18 Aprila, 2026
image
Home Kategorija Najave II (Page 3)

Najave II

Požar u diskoteci “Puls” u Kočanima

Osim što je požar s najtragičnijim posljedicama ikada u Sjevernoj Makedoniji, a u posljednjih deset godina i najveći u nekom noćnom klubu u Evropi, slučaj požara u diskoteci “Puls” u Kočanima mogao bi biti idealan primjer “savršene oluje” – odnosno situacije u kojoj se nisu poštovala nikakva pravila, a to je dovelo do velike tragedije

Piše: Igor K. Ilievski; E-mail: redakcija@asadria.com

Do podneva je vijest obišla svijet – 51 žrtva i više od 200 povrijeđenih, od kojih desetine kritično, u požaru na ponoćnom koncertu u diskoteci u Kočanima. S brojem poginulih koji je u narednim sedmicama porastao na 62, požar u noćnom klubu “Puls” 16. marta postao je najsmrtonosniji u Sjevernoj Makedoniji i najtragičniji požar u nekom noćnom klubu u Evropi u posljednjoj deceniji, a nakon požara u noćnom klubu “Kolektiv” u Bukureštu u Rumuniji 2015. godine, u kojem je poginulo 64 ljudi.

Neka bude šta hoće

Bilo je to još jedno obično koncertno veče u noćnom klubu “Puls”, koji je radio već trinaest godina. Za koncert grupe DNA prodato je 250 ulaznica, ali je te večeri u objekat od 415 kvadratnih metara ušlo 672 ljudi. Osiguranje je pustilo sve kroz jedina ulazna vrata, uključujući i maloljetnike, ali i članove benda, koji su donijeli pirotehniku. Atmosfera u prepunom noćnom klubu se zahuktavala.

Iz mora mlade publike vire desetine ruku s mobilnim telefonima, snimajući koncert. Snimili su i trenutak kada, u 02:35, dok počinju izvoditi pjesmu “Neka bude šta hoće”, jedan član benda daljinskim upravljačem aktivira tri pirotehničke fontane postavljene na pozornici. Mlazovi iskri izbijaju iz uređaja. Mlaz iz fontane na lijevoj strani pozornice dopire do plafona. Srebrena površina plafona trenutno se zagrijava do jarkocrvene boje, postaje žuta i pali se. Desetak ruku iz publike pokazuje prema plamenu. Nekoliko glasova diže uzbunu, ali se stapaju sa stotinama pjevača u publici i glasnom muzikom. U tih nekoliko sekundi, žuto-plavi plamen se već širi po plafonu. Video, jedan od nekoliko koji su se pojavili nakon samo nekoliko sati kao svjedočanstva o događaju, traje jedva četrnaest sekundi.

“U trenutku aktiviranja prskalica, iskre su najvjerovatnije pogodile plafon, koji je napravljen od zapaljivog materijala, i u kratkom vremenu se vatra proširila po cijeloj diskoteci i stvorio gust dim. U kratkom vremenu stigle su vatrogasne jedinice iz okolnih gradova, kao i kola hitne pomoći, a aktivirani su i helikopteri Ministarstva unutrašnjih poslova kako bi prevezli povrijeđene u klinike u Skoplju”, rekao je ministar unutrašnjih poslova Pance Toškovski jutro nakon požara, ispred policijske stanice u Kočanima. Prvi poziv u pomoć upućen je u 02:48, vatrogascima i bolnici u Kočanima, gdje su se odmah mobilizirali svi ljekari. “Mnogo ljudi je poginulo, dovezeni su mrtvi ili su umrli u trenutku dolaska. Teško ih je identificirati, neki su imali lične karte, a neki nisu. Među preminulima je bilo žrtava od 14 do 25 godina, a među njima su bili iz Štipa, Kočana, Probištipa i Skoplja”, rekla je Kristina Serafimova, direktorica bolnice u Kočanima, u prvom obraćanju javnosti.

U tom trenutku, broj žrtava je bio 51. Do 17. aprila, sa posljednjim smrtnim slučajem, zvanični broj se popeo na 62 poginulih, 157 osoba s teškim povredama i 54 s lakšim. Desetine pacijenata, posebno onih kritičnijih, hitno su poslane na liječenje u inostranstvo preko Evropskog mehanzma za civilnu zaštitu, koji je odmah aktiviran.

Katastrofa koja je čekala da se dogodi

Čini se da nijedna procedura, mjera, pravilo ili norma nije poštovana ni u jednom aspektu postojanja diskoteke, te je tragedija bila neizbježna. To je objasnio i državni javni tužilac Ljupčo Kocevski. “Pirotehnička sredstva su korištena u potpuno nesigurnim i opasnim uslovima, što je proizašlo iz ukupnih propusta službenih i odgovornih lica za spomenuti objekat – koji tokom cijelog perioda kontinuirano nije ispunjavao zakonske uslove za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Fontane su bacale iskre u smjeru plafona iznad pozornice i kao rezultat toga, poliuretanska spužva kojom je bio prekriven plafon u objektu počela je progresivno gorjeti, nakon čega se vatra odmah proširila duž cijelog plafona, a zatim i kroz cijelu unutrašnjost i konstrukciju objekta”, rekao je Kocevski.

Zbog ugrađenih materijala bez vatrootpornih svojstava i nesigurnih građevinskih radova na objektu, vatra se počela spontano širiti, praćena dimom i visokim temperaturama unutar objekta.

“Zbog toga je došlo do masovnog, nekontrolisanog i paničnog bjekstva prisutnih posjetilaca kroz jedini izlaz za evakuaciju, koji nije bio siguran jer su se na evakuacionom putu ispred izlaska iz zgrade iznutra prema van nalazila dvokrilna vrata koja su predstavljala prepreku kretanju. Sama vanjska vrata nisu imala evakuacionu namjenu sa sistemom kočenja u otvorenom položaju i horizontalnim rukohvatom propisanih dimenzija, što je dodatno otežalo evakuaciju. Zbog potpunog nepoštivanja pravila protivpožarne zaštite i pretrpanosti zgrade, došlo je do masovnog guranja i pada posjetilaca u hodniku, što je potpuno otežalo izlazak iz zgrade i izazvalo ozbiljne posljedice”, objasnio je Kocevski.

Krivična djela protiv sigurnosti

Nakon tromjesečne istrage u kojoj je učestvovalo trinaest tužilaca, u junu su trideset četiri fizička i tri pravna lica optužena za krivično djelo “teška krivična djela protiv javne sigurnosti”, a neka od njih i za niz drugih krivičnih djela. U optužnici je navedeno 1.440 dokaza na 166 stranica i predloženo je da se kao svjedoci saslušaju 283 oštećene osobe. Među optuženima su bivši ministri, gradonačelnici, inspektori, državni službenici, vlasnici, menadžeri, obezbjeđenje…

“Propusti su veliki. Mogu slobodno reći da je ovo erozija sistema”, rekao je državni tužilac Kocevski, koji smatra da je ovo prvi procesuirani slučaj dugoročne uzročnosti u zemlji. Prema njegovim riječima, trinaest godina nijedan inspektor iz općine Kočani nije izvršio inspekciju objekta koji je iz lake industrije pretvoren u diskoteku. Klub je dobio dozvolu za rad 2012. godine iako nije ispunjavao uslove. Te i 2024. godine dograđivan je lažnom projektnom dokumentacijom, nekontrolisano, bez stručnog nadzora, neodgovarajućim materijalima. “Praktično, objekat nije poštivao nikakve propise u vezi sa kvalitetom ugrađenih materijala, nosivošću i stabilnošću konstruktivnih elemenata, brojem i veličinom izlaza za evakuaciju, brojem parking mjesta, pregradama objekta, ali i u vezi sa obezbjeđivanjem, dostupnošću i korištenjem odgovarajućih uređaja i instalacija za zaštitu od požara i eksplozija, ostale opreme za gašenje požara, sredstava za gašenje požara i aparata za gašenje požara”, objasnio je Kocevski.

Među optuženima je i osoba koja je prodavala karte iznad dozvoljenog kapaciteta, projektant za kojeg se smatra da je izradio lažne projekte za dogradnje, ali i tri građevinska inspektora i tri gradonačelnika koji nisu zatvorili nesiguran objekat. Upravitelj, vlasnik i četiri zaštitara iz zaštitarske agencije, optuženi su, između ostalog, jer nisu proveli sigurnosnu procjenu i provjeru sigurnosnih uslova objekta, opasnosti i mogućnosti evakuacije u slučaju opasnosti, provjeru ulaza i izlaza i njihove ispravnosti, kao i prenatrpanost posjetilaca objekta, te nesprečavanje ulaska i upotrebe eksploziva. Među optuženima su četiri bivša, uključujući i aktuelnog u vrijeme požara, direktora makedonske Direkcije za zaštitu i spašavanje, kao i generalni inspektor. Među optuženima za uzimanje mita i izdavanje lažnih dozvola su i državni službenici.

Šta propisuje zakonska regulativa o PP zaštiti za takve objekte?

Prema makedonskom zakonodavstvu, diskoteke i noćni klubovi su javni objekti, obuhvaćeni Pravilnikom o zaštiti od požara, eksplozija i opasnih materija, koji propisuje minimalne tehničke mjere za zaštitu od požara koje se moraju ispuniti u fazama projektovanja, izgradnje i korištenja takvih objekata, objašnjava Tatjana Vasiljević Vladev iz Tehnoinspekta d.o.o. Skoplje. Ona je predsjednica Stručne komisije za reviziju propisa o zaštiti od požara pri Komori ovlaštenih arhitekata i ovlaštenih inženjera, te članica Tehničkog komiteta TK46 – Zaštita objekata od požara pri Institutu za standardizaciju u Skoplju (ISRSM TK-46). Mjere zavise od namjene objekta i definirane su za svaki funkcionalni dio posebno. U zavisnosti od karakteristika i složenosti objekta, ovaj osnovni propis dopunjuju drugi podzakonski akti koji regulišu specifične aspekte zaštite od požara.

“Prije svega, potrebno je da svaki objekat ispunjava osnovne mjere pasivne zaštite od požara. To uključuje veličinu i raspored sektora za zaštitu od požara, definiciju požarnog opterećenja, uspostavljanje zona dima, dimenzije i konfiguraciju evakuacijskih puteva, kao i dimenzije i klasifikaciju protivpožarnih i dimonepropusnih vrata. Od posebnog značaja je izbor građevinskih materijala koji se koriste pri formiranju ovih sektora za zaštitu od požara, pri čemu je ključni parametar njihova otpornost na požar i ponašanje pri izlaganju visokim temperaturama ili dimu”, kaže Tatjana Vasiljević Vladev. “S druge strane, aktivni sistemi za detekciju, alarmiranje i gašenje požara postaju sve važniji element unutar zgrada – posebno kako se njihova složenost povećava, bilo sa tehnološke perspektive, broja prisutnih ljudi, oblika i veličine zgrade, njene namjene ili pristupačnosti za evakuaciju i intervenciju. Ovi sistemi omogućavaju: pravovremeno otkrivanje i obavještavanje o požaru, brzo uzbunjivanje i ciljanu evakuaciju putem sistema rasvjete i signalizacije, kontrolu dima kako bi se osigurala čista zona evakuacije, kao i pomoć u gašenju ili lokalizaciji požara, kako bi se spriječilo njegovo dalje širenje”, objašnjava ona.

Izazov objekti bez državnog tehničkog prijema

Propisi o zaštiti od požara u Sjevernoj Makedoniji uglavnom se poštuju u fazi izrade projektne dokumentacije, kaže Vasiljević Vladev, a projektna dokumentacija se izrađuje u skladu s propisanim tehničkim propisima. “Neću ulaziti u pitanje kvaliteta izrade, ali normativni okvir se prati. Međutim, najveći izazov nastaje u implementaciji mjera definiranih u Elaboratu zaštite od požara, jer se ove mjere često smatraju dodatnim troškom ili prilikom za finansijsko smanjenje troškova u fazi izgradnje. To je, naglašava, posebno izraženo kod objekata druge kategorije, gdje tehnički prijem ne provodi državna komisija, već se obavlja interno, tj. između investitora i nadzornog inženjera ili nadzorne kompanije.

“U takvim slučajevima država nema direktan uvid u stvarno stanje objekta u trenutku puštanja u rad, jer se upotrebna dozvola koju izdaje opština zasniva isključivo na izjavi nadzorne kompanije, koju ovjerava ovlašteni nadzorni inženjer”, objašnjava Vasiljević Vladev.

Nema ko da provjeri?!

Međutim, očigledno je da propisane mjere nisu dovoljne, što možemo vidjeti na tragičnom primjeru “Pulsa”. “Pored predviđanja i projektovanja mjera zaštite od požara, potrebno je postaviti i pitanje: koliko često javni objekti i masovna okupljanja trebaju biti predmet redovnih inspekcija kako bi se utvrdilo da li se zaista pridržavaju mjera definisanih u važećim zakonima i propisima. Istovremeno, postavlja se pitanje da li država ima dovoljne inspekcijske kapacitete za provođenje takvih inspekcija, čak i na godišnjem nivou, odnosno da li ima dovoljno obučenog i stručnog osoblja, kao i logističkih i tehničkih resursa, da osigura sistematski i efikasan nadzor nad objektima sa povećanim rizikom po sigurnost građana”, kaže ona.

Propisi također predviđaju redovne inspekcijske kontrole primjene ovih mjera – ko i koliko često treba da vrši inspekciju primjene propisa o zaštiti od požara u objektu. “Koliko sam informisana, prema Pravilniku o načinu određivanja mjesta gdje se moraju nalaziti uređaji i instalacije za zaštitu od požara, obavezan je godišnji pregled sistema i uređaja za detekciju i dojavu požara te detekciju i gašenje požara. Kada su u pitanju pasivne mjere zaštite od požara (kao što su protivpožarne pregrade, putevi za evakuaciju, zaštitni premazi itd.), kao i provjera da li je sadržaj Izvještaja o zaštiti od požara dosljedno primjenjivan tokom faze eksploatacije objekta, inspekcijske službe imaju ovlaštenje da kontrolišu i nadgledaju”, objašnjava Vasiljević Vladev.

U slučaju “Pulsa”, razmatra se da li je inspekcija uopšte bilo, a ako i jeste, uobičajena je praksa do sada bila da inspektori koji su uočili nepravilnosti daju vlasnicima rok da ih otklone, bez zatvaranja objekta zbog sigurnosnih razloga. Požar u spomenutoj diskoteci inicirao je hitno pooštravanje propisa, uključujući potpunu zabranu pirotehnike u zatvorenim prostorima. Vlada je odmah naredila hitan pregled noćnih klubova i kabarea, nakon čega je zatvorila desetak objekata.

Čak su i minimalni standardi dovoljni, ako se primjenjuju

Iako se uvijek mogu primijeniti naprednije i efikasnije mjere i sistemi, čak su i osnovne propisane mjere dovoljne za adekvatnu zaštitu od požara i sprečavanje sličnih tragedija. “Ako se na objekte s ovom namjenom primjenjuju mjere predviđene Uredbom o zaštiti od požara, eksplozija i opasnih materija, a iste mjere se projektuju i provode u skladu s relevantnim standardima koji regulišu njihove tehničke parametre, tragedije ove prirode mogu se efikasno spriječiti”, kaže Vasiljević Vladev.

Specijalista za zaštitu od požara Zlatko Gjorgioski, osnivač i vlasnik kompanije Helium, osnovane 1992. godine i član ISRSM TK-46, objašnjava koje specifične mjere predviđaju osnovni propisi. “Osnovni propis je Pravilnik o mjerama zaštite od požara, eksplozija i opasnih materija. Za objekte za masovne događaje (noćni klubovi, diskoteke) zahtijeva projektne mjere za evakuaciju, jasne komunikacije i izlaze, protivpožarni alarm/rasvjetu, vatrogasne jedinice, pristup za vatrogasna vozila, vrata koja se otvaraju u smjeru evakuacije i brzo/lako otvaraju (panično otvaranje) te zabranu ometanja izlaza”, kaže Gjorgjioski.

Mjere evakuacije predviđaju dva ili više nezavisnih izlaza s vratima koja se otvaraju u smjeru evakuacije i otključavaju bez ključa (panic hardware), čiste i označene staze, osvijetljene po dužini, sa znakovima do izlaza, te dokumentovanu evakuaciju s planom, stazama i odgovornim osobama. U kategoriji ranog otkrivanja i obavještavanja predviđeno je automatsko otkrivanje i obavještavanje o požaru ručnim javljačima požara, sirenama i svjetlosnim signalima, a u zgradama s masovnom posjećenošću praktikuje se i glasovna evakuacija. Gjorgjioski kaže da se u praksi primjenjuje serija EN 54 za opremu i sisteme.

Kao primarna i sekundarna sredstva za gašenje požara, predviđena je unutrašnja i vanjska hidrantska mreža, u skladu s Pravilnikom o tehničkim normama (projektni protok/pritisak, broj i raspored hidranata, istovremeni rad više utičnica itd.) te prenosivi i prenosivi PP uređaji (ABC prah, CO₂ za struju) u dovoljnom broju i rasporedu po riziku i području, uz redovno održavanje i vođenje evidencije.

U građevinskim i planskim mjerama, objašnjava Gjorgjioski, predviđena je sektorizacija požara (protivpožarni zidovi/elementi) i materijali otporni na vatru u skladu s propisanim otporima (najčešće dva ili četiri sata), sprečavanje širenja dima/plamena (ventilacija s mogućnošću isključivanja) te pristup za interventna vozila i opsluživanje objekta s najmanje dvije strane. U kategoriji organizacije i dokumentacije predviđena je procjena rizika, plan zaštite od požara, obuka osoblja, vježbe evakuacije, redovne provjere/održavanje sistema (evidencija). To također proizlazi iz obaveza sigurnosti i zaštite na radu (mjere zaštite od požara, evakuacija, prva pomoć).

“Prema navedenom propisu, minimalni tehnički standardi potrebni za objekte za masovne događaje (noćni klubovi, diskoteke) zahtijevaju implementaciju dva nezavisna evakuaciona puta/izlaza sa panik-opremom te jasnu signalizaciju i potrebnu rasvjetu. Zatim sistem za detekciju i alarmiranje požara (EN 54) sa ručnim javljačima požara, a preporučuje se i glasovni alarm. Hidrantska mreža (unutrašnja/vanjska) mora biti u skladu sa propisom, a hidrantski ormari na odgovarajućim lokacijama. Za sigurnost objekta potrebno je osigurati dovoljan broj protivpožarnih aparata, redovno ih servisirati i voditi evidenciju, uz sektorizaciju požara, vatrootporne elemente, kontrolisanu ventilaciju i jasno definisane planove evakuacije. Sigurnost dodatno jačaju obuka i vježbe osoblja, imenovanje odgovornih osoba i čuvara, a nakon procjene rizika preporučuje se ugradnja prskalica i/ili EVAC sistema sa zvučnim obavještenjem, što je naročito važno u zatvorenim i podzemnim prostorima, gdje NFPA 101 za nove noćne klubove propisuje prskalice za objekte s više od 50 ljudi – standard koji se sve više primjenjuje kao dobra praksa”, objašnjava Gjorgjoski.

Primjenjuju se i napredni sistemi

Gjorgjoski također objašnjava koji se sistemi i oprema kupuju i instaliraju u Makedoniji. Prema njegovim riječima, za detekciju, obavještavanje i glasovnu evakuaciju to su adresabilne/konvencionalne centrale, detektori dima i toplote, ručni javljači požara, sirene i stroboskopi, pojačala glasovnog alarma i zvučnici – rješenja u skladu sa standardima EN 54/BS 5839. Za gašenje požara koriste se prenosivi PP aparati – 6 kg ABC praha i 5 kg CO₂ (za električne instalacije i opremu) – te hidrantska oprema koja uključuje zidne ormariće, crijeva DN25/DN52, mlaznice i ventile, projektovana u skladu s Pravilnikom o hidrantskoj mreži Direkcije za zaštitu i spašavanje. Kada projekat to zahtijeva, ugrađuju se i stabilni sistemi za gašenje, poput prskalica s vodom, plinskih sistema (zamjene za FM 200/Novec, CO₂ za strojarnice) ili aerosolnih generatora. Za signalizaciju i rasvjetu koriste se ISO/EN piktogrami za izlaze i evakuaciju, kao i rasvjeta u slučaju nužde (baterijske centrale i lampe), što je standardni dio paketa koje nude sistem-integratori.

