Home Articles posted by a&s Adria (Page 103)

Fargo HDP5000E poboljšava štampanje ID kartica

Kompanija HID predstavila je novu generaciju printera Fargo HDP5000e, dizajniranog da ispisuje kartice i identifikacijske dokumente u boji i visokoj rezoluciji.

“HDP5000e nudi pouzdanost, jednostavnost korištenja i visoke performanse – postavljajući nove standarde za svakodnevno retransfer štampanje kartica”, izjavio je Isaac Young, potpredsjednik i šef Farga u HID-u.

Izgrađen na čvrstim temeljima prethodne serije HDP5000 i 25 godina dokazane retransfer tehnologije, novi HID Fargo HDP5000e ID printer redefiniše standarde pouzdanosti, jednostavnosti korištenja i kvaliteta ispisa.

Dizajniran je za univerzitete, srednja i velika preduzeća, zdravstvene ustanove i državne agencije koje trebaju retransfer tehnologiju za personalizaciju beskontaktnih kartica. Također je pogodan za organizacije koje žele poboljšati kvalitet slike prelaskom s direktnog ispisa na retransfer rješenja.

Novi Fargo HDP5000e pruža visoku efikasnost, s povećanim kapacitetom ispisa kartica i bržom Ethernet vezom u poređenju s prethodnicima iz serije HDP5000. Napredna elektronska platforma omogućava bržu i precizniju kontrolu procesa ispisa, rezultirajući oštrijim tekstom i živopisnijim slikama.

HDP5000e je izuzetno pouzdan, s ojačanim utorima za USB, Ethernet i napajanje. Također ima poboljšanu modulsku vezu koja pomaže u sprečavanju zastoja kartica i problema s poravnanjem.

Printer dolazi s jednostavnim Smartscreen interfejsom u visokoj definiciji, koji pruža jasne obavijesti i jednostavne upute za postavljanje, održavanje i otklanjanje poteškoća. Osim toga, ugrađena je Workbench dijagnostika i alat za usklađivanje boja, što korisnicima omogućava jednostavan pristup svim potrebnim funkcijama.

Printer ima jedinstvenu zaštitu podataka koja nasumično skriva informacije ispisane smolastim slojem, čime se sprječava zloupotreba podataka s korištenih traka. HDP5000e također uključuje AES-256 enkripciju podataka, podršku za UV ispis i opcionalne brave za dodatnu sigurnost.

Digitalni pristup olakšava upravljanje stambenim zgradama

Sa fondom od preko 13.000 stanova i ambicioznim programom izgradnje novih zgrada, kompanija GWW već više od 70 godina pomaže da stanovanje u Wiesbadenu ostane pristupačno za širi spektar korisnika. Digitalni pristup sada im pomaže da na siguran i fleksibilan način odgovore na potrebe budućnosti.

Kao najveći graditelj stanova u gradu, jasno je da ćete težiti da date mjerljiv doprinos zajedničkom životu u urbanom okruženju. Socijalna, volonterska i građanska inkluzivnost sastavni su dio korporativne kulture kompanije GWW i njenih 200 zaposlenika. Do sada je pokrenuto, podržano i promovirano više projekata fokusiranih na integraciju, participaciju i prevenciju, kao i različite dimenzije održivosti.

Za potrebe digitalizacije pristupa stambenim objektima traženo je rješenje jednostavno za instalaciju  i opremljeno uređajima koji rade bežično i bez baterija. Kako bi se pojednostavili procesi izrade specifikacije i nabavki, tražen je i proizvođač koji može ponuditi širok raspon uređaja za zaštitu ulaza, zajedničkih i tehničkih vrata u svim stambenim zgradama.

Pri tom, uređaji na vratima moraju biti jednostavni za korištenje za sve dobne skupine radi postizanja maksimalne pogodnosti korištenja i inkluzivnosti za korisnike.

Upravljanje stambenim objektima s bilo kojeg mjesta

GWW je odabrao ASSA ABLOY i eCLIQ elektronski sistem zaključavanja koji nudi modernu upravljivost i potpunu fleksibilnost. Ovo pouzdano rješenje nudi robusnu i kompaktnu konstrukciju s izdržljivim i sigurnim komponentama. Za korisnike, njegova primjena je dobro poznata jer sve komponente rade u maniru tradicionalnih brava i ključeva. Svi eCLIQ cilindri su bežični i rade bez baterija. Napajanje dolazi iz baterije u ključu. Tako se vrata s CLIQ cilindrima uvijek mogu otključavati i bez vlastitog izvora napajanja.

Još jedan važan faktor pri odabiru GWW-a bilo je to što se ovlaštenja mogu fleksibilno postaviti i mijenjati u CLIQ Web Manageru, kojem se može pristupiti s bilo kojeg mjesta s internetskom vezom. Izgubljeni ključevi mogu se odmah deaktivirati. Osim toga, mogu se definirati vremenska i prostorna ograničenja, kako bi, na primjer, čistači imali pristup prostorima u određenim vremenskim terminima.

GWW izdaje različite eCLIQ ključeve u skladu sa zahtjevima korisnika. Na primjer, eCLIQ Connect ključ može daljinski primiti nova ovlaštenja za pristup u kratkom roku. Korisnik jednostavno ažurira svoj ključ preko Bluetooth veze između ključa i Connect mobilne aplikacije.

Pametnije upravljanje stambenim objektima uz digitalni pristup

 U mnogim stambenim objektima s više porodica širom Evrope, digitalno upravljanje već pojednostavljuje svakodnevne aktivnosti. Veća efikasnost pomaže ponuđačima nekretnina da poboljšaju svoje usluge i povećaju zadovoljstvo stanara. Digitalni pristup danas je neprimjetno iskustvo za stanare i faktor reputacije za pružatelje stambenih usluga. Time obje strane dobivaju konkretan povrat na ulaganje.

 Uz digitalni sistem, i upravljanje pružateljima usluga se odvija jednostavnije. Svaki od njih dobija akreditive za pristup koji odgovaraju precizno definiranim vremenskim i lokacijskim zahtjevima. Na primjer, čistači mogu imati pristup ujutro pet dana u sedmici.  Njihovi programabilni akreditivi otključavaju vrata objekta samo u tom vremenskom okviru. Ovlaštenja se automatski poništavaju nakon dogovorenog perioda, čime upravitelji zgrada štede vrijeme i izbjegavaju komplikacije.

Bijela knjiga ASSA ABLOY/IFSEC Insider-a „Upravljanje pristupom i sigurnosna rješenja za stambene objekte: prelazak na digitalnu tehnologiju“ istražuje nove trendove i izazove u ovom sektoru. Preuzmite svoj besplatan primjerak na https://www.assaabloy.com/group/emeia/solutions/industries/residential/multi-residential

Prisustvujte konferenciji “Pomorska sigurnost” u oktobru

Hrvatski ceh zaštitara i Konfederacija evropskih sigurnosnih službi (CoESS) organizatori su međunarodne naučno-stručne konferencije “Pomorska sigurnost 2024”, koja će se održati 24. oktobra 2024. s početkom u 09:00 sati na Sveučilištu u Splitu.

Teme će biti: sustav lučkih kapetanija u Hrvatskoj, European Ports Alliance i javno privatno partnerstvo u pomorskoj sigurnosti, borba protiv organiziranog kriminala na Jadranu i Mediteranu, uloga i djelovanje PFSO u sistemu sigurnosti luka u Hrvatskoj, izazovi u zaštiti podmorske sigurnosti, primjena novih tehnologija u zaštiti luka te primjeni novog “Training manual for Maritime security personnel”.

Konfereciji će prisustvovati voditelji poslova sigurnosti u lukama, predstavnici lučkih kapetanija, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, radnog odbora za pomorsku sigurnost COESS-a, Ministarstva unutarnjih poslova, sveučilišta, skupština, nadzornih odbora i uprava zaštitarskih trgovačkih društava, konsultanti sigurnosti, projektanti i proizvođači sistema sigurnosti.

Učešće je bez naknade, uz obaveznu prijavu sudionika. Svim učesnicima je osigurana kafa na pauzama i zajednički ručak.

Registraciju možete izvršiti putem linka: Pomorska sigurnost 2024.

Broj učesnika je ograničen. Prijave se primaju najkasnije do 18. 10. 2024. ili do popunjenja kapaciteta.

Više informacija na e-mailu: info@hcz.hr.

Genetec predstavio Cloudlink 110

Genetec je predstavio Cloudlink 110, novi uređaj za upravljanje sigurnosnim sistemima putem clouda, posebno dizajniran za manje lokacije. Ovaj kompaktni uređaj olakšava upravljanje videonadzorom na mjestima s manjim brojem uređaja, omogućavajući korisnicima prelazak na cloud ili hibridna rješenja u skladu s njihovim potrebama.

Cloudlink 110 podržava do osam kamera i ima 1 TB prostora za pohranu na micro-SD kartici. Namijenjen je za manje lokacije unutar većih sistema ili mjesta koja imaju ograničen prostor za dodatnu opremu.

Ovaj uređaj poboljšava upravljanje videozapisima i omogućava lako povezivanje lokalnih sistema s cloud rješenjima. Podržava i lokalnu i pohranu u oblaku, što omogućava efikasnu komunikaciju između manjih lokacija i centralnih ureda. Cloudlink 110 omogućava korištenje postojećih kamera, čime se smanjuje potreba za kupovinom dodatne opreme.

Posebno je koristan za maloprodajne objekte, gdje pojednostavljuje rad na više lokacija, kao i za vladine agencije koje rade s ograničenim budžetom, te zdravstvene ustanove koje koriste daljinski nadzor manjih objekata.

Christian Morin, potpredsjednik za inženjering proizvoda u Genetecu, izjavio je da ovaj uređaj omogućava upravljanje videonadzorom, kontrolom pristupa i sigurnosnim sistemima s jednim uređajem, čime organizacije mogu efikasnije postići svoje ciljeve.

Cloudlink 110 je jednostavan za upotrebu, a automatska ažuriranja putem clouda omogućavaju korisnicima da uvijek imaju najnovije funkcije i poboljšanja bez potrebe za tehničkim znanjem.

Intervju: Thomas A. Knauel, direktor za razvoj proizvoda, Bosch Fire

Napredne tehnologije, uključujući detekciju pomoću više senzora, vještačku inteligenciju i internet stvari, kontinuirano pronalaze svoje mjesto u Boschevom vatrodojavnom portfoliju. Najnovija protivpožarna rješenja nude tehnološku preciznost koja ih čini još bržim i pouzdanijim, što unapređuje sigurnost i osigurava neprekinutost rada

Razgovarao: Damir Muharemović: E-mail: redakcija@asadria.com

 Kupci danas obično očekuju digitalizirane proizvode i usluge kojima u svakom trenutku mogu pristupiti i upravljati od kuće, na poslu i u pokretu. Kao tehnološka kompanija u sve umreženijem svijetu, Bosch u svaki novi proizvod ugrađuje posljednje inovacije, kao što su detekcija pomoću više senzora, AI, duboko učenje i internet stvari. Ove su pametne tehnologije dio Boschevog inovativnog portfolija detektora požara, alarma i srodnih vrhunskih sistema i usluga.

a&s Adria: Gospodine Knauel, na čelu ste Boschevog odjela za razvoj protivpožarnih uređaja. Kada ste počeli raditi za Bosch Fire, na kojim ste pozicijama radili te šta Vaša uloga danas podrazumijeva?

