Važnost tima, vođstva i kolektiva općenito

U ovom poglavlju ćemo pisati o suštini „zanata“ kada je bliska zaštita u pitanju. Govorit ćemo o različitim sigurnosnim mjerama i njihovim varijantama, upoznat ćemo se sa pojedinim zadaćama i obavezama same pripreme, sprovođenja, odbrane te postupanja u kriznim situacijama. Također, posmatrat ćemo različite mogućnosti kroz prizmu taktičkih odredbi i dati odgovor kako zadržati određenu fleksibilnost u odnosu na ostale elemente posla bliske zaštite ličnosti.

Pripremio: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Personal and Security Training Association)

Prve aktivnosti koje se stavljaju pred nas u ovom segmentu naše struke jesu da od pojedinaca ili pojedinih zaštitara oformimo tim i definiramo zadatke, ciljeve i obaveze. Tako raspoređujemo dužnosti, pojedinačne zadaće i odgovornosti, nakon čega moramo koordinirati sve relacije između tima, zadanog cilja i očekivanog rezultata. Tada svi zaštitari poznaju svoj temeljni zadatak i odmah znaju ko je kome dodijeljen i ko kome raportira, odnosno odgovara.

Tim i oprema

Zanimljivo je istaći da privatne službe sigurnosti sve više počinju da uređuju odnose unutar tima po uzoru na državne službe, gdje su takvi odnosi riješeni hijerarhijski, odnosno činovanjem. Kada vlada jasan odnos između zaštitara i kada se zna ko rukovodi operacijom, onda se u akcijama i kriznim situacijama sve odluke i naredbe hitro mogu sprovoditi u djelo, što i jeste pokazatelj prave snage tima i kolektiva. Prilikom formiranja tima potrebni su određeni zahvati, na osnovu kojih se postavljaju ili određuju ciljevi ili očekivanja za svakog zaštitara ponaosob. Također, bitno je razumjeti i mogućnosti svakog člana našeg tima. Ukoliko se u timu postigne razumijevanje, što je od izuzetne važnosti, i ukoliko to svi razumiju i poštuju, onda čak ni   nedostatak nekog pojedinca neće igrati toliko važnu ulogu prilikom izvršenja određenih zadataka, posebno ako ljudi pokažu stamenost tokom dužih zadataka, koji obično traju 24 sata ili više, gdje se nekad moraju preuzeti dužnosti drugih članova tima. Naravno, te obaveze uzimaju se na kratko vrijeme, ali ipak i u takvim situacijama ne treba zaboraviti da su članovi obično i sami prilično umorni, pa dodatne obaveze i dodatno opterećenje nije lahko izvršavati.

U principu, jedan tim se sastoji od sljedećih elemenata:

• šef operacije,
• tim za logistiku i organizaciju,
• tim za pratnju,
• tim za zaštitu,
• tim za promatranje,
• tim za obavještajni rad,
• tim za intervenciju (često budu policijske snage),
• vozač.

Ovo je struktura koja bi trebala biti prisutna u našoj unutarnjoj organizaciji, ali u praksi to uvijek ovisi od finansijskih mogućnosti, koje uvjetuju koliko se efektivnih zaštitara može uključiti u tim. Na osnovu ovih informacija mi formiramo timove i izdajemo zadatke. Važno je da svaki član bilo kojeg tima u svakome trenutku zna svoju poziciju, zna koju odgovornost ima i za šta je zadužen. Također, ovisno o mjerama koje su određene i potrebi, u većini slučajeva se ne moraju aktivirati svi timovi.

