Tehnike i metode mobilnog nadzora

Cilj mobilnog nadzora najčešće je utvrđivanje nepoznate lokacije, odnosno mjesta u kojem subjekt nadzora živi, radi, zabavlja se, vodi poslove, rješava se ukradene robe, sreće se s drugim ljudima itd. Zbog toga je mobilni nadzor najzahtjevniji za izvođenje i najosjetljiviji na neželjeno otkrivanje. Nakon utvrđivanja lokacije u igru ulaze druge strategije, poput stacionarnog nadzora, pomoću kojih je moguće doći do detalja koji se odnose na tu lokaciju

Piše: Semir Kapetanović
E-mail: redakcija@asadria.com

Mobilni nadzor moguće je obavljati pješice, posebno u gradskim centrima sa dosta gužvi, ili korištenjem bicikla, mopeda, motora, automobila, javnog prijevoza i sl. Iako to zvuči gotovo filmski, nadzor se može obavljati i iz helikoptera, odnosno aviona. Moguće je koristiti bilo koje sredstvo kretanja koje je na raspolaganju istražiteljima sve dok im ono omogućava praćenje subjekta do lokacije koja ima važnu ulogu u sklopu same istrage. Rizik koji sa sobom nosi mobilni nadzor je, kao i kod ostalih vidova tajnog nadzora, mogućnost da subjekt otkrije da je praćen. Takvo otkriće može imati katastrofalne posljedice po istragu. Ono može navesti osumnjičenika da uništi ili ukloni dokaze ili prekine s vršenjem kriminalnih aktivnosti prije nego se podigne optužnica.

Mjere opreza

Istovremeno, on može privremeno obustaviti ove aktivnosti kako bi ih naknadno nastavio uz nove strategije. Na taj način se kod subjekta budi svijest o tome da ga se prati, pri čemu može preduzeti adekvatne odbrambene mjere, a aktivnosti istražitelja bi bile javno razotkrivene, što može imati negativne posljedice. Dakle, otkrivanje praćenja, odnosno nadzora treba izbjeći. Neke od mjera koje se mogu preduzeti u ovom kontekstu su:

• Pripazite da između vas i subjekta koji pratite bude nekoliko osoba
• Nikada prilikom nadzora ne gledajte u potiljak subjekta. Mnoge osobe mogu osjetiti kada ih se gleda ili zuri u njih
• Pratite pogledom subjekta od struka nadolje, posebno noge i stopala
• Ako subjekt zastane da, naprimjer, pogleda izloge, pozdravi se s nekim ili kupi novine, vaše zaustavljanje može biti odveć očito i tada je najbolje da produžite dalje. Ako je to moguće, uđite u neku zgradu ili prodavaonicu ispred subjekta i iz njenog stražnjeg dijela pratite da li se subjekt nastavio kretati i da li je prošao pored vas.

Nadzor u javnom prijevozu

• Nikada nemojte sjediti odmah iza subjekta nadzora
• Sjednite nekoliko sjedišta iza subjekta, na istu stranu vozila, tako da ne postoji način da on neprimjetno izađe iz vozila
• Pratite pogledom subjekat od struka nadolje, posebno noge i stopala
• Izbjegavajte kontakt očima sa subjektom
• Ako se nalazite u autobusu koji se zaustavlja u blizini kvartova, ostanite u vozilu do sljedeće stanice ako subjekt pokaže znakove nervoze ili ako na retrovizoru možete vidjeti u kojem smjeru je otišao po izlasku iz autobusa

Nadzor iz automobila

• Kad god je to moguće, koristite dva ili više vozila koja imaju mogućnost daljinske glasovne komunikacije (radio ili mobitel)
• Koristite žene istražitelje kao vozače ili putnike
• Žene istražitelji u autu trebaju sjediti blizu muškarca vozača
• Pratite subjekta u mjeri u kojoj to dozvoljavaju saobraćajni znakovi, propisi o udaljenosti između vozila i prateći uvjeti. Što ste dalje, to bolje
• Nemojte pratiti subjekta u istoj traci u kojoj on vozi. Druge trake omogućavaju okretanje i promjenu smjera na manje primjetan način
• Ako vršite nadzor pomoću više vozila, možete iskoristiti „mamac“ koji će pratiti metu s bliže udaljenosti. Nakon što ona promijeni smjer, „mamac“ treba produžiti u istom pravcu. Cilj ovog manevra je uvjeriti subjekta da nije praćen, iako bi on mogao posumnjati na to
• Također, ako vršite nadzor pomoću više vozila, kontinuirano mijenjajte njihovu poziciju, odnosno neka će ići više naprijed, a druga na kraj kolone
• Imajte na umu važnost „jezika tijela“ u kontekstu mobilnog nadzora. Napeta koncentriranost je lahko uočljiva. Ruka koju prebacite preko sjedišta ili okvira prozora može ostaviti dojam relaksiranog vozača ili putnika

Oprema koja se koristi za mobilni nadzor

Sva oprema koja se koristi za stacionarni nadzor može se upotrijebiti i za mobilni nadzor, sa izuzetkom snimanja slike u sporijem intervalu (time lapse) i teleskopa, koji mogu biti nepraktični prilikom kretanja.

