i angažovanja ekipa na mjestu događaja.

Zaštita perimetra uz FlexZone

FlexZone senzori za lociranje montiraju se na ogradu. Precizni su i isplativi, jednostavni za instalaciju te prilagodljivi i skalabilni za bilo koju veličinu perimetra. U ponudi su i FiberPatrol FP400 optički senzori, koji se također montiraju na ogradu i koji su otporni na elektromagnetne smetnje i munje, što je veoma važno za objekte ove veličine. Senstar nudi i Symphony VMS, skalabilan i povoljan softver za videonadzor s analitikom koji omogućava praćenje ljudi i vozila na otvorenom te automatsko praćenje PTZ kamera.

Upravo FlexZone štiti prilaze Tázlár Solar Parku, najvećoj solarnoj elektrani u Mađarskoj, koja se prostire na stotinjak hektara i posjeduje instaliranu snagu od 60 MW. Kako bi zaštitio perimetar solarne elektrane od 7 km od krađe i vandalizma, integrator STYX Sicherheitstechnik, dugogodišnji partner Senstara, osigurao je zavarenu mrežastu ogradu sa FlexZone senzorom za detekciju upada. Senzor je integrisan s PTZ kamerama, koje se usmjeravaju ka tački detekcije u slučaju alarma. “FlexZone je jednostavan za instalaciju i rad, isplativ i, najvažnije, pouzdan u otkrivanju i lociranju pokušaja upada. S punim povjerenjem ga preporučujemo našim klijentima za zaštitu njihovih ključnih resursa”, rekao je René Steinkellner, izvršni direktor STYX Sicherheitstechnika.

Napad na srce elektrane

Već smo rekli da je inverter najvažniji dio svake solarne elektrane. Osim što pretvara istosmjernu struju (DC) u naizmjeničnu (AC), on predstavlja hardversko i softversko srce elektrane. Inverter uvezuje grupe panela, kontrolira izlaznu snagu i obračunava njihovu proizvodnju, ali i komunicira sa svim uređajima unutar i izvan mreže te šalje i prima sve podatke i naredbe od krucijalne važnosti za rad elektrane. Neki inverteri se direktno mogu spajati na mrežne rutere, a nekima je za daljinski pristup i nadzor ipak neophodan i web logger. Kako god, daljinski pristup zahtijeva internet, a internet znači i mogućnost kibernetičkog napada. Nažalost, energetski sektor širom svijeta već je doživio ozbiljne cyber napade u prošlosti, što ukazuje da nas slično očekuje i u budućnosti.

U maju 2021. jedan takav napad na Colonial Pipeline u Texasu doveo je do zatvaranja naftovoda te nestašice i povećanja cijena benzina, što je potaknulo i paničnu kupovinu na pumpama, posebno u teško pogođenim južnim američkim državama. Ukrajina je 2015. godine doživjela prvi poznati cyber napad na električnu mrežu, koji je izazvao prekide na 30 trafostanica i ostavio oko 230.000 ljudi bez struje nekoliko sati. Ljudi koji posjeduju off-grid solarne sisteme obično bi profitirali od takvih situacija jer su u stanju održavati dotok struje. Ali, baš kao i on-grid solarni sistemi, nisu u potpunosti imuni na rizik od cyber napada ukoliko nemaju odgovarajuću zaštitu.

Koje su tehnologije podložne cyber napadima?

“Kibernetički napadi se u principu koncentrišu na informacijsku tehnologiju (IT), tj. softver koji pohranjuje, šalje ili preuzima informacije. No, hakeri sve više ciljaju i operativnu tehnologiju (OT) – hardver i softver koji nadzire i kontroliše uređaje, posebno kako ova tehnologija postaje šire dostupna i izložena internetu”, kaže Mahir Jabandžić, izvršni direktor firme EMY iz Zenice, koja se dugi niz godina bavi projektovanjem i izgradnjom solarnih elektrana u Bosni i Hercegovini. Jabandžić posebno naglašava kako je EMY na tom tržištu prisutan od 2011. godine, da u svom porfoliju ima više od tri stotine izgrađenih solarnih elektrana, ali da se do sada još nije susreo s problematikom cyber napada. “Mi se u dosadašnjem radu zaista nismo susretali s kibernetičkim napadima, gašenjima ili hakerskim preuzimanjima elektrana, a u ovome smo poslu jako dugo. Praktično smo pioniri na tržištu solara u Bosni i Hercegovini. Možda je to zbog toga što smo relativno malo tržište, pa nismo previše zanimljivi hakerima”, kaže Jabandžić.

Tokom cyber napada na solarne elektrane haker bi teoretski mogao preuzeti kontrolu ciljajući na invertere, budući da su oni praktično dio interneta stvari, a kroz pristup ruteru mogao bi pogasiti i kompletnu odbranu elektrane. “Ako bi hakeri preuzeli kontrolu nad inverterima, zasigurno bi mogli smanjiti izlaznu snagu sistema, ugasiti eventualnu limitaciju elektrane ili čak potpuno zaustaviti njen rad. Također, ako solarni sistem skladišti električnu energiju, na udaru bi se mogle naći i baterije, kojima bi prijetila opasnost od preopterećenja. Međutim, ukoliko gledamo veće naponske nivoe, jasno je da bi napadi na više solarnih sistema mogli izazvati i nestabilnost mreže”, upozorava Jabandžić.

Kako se zaštititi?

Na pitanje kako se zaštititi od cyber napada i šta proizvođači solarne opreme nude za tu namjenu, izvršni direktor firme EMY u prvi plan ističe izbor pouzdanih brendova. “U svakom slučaju, preporuka je da se kupuju inverteri od provjerenih proizvođača poput Huaweija, Froniusa, SMA i sličnih. Ovi proizvođači nude pouzdana softverska rješenja i aplikacije koje uspješno štite te proizvode. Druga bitna stvar u zaštiti svakako su jake šifre. Nemojte nikada prilikom konfiguracije invertera ostavljati šifre proizvođača. Neka vaše šifre budu jake i komplikovane. I treća stvar, ukoliko su inverteri dio vaše mreže, zaštitite se pouzdanim hardverskim rješenjima rutera i switcheva koja nude visok nivo zaštite, od antivirusa do firewalla i drugih sigurnosnih protokola. Bitno je i pravovremeno ažuriranje sistema, gdje do izražaja ipak dolaze brendirana rješenja koja sam ranije spomenuo”, zaključuje Jabandžić te napominje kako se i sigurnosna obuka osoblja ne bi trebala zanemarivati. Za kraj treba reći da ove mjere opreza nisu nužne, ali mogu pružiti mir investitorima i vlasnicima solarnih elektrana.

Principi tehnologije detekcije plinova

Tehnologija detekcije plinova s vremenom se snažno razvijala. Različite tehnologije kao što su katalitičke, elektrohemijske, infracrvene, ultrazvučne ili MPS tehnologije nude najbolje moguće opcije za analiziranje zraka u okruženju. Oni omogućavaju sigurnu i pouzdanu detekciju plina i osiguravaju maksimalnu zaštitu ljudi, životinja i biljaka

Piše: Zlatko Dičak, direktor, Aurel; E-mail: zlatko.dicak@aurel.hr

Opasni se gasovi u rudnicima stalno nagomilavaju i uzrokuju snažne eksplozije i nesreće. Stoga je potraga za metodama za rano otkrivanje opasnih plinova, kao što su metan i ugljik-monoksid, već u 19. i 20. stoljeću bila od presudne važnosti za zaštitu rudara. Prva metoda detekcije gasa uključivala je kanarinca. Naime, kanarinac se držao u malom kavezu i redovno ga se pratilo. Ako je pokazivao znakove stresa ili bolesti, to je uzimano kao jasan signal prisustva opasnih plinova.

Kasnije su se, umjesto životinja, koristile plamene lampe za određivanje opasnih nivoa koncentracije plina. Rudari bi palili plamen na svježem zraku. Ako bi se plamen smanjio ili počeo gasiti, to je ukazivalo na nizak nivo kisika u zraku. Ako bi se, s druge strane, povećao, to je značilo da je u rudniku prisutan i metan, ali i kisik.

Od tada se tehnologija detekcije plinova snažno razvijala. Danas se precizni, kompaktni i robusni plinski detektori koriste za praćenje opasnih koncentracija gasova i zapaljivih para. Različite tehnologije kao što su katalitičke, elektrohemijske, infracrvene, ultrazvučne ili MPS tehnologije nude najbolje moguće opcije za analiziranje zraka u okruženju. Oni omogućavaju sigurnu i pouzdanu detekciju plina u širokom rasponu primjena i osiguravaju maksimalnu zaštitu ljudi, životinja i biljaka.

Plinski detektori moraju sigurno i kontinuirano pratiti različite gasove i pare u promjenjivim uslovima. To zahtijeva maksimalnu pouzdanost, fleksibilnost i stabilnost kako bi se na najbolji mogući način zaštitili ljudi i postrojenja. Osim toga, ne može se svaki detektor gasa koristiti u svakom radnom okruženju. Stoga je neophodno da provjerite jesu li ispunjene tražene specifikacije uređaja prije upotrebe. Ovi zahtjevi za uređaje objašnjeni su u relevantnim standardima i propisima.

Šta su gasovi?

Materija iznad svoje tačke ključanja se generalno naziva gasom. U tom fizičkom stanju molekule ili atomi se udaljavaju jedni od drugih i potpuno zauzimaju raspoloživi prostor. Za razliku od materije u čvrstom i tekućem stanju, gasovi nemaju čvrstu formu i čvrst volumen. Plinovi se sastoje od roja molekula koje se kreću nasumično i haotično, neprestano se sudarajući jedne s drugima i sa svime oko sebe. One ispunjavaju svaki raspoloživi prostor i, zbog velike brzine kretanja, brzo se miješaju s bilo kojom atmosferom u koju se ispuštaju.

Plinovi mogu biti lakši ili teži od zraka ili imati približno istu gustinu. Mogu imati miris ili biti bez mirisa. Postoje obojeni i bezbojni gasovi. Čak i ako ih ne možete vidjeti, pomirisati ili dodirnuti, to ne znači da ih nema. Plinovi u principu nisu štetni. Oni su, na kraju krajeva, dio Zemljine atmosfere. Tek kada njihova koncentracija pređe kritične nivoe, postoji opasnost od trovanja i eksplozije, a ako padne ispod određenog nivoa, javlja se opasnost od gušenja zbog nedostatka kisika.

Metan je, naprimjer, bez boje i mirisa i teško ga je otkriti. Međutim, kako se ovaj prirodni plin koristi u mnogim domovima za grijanje i kuhanje, svakodnevno je prisutan u životima ljudi. Motori vozila sagorijevaju gorivo i kisik i proizvode otpadne plinove koji sadrže nitrogen-okside, ugljik-monoksid i ugljik-dioksid te predstavljaju opasnost za ljude, životinje i biljke. Oksigen i hidrogen se također moraju kontinuirano detektovati kako bi se ambijentalni zrak održao čistim i spriječile eksplozije kisika.

Materija iznad svoje tačke ključanja se generalno naziva plinom. Gasovi mogu biti lakši ili teži od zraka, imati miris ili biti bez mirisa. Čak i ako ih ne možete vidjeti, pomirisati ili dodirnuti, to ne znači da ih nema

Opasnosti od gasova

Odabir ispravnog principa mjerenja od ključne je važnosti u otkrivanju opasnosti od plina. Svaki princip mjerenja je prikladan za različite zone opasnosti i optimiziran je za otrovne i/ili zapaljive plinove i kisik. U principu, mogu se razlikovati sljedeće opasnosti od plina:

Opasnost od eksplozije zbog prisustva zapaljivih gasova: Gdje god su prisutni zapaljivi plinovi kao što su metan, butan i propan, postoji povećan rizik od eksplozije, naprimjer u petrohemiji, industriji i rafinerijama. Ovdje se koriste senzori s katalitičkim senzorskim elementom za zapaljive plinove.

Višak i manjak kisika: Dok višak kisika čini materijale zapaljivijim, njegov izostanak je opasan po život. Kisik se može potrošiti ili istisnuti drugim gasom. Senzori s elektrohemijskim senzorskim elementom uglavnom se koriste za praćenje nivoa kisika.

Toksičnost: Nesreće od toksičnih gasova mogu nastati u raznim proizvodnim pogonima ili tokom transporta, ali i za vrijeme prirodnih procesa, kao što su procesi truhljenja tokom razgradnje biomase. Ovdje se koriste senzori s elektrohemijskim senzorskim elementom za otrovne plinove.

Osim različitih grupa plinova, odabir odgovarajuće metode mjerenja zavisi od mnogih drugih faktora, kao što je provjera da li su druge opasne supstance prisutne u okolini (unakrsna osjetljivost), da li je kontinuirano mjerenje ili dugotrajno ili kratkoročno mjerenje potrebno te da li su alarmi i upozorenja potrebni ako su granične vrijednosti prekoračene.

Senzori i principi mjerenja

Senzori koriste određena svojstva plina kako bi ih pretvorili u električni signal. U tehnologiji detekcije gasa koristi se pet principa mjerenja: elektrohemijski, katalitički, infracrveni, poluprovodnički i MPS mjerni princip.

Elektrohemijski princip mjerenja

Elektrohemijski senzori često se koriste zbog svoje preciznosti, osjetljivosti i brzog vremena reakcije. Upotrebljavaju se u oblastima kao što su nadzor okoliša, medicinska dijagnostika, kontrola hrane i industrija. Elektrohemijski senzori plina rade na sličan način kao i baterije i koriste se za mjerenje ugljik-monoksida (CO), dušikovog oksida (NO), dušikovog dioksida (NO2), amonijaka (NH3) i kisika (O2). Nadzirani ambijentalni zrak difundira se kroz membranu filtera u tečni elektrolit senzora.

