23 Aprila, 2026
image
Home Articles posted by a&s Adria (Page 248)

Kako odabrati onu najbolju?

Videonadzorne kamere za noćno snimanje posljednjih su godina doživjele veliki uspon zahvaljujući senzorima slike i tehnološkom napretku koji im olakšava rad pri slabom osvjetljenju. Sigurnosne kamere za noćno snimanje danas su mnogo snažnije i, za razliku od zrnastih monohromatskih slika s noćnih kamera, moderni uređaji ovog tipa sada mogu ponuditi jasne slike u punoj boji i uz minimalno osvjetljenje

Izvor: a&s International; E-mail: redakcija@asadria.com

Prava sigurnosna kamera za noćno snimanje može biti dragocjena komponenta svakog sigurnosnog sistema za rad na otvorenom. Ipak, uz veliki broj modela dostupnih na tržištu, odabir pravog rješenja može biti veoma složen proces. Pravilno razumijevanje faktora koje treba uzeti u obzir pri odabiru kamere može predstavljati razliku između uspješne i neuspješne instalacije. U nastavku teksta govorimo o boji prikaza, ambijentu i osvjetljenju kao nekim od najvažnijih faktora koje treba uzeti u obzir prilikom biranja najbolje kamere za noćno snimanje.

Noćno snimanje u boji vs. crno-bijeli režim rada

Tradicionalne sigurnosne kamere za noćno snimanje s infracrvenim filterima (poznate i kao IR-cut modeli) nude crno-bijelu sliku. Međutim, napredak tehnologije izrade kamera, senzora slike i podrške za rad u uvjetima slabog osvjetljenja unaprijedili su mogućnosti kamera za noćno snimanje u boji. Budući da je sada dostupan širi izbor modela, prvo što treba utvrditi prilikom odabira najbolje kamere za noćno snimanje jeste da li vam treba ona s prikazom u boji ili vam je dovoljan crno-bijeli video. Iako se ovo može činiti kao jednostavna stavka za razmatranje, Andres Vigren, globalni menadžer proizvoda u kompaniji Axis Communications, navodi da odgovor na ovo pitanje uveliko određuje koje je rješenje najbolje za vas. “Za prikaz kvalitetnog videa u boji potreban vam je adekvatan izvor svjetlosti koji odgovara potrebama kamere. Na tržištu su dostupni noviji modeli s naprednim tehnologijama za rad pri slabom osvjetljenju koji zahtijevaju manje svjetlosti”, kaže on. Max Fang, direktor za IP proizvode u kompaniji Hikvision Digital Technology, naglašava da dužina trajanja prikaza u boji zavisi od sposobnosti kamere da izađe na kraj sa slabim osvjetljenjem. U protivnom, kamere će se prebaciti u infracrveni (IC) način rada kada osvjetljenje postane nedovoljno (npr. kada padne mrak), a zaslon će se prebaciti na crno-bijeli prikaz.

U slučajevima slabog osvjetljenja važno je provjeriti je li IC svjetlo na kameri odgovarajuće ili vam je potreban zasebni IC uređaj. Ako ugrađeno IC svjetlo nije dovoljno za ravnomjerno osvjetljenje, to bi moglo dovesti do toga da na slici imate crne uglove.

Osim toga, morat ćete provjeriti i je li IC svjetlo potpuno ili djelimično skriveno. Ako krajnji korisnik želi da kamere budu potpuno neprimjetne, prikladna opcija je skriveno IC svjetlo koje je nevidljivo za ljudsko oko. Međutim, Vigren navodi da je ono manje osjetljivo kada je u pitanju rad kamere i da će biti potrebno dodatno osvjetljenje u okruženju kako bi se došlo do najbolje slike.

Dodatni faktori važni za noćno snimanje

Promjene u nivou osvjetljenja tokom godišnjih doba su još jedan od ključnih faktora prilikom odabira kamere za noćno snimanje. U idealnoj situaciji, kamere koje kvalitetno rade pri slabom osvjetljenju trebale bi jednako dobro raditi i tokom dana. Istovremeno, postavke koje se koriste za noćno snimanje možda neće biti optimalne u nekom drugom dobu dana. “Kako se godišnja doba mijenjaju, sunčeva svjetlost pada na kamere na različite načine, posebno tokom jeseni i proljeća. Zato je jako bitno osigurati da se kamera može automatski prilagoditi ambijentu. To znači da ona mora moći mijenjati režime rada u uvjetima slabog osvjetljenja i koristiti široki dinamički opseg (WDR) u zavisnosti od ambijentalnog osvjetljenja”, kaže Vigren.

Analizirajte okruženje koje nadzirete

Okruženje u kojem se koristi kamera također je bitan faktor pri odabiru pravog uređaja za noćno snimanje. Pri tome treba razmotriti faktore kao što su veličina pokrivenog područja i postojanje potrebe za otkrivanjem, identifikacijom i prepoznavanjem objekata. Na taj način možemo utvrditi specifikacije buduće kamere za noćno snimanje i ustanoviti da li nam je potrebna podrška dodatnih tehnologija, poput termalnih sistema ili radara. Mjesto postavljanja također igra značajnu ulogu tokom procjene potrebnih karakteristika kamere. Naprimjer, ako je postavljena nisko i lako joj se može pristupiti, može biti izložena neovlaštenom rukovanju i vandalizmu. U tom slučaju krajnji korisnici trebaju uzeti u obzir i IK standard otpornosti na udare. Ako će kamera biti izložena nepovoljnim vremenskim uvjetima (npr. kiši, snijegu itd.), potrebno je osigurati kvalitetnu zaštitu od nepogoda i vlage za prednje staklo uređaja. Kapljice na staklu mogu uzrokovati pojavu odsjaja kod uključenog IC svjetla, što u konačnici smanjuje jasnoću i kvalitet slike.

Napredni senzori slike

Nadzorne kamere za noćno snimanje kontinuirano se ažuriraju pomoću novih tehnologija. Fang navodi da danas uključuju više objektiva, fuziju dvostrukog svjetla i prateće tehnologije, objektive sa širim otvorom blende, namjenske senzore za veće površine i inteligentniju tehnologiju za rad pri slabom osvjetljenju. “Što se tiče senzora slike, došlo je do značajnih poboljšanja njihove tehnologije kako bi ih se učinilo osjetljivijim na svjetlost i omogućila obrada slike u stvarnom vremenu. Implementacija ovako snažnih čipova nudi i veći kapacitet za obradu slike, što u konačnici podiže i njihov kvalitet. Ovakav razvoj situacije doveo je do pojave kvalitetnijih kamera za rad pri slabom osvjetljenju s prikazom u znatno višim rezolucijama. U odnosu na period od prije deset godina, kada su kamere za rad pri slaboj svjetlosti bile dostupne samo u SVGA i D1 rezoluciji, sada se ista osjetljivost nudi sa 4K kamerama”, objašnjava Vigren. Eaden Xie, direktor IPC serije proizvoda u kompaniji Dahua Technology, navodi da njihove kamere koriste senzor slike osjetljiv na noćne izvore svjetla, koji omogućava modelima u boji da ponude veće dimenzije piksela i pozadinsko osvjetljenje za njih, kao i veći stepen konverzije svjetla (HCG) pri slabom osvjetljenju. “Korištenje HCG tehnologije može ponuditi viši stepen konverzije svjetla unutar senzora. Ovakvo pojačanje se dešava u prednjem segmentu signalne veze, što može smanjiti utjecaj pozadinskog šuma i tako donijeti kvalitetniji omjer signala i šuma”, objašnjava Xie.

 Kako vještačka inteligencija i duboko učenje pomažu kamerama?

Napredak u segmentu hardverskih i softverskih tehnologija omogućio je primjenu inteligentnih načina rada s kamerama za noćno snimanje. Stalnim poboljšanjem algoritama vještačke inteligencije i smanjivanjem sistemskih zahtjeva za njihovu primjenu, u sve više scena sada se koristi cijeli spektar boja i vještačka inteligencija. “Kada je riječ o kamerama za noćno snimanje, ljudi mogu pomisliti da je slika dovoljno dobra ako je prikaz jasan, dobro osvijetljen i u boji. Kod inteligencije se više pažnje posvećuje pribavljanju kvalitetnih informacija o praćenom subjektu, a ne samo o prikazu boja, poboljšanju svjetline i smanjenju šuma. Krajnji cilj stalne optimizacije učinaka noćnog snimanja je primjena algoritama dubokog učenja za podršku reagiranju na konkretne situacije uz dovoljnu količinu i detaljnost prikazanog videa”, kaže Xie. U budućnosti bi interna i eksterna primjena  vještačke inteligencije mogla igrati važnu ulogu u poboljšanju mogućnosti tehnologija za rad pri slabom osvjetljenju. To uključuje poboljšanje kvaliteta videa koji kamera prikazuje, snima i prenosi.