Knauel: Boschu sam se pridružio krajem 2000. kao pripravnik u prodaji i marketingu. Dvije godine kasnije imao sam priliku da se pridružim Building Technologies diviziji kao voditelj proizvoda za protivpožarne sisteme. Radio sam to nekoliko godina, a zatim sam se preselio u Singapur, gdje sam radio u tamošnjem regionalnom odjelu prodaje. Vrativši se u Njemačku, preuzeo sam vodeću ulogu u upravljanju Boschevim protivpožarnim proizvodima. Danas sam odgovoran za globalno upravljanje proizvodima, ali i razvoj strategije za Bosch Fire. Dakle, mogao bih kazati da sam u industriji već dvadeset i više godina. Volim biti među različitim kulturama i ljudima. Nijemac sam, ali sam živio u SAD-u, Velikoj Britaniji, Singapuru i Kini – u čemu sam mnogo uživao.

a&s Adria: Kakvi su planovi vaše kompanije nakon najave prodaje tri glavne divizije?

Knauel: Da, kao što ste kazali, Bosch reorganizira svoju Building Technologies diviziju. Veći njen dio će biti prodat. To uključuje poslovne jedinice za videonadzor, zatim kontrolu pristupa i protivprovalu te komunikacije. Ali poslovanje s protivpožarnim alarmnim sistemima neće se prodavati. Zapravo, taj će odjel nastaviti s istom predanošću i ambicijama u svim zemljama u kojima smo prisutni. Zadržat ćemo naše prodajne kanale, partnerstva i ugovore. Nastavit ćemo ulagati u portfolio. S našim partnerima ćemo nastaviti priču o uspjehu Boschevog sigurnosnog biznisa, koja traje već više od stotinu godina.

a&s Adria: Kao dio strategije, fokusira li se Bosch na određene industrije?

Knauel: Bosch nudi široku paletu proizvoda u oblasti detekcije požara. Ti nam uređaji omogućavaju da realizujemo rješenja po mjeri za gotovo sve vrste projekata, od proizvodnih pogona do poslovnih zgrada, od bolnica do aerodroma. Sada naši sistemi i proizvodi donose jedinstvene mogućnosti za prevazilaženje specifičnih izazova s kojima se suočavaju različite industrije. Navest ću nekoliko primjera. U slučaju alarma u bolnicama, mnogim pacijentima je potrebna pomoć da se spuste niz stepenice ako liftovi nisu u upotrebi. Bosch Smart Safety Link omogućava integraciju razglasa s detektorima požara i pomaže menadžerima sigurnosti pri evakuaciji u hitnim slučajevima, omogućavajući veoma efikasnu postepenu evakuaciju.

Također, neplanirani zastoji u proizvodnji su izuzetno skupi. Električne mašine i elektronski uređaji u industrijskim postrojenjima stvaraju elektromagnetne smetnje, koje mogu izazvati prekid proizvodnje i drugih operacija. Funkcija eSmog detektora AVENAR 4000 bilježi količinu elektromagnetnih smetnji iz izvora kao što je oprema, što uveliko smanjuje rizik od lažnih alarma i kasnijih zastoja u radu i evakuacije.

U hotelima, muzejima ili velikim poslovnim zgradama estetika igra glavnu ulogu. Naši ravni detektori požara su ultratanki sa glatkom površinom, što ih čini nenametljivim i jedva vidljivim na plafonu. Čak nudimo i izbor od 16 RAL boja za razne vrste interijera.

I posljednji primjer je otkrivanje požara u poluotvorenim prostorima koje je otežano zbog vjetra i vremenskih uslova. Naše AVIOTEC rješenje za detekciju požara, zasnovano na vještačkoj inteligenciji, omogućava detekciju požara na otvorenom u blizini zgrada gdje praktično nije moguća nikakva druga tehnologija detekcije. Moguće je detektovati dim i plamen čak i u vjetrovitim uslovima, što je idealno za vanjske skladišne ​​prostore, hangare na aerodromima ili solarne elektrane.

Bosch reorganizira svoju Building Technologies diviziju. No, poslovna jedinica za protivpožarne sisteme neće se prodavati. S našim partnerima ćemo nastaviti priču o uspjehu Boschevog sigurnosnog biznisa, koja traje već više od stotinu godina.

a&s Adria: Senzori koji koriste više kriterija već neko vrijeme prevladavaju na tržištu. Da li je složena fuzija podataka prikupljenih iz nekoliko senzora, koji temeljito analiziraju sve pojave prije pokretanja bilo kakve reakcije, zapravo inteligentna inovacija s ogromnim potencijalom za zaštitu od požara?

Knauel: Da, jeste. Bosch je bio jedna od prvih kompanija koja je na tržište uvela istinsku višekriterijsku detekciju. Trend ka tehnologiji s više senzora će se nastaviti jer su lažni alarmi i dalje problem u našoj industriji. Razlozi za lažne uzbune su višestruki. Neke je, iz perspektive proizvođača, teže riješiti od drugih. Naprimjer, ljudska greška se može uzeti u obzir u dizajnu proizvoda, ali se ne može u potpunosti spriječiti. Međutim, lažni alarmi koji se javljaju zbog okolišnih faktora kao što su para od kuhanja ili tuširanja, prašina i prljavština ili aerosoli u industrijskim ili laboratorijskim okruženjima mogu se riješiti korištenjem tehnologije.

AVENAR detektor serije 4000 pruža vrhunski nivo detekcije požara. Kombinuje optičke i termičke senzore sa senzorima za hemijske materije, kao što je gas ugljik-monoksida. To znači da se nadzor svih ovih pojava može odvijati istovremeno. Prikupljeni podaci se zatim analiziraju u odnosu na stvarne obrasce požara. Prava upozorenja o požaru se brzo aktiviraju, dok je nivo otpornosti na lažne alarme impresivno visok: AVENAR 4000 detektori mogu, naprimjer, razlikovati zapaljivi CO plin od bezopasne pare i prave čestice dima od običnih čestica prašine koristeći takozvanu Dual Ray tehnologiju. Ovo je izvanredna prednost za menadžere sigurnosti.

a&s Adria: Kako vještačka inteligencija i mašinsko učenje utječu na industriju zaštite od požara?

Knauel: AI i mašinsko učenje sve više revolucioniraju sve, od proizvodnih linija do zdravstvene dijagnostike, ali i naš svakodnevni život. AI modeli s algoritmima dubokog učenja mogu se razviti za prepoznavanje, kategorizaciju, karakterizaciju i obradu ulaznih podataka, uključujući slike, govor, jezik i ponašanje. U domenu vatrodojave, AI poboljšava prevenciju požara, otkrivanje, odgovor i procjenu rizika. Ove tehnologije se integrišu u različite segmente sistema zaštite od požara, od praćenja opasnosti od požara u realnom vremenu do automatizacije odgovora u hitnim slučajevima. Dozvolite mi da vam navedem nekoliko primjera.

Sistemi za detekciju požara pogonjeni vještačkom inteligencijom koriste algoritme dubokog učenja i kompjuterski vid za analizu videosnimaka u realnom vremenu. Ovi sistemi mogu identificirati opasnosti od požara i otkriti dim ili plamen mnogo brže i preciznije od tradicionalnih metoda, smanjujući vrijeme odziva i ograničavajući štetu.

Također, modeli mašinskog učenja mogu se koristiti za predviđanje potencijalnih rizika od požara analizom ogromne količine ranije prikupljenih podataka, uključujući faktore okoliša (kao što su vrijeme, vlažnost i vegetacija) i obrasce ljudske aktivnosti. Podaci pomažu u procjeni područja visokog rizika, što može biti korisno za alokaciju resursa i proaktivno ublažavanje rizika. I kao treće, AI se može koristiti u planiranju, ali i u fazama održavanja projekta ili postojeće instalacije povećavajući efikasnost i efektivnost relevantnih aktivnosti. Naprimjer, radimo na kopilotu za planiranje sistema koji će pomoći inžinjerima u njihovom svakodnevnom radu.

Nivo otpornosti na lažne alarme kod AVENAR 4000 detektora impresivno je visok. Oni mogu, naprimjer, razlikovati zapaljivi CO plin od bezopasne pare i prave čestice dima od čestica prašine koristeći Dual Ray tehnologiju. Ovo je izvanredna prednost za menadžere sigurnosti.

a&s Adria: Tehnologija videodetekcije požara u fokusu je vaše kompanije posljednjih nekoliko godina. Koje su njene karakteristike i prednosti u odnosu na druge vatrodojavne tehnologije?

Knauel: Bosch Fire je razvio ovu tehnologiju kako bi prepoznao ponašanje stvarnog dima i plamena: AVIOTEC 8000i IR videodetekcija požara koristi pametne funkcije za pouzdano otkrivanje požara na njihovom izvoru u roku nekoliko sekundi. Područje se uživo snima 4-megapikselnom kamerom smještenom u zaštićeno IP67 kućište, što omogućava visokokvalitetne slike u svim okolinskim uslovima. Kamera analiza snimak u potrazi za bilo kakvim naznakama požara, na osnovu sati ranije pohranjenih snimaka stvarnog plamena i dima. AVIOTEC na taj način podržava kontinuitet rada kao i sigurnost s algoritmima dubokog učenja koji se mogu “obučiti” i prilagoditi za prepoznavanje bezopasnih pojava i aktivnosti, kao što je pušenje cigareta, koje u tradicionalnim sistemima detekcije pokreće lažne alarme. Ova tehnologija čini AVIOTEC izuzetno pouzdanim. Štaviše, njegov relej sa dvostrukim izlazom pomaže menadžerima sigurnosti da razlikuju zahtjeve za rješavanje problema u sistemu od upozorenja o požaru.

 a&s Adria: Za koje je prostore AVIOTEC namijenjen i možete li nam dati primjer?

Knauel: AVIOTEC je namijenjen za okruženja u kojima se tradicionalni sistemi za detekciju požara mogu suočiti s određenim ograničenjima. Naprimjer, posebno je koristan u skladištima ili hangarima za avione jer tradicionalni detektori dima mogu imati zakašnjele reakcije zbog visokih stropova, velikih otvorenih prostora ili ventilacijskih sistema koji raspršuju dim prije nego što stigne do detektora. Industrijska okruženja, posebno ona s mašinama, zapaljivim materijalima ili hemikalijama, imaju koristi od AVIOTEC-ove brze detekcije požara, jer može vizuelno otkriti vatru ili dim bez oslanjanja na toplinu ili čestice koje dospiju do detektora. I kao što je već spomenuto, naš videosistem za detekciju požara nudi rješenje za detekciju požara za vanjske prostore gdje se drugi proizvodi za detekciju požara jednostavno ne mogu koristiti.

 a&s Adria: Kao i u drugim segmentima naših života, IoT se integriše i u sisteme zaštite od požara. Jeste li uspjeli uhvatiti korak s ovim trendom i na koji način?

Knauel: Internet stvari (IoT) podržava upotrebu pametnih uređaja, omogućava povezanost za pametne domove te ubrzava i poboljšava produktivnost trenutnim prijenosom podataka i donošenjem odluka na osnovu podataka. IoT kontinuirano ulazi u naše živote i rad, a odnedavno i u specijalizirane oblasti kao što su sistemi zaštite od požara. Sistemi koji podržavaju IoT, međutim, nisu novina u Boschevom portfoliju. Revolucionarni daljinski servisi već su nekoliko godina dostupni integratorima i serviserima. Ovo rješenje im, zahvaljujući povezivanju u realnom vremenu i izvorima podataka, omogućava da provjeravaju vatrodojavne sisteme daljinski preko tableta i pametnih telefona. Ovo je već bio veliki korak naprijed u daljinskom održavanju vatrodojavnih sistema za naprednu zaštitu od požara – kao i ogromna ušteda vremena jer, naprimjer, više nije potreban odlazak na lokaciju radi provjere vijeka trajanja baterije.

 a&s Adria: Ali, Bosch se nije zaustavio na tome. Predstavili ste i Nexospace Fire System Explorer. Koja je ideja bila iza njegovog razvoja?