U Sjevernoj Makedoniji se, prema riječima Gjorgjoskog, primjenjuju i međunarodni standardi: EN 54 za komponente i performanse sistema detekcije i alarma, EN 54-16 za glasovnu evakuaciju, EN 12845 za prskalice te EN 12101 za sisteme kontrole i odvođenja dima – posebno obavezne u objektima sa velikom posjećenošću, podrumskim prostorima ili bez prirodne ventilacije. Kao dodatna referenca često se koristi i američki NFPA 101 – Zakon o sigurnosti života – koji za nove objekte slične noćnim klubovima zahtijeva ugradnju prskalica kada u njima boravi 50 ili više ljudi, upravljanje gužvom, ograničenu upotrebu lako zapaljivih materijala, jasno označene izlaze i rasvjetu u slučaju nužde. Za objekte kapaciteta 250 i više osoba propisana je i obaveza imenovanja određenog broja upravitelja gužve.

“U Makedoniji postoje licencirane kompanije sa ovlaštenjima koja izdaje Služba državne sigurnosti koje mogu održavati, instalirati i servisirati takvu opremu, kompanije koje imaju certifikate proizvođača za distribuciju i instalaciju opreme, kompanije koje rade u skladu sa standardima MKS-EN, koji sadrže listu standarda iz različitih kategorija koje je izdao ISRSM TK-46”, zaključuje Gjorgjioski.

Pametni sustavi za upravljanje parkingom

Pametni sustavi za upravljanje parkingom izrastaju u rješenje koje transformira način na koji gradovi organiziraju i koriste svoje parkirne kapacitete. Ovi sustavi omogućuju optimizaciju iskorištenja prostora, poboljšanje korisničkog iskustva i značajno smanjenje negativnih ekoloških posljedica urbanog prometa

Pripremili: Andrej Češek, pretprodajni inženjer; Dina Kelava, Odjel marketinga, Hikvision Adriatic; E-mail: adriatic-malta@hikvision.com

U današnjim urbanim sredinama, parking je postao jedan od najizraženijih izazova s kojima se suočavaju gradovi, poduzeća i građani. Porast broja vozila, ograničenost javnog prostora i sve veća potreba za održivim prometnim rješenjima doveli su do situacije u kojoj tradicionalni načini upravljanja parkiralištima više ne mogu odgovoriti na potrebe suvremenog društva. Vozači svakodnevno gube dragocjeno vrijeme u potrazi za slobodnim mjestom, prometne gužve dodatno opterećuju infrastrukturu, a emisije štetnih plinova negativno utječu na okoliš i kvalitetu života.

Upravo zbog tih razloga, pametni sustavi za upravljanje parkingom izrastaju u revolucionarno rješenje koje transformira način na koji gradovi organiziraju i koriste svoje parkirne kapacitete. Ovi sustavi, temeljeni na najnovijim tehnološkim dostignućima, omogućuju optimizaciju iskorištenja prostora, poboljšanje korisničkog iskustva i značajno smanjenje negativnih ekoloških posljedica urbanog prometa.

Kako funkcioniraju pametni parking sustavi?

Suvremeni pametni parking sustavi temelje se na integraciji tri ključna elementa: senzora, komunikacijske infrastrukture i napredne softverske platforme. Senzori, koji se mogu ugraditi u samo parkirno mjesto (npr. induktivni senzori ugrađeni u asfalt), postaviti iznad mjesta (ultrazvučni ili infracrveni senzori) ili integrirati u kamere s umjetnom inteligencijom, omogućuju precizno detektiranje prisutnosti vozila u stvarnom vremenu.

Korištenjem naprednih kamera s računalnim vidom sustavi mogu automatski prepoznati registarske oznake vozila (ANPR), identificirati tip vozila, pa čak i razlikovati korisničke kategorije (npr. stanari, posjetitelji, dostavna vozila). Ovi podaci se zatim putem pouzdane komunikacijske infrastrukture – bežičnih mreža poput 5G-a – šalju u centraliziranu softversku platformu.

Softverska platforma srce je sustava. Ona u realnom vremenu obrađuje podatke sa senzora ili kamera, prikazuje dostupnost parkirnih mjesta na digitalnim panelima ili mobilnim aplikacijama, omogućuje korisnicima rezervaciju i naplatu parkinga bez fizičke interakcije te operatorima pruža naprednu analitiku za optimizaciju poslovanja. Sustav može automatski prilagođavati cijene ovisno o potražnji, detektirati neovlaštena vozila, pa čak i predviđati buduće potrebe na temelju povijesnih podataka.

Prednosti

Implementacija pametnih sustava za upravljanje parkingom donosi višestruke koristi svim dionicima urbanog ekosustava. Prva i najvidljivija prednost je smanjenje prometnih gužvi. Statistike pokazuju da u velikim gradovima vozači provedu i do 30% ukupnog vremena vožnje tražeći slobodno parkirno mjesto. Pametni sustavi omogućuju vozačima da unaprijed saznaju gdje su slobodna mjesta, što izravno smanjuje nepotrebno kruženje, prometne zastoje i emisije štetnih plinova.

Druga ključna prednost je povećanje prihoda i iskorištenosti parking prostora. Kroz dinamičko upravljanje cijenama, sustav može potaknuti ravnomjerniju raspodjelu vozila tijekom dana, smanjiti broj neplaćenih parkiranja i maksimizirati prihod operatora.

Treća prednost odnosi se na poboljšanu sigurnost. Integracija pametnih parking sustava s videonadzorom i analitikom omogućuje brzu detekciju sumnjivih aktivnosti, automatsko prepoznavanje neovlaštenih vozila i smanjenje rizika od krađa ili vandalizma. Sustavi mogu automatski alarmirati zaštitarsku službu ili policiju u slučaju incidenata.

Četvrta, ali ne manje važna prednost, jest doprinos održivosti i zaštiti okoliša. Smanjenjem nepotrebne vožnje i optimizacijom korištenja prostora, pametni parking sustavi izravno doprinose smanjenju potrošnje goriva i emisija CO₂, što je od iznimne važnosti za gradove koji teže klimatskoj neutralnosti.

Zašto su tradicionalni sustavi nedostatni?

Tradicionalni načini upravljanja parkingom, koji se oslanjaju na ručne parkomate, fizičke rampe i povremeni nadzor, imaju brojne nedostatke. Prije svega, oni ne omogućuju uvid u stvarno stanje zauzetosti u realnom vremenu, što otežava planiranje i optimizaciju. Ručna naplata i kontrola podložni su greškama, zloupotrebama i visokim operativnim troškovima. Nedostatak integracije s drugim prometnim sustavima onemogućuje gradovima da učinkovito upravljaju prometnim tokovima i smanje zagušenja.

Pametni sustavi, s druge strane, omogućuju potpunu automatizaciju, transparentnost i fleksibilnost. Korištenjem naprednih senzora i analitike, operatori mogu brzo identificirati probleme, prilagoditi strategije i ostvariti značajne uštede.

Tehnološki trendovi i budućnost pametnog parkinga

Tehnologija na području pametnog parkiranja ubrzano napreduje. Umjetna inteligencija postaje ključni alat za predviđanje potražnje, optimizaciju cijena i automatsko upravljanje resursima. IoT (Internet of Things) omogućuje povezivanje tisuća senzora, kamera i uređaja u jedinstvenu mrežu, dok 5G mreže osiguravaju brzu i pouzdanu razmjenu podataka u stvarnom vremenu.

Jedan od najzanimljivijih trendova je razvoj autonomnih vozila i njihova integracija s pametnim parking sustavima. U bliskoj budućnosti, vozila će sama moći pronaći, rezervirati i koristiti parkirno mjesto bez potrebe za ljudskom intervencijom. Također, sve veći broj parkirališta opremljen je punionicama za električna vozila, koje se integriraju u pametne sustave kako bi se optimiziralo korištenje energije i infrastrukture.

Pametni parking sustavi postaju i važan element pametnoga grada, gdje se podaci o parkiranju koriste za šire planiranje urbanog prometa, javnog prijevoza i infrastrukture. Analitika velikih podataka (Big Data) omogućuje gradovima da bolje razumiju navike građana, predviđaju potrebe i unaprijede kvalitetu života.

Inovacija Hikvisiona u službi pametnog parkiranja

Među vodećim svjetskim proizvođačima pametnih parking rješenja ističe se Hikvision, globalni lider u području sigurnosnih i analitičkih sustava. Hikvision nudi cjelovit ekosustav za pametno upravljanje parkingom, koji uključuje najmodernije kamere s automatskim prepoznavanjem registarskih oznaka (ANPR), senzorske sustave i napredne softverske platforme za upravljanje podacima.

Hikvisionove ANPR kamere odlikuju se iznimnom preciznošću (preko 99%) i pouzdanošću u različitim vremenskim i svjetlosnim uvjetima. Zahvaljujući naprednim algoritmima umjetne inteligencije, ove kamere mogu automatski detektirati ulazak i izlazak vozila i identificirati neovlaštena vozila. Integracija s centralnom platformom omogućuje operatorima praćenje zauzetosti u realnom vremenu, analizu trendova i optimizaciju poslovanja.

Hikvision nudi rješenja za brzo vođenje vozača do slobodnog mjesta, s proizvodima koji se mogu lako kombinirati i integrirati za različite scenarije, uključujući ulaze i izlaze, parkiranje izvan ulice kao garažne kuće, parkiranje na ulici, parkiranje na otvorenom i analizu podataka o parkiranju. Pojednostavljenje parkiranja, kako na ulazima i izlazima tako i kroz parkiralište, čini operacije mnogo učinkovitijima, ubrzavajući proces i potencijalno brže oslobađajući mjesta za daljnje korištenje.

Hikvision nudi neprekidno iskustvo ulaska i izlaska s ovlaštenim registarskim oznakama kako bi se povećala učinkovitost pristupa. Također, podržava konfiguraciju personaliziranih pravila plaćanja za fleksibilniji rad. Za scenarij bez kabine za osoblje, rampa se može upravljati daljinski iz centra za upravljanje radi učinkovitosti.

Hikvision za parkiranje na ulici i na otvorenom

Hikvision nudi ključnu pomoć za parkiranje na ulici s dvije inteligentne kamere, detektirajući status i prikupljajući informacije o parkiranju automobila. Ove kamere mogu snimiti cijeli proces parkiranja s lancem dokaza za izbjegavanje cestarina kako bi se poboljšala učinkovitost i naplata naknada.

Za parkiranje na otvorenom, Hikvision vozačima pruža nesmetano iskustvo parkiranja s detekcijom slobodnih parkirnih mjesta i zauzetosti parkirnih mjesta u stvarnom vremenu. Automatskim izračunavanjem vremena parkiranja i prikazom informacija o slobodnom parkiranju u stvarnom vremenu, operateri mogu uživati u mnogo učinkovitijem upravljanju s niskom marginom pogreške.

Posebnu pažnju u razvoju pametnih parking rješenja zaslužuju zatvoreni parkirni objekti – višekatne garaže, trgovački centri i podzemni kompleksi. Upravo u tim prostorima, gdje je orijentacija često izazovna, a broj mjesta velik, indoor parking guidance sustavi postaju nezamjenjiv alat za optimizaciju prometa i korisničkog iskustva.

Ovi sustavi koriste sofisticiranu mrežu senzora i kamera, postavljenih iznad svakog parkirnog mjesta, kako bi u stvarnom vremenu detektirali zauzetost i vodili vozače do najbližeg slobodnog mjesta. Senzori, bilo da je riječ o ultrazvučnim detektorima ili kamerama s umjetnom inteligencijom, šalju podatke u centralizirani sustav koji putem LED indikatora iznad svakog mjesta jasno označava je li mjesto slobodno, zauzeto, rezervirano za osobe s invaliditetom ili električna vozila.

Vozači, ulaskom u garažu, na velikim digitalnim panelima odmah dobivaju informaciju o broju slobodnih mjesta po etažama i zonama, a dinamička navigacija vodi ih najkraćim putem do odredišta. Ovakva rješenja značajno smanjuju vrijeme traženja parkirnog mjesta – istraživanja pokazuju da se prosječno vrijeme pronalaska mjesta u zatvorenim garažama može smanjiti i do 70%. Time se ne samo povećava zadovoljstvo korisnika već i smanjuje zagušenje na uskim prometnicama unutar garaže.

Indoor parking guidance

Napredni indoor parking guidance sustavi, poput onih koje razvija Hikvision, omogućuju i dodatne funkcionalnosti. Sustav može automatski prepoznati registarske oznake, rezervirati mjesta za određene korisnike ili vozila (npr. dostavna, VIP, električna), a integracija s naplatnim i sigurnosnim sustavima omogućuje potpunu automatizaciju i kontrolu. Korištenjem pametnog osvjetljenja, koje se aktivira samo kada je vozilo u blizini, ostvaruju se značajne uštede energije – što dodatno doprinosi održivosti objekta.

Primjeri iz prakse pokazuju da su ovakva rješenja već implementirana u brojnim europskim gradovima, gdje su korisnici istaknuli ne samo bržu i jednostavniju orijentaciju već i osjećaj veće sigurnosti zahvaljujući integriranim nadzornim kamerama i automatskoj detekciji sumnjivih aktivnosti.

Posebna prednost Hikvisionovih rješenja je mogućnost jednostavne integracije s drugim gradskim sustavima – prometnim signalizacijama, javnim prijevozom, električnim punionicama i sigurnosnim sustavima. Time se stvara jedinstvena platforma koja podržava sve aspekte urbane mobilnosti i sigurnosti.

Sigurnost, privatnost i održivost

Uvođenje pametnih parking sustava otvara i pitanja sigurnosti podataka i zaštite privatnosti korisnika. Hikvision i drugi vodeći proizvođači primjenjuju najviše standarde enkripcije i zaštite podataka, u skladu s europskim i svjetskim regulativama (GDPR). Pristup podacima strogo je kontroliran, a svi osjetljivi podaci anonimizirani su i zaštićeni od neovlaštenog pristupa. Osim toga, pametni parking sustavi doprinose održivosti urbanih sredina. Smanjenjem nepotrebne vožnje i optimizacijom korištenja prostora, smanjuje se potrošnja goriva i emisija štetnih plinova. Integracija s električnim punionicama potiče korištenje ekološki prihvatljivih vozila i doprinosi ostvarivanju klimatskih ciljeva gradova.

Izazovi implementacije i preporuke

Iako su prednosti pametnih parking sustava očite, njihova implementacija zahtijeva pažljivo planiranje i suradnju između gradskih vlasti, operatora i tehnoloških partnera. Ključni izazovi uključuju početna ulaganja, integraciju s postojećom infrastrukturom, edukaciju korisnika i osiguranje dugoročne održivosti.

Preporučuje se da gradovi i poduzeća odaberu provjerene i pouzdane partnere s iskustvom u implementaciji velikih sustava, kao što je Hikvision. Kroz pažljivu analizu potreba, prilagodbu rješenja i kontinuiranu podršku, moguće je ostvariti maksimalne koristi i osigurati uspjeh projekta.

Pametni parking kao temelj pametnog grada

Pametni sustavi za upravljanje parkingom ključna su komponenta modernih gradova i poduzeća. Kroz integraciju senzora, komunikacijskih tehnologija i napredne analitike, oni omogućuju efikasnije korištenje parking prostora, smanjenje prometnih gužvi, povećanje prihoda i poboljšanje kvalitete života građana. Primjeri iz prakse pokazuju da ulaganje u pametne sustave donosi mjerljive koristi na svim razinama. S rješenjima poput onih koja nudi Hikvision, gradovi i poduzeća mogu transformirati svoju parking infrastrukturu, unaprijediti sigurnost i pripremiti se za izazove budućnosti. Pametni parking više nije samo tehnološka inovacija – on je temelj održive, sigurne i učinkovite urbane mobilnosti.

Za detaljnije informacije o mogućnostima implementacije pametnih parking rješenja, savjetovanje i podršku u digitalnoj transformaciji parking infrastrukture, možete se obratiti stručnjacima iz Hikvisiona, globalnog lidera u inovacijama za pametne gradove.

Nova era nosivih kamera: Od nijemih svjedoka do pametnih alata

U vremenu kada pametni telefoni čine stvarnost trenutno djeljivom i dostupnom uživo u svakom trenutku, i nosive su kamere morale evoluirati da ispune ova očekivanja. Ovi uređaji prošli su put od jednostavnih alata za provjeru odgovornosti do važnog resursa u sigurnosti kojem sada pomaže i vještačka inteligencija. Danas ove kamere ne samo da prikupljaju informacije o incidentima, obrađuju ih i reaguju na njih, već se sve više šire koriste u raznim oblastima izvan domene sigurnosti

Piše: Mirza Bahić; E-mail: redakcija@asadria.com

Nosive kamere više nisu nijemi svjedoci, nego inteligentni, umreženi i za sigurnost esencijalni uređaji. Uz naprednu optiku, enkriptirani prijenos uživo i integracije koje podržavaju analitiku s vještačkom inteligencijom, savremene nosive kamere postaju neizostavni alati u svakodnevnim sigurnosnim operacijama na prvoj liniji. U maloprodaji, naprimjer, one detektuju sumnjivo ponašanje i generišu gotove dokaze za istražne postupke. Za interventne službe, uvode red u haos jer vide i u zadimljenom prostoru te u stvarnom vremenu isporučuju uvide na osnovu kojih se donose životno važne operativne odluke.

Iz ugla fudbalskog sudije

I to nije sve, jer je evolucija nosivih kamera ove uređaje odvela daleko izvan sfere javne sigurnosti i komercijalnih primjena. Dobar primjer za to je FIFA-ino Svjetsko klupsko prvenstvo 2025. godine na kojem su minijaturne nosive kamere postavljene na slušalice sudija i bilježe dešavanja na utakmicama iz dosad neviđenih uglova. Ovi uređaji će prvi put ponuditi jedinstvene poglede na golove i ključne trenutke utakmica, pri čemu će režiseri prijenosa u stvarnom vremenu odlučivati koji će snimci biti prikazani. Poruka je jasna – tehnologija nosivih kamera nadrasla je svoje skromne policijske početke i ušla u domenu zdravstva, zabave, sporta, transporta i bezbroj drugih sektora.

Naravno, ovo nije tehnologija nosivih kamera od prije pet ili deset godina. Ono što se u početku koristilo kao jednostavan uređaj za snimanje s ciljem kontrole rada policije u međuvremenu se razvilo u sofisticiran ekosistem koji spaja naprednu optiku, obradu podataka na rubu mreže i upravljanje dokazima u oblaku. Savremene nosive kamere zato traže temeljnu promjenu u organizacijskom pristupu sigurnosti, zaštiti i operativnoj transparentnosti, što odražava njihovu transformaciju iz pasivnih alata za dokumentovanje u aktivne platforme za sigurnosnu i poslovnu inteligenciju.

 Evolucija u sjeni ekspanzije tržišta i inovacija

I cifre s terena potvrđuju brzu ekspanziju nosivih kamera. Spherical Insights predviđa da će vrijednost globalnog tržišta ovih uređaja porasti sa 7,48 milijardi američkih dolara u 2023. na 27,65 milijardi dolara do 2033. godine, uz visoku godišnju stopu rasta od 13,97%. Ovaj rast ne odražava samo šire primjene u tradicionalnim sigurnosnim ulogama već i njihovu naglu diverzifikaciju unutar novih sektora.

“Više od 18.000 agencija za provedbu zakona u najmanje stotinu zemalja koristi Axonove proizvode i tehnologiju”, navodi Anas Hammouri, direktor za Bliski Istok, Tursku i Afriku u kompaniji Axon. Ovaj nivo globalne prisutnosti pokazuje u kojoj mjeri su nosive kamere postale neizostavni alati savremene sigurnosti.

