Istrage ciljanih napada u poslovnom okruženju

Za razliku od javnog sektora, koji se fokusira na krivične prijave, u privatnom sektoru akcent je na sprečavanju ekonomske štete, gubitaka i discipliniranju radne snage. Ipak, jedna vrsta istražnih problema značajno odstupa od navedenih normi. Riječ je o tzv. ciljanim napadima u poslovnom okruženju, koji posljednjih godina dobijaju na važnosti

Piše: Mirza Bahić

E-mail: redakcija@asadria.com

Od početka ‘90-ih u privatnoj istražiteljskoj praksi razvio se pristup poznat kao procjena i upravljanje prijetnjama (TAM). Iako se u početku koristio kao metoda tretmana nasilja na radnom mjestu, zaštite ličnosti i praćenja nasilja u porodici, danas se primjenjuje na globalnom nivou. Od napada 11. septembra 2001. opća načela ovog pristupa se koriste i u borbi protiv terorizma. Jedna od značajnijih aplikacija TAM-a je nasilje na radnom mjestu, i to je segment u kojem njegova primjena može biti od značajne pomoći privatnom istražitelju.

Nasilje na radnom mjestu

Ovaj vid nasilja se dijeli u četiri osnovne kategorije. Prvu čine nasilni akti kriminalaca koji nemaju veze s radnim mjestom. Upadi u poslovne prostore obavljaju se isključivo s ciljem činjenja krivičnih djela kao što su pljačke. Drugi tip je nasilje za koje su odgovorni klijenti, kupci, učenici ili zatvorenici, kao i druge osobe koje od organizacije žele oduzeti sredstva ili usluge. U trećoj kategoriji su bivši zaposlenici koji napadaju svoje nadređene, uposlenike ili menadžere, dok su u četvrtoj osobe u ličnom odnosu s uposlenikom, ali koje nemaju veze sa samom organizacijom. Kod prva dva tipa nasilja moguće je primijeniti standardne strategije prevencije kriminaliteta i one se obično istražuju nakon incidenta, odnosno na reaktivnoj osnovi. S druge strane, kod druge dvije kategorije postoji „ciljano nasilje“, koje je nerijetko predmet pažnje privatnih istražitelja. Takvi napadi su obilježeni planiranjem i jasno definisanim ciljem i izvode se bez bilo kakvih emotivnih poriva. Napade na radnom mjestu menadžeri sigurnosti nerijetko potcijene, tretirajući ih kao prolaznu fazu, pretjeranu reakciju i gotovo normalnu pojavu. Poricanje izvora problema ovog tipa jedan je od glavnih faktora njegove veće zastupljenosti.

Istrage ciljanih napada su složen poduhvat koji ima najmanje dva cilja: jedan se tiče utvrđivanja da li određena situacija predstavlja rizik od izbijanja nasilja, dok je drugi povezan s donošenjem skupa mjera na nivou organizacije koje mogu preduprijediti pojavu incidenata. U tom kontekstu, na nivou kompanije moguće je uspostaviti i tim iskusnih istražitelja koji će se baviti samo ovim segmentom, što podrazumijeva da je najmanje jedan istražitelj dovoljno iskusan u radu s ovim tipom kriminaliteta i da uživa dovoljno snažan autoritet u samoj kompaniji. Pri tome treba izbjegavati situacije u kojima će, bez obzira na iskustvo, samo jedan istražitelj biti zadužen za realizaciju mjera, procedura i politika, jer mu tim može predstavljati presudan resurs u borbi protiv ciljanog nasilja.

Formiranje tima profesionalaca

Kako se u okviru prakse rješavanja kompleksnih problema ciljanih napada javila potreba za multidisciplinarnim pristupom, timovi za borbu protiv ovih pojava s vremenom su počeli okupljati sve raznolikiji skup stručnjaka različitih profila koji sarađuju s istražiteljem. Osim naziva TAM, odnosno „timovi za borbu protiv ciljanih napada“, udomaćili su se i termini poput timova za istraživanje incidenata, timova za procjenu prijetnji ili timova za upravljanje kriznim situacijama. U njima se može naći cijeli spektar različitih profesionalaca, poput predstavnika odjela za ljudske resurse, pravne poslove, sigurnost i upravljanje objektima. Pored profesionalaca regrutiranih unutar same kompanije, timovi za istrage ciljanih napada mogu uključivati i eksterne eksperte. To mogu biti pravni savjetnici, psiholozi i psihijatri za procjenu rizika od izbijanja nasilja, posebni istražitelji i savjetnici, kao i detektivske agencije. Preduvjet za adekvatnu saradnju ovog spektra profesionalaca je postojanje politike za sprečavanje nasilja na radnom mjestu. S njom moraju biti upoznati svi i mora se primjenjivati bez bilo kakvih izuzetaka, što podrazumijeva da će uposlenici koji se ne pridržavaju te politike biti automatski otpušteni s posla. Ovo je jedna od mjera prevencije pojave nasilja na radnom mjestu, jer će potencijalni počinitelj imati svijest da je otkaz jedini mogući ishod u slučaju izazivanja incidenta.

Istražiteljske metode

Za početak članovi istražiteljskog tima moraju ispitati sve informacije o samom počinitelju, počevši od njegove prijave za posao, biografije, obavljenih evaluacija i svjedočenja kolega i/ili podređenih. Korisni dokumenti su i pritužbe, informacije o okončanim obukama i historijat potencijalnih ranijih prekršaja. Druga stavka je istraživanje konteksta zbog kojeg je počinitelj postao predmet interesa TAM tima. Zbog toga je, u prvom redu, važno utvrditi kredibilitet strane koja prijavljuje krivično djelo. Po utvrđivanju kredibilnosti oštećenog lica, navedenu osobu se može iskoristiti kao izvor informacija o počinitelju samog djela te o naravi napada. Detaljniji istraživački postupci uključuju i ispitivanje javno dostupnih informacija o počinitelju, naprimjer njegov pravni status u smislu kažnjavanja za druga djela i historijat potencijalnog sukoba s određenim uposlenikom ili kompanijom, što daje dublji uvid u potencijalni motiv napada. Obavljanje razgovora s osobama koje dobro poznaju napadača također je neizostavan segment istrage. Ako je riječ o prevenciji krivičnog djela, istražitelji moraju preduzeti sve potrebne mjere da potencijalni počinitelj ne sazna da je pod istragom. Pri tome je važno prikupiti sve relevantne informacije o njegovim uvjerenjima, izvorima nezadovoljstva, porodici i socijalnom okruženju. Isto važi i za istragu na terenu jer je (potencijalni) napadač već aktivan unutar jednog konkretnog radnog okruženja i njegova kontrola može biti vrijedan izvor informacija. To se posebno odnosi na kontrolu personalnih računara uposlenika, koji su dobar izvor informacija o motivima i potencijalnim izvorima nezadovoljstva. Konačno, posljednja faza istrage treba uključivati i direktan kontakt s osobom za koju se sumnja da planira napade, uz svijest o riziku koji takav potez nosi. U svakom slučaju, ovaj vid kontakta može pomoći kod pružanja prilike uposleniku da otvoreno iznese svoje frustracije i time dođe do svijesti da problem koji ima ne mora nužno biti riješen nasiljem.