Knauel: Prije deset godina uveli smo usluge na daljinu povezujući vatrodojavne sisteme s internetom stvari. Sada idemo korak dalje. Digitalni paket Bosch Building Technologiesa – NEXOSPACE – sada je prilagođen tako da uključuje prikupljanje, upravljanje i analizu podataka sa svih Bosch sistema za dojavu požara pomoću NEXOSPACE Fire System Explorera (FSE). Povezanost FSE-a sa svom opremom i uređajima za zaštitu od požara omogućava integratorima potpuni uvid u cijeli sistem zaštite od požara. Ovo povećava efikasnost integracije, održavanja i nadogradnje te još više smanjuje broj lažnih alarma zahvaljujući brzom daljinskom rješavanju problema i manjem broju prekida u radu.

Integratori koji upravljaju vatrodojavnim sistemom za više lokacija ili zgrada na udaljenim, teško dostupnim lokacijama ili ekstremno prašnjavim ili vlažnim sredinama bit će oslobođeni čestih provjera stanja sistema na licu mjesta. Slično tome, odgovorni za lokacije s velikim požarnim opterećenjem su oprezniji jer imaju ažuriranije podatke preko jasnog Bosch FSE interfejsa. Pametna, IoT funkcionalnost i intuitivno korisničko iskustvo FSE-a osvojit će kupce iz svih industrija koji su zainteresirani za ulaganje u vrhunski sistem zaštite od požara.

a&s Adria: U kojim je velikim projektima Bosch Fire učestvovao u posljednje vrijeme i kakve su povratne informacije kupaca?

Knauel: Bosch vatrodojavni sistemi uspješno su implementirani u brojnim zahtjevnim projektima širom svijeta, pokazujući svoju prilagodljivost i pouzdanost u različitim okruženjima. Naši sistemi su instalirani na najvećim njemačkim aerodromima u Frankfurtu i Minhenu, ali i na međunarodnom nivou. Jedan značajan primjer je Međunarodni aerodrom Mactan-Cebu na Filipinima. Ovo brzorastuće čvorište zahtijevalo je skalabilan i modularan sistem za detekciju požara kako bi se zaštitili milioni putnika godišnje. Boschevo rješenje je pružilo sveobuhvatnu zaštitu od požara, integrišući naprednu tehnologiju detekcije dima koja će ponuditi brz odgovor i jasna, pravovremena upozorenja u cijelom objektu.

Drugi projekat, ovaj put iz Jadranske regije, Continentalov je pogon za proizvodnju guma u Temišvaru. Kao i mnoga industrijska okruženja, i to se suočava sa značajnim izazovima zaštite od požara zbog prisustva zapaljivih materijala i složenih mašina. Bosch Security je riješio ove izazove instaliranjem AVENAR 8000 centrala i AVENAR 4000 detektora. Boschev prilagođeni pristup ne samo da je ispunio već je i premašio Continentalove stroge sigurnosne zahtjeve.

Ostajemo predani rješenjima za detekciju požara i nastavit ćemo pružati istu izuzetnu uslugu i podršku našim klijentima. Zadržat ćemo sve trenutne prodajne kanale, partnerstva i ugovore. Naši će kupci u Jadranskoj regiji i dalje imati koristi od Boscheve stručnosti i inovacija

a&s Adria: Imajući sve ove inovacije na umu, koje tehnologije i rješenja možemo očekivati ​​od kompanije Bosch Fire u bliskoj budućnosti?

Knauel: U Boschu smo posvećeni pomicanju granica tehnologije. To je u našem DNK. U oblasti zaštite od požara nastavit ćemo raditi na integraciji vještačke inteligencije, IoT-a i prediktivne analitike u naš portfolio, pružajući rješenja koja pružaju veću preciznost, brže vrijeme odziva i veću pouzdanost. Dozvolite mi da ovo ostane malo nejasno, ali samo ću reći ovo: kupci mogu očekivati ​​stalne inovacije koje unapređuju sigurnost i kontinuitet poslovanja u svim sektorima.

Sigurnosna rješenja, Bosch Building Technologies – Sigurnosni sistemi

Danijel Jerković, direktor odjela za regiju Jugoistočna Adria 

a&s Adria: Kao osoba s velikim iskustvom u ovoj industriji, smatrate li da su ovdašnja tržišta zrela za najnovije vatrodojavne tehnologije o kojima smo razgovarali s Boschevim direktorom za razvoj proizvoda? Primate li upite kupaca za takvu vrstu tehnologija?

Jerković: Rekao bih da je prisutna kombinacija tradicionalnih pristupa i rastuće potražnje za inovativnijim rješenjima, osobito kada poduzeća i organizacije postanu svjesni ključne uloge koju protupožarna zaštita ima u osiguravanju kontinuiteta rada i zaštiti imovine. Ustvari, sve više primamo upite od kupaca koji su zainteresirani za vrste tehnologija o kojima smo razgovarali, kao što su detekcija požara zasnovana na umjetnoj inteligenciji, sustavi s omogućenim IoT-om i rješenja zasnovana na videozapisima kao što je AVIOTEC.

Kako bismo informirali tržište o prednosti ovih tehnologija, usredotočujemo se na edukaciju o tome kako ova rješenja ne samo da povećavaju sigurnost već i pružaju dugoročnu vrijednost kroz manji broj lažnih alarma, kraće vrijeme odgovora i integraciju s postojećim sustavima pametnih zgrada. Tržište u Jadranskoj regiji možda je još u ranoj fazi usvajanja ovih rješenja, ali vjerujem da ćemo u bliskoj budućnosti vidjeti mnogo veći pomak ka ovim naprednim vatrodojavnim tehnologijama.

a&s Adria: Kako će prodaja ostalih divizija utjecati na Boscheve kupce u našoj regiji?

Jerković: Predstojeća prodaja divizija za videonadzor, kontrolu pristupa i protuprovalu te komunikacije neće utjecati na naše poslovanje s protupožarnim sustavima u Jadranskoj regiji. Ostajemo predani rješenjima za detekciju požara i nastavit ćemo pružati istu izuzetnu uslugu i potporu našim klijentima. Zadržat ćemo sve trenutačne prodajne kanale, partnerstva i ugovore. Naši će kupci u Jadranskoj regiji i dalje sigurno imati koristi od Boscheve stručnosti i inovacija.

a&s Adria: Koja je Boscheva strategija u Jadranskoj regiji u narednih nekoliko godina?

Jerković: Prvo, važno je shvatiti da je Jadranska regija složeno tržište za investitore zbog razlika u političkoj stabilnosti, regulativi i ekonomskom razvoju između zemalja, naročito između onih koje su članice Europske unije i onih koje to nisu. Veličine tržišta i potencijal rasta također variraju, što predstavlja i prilike i rizike. Investitori traže sigurna i stabilna tržišta kako bi smanjili rizike i zaštitili svoja ulaganja, jer stabilna tržišta nude predvidive prinose i promoviraju dugoročni rast.

Iz tog razloga u Boschu znamo da postizanje održivog rasta u Jadranskoj regiji zahtijeva fokusiranje na specifične industrije i projekte u svakoj zemlji. Na primjer, ciljamo na luksuzne hotele i turističke komplekse u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Albaniji i Crnoj Gori. U Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Sloveniji ciljamo na industrijski i proizvodni sektor, dok su u Mađarskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj zdravstvo i industrija ključne oblasti rasta. U cijeloj regiji postoje stalna ulaganja u komercijalni i maloprodajni sektor.

Također smo prepoznali potrebu za kontinuiranim podizanjem svijesti o važnosti pouzdanih sustava za dojavu požara među svim ključnim dionicima u našoj industriji. Bosch se ističe kao pouzdan partner za sustave za detekciju požara zahvaljujući našim dokazanim rezultatima, visokokvalitetnoj tehnologiji i usklađenosti s međunarodnim propisima. Nudimo snažnu korisničku podršku, uključujući postprodajne usluge, obuku i održavanje. Osim toga, naša prilagodljiva rješenja zadovoljavaju specifične potrebe različitih industrija, što nas čini pouzdanim izborom za investitore koji traže učinkovite i efektivne sustave zaštite od požara.

Prepoznavanje lica: Između sigurnosti i zaštite ljudskih prava

Upotreba tehnologija za prepoznavanje lica izaziva brojne kontroverze na globalnom nivou. Dok se u nekim dijelovima svijeta ubrzano usvaja, u drugima se suočava s ozbiljnim kritikama zbog pitanja privatnosti i etičkih dilema. Pravna regulativa također znatno varira od zemlje do zemlje, pri čemu se pojedine države suočavaju sa zakonskim izazovima u pokušaju da pronađu balans između sigurnosti i zaštite osnovnih ljudskih prava

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

U kontekstu sve veće zabrinutosti za sigurnost, posebno tokom velikih međunarodnih događaja kao što su bile Olimpijske igre u Parizu, tehnologija prepoznavanja lica zauzima sve značajnije mjesto u nastojanju da se zaštite posjetitelji i istovremeno očuvaju njihova prava. Uoči Igara, nakon što su nepoznate osobe podmetnule požare na francuskoj željezničkoj mreži, zabrinutost za sigurnost dodatno je porasla, čime je naglašena važnost ove tehnologije. Kamere s umjetnom inteligencijom pratile su neuobičajeno ponašanje posjetitelja tražeći potencijalne opasnosti i oružje, ali zbog zabrinutosti javnosti softver za prepoznavanje lica nije korišten, čime su djelimično zaštićena privatnost i ljudska prava.

S druge strane, Vlada Ujedinjenog Kraljevstva planira uložiti četiri miliona funti u mobilne policijske jedinice s tehnologijom prepoznavanja lica za borbu protiv kriminala. Organizacije za zaštitu građanskih prava, poput Big Brother Watcha, protive se ovom programu, smatrajući ga nametljivim i prijetnjom privatnosti. Pokrenuli su i kampanju protiv korištenja ove tehnologije, ističući nedostatak demokratskog nadzora.

Zloupotreba prava

Pitanje regulacije upotrebe softvera za prepoznavanja lica dobilo je na važnosti i u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je San Francisco 2019. postao prvi grad koji je zabranio korištenje ove tehnologije. Slične mjere razmatrali su i drugi gradovi poput Oaklanda i Somervillea. Osim toga, Microsoft je tada pozvao zakonodavce da postave ograničenja za ovu tehnologiju, upozoravajući na rizike ukoliko upotreba ovih softvera ostane neregulisana.

Najkonkretniji primjer korištenja tehnologije prepoznavanja lica je Kina, gdje je postavljeno oko 200 miliona kamera, a njihov broj se konstantno povećava. Međutim, mnoge od tih kamera povezane su sa upitnim “sistemom socijalnih kredita”, koji kineska vlast razvija od 2014. godine. Kineske kompanije sve više sklapaju ugovore o korištenju ove tehnologije u siromašnijim zemljama, čime dodatno unapređuju i tehnologiju.

U zemljama s nedostatkom demokratije, poput Mijanmara, sistemi prepoznavanja lica često se zloupotrebljavaju radi suzbijanja aktivista. Nakon vojnog udara u februaru 2021. godine, ova tehnologija igrala je ključnu ulogu u gušenju mirnih protesta protiv vojne vlasti. Nova vlada koristila je videonadzorne kamere s prepoznavanjem lica za praćenje i identifikaciju demonstranata, što je rezultiralo njihovim hapšenjem, pritvaranjem, pa čak i pogubljenjima.

Transparentnost u uvođenju tehnologije prepoznavanja lica je ključna. Javnost bi trebala biti obaviještena o načinu korištenja tehnologije kroz redovne izvještaje i javne konsultacije

Izazovi na Balkanu

Na Balkanu, korištenje tehnologije prepoznavanja lica predstavlja značajan izazov zbog specifičnih pravnih okvira, različitih političkih dinamika i društvenih normi. Zakonodavstva koja regulišu upotrebu ove tehnologije tek se razvijaju – neke zemlje su već usvojile određene zakone i propise, dok druge i dalje razmatraju odgovarajuće korake. Diskusije o softverima za prepoznavanje lica često su zbunjujuće i zbog složenosti same tehnologije, što dodatno otežava donošenje adekvatnih zakona. Primjeri zemalja koje su napravile napredak u regulaciji, poput Hrvatske i Slovenije, nasuprot onima koje se suočavaju s izazovima, poput Srbije, ilustriraju različite pristupe ovom pitanju. Razvoj tehnologije prepoznavanja lica nastavit će se zbog svojih prednosti za potrošače i javnu sigurnost, a to zahtijeva jasne smjernice za njenu upotrebu.