Bolje performanse traže više procesorske snage

Bilo da je riječ o dovoljnom dostupnom infracrvenom (IC) svjetlu, nivou osvjetljenja (lux) ili drugim komponentama, sve navedeno utječe na kvalitet rada kamere za noćno snimanje i domet u kojem ona može obavljati svoj posao. Osim toga, dostupna procesorska snaga može utjecati ne samo na daljinu vidokruga kamere nego i na kvalitet slike. Procesorska snaga, međutim, ima svoju cijenu i njen iznos je obično takav da će krajnji korisnici morati dobro razmisliti da li je mogu priuštiti i žele li platiti za nju. Razlika u cijeni između ulaznog i vrhunskog modela kamere za noćno snimanje može se kretati u rasponu od 200 do 5.000 američkih dolara. Vigren naglašava da kompanijama s manjim prostorijama nije isplativo ulagati u vrhunske modele, jer bi troškovi premašili njihov budžet, a da pritom ne bi nužno ponudili dodatnu vrijednost. “Na kraju, odabir kamere zavisi od ukupnih troškova ulaganja i konkretne primjene. Ulazni modeli fiksnih fokalnih kamera često nude područje pokrivenosti od oko 10 metara. Za manje prostorije s ograničenim budžetom, ovaj tip kamere može biti dovoljan”, kaže on, dodavši da je za veće prostore bolja opcija standardna 1080p kamera s dometom od 30-ak metara.

Veći domet traži dodatno IC svjetlo

Količina svjetlosti koju kamera dobija je još jedan faktor koji u velikoj mjeri može utjecati na njene performanse u pogledu dometa. “Općenito govoreći, više svjetla donosi kvalitetniju sliku i to je još važnije na većim udaljenostima. Za postizanje visokog kvaliteta slike potrebna vam je dovoljna količina ugrađenog IC svjetla koje troši više energije. U ovom slučaju može biti isplativije osigurati izvor dodatnog IC svjetla koje će podržati performanse kamere”, kaže Vigren. Za scenarije primjene u kojima je potreban veći domet (npr. mostovi, ceste, pogranična kontrola itd.) Vigren preporučuje korištenje kamera s vrhunskim zumom. On naglašava da takve kamere mogu pokriti udaljenost i do 400 metara podešavanjem infracrvene zrake prema nivou zuma kamere. “Za korisnike koji moraju pratiti objekte na velikim udaljenostima kombinirano rješenje u vidu dodatnih radara ili termalnih kamera može ponuditi najbolje rezultate, jer te tehnologije ne zavise od količine svjetla da bi bile efikasne”, kaže on.

 Česte zablude povezane s kamerama za noćno snimanje

Postoji više zabluda koje se tiču rada nadzornih kamera za noćno snimanje i njih se potrebno riješiti prije ulaska u proces odabira. One mogu dovesti do nabavke pogrešne kamere i loših rezultata pri njihovom korištenju. Ideja noćnog snimanja obično zaziva asocijacije na crno-bijele monohromatske slike ili snimke u zelenkastim nijansama koje često viđamo na televiziji. To danas više nije slučaj. Moderne kamere tokom noćnog snimanja nude prikaz u cijelom spektru boja. Mnoge kompanije naporno rade na poboljšanju tehnologije za rad pri slabom osvjetljenju kako bi tokom noćnog rada ponudile realnije i jasnije videozapise u boji. Iako mnoge kamere za noćno snimanje danas mogu prikazivati boje, njima je i dalje potrebna dovoljna količina svjetla kako bi se to postiglo. Zbog toga su opremljene izvorom infracrvenog (IC) svjetla, koji im omogućava da se prebace na crno-bijeli prikaz ako osvjetljenje postane nedovoljno za efikasnu primjenu prikaza u boji. Kompanije kao što je Dahua Technology lansirale su proizvode koji podržavaju prikaz u punoj boji i nude cjelodnevni nadzor u boji u uvjetima slabog osvjetljenja. Kako kaže Xie, “u poređenju s drugim kamerama, kod ovih modela nema mjesta zabrinutosti zbog gubitka kvaliteta videa/boje usljed prebacivanja na crno-bijeli režim rada”.

Jedna od uobičajenih zabluda u vezi sa sigurnosnim kamerama za noćno snimanje jeste da one “vide” bolje tokom dana u odnosu na noć. “Dnevne performanse snimanja zavise od brojnih faktora, poput dubinske oštrine, širokog dinamičkog opsega (WDR), rezolucije itd. Njih treba sveobuhvatno procijeniti. Ovo su glavni faktori koji utječu na kvalitet videa tokom dana. Tehnologija za rad pri slabom osvjetljenju ne poboljšava kvalitet slike tokom dana”, objašnjava Fang.

Specifikacije i tehnički podaci nisu ključni!

Još jedna uobičajena zabluda je izjednačavanje proizvođačevih brojki s konkretnim performansama. Krajnji korisnici se često previše oslanjaju na tehničke specifikacije kada odlučuju o nabavci kamere. Ustvari, tehnički podaci ih često zavaraju i zbog njih donose odluke bez fokusiranja na načine na koje kamera, zapravo, radi. Ako ne uspoređujemo modele istog proizvođača, tehničke specifikacije mogu zavarati jer one ne daju nikakve garancije u vezi s kvalitetom kamere ili njenim performansama u praksi. Osim toga, ograničavanjem izbora kamera prema određenom rasponu specifikacija vi iz postupka odabira možete isključiti i druge pogodne i kvalitetne opcije, što može dovesti do neželjenih ishoda. “Ako se oslanjaju samo na suhe podatke, krajnji korisnici mogu nabaviti rješenje za koje smatraju da će ponuditi očekivane performanse, a onda ih ono može iznevjeriti na duže staze jer se specifikacije ne podudaraju s realnošću. Jedini način da se to izbjegne je testirati kameru na terenu prije donošenja konačne odluke”, objašnjava Vigren. On vjeruje da vrijedi uložiti dodatno vrijeme u testiranje i procjenu potencijalne kamere, odnosno provjeriti kvalitet njihovog rada tokom dana i noći, jer na taj način krajnji korisnici mogu donijeti odluku na osnovu konkretnih pokazatelja o performansama.

 

 

Modernizacija vatrodojave

Za razliku od drugih industrija, potražnja za zaštitom od požara ne jenjava zbog njene uloge u spašavanju života. Prema istraživanju više agencija, to bi tržište moglo zabilježiti stabilan rast u narednim godinama budući da vlade širom svijeta žele pooštriti regulative i povećati sigurnost. No, danas se moderniziraju i same zgrade koje se trebaju zaštititi

Izvor: a&s International; mail: redakcija@asadria.com

Tržište pametnih zgrada će, kako navodi Fortune Business Insights, rasti po složenoj godišnjoj stopi od 12,6 posto do 2026. godine. Napori na smanjenju emisije ugljika i stvaranju energijski efikasnijih zgrada mogli bi biti glavni pokretač. A kako raste broj pametnih zgrada tako se povećava i potreba za njihovom zaštitom od požara. Dugo vremena razvoj u sektoru zaštite od požara nije bio brz kao u videonadzoru ili drugim oblastima sigurnosti. Tome je doprinijelo nekoliko faktora, od zadovoljstva kupaca onime što već imaju do slabog interesa za ulaganje u ovaj segment. Međutim, sada se vide značajne promjene u zaštiti od požara, među kojima je sve veća digitalizacija. Zbog toga bi industrija zaštite od požara trebala sve više usvajati pametnu tehnologiju.

Brže usvajanje IP-a

“Zaštita od požara se tokom posljednje decenije transformirala rastom adresabilnih uređaja zasnovanih na IP-u unutar umrežene infrastrukture sistema za dojavu požara”, kaže Andreas Kahl, voditelj softverskog inžinjeringa i vatrodojavnih sistema u Bosch Building Technologiesu. “Skalabilnost i modularna arhitektura digitalnih sistema za vatrodojavu otključali su novu razinu zaštite, npr. određivanjem tačnog mjesta aktiviranog detektora dima u alarmnoj situaciji ili povezivanjem sa sistemima razglasa za faznu evakuaciju zgrada. Za sistem-integratore instalacija i održavanje alarmnih sistema dostigli su novi nivo efikasnosti – uključujući automatizirana servisna upozorenja i mnogo manje lažnih alarma – uz veliku uštedu troškova”, objašnjava on.

Prelazak na IoT

Kahl kaže da će uskoro sve veći broj umreženih vatrodojavnih sistema biti povezan s internetom stvari (IoT). To je dio većeg trenda u svim industrijama, uključujući pametne domove i pametne zgrade automatizirane kombinacijom podataka prikupljenih pomoću senzora i vještačke inteligencije (AI). Očekuje se da će broj IoT povezanih uređaja u svijetu premašiti 14 milijardi do 2022. godine, što je više od polovine od 28,5 milijardi povezanih uređaja na svijetu.