Sličnog mišljenja je i Martin Ekman, direktor za razvoj poslovanja u segmentu nosivih rješenja u Axis Communicationsu. “Zadovoljstvo nam je što se naše rješenje prodaje u pedesetak zemalja širom svijeta, pri čemu se značajan broj njih nalazi u EMEA regiji”, kaže Ekman, koji ističe i velike projekte. “Jedna od naših najvećih instalacija u agencijama za provedbu zakona uključuje više od 17.000 nosivih kamera, a zabilježili smo i značajne uspjehe u zatvorima, gdje smo postavili više od 6.000 kamera”, kaže i napominje da “nosive kamere ubrzano postaju standardna oprema, a na mnogim mjestima čak i obavezna”, što samo naglašava njihov rastući značaj.

Iza ovih projekcija stoji prava tehnološka revolucija. Savremene nosive kamere spajaju snimanje u visokoj rezoluciji, napredno bilježenje zvuka, analitiku u stvarnom vremenu i cjelovito enkriptirane radne tokove u platformama koje bi prije deset godina izgledale kao naučna fantastika. Ova evolucija predstavlja više od pukog tehnološkog napretka jer je donijela i temeljnu transformaciju u načinu na koji organizacije osiguravaju odgovornost, unapređuju operacije i upravljaju kritičnim incidentima u sve složenijem sigurnosnom okruženju.

Transformacija javne sigurnosti na krilima nosivih kamera

Osim operativnih poboljšanja, nosive kamere danas su dovoljno zrela tehnologija koja može ponuditi i mjerljive finansijske prednosti. Leslie Li, zamjenik generalnog direktora sektora za nosive kamere u kompaniji Hytera, navodi da su smanjenje stope kriminala i manji broj žalbi doveli do značajnih ušteda u rasponu od više desetaka hiljada dolara. To je postignuto smanjenjem troškova skupih istraga i sudskih procesa. Prepoznavanje osumnjičenih dodatno je unaprijeđeno zahvaljujući tehnologijama prepoznavanja lica integrisanim u savremene nosive kamere. “Ove tehnologije uspješno pomažu policajcima na terenu da identifikuju više potencijalnih osumnjičenih”, kaže Li. On dodaje da je jedno odjeljenje javne sigurnosti u neimenovanoj zemlji zabilježilo smanjenje stope kriminala za 18,7% u roku od šest mjeseci od uvođenja nosivih kamera.

Sličan trend primjetan je i van tradicionalne policijske primjene. Od maja 2024. godine, slovačka željeznička kompanija ZSSK opremila je svoje mašinovođe sa 419 Axisovih nosivih kamera, što je rezultiralo smanjenjem ukupnih incidenata za 5% i smanjenjem instanci agresivnog ponašanja prema osoblju i putnicima za 21%. Osim odvraćanja, kamere su pomogle i u rješavanju pedesetak slučajeva, pri čemu je policija više puta pohvalila visoku vrijednost nosivih kamera u pružanju dokaza u istragama.
Hammouri iz Axona opisuje sličan trend u Španiji, gdje je Policía Foral de Navarra zahvaljujući nosivim kamerama zabilježila pad broja nasilnih incidenata i nedoličnog ponašanja prema policajcima za 50% tokom održavanja festivala San Fermín. Policajci opremljeni Axon Body 3 kamerama primijetili su da samo vidno istaknuta kamera mijenja ponašanje posjetilaca. Tačnije, sama svijest da policija snima lica i događaje ima efekat odvraćanja od agresije u složenim situacijama.

Veća transparentnost

Osim toga, snimci s nosivih kamera doprinijeli su većoj transparentnosti u interakciji između policijskih službenika i građana i tako ojačali opredijeljenost lokalnih snaga reda da bolje odgovore na očekivanja zajednice. Uspostavljanjem ravnoteže između efikasnog provođenja zakona i prava građana na privatnost, nosive kamere su znatno doprinijele jačanju sigurnosti i tokom održavanja godišnjeg Festivala trčanja s bikovima, uz podizanje općeg nivoa odgovornosti u radu policije. Prema Hammouriju, policija u italijanskom gradu Ravenni također je zabilježila smanjenje učestalosti incidenata za 50%. Sličan pristup primijenila je i policija u Manchesteru, koja je iskoristila Axon nosive kamere s funkcijom prijenosa uživo tokom održavanja festivala Parklife. To je policijskim službenicima na terenu omogućilo da u stvarnom vremenu dobijaju uvide i tako poboljšaju koordinaciju i komunikaciju s organizatorima događaja i interventnim službama. Konačan rezultat bilo je podizanje nivoa sigurnosti policijskih službenika i javnosti kroz brže donošenje odluka na bazi pouzdanih informacija.

Još jedan faktor transformacije javne sigurnosti u ovim scenarijima primjene je i analiza snimaka nosivih kamera nakon održavanja masovnih događaja. Ona je omogućila timovima da zajedno prođu kroz specifične incidente, poboljšaju taktike, podrže istražne aktivnosti i općenito unaprijede policijsko djelovanje tokom odvijanja festivala i sličnih većih okupljanja. Policijski službenici su, pri tome, primijetili i da samo nošenje kamera ima mjerljiv smirujući efekat na ponašanje ljudi u masi, što pomaže u odvraćanju od antisocijalnog ponašanja na licu mjesta, a istovremeno osigurava pouzdan dokazni materijal po potrebi.

Nadzor komercijalnih i javnih prostora

Kao što smo spomenuli, ubrzano se širi primjena nosivih kamera van sfere tradicionalnih policijskih struktura. Takve kamere sada transformiraju radne procese u sektorima kao što su interventne službe, zdravstvo, obrazovanje, maloprodaja i transport, što govori o svestranosti i utjecaju ove tehnologije u rješavanju širokog spektra izazova u domeni vođenja sigurnosnih, ali i drugih procesa.

Tačnije, njihov učinak na deeskalaciju incidentnih situacija sada se proteže van policijskog rada i prelazi u druga okruženja visokog rizika u kojima su sigurnost i upravljanje konfliktima od ključnog značaja. Naprimjer, kompanija Axon je 2024. godine predstavila posebno dizajniranu Axon Body Workforce nosivu kameru namijenjenu suzbijanju nasilja na radnom mjestu, posebno agresije usmjerene na radnike u maloprodaji i zdravstvenim ustanovama.

Istovremeno, i Axis Communications je demonstrirao efikasnost svojih kamera u alternativnim okruženjima. Erik Frännlid, direktor inicijativa za nova rješenja i proizvode u toj kompaniji, opisuje situaciju do koje je došlo nakon instalacije Axisovih kamera na velikom aerodromu u Velikoj Britaniji. “Faktor deeskalacije je ključan. Atmosfera u mnogim situacijama koje su na ivici eskalacije odmah se stiša čim akteri primijete kameru. Ne moram je ni uključiti”, izjavila je jedna od stjuardesa. Ovi primjeri pokazuju kako nosive kamere postaju ključni alati za unapređenje sigurnosti i smanjenje konflikta u raznim sektorima.

U skladu s tim, veliki trgovinski lanci poput Tescа, Colesa i TJ Maxxa planiraju standardizirati korištenje nosivih kamera u prevenciji krađa, pri čemu ankete pokazuju da više od polovine maloprodajnih lanaca planira ulaganja u tehnologiju nosivih kamera. I transportna preduzeća i institucije sve više usvajaju ovu tehnologiju. Primjer su britanska Nacionalna uprava za autoputeve i Željeznice Švedske, koje već uvode integrisana rješenja s nosivim kamerama.

S druge strane, neki korisnici su već u stadiju kada mogu izvještavati o postignutim rezultatima. Jedan američki maloprodajni lanac već je u probnom programu uvođenja nosivih kamera zabilježio smanjenje incidenata za 53%, dok je drugi prijavio 47% manje aktivnih incidenata. Takve situacije efikasno deeskaliraju odmah nakon aktivacije snimanja, navodi Hammouri.

U sektoru obrazovanja, nastavno osoblje sve više koristi nosive kamere za obuku i utjecaj na ponašanje učenika i studenata, uz oslanjanje na snimke s ciljem podrške profesionalnom usavršavanju. Ove šire primjene potvrđuju efikasnost nosivih kamera u različitim operativnim kontekstima, od deeskalacije incidenata u maloprodaji i transportu do pružanja dragocjenih uvida tokom obuke u obrazovanju.

Od sigurnosti do izvrsnosti u zdravstvu

Možda najbolji primjer iskoristivosti nosivih kamera izvan sektora sigurnosti dolazi iz zdravstva. Iskustvo američke zdravstvene ustanove CoxHealth s Axisovim nosivim kamerama pokazuje kako ovi uređaji, pored sigurnosti, mogu poslužiti i za podizanje kvaliteta njege i profesionalnog razvoja osoblja, kao i jačanja operativne učinkovitosti.

Menadžeri i medicinsko osoblje redovno pregledaju snimke nosivih kamera ne samo radi disciplinskih mjera već radi usavršavanja edukacije i vještina zaposlenika. Sami snimci nude objektivnu perspektivu koja zdravstvenim radnicima omogućava da se s vremenske distance osvrnu na stresne situacije i analiziraju svoje reakcije na jasan i racionalan način. Ovakav pristup kontinuiranom učenju doprinosi većem zadovoljstvu pacijenata i sigurnijem zdravstvenom okruženju za sve aktere.

Nosive kamere u zdravstvenim ustanovama služe i kao neprocjenjiv alat za dokumentiranje incidenata jer nude tačne i vremenski označene videozapise koji su izvor podrške inicijativama za unapređenje kvaliteta rada i usluga. Detaljni audio i video snimci nude uvide u nijanse koje pisani izvještaji ne mogu uvijek adekvatno prenijeti, uključujući ton glasa, govor tijela i faktore okruženja.

Iako ove primjene ne spadaju striktno u domen sigurnosti, nosive kamere osiguravaju i dragocjenu pravnu zaštitu za medicinske ustanove i njihovo osoblje. Snimcima potkrijepljena dokumentacija može zaštititi ustanove od lažnih optužbi i ponuditi tačne podatke za pravne postupke. Primjene u zdravstvu pokazuju da su nosive kamere danas nadrasle svoju prvobitnu sigurnosnu funkciju i postale sveobuhvatan alat za unapređenje tamošnjih organizacijskih procesa, u rasponu od pružanja obuke i zaštite od prevara, preko dokumentovanja i komunikacije do unapređenja ukupnog kvaliteta njege.

Inovacije u dizajnu i izdržljivosti nosivih kamera

Kako bi odgovorile na potrebe šireg spektra primjena, savremene nosive kamere morale su ponuditi i tehnološki iskorak u odnosu na ranije generacije. Danas su ovi uređaji dizajnirani kao pametni i izdržljivi alati za složena okruženja izložena negativnim vanjskim faktorima. Axonova kamera Body 4, naprimjer, nudi rezoluciju od 5 megapiksela, široki ugao vidnog polja od 160° te 4:3 format prikaza, koji poboljšava vertikalnu vidljivost za gotovo 40%. Baterija kapaciteta 3.400 mAh omogućava rad čak i pri korištenju naprednih funkcija, dok IP68 certifikat osigurava otpornost na prašinu i vodu u teškim uslovima na terenu.

I Axis Communications naglašava potrebu za robusnom konstrukcijom nosivih kamera, uz otvorenu arhitekturu koja može ponuditi visokokvalitetni video i audio. Uređaji ove kompanije ovjenčani su i priznanjima, uključujući Red Dot nagradu za ergonomski dizajn. Ove nosive kamere nude široki dinamički raspon (WDR) i elektronsku stabilizaciju slike. Istovremeno, Axis Zipstream tehnologija kompresije smanjuje veličinu datoteka bez narušavanja kvaliteta slike, a kamere ispunjavaju IPX5/IPX8 standarde otpornosti na vodu i podržavaju pouzdanu primjenu u raznim terenskim uslovima.

Zepcam u svom pristupu dizajnu stavlja karte na fleksibilnost i prilagodljivost, nudeći modularna rješenja koja omogućavaju prilagođavanje softvera, tipova kamera i načina nošenja kako za javne tako i za komercijalne korisnike. Njihovi sistemi podržavaju korištenje oblaka ili lokalnog servera, nude infracrvene opcije za rad u uslovima slabog osvjetljenja i uključuju konfiguracije za montiranje na kacige ili uniforme. Tu je i tehnologija pametnih senzora i napredne obrade zvuka koja poboljšava rad u situacijama s mnogo kretanja.

I u Hyteri imaju svoj pristup dizajnu nosivih kamera koji se kod njih fokusira na sigurnost na prvoj liniji, uključujući jedinstvene sisteme za uzbunjivanje koji dodatno štite korisnike. “Naše kamere podržavaju komunikaciju s uskopojasnim radiouređajima, čime se povećava fleksibilnost i pouzdanost komunikacije. Ako korisnik padne, dođe do blokade objektiva ili neko pokuša manipulisati uređajem, oprema automatski šalje upozorenje komandnom centru”, objašnjava Li. Ove sigurnosne funkcije kombinuju se s redukcijom šuma pomoću vještačke inteligencije, stabilizacijom slike, ultraširokim lećama, noćnim vidom uz pomoć Starlight tehnologije, kao i infracrvenim snimanjem za pouzdan rad u zahtjevnim uslovima.

Napredna povezivost za dinamičnu situacijsku svijest

Proizvođači nosivih kamera danas stavljaju akcenat i na robusnu povezivost koja tim uređajima omogućava da funkcionišu kao integrisani komunikacijski čvorovi unutar šire mreže, a ne samo kao samostalni sistemi za snimanje. Axon Body 4 je primjer ovog pristupa – ova kamera omogućava dijeljenje GPS lokacije, dvosmjernu komunikaciju i prijenos uživo. “Svaki povezani Axon Body 4 je aktivni čvor u većoj, pametnijoj mreži”, objašnjava Hammkouri i dodaje da to omogućava koordinaciju u stvarnom vremenu i trenutno dijeljenje podataka.

Još jedna kompanija koja unapređuje funkcije povezivanja svojih kamera je Zepcam. Njihove nosive kamere uključuju naprednu obradu senzora i zvuka, uz infracrveno osvjetljenje za poboljšano snimanje u uslovima slabog svjetla. Interno razvijena Secure Link tehnologija dinamički upravlja bežičnim prijenosom videa i podataka, uz optimizaciju performansi u promjenjivim mrežnim uslovima kao što su 4G i Wi-Fi. Uređaji su opremljeni specijalnom antenom za bolju povezanost i stabilnost signala u zahtjevnim radnim zonama sa slabijom pokrivenošću 4G mrežom.

I Hytera naglašava potrebu za inteligentnom povezivošću savremenih nosivih kamera. Prema Liju, njihovi terminali podržavaju hibridnu komunikaciju i pozicioniranje u realnom vremenu, što omogućava sveobuhvatnu koordinaciju upravljanja situacijom na terenu, za razliku od pukog dokumentiranja događaja iz prošlosti. Ova infrastruktura za povezivanje osigurava visok operativni kapacitet prijenosa podataka čak i pod pritiskom, čime se omogućavaju trenutni odgovori i koordinacija s komandnim centrima. Prema Liju, Hyterine nosive kamere “podržavaju sinhronizaciju tragova i dokaza” tako što automatski povezuju dokaze s njihovim geografskim lokacijama. Ova funkcija omogućava simultani prikaz na istom ekranu, što korisnicima garantuje višedimenzionalni prikaz stanja na terenu i preciznu informativnu podršku.

Tehnologija koju oblikuju korisnici

Nosive kamere sve više oblikuju oni koji ih svakodnevno koriste. Za mnoge proizvođače, direktan doprinos policajaca, zaštitara, radnika u transportu i pripadnika interventnih službi postao je ključan u razvoju ovih rješenja. Axis Communications, naprimjer, blisko je sarađivao s policijskim timovima širom Evrope i SAD-a već od rane faze razvoja svojih nosivih kamera. Kako navodi njihov direktor za nove razvojne inicijative Erik Frännlid, policajci su posebno isticali važnost kvalitetne slike u složenim svjetlosnim uslovima i minimalna zamućenja prilikom kretanja. Oni su tražili i kamere koje su lagane za nošenje i jednostavne za upotrebu u stresnim situacijama. Ovi zahtjevi direktno su utjecali na dizajn uređaja i sve do danas usmjeravaju planove za nadogradnju softvera kroz Axisov operativni sistem.

Hytera također aktivno prikuplja povratne informacije od krajnjih korisnika putem posebnog istraživačkog tima, navodi Leslie Li, zamjenik generalnog direktora sektora za nosive kamere. Korisnici su ukazali i na potrebu za dužim trajanjem baterije, većom jasnoćom zvuka i otpornošću na teške uslove rada. Kao odgovor, Hytera je poboljšala trajanje baterije, ugradila sistem poništavanja buke i snažnije zvučnike te dodatno ojačala konstrukciju uređaja.

Pored fizičkih performansi, Axon je dodao i novu dimenziju komunikacije s korisnicima na terenu uvođenjem etičkih razmatranja u filozofiju dizajna. Prema riječima Anasa Hammourija, direktora za Bliski Istok, Tursku i Afriku, povratne informacije korisnika oblikovale su postavke privatnosti, korisničke kontrole i funkcije zaštite podataka. Razvojni pristup ove kompanije kombinuje mišljenja korisnika s uputama stručnjaka za etiku kako bi se osiguralo odgovorno uvođenje inovacija u nosive kamere.

 Uspon inteligentne analitike i vještačke inteligencije

Funkcije potpomognute vještačkom inteligencijom iz temelja mijenjaju ulogu nosivih kamera, koje su do danas uspješno prešle put od reaktivnih alata do proaktivnih platformi za inteligentnu zaštitu. Axon je, naprimjer, nedavno predstavio Draft One, asistenta za pisanje izvještaja zasnovanog na AI-ju, koji smanjuje vrijeme utrošeno na papirologiju za više od 40%.

Ova je kompanija predstavila i Axon Assistant kao glasom aktivirani AI sistem koji omogućava prevođenje u stvarnom vremenu (sa podrškom za više od 50 jezika), konverzaciju o propisima uz navođenje izvora, opće informativne odgovore i situacijsku podršku direktno preko opreme policijskih službenika. Hammouri navodi da ovaj alat “trenutno uklanja jezičke barijere” i da se na njemu kontinuirano radi kako bi uključio i nove mogućnosti poput prepoznavanja registarskih tablica i slanja izvještaja o vremenu. Nove funkcije Axon Assistanta, uključujući glasovno pretraživanje registarskih tablica i vremensku prognozu, bit će, prema planu, predstavljene do kraja godine u okviru plana “AI Era” s fiksnim troškovima.

Podršku uvođenju AI funkcija daju i rezultati posljednjih istraživanja, uključujući i studiju slučaja iz aprila 2025. koja je uključila policiju iz Rochestera. Prema njoj, AI nosive kamere imaju veliki potencijal za detekciju obrazaca ponašanja u stvarnom vremenu, uključujući i planiranje deeskalacije kroz analizu kombinovanih video i audio podataka te prirodnog jezika. Ove analitičke mogućnosti obećavaju podršku komandnim centrima kako u naknadnoj analizi događaja tako i u nadzoru u stvarnom vremenu.

Konkurentska kompanija Axis fokusira se na strategiju otvorene arhitekture koja omogućava jednostavnu integraciju s eksternim analitičkim platformama. Partneri mogu pristupiti prijenosima sadržaja uživo i nadograditi ih vlastitom inteligencijom u stvarnom vremenu za naprednu procjenu situacije na terenu. Na kraju, tu je i Zepcam, koji korisnicima nudi funkcije snimanja i prijenosa koje se aktiviraju na daljinu. To uključuje daljinsko uključivanje/isključivanje i aktivaciju putem dugmeta za paniku, uz izuzetno nisku latenciju prilikom prijenosa uživo.

 Ekspanzija u EMEA regiji

Nosive kamere pronalaze sve raznovrsnije primjene širom EMEA regije, odnosno Evrope, Bliskog Istoka i Afrike, potvrđuju naši sagovornici iz sve četiri kompanije koje smo intervjuirali. Ovo prate i ubrzani trendovi njihovog usvajanja.