Pravila bi trebala varirati ovisno o namjeni, bilo da je riječ o komercijalnoj, vladinoj ili policijskoj upotrebi. Prvo, upotreba mora biti u skladu s ustavnim pravima građana. Transparentnost je također ključna: javnost bi trebala biti obaviještena o načinu korištenja tehnologije kroz redovne izvještaje i javne konsultacije. U određenim situacijama, građani bi trebali dati pristanak za korištenje tehnologije prepoznavanja lica, a važno je definirati i koliko dugo se fotografije prikupljene pomoću ove tehnologije mogu čuvati i pod kojim uslovima se mogu koristiti. Građanima, također, treba omogućiti brz i jednostavan pristup pravnoj zaštiti u slučaju grešaka, slično kao kod “no-fly” lista. Iako su navedeni principi ključni za odgovornu upotrebu tehnologije prepoznavanja lica, njihova implementacija varira od zemlje do zemlje zbog raznolike pravne i političke situacije.

 Implementacija sistema u Bosni i Hercegovini

Bosna i Hercegovina je još daleko od sistema koji bi mogao u realnom vremenu skenirati pojedince i vršiti njihovu identifikaciju i kategorizaciju na osnovu biometrijskih podataka. Uvođenje takvog sistema zahtijevalo bi značajna ulaganja u infrastrukturu, kao i usklađivanje s postojećim zakonskim okvirima, posebno sa Zakonom o zaštiti ličnih podataka. Implementacija sistema za prepoznavanje lica u realnom vremenu u Bosni i Hercegovini zahtijevala bi sveobuhvatnu mrežu videonadzora širom gradova i mjesta masovnog okupljanja kao što su tržni centri, fudbalski stadioni i druge javne površine. Osim toga, potrebna je informacijska infrastruktura koja bi integrisala najmodernija IT rješenja, omogućavajući obradu ogromnih količina podataka u realnom vremenu. Takva infrastruktura ne samo da bi bila tehnološki izazovna već bi zahtijevala i značajna finansijska ulaganja.

Zakon o zaštiti ličnih podataka Bosne i Hercegovine predstavlja ključni pravni dokument koji reguliše obradu biometrijskih podataka, uključujući one prikupljene putem tehnologija za prepoznavanje lica. Prema članu 3. Zakona, biometrijski podaci su klasificirani kao lični podaci, što znači da je njihova obrada strogo regulisana. Svaka upotreba biometrijskih podataka mora biti u skladu sa zakonom, uključujući prikupljanje, pohranu i dijeljenje.

 Transparentnost i saglasnost

Član 4. Zakona postavlja osnovne principe obrade podataka, kao što su zakonitost, pravičnost i transparentnost. To znači da bi sistem za prepoznavanje lica morao biti implementiran na način koji je u potpunosti transparentan prema građanima, uz jasna objašnjenja o svrsi i načinu obrade njihovih podataka. Ovo predstavlja izazov u kontekstu masovnog nadzora, gdje je teško osigurati pristanak svakog pojedinca. Zakon zahtijeva izričitu saglasnost građana za obradu njihovih ličnih podataka, što otvara pitanja o tome kako bi se saglasnost mogla organizovati i da li bi građani imali pravo odbiti takvu obradu.

Član 23. Zakona nalaže da se preduzmu odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere kako bi se osigurala zaštita ličnih podataka. Uvođenje sistema za prepoznavanje lica zahtijevalo bi vrhunsku sigurnosnu infrastrukturu koja bi zaštitila prikupljene podatke od neovlaštenog pristupa i zloupotrebe.

Uvođenje tehnologija za prepoznavanje lica u Bosni i Hercegovini moralo bi se dodatno uskladiti sa međunarodnim standardima, poput Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR) Evropske unije, koja postavlja visoke standarde za zaštitu privatnosti. Ovaj kontekst je posebno važan s obzirom na potencijalne rizike koje ovakva tehnologija nosi za ljudska prava i slobode.

U maju ove godine, Savjet Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama Crne Gore donio je odluku o privremenoj zabrani Ministarstvu unutrašnjih poslova da obrađuje lične podatke putem videonadzora u Podgorici, Baru i Budvi

 Projekat u Beogradu

U Srbiji, regulacija upotrebe softvera za prepoznavanje lica dio je šireg okvira zakonodavstva o nadzoru i zaštiti podataka, ali je prilično kontroverzna i predmet brojnih rasprava i kritika. Specifični zakoni koji bi regulisali upotrebu videonadzora u javnim prostorima, posebno tehnologije prepoznavanja lica, još nisu doneseni. Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije je u decembru 2022. godine predložilo Nacrt zakona o unutrašnjim poslovima, koji uključuje odredbe o masovnom biometrijskom nadzoru na javnim mjestima.

Ove odredbe omogućile bi policiji upotrebu napredne tehnologije za prepoznavanje lica u realnom vremenu, što bi moglo narušiti privatnost građana i ljudska prava. Prijedlog zakona je povučen iz zakonodavnog procesa nakon reakcija i kritika domaćih i međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava. Kritičari su istakli da predloženi zakon nije u skladu s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, koju je Srbija ratificirala, te da bi uvođenje masovnog nadzora bilo neopravdano i nesrazmjerno narušilo prava građana.

Dosta prašine u javnosti izazvao je i projekat iz 2019. godine, kada je Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije počelo postavljanje kamera s tehnologijom prepoznavanja lica u Beogradu, u saradnji s kineskom kompanijom Huawei. Početkom 2019. godine, Ministarstvo je najavilo postepeno uvođenje hiljadu kamera nove generacije na 800 lokacija u Beogradu. Huawei je u martu 2019. godine objavio da je u prvoj fazi projekta instalirano 100 kamera na više od 60 ključnih lokacija, uključujući testne kamere postavljene na sportskim arenama i tržnim centrima. Neprofitna fondacija “Share” zatražila je informacije o lokacijama kamera i procjeni utjecaja obrade podataka s videonadzornih sistema na zaštitu podataka o ličnosti. Ministarstvo je odbilo zahtjev, navodeći da su svi dokumenti vezani za nabavku videoopreme označeni kao povjerljivi.

 Neophodna unapređenja

Ovaj slučaj postavlja pitanja o zakonitosti i legitimnosti primjene ovakvih tehnologija u Srbiji. Postojeći zakonski okvir za zaštitu podataka u toj zemlji, uključujući i Zakon o zaštiti podataka o ličnosti (ZZPL), zahtijeva procjenu uticaja na zaštitu podataka (DPIA) za ovakve sisteme, ali je utvrđeno da ova procjena nije ispunila formalne i materijalne uslove zakona budući da nije jasno definisano na koji se sistem nadzora odnosi, koje su pravne osnove i koje su mjere zaštite podataka preduzete. Sve ove inicijative u Srbiji ukazuju na dodatnu potrebu za širim javnim debatama prilikom donošenja zakona koji se odnose na upotrebu softvera za prepoznavanje lica kako bi se osiguralo da su prava građana adekvatno zaštićena.

Rizici od zloupotrebe  

Slična je situacija i u Crnoj Gori, gdje zakonski okvir trenutno ne obuhvata specifične regulative za tehnologiju biometrije, već se postojeća regulativa oslanja na širi pravni okvir zaštite podataka i privatnosti građana, što može dovesti i do pravne nesigurnosti i rizika od zloupotrebe.

Prema članu 9. stava 1. Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, “lični podaci” su sve informacije koje se odnose na fizičko lice čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi, dok su “biometrijski podaci” podaci o fizičkim ili fiziološkim karakteristikama koji su specifični, jedinstveni i nepromjenjivi. Član 28. propisuje da rukovalac zbirke ličnih podataka mora dobiti saglasnost nadzornog organa ako planira automatsku obradu koja predstavlja poseban rizik za prava i slobode lica,. Ove obaveze ne primjenjuju se ako se obrada vrši na osnovu zakona, uz saglasnost lica ili ako je neophodna za ispunjavanje ugovora.

Subjekt je obavezan da zatraži saglasnost Agencije za zaštitu ličnih podataka prije svake automatske obrade, posebno ako se obrađuju biometrijski podaci. Član 32. dozvoljava primjenu biometrijskih mjera u javnom sektoru, ali samo ako su propisane zakonom i ako su neophodne za sigurnost lica ili imovine. Iako zakonske odredbe postavljaju osnovne principe zaštite podataka, postoji potreba za dodatnom regulacijom koja će obuhvatiti specifičnosti biometrijske tehnologije i osigurati zaštitu privatnosti građana.

 Prijava nezakonitosti

“Agencija je imala slučajeve prijave nezakonite obrade ličnih podataka primjenom uređaja za biometriju, u svrhu evidencije prisustva zaposlenih na radnom mjestu. U svim slučajevima kada biometrijska obrada nije izričito propisana zakonom, odnosno kad se svrha obrade može ostvariti na drugi način, Agencija odbija zahtjeve za primjenu biometrijskih mjera kako bi se spriječio rizik po zaštitu ličnih podataka”, rekla je Mirjana Volkov, rukovoditeljica Odsjeka za predmete i prigovore u Agenciji za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama Crne Gore.

U maju ove godine, Savjet Agencije donio je odluku o privremenoj zabrani Ministarstvu unutrašnjih poslova da obrađuje lične podatke putem videonadzora u Podgorici, Baru i Budvi. Ova odluka uključivala je poništenje ranije izdate saglasnosti za vođenje videonadzora. MUP je nabavio softver za prepoznavanje lica od kompanije AnyVision, ali nije obavijestio Agenciju o proširenju videonadzora na dodatne javne površine, čime je prekršen član 27. Zakona o zaštiti ličnih podataka.

Agencija je tražila od MUP-a da dostavi informacije o funkcionalnosti sistema videonadzora, uključujući detalje o biometrijskom prepoznavanju lica. MUP nije dostavio tražene informacije u predviđenom roku, čime je prekršio član 67. Zakona o zaštiti ličnih podataka. Zbog ovih nepravilnosti, Savjet Agencije izrekao je privremenu zabranu obrade ličnih podataka putem sistema videonadzora u spomenutim gradovima.

Ovaj slučaj ukazuje na nedostatak detaljnijeg zakonskog okvira za regulisanje upotrebe biometrijskih mjera na javnim površinama i njihovu masovnu obradu u Crnoj Gori. Iako je zakon predviđao mogućnost snimanja javnih površina radi sigurnosti, propisano je da MUP mora zatražiti saglasnost Agencije za svaku automatsku obradu biometrijskih podataka, s obzirom na poseban rizik za prava građana.

Visoki standardi

S druge strane, Hrvatska predstavlja primjer zemlje koja je već uspostavila detaljniji pravni okvir, gdje je obrada biometrijskih podataka, uključujući i prepoznavanje lica, regulisana kroz Opću uredbu o zaštiti podataka (GDPR) i Zakon o provedbi te uredbe. Ovaj zakon postavlja visoke standarde za zaštitu privatnosti i obrade ličnih podataka, i u skladu je s evropskim zakonodavstvom. Agencija za zaštitu osobnih podataka (AZOP), kao nezavisno nadzorno tijelo, nadzire provedbu ovih zakona i osigurava da obrada biometrijskih podataka bude u skladu s propisima.