Hemijski proces mjerenja je oksidacija, pri čemu se jedna molekula štetnog plina zamjenjuje jednom molekulom kisika. Reakcija pokreće molekulu kisika u kontraelektrodu, što rezultira strujnim signalom (nA) između mjerne i referentne elektrode. Po pravilu, plinski senzori su specifični, tako da postoji mala – ako uopće i postoji – unakrsna osjetljivost na druge supstance. Prednosti ove metode su linearno mjerenje signala, visoka osjetljivost i manja cijena.

Katalitički princip mjerenja

Katalitička mjerna metoda uključuje mjerenje pomoću senzora pelistora i katalitičkih zrna i pogodna je za mjerenje eksplozivnih plinova i para. U ovoj mjernoj metodi dva platinasta namotaja su ugrađena u keramički sloj i električno povezana preko premosnog sklopa (Wheatstoneov mjerni most). Površina jedne platinaste zavojnice se aktivira katalizatorom koji potiče oksidaciju, dok površina druge platinaste zavojnice nije aktivirana. Struja teče kroz zavojnice, zagrijavajući ih na približno 500°C. Kisik u zraku reaguje sa zapaljivim gasom na površini aktivnog namotaja. Ovo povećava temperaturu i otpor u aktivnoj platinastoj zavojnici, uzrokujući da mjerni most postane neuravnotežen. Ovaj proces se može izmjeriti. Prednosti katalitičke metode mjerenja su mogućnost mjerenja više vrsta zapaljivih plinova, linearni signal, visoka preciznost mjerenja, silikonsko trovanje itd.

Infracrvena metoda mjerenja

Infracrveni princip uključuje mjerenje CO2, metana itd. pomoću infracrvenih senzora. IR princip koristi pojedinačni apsorpcijski spektar gasa koji se mjeri kao baza i određuje tačnu koncentraciju precizno i ​​kvantitativno. Budući da se svi izmjereni plinovi apsorbiraju u različitim spektralnim rasponima, to rezultira svojevrsnim “otiskom prsta” koji omogućava selektivnu karakterizaciju gotovo bez unakrsne osjetljivosti. Prednosti ovakvog načina mjerenja su: niska unakrsna osjetljivost, visoka preciznost mjerenja, široki mjerni opseg, visoka selektivnost, osjetljivost na prašinu i tačku rose, dug vijek trajanja te niski troškovi održavanja.

Poluprovodnički princip mjerenja

Poluprovodnički senzori se koriste za neke otrovne i eksplozivne plinove. Poluprovodnik na bazi metalnog oksida (kalajni oksid) se nanosi na podlogu. Podloga sadrži elektrode koje mjere otpornost poluprovodnika i grijač koji ga zagrijava na 200 do 400°C. Senzor reaguje na promjene u sastavu okolne atmosfere promjenom otpora poluprovodnika. Reducirajući plinovi kao što su ugljik-monoksid ili hidrogen smanjuju njihov otpor, a osjetljivost poluprovodnika na određeni gas može se promijeniti kroz promjenu temperature. Uz nisku cijenu, prednosti su svestrana upotreba, neselektivnost i robusnost.

MPS mjerni princip

MPS senzorska tehnologija se koristi za detekciju zapaljivih gasova kao što su hidrogen, metan, propan i acetilen, kao i rashladna sredstva. Ovo visokofleksibilno senzorsko rješenje je atraktivno za širok spektar primjena. MPSTM senzori su posebno pogodni za teško dostupna područja, jer mogu raditi dugo vremena bez potrebe za kalibracijom ili održavanjem. Integrisani atmosferski senzor mjeri promjenu termodinamičkih svojstava. Vijek trajanja ovakvih senzora duži je od petnaest godina i nije ih potrebno održavati. Uz to, troše malo energije, visoko su linearni i stabilni te neselektivni.

Zone opasnosti i granice zapaljenja

Mnoge se zapaljive tvari pojavljuju ​​u industrijskim procesima gdje se zapaljivi plinovi i pare oslobađaju kroz ventile ili druge otvore. U svrhu prevencije, takve opasne zone nazivaju se zonama opasnosti (Ex zone), u kojima se smije koristiti samo oprema sigurne kategorije zaštite od zapaljenja. Zaštita od eksplozije je standardizirana širom svijeta i bazirana na trozonskom konceptu. Zone opasnosti su područja u kojima postoji opasna eksplozivna atmosfera. Mogu se razlikovati na sljedeći način:

Zone opasnosti Vrsta opasnosti Područja s opasnom eksplozivnom atmosferom Dozvoljeni uređaji /

zaštitne mjere
Zona 0 Trajna opasnost od eksplozivne atmosfere Npr., unutar kontejnera Potrebni uređaji sa zaštitom od eksplozije
Zona 1 Povremena opasnost od eksplozivne atmosfere Neposredna blizina zone 0, npr. otvori za punjenje Preporučuju se uređaji sa zaštitom od eksplozije, ali mogu se koristiti i oni koji nisu zaštićeni posebnim mjerama
Zona 2 Nizak rizik od eksplozivne atmosfere Područje oko zona 0 i 1 Uređaji koji nisu zaštićeni od eksplozije, pod uslovom da je vjerovatnoća eksplozivne atmosfere mala

Opseg eksplozije definisan je donjom granicom zapaljivosti (LFL) i gornjom granicom zapaljivosti (UFL). Donja granica zapaljivosti opisuje najnižu koncentraciju zapaljive supstance u zraku pri kojoj se plamen može pojaviti i proširiti. Gornja granica zapaljivosti opisuje najveću koncentraciju pri kojoj se plamen može zapaliti i samostalno širiti. Međutim, ovdje treba napomenuti da se situacija može brzo promijeniti, naprimjer raspršivanjem mješavine uzrokovane naletom vjetra, pa koncentracija opet može pasti ispod gornje granice zapaljivosti.

Zahtjevi i smjernice

Razina sigurnosnog integriteta (SIL), poznata i kao razina sigurnosnih zahtjeva, međunarodno je priznata mjerena varijabla u području funkcionalne sigurnosti. Razina sigurnosnog integriteta se koristi za procjenu električnih, elektronskih i programabilnih elektronskih sistema i odnosi se na pouzdanost sigurnosnih funkcija. Četiri SIL nivoa se koriste za određivanje potencijalnog rizika za osobe, sisteme, postrojenja i procese. Oni se određuju korištenjem sigurnosnih funkcija uz pomoć sigurnosno instrumentiranog sistema (SIS), koji se može sastojati od različite opreme kao što su senzori, aktuatori i upravljački elementi. Pravi se razlika između SIL1, SIL2, SIL3 i SIL4 nivoa, odnosno najstrožije se mjere koriste ondje gdje je najveći rizik. Ovo su zahtjevi koji određuju vjerovatnoću pojave opasnih slučajnih kvarova.

Funkcionalna sigurnost je dio ukupne sigurnosti uređaja, postrojenja, vozova, automobila ili bilo kojeg drugog složenog automatiziranog sistema. Cilj funkcionalne sigurnosti uvijek je zaštititi ljude, postrojenja i okoliš od kvarova. Bez funkcionalne sigurnosti, vozovi ne bi bili bez nezgoda, hemijska postrojenja ne bi mogla sigurno raditi ili bi se zračni jastuci aktivirali u pogrešnom trenutku.

Certifikati i standardi za plinske detektore

Mnoge primjene zahtijevaju posebne certifikate koji dokazuju da plinski detektori ispunjavaju ekološke zahtjeve kao što su ATEX, ISO, Marine, IEC, EN, SIL itd. Plinski detektori se također znatno razlikuju po svojim tehničkim karakteristikama. Konkretno, ponekad postoje značajne razlike u pogledu funkcionalnosti, kalibracije, vijeka trajanja i pogodnosti za ugradnju kao i jednostavnosti upotrebe.

Širok spektar detektora i metoda za detekciju otrovnih i zapaljivih gasova karakteristika je portfolija njemačkog proizvođača MSR-Electronic. Kompanija proizvodi plinske senzore, kontrolere i uređaje za upozorenje za mnoge primjene, kao što su parking-garaže, tuneli, petrohemijska postrojenja i vozila. Uređaji zadovoljavaju i prevazilaze opće standarde i propise i na taj način mogu garantovati sigurnost postrojenja. MSR-Electronicovu opremu možete pronaći u ponudi njihovog certificiranog partnera, firme Aurel d.o.o. iz Zagreba.

Optex: Novi lidarski senzor kratkog dometa

Osnovan 1979. godine u Japanu, OPTEX je od početka na tržište ušao s vizijom razvijanja senzorske tehnologije u čijoj će srži biti preciznost i inteligencija

Piše: Odjel marketinga, OPTEX Security; E-mail: optex@optex.com.pl

Vizija posvećenosti kreiranju novih rješenja i ideja koja rješavaju svakodnevne probleme korisnika za OPTEX je jednako važna danas kao i prije skoro pola stoljeća. Danas ta japanska grupacija ima gotovo 2.000 zaposlenika u 42 kompanije na svijetu, širok portfolio visokopreciznih i pouzdanih sigurnosnih tehnologija za različite primjene – i mjesto na čelu sigurnosne industrije. U ponudi ima širok spektar sistema za detekciju prilagođenih različitim primjenama, od stambenih prostora do objekata koji zahtijevaju visokokvalitetnu zaštitu. Međutim, fokus kompanije ostaje isti – rješavanje svakodnevnih problema svojih kupaca inovativnim rješenjima i idejama.

Historija inovacija

OPTEX su 1979. osnovali inžinjeri elektronike Toru Kobayashi i trojica njegovih kolega. Trebale su im samo četiri godine da razviju jedan od prvih bežičnih vanjskih sigurnosnih senzora. Dvostruko provodno oštećenje koje omogućava smanjenje broja lažnih alarma od elektromagnetnih interferencija i intenzivnih izvora svjetla uvode 1988. Nedugo potom OPTEX formira Centar za istraživanje i razvoj. Godine 2004. uvode prvu na svijetu dugoročnu vanjsku zaštitu uz digitalnu komunikacijsku tehnologiju (AX-100DH(J) / 200DH(J)), a 2009. razvijaju lasersku tehnologiju za sigurnosne primjene i na tržište izbacuju inovativne REDSCAN lidare (prvi model RLS-3060). Godinu poslije kompanija uvodi SMDA logiku, koja senzorima omogućava učenje iz okoline, čime počinje rješavati glavni problem u industriji –veliki broj lažnih alarma u eksternim senzorima. Kao posljednju veliku inovaciju, OPTEX je 2021. razvio i prvi sigurnosni lidar na svijetu s integrisanom kamerom (REDSCANPro).

Visokoprecizna detekcija upada

Integracija lidara u portfolio OPTEX-a značajan je napredak u performansama sistema za detekciju. Kao pionir takve tehnologije, OPTEX ju je godinama kontinuirano razvijao i usavršavao, što je dovelo i do trenutne visoke pouzdanosti njihovih senzora. Naredna generacija OPTEX-ovih LiDAR detektora, REDSCAN mini-Pro serija, ide korak dalje u tehnologiji sigurnosti pružajući visokopreciznu detekciju provala i vizuelnu verifikaciju za širok spektar unutrašnjih i vanjskih primjena.

Lidarski senzor s detekcijom polja 20×20 m i PoE+ mogućnostima opremljen je FHD kamerom i podrškom za ONVIF-ov profil S, što ga čini pogodnim i za vanjske i za unutrašnje prostore. Ima analitiku koja može prepoznati veličinu objekta u pokretu, njegovu lokaciju i udaljenost od uređaja. Za verifikaciju alarma koristi se ugrađena full HD kamera poboljšana infracrvenim LED-om.

Iluminatori se automatski prilagođavaju udaljenosti cilja kako bi spriječili prekomjerno izlaganje i osigurali jasnu sliku, bez obzira na svjetlosne uslove. Ovaj senzor kratkog dometa pruža detekciju površine od 20×20 m s mogućnošću prilagođavanja detekcije vertikalno ili horizontalno. Dodatno, može se konfigurisati do osam zona detekcije, svaka s podesivom osjetljivošću, veličinom cilja i izlazom.

Historija magazina a&s Adria

Objavili smo za ovih osamnaest godina preko 14.000 stranica o uspjesima drugih, ali je nekako najteže pisati o svojim. No, imamo na šta biti ponosni. Dvije stotine brojeva a&s Adrije, liderska pozicija Adria Security Summita, poslovni kontakti širom svijeta i pokretanje a&s Middle Easta sami pričaju svoju priču

Piše: Damir Muharemović; E-mail: damir.muharemovic@asadria.com

Nije sve, onako stereotipno, počelo iz garaže, ali jeste u ekonomski nepovoljnom vremenu, pred samu globalnu ekonomsku krizu, na tržištu sigurnosti koje se tek počelo formirati i zakonski određivati, u podijeljenoj i oštećenoj zemlji, bez investicija i s velikom nepoznanicom i upitnikom iznad glava svih kojima bi se predočila ova vizija. Ideja o prvom bosanskohercegovačkom magazinu namijenjenom industriji koju većina ljudi uopće ne primjećuje u startu je sama po sebi obeshrabrujuća. Toliko da je, zapravo, niko drugi nije ni pokušao izvesti. No, jedan čovjek i jedna redakcija jeste.