Primjena nosivih kamera u policijskim i sigurnosnim strukturama je u ekspanziji u više zemalja, s više velikih projekata planiranih za 2025. godinu. Luksemburg se, naprimjer, priprema da od 1. jula 2025. opremi svoje policajce ovim kamerama. I Škotska je pokrenula ambicioznu nacionalnu distribuciju nosivih kamera za policiju u martu 2025. godine, sa 10.500 kamera koje će se distribuirati policajcima na terenu tokom perioda od osamnaest mjeseci.

U zemljama Zaljeva, nosive kamere se sve više koriste u policijskim i sigurnosnim operacijama, iako nivo primjene varira među samim državama. Ujedinjeni Arapski Emirati su, pri tome, regionalni predvodnik u primjeni ove tehnologije. Tamo se s istraživanjima primjene nosivih kamera počelo još 2015. godine, kada je policija u Dubaiju pokrenula šestomjesečni probni projekat sa 80 policajaca. Na temelju ovog zamaha, Li iz Hytere potvrđuje da se njihove nosive kamere već koriste u Saudijskoj Arabiji, UAE-u, Velikoj Britaniji i širom Istočne Evrope, gdje novi propisi zahtijevaju da policijski službenici nose ove uređaje na dužnosti.

Robert Van Dijk, menadžer prodaje iz Zepcama, primjećuje da kupci sve više traže “sigurno evropsko rješenje” i da projekti u kojima oni učestvuju sada pokrivaju “više desetaka zemalja u EMEA regiji”. On dodaje da povećana potražnja za integracijom sistema i fleksibilnim implementacijama, uključujući i komercijalne primjene, oblikuju razvojni plan kompanije Zepcam.

Svi ovi primjeri potvrđuju zapažanja tržišnih stručnjaka o brzom rastu komercijalnog interesa za nosivim kamerama, posebno u sektorima kao što su maloprodaja, privatna sigurnost i transport. To, pri tome, ima veze sa praktičnom primjenom, ali i sa potrebom za usklađivanjem s dolazećom regulativom. Istovremeno, regionalne varijacije naglašavaju promjenjivi regulatorni ambijent i različite brzine usvajanja nosovih kamera između javnog i komercijalnog sektora.

Zaštita privatnosti i cyber sigurnost ključne prepreke?

Iako su prednosti nosivih kamera evidentne, sigurnosni stručnjaci moraju uzeti u obzir i neizbježne izazove vezane za njihovu implementaciju. Oni u prvom redu uključuju brigu o zaštiti privatnosti, ukupne troškove vlasništva, probleme interoperabilnosti i ranjivost na cyber napade. Sigurnost digitalnih dokaza zbog ovoga je postala najvažnija karika u savremenim projektima uvođenja nosivih kamera. “Mi upravljamo sigurnošću duž cijelog lanca, od snimanja na uređaju do pregleda snimka”, kaže Van Dijk.

Primjena nosivih kamera, a naročito onih s eksperimentalnim AI funkcijama kao što je prepoznavanje lica uživo, izaziva veliku zabrinutost u pogledu zaštite privatnosti. Britanska policija je 2024. skenirala gotovo pet miliona lica koristeći slične tehnologije, što je navelo organizacije za građanske slobode kao što je Institut Ada Lovelace da pozovu na strožiju kontrolu ili čak i zabranu biometrijskog nadzora u realnom vremenu.

Proizvođači na ove primjedbe odgovaraju novim sigurnosnim arhitekturama i principima privatnosti koji su ugrađeni u sam dizajn nosivih kamera. “Videopodaci se čuvaju na hardverskom dijelu koji se ne može ukloniti. Neovlašteni pristup preko USB-a nije moguć”, ističe Van Dijk, naglašavajući kako proizvođači otklanjaju potencijalne ranjivosti na nivou uređaja.

Tu su i tehnologije napredne enkripcije i protokoli autentifikacije koji pružaju zaštitu tokom cijelog životnog ciklusa podataka. Axis Communications, naprimjer, koristi AES-256 enkripciju, sigurno pokretanje i potpisani firmver u skladu s ISO/IEC 27001:2022 i ETSI EN 303 645 standardima. Zaštićena videotehnologija ove kompanije treba smanjiti rastuću zabrinutost u vezi s izazovima digitalnog doba. “U vremenima AI manipulacije, sve je važnije da možemo potvrditi da video nije izmijenjen i da je autentičan”, kaže Frännlid.

Hytera, pak, provodi cjelovitu zaštitu od kamere do oblaka, s AES256 enkripcijom na nivou frejmova i provjerom potpisa. Na temelju potrebe za naprednom zaštitom podataka nosivih kamera, Axonova platforma u oblaku, Axon Evidence, osigurava nepromjenjivost podataka uz zapise o reviziji i vodene žigove za zaštitu tragova i forenzičkog integriteta. Kao dio sistema zaštite lanca čuvanja dokaza, serijski broj se utiskuje u vodeni žig u trenutku snimanja, i to kao nepromjenjiv marker koji ne mogu mijenjati ni korisnici ni administratori. Originalna datoteka i metapodaci ostaju netaknuti, a svaka dodjela nosive kamere ili njeno prosljeđivanje evidentiraju se kao revizijski trag na nivou uređaja. Na taj način se identitet operatera kamere uvijek može potvrditi u svakom trenutku snimanja. Ove funkcije ne samo da pomažu u pregledanju dokaza već mogu slati i podatke o lokaciji u stvarnom vremenu tokom aktivnog snimanja.

Ipak, uprkos sveobuhvatnim sigurnosnim mjerama, kontinuiran dijalog i snažni regulatorni okviri igrat će važnu ulogu u balansiranju sigurnosnih potreba i prava na privatnost pojedinaca.

Interoperabilnost i troškovi implementacije

Besprijekorna integracija nosivih kamera s postojećim dispečerskim platformama, sistemima za upravljanje digitalnim dokazima (DEMS) i softverima za upravljanje videozapisima (VMS) i dalje je značajan izazov za korisnike koji uvode ove tehnologije. Iako proizvođači kao što su Zepcam, Hytera, Axis i Axon ističu ulogu otvorenih API-ja i širih mogućnosti integracije, postizanje stvarne interoperabilnosti unutar ekosistema različitih proizvođača može biti složen proces. Korisnici, pri tome, moraju pažljivo procijeniti da li predložena rješenja za nosive kamere mogu efikasno komunicirati s njihovom postojećom infrastrukturom, a da ne dođe do stvaranja izolovanih silosa podataka ili prekida u radnim tokovima.

Osim tehničke integracije, implementacija programa nosivih kamera zahtijeva značajna finansijska ulaganja koja daleko nadilaze samu cijenu hardvera. Ukupni trošak vlasništva uključuje: pohranu podataka, često u oblaku, softver za upravljanje dokazima, nužne nadogradnje mrežne infrastrukture za prijenos uživo, redovno održavanje uređaja te obuku osoblja. Iako se pokazatelji povrata na ulaganje (ROI) razlikuju od projekta do projekta, korisnici moraju uraditi detaljnu analizu troškova i koristi kako bi uzeli u obzir sve dugoročne operativne izdatke, uključujući i povećano opterećenje IT resursa. Naprimjer, ulaganje Policije Škotske u visini od 33 miliona funti u sistem za digitalne dokaze ukazuje na razmjere finansijskih izdvajanja potrebnih za potpunu implementaciju nosivih kamera.

Velika ulaganja ovog tipa naglašavaju činjenicu da primjena nosivih kamera ne podrazumijeva samo nabavku uređaja već i razvoj neophodne digitalne infrastrukture za sigurno pohranjivanje podataka, kao i za upravljanje i korištenje velike količine dokaza u videoformatu koje kamere generišu. Svi ovi faktori zajedno potcrtavaju potrebu za pažljivim planiranjem i raspodjelom resursa kako bi programi uvođenja nosivih kamera donijeli operativnu vrijednost bez ugrožavanja finansijske održivosti, sigurnosti ili efikasnosti.

Sve je u povjerenju

Nosive kamere su evoluirale iz jednostavnih uređaja za snimanje u inteligentne platforme s vještačkom inteligencijom i, kao takve, one danas mijenjaju sigurnost, zaštitu i transparentnost u različitim sektorima. Njihove sve bogatije funkcije danas su ključne u maloprodaji, zdravstvu, transportu i interventnim službama, daleko izvan skromnih početaka u policijskim agencijama.

Međutim, ovaj brzi napredak nosi više složenih izazova. Zabrinutosti u vezi sa zaštitom privatnosti, ranjivost na kibernetičke napade i troškovi implementacije zahtijevaju pažljivo planiranje, pri čemu i različiti regionalni propisi dodatno komplikuju strategije primjene. Uspjeh tehnologije nosivih kamera uveliko će zavisiti od toga koliko efikasno je organizacije mogu integrisati, a da sačuvaju etičke standarde i zaštite individualna prava. Ko izbalansira inovacije koje nude savremene nosive kamere s društvenom odgovornošću, otključat će puni potencijal ove tehnologije u službi javne sigurnosti, transparentnog poslovanja i izgradnje povjerenja.

Prepoznavanje osoba i vozila povezanih s kriminalom

I Turska je prihvatila tehnologiju nosivih kamera kao dio šireg projekta unapređenja kapaciteta svojih policijskih snaga. Od juna 2025. godine, Policijska uprava i Komanda Žandarmerije počele su ubrzano uvođenje nosivih kamera među terenskim osobljem. Ministar unutrašnjih poslova Ali Yerlikaya najavio je planove da se do kraja godine svi policajci i žandarmi opreme nosivim kamerama s integrisanom tehnologijom prepoznavanja lica. Ove kamere bi trebala razviti korporacija ASELSAN, koja će ih opremiti naprednim funkcijama, uključujući nadzor u realnom vremenu i tehnologiju prepoznavanja koja može trenutno identifikovati tražene osobe i vozila povezana s kriminalnim aktivnostima.

Šta donose izmjene Evropske direktive o radijskoj opremi?

U digitalnom dobu, gdje sve veći broj uređaja komunicira bežično i razmjenjuje osjetljive podatke, kibernetička sigurnost više nije opcija – ona postaje neizostavan dio svakog tehnološkog proizvoda. Evropska unija prepoznala je ovu potrebu i kroz nadogradnju postojećeg zakonodavnog okvira, Direktive o radijskoj opremi (RED), uvodi obavezu integrisanja mjera cyber sigurnosti u svu radioopremu koja se stavlja na tržište

Pripremio: Nermin Kabahija; E-mail: redakcija@asadria.com

Radio Equipment Directive 2014/53/EU, skraćeno RED direktiva, pravni je okvir koji reguliše uslove pod kojima se radiooprema može plasirati na tržište Evropske unije kako bi se osigurala njena sigurnost, efikasnost i tehnička kompatibilnost. Iako je prvobitno bila fokusirana na tehničke aspekte, poput usklađenosti s radiofrekvencijskim spektrom, izmjene koje stupaju na snagu 1. augusta 2025. znatno proširuju njen domet budući da sada uključuju i kibernetičku sigurnost kao obavezni dio usklađivanja s regulatornim zahtjevima.

Trogodišnji rok istekao

Od navedenog datuma, svi proizvođači određene radioopreme morat će dokazati da njihovi proizvodi posjeduju odgovarajuću zaštitu od neovlaštenog pristupa, krađe podataka i zloupotrebe, bez obzira na to da li im je bežična komunikacija glavna funkcija. To se odnosi na širok spektar uređaja: od pametnih telefona, satova i kućanskih aparata s Wi-Fi ili Bluetooth povezivošću do industrijskih senzora i drugih povezanih sistema. RED direktiva sada podrazumijeva obaveznu procjenu rizika, implementaciju sigurnosnih mjera, ažuriranja softvera te odgovarajuću tehničku dokumentaciju. Ova promjena ima dalekosežan značaj. Ona ne samo da podiže nivo zaštite korisnika i kompanija unutar EU-a već postavlja i nove standarde koji bi mogli oblikovati praksu i izvan granica Unije. Važno je naglasiti: 1. august 2025. nije puki administrativni rok – to je ključni trenutak kada kibernetička sigurnost postaje uslov za pristup evropskom tržištu.

Izmjene RED direktive koje se odnose na cyber sigurnost – konkretno članovi 3(3)(d), (e) i (f) – formalno su usvojene 29. oktobra 2021. kroz Delegiranu uredbu (EU) 2022/30 Evropske komisije. Ova uredba propisuje dodatne sigurnosne zahtjeve za određene kategorije radioopreme, uz prijelazni period koji ističe 1. augusta 2025, čime su proizvođači dobili skoro tri godine za prilagođavanje proizvoda, dokumentacije i procesa.

Viđenje stručnjaka

Pitanje kibernetičke sigurnosti u kontekstu nove regulative Evropske unije izazvalo je značajnu pažnju među proizvođačima i regulatorima širom svijeta. Joakim Mark, stručnjak iz oblasti kibernetičke sigurnosti i menadžer Common Criteria laboratorije pri kanadskoj kompaniji Intertek, dao je na portalu www.intertek.com svoje stručno viđenje ključnih izazova i promjena koje donose nadolazeće izmjene RED direktive, koje stupaju na snagu 1. augusta 2025. godine. Mark je u analizi istakao da su nova pravila važan iskorak u oblasti sigurnosti radioopreme, ali i dodatno opterećenje za proizvođače koji će svoje proizvode morati uskladiti s tehničkim i sigurnosnim zahtjevima daleko većeg obima nego ranije.

“Usklađenost sa standardima kibernetičke sigurnosti je neupitna. RED direktiva u 2025. godini više nije samo vezana za radijske talase, ona postaje ključni dokument kibernetičke sigurnosti. Ovo predstavlja veliku obavezu za proizvođače IoT uređaja, uključujući nosive tehnologije i industrijske senzore. Međutim, mnogi i dalje potcjenjuju obim ove direktive, iako se rok opasno približava”, kaže Mark.

Treba znati da se kibernetički zahtjevi iz člana 3.3 (d)-(f) RED direktive primjenjuju na proizvode s radijskom funkcionalnošću, čak i kada radijska funkcija nije njihova osnovna namjena. U pravilu, zahtjevi obuhvataju svu radijsku opremu koja je direktno ili indirektno povezana na internet, a pod određenim okolnostima, oni se mogu odnositi i na uređaje koji nisu povezani na internet. Proizvođači pametnih termostata, kućanske elektronike, industrijskih mašina pa čak i pametnih kućanskih aparata moraju također ispoštovati zahtjeve nove regulative. “Česta je zabluda da se usklađenost s regulativom odnosi samo na uređaje koji su primarno namijenjeni komunikaciji – no čak i ugrađeni komunikacijski interfejsi poput mobilne mreže, Wi-Fi-ja ili Bluetootha mogu aktivirati primjenu kibernetičkih zahtjeva iz direktive”, napominje Mark.

U pravilu, zahtjevi obuhvataju svu radijsku opremu koja je direktno ili indirektno povezana na internet, a pod određenim okolnostima, mogu se odnositi i na uređaje koji nisu povezani na internet

Kibernetička sigurnost

RED direktiva propisuje niz mjera koje se odnose na zaštitu mreže, sigurnost podataka i prevenciju prevara. To znači da uređaji moraju spriječiti neovlašten pristup i biti otporni na smetnje i ometanja u radu. “Osim toga, podaci korisnika moraju biti šifrirani i zaštićeni od kompromitacije, dok sigurnosni protokoli trebaju biti koncipirani tako da onemoguće lažno predstavljanje identiteta, izvršavanje neovlaštenih transakcija ili manipulaciju podacima”, ističe i upozorava da nepoštivanje ovih zahtjeva ne predstavlja samo regulatorni rizik – već može dovesti i do zabrane prodaje, povlačenja proizvoda s tržišta i ozbiljnih šteta po ugled kompanije.

RED direktiva postavlja presedan za kibernetičke standarde izvan granica EU-a i baš kao što je GDPR utjecao na globalne regulative o zaštiti podataka, tako i RED pokreće globalni pomak ka strožijim standardima sigurnosti u IoT sektoru. Proizvođači koji izvoze na međunarodna tržišta trebaju očekivati slične zahtjeve i u SAD-u, Azijsko-pacifičkoj regiji i drugim dijelovima svijeta.

Preporučeni koraci

Na pitanje koje poteze proizvođači opreme trebaju povući, Mark kaže da je prvi korak priprema revizije portfolija proizvoda kako bi se identificirali svi uređaji koji sadrže radijske komponente. “Nakon ovoga, preporučuje se korištenje harmonizovanog EU standarda EN 18031 serije, koji može poslužiti kao osnova za usklađivanje. Time se izbjegavaju skupe izmjene dizajna u kasnijoj fazi. Isto tako, potrebno je pripremiti i kompletnu tehničku dokumentaciju, uključujući procjenu rizika, identifikaciju sigurnosnih sredstava, logiku odlučivanja te verifikacijsko testiranje”, kaže stručnjak kompanije Intertek. Važno je napomenuti da ovaj standard sadrži i određena ograničenja koja treba pažljivo razmotriti. Procjena kibernetičkog rizika nije formalnost, to je temelj čitavog procesa. Prema RED direktivi, proizvođači su dužni identificirati ranjivosti već u ranoj fazi dizajna kako bi spriječili ozbiljne sigurnosne probleme prije nego što nastanu.

“Za proizvođače koji se odluče na samodeklaraciju, korištenje standarda EN 18031 serije je obavezno. Proces počinje identifikacijom sigurnosnih sredstava, što podrazumijeva mapiranje svih hardverskih i softverskih komponenti te tokova podataka unutar proizvoda, uz jasno razumijevanje šta tačno treba zaštititi. Slijedi modeliranje prijetnji, pri čemu se preporučuje korištenje metodologije STRIDE za analizu mogućih vektora napada, uključujući neovlašteni pristup uređaju (spoofing), fizičku ili digitalnu manipulaciju (tampering), izostanak traga audita kod transakcija (repudiation), curenje ili neovlašteni pristup podacima (information disclosure), zasićivanje uređaja saobraćajem (DoS) te neovlašteno stjecanje višeg nivoa pristupa (elevation of privilege)”, objašnjava Mark. Nakon toga slijedi izrada liste rizika i njihovo rangiranje prema vjerovatnoći nastanka i potencijalnom utjecaju.

Mogući scenarij iz prakse

Jedan proizvođač pametnih brava je tokom testiranja otkrio da nešifrirana Bluetooth komunikacija omogućava hakerima da zaobiđu mehanizam autentifikacije. Da je ova ranjivost otkrivena ranije, kompanija bi mogla izbjeći gubitke od nekoliko stotina hiljada eura kroz skupe opozive proizvoda i zaštitila bi svoj brend od štete po vlastitu reputaciju. Za kvalitetnu metodologiju procjene rizika preporučuje se standard ETSI TR 103935. Osim toga, redovno testiranje otpornosti na napade (penetration testing) pomaže u ranom otkrivanju ranjivosti, dok platforme kao što su MITRE ATT&CK omogućavaju praćenje najnovijih obrazaca napada i prijetnji.

Važnost standarda EN 18031

Standard EN 18031 nije samo još jedan tehnički dokument budući da i on predstavlja promjenu paradigme u načinu na koji se proizvodi razvijaju. Umjesto da se sigurnost tretira kao dodatak na kraju procesa, proizvođači sada moraju integrisati kibernetičku sigurnost u svaku fazu životnog ciklusa proizvoda, počevši od prvobitne ideje pa sve do povlačenja proizvoda s tržišta. “Jedan od osnovnih principa standarda EN 18031 je zaštita mreže”, napominje Mark i dodaje: ”Uređaji moraju biti projektovani tako da budu otporni na napade koji bi mogli ugroziti njihovu funkcionalnost. To podrazumijeva uvođenje sigurnosnih mjera kao što su šifrirani komunikacijski kanali i sistemi za detekciju anomalija, koji omogućavaju identifikaciju i neutralizaciju prijetnji prije nego što dovedu do incidenta.”

Drugi ključni stub jeste privatnost po defaultu jer korisnički podaci moraju biti zaštićeni od samog trenutka kada se uređaj aktivira. To uključuje obaveznu enkripciju podataka, stroge kontrole pristupa i mehanizme za jasno izražavanje pristanka korisnika, čime se eliminiše oslanjanje na fabričke postavke koje hakeri lako mogu iskoristiti.