Prema Zakonu o obradi biometrijskih podataka, članu 21, obrada biometrijskih podataka u tijelima javne vlasti može se provoditi samo ako je zakonski određena i nužna za zaštitu osoba, imovine, klasificiranih podataka ili poslovnih tajni, pri čemu ne smiju prevladavati interesi ispitanika koji bi mogli biti u suprotnosti s obradom. Isto tako, članom 22. uređuje se da obrada biometrijskih podataka u privatnom sektoru može biti dopuštena samo ako je propisana zakonom ili nužna za zaštitu osoba ili imovine, uzimajući u obzir interese ispitanika.

Zakon također ističe da je pravni temelj za obradu biometrijskih podataka često izričita dozvola ispitanika, dok član 23. omogućava obradu biometrijskih podataka zaposlenika za evidentiranje radnog vremena, pod uslovom da zaposlenik daje dozvolu.

Hrvatska predstavlja primjer zemlje koja je već uspostavila detaljniji pravni okvir za zaštitu ličnih podataka, gdje je obrada biometrijskih podataka, uključujući prepoznavanje lica, regulisana kroz Opću uredbu o zaštiti podataka (GDPR) i Zakon o provedbi te uredbe

 Primjena zakona u praksi

Odredbe Zakona o obradi biometrijskih podataka primjenjuju se na osobe čiji se biometrijski podaci obrađuju u Hrvatskoj ako obradu provodi organizacija ili tijelo javne vlasti sa sjedištem u toj zemlji. Međutim, ovaj zakon ne pokriva područje odbrane, nacionalne sigurnosti i sigurnosno-obavještajnog sistema. Iako zakon regulira obradu biometrijskih podataka, ne utječe na obavezu provođenja procjene učinka koja je predviđena Općom uredbom o zaštiti podataka. Prema članu 9. Opće uredbe o zaštiti podataka, zabranjuje se obrada ličnih podataka koji otkrivaju rasno ili etničko porijeklo, politička mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja, članstvo u sindikatu, genetske podatke, biometrijske podatke za jedinstvenu identifikaciju te podatke o zdravlju ili seksualnoj orijentaciji pojedinca. Međutim, ova zabrana ne primjenjuje se ako ispitanik daje izričitu dozvolu za obradu takvih podataka za određene svrhe. Tada obrada može biti dopuštena, osim ako zakon Unije ili države članice ne predviđa drugačije. Obrada može biti dopuštena i ako je nužna za izvršavanje obaveza ili ostvarivanje posebnih prava u području radnog prava i socijalne zaštite, uz uslov da se poštuju odgovarajuće zaštitne mjere.

 “Nemamo prijavljenih slučajeva zlouporabe”

“Svaki voditelj obrade koji obrađuje osobne podatke, uključujući i biometrijske osobne podatke, mora poštovati odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka, u ovom slučaju s posebnim naglaskom na članak 32. Opće uredbe o zaštiti podataka, što znači da mora poduzeti odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere kako bi osigurao adekvatnu zaštitu osobnih podataka koje obrađuje”, naveli su iz Agencije za zaštitu osobnih podataka.

Upravo u kontekstu sveprisutne primjene biometrijskih podataka i rastućih briga o privatnosti, Agencija za zaštitu osobnih podataka pruža jasno usmjerenje u vezi s obradom tih podataka. Naime, biometrijski podaci, kao što su otisci prstiju i skenovi lica, sve češće se koriste za identifikaciju i sigurnosne provjere.

Anamarija Mladinić, načelnica Sektora za EU, međunarodnu suradnju i pravne poslove u Agenciji za zaštitu osobnih podataka, pojasnila je trenutno stanje u vezi s ovom temom.

“Agencija za zaštitu osobnih podataka redovito izdaje smjernice i mišljenja vezano za obradu osobnih podataka. Ne postoje posebni etički kodeksi ili smjernice vezano za uporabu biometrijskih podataka, već je navedeno regulirano zakonskim propisima, te smjernice koje vrijede za obradu ostalih kategorija osobnih podataka vrijede i za obradu biometrijskih osobnih podataka, odnosno svaka obrada osobnih podataka, pa tako i biometrijskih, mora biti u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka. Slijedom navedenog, mora biti prije svega zakonita, poštena, nužna za svrhu u koju se provodi i transparentna prema ispitanicima. Nemamo prijavljenih slučajeva zlouporabe biometrijskih osobnih podataka i nismo se dosad susreli s nekim posebnim reakcijama javnosti vezano za prepoznavanje lica i obrade biometrijskih podataka. Općenito u javnosti prevladava negativan stav prema korištenju facial recognition tehnologije na javnim mjestima, ali dosad nismo imali pritužbi na navedeno niti smo se s time susreli u svom radu”, kazala je Mladinić.

 Stroge regulacije

Kako objašnjava načelnica Sektora za EU, obrada podataka se provodi putem Automatiziranog sistema za biometrijsku identifikaciju (ABIS), koji je integriran s nacionalnim i evropskim informacijskim sistemima poput Schengenskog informacijskog sistema i Evropskog sistema daktiloskopskih podataka. U slučajevima kada ABIS prepozna nesuglasice u identitetu ili sumnjive aktivnosti, pokreće dodatne provjere i automatski obavještava nadležnu policiju radi daljeg istraživanja. Upotreba tehnologije za prepoznavanje lica u Hrvatskoj je, dakle, strogo regulisana kako bi se osigurala zaštita privatnosti i ličnih podataka građana, u skladu sa standardima Evropske unije.

 Etičke dileme

U Sloveniji je upotreba biometrijskih podataka strogo regulisana zakonima poput Zakona o zaštiti ličnih podataka (ZVOP-2) i Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR). Ovi zakoni propisuju obavezu transparentnosti i zaštite privatnosti građana prilikom obrade njihovih biometrijskih podataka. Međutim, praksa slovenske policije otkrila je određena neslaganja između zakonskih propisa i stvarne primjene, što je stvorilo ozbiljne pravne i etičke dileme. Iako su Zakon o pasošima (ZPLD-1) i Zakon o ličnoj karti (ZOIzk-1) jasno definisali upotrebu biometrijskih podataka, uključujući slike lica i otiske prstiju, ti propisi nisu obuhvatili tehnologiju prepoznavanja lica u kontekstu ovih dokumenata. Prema informacijama iz Ministarstva unutrašnjih poslova, biometrijski podaci mogu se koristiti isključivo za provjeru autentičnosti identifikacijskih dokumenata pri prelasku državnih granica.

 Odgovor policije

Međutim, situacija se dramatično promijenila u svjetlu izvještaja nevladine organizacije AlgorithmWatch, koja je razotkrila da je slovenska policija koristila softver za prepoznavanje lica od 2014. godine. Policija je, kako je naveo Domen Savič iz organizacije Državljan D Slovenija, preuzimala fotografije sa društvenih mreža bez pristanka građana. Pojedinici koji su prijavili krivična djela bili su šokirani kada su među osumnjičenima ugledali vlastite fotografije preuzete s njihovih profila. Policija je branila ovu praksu tvrdeći da su te fotografije javno dostupne. Upravo je ovaj jaz ukazao na hitnu potrebu za reformama koje će osigurati da upotreba biometrijskih tehnologija bude u skladu s propisima i etičkim normama zaštite privatnosti građana u toj zemlji.

 Široka upotreba

U kontekstu istraživanja o regulaciji softvera za prepoznavanje lica u balkanskoj regiji, važno je razmotriti i pravni okvir Sjeverne Makedonije. Ovaj okvir je dostupan putem Agencije za zaštitu ličnih podataka i osmišljen je kako bi se omogućila zaštita ličnih podataka, s obzirom na sve veću upotrebu tehnologije prepoznavanja lica u okviru javne sigurnosti i sistema za videonadzor.

Inače, zaštita ličnih podataka u Sjevernoj Makedoniji regulisana je Zakonom o zaštiti ličnih podataka, koji je usklađen s evropskim standardima i koji postavlja pravila za prikupljanje, obradu i čuvanje ličnih podataka, osiguravajući da se prava građana štite. Svi koji obrađuju lične podatke, bilo da su to javne institucije ili privatne kompanije, moraju poštivati ova pravila kako bi osigurali transparentnost i odgovornost. Zakon nalaže da se lični podaci obrađuju na zakonit i transparentan način. To znači da moraju biti prikupljeni za jasno definisane i legitimne svrhe. Također, moraju se čuvati samo koliko je potrebno i nakon toga obrisati ili anonimizirati.

 Posebne kategorije podataka

Obrada ličnih podataka dozvoljena je samo pod određenim uslovima, kao što su dobijanje saglasnosti subjekta ili ispunjenje zakonskih obaveza. Subjekti imaju pravo povući saglasnost u bilo kojem trenutku. Posebne kategorije podataka, poput informacija o zdravlju ili rasnom porijeklu, imaju stroga pravila i njihova obrada je zabranjena osim u slučajevima ako je subjekat dao eksplicitnu saglasnost ili kada je to neophodno za zaštitu vitalnih interesa. Kontrolori ličnih podataka moraju jasno informisati subjekte o njihovim pravima, što uključuje pravo na povlačenje saglasnosti i pravo na prenosivost podataka. Ova prava omogućavaju ljudima da zadrže kontrolu nad svojim informacijama. Također, kontrolori su dužni obavijestiti subjekte o automatiziranom odlučivanju i profiliranju kako bi bili svjesni mogućih posljedica. Saradnja kontrolora i Agencije za zaštitu podataka je ključna za očuvanje visokih standarda privatnosti.

Neki od najboljih softvera za prepoznavanje lica u 2024. godini su: Clearview AI, Microsoft Azure Face API, Amazon Rekognition, Face++ (kompanije Megvii) i NEC-ov NeoFace.

 Tržišna kretanja

Tehnologija prepoznavanja lica sve se više koristi širom svijeta, s procjenama da se primjenjuje u više od stotinu zemalja. Očekuje se da će globalno tržište ove tehnologije dosegnuti vrijednost od oko 8,5 milijardi američkih dolara do 2025. godine, što predstavlja značajan rast u odnosu na 3,8 milijardi dolara u 2020. Rastuća potražnja za sigurnosnim sistemima i integracija AI i 5G tehnologija ključni su faktori koji pokreću ovaj rast. Sjeverna Amerika vodi na tržištu, a očekuje se značajan rast u Evropi i Aziji zbog većih ulaganja u sigurnosnu infrastrukturu. Tehnologija prepoznavanja lica evoluira od 2D ka 3D rješenjima, koja nude bolju preciznost i sigurnost. Usvajanje sistema baziranih na umjetnoj inteligenciji za prepoznavanje lica povećava se u sektorima kao što su zdravstvo, obrazovanje i sigurnost. Međutim, visoki troškovi implementacije i nedovoljna tačnost predstavljaju glavne prepreke. Ključni igrači na tržištu fokusiraju se na razvoj novih proizvoda i strateška partnerstva kako bi zadržali konkurentsku prednost.

Izbor metode prepoznavanja lica zavisi od specifičnih potreba aplikacije. Tradicionalni algoritmi, kao što su Eigenfaces i Fisherfaces, nude brze opcije, ali s manje tačnosti, dok duboko učenje, posebno konvolucijske neuronske mreže kao što su DeepFace i FaceNet, pružaju veću preciznost. Hibridni pristupi kombiniraju prednosti tradicionalnih i dubokih metoda, dok 3D prepoznavanje i infracrveno prepoznavanje povećavaju tačnost u različitim uslovima.

 Mračna strana korištenja

Upotreba tehnologije prepoznavanja lica očito pokazuje dva lica – jedno koje može pozitivno utjecati na društvo i drugo koje može izazvati ozbiljne etičke dileme. Naprimjer, u Poznanu, projekt Insension koristi prepoznavanje lica kako bi pomogao djeci s intelektualnim poteškoćama da se povežu s okolinom, pokazujući potencijal tehnologije da poboljša živote onih kojima je najpotrebnija pomoć. Nasuprot tome, u nekim totalitarnim režimima vladini službenici koriste istu tehnologiju za praćenje kretanja građana i održavanje strogog nadzora, što ukazuje na mračniju stranu upotrebe prepoznavanja lica. Ova kontrastna primjena dodatno naglašava složenost tehnologije prepoznavanja lica i njen utjecaj na društvo. Etika njene upotrebe zavisi od konteksta i ciljeva za koje se koristi, čime se pokazuje da tehnologija sama po sebi nije ni dobra ni loša, već da njen utjecaj određuju “ruke” koje njom upravljaju.