Suluda ideja

Veliki entuzijazam i predanost osnivača Mahira Hodžića i prve grupe ljudi okupljene oko ovog projekta izdržao je najteže početne godine. Malo ljudi zna da se teško dolazilo do oglašivača i čitalaca, da su se naše usluge često morale kompenzirati za uređaje ili usluge pa preprodavati drugima, magazine smo autima nosili do trafika, a autori su nerijetko ustupali svoje tekstove bez naknade. Sve je to rezultiralo mnogim radnim noćima, pogotovo onima u prve tri godine poslovanja.

No, jedna je stvar bila i ostala konstanta: i najmanji višak se ulagao u dolazak do pravih poslovnih kontakata na sajmovima i konferencijama širom Evrope i u opremu za što kvalitetniji i brži rad. Takvo je stanje i mene začudilo kada sam prije dvanaest godina došao u redakciju. Doslovno se na svaki način nastojalo prisustvovati svakom većem događaju i ponuditi naše medijske ili organizacijske usluge iako smo jedva finansijski zatvarali mjesec, a nerijetko i nismo. Isprva mi nije bilo jasno, ali sada znam da je to bio jedini pravi put – ne stajati s razvojem. Nikad. Uvijek pokušavati ponuditi nešto novo, neprestano se povezivati s ljudima, širiti spektar usluga dok god ih moguće izvesti, kvalitet i zdrav odnos prema klijentima moraju biti imperativ i – ono najvažnije – nikad ne zaboraviti ljude oko sebe. Poštovati ih, cijeniti njihov doprinos i znanje, dati im priliku da iznesu i realizuju svoje ideje, ulagati u njihovo obrazovanje. Otuda dolazi jedan osjećaj, koji i sam nosim, da se projekat više ne doživljava nečijim, već i svojim. Sada je sve to naš uspjeh. Ugradili smo se u njega. Kolege postanu prijatelji, osjećaj dolaska na posao je ugodan, prijem širom svijeta otvoren i gostoprimljiv, a samo nam vremena fali da implementiramo sve što nam padne na pamet.

Nova era

Nekoliko je važnih prekretnica obilježilo početni razvoj. Prvi je, svakako, osnivanje firme Global Security d.o.o. Magazin je, naime, prvih šest mjeseci bio u suvlasništvu firme Vatrosistemi iz Sarajeva. Dogovorom o otkupu novo će preduzeće od kraja 2006. godine biti jedini nosilac projekta te izdavač magazina. Ta promjena suvlasništva redakciji je donijela novi zamah, tako da već u narednoj godini broji više stalno zaposlenih osoba. Nedugo poslije toga uslijedila je globalna ekonomska kriza, a projekat je, uprkos svemu, ipak rastao iako su ograničavajuća finansijska ulaganja učinila svaki korak ka poboljšanju mukotrpnim i teškim.

No, opet je jedan vizionarski potez utabao posve novi put. Događa se drugi i izuzetno značajan prijelomni trenutak u razvoju magazina – pokretanje jednogodišnjih pregovora s tajvanskom izdavačkom grupacijom New Era International o pridruživanju tada najvećoj medijskoj grupaciji u industriji sigurnosti. Odluka o ulasku pod okrilje njihove a&s grupacije (Automation and Security) 2009. godine bila je apsolutno opravdana i svrsishodna. Brojni pozitivni efekti pristupa najnovijim informacijama i aktuelnostima, većem broju klijenata i licence najveće svjetske medijske platforme iz oblasti sigurnosti odrazili su se na kvalitet tekstova i rast pretplate i distribucije na području Jadranske regije. Grupacija je inače bila osnovana 1991. godine i obuhvatala je petnaest izdanja širom Evrope i Azije: a&s International, a&s China Best Buys, a&s Asia, a&s China, a&s Installer, a&s Solution, a&s Taiwan, a&s SMAhome, a&s Turkiye, a&s Italy, a&s India, a&s Japan, a&s Poland, a&s Rubezh te a&s Adria, kao i niz Secutech sajmova i konferencija.

2006. Prvi broj magazina Zaštita i osnivanje izdavačke kuće

2007. Redakcija broji tri zaposlenika

2008. Počinjemo s organizacijom prvih poslovnih susreta

2009. Prvi broj magazina a&s Adria: Postajemo dio globalno najveće izdavačke a&s grupacije u industriji sigurnosti

2010.  Organiziramo odlazak na svjetske sajmove

2014.  Nova web-platforma i online usluge

2015.  Prvi Adria Security Summit

2020. U pandemijskim uslovima organizujemo Security Summit – Virtual Event

2023. Summit u Ljubljani prelazi broj od 150 izlagača

2023 Prvi broj a&s Middle Easta

Promjena imena

Prateći svoj regionalni rast, kao i rast broja pretplatnika i oglašivača, potpisanim ugovorom s a&s grupacijom u julu 2009. dotadašnje ime Zaštita promijenili smo u a&s Adria, odrednicu koja nas i danas usmjerava na šire, regionalno tržište. U globalno najtežem ekonomskom trenutku izlaz pronalazimo u pridruživanju najjačem. U narednim godinama naš je medij izrastao u respektabilno sredstvo informisanja. Imali smo pristupa objavljenim materijalima i izvorima svih magazina, što je redakciji dalo nevjerovatnu energiju. Teme su bile recentne, intervjuisani su vodeći ljudi širom svijeta, pratio se svaki tehnološki iskorak, a istovremeno lokalizirao sadržaj izvještavanjem o uspjesima regionalnih tržišnih igrača.

Sama licenca nam lakše otvara vrata svjetskih kompanija i poznatih stručnjaka, što je nam je, uz ostale koristi, dalo priliku da i našu regiju promoviramo kao sposobnu i spremnu da se uhvati u koštac s onime što se u svijetu dešava. Time smo i našim tržišnim igračima otvorili kanal saradnje s velikim proizvođačima, asocijacijama i medijima – što je postao, zapravo, i najveći benefit za naše partnere. U nama više nisu vidjeli samo informativni medij već kanal za unapređenje svoga poslovanja. Omogućili smo našim ljudima dolazak do pravih kontakata, preporučivali ih za saradnju i projekte, na upit međunarodnih kompanija zapošljavali regionalne stručnjake. I to, s još većim intenzitetom, činimo i danas, na zaista ličnu radost i zadovoljstvo. Ponosni smo na činjenicu da našim stručnjacima i poslodavcima pomažemo na koji god način možemo, da u nama vide dobru namjeru i korist te da u nekada zajedničkoj a danas podijeljenoj zemlji mi povezujemo, a ne razdvajamo.

Interesantno je da će tajvansku a&s grupaciju nekoliko mjeseci nakon našeg ulaska akvizirati i danas najveći evropski organizator poslovnih događaja, njemačka kompanija Messe Frankfurt. Ovom akvizicijom ojačala se pozicija globalno najsnažnije kompanije u oblasti izdavaštva i organizacije događaja iz oblasti sigurnosti, pa je i a&s grupacija počela poslovati pod imenom Messe Frankfurt New Era Business Media. Važno je istaknuti da se pod njihovim okriljem organizuje jedan od najvećih svjetskih sajmova Intersec Dubai kao i sve prodorniji i jači Intersec Saudi Arabia, što nam otvara i niz drugih vrata, među kojima je i podrška za naš naredni veliki projekat.

Magazin je bio pokrovitelj, medijski sponzor ili organizator blizu 1.000 poslovnih događaja

Adria Security Summit

Prije tačno deset godina počeli smo razrađivati ideju o regionalnom sajmu i konferenciji. Tu smo cijelu godinu proveli razmatrajući doslovno svaki detalj, jer bi neuspjeh unazadio ne samo taj poslovni događaj nego i kvalitet i ozbiljnost našeg dotadašnjeg rada. U tom brainstormingu nadošli smo na ideju da firmama ponudimo nešto što nemaju drugdje: jedinstven organizacijski koncept i istinski regionalni karakter. Naime, kako su veliki proizvođači već tada počeli odustajati od izlaganja na poznatim sajmovima zbog velikih troškova i malog povrata pravih kontakata, naš bi događaj ponudio nešto drugo: bio bi zatvorenog tipa, gdje bi ulazili samo ljudi koji posluju u ovoj i komplementarnim industrijama, svi bi izlagači imali jednake prilike, štand istih dimenzija i jednake mogućnosti za umrežavanje, sajmu bismo pridodali bogat glavni i popratni konferencijski program, gdje bi ponuđači mogli predstaviti svoja rješenja i, u manjim salama, organizovati svoje seminare umjesto da ulažu mnogo više resursa i vremena u svoje – te, na kraju, događaj bi se svake godine održavao u drugoj zemlji regije, čime bi se privukla uvijek nešto drugačija struktura posjetilaca i izbjegla dosada. Naziv se sam nametnuo. Adria Security Summit. Istinsko regionalno okupljanje sigurnosne industrije.

Takav koncept naišao je na odličan prijem svih u nabavnom lancu. Prvi smo Summit održali u Sarajevu 2015. godine i već je tada, statistički, bio među vodećim regionalnim događajima. Izlagački prostor popunila su 24 izlagača, a zabilježeno je prisustvo 393 posjetioca. Bio je to veliki uspjeh za nas. I danas se prisjećam entuzijazma nakon odličnih povratnih informacija prisutnih. Posjetili su nas i naši prijatelji i saradnici s Tajvana, Turske i Italije, a u svojstvu partnera projekta podržale su nas sve komore i udruženja sigurnosti iz naših zemalja. Regionalne i međunarodne kompanije koje su uzele učešća i danas su s nama, deset godina poslije. Uslijedila je organizacija u Beogradu, Šibeniku, Ljubljani i Skoplju, svaki put s velikim rastom broja posjetilaca i izlagača.

Iz teškoće opet prilika

Pred povratak u Sarajevo 2020. godine događa se pandemija, koja zaustavlja sav protok ljudi i roba i naša se ekipa ponovo stavlja na test. Nastaje nova prekretnica u našem poslovanju – snažan prelazak u online prostor. Odlazimo u Austriju da sklopimo ugovor s ponuđačem softverske platforme za networking Connect2b, a koja nam je poslužila da inače veliku bazu kontakata dodatno povežemo i registrovanim korisnicima omogućimo da lakše dođu do prave osobe, razmijene materijale i kontakte, organizuju sastanke i online konferencije itd. Istovremeno licenciramo i drugu platformu koja simulira 3D izlagački prostor sa glavnom konferencijskom dvoranom, holom, posjetiocima… Kombinacijom tih dviju platformi organizujemo Security Summit – Virtual Event, slobodno ću reći – prvi događaj takvog tipa u ovoj industriji u Evropi. Moderirali smo iz improviziranog, a kasnije i pravog studija, predavači su nam se javljali iz svojih ureda, a kompanije izlagale u virtuelnom prostoru.

Ono što je proizašlo iz toga jeste novi niz naših usluga – organizacija webinara. Danas redakcija a&s Adrije aktivno organizuje online konferencije o relevantnim, stručnim temama, a učesnici su predstavnici sigurnosnih kompanija koje su na čelu tehnološkog razvoja.

Najveći događaj na Zapadnom Balkanu

Adria Security Summit se potom smjelo odlučuje na fizičku organizaciju u Beogradu već druge godine pandemije, uz veliki rizik odgađanja ukoliko vlada Srbije donese takvu odluku. No, sreća prati hrabre, pa je to bio jedan jako uspješan događaj, a ljudi koji su dolazili iz zemalja s jakim restrikcijama i zabranom kretanja bili su iznenađeni otvorenošću i, zapravo, radosni što mogu ponovo poslovati normalno. Slijede izuzetno uspješna izdanja u Zagrebu i Ljubljani, oba s više od dvije hiljade posjetilaca i preko stotinu izlagača. Broj se izlagača u Ljubljani popeo na čak 150, uz 2.500 ljudi. Adria Security Summit je danas najveći sajam i konferencija sigurnosti od Italije do Turske, povezuje goste iz pedesetak zemalja i nosi naziv Powered by Intersec, kao dio Intersecovog portfolija.

Prodor na bliskoistočno tržište

Upravo nam je odlazak više puta na sajam u Dubaiju otvorio oči o velikim poslovnim prilikama u zemljama Zaljeva. Intersecu se samo američki ISC i kineski CPSE mogu mjeriti po snazi i veličini. Doslovno svi važniji svjetski igrači pokušavaju prodrijeti na to tržište. Zašto onda ne bismo pokušali i mi? Otvaramo firmu u Emiratima i pokrećemo novi projekat – a&s Middle East na engleskom jeziku. Zapošljavamo nove članove redakcije, novinare s dugogodišnjim iskustvom, krećemo u kreiranje novog vizuelnog identiteta i sklapamo dogovore sa svim većim događajima u tom dijelu svijeta. Neprestano obilazimo kompanije i nudimo usluge, a odziv je za početak dobar. S ponosom mogu kazati da smo za godinu i nekoliko mjeseci dospjeli na treće mjesto najčitanijih sigurnosnih medija u Zaljevu, što je zaista veliki uspjeh s obzirom na još neposložen start.

