Umreženi protivpožarni sistemi: šta treba imati u vidu?

Očekivanja od današnjih protivpožarnih sistema nikada nisu bila veća. No, kako nisu sve centrale jednake, odabir pravog rješenja može biti izazov
Piše: Jeremy Mountain, šef Odjela za odnose s javnošću, Advanced
E-mail: jmountain@advancedco.com

Brojne centrale za protivpožarne sisteme rade na osnovu upozoravanja ljudi na stvarne i potencijalne incidente, uz kontrolu procedure za evakuaciju i smanjenje broja lažnih uzbuna. One također kontrolišu i gašenje požara, upravljaju sistemima za kontrolu dima, zatim zatvaranjem i otvaranjem protivpožarnih vrata, povezuju se sa grafičkim kontrolnim interfejsima i sistemima za upravljanje objektima. Potreba da protivpožarne centrale podržavaju sve ovo i više – na većim i komplikovanijim lokacijama koje su dio protivpožarne mreže raste. A s tom potrebom dolaze i bitna pitanja kao što su da li je lako postaviti centrale u obliku mreže i hoće li mrežna brzina na većoj lokaciji biti ugrožena te kako se može proširiti sistem i je li mrežu lako koristiti i održavati?

Fleksibilna arhitektura sistema
Umreženi protivpožarni sistem šalje podatke između svih centrala i mrežnih tačaka na određenoj lokaciji, što omogućava veću kontrolu nad zaštitom od požara u čitavom objektu. Dobar mrežni dizajn podrazumijeva distribuiranje protivpožarnih centrala ravnomjerno na zaštićenoj lokaciji, umjesto da se sve detekcijske petlje usmjeravaju ka jednoj tački. Podaci iz jednog ulaznog ili izlaznog uređaja mogu se proslijediti širom mreže i prikazati na bilo kojoj centrali.

Međusobna povezanost protivpožarnih centrala unutar vlasničke mreže predstavlja dobro osmišljen sistem koji omogućava brojnim centralama, često smještenim na različitim lokacijama, da međusobno komuniciraju preko dvojezgrenog kabla. Podacima s bilo koje centrale mogu pristupati sve ostale centrale u mreži, što opet omogućava i korisnicima pristup svim podacima u sistemu i bilo kojoj centrali.

Brzina sistema
Na velikim kompleksnim lokacijama, na kojima je broj centrala te ulaznih i izlaznih opcija u mreži veći, pojedini sistemi mogu imati drastično usporen rad, što ozbiljno ugrožava njihovu sigurnost i pouzdanost. Stoga, standardi EN54-13 i UL864 definišu maksimalno vrijeme za slanje signala unutar mreže. Naprimjer, EN 54-13:2005 (E) 4.3.2.1 standard definiše da “uzbuna na opremi za kontrolu i signaliziranje mora biti signalizovana u roku 20 sekundi”.

Advancedove mreže omogućavaju međusobnu povezanost do 200 centrala (ili tačaka) u konfiguraciji otpornoj na kvarove. Maksimalna dužina kablova između tačaka je 1,5 kilometara, uz ukupnu dužinu petlje od 20 kilometara. Takva mreža u stanju je izdržati kvar između dvije mrežne tačke bez gubitka komunikacije na bilo kojoj centrali, a to je moguće postići zahvaljujući standardnom dvojezgrenom kablu otpornom na vatru. Nema mnogo smisla postavljati vrijeme signalizacije od 60 sekundi ukoliko vašoj mreži treba 15 sekundi da procesira ulazne signale, a to je 25 posto ukupnog vremena signalizacije. Uobičajeno odgađanje usljed obrade signala u Advanced Ad-NeT+ mreži sa 50 centrala s ciljem signalizacije požara u bilo kojoj zoni manje je od jedne sekunde, a to vrijeme za čitavu mrežu od 200 centrala iznosi samo 3,5 sekundi.

Mrežno projektovanje
Mreže se mogu izgraditi korištenjem standardnog protivpožarnog kabla ili optičkih vlakana te često moraju pokriti velike udaljenosti. Stoga projektovana mreža mora biti otporna i pouzdana u različitim požarnim situacijama, u kojima povećan mrežni saobraćaj, veća voltaža i napon, kao i promjenjivo okruženje mogu biti znatan problem. Sistemi usklađeni s EN54-13 standardom dizajnirani su i testirani tako da stalno prate mrežnu aktivnost i osiguraju dobre performanse ukoliko dođe do požara, tako da ih vrijedi implementirati zbog dugotrajnog mira i pouzdanosti rada, naročito na većim lokacijama.

Rad sistema
Veliki protivpožarni sistemi mogu imati centrale na različitim spratovima u različitim dijelovima objekata, pri čemu svaka centrala kontroliše i prati uređaje koji su joj dodijeljeni. Prema tome, od ključne je važnosti odabrati fleksibilno rješenje koje se može konfigurisati tako da, ukoliko je to potrebno, prijavi status ostalih centrala u sistemu. Umreženi protivpožarni sistem omogućava korisniku pristup informacijama sa bilo koje centrale u mreži, kao i sa centralne lokacije. Taj pregled stanja sistema štedi vrijeme zaposlenicima zaduženim za održavanje sistema, budući da ne moraju posjećivati fizičke lokacije.

Prilagodljivost i programabilnost
Istinski prilagodljiva protivpožarna mreža će omogućiti različite mrežne topologije pogodne za lokacije različitih veličina, uz veliki izbor programabilnih opcija. Mreže u objektima generalno koriste standardne bakarne kablove otporne na požare. Međutim, budući da se mreže sve više koriste u objektima, fiber-optička kabla su također postala popularna opcija. Namjena objekta i njegovog okruženja također predstavlja nešto što treba uzeti u obzir. Naprimjer, detektori će biti grupisani kako bi omogućili odgovarajuću signalizaciju, tako da sistemi moraju imati dovoljno zona. U zavisnosti od veličine lokacije, protivpožarna mreža može sadržavati više centrala, stotine zona i hiljade uređaja. Stoga sofisticirana i intuitivna mogućnost programiranja pravila postaje od ključne važnosti.

Zaključak
Protivpožarni sistem u kompleksnim objektima mora raditi brzo i pouzdano te procesirati veliki broj promjenjivih signala u slučaju da izbije požar. Na većim lokacijama su bitne i sekunde te su brzi sistemi neprocjenjivi u pogledu maksimiziranja vremena potrebnog za verifikaciju, evakuaciju i borbu protiv požara. Zato je pri odabiru odgovarajućeg umreženog protivpožarnog sistema bitno imati u vidu je li sistem istinski prilagodljiv, da li ga je lako programirati i održavati te može li se u budućnosti lako proširiti. Također, bitno je i da mreža ima odgovarajući nivo pouzdanosti u slučaju požara ili kvara te da li se informacije mogu jasno i logično prikazati na čitavoj lokaciji.