Bez sigurnih hotela nema ni turizma

S usponom zemalja Jadranske regije na listi poželjnih destinacija za odmorišni i kongresni turizam, ovdašnja hotelska industrija suočila se s brojnim sigurnosnim izazovima. Većina ih ima univerzalni karakter i obuhvata probleme koje lokalni hotelijeri dijele sa stranim kolegama, dok su neki izazovi ipak obojeni lokalnim bojama, poput manjka ulaganja u sigurnost, kvalificiranog osoblja i sigurnosne kulture

Piše: Mirza Bahić; E-mail: mirza.bahic@asadria.com

Sigurnost u hotelima uključuje više aspekata koji se danas kreću u rasponu od fizičke zaštite gostiju i njihove imovine do kibernetičkih prijetnji, zaštite podataka i odgovora na krizne situacije. Svaki hotel, bez obzira na veličinu ili lokaciju, mora uložiti u kvalitetne sigurnosne sisteme kako bi osigurao neometano poslovanje i zaštitio goste. O sigurnosnim aspektima hotelijerstva u regiji razgovarali smo s više eksperata u ovoj oblasti čiji su uvidi ako ne gotova rješenja onda autentični putokazi ka optimizaciji ovog segmenta poslovanja na zadovoljstvo operatera i gostiju.

Neulaganje u sigurnost je skuplja opcija

Iako spomen “ulaganja” u sigurnost ima potencijal da zastraši upravu u vrijeme tijesnih budžeta, Saša Petar, predavač na Sveučilištu Sjever i Pomorskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, upozorava da se manje vidljivi trošak neulaganja multiplicira ako se gosti uplaše da uopće dođu u regionalnu turističku silu poput Hrvatske.

“Dvadeset pet posto BDP-a dolazi iz turizma, a onda i zarada iz posjeta ugostiteljstvu, maloprodaji i sl. Ako to ne osigurate, lako biste mogli ostati bez tih prihoda. Kriza ima tri koraka: pretkrizno razdoblje, krizno i postkrizno. Preventiva je najjeftinija opcija iako većina smatra da je to trošak. Svi zaboravljaju nevidljivi trošak, koji se množi sa puta tri ili četiri, a to su strah od dolaska, ekonomski učinci i drugo”, navodi Petar. Prema njemu, dobar primjer za ovu praksu je nedavna ocjena najsigurnijeg grada u Evropskoj uniji, koju je dobio grad Zagreb u sklopu jednog evropskog istraživanja. Ta poruka je, smatra on, jako bitna za turiste kad se raspituju za određenu turističku lokaciju na kojoj će, sigurno, veliki dio njih odsjesti upravo u hotelima.

Sličnog mišljenja je Slovenac Dimitrij Lokovšek, dugogodišnji direktor sektora bezbjednosti “Hoteli igralnice turizem”. “Mi smo radili puno anketa s turistima šta očekuju od nas. Među prva tri uvijek je bila sigurnost, uz to da što jeftinije i što više dobiju za svoje pare. Ako nema sigurnosti, nema ni turista”, kaže on.

Balans između sigurnosti i iskustva

Za goste hotela, koncept sigurnosti počinje s njihovom fizičkom zaštitom, zbog čega je i regionalni hotelijeri moraju postaviti kao prioritet. Gosti očekuju da će njihova imovina biti sigurna dok borave u hotelu, a uprave hotela moraju osigurati da prilike za ostvarivanje neovlaštenog pristupa sobama i zajedničkim prostorima budu svedene na minimum. I priroda prijetnji se s vremenom mijenjala. Nekada su se hoteli na ovim prostorima suočavali gotovo isključivo s izazovima poput krađa, vandalizma i nasilnih incidenata. No, danas su ovi rizici prošireni i na sofisticirane napade poput kibernetičkih i terorističkih aktivnosti.

Upravljanje velikim brojem ljudi koji ulaze i izlaze iz hotela, uključujući goste i osoblje, povlači složene sigurnosne zahtjeve. Stoga je važno imati višeslojni sistem zaštite koji uključuje videonadzor, kontrolu pristupa i obuku osoblja. Istovremeno, hoteli moraju balansirati između otvorenosti za goste i njihove fizičke sigurnosti kroz kombinaciju naprednih tehnologija i sigurnosnih praksi. S obzirom na to da moraju ostaviti dojam pristupačnosti i gostoljubivosti, delikatni balans između oba faktora sastoji se u uvođenju diskretnih, ali efikasnih sigurnosnih mjera, među kojima kontrola pristupa igra važnu ulogu. Na kraju, za razliku od bolnica koje imaju sličan problem i moraju zaštititi pacijente i osoblje u ambijentu otvorenosti, hotelijeri moraju obratiti pažnju i na cjelokupno iskustvo gostiju, u što spada i “nevidljiva” ali sveprisutna sigurnost.

Od brava do kartica

Pored videonadzora koji danas uspješno pokriva hotelske prostore bez narušavanja privatnosti gostiju, iskustvo boravka u hotelu danas se nerijetko promatra kroz prizmu kontrole pristupa. To iskustvo počinje već od momenta prve fizičke interakcije gosta i hotela, odnosno prolaskom kroz ulazna vrata objekta ili, još važnije, otvaranjem hotelske sobe. Tu ključnu ulogu ima brava kao prvi branik između udobnosti smještaja i vanjskih fizičkih prijetnji u hotelskom prostoru. U prošlosti, hoteli su se oslanjali na mehaničke brave sa ključevima, koje su bile jednostavne za korištenje, ali i podložne brojnim problemima. Gosti su često gubili ključeve ili su ih mogli kopirati bez velikih poteškoća, što je predstavljalo ozbiljan sigurnosni rizik. Ove brave su bile relativno jeftine, ali nisu pružale potrebni nivo zaštite, posebno u većim objektima s više gostiju.

S razvojem tehnologije, pojavile su se elektronske kartične brave, koje su postale standard u hotelima širom svijeta. Ove brave omogućuju gostima ulazak u sobe putem magnetnih kartica ili kartica sa čipovima, a jedna od glavnih prednosti je mogućnost deaktiviranja kartice nakon odlaska gosta, što automatski smanjuje rizik od neovlaštenog pristupa. Međutim, i ove brave imaju velike slabosti. Magnetne trake na karticama mogu se oštetiti, a kartice mogu biti izgubljene ili ukradene, što opet otvara mogućnost za ugrožavanje sigurnosti.

Svaka minuta je važna

U savremenim hotelima, brave su se dodatno razvile i sada često koriste bežične tehnologije poput RFID-a (radiofrekvencijske identifikacije), NFC-a (komunikacije bliskog polja) i mobilnih aplikacija. Gosti danas mogu pristupiti svojim sobama putem pametnih telefona, što smanjuje potrebu za fizičkim ključevima ili karticama. Ove brave omogućuju veću fleksibilnost, jer hotel može daljinski upravljati pristupom sobama, brzo reagirati u slučaju gubitka ili krađe te pratiti sve aktivnosti ulaska i izlaska iz sobe. Kartice-ključevi su prvobitno uvedene na tržište oslanjajući se na funkcionalnost baziranu na magnetnoj traci, no one danas češće koriste RFID s poboljšanim šifriranjem podataka. Najnoviji protokoli uključuju MIFARE Ultralight AES, Mifare Plus EV1/EV2 i DESFire EV2/EV3, pri čemu RFID kartice u hotelima nude i mogućnost praćenja i nadzora pristupa sobama u realnom vremenu.

Unapređenje sigurnosti hotela ali i iskustva gostiju nudi i relativno nova mogućnost korištenja jedne RFID kartice za pristup drugim zonama unutar objekta pored gostinske sobe. Ograničavanje ulaska neovlaštenih posjetilaca u bazenski prostor, fitness centre i druge lokacije u objektu često je izvor frustracija za prijavljene goste, koji moraju voditi računa o cijelom svežnju ključeva tokom boravka. No, RFID kartice-ključevi u kombinaciji s kompatibilnim sistemom za upravljanje pristupom mogu u potpunosti zaobići ovaj problem. Koristeći samo jednu karticu, gosti sada mogu bez problema prolaziti kroz različite prostorije unutar objekta, od ulaza u zgradu do liftova i dalje.

Dostupnost ovih tehnologija hotelijerima danas nudi i veći izbor opcija pri odabiru fizičkog akreditiva koji zadovoljava specifične potrebe gostiju, uključujući narukvice, privjeske za ključeve i bedževe. Istovremeno, ovo omogućava zaposlenicima da blagovremeno reagiraju na prijetnje čim ih prepoznaju. “Tehnička zaštita podrazumijeva brz odgovor na incident. Prvi odgovor mora se bazirati na brzom djelovanju svih službi u zaštiti i bezbjednosti do dolaska nadležnih službi. To vrijeme može da potraje, pogotovo zbog problema u saobraćaju, i svaki minut je važan. Koncepcija našeg rada podijeljena je u tri segmenta: sigurnost, vatrogasna i medicinska pomoć, i pojedinačno ne možemo učiniti ništa”, kaže Zoran Barbić, menadžer za krizne intervencije u crnogorskom odmaralištu Luštica Bay.

 Slično razmišlja i njegov kolega Zoran Vučinović, glavni menadžer sigurnosti u hotelu Mamula u Herceg-Novom, koji naglašava da nove tehnologije neće riješiti problem samostalno, ma kako impresivne bile na papiru. “Najveća investicija je u čovjeka profesionalca koji će prepoznati ono što je važno. Sinergija između novih tehnologija i sigurnosnog osoblja kao i bezbjednost cyber prostora jako su važni za nas”, kaže Vučinović.

Cyber sigurnost, oblak i IoT u službi gosta

Vučinovićevo skretanje pažnje na cyber sigurnost u hotelskoj industriji odraz je prepoznavanja specifičnosti ovog sigurnosnog fronta u kreiranju što ugodnijeg iskustva boravka za goste. Hoteli danas čuvaju veliki broj ličnih podataka gostiju, uključujući brojeve kreditnih kartica i putne isprave, što ih čini poželjnom metom za hakere. Ugrožavanje ovih podataka može dovesti do gubitka reputacije i visokih novčanih kazni. Sve šira upotreba pametnih sistema u hotelima, kao što su digitalne brave i pametne sobe, otvara nove sigurnosne rupe koje se mogu iskoristiti za neovlašteni pristup mrežama i sistemima. Zato kibernetička sigurnost u hotelima mora biti proaktivna u istoj mjeri kao i tehnička, sa stalnim ažuriranjima softvera i adekvatnom obukom osoblja o prepoznavanju prijetnji.

Ovaj dio se dotiče i uvođenja tehnologija upravljanja pristupom u oblaku, koje već danas pokazuju zrelost u smislu činjenju objekata sigurnijim, uz podršku praćenju produktivnosti hotelskog osoblja. Kao rješenja koja egzistiraju izvan fizičke lokacije hotela, platforme za upravljanje pristupom u oblaku zahtijevaju samo automatsko ažuriranje softvera kako bi zadržale visok nivo zaštite od ranjivosti. Centraliziranjem svih funkcija u jednu zaštićenu online platformu sistemi bazirani na oblaku danas smanjuju pritisak na ionako preopterećene zaposlenike i znatno skraćuju vrijeme odgovora na sigurnosne prijetnje čim se pojave.