Ne znamo gdje ćemo dospjeti za deset godina i hoćemo li uspjeti ostvariti svoje ciljeve, ali znam da nas kvalitet, profesionalizam i ljudski odnos prema svima nikada nije ostavio bez nebeske podrške i pomoći.

a&s Adria je objavila više od 14.000 stranica stručnih članaka, intervjua i izvještaja

Aikom: Inovativna rješenja za poslovne potrebe

Sigurnost je glavni prioritet u sve složenijim i dinamičnijim poslovnim okruženjima. Motorola je provela anketu čiji rezultati pružaju detaljan pregled sigurnosnih potreba preduzeća. U izvještaju su navedene osnovne smjernice, inovativna rješenja i napredne tehnologije za rješavanje poslovnih izazova u različitim industrijama

Piše: Marko Peica, direktor prodaje za Jadransku regiju, Katar, Tursku i Grčku, Aikom International; E-mail: marko.peica@aikominternational.com

Poslovno okruženje je raznoliko i složeno, pri čemu se različite industrije suočavaju sa specifičnim izazovima. Međutim, potreba za integrisanom komunikacijskom tehnologijom je univerzalna. Kako bi došla do pravih odgovora, Motorola Solutions je intervjuisala više od 370 predstavnika kompanija u Evropi, na Bliskom Istoku i u Africi iz oblasti zdravstva, maloprodaje, ugostiteljstva, proizvodnje, transporta i logistike.

Brza komunikacija ključna za sigurnost poslovanja

Izvještaj otkriva da je instantna komunikacija od kritične važnosti, a 70% ispitanika je smatra najvažnijom. Zaštita radnika i posjetitelja sigurnosnim sistemima jednako je važna. Njeni glavni prioriteti su automatska upozorenja – radi sprečavanja potencijalnih nesreća, efikasno upravljanje hitnim slučajevima i mogućnost obavještavanja radnika bilo gdje, na lokaciji i van nje, pomoću jednog komunikacijskog sistema.

U istraživanju su također naglašeni značajni izazovi za sisteme glasovne i video komunikacije u kompanijama, uključujući potrebu za pouzdanom pokrivenošću na velikim lokacijama, dužim trajanjem baterije (42%) i boljim kvalitetom zvuka (36%). U tom smislu, digitalni dvosmjerni radioaparati i uređaji se pojavljuju kao poželjan izbor, jer nude vrhunski kvalitet zvuka, veću pokrivenost i duže trajanje baterije.

Rast upotrebe videonadzora

Nesigurnim na radnom mjestu osjeća se 29% ispitanika, ali 30% kompanija i tvornica uključenih u istraživanje još nema adekvatne sigurnosne alate. Ako videonadzor usvoji 34% sudionika, budućnost se čini orijentirana na široku upotrebu nosivih kamera, a 30% je spremno investirati u ovu tehnologiju u idućih pet godina.

Kako bi se suočila s ovim izazovima, Motorola je predstavila napredna rješenja. MOTOTRBO Ion je hibridni, pouzdan, izdržljiv i tehnološki napredan uređaj koji kombinira funkcije dvosmjernog radija i pametnog telefona s čitanjem bar kodova. MOTOTRBO R7 i WAVE PTX pružaju kristalno čistu komunikaciju i povezivanje na velikim udaljenostima, dok je VB400 nosiva kamera bitna kao alat za prikupljanje dokaza. Interoperabilnost ovih Motorolinih uređaja s videonadzornim sistemima čini upravljanje cjelokupnim sistemom sigurnosti i zaštite u kompanijama fluidnim i centraliziranim.

Aikom ima rješenje

Ukoliko želite implementirati neke od ovih vrhunskih tehnologija u svom preduzeću, kontaktirajte Aikom International, distributera specijaliziranog za umrežavanje, profesionalne radiokomunikacije i videonadzorna rješenja kompanije Motorola Solutions. Više informacija možete dobiti i preko web-stranice www.aikominternational.com.

Zelene i održive prakse imaju mjesto u industriji sigurnosti

Jedno je pitanje ključno u promenjivom ambijentu sigurnosne industrije: koliko zaista razumijemo ekološke i održive prakse? Ovo pitanje poslužilo je kao temelj sveobuhvatnog istraživanja koje je proveo asmag.com u saradnji s kompanijom Hikvision. Istraživanje “Održivost i sigurnosna industrija” poslužilo je da se ispipa puls tržišta o ekološki osviještenim praksama u ovoj industriji

Izvor: asmag.com ; E-mail: redakcija@asadria.com

Istraživanje koje imate pred sobom je, uz odgovore velikog broja ispitanika, slika i prilika razmišljanja sigurnosnih stručnjaka o ovoj temi. Pozivi za učešće poslani su preko društvenih medija, web-stranice asmag.com i ciljanih kontakata putem e-maila. Učesnici su, pri tome, bili pomno segmentirani kako bi se došlo do što raznolikijih perspektiva.

Segmentiranje ispitanika

Istraživanje se stoga fokusiralo na potencijalne razlike na tržištima različitih regija, uz podjelu ispitanika u dvije široke kategorije na zapadnu (Sjedinjene Američke Države, Evropa i Bliski Istok) i azijsku hemisferu (Azija i Okeanija). Rezultati nude uvide u preovlađujuće stavove zapadnih i azijskih tržišnih igrača o principima održivosti. Pitanja su pripremljena tako da budu sveobuhvatna, uz želju da se otkrije nivo svijesti tržišta o zelenim i održivim praksama i tehnologijama. Ispitanici su se izjasnili o prevladavajućim trendovima u oblasti ekološke tehnologije u sigurnosnoj industriji i načinima na koje oblikuju proces donošenja odluka u kompanijama. Istraživanje je ispitalo i temeljni značaj ekološke tehnologije i pratećih praksi prilikom donošenja odluka o kupovini, kao i ključne faktore i karakteristike u složenom procesu odabira proizvoda.

Ključni aspekti održivosti

Za početak, istraživanje je ukazalo na potrebu za kvalitetnijom edukacijom i razmjenom informacija. Iako postoji veliki interes za ekološke prakse i tehnologiju, praktična razmatranja kao što su karakteristike uređaja, izdržljivost, reputacija brenda i budžetska ograničenja igraju važnu ulogu prilikom donošenja odluka o kupovini. Poruka je jasna: proizvođači i brendovi ne samo da moraju naglasiti aspekt održivosti svojih proizvoda već i efikasno prenijeti informacije o njegovim praktičnim funkcijama i primjenama koje se tiču korisnika u stvarnom svijetu.

Potencijal leži u rastućoj potrebi za edukacijom

Većina zapadnih i azijskih tržišnih igrača upoznata je sa zelenim i principima održivosti na osnovnom nivou. Međutim, istraživanje ukazuje na potrebu i priliku za dodatnom edukacijom i razmjenom informacija s tržištem.

Prema rezultatima ankete, većina ispitanika (88%) iz oba regiona izjavila je da je upoznata s temom istraživanja, što ukazuje na dovoljno visoku svijest o njenom značaju u industriji sigurnosti. Ovaj nivo svijesti može se pripisati rastućem globalnom fokusu na održivost i ekološku odgovornost u posljednjih nekoliko godina. U tom periodu proizvođači sigurnosnih uređaja sve više su uključivali principe održivosti i energijske efikasnosti u svoje proizvode, s fokusom na smanjenje ugljičnog otiska u okviru proizvodnih procesa i lanca opskrbe.

Međutim, prisutna je i razlika u nivou razumijevanja, kao i implementacije. Tačnije, 61% ispitanika iz tzv. zapadne grupe navelo je da razumije i primjenjuje ekološke prakse u svom poslovanju, u poređenju sa 55% azijskih ispitanika. S druge strane, 39% zapadnih i 45% azijskih ispitanika navelo je da donekle ili nikako ne poznaje materiju. To pokazuje da postoji nemali broj aktera koji su ili u ranim fazama usvajanja mjera održivosti ili se suočavaju s izazovima u njihovoj implementaciji.

 

Veliki interes za nabavku proizvoda koji štede energiju

Većina ispitanika je ekološke inicijative rangirala veoma visoko i pokazala veliki interes za nabavku proizvoda koji štede energiju. Što se tiče ekoloških i niskougljičnih inicijativa, ukupno 47% ispitanika je navelo da im je to veoma važno, dok 18% smatra da su im one donekle važne. Zanimljivo je da je 30% ispitanika (sljedeća najveća grupa) navelo da im je to uglavnom nevažno.

Ovo je povezano s više faktora. Jedan od njih je pitanje troškova. Ulaganje u tehnologiju i procese fokusirane na budućnost može odvratiti manja preduzeća jer ove inicijative možda neće ponuditi trenutni povrat uloženog. Drugi se tiče poslovnih ciljeva – inicijative povezane s održivošću su od sekundarne važnosti u odnosu na hitnija pitanja kao što su budžeti ili operativni izazovi.

Na pitanje da li im je važno da kupuju proizvode koji štede energiju i nude nisku potrošnju kako bi doprinijeli ekološkim i niskougljičnim praksama, veliki broj ispitanika je odgovorio potvrdno: 50% azijskih ispitanika je reklo da je ova karakteristika veoma važna u odnosu na 44% zapadnih ispitanika. Ukupno, samo 5% je reklo da im to nije uopće važno. Ovaj rezultat nije iznenađujući. Proizvodi koji štede energiju su lako dostupni i još lakše se implementiraju. Njihove prednosti su opipljivije i neposrednije jer dolaze u vidu manjih računa za struju.

Zapad prednjači u potražnji za ekološkim proizvodima

Potražnja za zelenim sigurnosnim proizvodima i rješenjima prisutna je i na zapadnim i na azijskim tržištima. Ipak, ona je nešto konzistentnija među zapadnim ispitanicima, uz potencijal za rast na području Azije. Rezultati istraživanja pokazuju da zapadni ispitanici bilježe veću potražnju za ekološki prihvatljivim proizvodima i rješenjima, pri čemu 11% njih navodi redovne, a 33% česte narudžbe klijenata, dok ostali rijetko ili nikada ne dobijaju ovakve zahtjeve. Brojke su niže za ispitanike iz Azije (10%, odnosno 12%). Međutim, visokih 39% azijskih ispitanika navodi povremene narudžbe ovih proizvoda, što može ukazivati na sve veći interes za održiva rješenja.

Ključni trendovi zelenih tehnologija

Kako većina ispitanika dovoljno poznaje ovu materiju, od njih je zatraženo da navedu neke zelene tehnologije i proizvode na tržištu. Ovo ima dvojaku namjenu: prvo, da potvrdi njihovo razumijevanje teme, i drugo, da se prepoznaju aktuelni trendovi. Na osnovu njihovih odgovora, lako je uočiti ključne trendove kada su u pitanju ekološke tehnologije relevantne za industriju sigurnosti.

Solarna energija kao glavna ekološka karta na tržištu

Većina učesnika navela je solarnu energiju kao važan alternativni izvor energije, posebno u primjenama kao što su kamere na solarni pogon i slični sigurnosni proizvodi ili videonadzorni sistemi. Istraživanje je pokazalo da značajan dio ispitanika ističe solarnu energiju kao održiv alternativni izvor energije za različite primjene, uključujući kamere na solarni pogon i druge sigurnosne uređaje. Učesnici su iznijeli svoja zapažanja o ovoj temi, pri čemu su neki naveli da su se do sada susreli sa solarnim napajanjem i ekološkom ambalažom proizvoda.

Drugi su istakli da preferiraju PTZ kamere na solarni pogon i visokoefikasne solarne punjače za mobilno napajanje za sigurnosnu opremu. Osim toga, ispitanici su naveli sve širu primjenu solarnih panela za napajanje kamera za rad na otvorenom kao rastući trend u industriji. Prema njima, korištenje solarne energije za napajanje sigurnosne opreme i sistema smanjuje zavisnost od tradicionalne elektromreže i smanjuje emisije ugljika.

Na pitanje da li su ranije imali iskustva u korištenju sigurnosnih proizvoda na solarni pogon, većina je odgovorila pozitivno. Međutim, između ove dvije grupe postoje razlike: 81% ispitanika dolazi iz zapadnih zemalja naspram 52% iz Azije. Ovo korespondira s ranijim izvještajima o većem broju ovakvih projekata i višoj svijesti o njihovoj važnosti kod zapadnih tržišnih igrača.

Pametno upravljanje energijom

Ispitanici su se osvrnuli i na IoT rješenja za upravljanje energijom koja integrišu senzore, rasvjetu i sigurnosne uređaje i sisteme. Ova integrisana rješenja omogućavaju dinamička prilagođavanja promjenjivim uslovima na terenu, kao što su potreba za dodatnim osvjetljenjem, snimanjem i daljinskim upravljanjem. Odgovori ispitanika se mogu podijeliti u nekoliko podgrupa na osnovu tipa poželjnih proizvoda.

Pametni rasvjetni sistemi i senzori niske potrošnje

Unutar ove grupe gotovo polovina (43%) ispitanika je navela tehnologiju LED rasvjete, dok su se neki pozvali i na LED rasvjetne sisteme visokih performansi. Međutim, većina (57%) ispitanika se fokusirala na pitanje na koji način efikasna kontrola rasvjete može optimizirati potrošnju energije.

Učesnici su iznijeli opažanja o poboljšanoj energijskoj efikasnosti, uz navođenje primjera situacija u kojima pametni sistemi osvjetljenja mogu automatski prilagoditi jačinu rasvjete na osnovu ambijentalnih uslova i detektiranog prisustva ljudi putem senzora. Na taj način se pomaže u smanjenju svjetline sistema rasvjete. Osim toga, 24% ispitanika je iskazalo interes za senzorima niske potrošnje. Ovi senzori su ključni u smanjenju sistemske “gladi” za energijom i kapacitetima za pohranu jer aktiviraju osvjetljenje ili snimanje tek kada se otkrije pokret ili se prepoznaju odgovarajuće aktivnosti. Ispitanici su, osim toga, naveli i primjenu bežičnih senzorskih mreža za praćenje ambijentalnih parametara i sigurnosnih rizika, detektore za automatizaciju kontrole sigurnosne opreme, DAS detekciju baziranu na vlaknima, niskonaponske proizvode, LED rasvjetne sisteme i solarne sisteme.