“Uređaji koji obrađuju osjetljive finansijske transakcije moraju implementirati mehanizme za prevenciju prevara, među kojima je višefaktorska autentifikacija (MFA) neizostavna. Ovo je posebno važno u sektorima kao što su pametna plaćanja, gdje čak i manji sigurnosni propust može izazvati ozbiljne finansijske gubitke i regulatorne sankcije”, kaže Mark i ističe da sigurnost tokom čitavog životnog ciklusa uređaja predstavlja ključnu komponentu, zbog čega EN 18031 insistira na dugoročnoj podršci, uključujući redovno objavljivanje sigurnosnih zakrpa, ažuriranja firmvera i kontinuirano praćenje ranjivosti.

Umjesto da se sigurnost tretira kao dodatak na kraju procesa, proizvođači sada moraju integrisati cyber sigurnost u svaku fazu životnog ciklusa proizvoda, počevši od prvobitne ideje pa sve do povlačenja proizvoda s tržišta

Tehnička dokumentacija kao temelj

Tehnička dokumentacija nije samo administrativni zahtjev. Ona je, također, osnovni dokaz o usklađenosti proizvoda sa zahtjevima zaštite od kibernetičkih napada. U okviru RED direktive, proizvođači su sada obavezni dostaviti sveobuhvatnu dokumentaciju kojom potvrđuju da su njihovi uređaji razvijeni u skladu sa sigurnosnim standardima, i to prije objave Izjave o usklađenosti i prije postavljanja CE oznake. Bez te dokumentacije, proces samodeklaracije ili certifikacije od ovlaštenog tijela može biti odgođen sedmicama, pa čak i mjesecima, uz moguće kazne ili zabranu prodaje.

“Regulatorna tijela traže jasan dokaz da je proizvod projektovan, testiran i održavan u skladu sa zahtjevima RED direktive za kibernetičku sigurnost. Dokumentacija služi kao pravna zaštita, jer pruža transparentnost i mogućnost praćenja svake faze razvoja. Ukoliko se sigurnosni incident dogodi nakon stavljanja proizvoda na tržište, uredno vođena dokumentacija može dokazati da je proizvođač postupio s dužnom pažnjom i tako izbjeći odgovornost”, pojašnjava Mark. Prema njegovim riječima, mnogi proizvođači tretiraju dokumentaciju kao nešto što dolazi na kraju procesa, a to dovodi do nedostatka izvještaja o testiranju, nepotpunih procjena rizika i izostanka mehanizama za ažuriranje zastarjelih uređaja – što može znatno usporiti ili onemogućiti odobrenje za usklađenost.

Šta bi dokumentacija trebala sadržavati

Kompletna tehnička dokumentacija mora obuhvatiti detaljne izvještaje o procjeni rizika, u kojima su jasno navedene identificirane ranjivosti i mjere za njihovo ublažavanje. “Također, trebala bi sadržavati sažetke testiranja koji dokazuju da su provedeni odgovarajući sigurnosni testovi i procjene usklađenosti sa važećim standardima. Neophodne su i formalne izjave o usklađenosti, koje potvrđuju pridržavanje EN 18031 standarda i svih drugih relevantnih normi, a za samodeklaraciju, primjena EN 18031-serije je obavezna”, kaže on. Kako bi se proces dokumentacije pojednostavio i smanjili rizici neusklađenosti, preporučuje se uvođenje sistema za praćenje usklađenosti sa regulatornim zahtjevima, kojim se osigurava da su svi dokumenti ažurirani. Čak i uz snažnu strategiju, mogu se pojaviti rupe. Bilo da su rezultat promjenjivih prijetnji, previđenih ranjivosti ili pogrešnog tumačenja standarda, proizvođači moraju biti spremni da proaktivno prepoznaju i otklone slabosti u svojim sistemima sigurnosti.

Održavanje usklađenosti nakon lansiranja proizvoda

Proces usklađenosti s regulativom ne završava onog trenutka kada proizvod dospije na tržište. “Stvarnost je takva da se cyber prijetnje neprestano razvijaju, a s njima i regulatorni zahtjevi. Proizvođači moraju imati strategiju kojom će osigurati da njihovi proizvodi ostanu usklađeni s regulativama i sigurni i nakon lansiranja. U protivnom, rizikuju pojavu ozbiljnih ranjivosti, pravne posljedice i gubitak povjerenja korisnika”, kaže Mark najavljujući da će ovakav pristup uskoro postati zakonski obavezan kroz novu uredbu Evropske unije poznatu kao Akt o kibernetičkoj otpornosti (Cyber Resilience Act). Prema njoj, proizvođači su obavezni kontinuirano pratiti sigurnosne prijetnje, otklanjati ranjivosti i osigurati da njihovi proizvodi ostanu sigurni tokom čitavog životnog ciklusa. “Primjera radi, proizvođač IoT uređaja koji je 2024. lansirao pametni kućni hub u skladu s RED standardima može se, već do augusta 2025, suočiti s novom Bluetooth ranjivošću koju su otkrili istraživači kibernetičke sigurnosti, a koja omogućava neovlašteni pristup”, napominje Mark. Ukoliko kompanija nema strukturiran proces za nadogradnju i ako ne može dovoljno brzo prilagoditi postojeći proizvod, rizikuje povlačenje certifikata za nove serije tog modela, kao i negativne reakcije tržišta.

“Posljednjih nekoliko sedmica pred početak primjene RED direktive mogu odlučiti o uspješnom lansiranju proizvoda ili, pak, zaustaviti prodaju već postojećih uređaja koji se i dalje plasiraju na tržište EU”, zaključuje Mark.

Kibernetička sigurnost nije jednokratna obaveza, već stalna odgovornost. Samo proaktivan pristup nakon plasiranja proizvoda može osigurati dugoročnu sigurnost, očuvanje reputacije i potpunu usklađenost s regulativama.

Završno odbrojavanje je počelo

Dakle, uskoro počinje zvanična primjena RED regulative (Radio Equipment Directive), a to znači da proizvođači ulaze u ključnu fazu svojih priprema. Ovaj period je presudan. Sada je trenutak da se zatvore sve otvorene stavke, kompletira dokumentacija i riješe svi preostali sigurnosni izazovi. I najmanji propust, poput nedostajućeg dokumenta ili neuspjelog sigurnosnog testa, može dovesti do ozbiljnih kašnjenja i dodatnih troškova.

U ovoj završnoj fazi, od posebne je važnosti provjeriti da su sva testiranja i certifikacije dovršene, posebno kada je riječ o funkcionalnoj sigurnosti uređaja. Ako vaš proizvod još nije testirala nezavisna laboratorija, krajnje je vrijeme da angažujete stručnjake, poput IoT sigurnosnih laboratorija ili sličnih ovlaštenih tijela kako biste osigurali nepristrasnu provjeru usklađenosti.

Zapamtite da tehnička dokumentacija mora biti potpuna i spremna za dostavljanje najkasnije do 1. augusta ove godine, bilo da se odlučite za samoprocjenu ili idete putem certifikacije ovlaštenog regulatornog tijela. Uobičajeni razlozi za odbijanje certifikata uključuju nedostatak izvještaja nezavisnih laboratorija ili izjave o usklađenosti koje nisu propisno potpisane. Stoga je važno pažljivo provjeriti da svi potpisi, dozvole i odobrenja budu uključeni i validni.

Važno je imati na umu da se odgovornost za usklađenost ne završava samim dobijanjem certifikata. Ključan je i korak edukacije. Osoblje zaduženo za korisničku podršku mora biti obučeno kako bi znalo objasniti korisnicima način ažuriranja sigurnosnih funkcija i korištenja opcija zaštite. Samo tako krajnji korisnici mogu ispravno primijeniti preporučene sigurnosne mjere.

Proizvođači, oprez

Mnogi proizvođači u ovom trenutku prave kritične greške. Često se dešava da procjene rizika ostanu nepotpune, jer se zanemare ranjivosti u lancu nabavke. Također, rezultati testiranja koji su stariji od šest mjeseci mogu postati nevažeći u očima regulatornih tijela, pa se preporučuje njihovo ažuriranje. Osim toga, manjak koordinacije unutar tima, posebno između inžinjera, menadžera proizvoda i stručnjaka za usklađenost s regulativama, može dovesti do toga da određeni zahtjevi ostanu neispunjeni. Zbog toga bi svi uključeni trebali održati završni sastanak i zajednički provjeriti da je sve pripremljeno kako bi se izbjegla iznenađenja u posljednjem trenutku.

Na kraju, valja istaći da ovi posljednji dani mogu odlučiti sudbinu ne samo novog proizvoda na tržištu već i dalju prodaju postojećih uređaja koji se još proizvode i plasiraju unutar Evropske unije. Dobro organizovan i sveobuhvatan pregled usklađenosti u završnoj fazi može značiti razliku između uspješnog ulaska na tržište i ozbiljnih poslovnih posljedica.

Aerodromi Balkana u eri novih prijetnji

Sigurnosne službe na aerodromima suočavaju se sa sve složenijim izazovima. Uz sve veći oslonac na napredne tehnologije i automatizaciju, ključno postaje pitanje kako uskladiti ljudski faktor, regulativu i tehničke resurse. Na ovu temu svoje su mišljenje dali stručnjaci iz oblasti avijacijske sigurnosti, uključujući predstavnike aerodroma, državnih institucija i sigurnosnih kompanija iz Crne Gore, Srbije, Hrvatske i Slovenije.

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

Aerodromi su ključne tačke globalne mobilnosti, ali i potencijalne mete brojnih sigurnosnih prijetnji. Njihova strateška važnost i visok protok putnika čine ih posebno ranjivima na širok spektar rizika – od terorizma i međunarodnog kriminala, preko cyber napada, do prijetnji iznutra.

Teroristički napadi ostaju među najozbiljnijim izazovima, upravo zbog velikog protoka ljudi na tim lokacijama. Istovremeno, aerodromi često služe kao logističke tačke za krijumčarenje droge, oružja i ljudi, što ih stavlja u fokus transnacionalnih kriminalnih mreža. Ne treba zanemariti ni tzv. unutrašnje prijetnje, slučajeve kada zaposleni zloupotrebljavaju pristup sigurnosnim zonama za ličnu korist ili u dosluhu s kriminalnim grupama.

Spektar izazova

Savremeni aerodromi sve više zavise od digitalne infrastrukture, pa je cyber sigurnost postala nezaobilazan segment zaštite. Hakerski napadi mogu ugroziti komunikacijske sisteme, baze podataka i sam raspored letova. Uz to, veliki protok putnika svakodnevno stvara operativni izazov – potrebno je održati visoke sigurnosne standarde, a istovremeno izbjeći stvaranje gužvi i zastoja. Pojava dronova također je donijela nove rizike, jer njihovo prisustvo u blizini pista može ugroziti letove i dovesti do zatvaranja aerodroma, dok su zdravstvene prijetnje, poput nedavne pandemije, pokazale koliko je važno da aerodromi imaju razvijene mehanizme za kontrolu širenja zaraznih bolesti. Konačno, jedan od stalnih izazova jeste i koordinacija između različitih sigurnosnih i državnih službi koje djeluju na aerodromima – bez efikasne saradnje, čak i najbolji sistemi mogu zakazati u kriznim situacijama.

Prema riječima potpukovnika Želimira Pojužine, šefa Kabineta ministra odbrane Crne Gore i predsjednika Skupštine SMATSA, terorizam, subverzija, sabotaža, organizovani kriminal i cyber prijetnje – sve su to opasnosti na koje aerodromi moraju biti spremni. Iako su ovo globalni izazovi, ni zemlje Balkana nisu izuzete. Zbog svog geostrateškog položaja, političke osjetljivosti i tranzitne uloge, aerodromi u regionu suočavaju se s nizom specifičnih prijetnji koje zahtijevaju visok nivo pripravnosti i saradnje među državama.

“Evropska unija dodatno identifikuje i druge prijetnje koje se moraju uzeti u obzir. Ključno pitanje je: kako da usmjerimo sve segmente državne moći i resurse u pravcu efikasne zaštite od ovih prijetnji? Aerodrom, kao dio kritične infrastrukture, mora biti prioritet. To podrazumijeva blisku saradnju svih bezbjednosnih struktura – obavještajnih, kontraobavještajnih i zaštitnih. Neophodna je čvrsta veza i koordinacija između civilnog i vojnog sektora aerodroma. Drugi važan aspekt jeste ljudstvo i raspoloživa tehnička oprema, što u velikoj mjeri zavisi od finansijskih sredstava koja su na raspolaganju Ministarstvu odbrane. Organizaciona unapređenja, efikasnija zakonska rješenja i precizno identifikovanje prijetnji su nužni”, rekao je potpukovnik Pojužina.

Niska zarada

Ovakav strateški i koordiniran pristup zaista jeste ključan za efikasnu zaštitu aerodroma. Međutim, u zemljama regije, sigurnosni sistemi na aerodromima suočavaju se i s dodatnim specifičnostima. Osim što moraju pratiti globalne trendove i usklađivati se s međunarodnim sigurnosnim standardima, često se bore s ograničenim budžetima i neujednačenim nivoom tehničke opremljenosti. Također, balansiranje između visokog nivoa sigurnosti i efikasnosti rada stalni je izazov, jer predugačke ili komplikovane procedure mogu negativno utjecati na putničko iskustvo i poslovne procese.

Jedan od sve izraženijih problema jest i nedostatak stručnog kadra. Niske zarade, koje nerijetko nisu u skladu sa stepenom odgovornosti i stresom koji ovaj posao nosi, dovode do toga da kvalifikovani radnici napuštaju sektor ili uopće ne žele da se angažuju u oblasti aerodromske sigurnosti. Ovaj trend dodatno ugrožava kontinuitet obuka i prijenos znanja, što može dugoročno utjecati na ukupni nivo sigurnosti.

U vezi s ovim izazovima, Krsto Pavićević, pomoćnik direktora za bezbjednost, traganje i spašavanje u Agenciji za civilno vazduhoplovstvo Crne Gore, naglasio je značaj usklađivanja regulative i razvoja sigurnosnih sistema: “Crna Gora je 2015. godine postala dio One Stop Security režima, a nešto kasnije i Srbija. Na nacionalnom nivou, svaka država ima tijelo koje donosi regulativu te kontrolira njenu primjenu. Gotovo 99% te regulative je istovjetno u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori, i usklađeno je s regulativom Evropske unije. Svi smo svjedoci da su mjere bezbjednosti evoluirale u posljednjih pedeset godina, posebno od 2001. godine. Redovno su predmet revizija, pa danas imamo mjere koje su mnogo strože i efikasnije nego prije dvadeset ili trideset godina”, rekao je Pavićević, a zatim se osvrnuo na vjerovatno i veći problem, a tiče se nedostatka dovoljno stručnog i obučenog kadra.

“Svi ljudi uključeni u sistem bezbjednosti civilnog vazduhoplovstva moraju biti certificirani od nadležnih institucija, a pogotovo jer je sigurnosna oprema značajno napredovala – od ranijih rendgenskih uređaja kod kojih slike nisu bile dovoljno jasne do današnjih sistema sa 3D slikama. Velika je razlika kada usporedimo stare uređaje s novim, koje mora certificirati i Evropska unija”, kazao je on.

Proaktivan pristup

Slične probleme u upravljanju kadrovima i potrebama za certificiranjem prepoznaje i Ivan Ročić, dugogodišnji predsjednik Uprave i direktor Sektora avijacije u Securitasu Hrvatska, koji naglašava važnost mijenjanja percepcije sigurnosti kao troška i privlačenja mladih stručnjaka: “Situacija je relativno dobra, ali moramo biti znatno aktivniji i proaktivnije sagledavati probleme s kojima se suočavamo, kao i načine da ih riješimo. Klijenti zračnih luka pristupaju ovom pitanju znatno ozbiljnije nego ostali korisnici usluga. Za druge korisnike sigurnost je uglavnom samo trošak, dok je na aerodromima sigurnost ključna – ako nema zaštite putnika, nema ni njihovog poslovanja ni osnovne djelatnosti. Zato je važno da, kao industrija, poradimo na tome da sigurnost više ne bude percipirana kao trošak, bilo na aerodromima ili kod drugih klijenata.”

On naglašava još jedan važan aspekt – neophodno je učiniti ove poslove privlačnijim za mlađe generacije, jer oni trenutno ne pokazuju interesovanje za njih. “Potrebno je da postanemo otvoreniji i pristupačniji prema mladima. Državne institucije prihvataju naše savjete i sugestije, ali proces traje predugo. Moramo biti agresivniji, kako prema institucijama tako i prema medijima, kako bismo istakli važnost onoga što radimo. Danas je ključni zadatak trenirati ljude na ovim prostorima i omogućiti im da rade u ovoj industriji, uključujući i strance”, kazao je Ročić.

S tim se slaže i Milan Kuč, direktor korporativne bezbjednosti aerodroma Nikola Tesla u okviru VINCI Airports Concessiona i dugogodišnji stručnjak iz oblasti sigurnosti, koji je svoju karijeru gradio upravo u ovom sektoru.

“Pored opreme, ma koliko bila sofisticirana, stub bezbednosti čine, pre svega, ljudi. Tržište ljudskih resursa u regionu poslednjih godina suočava se sa ozbiljnom krizom, a dodatni izazov u popunjavanju kapaciteta na poslovima bezbednosti, konkretno na aerodromu Nikola Tesla, jeste odlazak mladih”, kaže Kuč i dodaje kako trenutna regulativa ne dozvoljava angažovanje ljudi koji nisu državljani Republike Srbije i koji zvanično nisu stekli licence u skladu s propisanim zakonima.

“Sistem sertifikacije i selekcije je vrlo složen, i mi poštujemo međunarodnu regulativu i standarde Evropske komisije. Briga o bezbednosti vazdušnog saobraćaja, putnika i zaposlenih odgovoran je i veoma delikatan zadatak. Trenutno imamo deficit kadrova u sektoru bezbednosti od oko 30 odsto, upravo zbog kompleksnosti sistema obuke. Također, suočavamo se i sa izazovima u zadržavanju postojećeg kadra. Današnje generacije nisu sklone višegodišnjem sticanju iskustva. Kada smo mi počinjali da radimo u ovoj oblasti, kretali smo od nule. Niko nije došao na direktorsku poziciju a da pre toga nije godinama gradio karijeru”, rekao je Kuč.

Unutrašnje potrebe

Suočavanje sa svim sigurnosnim izazovima na aerodromima zahtijeva ne samo primjenu naprednih tehnologija već i koordinisan strateški pristup, koji uključuje pravni okvir i saradnju civilnih i vojnih struktura. “Negdje tokom 2019. ili 2020. godine, kao država smo usvojili Zakon o prepoznavanju i zaštiti kritične infrastrukture, gdje je aerodrom jasno prepoznat kao jedan od ključnih segmenata. Posmatrajući kroz istoriju, različita državna uređenja su, u skladu sa funkcionalnom namjenom, uspostavljala podjelu aerodroma na vojne, civilne ili mješovite”, pojašnjava potpukovnik Pojužina te dodaje: “U praksi zapadnoevropskih zemalja često se može vidjeti da jedan aerodrom ima i civilni i vojni sektor, što dodatno olakšava upravljanje i bezbjednosne aspekte, jer je vojna regulativa stroža i specifična u odnosu na civilnu, sa čime javnost nije uvijek upoznata, kao što je, na primjer, Aerodrom Podgorica.” Zakonska rješenja su, kaže Pojužina, na nacionalnom nivou već definisana i propisana kroz strateške dokumente, prije svega kroz Nacionalnu strategiju koja jasno adresira ovu oblast, identifikujući potencijalne bezbjednosne rizike i izazove. U tom kontekstu, vojni aerodromi su prepoznati kao poseban segment ukupnog bezbjednosnog sistema. “Uporedimo li naš okvir sa NATO dokumentima, jasno je da kao država moramo graditi bezbjednosnu arhitekturu koja odgovara i unutrašnjim potrebama i zahtjevima kolektivne bezbjednosti”, zaključuje on.