Iako je prioritet upravljanja pristupom u oblaku jačanje sigurnosti hotela, sam dizajn ove tehnologije bez oslanjanja na lokalni server sve više se pokazuje kao revolucionaran u poboljšanju ukupnog kvaliteta iskustva boravka gostiju. Bez problema s kompatibilnošću s hardverom lokalnih sistema, ovakvo upravljanje pristupom je samo po sebi fleksibilnije i bolje prilagođeno za integraciju s drugim sistemima ili uslugama objekta. To može uključivati i integraciju sa sistemom upravljanja energijom hotela kako bi se smanjili komunalni troškovi a da se, pritom, unutar soba u trenutku dolaska gostiju odmah počne s kreiranjem povoljnog ambijenta za boravak u njoj.

Tu je od koristi još jedna tehnologija koja ima sve jače uporište u hotelskoj industriji: internet stvari (IoT), odnosno mreža međusobno povezanih uređaja i sistema koji mogu dijeliti podatke i automatski koordinirati aktivnosti na terenu. Kako IoT tehnologije uključuju chatbotove, pametne termostate i rasvjetu, one u hotelima postaju kičma napora za pružanje što agilnijeg i gostu prilagođenijeg iskustva boravka.

Dostupnost modernih tehnologija hotelijerima danas nudi i veći izbor opcija pri odabiru fizičkog akreditiva koji zadovoljava specifične potrebe gostiju, uključujući narukvice, privjeske za ključeve i bedževe

Sigurnost kao hotelski gost na budžetu

Ipak, priča o ulaganju u sigurnosne sisteme kao izvore ušteda i poboljšanog korisničkog iskustva ne ide uvijek glatko.  “Svi se suočavamo s problemom nerazumijevanja naše uloge u industriji. Hotelska industrija obezbjeđuje usluge i glavni cilj je ostvarivanje profita, stoga je naša uloga sekundarna. Ovo je bitno jer onda moramo da prodamo svoju ulogu menadžmentu i tek onda ide spuštanje prema dole. Često se dešava da nemamo razumijevanja od vlasnika ili menadžera zato što ne donosimo profit. Nevidljivi smo. Vrlo često nas smatraju korporativnim policajcima. Pažnju zavređujemo tek kada se nešto desi, a tada je već malo kasno”, kaže Boris Saveljić, dugogodišnji menadžer sigurnosti hotela Abala, Regent i Ramada u Crnoj Gori.

Dodatni problem predstavlja tendencija hotelskih lanaca da smanjuju broj potrebnog sigurnosnog osoblja, bilo iz želje da ostvare uštede, bilo iz vjere u supremaciju tehnoloških rješenja u odnosu na ljudski faktor. Ipak, naši sagovornici vjeruju da se globalni trend redukcije broja ljudskih operatera u hotelskoj industriji neće tako brzo osjetiti zbog specifičnosti sigurnosnih potreba objekata ovog tipa.

“Suština problema je u tome što, ako je sve uredu, niko ne zna za nas. Kada je sve dobro, onda će smanjiti troškove, npr. smanjiti broj čuvara. Istraživanje u hotelu Astoria u Zagrebu pokazalo je da je, nakon što su tri čuvara sveli na jednog, u jednom danu istovremeno došlo do požara, neko je dobio srčani udar i javio se još neki problem koji jedan čovjek nije mogao riješiti. Najvažnija poruka koju kao tim možemo prenijeti je da svi zaposleni u hotelu budu asistenti u sigurnosti. I ne zaboravite otežavajuću okolnost: kriza u krizi. Ako se, npr., desi zemljotres i slično, imat ćete goste koji se ne snalaze i zato vam kriza u krizi najmanje treba”, kaže Petar.

Njegov komentar o krizi je odličan šlagvort za osvrt na još jedan ključan aspekt hotelske sigurnosti u vidu spremnosti na odgovor na vanredne situacije, poput požara, prirodnih katastrofa i evakuacije u slučaju terorističkog napada. S obzirom na to da su hoteli atraktivna meta za organizirane napade zbog velikog broja ljudi na jednom mjestu, oni moraju imati jasne protokole evakuacije i adekvatno obučeno osoblje koje će moći brzo i efikasno reagovati. Protivpožarne mjere, izlazi za nuždu, alarmni sistemi i komunikacija između zaposlenih igraju ključnu ulogu u minimiziranju rizika i osiguravanju sigurnosti gostiju.

Uspon IoT uređaja za upozoravanje

Jedno sigurnosno rješenje koje dobija na popularnosti u hotelskoj industriji su IoT uređaji za upozoravanje hotelskog osoblja. Koristeći kombinaciju tehnologija lokacije, IoT-a i oblaka, ove platforme omogućavaju osoblju da dobije važnu pomoć prilikom susreta s prijetnjom sigurnosti. Samo jednim pritiskom na dugme na uređaju za upozoravanje hotelsko osoblje može odmah obavijestiti službu sigurnosti o problemu i, još važnije, pružiti im informacije o svojoj lokaciji u realnom vremenu kako bi osigurali brz odgovor. Kako potreba za sve bržim odgovorima na potencijalne rizike raste, uloga IoT-a kao sredstva za maksimiziranje efikasnosti u održavanju sigurnosti gostiju i osoblja nesumnjivo će rasti i u godinama pred nama.

Za goste hotela, koncept sigurnosti počinje s njihovom fizičkom zaštitom. Oni očekuju da će njihova imovina biti sigurna dok borave u hotelu, a uprave hotela moraju osigurati da neovlašteni pristup sobama i zajedničkim prostorima budu svedeni na minimum

 Sigurnosna kultura je karika koja nedostaje?

No, šta je problem tehnologija poput IoT-a, senzora ili biometrije? Skupe su za sve izuzev najvećih lanaca, saglasni su naši sagovornici, a posebno za srednje velike i manje hotele. To se posebno odnosi na biometriju, koja je, prema stepenu usvajanja, još u povojima za nemali procenat hotelske industrije. Ona nudi mogućnost prepoznavanja gostiju i osoblja uz napredne metode poput skeniranja šarenice oka ili tehnologije prepoznavanja lica, zbog čega je praktično nemoguće replicirati subjekt provjere s ciljem prevare i neovlaštenog ulaska u hotelsku sobu ili zgradu.

Neki hoteli idu i korak dalje i uvode biometrijske sisteme zaključavanja, kao što su brave koje prepoznaju otisak prsta ili lica. Gosti koji dolaze mogu biti odmah prepoznati i dobiti ponude koje im se prilagođavaju u stvarnom vremenu, shodno željama ili lokaciji kretanja u objektu. Biometrijska autentifikacija u ovoj fazi nudi najviši nivo sigurnosti, jer je mnogo teže falsificirati otisak prsta ili lica nego karticu ili ključ, koji još dominiraju hotelskom industrijom. Ipak, još je nejasno kako će se prednosti biometrije pomiriti sa željom gostiju za zaštitom privatnosti bez obzira na sve pogodnosti koje ona nudi na papiru.

Lokovšek ovdje vidi još jedan manje istaknut problem: potrebu za obukom osoblja za rad sa savremenim tehnologijama čak i kada sigurnosni odjeli uspiju “izvući” pare od menadžmenta hotela. To se posebno odnosi na problem starenja sigurnosnog osoblja u hotelima zbog manjka mlađe radne snage. “Ako već dobijete pare za novu tehnologiju, kako ćete obučiti te starije kako da rade s njom? Imate, recimo, 500 kamera. Pitanje je ko je toliko dobar da gleda 500 kamera. Niko. Poslije dvadeset minuta ti gledaš samo jednu. To je pokazalo jedno istraživanje FBI-ja.”

Po njemu, tu ni vještačka inteligencija ne nudi instant odgovore na problem, iako se on zalaže za njenu širu primjenu. “AI ti pomaže da gledaš samo ono što može biti zanimljivo. I opet tamo moraš poslati nekoga da ode i pogleda o čemu je riječ i pokuša riješiti situaciju. Pripadnik sigurnosnog osoblja u turizmu i drugdje nije isti. Kod nas u Sloveniji imamo problem da je taj bezbjednjak uvijek samo to, gdje god da radi, u kasinu, na utakmici itd. On mora imati natpis ʻsecurityʼ i to je možda dobro na ulazu, ali unutra uznemirava goste. Ali mi smo u zakonu napisali da mora imati natpis i to niko ne razumije. Mi smo prva bojna fronta i moramo biti dovoljno stručni da ponudimo sigurnost jer ja kad zovem policiju, treba im dva sata pošto ih nema dovoljno”, kaže Lokovšek.

Za njegove kolege iz branše rješenje je u izgradnji sigurnosne kulture na bazi strogo definiranih procedura. Miljan Jovanović, menadžer sigurnosti hotela Radisson Collection Old Mill u Beogradu, kaže da je bitno da svi zaposleni imaju obavezu da poštuju sigurnosne procedure kojih se sami hoteli moraju pridržavati. “Na primjer, važno je da vodimo brigu o zaštiti od požara i svi uposlenici moraju proći obuku u toj oblasti”, kaže on. Za Barbića, rad sigurnosnog osoblja u savremenom hotelskom ambijentu nije samo “pozivanje na telefon” u slučaju kriznih situacija nego i nošenje s nizom potencijalnih vanrednih okolnosti, od kojih svaka zavređuje posebnu obuku kao investiciju u budućnost.

“Mi možemo mnogo napraviti za sigurnost. Danas tehnologija pravi čuda, ali i to košta. Ja sam prvi koji će vam preporučiti biometriju i AI, senzore… Problem je uvijek s parama, kako ćeš opravdati novac koji ćeš uložiti? A u malim hotelima nema nikog. Vlasnik je tamo i sigurnosno osoblje i kuharica i recepcioner. Zato je na nama da počnemo s osnovama, tj. sa sigurnosnom kulturom. U staroj državi su nam još u vrtiću usađivali ideju da radite nešto za državu. Ali ovi mladi to ne znaju, kakva sigurnost…”, navodi Lokovšek kao zaključak.

Sigurnost nosi hotelski turizam

U svijetu sve sofisticiranijih sigurnosnih izazova, hotelijerska industrija Jadranske regije nalazi se na svojevrsnoj prekretnici. S jedne strane, moderne tehnologije poput IoT-a, biometrije i sistema upravljanja pristupom u oblaku nude revolucionarne mogućnosti za unapređenje sigurnosti i iskustva boravka za gosta.

S druge strane, ograničeni budžeti, nedostatak razumijevanja uprave i izazovi u obuci osoblja predstavljaju značajne prepreke. Ipak, regionalna struka je jednoglasna – ulaganje u sigurnost nije trošak, već investicija u budućnost. Ključ uspjeha, po njima, leži u izgradnji sveobuhvatne sigurnosne kulture koja prožima sve nivoe hotelskog poslovanja, od menadžmenta do osoblja na terenu. Samo takvim pristupom, koji balansira tehnološke inovacije s ljudskim faktorom, hoteli u regiji mogu ponuditi ne samo sigurnost gostiju već i dugoročnu održivost i konkurentnost na globalnom turističkom tržištu. Jer, bez sigurnosti nema ni turizma – a time ni prosperiteta u ovom dijelu Evrope.

Povreda podataka kao globalna finansijska trauma

Rast učestalosti incidenata s povredom podataka doveo je do rekordno visokog skoka troškova povezanih s ovim napadima, uz AI i obuku osoblja kao instrumente zaštite i uštede

Piše: Mirza Bahić; E-mail: redakcija@asadria.com

Globalno breme povrede podataka danas se ne mjeri samo učestalošću ove pojave nego i troškovima koji ostavljaju sve veće rupe u organizacijskim i ličnim budžetima. Ono o čemu je struka govorila na marginama konferencija, a javnost nevješto otpisivala kao pretjerivanje razotkrio je IBM-ov izvještaj o troškovima povreda podataka u 2024. godini. Prema njemu, globalni ambijent u kojem se dešavaju ovi incidenti nikada nije bio rizičniji, a organizacije širom svijeta danas prijavljuju rekordne budžetske troškove povezane s povredama podataka. Kao ilustraciju, IBM navodi da je globalni prosječni trošak povreda podataka skočio za najmanje 10%, dostigavši vrijednost od 4,88 miliona američkih dolara. Ova cifra predstavlja najveći godišnji rast od okončanja pandemije, dok sam trošak proizlazi iz prekida poslovanja te radova na sanaciji štete nakon povreda podataka i operativnih zastoja.