Energijski efikasna oprema

U segmentu istraživanja o energijski efikasnoj opremi, 13% ispitanika posebno se osvrnulo na sigurnosne uređaje koji su sposobni da efikasno upravljaju potrošnjom energije i troškovima, bilo kroz sam dizajn bilo kroz režime rada za uštedu energije. Veliki broj ispitanika, njih 70%, naveo je da preferira uređaje s niskom potrošnjom energije, naglašavajući njihovu ulogu u smanjenju troškova. Ovaj stav potvrđen je i fokusom na brigu klijenata u vezi s napajanjem opreme i toplinom koju ona proizvodi. Mnogi ispitanici su pozdravili napore proizvođača da poboljšaju energijsku efikasnost svojih uređaja.

Koncept režima rada za uštedu energije koji mogu staviti uređaje u stanje mirovanja kada se ne koriste privukao je pažnju 24% učesnika. Oni su naglasili važnost funkcija poput automatskog isključivanja i pohvalili rješenja nove generacije nadzornih kamera i senzorskih uređaja koja uključuju naprednu tehnologiju obrade slike i režim mirovanja za smanjenje utroška energije.

Visokih 41% ispitanika naglašava značaj bežičnih veza i reduciranog kabliranja za kvalitetniju raspodjelu energije i upravljanje. Oni navode primjere poput kontrole pristupa pomoću PoE napajanja, solarne CCTV tehnologije i tehnologija bežične komunikacije i niske potrošnje za prijenos podataka između sigurnosnih uređaja. Ove ekološke tehnologije su dobile pohvale ne samo zbog očuvanja energije već i uštede prostora i resursa.

Spomenuto je i virtualizirano računarstvu u oblaku, pri čemu je 29% ispitanika podržalo ovaj pristup kao način za konsolidaciju servera i smanjenje potrošnje energije za napajanje i upravljanje IT sistemima. Učesnici su naveli i migraciju na oblak, daljinsko programiranje i održavanje i kamere na solarni pogon s pohranom u oblaku.

Nadalje, 18% učesnika je naglasilo važnost tehnika kompresije videozapisa u želji da se smanje zahtjevi za hardverom, prostorom za pohranu i energijom. Pohvalili su i inovacije poput pametnih kodeka koji minimiziraju potrebe za pohranom.

Proizvođači prate politike zaštite okoliša i prevencije zagađenja

Posvećenost proizvođača zaštiti okoliša i prevenciji zagađenja privukla je pažnju 59% učesnika, koji su naveli više politika i standarda. Što se tiče standarda, tokom istraživanja se najviše spominjao ESG (ekološko, društveno i korporativno upravljanje), a nakon njega i Direktiva RoHS, odnosno Evropska direktiva za ograničavanje upotrebe određenih opasnih supstanci u električnoj i elektronskoj opremi. Komentari ispitanika su se primarno odnosili na zagađivače, energijsku efikasnost i rad ekološki osviještenih fabrika. Učesnici su istakli različite ključne aspekte, uključujući upravljanje zagađivačkim supstancama, jačanje energijske efikasnosti i usvajanje ekoloških praksi u fabričkim postrojenjima.

Naprimjer, učesnici su naglasili važnost ekoloških procesa proizvodnje i poslovanja i njihovog usklađivanja s javnim politikama poput Evropske direktive o ograničenju opasnih supstanci u električnoj i elektronskoj opremi. Posvećenost održivosti naglašena je i u komentarima koji se odnose na potrebu da se proizvodni procesi učine ekološki održivijim, uz fokus na energijsku efikasnost i korištene materijale.

Upotreba ekoloških materijala

Najmanje 23% učesnika istraživanja fokusiralo se i na korištenje ekološki prihvatljivih materijala u proizvodnji sigurnosne opreme. Ova tema se tiče sve veće brige proizvođača za primjenom ekološki prihvatljivih materijala koji ne samo da smanjuju upotrebu štetnih materija već i minimiziraju utjecaj na okoliš tokom proizvodnje i odlaganja proizvoda. Učesnici su naglasili značaj materijala koji se mogu reciklirati, kao i sigurnosnih proizvoda dizajniranih da budu održivi. Naglasak je stavljen i na razvoj proizvoda s većom održivošću uz korištenje trajnijih materijala kako bi se smanjila potreba za zamjenom ili popravkom, a istovremeno povećala energijska efikasnost. Neki proizvođači već sada nude proizvode s produženom garancijom i materijale koji se mogu reciklirati i ponovo koristiti, čime se promovira održivost ne samo u proizvodima već i u ambalaži.

Šta korisnike tačno zanima?

Pogledajmo sada kako sve navedene prakse utječu na ponašanje korisnika prilikom nabavke sigurnosne opreme. Usput ćemo obratiti pažnju i na aktuelne trendove ekoloških i niskougljičnih inicijativa unutar sigurnosne industrije. Prilikom donošenja odluka o kupovini igrači na sigurnosnom tržištu daju prioritet dizajnu i funkcijama uređaja, nakon čega slijede status brenda i cijena. Prakse ekološke održivosti su na posljednjem mjestu na listi prioriteta.

Potrebno dati prioritet dizajnu i funkcijama uređaja

Iako je većina ispitanika u anketi navela da su im zelene i niskougljične inicijative veoma važne, evidentno je da prilikom donošenja odluka o kupovini opreme praktičnost ima prednost. Dizajn i karakteristike uređaja, reputacija brenda i cijene imaju neposredne i konkretne implikacije po svakodnevne poslovne operacije. Ekološke i niskougljične inicijative mogu se smatrati dugoročnim ciljevima koji su manje relevantni za poslovanje organizacija u svijetu sigurnosti. To ima veze s početnim troškovima i problemima povezanim s tranzicijom i integracijom ekološke tehnologije i praksi. Moguće je da sigurnosni eksperti danas prosto ne uviđaju da su trenutno dostupna rješenja usklađena sa specifičnim potrebama njihovih projekata. Ovo naglašava potrebu za pristupačnim, isplativim i praktičnim ekološkim rješenjima i edukacijom tržišta kako bi se industrija preusmjerila na uravnoteženiji pristup praktičnosti i održivosti u budućim odlukama o kupovini.

Trajnost proizvoda i niska potrošnja energije na vrhu liste

Kada je u pitanju ekološki dizajn uređaja, sigurnosni tržišni igrači najveću važnost pridaju trajnosti proizvoda, nakon čega slijedi dizajn s niskom potrošnjom energije. Održiva pohrana i režimi rada za uštedu energije su na trećem mjestu, a po važnosti dalje slijede alternativni izvori energije i održivi materijali u proizvodnji uređaja.

Trajnost proizvoda je ključna za sigurnosna rješenja (npr. za videonadzor i kontrolu pristupa) gdje zastoji i često servisiranje mogu imati veće posljedice. Štaviše, karakteristike izdržljivosti i energijske efikasnosti mogu dovesti do konkretnih ušteda troškova na kraće i duže staze. Nešto slabiji fokus na održivoj pohrani, alternativnim izvorima energije i održivim materijalima ukazuje na to da, u ovom trenutku, praktična funkcionalnost ima prednost u odnosu na ekološke faktore u donošenju odluka o kupovini.

Sigurnosni uređaji na solarni pogon su najprominentnija ekološka tehnologija među ispitanicima, ali je ona, iznenađujuće, završila tek na četvrtom mjestu u tabeli.

 

Prepoznatljivost brenda igra ključnu ulogu

Za tržišne igrače u svijetu sigurnosti prepoznatljivost brenda je ključna, što se posebno odnosi na brendove koji su ekološki osviješteni i posjeduju industrijske ekološke certifikate. Sljedeći po važnosti je fokus na održivoj proizvodnji i proizvođačima koji sklapaju partnerstva isključivo s dobavljačima koji se pridržavaju strogih ekoloških standarda.

Ako brendovi kvalitetno promoviraju svoju ekološku politiku i industrijske ekološke certifikate, tržišnim igračima u industriji sigurnosti će biti lakše da donose utemeljene odluke. Na taj način se otvaraju i nove poslovne prilike. Promoviranje ekološke osviještenosti jača kredibilitet proizvođača, a brendovima pruža konkurentsku prednost jer to znači da nude održiva rješenja i opcije koje donose dugoročne uštede.

Uloga ekološki prihvatljivih materijala u lancu opskrbe

Ispitanici su jednaku važnost dali i korištenju ekološki prihvatljivih materijala za ambalažu i smanjenju ugljičnog otiska kroz lanac opskrbe.

Ukupno 80% ispitanika je navelo održive lance opskrbe kao važan faktor. Ovaj pristup podrazumijeva optimizaciju transportne logistike i prakse pakovanja kako bi se smanjile emisije stakleničkih plinova.


Visokih 79% ispitanika podržava ekološki osviještene napore proizvođača da smanje svoj ugljični otisak kroz održivu ambalažu i smanjenje otpada (npr. eliminacijom prekomjerne plastične ambalaže i korištenjem biorazgradivih materijala). Ovo je potvrđeno kada su i zapadni i azijski ispitanici naveli da preferiraju opciju ekološke ambalaže. Navedeno upućuje na obećavajući pomak ka ekološki svjesnijem ponašanju korisnika.

Ravnoteža između ekološke svijesti i praktičnih potreba

Kako bi istraživanje bilo što temeljitije, ispitanici su pozvani da navedu faktore koji su ostali u drugom planu. Zanimljivo je da se većina komentara u ovom segmentu vraća na praktična razmatranja koja su ponovo u centru pažnje.

Prioriteti prilikom nabavke

Značajnih 59% komentara odnosilo se na kvalitet i performanse kao najvažnije faktore. Ove opaske su naglasile značaj faktora kao što su kvalitet, učinak i cijena prilikom donošenja odluka o nabavci. Naprimjer, učesnici su naveli da “prvo treba razmotriti potražnju, brend i reputaciju”. Drugo, kada se već uradi sveobuhvatna usporedba cijena i performansi, bira se oprema s boljom cijenom.

Za 41% ispitanika ROI (povrat uloženog) i troškovi igraju centralnu ulogu u razmatranjima prilikom nabavke. Naglašena je i važnost usklađivanja cijena s pogodnostima i povratom uloženog. Učesnici navode i značaj faktora kao što su dostupnost i usporedba cijena. Iako smatraju da su ekološke i održive karakteristike ključne, one ne bi trebale dovesti do znatnog poskupljenja tehnologije u odnosu na postojeće opcije.

Koja je uloga tehničke podrške, servisa i kompatibilnosti?

Kada su u pitanju tehnička podrška, pružanje usluga i kompatibilnost, 31% ispitanika je navelo da su im ovi aspekti uglavnom važni. Kompatibilnost se fokusira na dva aspekta: kako će se nabavljeni uređaj ili rješenje integrisati s postojećim sistemima i u kojoj mjeri proizvod podržava aktuelne ekološke standarde. Prateći faktori uključuju kompatibilnost uređaja, odnosno njegovu spremnost za besprijekornu integraciju sa sigurnosnim sistemima i drugim uređajima, usklađenost sa zakonskim standardima, pridržavanje sigurnosnih standarda i posjedovanje ekoloških certifikata. Nadalje, 14% ispitanika je istaklo važnost postprodajne podrške i servisa za nabavljene uređaje. Oni su izrazili potrebu za saradnjom s dobavljačima s jakom tehničkom podrškom i sistemom postprodajnih usluga kako bi se osiguralo pravovremeno rješavanje problema s opremom i njen normalan rad. Odabir poznatih brendova i renomiranih dobavljača također je naveden kao važan faktor nabavke zbog kvaliteta i postprodajne podrške koju oni mogu pružiti.

Izazovi primjene ekoloških praksi u industriji sigurnosti

Primarni izazovi koje su ispitanici naveli u ovom segmentu uglavnom su usklađeni s odgovorima iz prateće ankete o ovoj problematici. Iako je usvajanje ekoloških i niskougljičnih praksi u porastu, one još nisu prepoznate kao ključne u industriji sigurnosti. Ovo ukazuje na priliku za kvalitetniju edukaciju tržišta, s fokusom na olakšavanje organizacijama da biraju između različitih rješenja koja nude opipljiv povrat uloženog. Pri tome, važnu ulogu igraju i praktične karakteristike i funkcije proizvoda, kao i garancije da neće biti problema koji se odnose na integraciju ekoloških uređaja i tehnologija s postojećim rješenjima.

Na pitanje o dodatnoj podršci ili resursima potrebnim da bi sigurnosna industrija usvojila zelene i niskougljične prakse, ispitanici su ponovo naglasili potrebu da se ovaj proces pojednostavi kako bi tržišni igrači mogli pravilno procijeniti proizvode i uraditi usporedbe na osnovu dostupnih informacija. To uključuje pružanje jasnih i razumljivih informacija o energijskoj efikasnosti proizvoda i njihovoj usklađenosti s priznatim ekološkim standardima.

 

Budućnost zelenih i niskougljičnih praksi u industriji sigurnosti

Na pitanje o primjeni ekoloških i niskougljičnih praksi u narednim godinama ukupni odgovori ispitanika ukazuju na pozitivne trendove, sa samo 4,7% učesnika koji su naveli da održivost i dalje neće biti prioritet za sigurnosnu industriju.