Adresabilni uređaji za slanje obavijesti

Jedno od najznačajnijih dostignuća u sistemima za zaštitu života je adresabilno obavještavanje. Prema Rodgeru Reiswigu, potpredsjedniku kompanije Johnson Controls, iako industrija već nekoliko decenija ima adresabilne ulazne uređaje za vatrodojavu, uređaji za obavještavanje su to počeli pratiti tek prije nekoliko godina. “Budući da se notifikacijski uređaji, uključujući sirene i zvučnike, sada mogu adresirati, njihova mogućnost da se selektivno aktiviraju softverom, a ne načinom na koji su fizički ožičeni, pruža veću fleksibilnost vlasniku ili upravitelju zgrade. Također, uz selektivnu kontrolu takvi uređaji mogu izvršiti automatizirano samotestiranje. U osnovi, ako se uređaj može samostalno funkcionalno testirati, oponašati funkcionalni test, prijaviti je li prošao ili nije i izvesti to u istom intervalu koji zahtijeva NFPA 72, tada se to smatra ekvivalentnim slanju osobe da testira svaki uređaj. Ova mogućnost nudi vlasniku ili upravitelju mogućnost testiranja svog sistema mnogo brže i uz znatno manje ometanja stanara”, rekao je Reiswig.

Novi komunikacijski sistemi

Komunikacija je ključna za zaštitu od požara. Značajna promjena kroz koju industrija trenutno prolazi je prestanak korištenja telefonskih linija u centralnim nadzornim stanicama kako se analogno prenošenje telefonskog signala ukida. Mobilni i IP komunikatori su tehnologija koja se trenutno najviše koristi. “Sistem koji nije vatrodojavni, ali često spada pod odgovornost izvođača vatrodojavnih sistema, je ERRCS, radiosistem za hitne slučajeve. Ovi sistemski zahtjevi se iz dana u dan sve više provode. Hitna pomoć, policija i vatrogasci ovise o radiokomunikacijama, a ako komunikacije u zgradi ne rade, životi su ugroženi”, rekao je Ray Dotts, projektni menadžer u Telgian Engineering and Consultingu.

Cloud rješenja

Rješenja bazirana na cloudu sada prodiru u svaki segment, a industrija zaštite od požara nije iznimka. Prema Thomasu Dolsu, globalnom menadžeru softverskih proizvoda u Siemens Smart Infrastructureu, najviši nivo zaštite objekta od požara je brza, pouzdana i pametna komunikacija vatrodojavnog sistema i interfejsa koji prikuplja podatke. “Sve počinje omogućavanjem da su svi podaci kontinuirano dostupni na daljinu, tako da se rad sistema može nadzirati i njime upravljati putem bilo kojeg računara, laptopa ili mobilnog uređaja – bilo kada i bilo gdje”, rekao je Dols.

 Rastuća uloga IoT-a u zaštiti od požara

Nema sumnje da IoT polako revolucionizira većinu tradicionalnih industrija. Prema Thomasu Dolsu, način na koji radimo, štitimo se od požara i pružamo usluge zaštite od požara promijenio se tokom posljednjih godina. “Digitalizacija je pokrenula ovu promjenu, pretvarajući tradicionalnu zaštitu od požara u moderan i produktivan biznis. S ovom novom ponudom smo u srcu IoT-a, s jasnim ciljem da sigurno povežemo što više naših proizvoda za zaštitu od požara. Za kupce će to značiti bolje korištenje stručnjaka u tom segmentu, bolji servis, pa čak i nove poslovne mogućnosti”, rekao je Dols.

Prednosti IoT-a

Internet stvari omogućio je sistemima za zaštitu života da se povežu sa svijetom. Vlasnici ili upravitelji zgrada sada se mogu povezati sa svojim sigurnosnim sistemima s bilo kojeg mjesta na svijetu telefonom, tabletom ili bilo kojim povezanim uređajem. “Iako se sistemi mogu povezati sa svijetom, ipak moramo postaviti pitanje – može li se sistem kompromitovati zlonamjernim aktivnostima hakera? Zbog toga moraju biti primijenjene zaštitne mjere kako bi se spriječila preuzimanja te vrste. Ovo je postalo pitanje kojim se bave Underwriters Laboratory i Nacionalna asocijacija za zaštitu od požara i poduzimaju mjere kako bi primijenili cyber sigurnosne standarde i instalacijske prakse”, rekao je Rodger Reiswig, potpredsjednik za industrijske odnose u Johnson Controlsu. Vlasnici i upravitelji objekata sada mogu integrisati svoje sigurnosne sisteme bez potrebe da budu na lokaciji, što štedi vrijeme i resurse, ali i dozvoliti instalateru ili serviseru da to učini i dijagnosticira bilo kakav problem prije nego što uopće dođe na mjesto događaja.

Većina velikih kompanija istražuje šta još mogu učiniti da iskoriste snagu IoT-a. Bosch je, naprimjer, postavio strateški cilj da sve kategorije elektronskih proizvoda podržavaju IoT do kraja 2020. Riječ je o tzv. 3S viziji povezivanja: senzora, softvera i usluga (services). Razvijajući i implementirajući usluge i rješenja za povezani svijet, Boschevi kupci imaju koristi od stručnosti te kompanije u razvoju softvera i senzorskoj tehnologiji, kao i širokog portfolija njenih usluga i proizvoda. “Što se tiče uvođenja IoT-a u segment zaštite od požara, Bosch ima viziju budućnosti u kojoj povezani uređaji i njihovi podaci otvaraju nove vrste usluga koje krajnjim kupcima i sistem-integratorima nude značajne prednosti. Ovo putovanje ka digitalnoj transformaciji već je uveliko u toku, jer IoT aplikacije već unapređuju usluge zaštite od požara na nekoliko načina. Kao preduslov, mrežna arhitektura sistema, koji čine vatrodojavne centrale i senzori, mora se na siguran način povezati s internetom putem pristupnih čvorišta, hubova i gatewaya. S ovakvom konekcijom, sistem može komunicirati s poslužiteljem aplikacija u oblaku putem IP protokola za slanje podataka u stvarnom vremenu, poput onih o stanju uređaja, potrošenosti baterije i liste događaja”, rekao je Andreas Kahl, voditelj softverskog inženjerstva i vatrodojavnih sistema u kompaniji Bosch Building Technologies.

Iako IoT usluge daljinskog upravljanja integratorima već omogućavaju veću efikasnost, tek grebemo po površini mogućega. Temelj za sljedeću generaciju usluga povezanih u internet stvari izliven je već danas kako se povećava integracija između senzora, softvera i usluga. Da bi se ostvarila prednost u odnosu na konkurenciju, neće biti presudno samo da uređaji rade međusobno unutar iste mreže već i da se u procesu izgradnje cjelovitih vatrodojavnih sistema spremnih za povezivanje s IoT-om omogući besprijekorna integracija s aplikacijama i platformama trećih strana putem API-ja. Bit će još važnije da sistemi mogu komunicirati s aplikacijama ili softverom za upravljanje zgradama. Istovremeno, sposobnost pružanja integrisanih IoT usluga, sigurnih od hakera i zlonamjernih napada, bit će nezamjenjiva, jer su sistemski podaci najvažniji resurs. Ti podaci sadrže ključ za ono što slijedi.

 Sporo usvajanje

Internet stvari je još u ranoj fazi primjene u industriji zaštite od požara, bez obzira na njegove prednosti. Cristina Aragon Vandenbent, savjetnica za zaštitu od požara u Telgian Engineering and Consultingu, kaže da većina njihovih kupaca još nije iskoristila prednosti IoT-a u vatrodojavnim sistemima, ali ih istražuje, testira i evaluira. “IP umrežavanje centrala i razglasnih sistema jedan su od naših najnovijih ugovora. Prednost umrežavanja vatrodojavnih centrala je pojačan nadzor, fleksibilnije ožičenje i uzemljenje”, rekla je Vandenbent. Jedna od novih funkcionalnosti može uključivati slanje obavijesti na lične telefone, računare i druge uređaje, što može djelovati kao dodatni kanal obavještavanja. Ovakve značajke samo su neke od prednosti koje ovu novu tehnologiju čine uzbudljivom.

Važnost videonadzora u vatrodojavi

Pomoću kamera centralna nadzorna stanica može vidjeti požar. Nakon obavještavanja vatrogasne službe sistem će prenijeti relevantne informacije, poput činjenice da je riječ o stvarnom požaru, njegovoj veličini i tačnoj lokaciji, tako da vatrogasci mogu znati gdje trebaju doći i adekvatno se spremiti za gašenje vatre.