Pokretni i stacionarni nadzor

Prilikom odlučivanja o kombinovanom nadzoru pojedinca ili grupe u obzir se uzima izražena potreba za sveobuhvatnom istragom i praćenjem svakog vida kretanja subjekata. To podrazumijeva 24-satni nadzor. Preporuke za stacionarni i mobilni nadzor važe i prilikom kombinovanja oba metoda. Osim toga, treba uzeti u obzir i gubljenje subjekta iz vida tokom mobilnog nadzora. Ako poseban tim pokriva fiksnu lokaciju poput subjektovog stana, javit će se potreba da oni ostanu na toj lokaciji i prate njegov dolazak kući. Uspoređivanje bilješki između oba tima treba obavljati s fokusiranjem na vremenske intervale i ono može poslužiti za utvrđivanje da li je subjekt nakon gubljenja iz vida produžio kući ili se zaustavio na nekoj drugoj lokaciji.

Planiranje prije otpočinjanja nadzora

Nadzor rijetko predstavlja iznenađenje za istražitelje. Zbog toga oni obično imaju mogućnost da odrede gdje i kada će početi s vršenjem nadzora. Zbog toga ne postoji nikakvo opravdanje za nepoduzimanje aktivnosti utvrđivanja temeljitog plana preliminarnog nadzora. Istražitelji koji posjeduju adekvatnu opremu i plan rada mogu postići dosta bolje rezultate u odnosu na one koji prosto izađu na teren i nadaju se najboljem. Prilikom planiranja potrebno je uzeti u obzir nekoliko faktora:

1. Opis lokacija. Jesu li poznate adrese i opisi lokacija koje će subjekt vjerovatno posjetiti? Jesu li potajno snimljene te lokacije s ciljem izviđanja (kamerom, fotoaparatom ili 35-filmskom kamerom)? Jesu li slike podijeljene članovima tima?
2. Osobe. Šta se zna o najvažnijim poznanstvima subjekta, uključujući radne kolege, članove domaćinstva, saučesnike? Jesu li dostupni opisi ili slike tih ljudi ili vozila u njihovom vlasništvu? Šta je sa primarnim subjektom? Jesu li poznate njihove kućne adrese, telefonski brojevi i radna mjesta?
3. Plan. Šta se zna o planu koji subjekt želi provesti u djelo? Radi li se o pukoj krađi novca ili krađa zahtijeva korištenje šlepera ili viljuškara? Je li u pitanju krađa povjerljivih pisanih poslovnih dokumenata i trebaju li istražitelji tražiti i neke druge medije? Jesu li određene banke, zalagaonice ili kompanije ključne za provedbu zločinačkog plana?
4. Sigurnost. Da li postoje informacije da nadzirane osobe predstavljaju fizičku opasnost po istražitelje? Ima li subjekt nadzora ili njegov saučesnik kriminalni dosje koji uključuje fizičko nasilje? Nosi li oružje? Vozi li brzo? Je li ikada ranije otkrio da ga se prati?
5. Organi reda. Nužno je razmotriti postoji li potreba da se lokalnu policiju obavijesti o prisustvu tima u području nadzora. U mirnim rezidencijalnim naseljima ljudi u vozilima parkiranim dugo u noć mogu izazvati sumnju mnogih građana, uključujući i one koji obraćaju pažnju na sigurnost u kvartu. Blagovremeno stupanje u kontakt s predstavnicima lokalne policije može značajno doprinijeti izbjegavanju privođenja istražitelja od strane organa reda koji ih sumnjiče za činjenje krivičnog djela. To ne bi bila samo sramotna situacija koja bi skrenula pažnju subjekta na neobična dešavanja nego može biti i opasna po istražitelje ako policajci osjete da su ugroženi. Blagovremeno obavještavanje policije ne mora uključivati otkrivanje povjerljivih detalja, ali će pripadnici organa reda cijeniti takav čin i to je u najboljem interesu istražiteljskog tima.

Utvrđivanje kontrolnih tačaka

Jedna od praktičnih strategija prilikom praćenja subjekta do njegovog finalnog odredišta jeste i utvrđivanje kontrolnih tačaka. To podrazumijeva utvrđivanje sekcija njegove rute kretanja po danima, sve dok se cijela ruta ne identificira. Većina ljudi ima određene navike i to je najlakše vidljivo po rutama njihovog kretanja do poznatih im lokacija. Naprimjer, ruta od kuće do posla je obično relativno predvidiva. Strategija utvrđivanja kontrolnih tačaka može predstavljati kvalitetan odabir jer je manje rizična u odnosu na praćenje subjekta duž cijele rute. Isto tako, ona može predstavljati i nužnost u slučaju da subjekt naglo skrene u pravcu u kojem se vozilo za praćenje ne može kretati.