Dugotrajan i skup oporavak

Nakon dijagnoze, ključno pitanje za većinu potencijalnih i bivših meta jeste kako smo došli do ove tačke i šta se može učiniti da se ublaži rast troškova povezanih s povredama podataka. To je posebno zanimljivo u vrijeme kada vlada percepcija da je tehnološki napredak gotovo svemoguć u svom kapacitetu za rješavanje problema, pri čemu mnogi zaboravljaju da batina ima dva kraja i da srodna rješenja koriste i “branitelji” i akteri napada s povredom podataka.

Ipak, nisu svi incidenti ovog profila isti, tako da izvještaj naglašava da se povrede podataka koje uključuju ukradene ili kompromitirane akreditive najduže rješavaju, odnosno potrebna su ni manje ni više nego 292 dana za identifikaciju i sanaciju posljedica napada.

Istovremeno, produžavanje perioda sanacije dovodi do svojevrsne vanredne situacije u organizacijama i podiže njihovu izloženost novim napadima u navedenim intervalima, uz neminovni rast finansijskih troškova. Osim neposrednih troškova oporavka, povreda podataka ima i indirektne finansijske posljedice poput gubitka poslovnih prilika i narušavanja reputacije. Na kraju, na povećanje troškova povrede podataka utječe i njihova pohrana u neuređenim bazama i izvorima. Ovi “sjenoviti” podaci kreiraju dodatne slojeve ranjivosti na već postojeće i podižu troškove povrede podataka za dodatnih visokih 16%.

Zdravstvo i finansije trpe najveće troškove

Iako su svi sektori ranjivi na kibernetičke napade, neke industrije se suočavaju sa znatno višim troškovima povrede podataka. Zdravstvo je, naprimjer, “najskuplja” industrija za napade ovog tipa, s prosječnim troškom od 9,77 miliona američkih dolara. Ovo je uglavnom posljedica osjetljive prirode podataka o pacijentima i strogih regulatornih zahtjeva koje pružaoci zdravstvenih usluga moraju zadovoljiti.

Sektor finansija također bilježi visoke troškove povrede podataka zbog svoje izražene osjetljivosti na nivo povjerenja korisnika i složenu digitalnu infrastrukturu. Na globalnom nivou, 46% svih povreda podataka uključivalo je ugrožavanje ličnih podataka korisnika, što je dodatno podiglo troškove zbog potrebe za poduzimanjem opsežnih mjera sanacije, poput praćenja kreditne historije komitenata i organizacije obavještavanja korisnika.

AI i automatizacija mogu biti izvor milionskih ušteda

Pored statističke evaluacije napada, jedna od najvažnijih stavki u izvještaju je procjena uloga vještačke inteligencije i automatizacije u smanjenju troškova povrede podataka. Prema dostupnim podacima, organizacije koje su šire primjenjivale vještačku inteligenciju za svoju kibernetičku zaštitu zabilježile su prosječnu uštedu od 2,2 miliona dolara u poređenju s onima bez navedenih tehnologija. AI i automatizacija su se pokazali posebno efikasnima u prevenciji, detekciji i odgovoru na povrede te kao podrška u ubrzavanju vremena oporavka i smanjenju ukupnog finansijskog opterećenja.

Uprkos jasnim prednostima vještačke inteligencije u ovom segmentu, njena globalna primjena je izraženo neujednačena. Iako je skoro dvije trećine organizacija implementiralo neki oblik cyber sigurnosti na bazi AI-ja, značajan jaz i dalje postoji, posebno u sektorima u kojima su prisutni zastarjeli sistemi. Kompanije koje ne računaju s AI-jem u svojoj cyber strategiji ne samo da se izlažu većoj ranjivosti već i rizikuju znatno veće finansijske gubitke u slučaju povrede, navodi se u izvještaju.

IBM navodi da je globalni prosječni trošak povreda podataka skočio za najmanje 10%, dostigavši vrijednost od 4,88 miliona američkih dolara, što predstavlja najveći godišnji rast od okončanja pandemije

Cijena ljudskog elementa

Ipak, u troškovnoj strukturi povrede podataka nije sve u tehnologiji koja se nerijetko promovira kao univerzalni lijek za sve sigurnosne probleme. Zapravo, jednako važan faktor rasta troškova povrede podataka je i nedostatak vještina iz oblasti cyber sigurnosti. Tako je više od polovine ispitanih organizacija prijavilo kritični manjak kvalificiranih stručnjaka za cyber sigurnost, što dovodi do povećanja troškova povezanih s povredama podataka za najmanje 26%. Situaciju dodatno pogoršava rastuća površina napada kako kompanije usvajaju nove tehnologije poput AI-ja i interneta stvari (IoT), čija pravilna zaštita zahtijeva specijalizirana stručna znanja.

Da bi ovo riješile, organizacije moraju ulagati ne samo u napredna sigurnosna rješenja nego i u obuku zaposlenika za rad s novim tehnologijama. Pri tome, i javni i privatni sektor su podjednako pozvani da razviju sveobuhvatne programe obuke kako bi se smanjio jaz u dostupnim vještinama iz oblasti cyber sigurnosti i tako osigurala podjednaka snaga ljudskog i tehnološkog elementa u sigurnosnim operacijama.

Pola troškova na prekid poslovanja

IBM-ov izvještaj otkriva da su troškovi povezani s prinudnom obustavom rada, uključujući gubitke prihoda zbog zastoja u sistemima i štetu po reputaciju, među najznačajnijim faktorima ukupnih troškova povrede podataka. U prosjeku, ovi indirektni gubici čine 50% ukupnog iznosa troškova povezanih s ovim napadima. Za organizacije koje se suoče s poremećajima radnih tokova, prosječni trošak povrede podataka iznosio je 5,01 milion dolara, što samo naglašava ozbiljan finansijski utjecaj čak i kratkoročnih prekida poslovanja.

 Cijena inertnosti

Kako globalni ambijent cyber prijetnji mijenja svoj reljef na dnevnoj bazi, IBM-ov izvještaj je poslužio kao zgodan podsjetnik na problem sigurnosne inertnosti nemalog broja organizacija u svim sektorima. Kako bivanje proaktivnim danas podrazumijeva ulaganja u napredne tehnologije poput AI-ja, usklađivanje sigurnosnih vještina osoblja i kreiranje planova odgovora na povrede podataka, jasno je zašto postoji nepopularna percepcija uvođenja jednog troška radi smanjenja drugog. Ipak, cijena nečinjenja ničega u vezi s ovim sada dolazi u paketu s konkretnim ciframa u dolarima, eurima i juanima i one nisu ohrabrujuće. Izbor je jasan: investicija u vlastitoj režiji ili nedobrovoljno ulaganje u sanaciju šteta, od kojih se dobar dio njih uopće neće moći pokriti novcima.

a&s Adria br. 204

Detekcija lica: Dvije strane medalje

Tehnologija prepoznavanja lica sve se više koristi širom svijeta, s procjena je i da se primjenjuje u više od stotinu zemalja. Jednako tako, ova tehnologija izaziva i brojne kontroverze na globalnom nivou. Dok se u nekim dijelovima svijeta ubrzano usvaja, u drugima se suočava s ozbiljnim kritikama zbog pitanja privatnosti i etičkih dilema. Pravna regulativa također znatno varira od zemlje do zemlje, pri čemu se pojedine države suočavaju sa zakonskim izazovima u pokušaju da pronađu balans između sigurnosti i zaštite osnovnih ljudskih prava. A upravo situacijom u regionu kada je ova tehnologija u pitanju bavi se i glavna tema ovaga broja magazina.

Inače, usvajanje sistema baziranih na umjetnoj inteligenciji za prepoznavanje lica na globalnom nivou povećava se u sektorima kao što su zdravstvo, obrazovanje i sigurnost, gdje se ključni igrači na tržištu fokusiraju na razvoj novih proizvoda i strateška partnerstva kako bi zadržali konkurentsku prednost. Kao i mnoge druge, i tehnologija prepoznavanja lica očito pokazuje dvije strane – jedno koje može pozitivno utjecati na društvo i drugo koje može izazvati ozbiljne etičke dileme. Ova kontrastna primjena dodatno naglašava složenost tehnologije prepoznavanja lica i njen utjecaj na društvo. Etika njene upotrebe zavisi od konteksta i ciljeva za koje se koristi, čime se pokazuje da tehnologija sama po sebi nije ni dobra ni loša, već da njen utjecaj određuju “ruke” koje njom upravljaju.

U ovom broju vam toplo preporučujemo i ekskluzivni razgovor s direktorom za razvoj proizvoda kompanije Bosch Fire, u kojem govorimo o razlozima koji stoje iza strateške odluke o reorganizaciji i prodaji njihovih ključnih divizija. Zanimalo nas je kako će ova promjena utjecati na tržište videonadzora, kontrole pristupa, protivprovale i komunikacija, te što to znači za budućnost Boscha u vatrodojavnom, ali i tehnološkom sektoru općenito. Intervju donosi jedinstven uvid u viziju kompanije i planove za njen budući razvoj.

Hanwha Vision predstavila kompaktni AI snimač sa SSD-om

Hanwha Vision je predstavio XRN-426S-1T snimač – kompaktni NVR sa 1 TB SSD diskom, koji podržava AI pretraživanje kada je povezan s Hanwha Vision AI kamerama, kao i rezolucije do 4K. Sa SSD-om umjesto tradicionalnog hard diska, ovaj snimač nudi pouzdano rješenje za pohranu snimaka.

Snimač je dimenzija samo 20 cm sa 14 cm, što ga čini veoma fleksibilnim i svestranim za korištenje. Posebno je pogodan za manje prostore gdje je prednost imati manji snimač, kao što su hodnici, lobiji, info pultovi, stambeni prostori i manji maloprodajni objekti. Snimač je do 50% manji od sličnih 4-kanalnih modela, a nudi funkcije poput AI pretrage, pregleda videozapisa, eksportovanja snimaka i upravljanja događajima prema unaprijed definisanim pravilima.

Tih i diskretan

Snimač je tih zbog svog pametnog dizajna, što znači da nema potrebe za ventilatorom za hlađenje. Također, nudi različite mogućnosti instalacije, uključujući VESA nosač za postavljanje iza monitora. Uz to, dolazi s dodatnim nosačem za postavljanje na sto ili zid, čime se omogućava maksimalna fleksibilnost.

AI pretraga za veću efikasnost

AI pretraga omogućava operaterima da lako pronađu i pregledaju snimke događaja – bilo da je riječ o upravljanju događajima u realnom vremenu ili za analizu nakon događaja. Naprimjer, operateri mogu provjeriti kada je vozilo ušlo ili izašlo s parkinga ili kada su radnici van radnog vremena, poput osoblja za održavanje ili čišćenje, došli na lokaciju. Snimač podržava inteligentnu videoanalitiku, kao što su detekcija prelaska virtuelne linije ili zadržavanja na određenom mjestu. Kada se dogode ovakvi ili slični događaji, snimač može pokrenuti unaprijed definisanu radnju, poput slanja emaila ili push notifikacija kako bi alarmirao operatera.

Snimci se mogu pregledati koristeći Wisenet Mobile ili Wisenet Viewer, što operaterima pruža fleksibilnost u pristupu i upravljanju videozapisima. Intuitivan i prilagodljiv prikaz omogućava menadžerima lako zumiranje detalja, dok funkcija ispravljanja distorzije daje jasne slike bez izobličenja.