Većina učesnika u istraživanju (22,9%) predviđa da će proizvođači moći privući širu bazu kupaca i istaknuti se na tržištu tako što će jasno predstaviti svoje ekološki osviještene proizvode, brendove i certifikate. Od organizacija i krajnjih korisnika se također očekuje da se pripreme za strožije državne propise u bliskoj budućnosti (22,6%). Usvajanje ekoloških proizvoda osigurat će da njihova sigurnosna rješenja i prakse budu usklađeni s budućim ekološkim standardima, čime se izbjegavaju potencijalne novčane kazne.

Dodatnih 22,6% ispitanika navelo je da će tehnološki napredak zelene proizvode učiniti jeftinijim, odnosno pristupačnijim široj publici. Ovo bi, u konačnici, kreiralo ciklus u kojem su svi akteri na dobitku: pristupačne cijene će potaknuti više korisnika da koriste ekološki prihvatljive proizvode, što će rezultirati povećanom uštedom energije i troškova.

 

 

 

Alarm Automatika: 20 godina brenda DVC: naslijeđe inovacija i povjerenja

Brend DVC tvrtke Alarm Automatika može se s ponosom pohvaliti impresivnim nizom proizvoda, uključujući vrhunske IP kamere, visokokvalitetne analogne HD kamere te pouzdane interfonske sustave i servere. Kamere su prezentirane kroz serije Supreme, Smart, Start, Speed i Special, a svaka osigurava zadovoljenje potreba različitih korisnika

Piše: Nataša Jurina, voditeljica marketinga, Alarm automatika; E-mail: natasa@alarmautomatika.com

DVC (Digital Video Communications), predvodnik u digitalnim rješenjima videonadzora u regiji puna dva desetljeća, donosi tehnologiju najnovije generacije koja udovoljava različitim potrebama korisnika. S više od 100.000 instalacija u stambenim i poslovnim zgradama, DVC je učvrstio svoj položaj kao vodeći regionalni brend u području videonadzora i videointerfona.

Slušati interese i potrebe tržišta

Kao pouzdana alternativa megabrendovima, kako se DVC etablirao kao treći najveći brend videonadzora u regiji?

Dean Klobučar, član Uprave Alarm Automatike i dosadašnji DVC brend menadžer, dijeli priču brenda od njegovog osnivanja do postizanja statusa poznatog imena u sigurnosnoj industriji. “DVC rješenja razvijena su kao produkt više od 30 godina iskustva Alarm Automatike. Kontinuirano smo slušali interese i potrebe tržišta, istovremeno držeći korak s tehnološkim napretkom. Spajanjem ovih faktora nudimo najbolju ravnotežu kvalitete, funkcionalnosti i dostupnosti unutar našeg brenda, prilagođenu specifičnim zahtjevima našeg regionalnog tržišta”, naglašava Klobučar.

Pametan pristup sigurnosti – portfelj proizvoda DVC-a

Portfelj proizvoda DVC-a utjelovljuje inovacije i pouzdanost, predstavljajući širok spektar sigurnosnih rješenja koja zadovoljavaju različite potrebe korisnika. DVC brend se s ponosom može pohvaliti impresivnim nizom uređaja, uključujući vrhunske IP kamere, visokokvalitetne analogne HD kamere, pouzdane interfonske sustave i servere. Kamere su prezentirane kroz serije Supreme, Smart, Start, Speed i Special, a svaka osigurava zadovoljenje potreba različitih korisnika, bez obzira na veličinu i zahtjevnost njihovih sigurnosnih projekata.

Istaknuta Supreme serija DVC-a posebno se izdvaja po svojim naprednim videoanalitičkim i AI funkcijama koje su ključne za složene primjene u bankama, trgovačkim centrima i na benzinskim crpkama. Opremljene najnovijom tehnologijom, ove kamere omogućuju prepoznavanje lica i registarskih oznaka, automatsko praćenje, precizno brojanje osoba i vozila, prostornu analitiku te mjerenje temperature. Tako DVC omogućuje napredno praćenje i analizu podataka u stvarnom vremenu, što omogućuje optimizaciju sustava i učinkovito reagiranje na različite situacije.

Predanost kupcima i prilagodljivost

“Iznimno smo ponosni na našu veliku bazu kupaca te s njima kontinuirano surađujemo, pratimo njihove potrebe i zajedno rastemo na tržištu sigurnosti. DVC je stekao povjerenje svojih kupaca kroz tehničku podršku, transparentnu cjenovnu politiku i predanost pružanju visokokvalitetnih proizvoda po konkurentnim cijenama. Unatoč konkurenciji velikih igrača u industriji, pozicionirao se kao treći najveći brend u regiji, nudeći pouzdanu alternativu megabrendovima poput Hikvisiona i Dahue”, kaže Klobučar. On dalje ističe

kako je DVC ugrađen u tisuće objekata u regiji, a od zvučnijih imena tu su Crodux, OMV Petrom, DM drogerie markt, JYSK, Pepco, Sparkasse bank, BH Telecom i mnogi drugi objekti.

 Pogled prema budućnosti

Dok ulogu brand managera od ove godine preuzima mladi direktor prodaje Luka Kučić, vizija za DVC ostaje ambiciozna i usmjerena prema budućnosti. “Nastavit ćemo graditi prepoznatljivost na izvrsnosti, fokusirat ćemo se na poticanje još većeg tehnoloških napretka, proširenje portfelja proizvoda i poboljšanje iskustava kupaca. DVC želimo pozicionirati kao prvi izbor za pametna sigurnosna rješenja ne samo u regiji nego i šire. Naša oprema ugrađena je u reprezentativne rezidencijalne i javne objekte i u Bugarskoj, Mađarskoj i Rumunjskoj te na tim tržištima očekujemo proboj i sve veći značaj našeg brenda u budućnosti”, kaže Kučić.

 Pametna tehnologija koja vrijedi više

Slogan DVC-a “Pametna tehnologija koja vrijedi više” savršeno oslikava suštinu putovanja ovog brenda. S nasljeđem pouzdanosti, najnaprednijih tehnologija i nevjerojatne vrijednosti za uloženi novac, DVC ostaje predan pružanju inovativnih sigurnosnih rješenja svojim kupcima i u narednim godinama. Povodom 20. obljetnice Alarm Automatika je najavila i uvođenje trogodišnjeg jamstva na sve CCTV proizvode, budući da snažno vjeruju u kvalitetu i pouzdanost svoga brenda, kao i razne prigodne nagrade i pogodnosti do kraja godine, što je dodatni znak zahvalnosti za dugogodišnje partnerstvo i podršku svojih kupaca.

DVC će i dalje surađivati s kupcima te pažljivo prepoznavati njihove potrebe kako bi uvijek bio korak ispred u industriji sigurnosti. S vizijom za budućnost i predanost pružanju vrhunskih sigurnosnih rješenja, DVC ostaje sinonim za pouzdanost i inovaciju u regiji i šire.

Litij-jonske baterije kao uzročnik požara

U vremenu digitalnih inovacija i mobilnosti litij-jonske baterije su kucajuće srce industrije i svakodnevno korištenih uređaja poput telefona, laptopa, električnih bicikala i skutera. No, da li ovo srce pumpa odveć vrelu krv u vrijeme sve češćih požara povezanih s ovim uređajima i koji je odgovor industrije na potrebu da imamo najbolje iz svjetova energetike i sigurnosti?

Piše: Mirza Bahić; E-mail: mirza.bahic@asadria.com

Litij-jonske baterije danas mnogi časte nadimkom “motora 21. stoljeća”. Kao važno rješenje za pohranu energije za prijenosne elektronske uređaje i električna vozila, ovi proizvodi su danas prometejska vatra za svijet koji neprestano traži više mobilnosti, digitalizacije, umreženosti i održivosti u jednom paketu. Ipak, s njihovom širom primjenom došla je i uvećana i statistički dobro potkrijepljena opasnost od izbijanja požara u situacijama koje su za mnoge još nepoznanica.

 Je li greška u samom dizajnu baterija?

Jezgra litij-jonskih baterija sastoji se od mnoštva manjih ćelija, od kojih svaka sadrži dvije elektrode odvojene separatorom. Ove ćelije olakšavaju kretanje nabijenih čestica, poznatih kao litij-joni (odatle i ime), kroz provodljivo otapalo između elektroda. Proces obuhvata punjenje i pražnjenje te omogućava bateriji da pohranjuje i oslobađa energiju i napaja nebrojene mobilne uređaje, od laptopa do električnih vozila. Kada se baterija puni, litij-joni migriraju s pozitivne elektrode (katode) kroz provodljivi elektrolit i idu prema negativnoj elektrodi (anodi), gdje se pohranjuju. Tokom pražnjenja proces je obrnut, pri čemu se litij-joni vraćaju na pozitivnu elektrodu, stvarajući električnu struju koja napaja uređaj.

Odabir litija kao primarnog elementa u baterijama sveo se na lakoću ovog elementa i veliku gustinu energije koja se povezuje s njim. U poređenju s tradicionalnim baterijama, kao što su nikl-kadmijske ili one s olovnom kiselinom, litij-jonske baterije nude znatno veći kapacitet pohrane energije, što ih čini idealnim za prijenosne uređaje kojima treba dugotrajno napajanje.

Dakle, odgovor na pitanje iz naslova je jednostavan: litij-jonske baterije nisu nesigurne po dizajnu. Ako su proizvedene i korištene prema industrijskim standardima, riječ je o općenito sigurnim uređajima. Ipak, važno je znati da postoje inherentni rizici povezani s radom takvih baterija i oni se mogu pripisati različitim faktorima, kao što su promjene temperature, fizička oštećenja, prekomjerno punjenje, proizvodni nedostaci ili nepravilna upotreba.

 Zašto litij-jonske baterije postaju sigurnosni rizik?

Litij-jonske baterije su ugasile trajnu žeđ za prijenosnom energijom, omogućavajući nam da ostanemo umreženi i radimo efikasno te probijamo nove granice u transportu. Međutim, zajedno sa svim neospornim prednostima one nose i konkretne sigurnosne rizike koji se najviše tiču izbijanja požara u potpuno neočekivanim situacijama. No, ako smo ustanovili da nisu nesigurne same po sebi, zašto se izvještaji o požarima sa smrtnim ishodima i velikim materijalnim štetama danas šire medijima brzinom vatrene stihije? Razlog je prost i tiče se igre velikih brojeva – baterije su danas popularnije nego ikada, a njihovo brzo usvajanje nije pratila jednako revnosna kampanja podizanja svijesti o pravilnom rukovanju i postupanju u slučaju incidenata.

Prije svega, kada se litij-jonske baterije pokvare ili pretrpe štetu, one mogu predstavljati znatno veću opasnost od pojave požara i eksplozija. Nekoliko faktora može doprinijeti kvaru baterije, uključujući nepravilnu upotrebu i čuvanje ili pogrešnu tehniku punjenja. Fizički udari kao što su ispuštanje, drobljenje ili bušenje baterije mogu uzrokovati oštećenja koja ugrožavaju integritet i sigurnost ovih uređaja. Vanjski izvori topline, poput otvorenog plamena ili grijača, kao i temperature iznad 55 stepeni mogu ubrzati kvarove uređaja s oštećenim ćelijama ili onih s fabričkim greškama. Isto tako, punjenje litij-jonskih baterija pri temperaturama ispod nule može dovesti do stvaranja trajne metalne obloge od litija na anodi. Ova obloga povećava rizik od kvara baterije i, proporcionalno, požara.

Zato je pridržavanje proizvođačevih uputa za uređaje za punjenje i baterije ključno za sprečavanje oštećenja. Za smanjenje rizika neki punjači koriste mehanizam cikličkog napajanja kako bi izbjegli prekomjerno punjenje, dok tzv. brzi punjači često nemaju ovu funkciju, tako da je ovdje ključna savjest korisnika. Ipak, preporuka struke je korištenje punjača prema uputama proizvođača kako bi se održala sigurnost baterije.

 Izbjegavanje termičkog pobjega

Esencijalno je, dakle, izbjeći dovođenje baterije u kvarno stanje. No, šta ako je do toga već došlo bez korisnikove svijesti o postojanju problema? U slučaju kvara baterije toplina koja se oslobađa tokom radnog procesa može oštetiti obližnje ćelije, pokrećući lančanu reakciju poznatu kao termički pobjeg (runaway). Visoka energijska gustoća litijskih baterija čini ih podložnijim takvim reakcijama. Ovisno o faktorima kao što su njihov hemijski sastav, veličina, dizajn, tipovi komponenti i pohranjena količina energije, kvarovi litijskih ćelija mogu rezultirati hemijskim reakcijama i aktiviranjem sagorijevanja, što dovodi do oslobađanja topline i prevelikog pritiska.

Hemijske reakcije unutar baterije dižu ovaj pritisak do tačke u kojoj se zidovi ćelije šire i dolazi do curenja nusproizvoda iz otopine. Ovi nusproizvodi uključuju ugljik-monoksid, ugljik-dioksid, vodonik i ugljovodonike i kao takvi su jako zapaljivi i jedan od faktora izbijanja požara, pa čak i eksplozija. Kao otežavajući faktor kod zapaljenja baterija, sagorijevanje u nekim slučajevima može uzrokovati odvajanje fluora od litijskih soli u bateriji. Kada se pomiješa s vodenom parom, fluor može proizvesti fluorovodoničnu kiselinu, vrlo opasnu supstancu koja može imati dugoročne ali inicijalno neprimjetne posljedice po ljudsko zdravlje. Zbog svega navedenog je jasno da je adekvatno razumijevanje ovih procesa i uvrštavanje spoznaja o njihovoj mehanici imperativ u planiranju smjernica i najboljih praksi za sigurno rukovanje ovim izvorima napajanja.