Šef operacije

On je glavni odgovorni za kompletnu operaciju u kojoj učestvuju svi nabrojani timovi. On koordinira i upravlja kompletnom operacijom, dobija posao ili zadatak od poslodavca, štićene osobe, njegovog direktnog pretpostavljenog ili nekog oformljenog kriznog štaba, ovisno o čemu se tačno radi i načinu uređenja. Od slučaja do slučaja često su sigurnosne mjere već definirane i on ih sa svojim timovima treba sprovesti. Njemu se daje zadatak da sa svojim kriznim štabom isplanira kompletnu operaciju i odredi mjere vezane za taj zadatak ili posao. Nije obavezujuće da on bude direktno i aktivno uključen u samu operaciju u smislu da je on jedan od zaštitara. U većini slučajeva je mnogo bolje da šef operacije zadrži slobodu djelovanja u vidu nekog primjerenog odstojanja odakle bi konstantno mogao određivati težište operacije, a po potrebi i priteći u pomoć. Time se njemu ostavlja dovoljno prostora da planira i nadzire operaciju u samom njenom provođenju, jer se u bazi napravi plan operacije, ali na terenu uvijek dolazi do određenih promjena. Na taj način on promjene može određivati „u hodu“ i davati nove smjernice članovima timova i informacije o sljedećim koracima. Jer, kvalitetno vođenje je baza ili temelj za uspješno provođenje onih sigurnosnih mjera koje su određene, kao i onih koje upravo nastaju.

Tim za pratnju

U ovom timu smo neposredno sa štićenom osobom u pokretu i kontaktu. I ovdje trebamo odgovornog, šefa, vođu ili, kako se to moderno kaže, team leadera, tj. vođu tima. U malim timovima vođa tima je ujedno i šef operacije i on donosi potrebne odluke i koordinira kompletnu operaciju. U praksi je vođa tima osoba koju direktno vežu za štićenu osobu i kontakt sa istom i koji se vodi kao direktni odgovorni za štićenu osobu. Mišljenja smo da ipak bolje da, ukoliko je to moguće, vođa tima ne preuzima tu obavezu da bude direktni kontakt i odgovorni za štićenu osobu. Jedina prednost takve kombinacije je u tome što u svakom momentu može znati o čemu se radi i kakva je trenutna situacija kod štićene osobe, odnosno da ima relativno visok nivo informiranosti. To sve može dobiti, recimo, preko zaštitara, koji bi informacije prenosio putem veze. Nedostatak koji se čini mnogo većim od prednosti je taj da vođa tima gubi ono što smo već spomenuli kao važnu osobinu šefa operacije – slobodu djelovanja, koja je neophodna za konstantnu procjenu novonastale situacije, a koja opet uvjetuje ispravnost davanja daljnjih smjernica potrebnih za provođenje eventualno novih sigurnosnih mjera. U slučaju da dođe do promjene u planu termina štićene osobe, na osnovu čega vjerovatno dolazi do promjene sigurnosnih mjera koje moramo implementirati, kontrole ponašanja nekih zaštitara te ponovnog sagledavanja situacije, šef u ovoj poziciji ništa od toga ne može sprovesti ukoliko je direktno odgovoran za štićenu osobu. Čak i ako mora sjediti u istom vozilu sa štićenom osobom, to također može biti veliki hendikep za vođu tima, jer je u tom autu uvijek tišina i svako se oglašava samo na upit štićene osobe. Na taj način slabi komunikacija sa ostalim članovima tima jer ne može konstantno komunicirati i davati dalje smjernice ostalim zaštitarima. Dobar šef ima povjerenje u svoje saradnike, pa i u ovoj situaciji vođa tima treba predati ovu odgovornu funkciju direktnog odgovornog za štićenu osobu svom saradniku, svakako uz saglasnost da u slučaju incidenta on sam kratkoročno donosi i sprovodi mjere vezane za štićenu osobu. Ovdje važnu ulogu igraju ličnost i ego, pa nekad vođa tima hoće da bude i odgovorni za štićenu osobu, što može dovesti do nedostataka u vođenju i rezultirati mnogim problemima i haosom ukoliko štićena osoba, recimo, promijeni plan.

Da bi šef operacije i njegov tim funkcionirali onako kako je potrebno da bi sigurnost štićene osobe i operacije općenito bila na vrhunskom nivou, potrebno je hijerarhiju postaviti na sljedeći način:

• vođa tima,
• odgovorni za štićenu osobu,
• ostali zaštitari,
• vozač.

Kod velikih timova sa 24/7 osiguranjem postoji više ovakvih timova koji su zatvoreni i koji se, kao takvi, i mijenjaju. Direktni odgovorni za štićenu osobu se treba mijenjati što je moguće manje, jer se vremenom na relaciji štićena osoba – direktni odgovorni stvori neki poseban povjerljiv odnos, što u velikoj mjeri može pozitivno utjecati na sigurnost.