Napredni sistemi

Kao odgovor na sve prisutnije sigurnosne prijetnje, od terorizma do cyber napada, moderni aerodromi uvode sve sofisticiranije sigurnosne sisteme koji obuhvataju širok spektar tehnologija i procedura. Ovi sistemi ne samo da omogućavaju pravovremeno otkrivanje rizika već doprinose i efikasnijem protoku putnika i robe.

Među njima su videonadzorni sistemi visoke rezolucije opremljeni vještačkom inteligencijom za prepoznavanje sumnjivog ponašanja, biometrijski sistemi za kontrolu pristupa putem prepoznavanja otisaka prstiju ili šarenice oka te napredni rendgenski i detektorski skeneri za pregled putnika i prtljaga.

Perimetar aerodroma štite radarski sistemi, infracrvene kamere i senzori pokreta, dok integrisani sigurnosni centri povezuju sve ove komponente u jedinstvenu platformu za efikasno upravljanje sigurnošću. Dodatno, koriste se sistemi za detekciju i ometanje neovlaštenih dronova, kao i cyber sigurnosna zaštita koja čuva IT mreže i podatke. Roboti za detekciju eksploziva i automatizovani sistemi za kontrolu putnika dodatno poboljšavaju sigurnost i efikasnost.

Naprimjer, Međunarodni aerodrom Sarajevo implementirao je napredne tehnologije kako bi unaprijedio sigurnost i efikasnost. Na perimetru dužine 11,5 km postavljen je videonadzorni sistem sa modernim kamerama koje detektuju neovlašteni pristup. Također, uveden je sistem E-gate za brži prolaz putnika kroz sigurnosne kontrole, čime se smanjuje vrijeme čekanja i povećava sigurnost.

Kada je riječ o beogradskom aerodromu, na perimetru dužine preko 16 kilometara postavljen je videonadzorni sistem sa modernim kamerama, uključujući IP kamere koje su zamijenile analogni sistem videonadzora. Također, uveden je sistem za detekciju upada i nabavljen robot za rad sa opasnim i sumnjivim predmetima, koji može ući u avion, proći između sjedišta i otvoriti prtljažni prostor gdje se smješta ručni prtljag. Ovaj robot može iznijeti sumnjivi prtljag na sigurnu lokaciju i uništiti ga pomoću vodenog topa i drugih sredstava. Beogradski aerodrom nabavio je i nova vatrogasna vozila, kamere za snimanje donjeg dijela vozila, sistem za otkrivanje i ometanje dronova, kao i simulator helikoptera i simulator požara rezervoara pod pritiskom.

Poboljšanje iskustva

Zračna luka u Zagrebu, u saradnji sa Securitasom Hrvatska, implementira napredne tehnologije kako bi poboljšala sigurnost i efikasnost putničkog iskustva. Jedan od ključnih tehnoloških pomaka je uvođenje Smart Lane sistema tj. automatizirane trake za pregled ručne prtljage. Ovaj sistem omogućava istovremeni pregled više putnika i centraliziranu obradu slike, što povećava razinu sigurnosti i zadovoljstvo putnika te doprinosi efikasnijem radu operatera.

Što se tiče sigurnosnih mjera na Aerodromu Podgorica, oni su implementirali mjere zaštite civilnog zrakoplovstva, uključujući ljudske i materijalne resurse za osiguranje sigurnosti putnika i imovine. Aerodrom Podgorica primjenjuje sigurnosne mjere u skladu s EU regulativama, uključujući korištenje certificirane sigurnosne opreme koju odobrava Agencija za civilno zrakoplovstvo Crne Gore, u skladu s nacionalnim i međunarodnim standardima. Također, redovno se provodi obuka zaposlenih vezana za sigurnosne procedure i zaštitu.

Međunarodni aerodrom Skoplje, kojim upravlja TAV Macedonia, podružnica turske kompanije TAV Airports Holding, implementirao je integrisane sigurnosne sisteme koji obuhvataju više od 2.000 tačaka pristupa i videonadzor s preko dvije stotine kamera. Aerodrom posjeduje i centralizirani sigurnosni centar koji omogućava efikasno upravljanje alarmima i sigurnosnim procedurama. Osim toga, Skopski aerodrom postao je “tihi aerodrom”, što znači da se javna glasovna obavještenja emituju samo za ukrcavanje, čime se smanjuje buka i poboljšava korisničko iskustvo.

Aerodrom Tirana, najveći u Albaniji, uveo je sveobuhvatni sistem upravljanja sigurnošću (SMS), koji omogućava koordinaciju svih sigurnosnih jedinica i efikasan odgovor na potencijalne prijetnje. Također je usklađen s međunarodnim sigurnosnim standardima i direktivama Evropske unije.

U korak s trendovima

Automatizacija prvog stepena sigurnosne kontrole na aerodromima u Evropi već je postala standard, pri čemu mašine preuzimaju primarnu ulogu u pregledu ručnog prtljaga. Ovi sistemi omogućavaju efikasniji i precizniji pregled, smanjujući potrebu za manuelnom intervencijom i ubrzavajući protok putnika. Uzimajući u obzir ovaj tehnološki napredak, logično se postavlja pitanje: kada možemo očekivati široku svakodnevnu primjenu ovih uređaja na aerodromima regiona?

“Ne postoji apsolutna bezbednost niti savršeno rešenje. Cilj je da se rizici i pretnje svedu na minimum. Kada smo pre trideset godina započinjali karijere, rendgenski uređaji su imali samo jedan generator i prikazivali sliku iz jednog ugla. Kasnije su se pojavili uređaji sa dva generatora, zatim i oni sa automatskom detekcijom eksploziva. Danas, kada govorimo o kontrolama ručnog prtljaga, koristimo uređaje sa kompjuterskom tomografijom koji pružaju 3D sliku prtljaga. Na taj način možemo detaljno pregledati sadržaj, a softver ističe sumnjive predmete koje je moguće dodatno analizirati na posebnom monitoru, gotovo kao da smo ručno otvorili prtljag”, kazao je Vladimir Mičić, direktor kompanije Aviation Solution and Consulting.

U kontekstu globalnog razvoja aerodromske sigurnosti, izdvajaju se tri glavna trenda: tehnološki napredak, jačanje institucionalne zaštite i redefinisanje uloge ljudskog faktora. Ovi trendovi nisu prisutni samo na velikim svjetskim aerodromima, već se sve jasnije reflektuju i u praksama regionalnih centara poput Sarajeva, Beograda, Skoplja, Zagreba i Ljubljane.

Sinergija finansija i kadrova čini aerodrome sigurnijima

Kada je riječ o radnoj snazi i finansijskim aspektima sigurnosti i zaštite na aerodromima, Vladimir Mičić iz Aviation Solution and Consultinga naglašava kako je pravilno finansiranje kroz security taksu ključno za pokrivanje troškova, ali i izazove vezane za pronalaženje i zadržavanje kvalifikovanog kadra.

“Kada govorimo o radnoj snazi, tu imamo i finansijsko-materijalni element koji ne bi trebalo da predstavlja problem za avijaciju. Avijacija ima security taksu – dakle, postoji projekcija broja putnika za narednu godinu, i na osnovu te projekcije vi znate svoje troškove: opreme, radne snage, plata, obuka, uniformi – i prema tome formirate security taksu za aerodrom. Sigurnost na aerodromu ne bi trebalo da bude trošak, jer ste je na taj način već pokrili. Uvozimo radnu snagu iz inostranstva, jer nemate dovoljno ljudi koji žele da rade na aerodromu. Taj posao je prilično zahtevan. Kada smo mi započinjali karijere pre trideset godina na aerodromu, situacija je bila drugačija. Danas je novčana naknada jedan od ključnih faktora na osnovu kojeg možemo da zadržimo radnike”, pojasnio je Mičić.

AI neizbježan saveznik

Kada je riječ o tehnološkom razvoju, sljedeći korak, smatra Mičić, jeste primjena vještačke inteligencije.

“Trenutno rendgen predstavlja prvi nivo odlučivanja: ako je prtljag bezbedan, prolazi, a ako postoji sumnjiv sadržaj, označava se crvenim okvirom. Operater zatim, u skladu sa propisima različitih država, analizira snimak i odlučuje da li je prtljag bezbedan ili treba dodatnu proveru. Drugi nivo odlučivanja obavlja drugi operater, koristeći različite metode za detaljniju inspekciju i konačnu procenu. U budućnosti, veštačka inteligencija bi trebalo da preuzme upravo ovu drugu fazu odlučivanja. Na ovom polju svi proizvođači beleže značajan napredak, a nabavka savremene opreme postaće neizbežna kako bismo dodatno smanjili rizike”, kaže on.

Dušan Sofrić, šef sigurnosti aerodroma Jože Pučnik Ljubljana, naglašava važnost uvođenja naprednih tehnologija poput CT mašina i budućih APIDS sistema s vještačkom inteligencijom. “Pored ključne uloge ljudi u ovom procesu, značajnu ulogu ima i specijalizirana oprema, kao i napredni softver na kojem kontrolori polažu svoje kvalifikacione testove. Finansije na aerodromima ne bi trebalo da budu problem, jer zapravo je putnik taj koji plaća za sigurnost”, naglašava Sofrić i pojašnjava da je napredak u ovom segmentu u posljednjih pedeset godina ipak veliki, a naročito od 2001. godine, kada su zemlje koje nisu imale 100% pregled prtljaga i same morale uvesti takve mjere. “Danas su automatizovani sistemi na visokom nivou, a tehnologija poput CT mašina znatno ubrzava i unapređuje procese. Očekujem da će u narednih pet godina biti uvedeni APIDS sistemi uz podršku vještačke inteligencije, koji će pomoći operaterima u pregledanju i analizi sadržaja prtljaga. Također, u oblasti cyber sigurnosti očekujemo značajan napredak, jer se oslanjanje na tehnologiju mora pratiti efikasnom zaštitom. Siguran sam da ćemo za pet do deset godina imati još napredniju tehnologiju – zapravo, već je danas koristimo”, rekao je Sofrić.

Održiva kultura

Pored tehničkih i infrastrukturnih mjera, ključni segment sigurnosti na aerodromima predstavlja institucionalni pristup, koji se ogleda kroz jasno definisane sigurnosne politike i efikasno upravljanje rizicima. Naprimjer, Međunarodni aerodrom Sarajevo provodi sveobuhvatnu politiku sigurnosti koja uključuje sistematsko prepoznavanje i upravljanje rizicima, jasno određene odgovornosti svih zaposlenih, kontinuiranu edukaciju osoblja, kao i podsticanje kulture prijavljivanja sigurnosnih prijetnji bez straha od sankcija. Takav pristup doprinosi ne samo operativnoj sigurnosti već i razvoju pouzdane i održive sigurnosne kulture.

Ipak, pored tehnologije i ljudskog faktora, neophodno je imati i organizacijski sistem koji osigurava efikasnu koordinaciju svih učesnika u procesu zaštite aerodroma. Kao primjer uspješne organizacijske prakse ističe se Beogradski aerodrom, gdje su uspostavljene procedure za upravljanje sigurnošću koje omogućavaju brzu razmjenu informacija, pravovremenu provedbu kontrola i provođenje korektivnih mjera. Ovakav sistem osigurava visok nivo sigurnosti, kao i usklađenost s važećim zakonodavstvom i međunarodnim standardima.

Jasni koraci

Kao odgovor na sve ove kompleksne izazove sigurnosti, regionalni menadžeri aktivno sarađuju s domaćim i međunarodnim institucijama kako bi unaprijedili zaštitu aerodroma. Primjer takvog pristupa dolazi sa Međunarodnog aerodroma Sarajevo, gdje je sa predstavnicima EUFOR-a, Granične policije Bosne i Hercegovine i Terenskog ureda za aerodrome, dogovoren plan aktivnosti za 2025. godinu s ciljem daljnjeg unapređenja sigurnosnih standarda. Ovaj vid saradnje pokazuje da menadžment aerodroma ne posmatra sigurnost samo kao tehničko pitanje već kao koordiniran proces koji uključuje više sektora i institucija, u skladu s međunarodnim praksama. Osim toga, Sarajevo je uvelo E-gate sistem i postavilo moderan videonadzorni sistem duž perimetra aerodroma. Također, postignuta je ISO/IEC 27701:2019 certifikacija, što je dokaz visokog nivoa zaštite podataka u regiji.

Aerodrom Jože Pučnik Ljubljana preduzeo je značajne korake ka internom upravljanju sigurnosnim operacijama. Zaposlena su sedamdeset tri  nova stručnjaka koji samostalno upravljaju sigurnosnim kontrolnim punktovima za putnike, rukovanjem prtljagom i platformom aerodroma. Ovim potezom jača se sigurnosni sistem aerodroma, podiže kvalitet usluge i unapređuje operativna izvrsnost, s posebnim fokusom na potrebe putnika i poslovnih partnera.

Međunarodni aerodrom u Beogradu otvorio je novu centralnu zgradu koja omogućava brži protok putnika kroz check-in i sigurnosne procedure. Uvedeni su i 3D skeneri za detaljan pregled ručne prtljage, bez potrebe za vađenjem uređaja ili tečnosti, što znatno olakšava i ubrzava kontrolu. Integrisani su i napredni sigurnosni sistemi za videonadzor i komunikaciju, čime je poboljšana koordinacija u reagovanju na sigurnosne prijetnje.

Zračna luka Zagreb u Hrvatskoj implementira platformu za upravljanje aerodromskim operacijama (A-CDM) kompanije Emma Systems. Ova AI platforma omogućava praćenje operacija u stvarnom vremenu, precizno predviđanje ključnih događaja i bolje upravljanje operativnim izazovima, što će poboljšati efikasnost i iskustvo putnika.

Nove perspektive

Sigurnost na aerodromima Balkana brzo se mijenja i razvija. U narednim godinama ključni fokus bit će na uvođenju naprednih digitalnih tehnologija, a posebno vještačke inteligencije koja će omogućiti bržu i precizniju detekciju prijetnji, kao i prediktivnu analitiku za pravovremeni odgovor. Biometrijski sistemi će postati standard, ali s posebnim naglaskom na zaštitu ličnih podataka i privatnosti korisnika. Cyber sigurnost će dobiti dodatni značaj, jer će aerodromi postati sve češće mete sofisticiranih napada. Regionalna saradnja među aerodromima i državnim institucijama bit će još važnija, jer samo zajedničkim djelovanjem može se efikasno odgovoriti na rastuće sigurnosne izazove. Sve ove inovacije i napori ka modernizaciji i integraciji učinit će balkanske aerodrome otpornijim, sigurnijim i spremnijim da odgovore na složene sigurnosne prijetnje, štiteći putnike i cjelokupnu infrastrukturu. Sigurnosna budućnost je, dakle, u stalnoj inovaciji, prilagođavanju i međusobnoj saradnji – jer to je jedini način da aerodromi ostanu sigurna vrata svijeta.

Zašto ljudi i dalje prave razliku

Ivan Medenica, šef Službe bezbjednosti Aerodroma Tivat, rekao je kako je posebno otežavajuća sezonska priroda saobraćaja na Tivtu, kao i niske plate koje ne prate nivo odgovornosti i stresa ovog posla. “Problem s kojim se svi aerodromi u okruženju suočavaju je nedostatak radne snage, iz kojeg proizlazi problem i sa sertifikacijom osoblja. Aerodrom Tivat ima dodatni izazov zato što je sezonski, pa je razlika u saobraćaju između ljetnog i zimskog perioda izuzetno velika. Mogućnost angažovanja i pronalaska sertifikovanog kadra moguća je samo za jedan dio godine. Svi smo svjesni da regulativa zahtijeva da kadar ima određeni kvalitet u radu da bi održao svoje sertifikate. Proces sertifikacije je kompleksan i zahtijeva vrijeme, a po mom mišljenju veći problem su niske plate koje nisu u skladu sa nivoom stresa i odgovornosti. Kao posljedicu imamo potpuni gubitak kontinuiteta u obukama u posljednjih pet i više godina. To znači da stvaramo nove operatere, ali oni brzo odustaju kada vide primanja. Koliko god tehnologija napreduje, čovjek je taj koji donosi konačnu odluku o bezbjednosti”, zaključio je Medenica.

LED, IP i automatizacija preuzimaju dominaciju

Segment vizualizacije sigurnosnih i komandnih centara znatno se razvijao proteklih nekoliko godina. Ono što je počelo kao prosti skup LCD panela evoluiralo je u sofisticirane LED zaslone, podržane IP mrežama, centraliziranim upravljanjem i automatiziranim mehanizmima za donošenje odluka
Piše: Mirza Bahić; E-mail: mirza.bahic@asadria.com

Nedavno održani webinar “Videozidovi u 2025 – novi horizonti” je, uz prikladan i aktuelan naslov, ponudio detaljan uvid u industrijske tokove koji proteklih godina oblikuju ovaj sektor. Učesnici su tehnološke trendove u svijetu komandnih centara analizirali na primjeru Datapathove platforme, čije su funkcije poslužile kao ogledalo načina na koji industrija odgovara na rastuće zahtjeve u pogledu funkcionalnosti i sigurnosti videozidova.

Te zahtjeve danas uveliko oblikuje pojačana cirkulacija podataka koji su dostupni u sve većim količinama na bazi  rasta broja izvora videozapisa visoke rezolucije. Pored njih, tu su i SCADA komandne table, mrežni feedovi i drugi sadržaji zbog kojih operateri sve češće traže pristup 4K videu u stvarnom vremenu, kako na svojim radnim stanicama tako i na velikim videozidovima. Tu tradicionalni sistemi za distribuciju videa ponešto gube dah u mogućnosti praćenja ovakvog tehnološkog tempa. Zato je za videozidove ključno da im savremene tehnologije otklone sve izazove u segmentu distribucije, obrade i prikaza sadržaja putem IP mreža i osiguraju da svaki piksel stigne na željenu destinaciju uz minimalnu latenciju i maksimalnu sigurnost.

Važnost LED tehnologije i gustina piksela
“Radna stanica operatera danas je sama po sebi mini videozid s obzirom na broj piksela koje sadrži”, kaže Matthew Tibbitt, viši menadžer proizvoda u Datapathu. Ova transformacija na nivou operatera odražava šire promjene u komandnim centrima u kojima se ubrzano prelazi na LED videozidove. LED moduli, koji su nekad bili rezervisani za sajamske atrakcije, danas dominiraju prostorijama i nude veću svjetlinu, ujednačenost i gustinu piksela u odnosu na svoje LCD prethodnike.

Prema Tibbittu, “veliki LED sistemi postaju sve impresivniji s rastom količine piksela”, što tjera projektante i dizajnere da biraju veličinu piksela u skladu s udaljenošću gledanja i vrstom sadržaja, bilo da je riječ o IPTV feedovima ili SCADA izlazima. Ova promjena omogućava smanjenje ukupnih dimenzija videozida bez žrtvovanja jasnoće, što je značajna prednost u objektima s ograničenim prostorom.

Inteligentna automatizacija i radni tokovi pokrenuti događajima

Još jedan važan aktuelni trend u tehnologiji videozidova jest integracija automatizacije pokrenute događajima. Savremeni sistemi danas “slušaju” različite okidače u vidu SNMP obavijesti, MQTT poruka, API poziva ili čak gubitaka videosignala i odmah reaguju na njih. Naprimjer, pri otkrivanju kvara na kameri, platforme se automatski prebacuju na rezervni izvor podataka. U slučaju vanredne situacije, one mogu izvoditi operacije poput prigušivanja svjetla, aktiviranja upozoravajućih indikatora u hodnicima i prikazivanja snimaka incidenata na ekranima za brifinge, a sve bez potrebe za intervencijom operatera. Ovaj nivo automatizacije ne samo da ubrzava vrijeme reakcije nego oslobađa operatere da se fokusiraju na donošenje ključnih odluka.

Rastuća glad za podacima

U savremenim komandnim centrima, rast količine videosadržaja visoke rezolucije kreirao je nikada jači pritisak na audio-vizuelnu (AV) infrastrukturu. Operateri danas prate više desetaka UHD streamova istovremeno, bilo da je riječ o videonadzoru, IPTV-u, snimcima s nosivih kamera ili komandnim pločama na webu. Istovremeno, oni očekuju da prikaz svake slike bude kristalno jasan.

