Najčešći sigurnosni problemi
Što ranije prepoznavanje najčešćih sigurnosnih problema od ključne je važnosti jer ostavlja vrijeme za reagovanje na one rijetke sigurnosne probleme koji nisu poznati i kojima treba posvetiti mnogo više vremena. Zbog toga ćemo se prepoznavanju najčešćih sigurnosnih problema često vraćati u našim tekstovima. Za početak pozabavimo se onim baš osnovnim sigurnosnim problemima, koji ponekad na prvi pogled i ne okarakterišemo kao sigurnosni problem
Izvor: Goran Milić
E-mail: redakcija@asadria.com
Kada govorimo o IT sigurnosti, odnosno zaštiti informacionih sistema, na pamet će nam odmah pasti zli hakeri koji žele da nam ukradu podatke, mada se u posljednje vrijeme toj slici dodaje i neka zla kompanija ili neka druga organizacija koja stoji iza svega. Iako su ovakvi scenariji sasvim mogući i dovoljno česti da o njima treba razmišljati, stvarnost je ipak daleko manje glamurozna. Naime, velika većina obrisanih, promijenjenih ili na drugi način izgubljenih podataka su rezultat akcija zaposlenika ili drugog autorizovanog osoblja. Najveći postotak ovako izgubljenih podataka je rezultat slučajnog, odnosno nenamjernog djelovanja. Slučajne greške prilikom unosa podataka ili prilikom pristupanja mrežnim resursima, te jednostavna nemarnost prilikom korištenja kompjutera, servera ili mrežne opreme najčešći su razlog gubljenja podataka. Zbog toga je vrlo važno da sigurnosni plan uzme u obzir ovakve situacije, jer će se one dešavati gotovo svakodnevno.
Poznavanje korisnika
Da bi spriječili slučajno gubljenje podataka o kojem ovdje govorimo, sigurnosno osoblje mora poznavati svoje korisnike i stepen njihove obučenosti za rad sa informacionim sistemom. Onim korisnicima koji nemaju visok stepen tehničke obučenosti treba dati što je moguće manje pristupa osjetljivim podacima i opremi. Oni trebaju da imaju pristup samo onome što im je potrebno za obavljanje posla. Ovo se ponekad naziva i “princip najnižih privilegija”. Mnogo je mrežnih korisnika nenamjerno uništilo ili promijenilo važne podatke jednostavno pokušavajući da oslobode prostor na hard disku ili pokušavajući da riješe neki drugi problem na kompjuteru.
Edukacija i kontrola korisnika
Edukacija korisnika je najvažniji faktor kada je riječ o sprečavanju ovakvih sigurnosnih incidenata. Ovo ne mora obavezno da znači povećanje tehničkog znanja korisnika, iako i to može biti slučaj. Pretvaranje svih korisnika u napredne korisnike uglavnom nije dobra ideja. Ono što jeste dobra ideja je obuka korisnika da koriste propisane procedure i da strogo poštuju propisana pravila. Svaki korisnik treba da bude svjestan jednostavne činjenice da su te procedure i pravila kreirana kako bi im olakšala rad.
Kreiranje striktnih pravila i obučavanje korisnika samo su ponekad dovoljni. U drugim slučajevima potrebno je nadgledati korisnike. Ovo proizlazi iz jednostavne činjenice da je korisnicima često naporno da koriste propisane procedure, te da najčešće traže način da što prije završe posao. Zbog toga je potrebno nadgledanje rada korisnika, a u slučaju kršenja procedura potrebno je uskraćivanje resursa i primjena drugih metoda koje će na neki način prisiliti korisnike da stvari rade na ispravan i siguran način. Srećom, velika većina korisnika će ipak nastojati da poštuje procedure i pravila.
——————————————–
Interni sigurnosni problemi
Prema velikoj većini istraživanja koja su provedena o temi informatičke sigurnosti, interni sigurnosni problemi uzrokuju više štete od eksternih napada. Interni napadači su opasniji iz više razloga. Prije svega, oni znaju više o organizaciji i njenim internim strukturama, mreži, rasporedu zgrada, uobičajenim operativnim i sigurnosnim procedurama te drugim podacima do kojih im je mnogo lakše doći s obzirom da su uključeni u rad organizacije. Drugi razlog je to što već imaju određeni nivo pristupnih dozvola, pa im je lakše doći do sigurnosnih podataka i informacija o sigurnosnim problemima. Na kraju, interni napadači znaju koje se informacije nalaze u sistemu, kako ih mogu iskoristiti i kako mogu prouzrokovati najviše štete.
Dobra sigurnosna strategija podrazumijeva kombinaciju tehnologija, upravljanje operacijama organizacije i rukovođenje ljudima. U velikom broju slučajeva ljudi predstavljaju najslabiju kariku u lancu. Zbog toga je veoma važno voditi računa o ljudima i to od najranije moguće tačke – trenutka zaposlenja. To jednostavno znači da je prilikom odabira zaposlenika vrlo važno dobro proučiti karakter zaposlenika. Radna okolina trebala bi njegovati visoke moralne kodekse, jer je u velikom broju slučajeva do sigurnosnih problema dolazilo iz osvete zaposlenika koji su se osjećali premalo plaćeni, necijenjeni ili preskočeni u promociji.