Najočitija prednost upotrebe nadzornih kamera za potvrdu požara je smanjenje broja lažnih uzbuna. Međutim, upotreba ovog rješenja kupcu nudi i više. Tradicionalni sistemi za otkrivanje požara rade samo kad dim ili toplota dođu do senzora, koji su najčešće postavljeni na plafonu. Kamere, s druge strane, mogu otkriti požar netom nakon što izbije i ubrzati odgovor najmanje nekoliko sekundi. “Detekcija požara putem videa je mnogo brža u usporedbi sa standardnim vatrodojavnim rješenjima, jer se požar može otkriti direktno na izvoru, što omogućuje pokretanje alarma mnogo ranije. Uz to, takve se kamere mogu instalirati na mjestima na kojima se konvencionalni sistemi ne mogu efektivno koristiti, poput prašnjavog i vlažnog okruženja ili u zgradama s visokim plafonima ili na otvorenim površinama. Videosnimak omugućava jednostavan način potvrde alarma”, objašnjava Theresa Grunewald, menadžerica za globalni razvoj poslovanja za AVIOTEC u Bosch Building Technologiesu. Videoverifikacija se tradicionalno koristi u svijetu sigurnosti, ali se tek počela koristiti u vatrodojavnim sistemima.

Zakonski propisi

Propisi o protivpožarnoj sigurnosti razlikuju se od države do države, a pri korištenju bilo koje nove tehnologije postoji određena zabuna u vezi s njenom pravnom valjanosti. Reiswig je objasnio da je NFPA 72 prvi počeo rješavati ove probleme provjerom s nadzornom stanicom. Ako nadležna vlast odobri, postoji mogućnost da kompanija za nadzor protivpožarnog sistema prvo kontaktira vlasnika imovine, i ako on potvrdi da postoji potreba, nadzorna stanica može pozvati vatrogasce da preduzmu određene mjere. Naravno, protivpožarna zaštita uglavnom je tradicionalna industrija u kojoj su rješenja poput kamera još u početnoj fazi. Za Reiswig je ovo dobar početak, ali i dokaz da je putovanje tek počelo. “Treba se desiti još mnogo toga, ali ovo je osnova za provjeravanje alarma. Videoverifikacija sljedeći je korak ka većoj sigurnosti. Važno je imati na umu da su vatrodojavni sistemi postali više sistemi za zaštitu života jer detektuju plin, integrišu liftove, šalju masovne obavijesti itd.”, rekao je Reiswig.

Izraz “pametne zgrade” ljudi različito poimaju. Reiswig objašnjava da je za neke to samo “zelena inicijativa”, tj. da li zgrada ima mogućnost da bude samoodrživa i smanji emisiju ugljika, može li ponovo iskoristiti vodu i generisati električnu energiju pomoću solarnih ćelija i vjetroturbina. Druga definicija pametnih zgrada temelji se na senzorima: je li zgrada dovoljno pametna da zna uključiti ventilaciju, klimatizaciju i grijanje nakon što prva osoba ujutro provuče karticu, može li samostalno paliti svjetla, može li prilagoditi žaluzine tako da dopusti ulazak sunca, može li pozvati lift, jer zna da je osoba u predvorju i da ide na deseti sprat? Sve je u tome kako se sistemi međusobno integrišu, ne samo razmjenjuju informacije već i komuniciraju, uzrokujući pokretanje lanca događaja iz sistema u sistem.

 Element pametnog u vatrodojavi?

IP vatrodojava je posljednji krik tehnologije. Umreženi u digitalnu infrastrukturu, adresabilni sistemi, sačinjeni od centrala i detektora, pružaju zaštitu od požara u najranijoj fazi, a uz to daju i tačnu lokaciju izvora požara i integrišu se sa drugim bitnim sistemima, kakvi su prskalice, videonadzor i kontrola pristupa. Također, mogu se kombinovati sa sistemom za glasovnu evakuaciju kako bi se ljudi brže i preciznije sklonili iz opasnih područja. “IP vatrodojavni sistemi su skalabilni i lako prilagodljivi zahtjevima kupaca. Za maksimalnu pouzdanost IP sistemi potpuno podržavaju redundantno umrežavanje putem IP-a i/ili CAN veze između centrala, čime sistem održava operativnim u slučaju greške. Kao uobičajen korak, IP vatrodojavni sistemi integrišu se u arhitekturu sistema za upravljanje zgradama kao što je Boschev sistem za integraciju objekata (BIS) ili neko rješenje treće strane kako bi operaterima pružili jedinstven pregled i uvid u stvarnom vremenu”, kaže Andreas Khal. Za centralizirano upravljanje zgradama vatrodojavni sistem u pametnoj zgradi mora se povezati s drugim sistemima kao što su videonadzor, kontrola pristupa i razglas. Spoj vatrodojave i glasovne evakuacije postao je uobičajen tokom posljednjih nekoliko godina na velikom broju lokacija, od hotela do trgovačkih centara i aerodroma. Studije su pokazale da glasovni alarm s jasnim uputama znatno skraćuje vrijeme evakuacije za vrijeme požara u usporedbi sa standardnim alarmima i čak do 30 posto ubrzava reakciju timova za hitne intervencije.

Popularnost zaštite od požara u pametnim zgradama

Reiswig ističe da njegova kompanija već nekoliko godina radi integraciju sa sistemima za ventilaciju, klimatizaciju i grijanje ili, pak, rasvjetu. Sada, naprimjer, mogu koristiti položaj sunca kako bi maksimalno iskoristili sunčevu svjetlost da zimi zagrijavaju zgradu. “Jedan od najvećih izazova u pametnim objektima su protokoli ili topologije na osnovu kojih jedan sistem komunicira s drugim. Vatrodojavni sistem koristi određeni protokol ili jezik, HVAC neki drugi. Stvaranje okruženja u kojem sistemi mogu međusobno komunicirati i ne samo slati već i primati informacije je teži dio”, kaže Reiswig.

Kako bi se upravitelji trebali pripremiti za budućnost

Prije ulaganja u nove sisteme zaštite od požara upraviteljima zgrada se savjetuje da razmotre održivost svojih sistema u budućnosti, a tu se IT arhitekture nahode kao jedini put naprijed. “Trenutna legislativa, poput Međunarodnog vatrogasnog zakona iz 2015. godine, već propisuje adresabilne sisteme u kojima umreženi uređaji mogu signalizirati svoj tip uređaja, lokaciju i status upozorenja. Što se tiče održivosti, IT vatrodojavni sistemi mogu besprijekorno integrisati sljedeću generaciju videonadzornih uređaja za otkrivanje požara koji se oslanjaju na algoritme mašinskog učenja za otkrivanje vatre i dima u manje od 30 sekundi”, kaže Kahl. Istovremeno, operateri će možda htjeti prilagoditi svoja rješenja i integrisati ih u svoje sisteme za upravljanje zgradama, što se može olakšati pomoću paketa za razvoj softvera (SDK) kao što je interfejs Boschevog vatrodojavnog sistema (FSI) ili otvorenih IT standarda poput OPC-a. Osim ovog nivoa održive integracije, IP rješenja lako se prilagođavaju proširenjima zgrade ili instalacijama u više objekata.

U konačnici

U srži pametne zgrade je umreženost, kaže Thomas Dols. Živimo u digitalnom dobu punom novih informacija, gdje se performanse stalno poboljšavaju pomoću podataka, a interakcije s pametnim interfejsima nam pomažu da donosimo pametnije odluke. Ova potreba za stalnom optimizacijom leži u srcu pametnih zgrada, čija je svrha poboljšati korisničko iskustvo.

 

Intervju: Yoann Klein, viši savjetnik za cyber sigurnost, Huawei

Huawei nije imao većih cyber sigurnosnih incidenata u procesu saradnje s više od 500 pružalaca telekomunikacijskih usluga, uključujući većinu od 50 najvećih telekom-operatera. Takva je situacija bila u proteklih skoro 20 godina u 170 zemalja, u kojima je povezano više od 3 milijarde ljudi. Nijedan drugi proizvođač ne može reći da je postigao ovaj nivo uspješnosti u cyber sigurnosti

Razgovarao: Damir Muharemović

E-mail: redakcija@asadria.com

 

a&s Adria: Gospodine Klein, možete li se predstaviti našim čitaocima, s naglaskom na vašu poziciju u Huaweiju?