Ova realnost pretvorena je u formulu “više podataka = više piksela” prema kojoj operateri stalno traže mrežnu arhitekturu i kontrolere za videozidove koji su sposobni za prijenos terabajta podataka u sekundi, bez kompromisa u latenciji ili kvalitetu slike. Količina podataka i dalje brzo raste, što otežava tržišni opstanak rješenjima koja ne mogu odgovoriti na rastuću potražnju za prikaz u visokim rezolucijama uz punu vjernost slike.

Radne stanice kao minijaturni videozidovi

No, vratimo se tezi da su radne stanice već postale minijaturni videozidovi. Pored uspona LED-a, za ovaj trend je zaslužan i višegodišnje brzo povećanje rezolucije prikaza. Zapravo, operateri u savremenim komandnim centrima zamijenili su nekada standardne postavke s jednim ekranom brojnim 4K monitorima i tako praktično kreirali vlastite videozidove na svakoj radnoj stanici. Veći broj piksela na radnoj stanici operatera omogućava prikaz veće količine informacija lokalno, što poboljšava situacijsku svijest i smanjuje ovisnost o velikim, centraliziranim videozidovima.

Posljednji faktor u ovoj jednadžbi je dizajn samog komandnog centra, u čemu videozidovi imaju važnu ulogu. Drugim riječima, loše isplaniran prostor može biti bukvalno opasan u ovim okruženjima. “Mi smo centralno čvorište vizualizacijskih podataka. Ako je nešto teško ili nezgrapno za rukovanje ili stvari nisu tamo gdje to očekujete, to će vas učiniti znatno manje efikasnim operaterom”, kaže Tibbitt.

Pametniji prostori za učenje

Iako su ovi sistemi primarno dizajnirani za cjelodnevne kritične operacije, principi rada videozidova primjenjivi su na različita okruženja, od maloprodaje do obrazovnih kampusa. Fleksibilnost AV-a preko IP-a i centralizirano upravljanje omogućavaju prenamjenu postojeće infrastrukture s ciljem isporuke prilagođenih sadržaja u sale za sastanke, učionice i amfiteatre uz minimalnu rekonfiguraciju.

U modernim kabinetima, naprimjer, ekran postaje još jedna tačka za prikaz na IP mreži kampusa. Uz pravilnu autentifikaciju korisnika, instruktori mogu streamovati prezentacije visoke rezolucije, udaljene demonstracije i multimedijalne resurse direktno na ekrane u bilo kojoj prostoriji, uz povlačenje sadržaja iz centralnih repozitorija ili laptopa. Ovaj IP pristup eliminiše potrebu za namjenskim računarima, smanjuje kompleksnost kabliranja i omogućava IT osoblju da centralizirano upravlja ažuriranjima i sigurnošću i tako lakše transformira prostorije u interaktivna i skalabilna okruženja za učenje.

 Centralizirano upravljanje i IP mreže

Jezgru postavki savremenih videozidova čini konvergencija AV-a i IP mreža. Integrisane platforme razdvajaju izvore od tačke prikaza, što omogućava da se bilo koji ulazni sadržaj sigurno distribuira unutar cijelog objekta, bilo da je to snimak uživo s kamere, serverski feed ili video s laptopa. Prema Tibbitu, Datapath se iz ovih razloga fokusirao na razvoj tehnologije u skladu s maksimom “bilo šta i bilo gdje”, pri čemu bi svaki stream bio isporučen uz minimalnu latenciju i enkripciju na nivou organizacija. Ovaj pristup fokusiran na konsolidaciju treba zamijeniti postojeće labirinte računara ispod stolova i starih videokontrolera, a administratorima ponuditi jedinstveni interfejs za konfiguraciju videozidova, radnih stanica i pomoćnih prostorija.

Da bi se odgovorilo na nove zahtjeve, komandni centri napuštaju zatvorenu matričnu videoinfrastrukturu u korist AV-a preko IP mreža. Standardizirane IP mreže nude fleksibilnost za usmjeravanje svakog izvora AV podataka na bilo koju tačku prikaza, npr. na desktop monitor, videozid ili ekran u sobi za brifinge. Ovaj pristup ne samo da pojednostavljuje kabliranje i instalaciju nego omogućava i praktično neograničenu skalabilnost, bez limita u pogledu broja ulaza i izlaza.

Smanjenje latencije i šanse za greške je ključno

U okruženjima u kojima su integritet podataka i kontrola pristupa ključni, enkripcija nije puka opcija, nego nužnost. Moderna AV-IP rješenja koriste AES enkripciju s rotirajućim ključevima, što osigurava zaštitu videa, zvuka i kontrolnih signala. Osim toga, integrisana KVM funkcionalnost operaterima omogućava prebacivanje s jednog izvora na drugi unutar jednog ili dva frejma, čime se eliminišu kašnjenja i smanjuje kognitivno opterećenje u stresnim situacijama. Konzistentni korisnički interfejsi na više tačaka prikaza dodatno reduciraju potrebu za obukom i rizik od pojave grešaka ljudskog faktora.

Osim toga, savremeni komandni centri danas upravljaju izuzetno osjetljivim podacima kao što su snimci uživo, izvještaji o incidentima i kritične komandne table. Prenošenje ovih podataka preko IP mreža izlaže ih potencijalnim kibernetičkim prijetnjama u odsustvu implementacije robusnih mjera enkripcije. Napredna rješenja koriste AES enkripciju s rotirajućim ključevima kako bi sadržaj ostao nečitljiv čak i u slučaju presretanja. Na planu latencije, širenje 10 GbE mreža i usvajanje tehnika vizuelne kompresije bez gubitaka omogućili su prijenos nekompresovanog ili minimalno kompresovanog videa uz kašnjenje od manje od milisekunde. Ovo može biti presudno u kontrolnim scenarijima u kojim svaka milisekunda na terenu doslovno može činiti razliku između života i smrti.

Evolucija uloge AV tehnologija

Osim tradicionalnih sektora primjene kao što su hitne službe i komunalne usluge, IP komandni centri danas opslužuju i sektore poput cyber sigurnosti, pametnih gradova i obrazovanja. Centralizirano praćenje mrežne sigurnosti postalo je neophodno kako organizacije sve češće upravljaju disperziranom radnom snagom. Paralelno s tim, lokalne gradske agencije danas koriste komandne centre za upravljanje saobraćajem, senzorima okoline i energetskim mrežama, što zahtijeva besprijekornu integraciju videozidova s IoT uređajima, sistemima za upravljanje zgradama i platformama za objedinjenu komunikaciju.

AV uređaji, uključujući videozidove, s vremenom su se transformisali iz izolovanih kontrolera prikaza u snažne integrisane alate za vizualizaciju podataka. Rješenja poput VuWallovog Application Servera, naprimjer, mogu streamovati i dijeliti dashboarde, web-aplikacije i videosadržaj preko mreže, što eliminiše potrebu za posebnim računarima po aplikaciji.

Istovremeno, KVM preko IP-a dobija na značaju ne samo za udaljeni pristup nego i za jačanje sigurnosti. Tačnije, premještanjem kritičnih servera i radnih stanica na sigurne centralne lokacije organizacije smanjuju unutrašnje prijetnje i poboljšavaju kontrolu okruženja, dok se operaterima omogućuje besprijekoran pristup desktop stanicama preko šifrovanih KVM streamova.

Integracija AI i AV tehnologija na videozidu

I vještačka inteligencija će igrati sve važniju ulogu u radu komandnih centara. Dok AI analitika već podržava videonadzor i sisteme za otkrivanje kvarova, čvršća integracija s AV platformama obećava automatizaciju situacijskih radnih tokova.

Dovoljno je zamisliti scenarij u kojem AI prepoznaje alarm za nasilni upad putem senzora kontrole pristupa, automatski poveže podatke s analitikom na videonadzoru i odmah šalje relevantne snimke na glavni videozid i u udaljene centre za dispečerske intervencije. Kako AI postaje sofisticiraniji, on će u maniru dirigenta koordinirati višesektorske odgovore, poput aktivnosti policije, vatrogasaca i hitne pomoći, tako što će objedinjavati glasovne, video i podatkovne tokove u sinhronizirane i automatizirane brifinge.

Traže se “sve u jednom” proizvodi

Kao primjer tehnološkog razvoja pod pritiskom aktuelnih korisničkih zahtjeva kada su u pitanju videozidovi webinar je posvetio pažnju i platformi Aetria, koju Datapath opisuje kao rješenje za dizajn, upravljanje i operacije komandnih centara. Kao primjer konvergencije hardvera i softvera, Aetria objedinjuje capture kartice za snimanje videa, AV distribuciju preko IP-a i vizualizaciju unutar jednog interfejsa. To administratorima omogućava centralizirano upravljanje izvorima podataka i pratećim predlošcima.

Engine za prepoznavanje događaja podržava skriptiranje kompleksnih scenarija, poput okidača u vidu svjetlosnih upozorenja i kontrole pristupa putem standardnih protokola kao što su API pozivi, SNMP signali ili upozorenja o gubitku signala. U tom slučaju dolazi do automatskog prebacivanja na rezervne izvore podataka. Pritom se hitni sadržaji naglašavaju trepćućim okvirima ili aktivacijom vanjskih sistema, poput prigušivanja svjetla ili uključivanja svjetlosnih indikatora. Iako vlasnički karakter ovog proizvoda može suziti njegovo polje primjene, Aetria se može promatrati i kao skup želja korisnika koji pod jednim krovom traže upravljanje pikselima, sigurnost, automatizaciju i ergonomiju za operatere.

Pametniji, brži i sigurniji u budućnosti?

Videozidovi u 2025. godini više nisu pasivne površine za prikazivanje, već inteligentni i umreženi sistemi koji sintetiziraju podatke, sigurnost i automatizaciju. Od LED ekrana do personaliziranih videozidova na radnim stanicama, današnje platforme moraju isporučiti prave informacije pravim osobama u pravom trenutku.

Tehnologija videozidova danas je definisana sposobnošću da adekvatno apsorbuje sve veće količine videa visoke rezolucije, zaštiti te podatke preko IP mreža i isporuči ih uz nisku latenciju gdje god su potrebni. Vlasničke platforme poput Datapathove Aetriae ilustriraju trend prelaska na integrisana “AV preko IP-a” rješenja, iako i pristupi fokusirani na otvoreni razvoj privlače pažnju zbog svoje interoperabilnosti i fleksibilnosti.

Kako gustina piksela nastavlja rasti, a radni tokovi vođeni događajima sazrijevaju kao praksa, sve organizacije mogu imati koristi od unaprijeđene situacijske svijesti i optimiziranih operacija koje karakteriziraju videozidove nove generacije. Istovremeno, komandni centri se razvijaju u kolaborativna IT čvorišta za upravljanje cyber prijetnjama, pametnim gradovima i tu će fuzija AV-a, IP-a i vještačke inteligencije na videozidovima biti ključna za operativnu izvrsnost i brze reakcije.

Android vs iOS: koji sistem je sigurniji?

Sigurnost bi trebala biti jedan od prioriteta svakog korisnika pametnog telefona. Bilo da upravljamo finansijama, privatnim životom ili poslovnim informacijama, ovi uređaji sadrže vrijedne podatke koje zlonamjerne osobe mogu iskoristiti. Da biste ostali sigurni, morate pažljivo birati uređaje i aplikacije koje stavljaju naglasak na sigurnost, naglašavaju stručnjaci iz Kasperskog

Pripremio: Nermin Kabahija; E-mail: redakcija@asadria.com

Telefoni su se u posljednjih nekoliko godina značajno razvili i postali ključni alati za pohranu i razmjenu naših najosjetljivijih podataka. Mnogi korisnici nisu dovoljno svjesni rizika koji dolaze s korištenjem ovih uređaja kao centralnih tačaka za sve važne informacije. Iako veliki dio odgovornosti leži na korisnicima i njihovom ponašanju, proizvođači uređaja i softvera također imaju obavezu da razvijaju sigurne platforme. U ovom članku objasnit ćemo stanje sigurnosti na glavnim operativnim sistemima za pametne telefone, a tekst predstavlja stručnu analizu sigurnosnih prijetnji prema viđenju istraživača kompanije Kaspersky, jednog od najpoznatijih ponuđača cyber sigurnosnih rješenja.

Opseg prijetnji

Značaj zaštite mobilnih uređaja raste iz godine u godinu. Najveći doprinos tome daje internet stvari, koji s našim telefonima povezuje sve: od digitalnih novčanika do kućnih sigurnosnih sistema. Razvoj tehnologija koje se oslanjaju na telefone otvara nova vrata prijetnjama, kako za krajnje korisnike tako i za kompanije. Među najčešćim prijetnjama koje ugrožavaju sigurnost korisnika pametnih telefona izdvajaju se različite vrste napada i propusta u zaštiti podataka. Prije svega, tu su napadi zlonamjernim softverom, među kojima se najčešće pojavljuju trojanci, špijunski programi i različiti oblici virusa. Ovi programi mogu neprimjetno preuzeti kontrolu nad uređajem, pratiti aktivnosti korisnika i neovlašteno pristupiti osjetljivim podacima, poput lozinki, bankovnih informacija ili ličnih poruka.

Također su veoma česte i cyber prevare, uključujući phishing kampanje putem e-mailova i SMS poruka, kao i prevare koje se šire putem društvenih mreža. Značajnu prijetnju predstavljaju i zlonamjerni upadi te curenja podataka, pri čemu se napadači koriste različitim metodama, od grubog pokušaja pogađanja lozinki (tzv. brute force napadi) do sofisticiranih zloupotreba unutar same organizacije, kada zaposlenici s pristupom informacijama namjerno ili nenamjerno prouzrokuju sigurnosne incidente. Sigurnost je nerijetko ugrožena i zbog nepažnje samih korisnika koji koriste slabe lozinke, rijetko ažuriraju operativni sistem ili ne aktiviraju osnovne sigurnosne postavke, poput biometrijske autentifikacije ili dvofaktorske provjere identiteta.

Trojanski softver na mobilnim uređajima

Konačno, ozbiljan izvor rizika mogu predstavljati i softver i hardver uređaja, koji ponekad sadrže propuste u dizajnu, tzv. zero-day ranjivosti, koji još nisu poznati ni proizvođačima niti javnosti. Zbog svega navedenog, jasno je da zaštita mobilnih uređaja mora biti proaktivan proces u kojem odgovornost za zaštitu podataka dijele i korisnici i proizvođači.

Trojanci su, zanimljivo, najzastupljeniji oblik zlonamjernog softvera na mobilnim uređajima i čine više od 95% svih takvih prijetnji. Kako kažu iz Kasperskog, više od 98% napada na mobilno bankarstvo usmjereno je na Android uređaje. To ne iznenađuje jer je Android i dalje najraširenija mobilna platforma na svijetu. Uz to, Android je jedina popularna mobilna platforma koja korisnicima omogućava instalaciju aplikacija izvan službenih prodavnica (tzv. side-loading).

Opasnosti pogodnosti na račun sigurnosti

Prijetnje ne prestaju s trojancima. Kao u slučaju napada pomoću trojanca na korisnike Sberbanke, mnogi korisnici ne primijete prijetnje na vrijeme. Dodatni problem je to što korisnici zaštitu mobilnih uređaja često ne postavljaju kao prioritet. Mnogi se odlučuju za jednostavniju i bržu upotrebu uređaja, zanemarujući sigurnost i privatnost. Sa sve više slučajeva rada od kuće i brisanjem granica između poslovne i privatne upotrebe uređaja, povećava se i rizik od kompromitacije uređaja. Uvođenje modela “donesi svoj uređaj” (BYOP) radi smanjenja troškova dodatno otvara vrata kriminalcima ka osjetljivim informacijama. No, uprkos rizicima, savremena tehnologija i dalje oblikuje telefone kao centralne čvorove podataka i povezivosti. Srećom, proizvođači uređaja aktivno rade na poboljšanju sigurnosti.

Poređenje

Odabir sigurne mobilne platforme ključan je za našu digitalnu sigurnost. Ali, koliko su, zapravo, sigurni različiti operativni sistemi? Većina korisnika koristi jedan od dva dominantna operativna sistema: Android (Google) ili iOS (Apple). Česte su rasprave među korisnicima o tome koji je sigurniji. Prema istraživanju Forrester Researcha, Android je prisutan na oko 74% uređaja, dok Apple ima udio od oko 21%. Kada se postavi pitanje koji je sigurniji, odgovor nije jednostavan. U pitanju su različite filozofije sigurnosti, a svaki sistem ima prednosti i nedostatke. Pri odlučivanju, ne treba zaboraviti ni ostale platforme, poput BlackBerryja i Windows Phonea.

Android

Kako kažu iz Kasperskog, Android ima relativno upitnu sigurnosnu reputaciju, jer je riječ o otvorenoj platformi bez centralizirane kontrole. Aplikacije i uređaji koji koriste Android nisu podvrgnuti uniformnim pravilima, što može dovesti do neujednačenog nivoa sigurnosti. Osim toga, trajanje podrške operativnog sistema zavisi od proizvođača uređaja. Popularni modeli duže dobijaju ažuriranja, dok se manje poznati modeli brže izbacuju iz kruga podrške, što korisnike ostavlja bez zakrpa za sigurnosne propuste. Ipak, Google stalno radi na unapređenju sigurnosti. Korisnici mogu dodatno zaštititi uređaje redovnim ažuriranjem sistema i izbjegavanjem instaliranja aplikacija iz nesigurnih izvora. Osim toga, za dodatni sloj sigurnosti mogu se koristutu antivirusna rješenja, a poslovni korisnici mogu iskoristiti funkcije kao što su Android for Work ili Samsung Knox.

iOS

iOS je zatvoren sistem pod strogom kontrolom Applea, uključujući i sve aplikacije koje se nude putem App Storea. Ova kontrola pruža visok stepen sigurnosti “od prvog dana”, ali ograničava mogućnosti korisničke prilagodbe. Naprimjer, nije moguće imati dvije verzije iste aplikacije, jednu poslovnu i jednu ličnu. iOS također nameće stroge dizajnerske i funkcionalne smjernice. Uprkos tim ograničenjima, korisnici iPhonea uživaju u dužoj podršci za uređaje i aplikacije, čime se osigurava dostupnost novih sigurnosnih zakrpa. iOS ne dopušta aplikacijama pristup osnovnom kodu telefona, što smanjuje potrebu za antivirusnim programima, ali i onemogućava njihovu distribuciju putem App Storea. Međutim, ni iOS nije potpuno imun na zlonamjerni softver. Ako Apple previdi ranjivost ili donese lošu sigurnosnu odluku, korisnici nemaju mnogo utjecaja na to.

Windows Phone i BlackBerry

Iako je Windows Phone imao određenu centralizaciju i sigurnosne mehanizme, većina podrške za ovu platformu prestala je početkom 2020. godine. Operativni sistemi Windows Phone 8.1, Windows RT i Windows 10 Mobile više se ne ažuriraju, a Windows 10X još nije dostupan. Budućnost Windows telefona je neizvjesna, što čini ovu platformu nepouzdanom s aspekta sigurnosti. BlackBerry je bio poznat po visokom stepenu sigurnosti, posebno za poslovnu upotrebu. Međutim, njegovi operativni sistemi BlackBerry OS i BlackBerry 10 danas su zastarjeli. Zvanična podrška je prekinuta (OS još 2013. godine), a ni hardverska proizvodnja više ne postoji. BlackBerry telefoni koje je proizvodila TCL kompanija povučeni su s tržišta 2020. godine.

Operativni sistemi – prednosti i nedostaci

Ne postoji savršen operativni sistem. Nivo sigurnosti zavisi od vaših potreba, znanja i načina korištenja uređaja. Kada je u pitanju Android, prednost je visoka mogućnost prilagodbe i potpuna kontrola privatnosti. Nedostatak je manjak standardizacije, što znači slabiju sigurnost bez dodatnog podešavanja. Preporučuje se korisnicima koji znaju kako optimizirati sigurnosne postavke. Prednost iOS-a je dosljednost i pouzdanost sistema. Nedostatak je zavisnost od Appleovih sigurnosnih odluka i viša cijena. Iako nije 100% siguran, jednostavan je izbor za korisnike koji žele “dovoljno dobru” sigurnost bez mnogo podešavanja. BlackBerry posjeduje industrijski nivo sigurnosti za poslovne potrebe. Nedostatak je zastarjela podrška. Ne preporučuje se zbog nedostatka aktivne podrške. Slična je situacija i sa Windows telefonima.