Jedna od najefikasnijih metoda za sprečavanje internih sigurnosnih problema je nadgledanje informacionog sistema i bilježenje svih sigurnosnih događaja, bilo da je riječ o uobičajenim svakodnevnim operacijama ili neuobičajenoj aktivnosti. Na taj način je moguće lako utvrditi kada i kojim objektima je pristupano, koji korisnici su im pristupali, da li su prekoračivali svoja prava, kada se korisnik prijavio i odjavio sa kompjuterske mreže i slično. Jedini problem je pronaći pravu mjeru prilikom određivanja parametara koji će se pratiti. Napredna firewall rješenja mogu djelimično pomoći u sprečavanju internih upada tako što će spriječiti zaposlenike da se spajaju na opasne web-stranice ili da šalju specifične mrežne pakete izvan interne mreže. Međutim, to nije dovoljno, jer zaposlenici mogu iznijeti podatke na druge načine, putem CD ili DVD optičkih diskova, flash memorije ili jednostavnim štampanjem povjerljivih podataka. Zbog toga se u visokosigurnim okolinama zabranjuje korištenje medija za pohranu podataka, te se strogo kontroliše šta, kada i kako se štampa. U sve ovo treba uključiti i metode fizičke zaštite kao što su korištenje identifikacionih kartica za pristup serverskim sobama i drugim osjetljivim resursima. Enkripcija podataka još je jedan od vrlo važnih resursa koji stoji na raspolaganju sigurnosnom osoblju.
Eksterni sigurnosni problemi
Eksterni sigurnosni problemi često se nazivaju i hakerski upadi, a podrazumijevaju neovlašten ulazak u informacioni sistem, odnosno kompjutersku mrežu koja je osnova tog sistema. Ovakvi napadi u posljednje vrijeme dobivaju ogromnu medijsku pažnju, pa se ostali tipovi napada pomalo i zanemaruju. Posebno su eksponirani napadi na velike multinacionalne kompanije i državne organe kao što su to bili napadi na Sony, JP Morgan, Pentagon, iranska industrijska postrojenja te nedavni napad na web-stranicu za preljubnike AshleyMadison, nakon čega su objavljeni sigurnosni podaci o nekoliko miliona korisnika.
Jedna od bitnijih razlika između internih i eksternih napada je ta što se eksterni napadi tretiraju kao kršenja zakona, pa se protiv “vanjskih hakera” obično podižu i kriminalne optužnice. Druga važna osobina eksternih sigurnosnih problema je fokusiranost na tek nekoliko važnih komponenti informacionog sistema. Obično postoji samo nekoliko tačaka koje su pogodne za hakerske upade, pa je sigurnosnim stručnjacima lakše da se brane. Bitna potvrda ove tvrdnje je to što napadači mnogo češće pokreću napade koji se nazivaju socijalni inženjering – povjerljive informacije pokušavaju dobiti od zaposlenika i drugih osoba koje imaju veze sa metom napada, te često uopšte i ne koriste tehnička sredstva jer je njihova upotreba skupa i vremenski neefikasna.
Vrlo je važno napomenuti da prilikom planiranja odbrane od eksternih upada nikada ne treba zavisiti samo od firewall sistema, što je prilično čest slučaj. Da bi bio efikasan, sigurnosni plan mora se sastojati od više komponenti, pa tako tehnička sredstva predstavljaju samo dio zaštite. Naprimjer, šta se dešava ako napadači ipak nekako uspiju da savladaju firewall zaštitu? Da li postoje sredstva kojima im se može otežati ili potpuno onemogućiti stvaranje štete na informacionom sistemu, odnosno iznošenje povjerljivih informacija?
Posebno su opasni eksterni napadi kada napadač dobije interni pristup informacionom sistemu. Obično se radi o fizičkoj provali u prostor organizacije, ali se takav pristup može ostvariti i čisto digitalnim putem. Ovakve upade je izuzetno teško otkriti dok već nije prekasno. Taktičko planiranje je ključna osobina dobrog sigurnosnog stručnjaka, koji mora stalno razmišljati u formatu “ako/onda”. Ako dođe do takvog i takvog napada, onda je potrebno da uradimo to i to. Ovako postavljeno razmišljanje će dovesti do stvaranja efikasnog sigurnosnog plana. Dobar sigurnosni plan je veoma detaljan zbog jednostavne činjenice da u stanju uzbune nema mnogo vremena za razmišljanje. Na kraju, za dobar sigurnosni plan potrebno je detaljno poznavanje tehnologije koja se koristi, zbog čega se preporučuje da sigurnosni plan kreiraju dvije ili više osoba kako bi se u njega ugradilo što više tehničkih detalja.