Klein: Magistarski studij iz telekomunikacija i računarstva završio sam na IMT Lille Douaiju, građevinskoj školi u sjevernom Parizu. Prije Huaweija skoro 15 godina sam radio u velikim evropskim cyber kompanijama kao što su Airbus i Thales. Sve vrijeme sam preuzimao ulogu tehničkog autoriteta i vodio cyber inžinjerske timove koji rade u raznim kritičnim okruženjima poput odbrane, javne sigurnosti, aeronautike, svemira i transporta. Sada sam viši savjetnik za kibernetičku sigurnost u Huaweijevom Centru za cyber sigurnost i transparentnost u Briselu. Član sam našeg Globalnog ureda za cyber sigurnost i privatnost (GSPO), koji nadgleda razvoj i provedbu Huaweijevog cjelovitog sistema osiguranja kibernetičke sigurnosti, što uključuje praćenje i poboljšanje svih aspekata informacijske sigurnosti u globalnom opskrbnom lancu kompanije, uz upravljanje postupkom pouzdane isporuke.

 

a&s Adria: Vaš Centar za cyber sigurnost i transparentnost bavi se sigurnošću 5G mreže i IoT-a. Koje vrste poslova to podrazumijeva?

Klein: Centar je svoja vrata otvorio u martu 2019. On pruža platformu za unapređenje komunikacije i zajedničkih inovacija sa svim interesnim stranama, javnim i privatnim. Također, našim kupcima pruža tehničku platformu za verifikaciju i evaluaciju. Otvorenost, saradnja i transparentnost su tri riječi koje pokreću ovu inicijativu. Otvorenost u prikazivanju naših cyber sigurnosnih praksi, od strategija i lanca opskrbe do istraživanja i razvoja, kroz prezentacije, videozapise, demonstracije Huaweijevih proizvoda i rješenja u područjima kao što su 5G, IoT, cloud itd. Saradnja, jer organizujemo namjenske stručne radionice i konferencije s ključnim zainteresovanim stranama (organizacijama, regulatorima, državnim vlastima itd.) o sigurnosnim praksama kako bismo istražili i promovisali razvoj standarda, mehanizama provjere i tehnoloških inovacija u cyber sigurnosti. I na kraju, transparentnost, jer pružamo platformu za testiranje i provjeru nivoa sigurnosti naših proizvoda kupcima i nezavisnim laboratorijima. To uključuje testna okruženja metodama tzv. crne i bijele kutije (s pristupom izvornom kodu). U Briselu možemo istovremeno izvoditi pet takvih projekata.

 

a&s Adria: Radna grupa SA3, u okviru organizacije Projekat partnerstva 3. generacije (3GPP), održala je 2018. sedam sastanaka. Pri tome su 74 kompanije poslale svoje tehničke stručnjake da prisustvuju sastancima s ciljem formulisanja 5G sigurnosnih standarda. 3GPP SA3 grupa je analizirala 5G prijetnje i rizike u 17 oblasti. Koje su to oblasti, kao i najveće prijetnje i rizici povezani s njima?

Klein: U okviru 3GPP grupe za tehničke specifikacije usluga i sistema (TSG SA) kao glavni ciljevi radne grupe 3GPP TSG SA WG3 (SA3) navedeni su definisanje zahtjeva i arhitekture, kao i protokola za sigurnost i privatnost u 3GPP sistemima. Kako bi se što kvalitetnije ispunili ovi ciljevi, definisano je i ispitano više oblasti: sigurnosna arhitektura (1), autentifikacija (2), sigurnosni kontekst i upravljanje ključevima (3), sigurnost radijske pristupne mreže (RAN) (4), sigurnost u NG-UE (5), autorizacija (6), privatnost prijavljivanja (7), sigurnost dijeljenja mreže (8), zaštita odašiljača (9), sigurnost mrežne domene (10), sigurnosna vidljivost i konfigurabilnost (11), osiguravanje akreditiva (12), međusobno povezivanje i migracija (13), mali podaci (14), zaštita emitovanja / višestrukog slanja (15), sigurnost upravljanja (16) i kriptografski algoritmi (17). Među ovih 17 domena vrlo je teško definisati jednu oblast koja je rizičnija od drugih. One se prilikom procjene cyber rizika ne mogu, i ne trebaju tretirati kao nezavisne. Potencijalna prijetnja ili manjak sigurnosti u jednoj može direktno ili indirektno utjecati na druge. Ipak, ako moram odabrati jednu, navest ću onu koju već godinama promovišem u raznim industrijama, a to je važnost balansiranja zaštite i detekcije. Zbog svega toga mislim da oblast “vidljivosti i konfigurabilnosti” ima najveću važnost kada su u pitanju funkcije detekcije integralnih sistema.

 

a&s Adria: Je li 5G siguran? Kako stručnjaci iz industrije i organizacija za standardizaciju mogu osigurati da se  sigurnosnim rizicima povezanim s 5G tehnologijom može efikasno upravljati u smislu sigurnosnih protokola i standarda i mehanizama provjere sigurnosti?

Klein: Kako rekoh, mnoge visokostručne zainteresovane strane, kao što su regulatori, proizvođači, operateri, akademsko osoblje, bile su uključene u definisanje 5G standarda i nastavljaju rad na dolazećim 3GPP standardima. Oni su doprinijeli postizanju visokog nivoa sigurnosti za definisanje 5G specifikacija. Ovakav saradnički pristup bio je inspiracija i prilikom kreiranja sistema provjere sigurnosti mrežne opreme (NESAS). Riječ je o okviru za kontrolu sigurnosti koji je dobro poznat u mobilnoj industriji. Globalno se koristi kao sigurnosna osnovica i uključuje zajedničke zahtjeve za sigurnosne procjene mrežne opreme i procjenu dobavljača telekomunikacijske opreme. NESAS pruža potrebne alate za osiguranje efikasnog testiranja i provjera. To je zajednički projekat organizacija 3GPP SA3 i GSMA, a uključuje i procjene na osnovu standarda za 5G sigurnost koje su dio sigurnosne provjere specifikacija (SCAS). Evaluaciju proizvoda vrše kompetentne laboratorije za ispitivanje sigurnosti koje su akreditovane u skladu s ISO 17025. Zbog toga smo u Huaweiju jako ponosni na činjenicu da smo u decembru 2020. mogli objaviti da smo uspješno prošli prvu SCAS reviziju za 5G i LTE bazne stanice (reviziju koju je obavilo nezavisno tijelo DEKRA). To se desilo nakon uspješnog prolaska prve NESAS revizije na svijetu za 5G baznu stanicu koju je u maju 2020. uradio @sec.

 

a&s Adria: Većina prijetnji i izazova 5G sigurnosti istovjetna je onima s kojima se suočavala 4G tehnologija. No, treba uzeti u obzir sigurnosne izazove koje nove usluge, arhitekture i tehnologije nose na 5G mrežama. Tu, naprimjer, spadaju autentifikacija pristupa za nezavisne pružaoce usluga dijeljenja, dijeljenje mreže, arhitektura zasnovana na uslugama (SBA), sigurna upotreba računarskih resursa, posebno u uvjetima šire primjene arhitekture oblaka u 5G svijetu i utjecaj novih tehnologija kao što je razvoj kvantnog računarstva. Možete li na jednostavan način opisati ove nove izazove?

Klein: S jedne strane, tačno je da 5G mreža nasljeđuje sigurnosnu arhitekturu 4G mreže. Kao i prethodna generacija, 5G pristupne i jezgrene mreže imaju jasne granice, međusobno se povezuju putem standardnih protokola, podržavaju interoperabilnost različitih proizvođača i posjeduju mehanizme zaštite utemeljene na standardima. S druge strane, nesporno je i da će nove usluge i vidovi primjene donijeti nove izazove. Zato su dodatne mjere sigurnosti definisane i precizirane u 3GPP standardu. Ukratko, kao ključna poboljšanja u vezi s novim izazovima želim istaći četiri: (1) veća sigurnost bežičnog interfejsa koja nudi zaštitu integriteta korisničkih podataka. To ide u kombinaciji s postojećim šifriranjem korisničkih podataka u 2G, 3G i 4G mrežama, (2) naprednija zaštita privatnosti korisnika prenošenjem korisničkih ID-jeva (IMSI) u šifriranom tekstu u odnosu na 2G, 3G i 4G mreže, kod kojih se ove informacije prenose bežičnim putem u običnom tekstu, (3) veća sigurnost roaminga između operatera, pri čemu se napadače sprečava da iskorištavaju slabosti SS7 i neovlašteno manipulišu osjetljivim podacima (kao što su npr. ključ, korisnički ID i SMS), koji se razmjenjuju između osnovnih mreža različitih operatera, te (4) poboljšani kriptografski algoritmi s podrškom za 256-bitne algoritme, koji su dovoljno otporni na buduće napade kvantnim kompjuterima.

 

a&s Adria: Zašto je Huaweijev 5G siguran? Koje je tehničke prakse vaša kompanija primijenila kako bi garantovala da je njena oprema sigurna od hakerskih napada?

