Uloge i zadaci sigurnosnog osoblja na terenu

Kvalitetan sigurnosni menadžer često će se opredijeliti i za manjak vještina ako je ponašanje njegovog podređenog uposlenika u skladu sa prihvaćenim standardima. Zbog toga je od ključne važnosti da i sami uposlenici odgovore ovakvim očekivanjima sigurnosnog menadžmenta

Piše: Semir Kapetanović
E-mail: redakcija@asadria.com

Dobra reputacija nekog sigurnosnog odjela uveliko zavisi od toga koliko kvalitetno uposlenici obavljaju zadatke. Loše obavljeni posao donosi i loš ugled. Bez obzira na stručnost sigurnosnog menadžmenta, učinak osoblja na terenu predstavlja mjeru uspješnosti organizacije odjela. Njihov učinak ima dvije dimenzije: primjenu vještina, te generalno držanje i postupanje. Kvalitetan sigurnosni menadžer često će se opredijeliti i za manjak vještina ako je ponašanje njegovog podređenog uposlenika u skladu sa prihvaćenim standardima. Zbog toga je od ključne važnosti da i sami uposlenici odgovore ovakvim očekivanjima sigurnosnog menadžmenta.

Pridržavanje standarda prilikom predstavljanja u javnosti

Sigurnosno osoblje u vidu zaštitara i čuvara mora se uljudno i pažljivo postaviti prema osobama koje traže pomoć od njih. Isto važi i za objektivan i razuman tretman svih ljudi s kojim imaju interakciju. Oni moraju biti precizni i ekspeditivni u izvršavanju svojih obaveza, koje uključuju i saradnju s kolegama, ali na način da privatni stavovi i emocije ne utječu na kvalitet rada. Isto tako, njihov poslovni i privatni život mora biti primjeran u smislu stabilnosti, povjerenja i morala. Iako navedeni standardi zvuče utopijski, ako ne i staromodno, krajnji rezultati u slučaju njihovog pridržavanja mogu značajno utjecati na reputaciju sigurnosnog odjela unutar neke organizacije.

Zaštita dostojanstva uposlenika

Iako se ove osobine stječu odgojem, njihovo razvijanje na radnom mjestu počinje s međusobnim uvažavanjem među kolegama. Zadatak sigurnosnog menadžmenta je zaštita dostojanstva svakog uniformisanog uposlenika na njegovom radnom mjestu. Ovako definirani standardi značajno utječu na samopouzdanje uposlenika. Naprimjer, tolerisanje neadekvatne higijene i loših navika na radnom mjestu može kreirati loš dojam o ozbiljnosti posla kojim se te osobe bave. Stara i neadekvatna uredska oprema i namještaj djeluju demoralizirajuće na uposlene, dok im nova i funkcionalna oprema ulijeva povjerenje i osjećaj ponosa. Ako menadžment kreira ambijent u kojem će se svaki uposlenik osjećati vrijednim, to će se odraziti i na međusobne odnose samih čuvara i zaštitara jer će u očima svojih kolega svako od njih zasluživati poštovanje.

Naglasak na „ako“ ovdje nije nevažan zbog same prirode sigurnosnog sektora, posebno u odjelima koji se često bave privođenjem počinioca krivičnog djela, npr. u onim za prevenciju krađa. Česta interakcija između počinioca ovih djela i sigurnosnog osoblja ne određeni način „desenzibilizira“ uposlenike i učini ih rigidnim, slično kao kod policajaca u javnom sektoru. To znači da je ljubaznost u ophođenju nešto što se mora „učiti“ unutar same organizacije.

Precizno izvršavanje radnih zadataka

Druga važna stavka u radu sigurnosnog osoblja jeste i precizno i ekspeditivno izvršavanje raznih zadataka. Pojedinci koji nisu tačni u dolasku na posao ne mogu se tretirati kao odgovorni. Tu spada kašnjenje u preuzimanju smjene, izradi izvještaja i obavljanju zadataka. Kako bi neki sigurnosni odjel zadržao reputaciju brze i učinkovite organizacije, svaki njegov uposlenik mora se na isti način postaviti prema radnim zadacima. Važan segment sigurnosnih aktivnosti temelji se na izvještavanju o činjenicama, odnosno detaljima. Nonšalantan pristup detaljima u kombinaciji s nepotrebnim kašnjenjima izrazito negativno utječe na reputaciju odjela, jer se na njegov rad oslanja ne samo menadžment nego i cijela kompanija. Zbog toga je neophodno kontinuirano raditi na pitanjima samodiscipline i postavljanja standarda u vezi s njom.

Poštivanje prava počinioca krivičnih djela

Jedan od zahtjeva povezanih s radom osoblja na terenu jeste i razuman i objektivan tretman svih osoba, odnosno poštivanje njihovih prava. Tokom obavljanja zadataka iz oblasti sigurnosti subjektivan ili neobjektivan pristup ljudima može značajno naškoditi reputaciji organizacije. Iako se na privatni sektor primjenjuju donekle drugačiji kriteriji u odnosu na javnu sigurnost, sigurnosno osoblje se također mora pridržavati određenih normi u pogledu tretmana lica koja se sumnjiče za činjenje krivičnih djela. Korektan tretman osumnjičenika ima važnu ulogu za sigurnosne odjele, posebno u većim kompanijama, u kojima se svaki mjesec osobe privode zbog raznih prekršaja. Po obavljenom privođenju nedopustivo je dodatno zlostavljati ili maltretirati osumnjičene, ili ih napadati verbalno ili fizički. I u ambijentu gdje su takvi napadi usmjereni na sigurnosno osoblje uposlenici na terenu moraju biti instruirani da zadrže objektivnost i smirenost i u takvim situacijama.

Saradnja i lični integritet

Volja za rad s drugim licima na ostvarenju zajedničkih radnih ciljeva također je jedna od slika koju sigurnosni odjel stvara o sebi u odnosu na kompaniju i širu javnost. Spremnost na saradnju mora se vertikalno urediti od najvišeg nivoa, odnosno od sigurnosnog menadžera do čuvara na ulazu. Na svim nivoima je kroz obuku i trening neophodno utvrditi svojevrsni radni moto u vidu sintagme „naravno“ kada je u pitanju svaki zahtjev prema sigurnosnom osoblju da se nešto obavi ili preduzme. Ukoliko je zahtjev izvodiv, negativni odgovori na zahtjeve trebali bi biti svedeni na minimum kad god je to moguće.

Lični integritet sigurnosnog osoblja na terenu također igra bitnu ulogu u percepciji cjelokupnog sigurnosnog odjela. Osoblje mora biti spremno da se i izvan svog radnog mjesta ponaša na korektan i moralan način, jer te vrijednosti imaju univerzalni karakter. Njihova svijest i ponos u vezi s poslom koji obavljaju moraju se reflektirati i u njihovoj pojavi, držanju i ponašanju. Pri tome je također važno sačuvati i konzistentnost u postupcima, jer sigurnosno osoblje promjenjivog raspoloženja teško može adekvatno zaštititi ugled odjela. Svi navedeni standardi u cjelokupnom habitusu zaštitara i čuvara na terenu djeluju sinergijski kada je riječ o vanjskoj percepciji kvaliteta rada nekog sigurnosnog odjela. Njihov skup nerijetko predstavlja odraz reputacije sigurnosnog sektora koju on uživa u javnosti i cjelokupnom društvu i zato je važno ne pasti u zamku njenog zanemarivanja na najnižim nivoima, odnosno kod osoba koje predstavljaju navedenu industriju na samom terenu.