 Ekološka tranzicija i pristupačnost kao faktor rasta broja incidenata

I naizgled nepovezani globalni događaji imali su utjecaja na okretanje reflektora u pravcu litij-jonskih baterija kao sigurnosnog rizika. Nakon izbijanja pandemije upotreba skutera i e-bicikala je znatno porasla, posebno u segmentu isporuka robe i hrane te odlazaka na posao. Ovaj nagli skok doveo je do skoka cijene transportnih uređaja, što je navelo pojedince da traže proizvođače s nižim standardima kontrole kvaliteta za svoje sisteme baterija. Jednom kada se tržište stabiliziralo, nastavljena je velika potražnja za litij-jonskim baterijama, prvenstveno vođena potrebama ekološke tranzicije. Očekuje se da će globalna potražnja za litij-jonskim baterijama porasti više od pet puta do kraja 2030. godine, navode u organizaciji Li-Bridge.

Potražnju u stopu prati i broj pratećih incidenata s požarima. Prema podacima osiguravajuće kompanije Zurich, samo u 2021. došlo je do gotovo 150-postotnog povećanja broja požara uzrokovanih eksplozijom litij-jonskih baterija u e-skuterima i e-biciklima. Istovremeno, broj požara ovog tipa je do kraja septembra 2022. nastavio rasti za dodatnih 28% u odnosu na mjesečni prosjek u 2021. godini.

Kao lakmus-papir za dominantne sigurnosne trendove na ovom tržištu može poslužiti američki grad New York. U 2019. godini u New Yorku je izbilo 30 požara koje su tamošnje službe pripisale korištenju baterija u električnim biciklima ili skuterima. Godinu kasnije broj se povećao na preko 40. Do 2021. učestalost požara se više nego udvostručila, dostigavši cifru od ukupno 104 incidenta u samo jednom gradu. Na kraju, po isteku 2022. litij-jonske baterije su identificirane kao uzročnik 220 požara, što je rezultiralo smrću šest osoba i 147 povrijeđenih u tim incidentima. Navedene brojke navele su interventne službe da potraže pomoć struke u potrazi za uzrocima ovih pojava, s namjerom smanjenja njihove učestalosti.

 Odgođeni požari kao jedinstven protivpožarni izazov

Jedan od važnijih uzroka izbijanja požara u električnim vozilima i skuterima su i sudari koji rezultiraju oštećenjem baterije. Oni mogu dovesti do pucanja ćelija baterije, uzrokujući unutrašnje kratke spojeve i prateće požare.

Za razliku od vozila s konvencionalnim motorima, nakon sudara električnih vozila javlja se jedinstven fenomen “naknadnih” požara, što je poseban rizik za interventne službe koje se tek upoznaju s ovom pojavom.

Pionirska istraživanja na ovom planu radio je američki Nacionalni odbor za sigurnost transporta (NTSB). Odbor je proveo istragu o tri incidenta koji su uključivali naknadno zapaljenje litij-jonskih baterija u električnim vozilima. Umjesto očekivanog zapaljenja baterije tokom vožnje ili neposredno nakon sudara, primijećeno je da su vozila planula nakon više sati, pa i dana poslije incidenta.

Naprimjer, u Lake Forestu u Kaliforniji električni džip je udario u stambenu garažu i zapalio se. Vatrogasci su najprije morali potrošiti neobično veliku količinu vode (preko 70.000 litara) na vatru koja se nije gasila najmanje dva sata. Tek kada su podigli vozilo kako bi direktno ugasili plamteću bateriju, temperatura se dovoljno snizila da omogući sigurno uklanjanje vozila s terena. Međutim, čak i tokom transporta na šleperu baterija se ponovo zapalila sama od sebe. U gradu Mountain Viewu u istoj regiji desio se sličan slučaj, samo što je baterija vozila po prebacivanju na odlagalište izazvala naknadni požar nakon nevjerovatnih pet dana.

Iako ne postoje jasni dokazi koji ukazuju na to da su električna vozila sklonija zapaljivanju u odnosu na konvencionalna, u nekim situacijama proces termičkog pobjega u litij-jonskim baterijama može biti odgođen ili usporen do neprimjetnosti. Zapravo, početni udar i oštećenje baterije mogu pokrenuti spor ali neumitan slijed reakcija, što na kraju dovodi do neočekivanih požara nakon dužeg perioda, i to na lokacijama poput deponija ili odlagališta oštećenih vozila. Jednako važan izazov tiče se ugroženosti vozača šlepera s oštećenim vozilima s litij-jonskim baterijama. Oni su izloženi riziku od izbijanja iznenadnih naknadnih požara koji se lako mogu proširiti na njihova vozila i dodatno otežati posao vatrogascima.

Neugasiva požarna žeđ i prolongirane intervencije

Još jedno važno pitanje je problem efikasnog gašenja požara na vozilima s litij-jonskim baterijama koji se tiče dostupnosti nestandardno velikih količina vode i dužine trajanja intervencija, koje zadržavaju osoblje na terenu duže nego inače. Struka navodi da u nekim slučajevima za gašenje požara na električnim vozilima treba i 110.000 litara vode. Ova količina može varirati, ali mnoge vatrogasne službe već sada ne mogu računati na korištenje jednake količine vode za intervencije na električnim vozilima kao za tipične požare u zgradama.

 Električna vozila doprinijela potonuću broda Felicity Ace?

Nisu samo šleperi i logistička infrastruktura ugroženi specifičnim rizicima zapaljenja vozila s litij-jonskim baterijama. Teretni brod Felicity Ace je 1. marta 2022. potonuo u blizini Azora u Atlantiku, što je rezultiralo gubitkom oko 3.965 automobila. Procjenjuje se da je među njima bilo blizu tri stotine električnih vozila, što je predstavljalo dodatni izazov u gašenju požara jer obuzdavanje plamena na litij-jonskim baterijama zahtijeva upotrebu velikih količina suhih hemikalija, među kojima su ABC prah, ugljik-dioksid, grafit u prahu i natrij-karbonat. Posada je morala napustiti brod, a pokušaji da se požar ugasi samo vodom pokazali su se nedjelotvornim. Istovremeno, brodovi i trajekti za prijevoz automobila posebno su izloženi riziku od ovakvih požara zbog svoje unutrašnje konfiguracije jer im nedostaju unutrašnje pregrade, što olakšava lančano širenje požara na druga vozila.

Ilegalne modifikacije vozila kao otežavajući faktor

U uslovima autentičnog buma u korištenju skutera s litij-jonskim baterijama, interventne službe nemaju saveznika ni u ilegalnim radnjama koje je ovaj trend donio. Kao ilustracija može poslužiti tragični incident koji se 1. januara 2023. desio u stambenom bloku u britanskom gradu Bristolu i rezultirao smrću jedne i hospitalizacijom osam osoba. Istraga je pokazala da je vatra izbila u hodniku stana, a kao uzrok se navodi amaterski preuređeni e-bicikl s litijskom baterijom. Lokalne vlasti su navele da je za ovo odgovoran trend omasovljavanja primjene tzv. kompleta za konverziju, koji omogućavaju naknadnu ugradnju električnih motora na standardne bicikle. Ovim kompletima često nedostaje baterija, što potrošače dovodi u iskušenje da preko interneta kupuju jeftinije alternative i neprovjerene punjače u čijem dizajnu nisu ispoštovani industrijski sigurnosni standardi. Kako su ove nestandardne baterije sklonije kvarovima, rizik od požara je višestruko veći.

Podzemne garaže i deponije kao infrastrukturni rizik

Sve šira upotreba litij-jonskih baterija u transportnim vozilima poput e-bicikala i e-skutera izazvala je pravu uzbunu među sigurnosnim profesionalcima zbog učestalih požarnih incidenata uzrokovanih ovim proizvodima. Osim toga, kako globalna tranzicija ka vozilima s nultom emisijom štetnih gasova dobija na zamahu, javljaju se glasovi zabrinutosti u vezi s potencijalnim rizicima koja predstavljaju podzemna parkirališta. Ove lokacije danas su pune električnih automobila i punjača, a same po sebi ne predstavljaju pristupačan ambijent za protivpožarne operacije.

U nekim zemljama već su oglašeni alarmi za uzbunu: nakon znatnog rasta broja požara uzrokovanih e-biciklima i e-skuterima u Londonu (s osam na 59 slučajeva u samo dvije godine), tamošnji transportni regulator je zatražio zabranu korištenja privatnih e-vozila u vozilima podzemne željeznice i autobusima.

U istom periodu organizacija ESA je upozorila da su ove baterije opasne i kada su izvan aktivne upotrebe jer se mogu oštetiti tokom odlaganja na deponiju ili pripreme za reciklažu. To je u prvom redu povezano s rizikom da će litij-jonske baterije u tom procesu biti zgnječene, razbijene ili izložene vremenskim uvjetima, što olakšava samozapaljenje ili pojavu eksplozija. Istovremeno, ove baterije su postale dovoljno sveprisutne u svakodnevnom životu da ih korisnici sada odlažu zajedno s ostalim smećem i reciklažnim otpadom, bez obzira na to što se radi o svojevrsnim požarnim tempiranim bombama.

Stručnjaci zato naglašavaju važnost zasebnog i pravilnog recikliranja litij-jonskih baterija, uz sigurno odlaganje izvan naseljenih mjesta i adekvatnu zaštitu od vremenskih neprilika. Oštećene baterije su poseban izvor rizika jer ih se mora odlagati zasebno i čuvati u kontejnerima napunjenim pijeskom ili drugim inertnim materijalima kao što je vermikulit.

 Podatkovni centri rješenje traže u redizajnu objekata

Litij-jonske baterije su glavni osumnjičenik i u nekoliko razornih požara u podatkovnim centrima. Jedan od njih desio se početkom 2021. godine, kada je OVHcloud, evropski ponuđač cloud usluga, u požaru izgubio jedan od centara u Strazburu. Vjeruje se i da je razorni požar u centru Maxnod u Francuskoj u martu ove godine uzrokovan zapaljenjem litij-jonske baterije. U svjetlu potencijalnih rizika povezanih s litij-jonskim baterijama u ovim objektima, stručnjaci naglašavaju važnost njihovog redizajna. To se u prvom redu odnosi na izmještanje baterija u posebne prostorije koje će biti opremljene zidovima i plafonima otpornim na vatru. Istovremeno, u upotrebu bi se uveli sistemi za gašenje požara pjenom umjesto vodom.

Odgovor industrije

U ovom trenutku čini se da se državni regulatori i industrija natječu u pronalaženju univerzalnog lijeka za zapaljivi problem litij-jonskih baterija. Rješenje je, čini se, u fuziji oba pristupa, pri čemu će pionirske korake uraditi zemlje s najvećim brojem korisnika, odnosno incidenata povezanih s ovim uređajima.

Tako je, naprimjer, u Sjedinjenim Američkim Državama u toku inicijativa za donošenje zakona o potrošačkim standardima za litij-jonske baterije. Cilj je uspostava sigurnosnih standarda za baterije u električnim skuterima i biciklima, koji će uključiti i smjernice za zaštitu potrošača. Regulatori su pri tome naglasili potrebu globalnog reguliranja distribucije ovih baterija iz različitih država, što je zasigurno još jedan eho tekućeg trgovinskog rata SAD-a i Kine.

Za razliku od regulative, segment edukacije korisnika je vjerovatno najviše odmakao kada je u pitanju sprečavanje požara. Najbolje prakse zaštite su dobro poznate i uključuju izbjegavanje izlaganja baterija ekstremnim temperaturama i što rjeđe prekonoćno i kontinuirano punjenje. Odabir renomiranih brendova i originalnih uređaja za punjenje još je jedan važan korak ka sprečavanju rizika. Prilikom punjenja, smatraju eksperti, važno je osigurati i adekvatnu cirkulaciju zraka radi sprečavanja akumulacije topline. Preporučljivo je i držati i puniti električna vozila izvan zatvorenih prostorija, idealno u namjenskom izoliranom prostoru na čijem osiguravanju moraju raditi lokalne vlasti.

Angažman vlasti na prevenciji gubitaka života i materijalnih dobara ovdje podrazumijeva i zakonski reguliranu pohranu i standardizirane postupke rukovanja litij-jonskim baterijama, posebno tokom tranzita na brodovima ili kamionima nakon saobraćajnih nesreća.

Na kraju, tu je i gotovo neograničeni potencijal same sigurnosne industrije da ponudi rješenja za različite rizike, uključujući i one nove ili manje poznate. Rano otkrivanje neočekivanih i odgođenih požara na baterijama osigurat će se kroz cjelodnevno praćenje transporta uređaja, potpomognuto korištenjem termalnih skenera, detektora plina, topline i dima te nadzornih kamera s mogućnošću rane detekcije požara. Industrija, naravno, može ponuditi i specijaliziranu obuku za osoblje uključeno u postupke rukovanja baterijama, kao i za gašenje požara na osnovu dosadašnjih iskustava s ovim incidentima. Svima je jasno jedno: ukoliko želimo da se tehnološka baklja litij-jonskih baterija ne zagasi prerano, njihove bezbrojne prednosti uzet ćemo jednako ozbiljno kao i sigurnost svih korisničkih grupa koji je i dalje žele koristiti.