Klein: Prije svega želim naglasiti da navodi u medijima usmjereni protiv Huaweija nisu povezani s našim tehničkim pristupom ili načinom na koji rješavamo pitanje cyber sigurnosti prilikom dizajniranja i razvoja naših proizvoda. Huawei nije imao većih incidenata u pogledu cyber sigurnosti dok je sarađivao s više od 500 pružalaca telekomunikacijskih usluga, uključujući većinu od 50 najvećih telekom-operatera. Takva je situacija bila u proteklih skoro 20 godina u 170 zemalja, u kojima je povezano više od 3 milijarde ljudi. Nijedan drugi proizvođač ne može reći da je postigao ovaj nivo uspješnosti u cyber sigurnosti. Možemo čista srca reći da je Huawei danas kompanija koja je pod najvećom prismotrom na svijetu. Zbog toga se gotovo opsesivno bavimo strogim pravilima koja smo donijeli za svoje zaposlenike, dobavljače i razvojne procese. To je zato što, za razliku od drugih, shvatamo da bi nam došao kraj ako bi se desio ijedan sigurnosni incident koji bi uključio Huawei.

 

Konkretno, u Huaweiju su istraživanje i razvoj fokusirani na sigurnost tokom razvoja proizvoda, uz pridržavanje principa sigurnosti ugrađene u dizajn i sigurnosti u procesu. Aktivnosti na planu cyber sigurnosti ugrađene u ovaj proces izvode se uz strogo praćenje usklađenosti tokom cijelog životnog ciklusa proizvoda. To znači da se sigurnosni zahtjevi mogu implementirati u svakoj fazi. Istraživanje i razvoj u Huaweiju osigurava postupak integrisanog razvoja proizvoda (IPD). To se radi s ciljem usmjeravanja razvoja cjelovitog (E2E) proizvoda u skladu s industrijskim sigurnosnim praksama i standardima kao što su OWASP-ov model provjere sigurnosti softvera (OpenSAMM), sistem jačanja sigurnosti kroz provjeru zrelosti tehnologije (BSIMM), Microsoftov životni ciklus razvoja sigurnosti (SDL) i Okvir za cyber sigurnost američkog Nacionalnog instituta za standarde i tehnologiju (NIST CSF), kao i zahtjevi korisnika i država u pogledu cyber sigurnosti.

 

Mehanizmi sigurnosne provjere

a&s Adria: Pristup “mnogo očiju i ruku” doprinosi većoj sigurnosti vaše opreme?

Klein: Naravno. U Huaweiju smo usvojili mehanizam sigurnosne provjere u stilu “mnogo očiju i ruku”. Osim sigurnosnih testova linija proizvoda, uspostavili smo i Nezavisni laboratorij za cyber sigurnost (ICSL), koji je nezavisan od sistema za istraživanje i razvoj. On je odgovoran za konačnu provjeru proizvoda. Rezultati testa direktno se šalju Globalnom uredu za cyber sigurnost i privatnost (GSPO), koji ima pravo veta na slanje proizvoda na tržište. Program testiranja i verifikacije koju provode nezavisna tijela realizuje se uz saradnju klijenata i industrijskih regulatora. Zato smo radi još veće transparentnosti otvorili testne centre u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Briselu i Kanadi kako bismo omogućili nezavisno testiranje Huaweijeve opreme, sve do nivoa izvornog koda. Mi vjerujemo u standarde cyber sigurnosti i objektivnu procjenu zasnovanu na činjenicama i dokazima.

 

a&s Adria: Kako osigurati 5G opremu od cyber napada, uključujući Huaweijevu podršku za cyber zaštitu i preporuke o načinu instalacije i upravljanja 5G mrežama na siguran način?

Klein: Huawei se zalaže za zaštitu povjerljivosti, integriteta, dostupnosti, sljedivosti i privatnosti korisnika 5G opreme na bazi 3GPP sigurnosnih standarda. Osim toga, kompanija zagovara i saradnju s operaterima u kreiranju visokog stepena cyber otpornosti na mrežama iz perspektive upravljanja i održavanja (O&M). Naprimjer, da bi se ubrzao oporavak usluge u slučaju da se desi sigurnosni incident, tehnički dizajn mora ponuditi kontinuirano praćenje i reagovanje na incidente tako da se njihov opseg utjecaja i prateći gubitak usluge mogu svesti na minimum. Huawei kao proizvođač koristi IPDRR metodologiju, koja se bazira na identificiranju, zaštiti, otkrivanju, odgovoru i oporavku, a u skladu s NIST CSF okvirom za cyber sigurnost. Metodologija se koristi za identifikaciju i kontrolu ključnih rizika u mrežnim uslugama i jačanje cyber otpornosti operatera. Korištenjem IPDRR metodologije, Huawei može pomoći operaterima koji pružaju kritičnu informacijsku infrastrukturu da kvalitetnije ispune regulatorne zahtjeve u pogledu cyber sigurnosti. Osim mrežne sigurnosne arhitekture, potreban je i sveobuhvatan i siguran skup pravila koje operateri moraju slijediti kako bi upravljali O&M nivoom upravljanja i održavanja. On je presudan u kontroli rizika na cijeloj mreži. Zato se za svaki zadatak u ovom segmentu moraju primjenjivati stroga sigurnosna pravila, s nultom tolerancijom na greške tokom obrade tokova podataka.

 

a&s Adria: Kako kontinuirano poboljšavati nivo sigurnosti 5G mreže iz perspektive različitih zainteresovanih strana kako bi se riješili budući izazovi?

Klein: 5G postaje stvarnost, koja će trajati još dugo. Na osnovu iskustva u 4G sigurnosti mogu kazati da se kontrola rizika 5G mreže može postići zajedničkim naporima svih industrija. Moramo kontinuirano unapređivati sigurnosna rješenja tehnološkim inovacijama i graditi sigurne sisteme i mreže kroz standarde i saradnju ekosistema. Kao proizvođači i dobavljači, trebali bismo nastaviti doprinositi radu industrijskog sigurnosnog standarda, usklađivati proizvodnju sa standardima i integrisati sigurnosne tehnologije. Nakon toga, operateri su odgovorni za sigurno poslovanje i otpornost vlastitih mreža na cyber napade. 5G mreže su privatne. Granice između različitih mreža su jasne. Operateri mogu spriječiti vanjske napade pomoću firewalla i sigurnih gatewaya. Kada je riječ o internim prijetnjama, operateri mogu upravljati, nadzirati i revidirati sve dobavljače i partnere kako bi sve elementi njihove mreže učinili sigurnim. Na kraju, kao industrija, svi moramo raditi na standardima. Ovo je naša zajednička odgovornost. Da bismo izgradili sistem u koji svi možemo vjerovati, trebaju nam definisane odgovornosti, jedinstveni standardi te jasna i nediskriminatorna regulativa.

 

a&s Adria: Nedavno ste kao predavač na Virtual Security Summitu spomenuli nekoliko velikih sigurnosnih izazova s kojima se suočavamo u domenu razvoja softvera, među kojima je i potreba za standardom za siguran razvoj. Je li Evropski zakon o kibernetičkoj sigurnosti postavio dobre temelje za to?

Klein: Mislim da svi, kao ICT industrija, moramo raditi zajedno kako bismo unaprijedili svoju cyber sigurnost i digitalnu otpornost. Samo zajedničkim radom i koordinacijom napora na evropskom nivou, ali i šire, možemo se uspješno nositi s budućim prijetnjama. Industriji nedostaje jedinstven set tehničkih standarda za sigurnost, a stanje je isuviše fragmentirano. I zato vjerujem da nedavni evropski Zakon o kibernetičkoj sigurnosti može i hoće donijeti jasnu dodatnu vrijednost na ovom polju. Donošenjem GDPR-a Evropa je već pokazala da, kada se postigne konsenzus država članica, ona može utrti put globalno prihvaćenim sigurnosnim pravilima i smjernicama. Štaviše, Agencija Evropske unije za cyber sigurnost (ENISA) također je temeljitim i sveobuhvatnim publikacijama, kao što je “Dobre prakse za sigurnost IoT-a – siguran životni ciklus razvoja softvera”, koja je objavljena u novembru 2019. godine, pokazala da posjeduje stručnost da vodi industriju kada je u pitanju siguran razvoj softvera.

 

Povjerenje se temelji na činjenicama

a&s Adria: Šta je Huawei učinio na polju transparentnosti nivoa cyber sigurnosti svoje opreme i rješenja?

Klein: Povjerenje je osjećaj. Ali kada je u pitanju cyber sigurnost, i povjerenje i nepovjerenje trebaju se temeljiti na činjenicama, a ne na osjećajima, nagađanjima i neutemeljenim glasinama. Vjerujemo da činjenice moraju biti provjerljive, a provjera mora biti zasnovana na standardima. Zbog toga je Huawei otvorio Centar za transparentnost cyber sigurnosti u Briselu. Ovo je dobar i konkretan primjer kako podižemo nivo transparentnosti. Našim kupcima i nezavisnim laboratorijama dajemo pristup našem izvornom kodu i omogućavamo im da ocjenjuju naša rješenja koristeći vlastite alate, osoblje i procese. Transparentnost je neophodna jer je u osnovi pouzdanosti. Historija ICT industrije pokazala je da nejasnost u pogledu sigurnosti nikada nije bila pravi izbor. U Huaweiju vjerujemo da postojimo da bismo služili našim kupcima i oni imaju pravo da zahtijevaju i zaslužuju visok nivo transparentnosti.

 

a&s Adria: Prema Vašem mišljenju, softverska industrija ulaže snažne napore u certificiranje proizvoda, ali ne i u procjenu samog procesa. Kako možemo balansirati između to dvoje i zašto je evaluacija procesa podjednako važna?

Klein: Ne kažem da softverska industrija ne evaluira sam proces, već da je količina napora uložena u certificiranje proizvoda i procjenu procesa nejednaka. Očigledan način da se to promijeni je da se u sadašnjim i budućim standardima jača dio evaluacije razvojnog procesa. Ne treba izmišljati toplu vodu. Već postoje smjernice poput BSIMM-a ili SDLC-a. Zapravo sam vrlo zadovoljan kad vidim da Evropski zakon o kibernetičkoj sigurnosti uključuje procjenu procesa. Još jedan dobar primjer je NESAS, koji obuhvata evaluaciju nekih ključnih procesa (naprimjer, kako riješiti ranjivosti koje se pojavljuju tokom životnog ciklusa proizvoda).  Izazov je kako izbjeći dodavanje dodatnog tereta ionako velikim zahtjevima vezanim za certificiranje. No, optimističan sam jer vjerujem da evaluiranje i eventualno jačanje pouzdanosti u razvojnim procesima može pomoći u smanjenju napora za ponovnu certifikaciju.

 

a&s Adria: Treće strane moraju igrati ključnu ulogu u omogućavanju sigurnog razvoja, budući da su partner ne samo na kraju već i tokom procesa razvoja proizvoda. Kako je Huawei ovo implementirao kroz svoj integrisani razvoj proizvoda (IPD)?

Klein: Pravilno prikupljanje povratnih informacija neophodno je za plodnu saradnju. Jedna od naših osnovnih vrijednosti je rast pogonjen akumuliranim iskustvom i promišljanjem. Zbog toga je dijeljenje i razmjena informacija s trećim stranama tokom cijelog razvoja proizvoda i prihvatanje izazova od vitalnog značaja. To potiče naš kontinuirani proces usavršavanja. Konkretno, u našem IPD-u imamo namjenski proces koji nazivamo “upravljanje zatvorenom petljom”. Iskorištavanje povratnih informacija podrazumijeva i primjenu adekvatnog modela upravljanja. Kombinovani pristup od vrha prema dolje i odozdo prema gore je najefikasniji način za uspješno korištenje povratnih informacija trećih strana. Kao primjer rezultata, prije nekoliko godina smo pokrenuli novi program softverskog inžinjeringa. Uspostavili smo kontinuiran i konstruktivan dijalog sa zainteresovanim stranama kako bismo shvatili kako možemo dodatno unaprijediti razvoj softvera, a sada te promjene primjenjujemo u našoj organizaciji.

Huaweiju uslovno zeleno svjetlo čim njemačka vlada usvoji Zakon o mrežnoj sigurnosti

Njemačka vlada je odlučila da dozvoli upotrebu Huaweijeve 5G tehnologije u zamjenu za nadzor i obećanje kineske kompanije o sigurnosti svoje opreme, iako Sjedinjene Američke Države zahtijevaju njenu zabranu. Ovom odlukom Njemačka je pokazala naklonost Kini kao njenom najvećem trgovinskom partneru.

Njemačka kancelarka Angela Merkel zalaže se za pronalaženje tehničkog rješenja koje bi zahtijevalo da svi provajderi prođu stroge tehnološke standarde i budu transparentni za službe mrežne sigurnosti. Ministar unutrašnjih poslova Horst Zehofer objasnio je da vlada teži stvaranju pravne osnove koja će također održati tržište otvorenim za konkurentne tehnologije.

Prema prijedlogu zakona, prodavci mrežne opreme morali bi pružiti garancije da je njihova oprema sigurna za upotrebu, čineći ih finansijski odgovornim u slučaju kršenja pravila. Zakon bi zahtijevao i da prodavci i operatori osiguraju njemačkim sigurnosnim agencijama dalekosežna tehnička i pravna sredstva za nadzor integriteta mreže.

Huaweijevu tehnologiju već su prihvatile i usvojile određene njemačke kompanije. Proizvođači automobila koriste kinesku tehnologiju u segmentu povezanosti automobila i automatskog upravljanja, a Deutsche Telekom AG, njemački telekomunikacijski gigant, koristi je za svoje 4G i 5G bežične širokopojasne mreže.

Huawei je vodeći svjetski proizvođač telekomunikacijske opreme s prodajom od 123 milijarde dolara u 2019. godini. Privatna je kompanija u potpunom vlasništvu svojih zaposlenih, upošljava 194.000 radnika i posluje u više od 170 zemalja i regiona.

ASSA ABLOY i LG dogovorili saradnju

Kompanija ASSA ABLOY Entrance Systems potpisala je memorandum o razumijevanju s LG Electronicsom, jednom od vodećih kompanija za potrošačku elektroniku i napredne ekrane, kućanske aparate i multimedijalne sisteme. Cilj saradnje je razvoj visokokvalitetnih automatskih kliznih vrata opremljenih LG-ovom Transparent OLED digitalnom tehnologijom.

Prema dogovoru, ASSA ABLOY i LG sarađivat će u kreiranju inovativnog prvoklasnog rješenja koje će predstavljati kombinaciju LG-jeve napredne OLED tehnologije zaslona i najprodavanijih automatskih kliznih vrata kompanije ASSA ABLOY.

“Vrata neće ponuditi samo prikladan, beskontaktni i automatiziran pristup”, kaže Mikael Carleson, direktor rješenja u sektoru vrata. “Ona će predstaviti i nove mogućnosti za napredne klijente u maloprodaji, komercijalnim zgradama i preduzećima jer će moći prikazivati oglase, poruke i čestitke kupcima, posjetiocima ili zaposlenima koji ulaze u zgradu ili određenu zonu.”

Nova automatizirana staklena klizna vrata kompanije ASSA ABLOY imaju ugrađenu mogućnost digitalnog oglašavanja na zastakljenim vratima i moći će projicirati slike i videozapise visoke definicije. Kombinirat će LG-jevu Transparent OLED tehnologiju za oglašavanje (model 55EW5G) i Supersign Solution za integrisano upravljanje sadržajem. Budući da su znatno prozirnija od sličnih LCD ekrana, vrata će se neprimjetno i prirodno uklopiti u svoje okruženje i precizno prikazivati boje s izuzetnom osvijetljenošću i visokim kontrastom. Proizvod će ponuditi i izvrsnu trajnost i naprednu sigurnost zahvaljujući robusnom dizajnu s kaljenim staklom.

Kako su francuski muzeji ojačali sigurnost pomoću eCLIQ elektronskih brava i pametnih ključeva

Dva muzeja, jedinstveno sigurnosno okruženje. Ranije se na upravljanje pristupom u muzejima trošilo mnogo vremena i sredstava. Kao rješenje za jednostavnije upravljanje pristupom poslužio je eCLIQ, elektronski sistem zaključavanja. Ova tehnologija se oslanja na cilindre koji se jednostavno postavljaju i programabilne ključeve na baterije.

Muzeji Thiepval u sjevernoj Francuskoj tražili su pouzdanu i sigurnu kontrolu ulazaka i izlazaka kako bi onemogućili krađe u svojim prostorijama. Pri tom je bilo neophodno omogućiti i korisničko upravljanje pristupnim pravima kako za interne, tako i za vanjske korisnike. Tražio se sistem koji će se lako nositi sa promjenama, proširenjima i radom na dvije lokacije, odnosno rješenje kojim bi se uklonila potreba za promjenom svih cilindara kada neki zaposlenik izgubi ključ.

Sada su i Historijski i Thiepval muzej opremljeni sa 52 eCLIQ cilindra za zaključavanje na obje lokacije. Rješenje kojim se upravlja ključem eCLIQ nudi lakše upravljanje pristupom, uključujući jednostavno aktiviranje i deaktiviranje ključeva i brže upravljanje pravima pristupa i rasporeda za spoljne dobavljače i ugovarače. Objedinjeni sistem sada upravlja pristupom na obje lokacije.