Upravljanje voznim parkom: Ključni element u logistici i transportu

Upravljanje vozilima optimizira korištenje voznog parka i pomaže prijevoznicima da pravovremeno isporučuju robu, smanje troškove i povećaju prihode. Ovaj koncept često se primjenjuje u industrijama gdje postoji potreba za efikasnim upravljanjem većim brojem vozila, kao što su transportne kompanije, logistika, dostava, javni prijevoz, građevinske firme i slično

Pripremio: Nermin Kabahija; E-mail: redakcija@asadria.com

Fleet management, prema definiciji, predstavlja upravljanje voznim parkom, bilo da je riječ o grupama kamiona ili autobusa koji su u vlasništvu kompanije ili operatera. Osnovni ciljevi upravljanja vozilima su smanjenje troškova, postizanje maksimalne efikasnosti i osiguravanje pravovremene isporuke robe. To, dakle, podrazumijeva planiranje ruta, pravovremeno održavanje i popravljanje, nabavku i raspolaganje vozilima te osiguravanje općeg zdravlja i blagostanja vozača.

 Ključne komponente upravljanja flotom

Sistem upravljanja flotom vozila podrazumijeva nekoliko ključnih komponenti. U prvom redu, tu je osnovno praćenje lokacije vozila pomoću GPS tehnologije i senzora, koje kompanijama i operaterima omogućava da u svakom trenutku znaju tačnu lokaciju svojih vozila, rutu kojom putuju i brzinu kojom se kreću. Također, softveri za upravljanje flotom omogućavaju izračunavanje optimalnih ruta za vožnju, što utječe na skraćivanje vremena putovanja, a time i na manju potrošnju goriva i troškove održavanja. Upravljanje flotom uključuje i praćenje redovnih servisa, zamjene dijelova i rješavanje problema održavanja. Pravilno održavanje vozila je ključno za njihovu dugotrajnost i pouzdanost.

Jedna od važnih komponenti fleet managementa je i sigurnost vozača. Ugradnja kamera, mobilnih snimača, senzora i sistema za praćenje može pomoći u nadgledanju sigurnosti i ponašanja vozača. To obuhvata nadzor brzine vožnje, naglo ubrzanje ili kočenje te opću sigurnost vozila i vozača. Ovi sistemi prate i potrošnju goriva i identificiraju neefikasnu vožnju, što omogućava smanjenje troškova na gorivo kao bitne stavke u troškovima kompanije. Omogućeno je i praćenje putovanja, vremena provedenog na putu i ostalih relevantnih podataka koji mogu biti korisni za administrativne svrhe, kao što su fakturisanje klijenata ili izvještavanje, a u globalu sakupljeni podaci mogu se analizirati kako bi se donosile bolje poslovne odluke.

 Zašto je upravljanje vozilima važno?

Upravljanje vozilima važno je iz više razloga. Jedan je već spomenuta ušteda troškova. Izvještaj Američkog istraživačkog instituta za transport ističe da su troškovi voznog parka porasli za 21,3 posto u 2022. u usporedbi s 2021. godinom, pri čemu su troškovi goriva navedeni kao najveći faktor. Ključni elementi u upravljanju vozilima, poput planiranja ruta i prediktivnog održavanja, mogu znatno pomoći u tome. Zatim, tu je i pitanje sigurnosti. Prema Federalnoj administraciji za sigurnost vozača kamiona SAD-a, od 450.000 prijavljenih nesreća u kojima su sudjelovali veliki kamioni 2017. godine bilo je 4.237 fatalnih nesreća i 344.000 nesreća s ozlijeđenima. Praćenje ponašanja vozača može pomoći u smanjenju ovog rizika. Nadalje, za vrijeme i nakon COVID-a transport i pravovremena dostava robe – posebno lijekova i zdravstvene opreme – postali su važniji nego ikad, što zahtijeva dobro upravljanje voznim parkom.

Softveri u upotrebi

Rješenja koja pružaju firme za upravljanje vozilima ili usluge upravljanja vozilima pomažu operaterima da postignu veću efikasnost, smanje troškove i pravovremeno dostave robu. A da bi to postigli, sistem upravljanja koristi prednosti vještačke inteligencije i IoT-a, gdje se podaci generisani odgovarajućim IoT uređajima obrađuju softverski kako bi pružili adekvatne uvide operaterima. Sam softver može biti smješten u vozilu ili u oblaku, ovisno o vrsti i prirodi podataka. Za ove druge ključan je kvalitetan prijenos podataka, zbog čega se često koriste 3G/4G/5G mobilne tehnologije.

Hardverske komponente

Fleet management sistem, nadalje, koristi različite vrste hardverskih komponenti i uređaja kako bi efikasno pratio, upravljao i optimizirao upotrebu voznog parka. Ovisno o potrebama i specifičnostima svake kompanije ili organizacije, može se koristiti različita kombinacija hardvera. Odabir ovisi o specifičnim potrebama kompanije, kao i o ciljevima koje žele postići kroz efikasno upravljanje voznim parkom.

GPS uređaji ugrađeni u vozila omogavaju praćenje lokacije vozila u stvarnom vremenu, što je ključno za praćenje ruta, vozačevih navika i planiranje optimiziranih ruta. Softveri koji dolaze u paketu omogućavaju praćenje potrošnje goriva i identifikaciju nepravilnosti koje mogu ukazivati na krađu goriva ili loše vozačeve navike. Također, omogućavaju i daljinsko zaključavanje i isključivanje vozila u slučaju krađe.

OBD-II (On-Board Diagnostics) uređaji se priključuju na dijagnostički priključak vozila i prate informacije o stanju vozila, uključujući brzinu, potrošnju goriva, stanje motora i emisije gasova.

Senzori za praćenje vozila mogu pratiti različite parametre vozila kao što su brzina, radna temperatura, pritisak u gumama, telemetrija motora i druge dijagnostičke podatke.

Kamere i mobilni snimači unutar i izvan vozila snimaju događaje tokom vožnje, što pomaže u analizi i razumijevanju vozačevih navika, ali i u sprečavanju nesreća.

Mobilni uređaji poput pametnih telefona ili tableta uspješno se koriste za praćenje voznog parka putem specijaliziranih aplikacija.

Komunikacijska infrastruktura – efikasan sistem za upravljanje zahtijeva komunikaciju između vozila i centralne upravljačke jedinice. To može uključivati bežičnu mrežu, mobilnu mrežu, IoT tehnologije i druge komunikacijske tehnologije.

Računarska oprema je također veoma važna, jer centralni sistem za upravljanje flotom zahtijeva odgovarajuće računarske sisteme, servere i softvere za analizu i obradu podataka.

Sistemi za komunikaciju s vozačem omogućavaju komunikaciju između dispečera i vozača putem poruka ili glasovnih komandi.

Automatski uređaji za plaćanje putarina – u nekim sistemima pametni uređaji mogu automatski obračunavati i plaćati putarine.

 Sigurnost vozača ostaje prioritet

Povećanje broja novih firmi za prijevoz i logistiku širom svijeta povećava konkurentnost na tržištu. Stoga postojeći prijevoznici dodaju više vozila i tehnologija svom voznom parku. U svemu tome sigurnost vozača postaje sve zahtjevnija. Kako se ekonomije oporavljaju od pandemije, opskrbni lanac i logistika ponovo su pod pritiskom. Najveći cilj svakog vlasnika voznog parka je da svi vozači sigurno stignu kući, a pogotovo noću. Studije Nacionalnog centra za izvrsnost u sigurnosti površinskog transporta SAD-a pokazale su da je 87 posto nesreća s komercijalnim vozilima rezultat vozačke greške, što znači da se ti incidenti mogu spriječiti. Rješenja za upravljanje vozilima ključna su za postizanje ovog cilja jer omogućuju upraviteljima voznog parka da prepoznaju i spriječe visokorizična ponašanja vozača. S optimiziranom kombinacijom visokopreciznih uređaja i pametnih algoritama ovi sistemi mogu znatno smanjiti rizike za vozače voznog parka.

 Smanjenje troškova

Kada se pokušavaju smanjiti operativni troškovi, najvažniji aspekt je znati odakle tačno dolaze. Jeroen Berendsen, strateški projekt-menadžer u kompaniji Webfleet, kaže da njihova rješenja pružaju uvide koji pomažu identificirati i smanjiti te troškove. “S našim rješenjima vozači dobivaju ocjene iz osam ključnih performansi, pružajući upraviteljima voznog parka uvid u ponašanje vozača. Istovremeno, vozači su uključeni putem naših vozačkih terminala i trenutno dobivaju savjete. Upravitelj voznog parka može koristiti ove uvide kako bi potaknuo vozače na još efikasniji rad i angažirao ih za dodatne savjete. Nadalje, naša optimizacija ruta i narudžbi zajedno s profesionalnom (kamionskom) navigacijom čini dnevno planiranje i rute efikasnijima”, rekao je Berendsen.

On naglašava da je veoma bitan i aspekt koji se tiče samog vozila. “Podaci iz TPMS-a u kombinaciji s podacima iz CANbus-a sistema pružaju uvide o stanju vozila, vrsti servisa koji im može biti potreban ako nešto ne funkcioniše ispravno, kao i vrsti održavanja koju vozila trebaju ili će uskoro trebati. Webfleet također nudi aplikaciju za provjeru vozila koja pomaže korisnicima osigurati da su vozila ispravna prije polaska”, kaže Berendsen te dodaje da njihova rješenja pružaju holistički pristup koji uključuje upravitelja voznog parka, vozača, vozila i rute.

Prijevoznici mogu smanjiti potrošnju goriva identificirajući neefikasna ponašanja vozača, poput rada motora u leru, prebrze vožnje i nepotrebnog ubrzanja. Kako tvrdi Berendsen, jedan od njihovih klijenata očekuje da će zbog ovih naprednih sistema godišnje uštedjeti oko milion dolara samo na gorivu. Osim toga, kompanije mogu koristiti i njihovu platformu za usporedbu električnih i hibridnih vozila s motorima s unutrašnjim sagorijevanjem kako bi procijenile efikasnost i uštedu troškova pri prelasku na električnu energiju.

Veća operativna efikasnost

Berendsen je posebno istakao da Webfleetova rješenja omogućavaju klijentima da optimiziraju svoj cijeli radni proces digitalizacijom procesa i podataka te minimiziranjem vremena utrošenog na papirologiju i administrativne zadatke. Sistem također pomaže da se identificiraju vozači koji su najposvećeniji poslu zahvaljujući tzv. pametnom rasporedu, statusu narudžbe i općem stanju vozila.

“Optimizacija narudžbi optimizira redoslijed stanica u jednom kliku, a s ciljem smanjenja kilometraže i vremena provedenog na cesti. Sve to pomaže boljem planiranju, obavljanju više narudžbi i poboljšanju usluga na licu mjesta. Pojednostavite tok narudžbe i uštedite vrijeme slanjem poslova i uputa za narudžbu pravo iz ureda na PRO vozački terminal”, kaže Berendsen. Terminal zatim glasno čita poruku kako ne bi ometao vozača. S tačnim informacijama o vremenu provedenom na lokaciji, statusu narudžbe, informacijama o putovanju, radnom vremenu i izvedbi vozača i klijenti sada mogu jasno procijeniti koja područja njihovog poslovanja trebaju poboljšanje. Kada upravitelj voznog parka ima uvid u optimizaciju ruta i narudžbi, to mu pomaže da uštedi vrijeme i smanji zastoje. Uprava ostaje povezana s timom na terenu, redovno dobijajući ažuriranja o statusu narudžbe i prosječnom vremenu dolaska kako bi mogli reagovati na neočekivane događaje.

Integracija sa drugim sistemima

Berendsen naglašava da se rješenja njegove kompanije mogu integrisati s rješenjima njihovim partnera i aplikacijama trećih strana. “Osim toga, nudimo robusne API-je, omogućavajući klijentima da i dalje koriste platforme i interfejse koje već imaju i dobiju podatke prikupljene iz Webfleet Solutionsa kako bi optimizirali svoje flote. To klijentima omogućuje da odaberu rješenje koje najbolje odgovara njihovim potrebama, što je posebno relevantno za određene primjene”, kaže on.

Naprimjer, ova rješenja možete uskladiti s CRM-om i sistemima za naplatu kako biste dobili potpuni pregled bitnih podataka i smanjili administrativni rad. PRO serija vozačkih terminala kompanije Webfleet također omogućava daljnje prilagodbe upravljanja tokom rada. Uređaj rukuje aktivnostima poput provjere vozila i prikupljanja podataka o isporuci putem skeniranja bar koda i digitalnog potpisa u kombinaciji s aplikacijama trećih strana. Svi podaci zatim se pohranjuju u jednom sistemu.

Najveći igrači na tržištu

Postoje mnoge softverske platforme specijalizirane za upravljanje flotom vozila, koje nude različite alate i funkcionalnosti, a tržište stalno raste. Američke tehnološke kompanije igrale su značajnu ulogu u razvoju i primjeni softverskih rješenja za upravljanje flotama. Ovdje se posebno ističu Verizon Connect, Geotab i Omnitracs. Kina također igra sve veću ulogu u razvoju tehnologije za upravljanje flotama vozila, a posebno kroz lokalne tehnološke divove kao što su Huawei i Tencent. Značajnu ulogu ima i Kanada s kompanijama Fleet Complete i BlackBerry Radar. I evropske zemlje su bile aktivne. Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska i Holandija imaju brojne firme koje razvijaju sofisticirane sisteme za praćenje i upravljanje vozilima. Webfleet Solutions je dio Bridgestone grupacije, poznate svjetske kompanije specijalizirane za proizvodnju pneumatika i različitih mobilnih rješenja. Ta se holandska kompanija nekada nazivala TomTom Telematics, a 2019. godine, nakon što je ušla u grupaciju Bridgestone, dobija ime Webfleet Solutions. Kao i mnoge druge, i ona se fokusira na razvoj i pružanje rješenja za upravljanje flotama, uključujući softverske platforme za praćenje vozila, optimizaciju ruta, praćenje vozača i slično.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.