Svaki ovlašteni korisnik ključa sa sobom nosi jedan ključ na baterije koji je programiran samo sa korisniku prilagođenim dozvolama za pristup. Uz eCLIQ, ključevi koji nestanu se brzo poništavaju i tako se smanjuju rizici povezani s gubitkom ili krađom ključa. U svakom trenutku, upravitelji objekata mogu pristupiti evidenciji kako bi provjerili ko je koristio koju bravu i kada.

Dizajniran za muzejsku sigurnost

U oba muzeja instalirano je 40 izdržljivih, kompaktnih i vodootpornih eCLIQ ključeva, od kojih je 19 već dodijeljeno redovnim korisnicima. Ovi Bluetooth ključevi dostupni su i zaposlenicima i ugovaračima, pri čemu se potonjim pomaže da se lakše odazovu na poziv kada su potrebni na licu mjesta.

Instaliranje eCLIQ sistema omogućilo je sigurnosnim timovima da kvalitetnije nadgledaju pružatelje usluga i njihovo kretanje izvan i između objekata. Direktorima muzeja sada je jednostavno ograničiti prava pristupa izvođačima radova prema dužini trajanja zadatka, bilo da se on ponavlja ili da je jednokratni.

Ugradnja eCLIQ sistema zaključavanja bila je jednostavna i nije podrazumijevala postavljanje kablova. Muzejsko osoblje je samostalno izvelo instalaciju. Jedna trening sesija s administratorskim softverom bila je dovoljna da se upoznaju sa novim sistemom.

Održavanje eCLIQ komponenti je takođe jednostavno: integrirani spremnik maziva garant je da cilindrima nije potrebno održavanje sve dok ne prođe 200 000 ciklusa. AES enkripcija, brza obrada i efikasno upravljanje energijom tehnologije su koje podržava eCLIQ čip. Kad se baterija ključa isprazni, ista se lako zamjenjuje bez alata.

„Veoma sam zadovoljan rješenjem eCLIQ“, kaže M. Guyot, tehnički i sigurnosni menadžer u Historijskom i Thiepval muzeju. „Danas promoviram ovo rješenje drugim ljudima. Održao sam i prezentaciju Generalnom vijeću Somme kako bih pokazao efikasnost i jednostavnost rješenja eCLIQ“.

„Kao korisnički klijenti, obično pokušavamo pomoći u poboljšanju proizvoda, ali u ovom slučaju nismo imali što reći!“

Preuzmite besplatan vodič za eCLIQ rješenja sa https://campaigns.assaabloyopeningsolutions.eu/cliq-museums

Tržište ANPR tehnologija očekuje rast do 2025. godine

Vrijednost tržišta sistema za automatsko prepoznavanje registarskih tablica (ANPR) bi do 2025. godine trebala porasti sa 2,3 milijarde dolara u 2020. na 3,8 milijardi do 2025. godine, uz složenu godišnju stopu rasta od 10%. Ovo su podaci iz izvještaja kompanije Marketsandmarkets, koji uključuje analizu utjecaja pandemije koronavirusa. Istraživači navode da postoji nekoliko faktora koji pokreću tržište, poput uvođenja ANPR sistema u nadzor i kontrolu primjene saobraćajnih propisa, širenja infrastrukture u ekonomijama u razvoju, sve većih ulaganja država u inteligentne transportne sisteme (ITS) i dr.

Fiksni ANPR sistemi imaju najveći udio
Na osnovu tipa tehnologije, tržište ANPR sistema podijeljeno je na fiksno, mobilno i prijenosno. Fiksni ANPR sistemi imali su najveći udio u 2019. Rast tržišta može se pripisati sve većoj potražnji za fiksnim ANPR sistemima za razne primjene, kao što su upravljanje saobraćajem i naplata cestarine. Mobilni ANPR sistemi se široko koriste u policiji i organima za provedbu zakona kako bi se osigurala odgovarajuća sigurnost i kvalitet nadzora.

Dominira upravljanje saobraćajem
Na osnovu primjene, tržište je kategorizirano na upravljanje saobraćajem, provođenje zakona, elektronsku naplatu cestarine, upravljanje parkiralištima i kontrolu pristupa. Sve šire korištenje vozila i strogi državni propisi za uvođenje elektronskih sistema naplate cestarine faktori su rasta tržišta ANPR sistema.

Evropa prednjači
Prema analitičarima, Evropa je ostvarila najveći udio na tržištu ANPR sistema u 2019. godini. U Evropi se ANPR sistemi široko koriste za kontrolu primjene zakonskih propisa. Istovremeno, jačaju državne inicijative koje se odnose na usvajanje ITS-a, što se odvija paralelno s rastom broja stanovnika u toj regiji. Oboje jača potražnju za efikasnim transportnim sistemom, što potiče rast tržišta ANPR sistema. Neke od ključnih kompanija koje posluju na tržištu su Kapsch Trafficcom, Conduent, Q-Free, Siemens i Genetec.

Allied Universal Security kupuje G4S za 5,1 milijardu dolara

Upravni odbori kompanija Allied Universal Topco i G4S objavili su da su postigli dogovor o uslovima preporučene finansijske ponude koju će dati Atlas UK Bidco, novoosnovana kompanija kojom posredno upravlja Allied Universal. Ponuda podrazumijeva akviziciju postojećeg i budućeg dioničkog kapitala kompanije G4S. Ugovor čija se vrijednost procjenjuje na 5,1 milijardu dolara dovest će do objedinjavanja dvije najveće sigurnosne kompanije na svijetu, a sklopljen je nakon što je G4S mjesecima odbijao ponude kanadske kompanije Gardaworld.

Uprava G4S-a jednoglasno je preporučila dioničarima da prihvate ponudu, a prema izjavi koju je objavila kompanija, oni su se neopozivo obavezali da će to učiniti s vlastitim dionicama G4S-a, što predstavlja približno 0,21 posto ukupnog dioničkog kapitala.

Objedinjavanje Allied Universala i G4S-a dovest će do stvaranja velike globalne kompanije za integrisanu sigurnost, s prihodom od približno 18 milijardi američkih dolara i radnom snagom od preko 750.000 ljudi, jakom međunarodnom platformom i širokom bazom klijenata visoke vrijednosti u javnom i privatnom sektoru.

“G4S je transformiran u fokusiranog globalnog lidera u oblasti sigurnosnih usluga, s vodećim tržišnim rješenjima i bazom bogatih kupaca koju opslužuje posvećeni i nadareni tim s više od 530.000 zaposlenih. Spajanje G4S-a i Allied Universala kreirat će globalnog lidera u sektoru sigurnosti s više od 750.000 zaposlenih, vodećim mogućnostima u industriji i neprikosnovenom pokrivenošću tržišta. Ova jedinstvena i snažna kombinacija ponudit će kupcima izuzetnu uslugu, a zaposlenima uzbudljivu budućnost”, kaže Ashley Almanza, izvršna direktorica G4S-a.

“Drago nam je što je našu ponudu od 245 penija po dionici preporučio Upravni odbor G4S-a. Naše se kompanije dobro poznaju, dijelimo sličnu kulturu i vrijednosti i sretan sam zbog svega što ovaj spoj može pružiti. G4S ima izvrsnu ponudu usluga, zavidan globalni portfolio kupaca i vodi ga iskusan menadžerski tim. Impresionirani smo nedavnom transformacijom G4S-a koja, zajedno s našim uspješnim iskustvom s akvizicijama, jača naše uvjerenje da ćemo osigurati neometanu integraciju dviju kompanija. Zajedno ćemo imati više od 100 godina industrijskog iskustva i širu globalnu mrežu u pogledu ljudi, kupaca i mogućnosti”, kaže Steve Jones, predsjednik i izvršni direktor Allied Universala.

Alarm automatika osam godina u kontinuitetu nosilac AAA certifikata

Alarm automatika je i 2020. nosilac AAA Certifikata bonitetne izvrsnosti, što znači da je ostvarila odlične poslovne rezultate, zadovoljila stroge finansijsko-analitičke kriterije prema metodologiji jedinstvenoj za cijelu Evropu i da spada u 5% najboljih firmi u Hrvatskoj. Od svih aktivnih poslovnih subjekata u Primorsko-goranskoj županiji samo 9 posto je ispunilo uvjete za dobivanje ovog certifikata.

Alarm automatici je osam godina u kontinuitetu dodijeljeno pravo na certifikat kompanije Bisnode, vodećeg ponuđača poslovnih informacija u Evropi. Taj certifikat u poslovnom svijetu predstavlja dokaz o natprosječnom kvalitetu poslovanja firme. Više desetaka statistički značajnih varijabli, formula provjerenih na temelju finansijskih podataka, blokada, navika plaćanja i tužbi dokazuje sigurnost, konkurentnost, trajnost, stabilnost, kvalitet i pouzdanost poslovnih subjekata.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.