Kako dodatno zaštititi telefon

Kako biste osigurali viši nivo zaštite svog mobilnog uređaja, preporučuje se pridržavanje sljedećih sigurnosnih smjernica koje preporučuju stručnjaci kompanije Kaspersky. Prije svega, važno je aplikacije preuzimati isključivo iz službenih prodavnica, poput App Storea, Google Playa ili Microsoft Storea, te obavezno pročitati recenzije i provjeriti reputaciju izdavača prije instalacije. Nikada nemojte instalirati aplikacije bez prethodne provjere njihove sigurnosti, a u tome vam mogu pomoći sigurnosne postavke samog uređaja. Redovno ažuriranje operativnog sistema ključno je za zaštitu, jer nova ažuriranja često sadrže sigurnosne zakrpe koje onemogućuju različite vrste napada. Ukoliko uređaj više ne prima sigurnosna ažuriranja, preporučuje se njegova zamjena, a treba aktivirati i opciju daljinskog brisanja podataka u slučaju gubitka ili krađe telefona. Osnovna zaštita uključuje i podešavanje lozinke za pristup uređaju, aplikacijama i online servisima, a preporučuje se i uključivanje višefaktorske autentifikacije, poput otiska prsta ili prepoznavanja lica. Konačno, razmotrite i korištenje dodatnih zaštitnih tehnologija, kao što je VPN, kako biste osigurali privatnost i sigurnost svojih podataka.

Zaključak

Odabir sigurnijeg sistema zavisi od vaših prioriteta: želite li veću slobodu u korištenju ili manju vjerovatnoću da budete meta? Sigurnost nikada nije apsolutna, ali redovno preispitivanje alata i kompanija kojima povjeravate svoje podatke može napraviti veliku razliku.

Između digitalnog mesije i utržene magle

Vještačka inteligencija u sigurnosti reklamira se kao besprijekorni štit koji nadljudskom preciznošću otkriva prijetnje i predviđa rizike. Ali stvarnost je mnogo složenija i uključuje lažno pozitivne rezultate, netransparentne i nelogične zaključke i preuveličana obećanja. U ovom tekstu stišavamo marketinšku buku da čujemo odgovor na ključno pitanje: da li AI zaista mijenja paradigmu sigurnosti ili je tek posljednja tehnološka iluzija u kojoj ljudski faktor i dalje igra najvažniju ulogu?

Piše: Mirza Bahić; E-mail: mirza.bahic@asadria.com

“Vještačka inteligencija je sve ono što još nije zaživjelo.” Ova duhovita opaska profesorā s Princetona, Arvinda Narayanana i Sayasha Kapoora, nalazi se u knjizi “AI opsjena: Šta vještačka inteligencija može, šta ne može i kako prepoznati razliku”. Ona savršeno oslikava način na koji se definicija AI-ja stalno mijenja tako da ovaj pojam danas znači gotovo sve baš svakome.

Međutim, kada neka tehnologija na tragu AI-ja zaživi, bilo da je riječ o provjeri pravopisa u Wordu, prepoznavanju govora ili autopilotu u avionima, naljepnica misterije se skida i njenu magiju počnemo uzimati zdravo za gotovo. Je li na tom putu i AI u svijetu sigurnosti?

AI smanjuje plast sijena, iglu pronalaze ljudi

Dok AI sigurnosna rješenja plave tržište obećanjima o gotovo natprirodnoj budnosti ovih sistema, otrežnjujuću dozu stvarnosti ponudio je nedavni tragični incident u srednjoj školi Antioch u američkom gradu Nashvilleu. Uprkos gotovo milion dolara uloženih u AI sistem za detekciju oružja nazvan Omnilert, u januaru je 17-godišnji učenik Solomon Henderson uspio unijeti skriveni pištolj u školu. Nakon toga, smrtno je ranio jednog učenika, povrijedio drugog, a onda i sebi oduzeo život.

Ovaj AI sistem inicijalno je dizajniran da prepoznaje vidljivo vatreno oružje pomoću nadzornih kamera, no nije uspio detektovati Hendersonovo oružje. Prema riječima zvaničnika školskog okruga, sistem nije reagovao jer pištolj u trenutku napada nije bio “vidljiv kamerama”. Izvršni direktor Omnilerta na kraju je priznao da sistem zahtijeva jasan vizuelni kontakt s oružjem kako bi ispravno funkcionisao.

Maher Yamout, glavni istraživač u Globalnom timu za istraživanje i analizu kompanije Kaspersky, upozorava da ovakva prenapuhana obećanja stvaraju nerealna očekivanja u odnosu na stvarne mogućnosti AI-ja. “AI se često predstavlja kao svemogući i autonomni sistem koji može donositi odluke umjesto nas. To, naravno, nije realno”, kaže on.

Slično mišljenje dijeli i Mohammed Soliman iz kompanije McLarty Associates, koji je viši saradnik u Middle East institutu. On smatra da marketing često pretjeruje u predstavljanju mogućnosti AI-ja u svijetu sigurnosti, navodeći da vještačka inteligencija ne radi “na način kako to ušminkane reklame tvrde”. “One govore o autonomnoj sigurnosti i potpunoj eliminaciji prijetnji, ali to je pretjerano”, dodaje Soliman.

Incident u Nashvilleu jasno ukazuje na ograničenja pristupa koji podrazumijeva oslanjanje isključivo na AI za zahtjevnije sigurnosne zadatke. Nemogućnost tehnologije da detektuje skriveno oružje u kritičnoj situaciji postavlja ozbiljna pitanja o njenoj efikasnosti na terenu, gdje prijetnje nisu uvijek očigledne.

Sajjad Arshad, direktor razvoja poslovanja u kompaniji AxxonSoft Middle East, opisuje sadašnje stanje bez uvijanja: “AI ne mora piti kafu da zadrži koncentraciju, ali i ne razumije namjere”.

Dok AI briljira u, naprimjer, skeniranju slika, prepoznavanju obrazaca i neumornom pregledanju ogromnih količina videosadržaja, on može podbaciti u ključnoj stvari – razumijevanju zašto se nešto dešava. “Sigurnost nije samo prepoznavanje anomalija. Tu je i pitanje prosudbe”, naglašava Arshad. Vještačka inteligencija može označiti osobu koja stoji na parkingu, ali ne zna da li se ta osoba izgubila ili planira da negdje provali. Taj nivo interpretacije, odnosno povezivanja ponašanja s motivom i dalje je sfera ljudskog razmišljanja. “Odluke i konteksti su još u domenu ljudi”, navodi Arshad i dodaje da je to slučaj čak i kada je AI sposoban da obavlja veliki dio posla u pozadini.

Njegov kolega Soliman umjesto objašnjenja nudi živopisnu metaforu: “AI je sjajan u smanjenju veličine plasta sijena jer može prepoznati 100 sumnjivih događaja među milion njih. Ali ljudi su ti koji na kraju moraju pronaći iglu jer su lažno pozitivni rezultati stvaran izazov”, kaže on.

Vječni ciklus zanosa i razočarenja

Tragedija u srednjoj školi Antioch podsjeća na opasnost pretjeranog oslanjanja na obećanja o potencijalu vještačke inteligencije. Ipak, ovakva razočarenja nisu novost jer je sama historija AI-ja, smatraju eksperti, kontinuirana smjena velikih očekivanja i bolnih otrežnjenja.

Tu je korisna tzv. Gartnerova krivulja tehnološkog zanosa, koja pokazuje kako nove tehnologije obično počinju život praćene ogromnim entuzijazmom, nakon kojeg prolaze kroz fazu razočarenja korisnika, da bi na kraju i postale stvarno korisne nakon sazrijevanja. Iako mnoge tehnologije koje donose temeljne promjene, poput kriptovaluta, prate ovu krivulju, razvoj vještačke inteligencije više je nalik ciklusu smjene euforičnih proljeća entuzijazma i obeshrabrujućih zima.

Ipak, postoji ključna razlika između izvikane tehnologije poput, npr., kriptovaluta i vještačke inteligencije. Već je u svijetu sigurnosti AI demonstrirao stvarne tehnološke prednosti uprkos prenapuhanim obećanjima, dok kriptovalute i dalje uglavnom ostaju rješenje u potrazi za problemom.

Arshad iz kompanije AxxonSoft Middle East ne okoliša kada je riječ o zabludama u vezi s AI-jem. “Vjerujte, dobijamo stvarno bizarne zahtjeve od klijenata, i to takve zbog kojih stanemo i zapitamo se: ko im je uopće ispričao sve te bajke?”, ističe Arshad.

On jasno ukazuje na tačku u kojoj dolazi do nesporazuma: AI nije kristalna kugla niti može čitati misli. On ne može iz nakupine piksela naslutiti nečije namjere. Osoba koja mirno stoji može biti i sumnjivo lice i putnik koji samo čeka prijevoz. Bez konteksta, AI ne može uvijek donijeti ispravnu procjenu. Druga česta zabluda, navodi Arshad, jeste uvjerenje da AI “radi odmah nakon instalacije”. Videoanalitika zasnovana na AI-ju ne funkcioniše automatski i potrebno joj je precizno podešavanje prema uglovima kamere, osvjetljenju i okolini. “Nije riječ samo o algoritmu. To je cijeli ekosistem u kojem on radi”, objašnjava on.

Integracija je i dalje izazov

Integracija AI tehnologija s postojećim sigurnosnim sistemima predstavlja dodatni izazov. Mnoge organizacije imaju poteškoća u usklađivanju novih AI rješenja s postojećom infrastrukturom, što može dovesti do neučinkovitosti ili skupih rekonstrukcija. Bez ispravne konfiguracije i upravljanja podacima, nove tehnologije mogu stvoriti slijepe tačke u sistemu. Kahler potvrđuje loše stanje postojeće infrastrukture uz komentar da su “mnogi sistemi i dalje zatvoreni ili zastarjeli, što ograničava mogućnosti AI tehnologije. Zato su otvorene platforme važne jer omogućuju integraciju i kontinuirani razvoj u skladu s rastom mogućnosti vještačke inteligencije”.

Kapiniaris dodaje da dio nesporazuma proizlazi i iz nepoznavanja stvarnih mogućnosti hardvera nove generacije. “Naprimjer, tačnost često više ovisi o ograničenjima hardvera nego od samog AI-ja. Tržište mora shvatiti da loše performanse proizlaze iz nekvalitetne opreme ili loše instalacije CCTV sistema, a ne samo zbog greške AI-ja”, kaže on.

AI također zahtijeva stalno održavanje i stručno osoblje koje upravlja sistemima i ažurira ih. Bez odgovarajućeg nadzora, AI sistemi mogu postati neučinkoviti ili čak kontraproduktivni. Faktori okoline, poput lošeg osvjetljenja ili ekstremnih vremenskih uslova, mogu dodatno ograničiti sposobnost AI-ja da tačno detektuje i analizira prijetnje. AlRefai ističe i da implementacija AI-ja u sigurnosti donosi niz izazova koji nadilaze samu tehnologiju. “Organizacije se suočavaju s brojnim problemima, uključujući tehničke izazove kao što su osiguranje tačnosti modela, minimiziranje pristrasnosti i zaštita privatnosti podataka, kao i usklađenost s regulatornim okvirima”, objašnjava on. Nedostatak iskusnih stručnjaka dodatno otežava situaciju, budući da mnogi sigurnosni timovi još nisu spremni za efikasno upravljanje AI alatima. “Osiguravanje etičke primjene i zaštita od manipulacija ostaju stalne brige”, dodaje AlRefai, naglašavajući potrebu za tehničkim i ljudskim nadzorom u svakom sigurnosnom sistemu koji koristi AI.

Postoje i pomaci

Ipak, Arshad vidi i pomake. Današnji AI sistemi su znatno otporniji jer bolje filtriraju sjene, prepoznaju objekte u gomili i prilagođavaju se zahtjevnim uslovima. “Ipak, još ne postoji svemoćno dugme koje sve rješava. Pravi izazov nije samo napraviti pametniji AI, nego uskladiti očekivanja ljudi”, upozorava on.

No, zašto su ta očekivanja u toj mjeri nerealna? Jedan od glavnih razloga je dominantna uloga korporativnog finansiranja. Savremeni AI sistemi, poput velikih jezičkih modela, povlače ogromne troškove razvoja, od hardverskih resursa do skupog istraživačkog rada. To je poremetilo balans moći u korist kompanija poput Googlea, Mete i OpenAI-ja, koje sebi mogu priuštiti takve investicije.

“AI često ispunjava očekivanja kada se promišljeno primjenjuje, ali će rijetko ispuniti ono što se obećava u marketinškim materijalima. Iako je veoma snažan alat, njegov uspjeh zavisi od kvaliteta podataka, integracije s postojećim sistemima i ljudskog nadzora”, kaže Saif AlRefai, menadžer za inženjering rješenja u kompaniji OPSWAT.

To potvrđuje i Hans Kahler, operativni direktor Eagle Eye Networksa, koji upozorava da ova nerealna slika podsjeća na historijski obrazac uspona i padova nivoa entuzijazma u pogledu mogućnosti AI tehnologije. “Neki dobavljači obećavaju da AI može sve”, kaže Kahler. “To je bacanje prašine u oči, a ne stvarnost.”

Arshad to potvrđuje tezom da, iako AI napreduje, njegova primjena u stvarnom svijetu ostaje daleko složeniji problem nego što se prikazuje u promotivnim materijalima. “Marketing prodaje snove, a AI isporučuje nešto neugodnije što se zove stvarnost”.

Ipak, korporativni fokus sve više favorizira inženjerska dostignuća u odnosu na dublje naučno razumijevanje mogućnosti ove tehnologije. Kompanije preferiraju poboljšanja koja se mogu odmah ugraditi u profitabilne proizvode, umjesto temeljnih uvida u razloge zašto AI rješenja uopće trebaju nešto raditi. To dovodi do toga da se naglasak stavlja na obaranje rekorda u laboratorijskim testiranjima, umjesto na provjerene rezultate iz stvarnog svijeta.

Dr. Arijana Trkulja, voditeljica Centra za izvrsnost u kibernetičkoj sigurnosti u kompaniji Ingram Micro, također ističe jaz između marketinških obećanja i stvarne upotrebljivosti AI-ja. Iako se često prikazuje kao revolucionarni alat koji donosi automatizaciju i preciznost bez presedana, AI često zakazuje u situacijama gdje su podaci nekvalitetni, ljudski nadzor neophodan (npr. u pravosuđu ili zdravstvu), kao i tamo gdje postoje ozbiljna etička pitanja u vezi s njegovom primjenom. “Potpuna autonomija i dalje je mit u većini slučajeva”, naglašava Trkulja, ističući potrebu za stalnim ljudskim učešćem, podešavanjem i praćenjem kako bi AI sistemi ostali efikasni. Ona preporučuje kompanijama da zauzmu uravnotežen stav. “Kada se pažljivo implementira uz jasne ciljeve i pripremljene podatke, AI može biti snažan pokretač efikasnosti, inovacija i konkurentske prednosti”, kaže ona.

Identifikacija da, predviđanje ne

Iako senzacionalistički pristup AI-ju često hrani nerealna očekivanja, važno je razumjeti zašto ova tehnologija briljira u nekim zadacima, a u drugim to ne uspijeva i tako razdvojiti činjenice od fikcije.

Prepoznavanje lica je odličan primjer. U nekim slučajevima AI radi izvanredno, dok u drugim potpuno podbaci, pri čemu sve ovisi o tipu zadatka pred ovom tehnologijom.

Kada se koristi za identifikaciju lica, AI obično postiže visoku tačnost jer je riječ o zadatku s vrlo malo nejasnoća. AI tehnologija se obučava na ogromnim bazama podataka sa slikama i oznakama, što joj omogućava da prepozna, naprimjer, da li dvije fotografije predstavljaju istu osobu. Uz dovoljno podataka i računarske snage, AI će lako savladati obrasce za razlikovanje jednog lica od drugog i biti veoma efikasan u kontrolisanim okruženjima u kojima su sve potrebne informacije već prisutne na slikama. U tom smislu, AI može i briljirati jer se suočava s jasnim zadatkom utvrđivanja da li dvije fotografije prikazuju istu osobu.

Međutim, nivo tačnosti opada kada se od njega traži da rješava složenije zadatke, posebno kada je riječ o predviđanju, a ne pukoj identifikaciji. Naprimjer, predviđanje opasnog ponašanja neke osobe daleko je složeniji izazov. Nije riječ samo o prepoznavanju lica već o procjeni nečije namjere i budućih postupaka,  što je samo po sebi neizvjesno i teško mjerljivo. “Vještačkoj inteligenciji i dalje treba kontekst, a to često podrazumijeva prisustvo čovjeka”, kaže Kahler. “Ona može prepoznati osobu koja ulazi u zabranjenu zonu, ali ne može uvijek razumjeti njenu namjeru i druge nijanse. Veliki potencijal je tu, ali ovoj tehnologiji uvijek je potrebna ljudska procjena i nadzor”, dodaje on.

Danas se AI koristi za predviđanje koja bi osoba mogla predstavljati prijetnju, npr., kroz prepoznavanje sklonosti ka nasilnom ponašanju analizom spola, lica i ranijih podataka. U osnovi,  AI pokušava “nagađati” ishode kada su pitanju parametri poput osobina ličnosti, emocionalnih stanja ili rodnog identiteta. A takvi su zadaci znatno skloniji greškama jer izrazi lica i fizičke karakteristike ne mogu adekvatno ponuditi uvide u  kompleksnije i subjektivne osobine.

Ipak, postoji prostor za oprezni optimizam. “U tehničkoj zaštiti posebno se ističe prediktivna analiza za potrebe policije. No, prava zvijezda je detekcija anomalija, bilo da je riječ o hakeru ili uljezu jer je AI sjajan u detekciji svega što odudara od normalnog”, kaže Soliman. Jasno je, dakle, da AI sistemi za prepoznavanje lica imaju veliki potencijal kada je u pitanju identifikacija osoba, ali su njihove prediktivne sposobnosti znatno manje pouzdane i povezane s ozbiljnim greškama. To potvrđuje koliko je važno razumjeti ograničenja vještačke inteligencije i oduprijeti se iskušenju da ju se smatra sveobuhvatnim i nepogrešivim rješenjem.

Odgovor na ovu dilemu nudi Arshad, koji zastupa realističan pogled na ulogu AI-ja u svijetu sigurnosti koji je oblikovan višegodišnjim iskustvom rada u stvarnim uslovima. “AI ne razumije svijet na isti način kao čovjek”, kaže on, “ali, uz prave ljude, podatke i infrastrukturu, to je alat koji dosljedno kreira stvarnu vrijednost”.

Za njega su najefikasnije primjene AI-ja u sigurnosti upravo one koje nisu spektakularne, već praktične: smanjenje broja lažnih alarma, ubrzavanje vođenja istraga i podrška operaterima da se fokusiraju na ono što je zaista važno. Arshad kao ključnu snagu koja preoblikuje tehničku zaštitu vidi AI analitiku u videonadzoru, u rasponu od detekcije objekata u stvarnom vremenu do inteligentnog pretraživanja. Ovi alati više nisu eksperimentalni nego neophodni jer smanjuju oslanjanje na ručni nadzor i čine nadzorne sisteme pametnijima i bržima. “Da li AI ispunjava marketinška obećanja?” pita Arshad i nudi odgovor: “Samo ako je marketing dovoljno pametan da shvati da se vještačka i svaka druga inteligencija jednako odnosi na postavljanje pravih pitanja i na pronalaženje pravih odgovora”.

Šta AI može uraditi za videonadzor?

Neujednačeni rezultati AI-ja na planu predikcije oblikuju njegovu ulogu u savremenim sigurnosnim sistemima, gdje tzv. uska inteligencija istovremeno omogućava napredak u jednoj oblasti i postavlja ograničenja u drugoj.

U kakofoniji marketinške buke, najbolji način da se shvati stvarna efikasnost AI-ja u sigurnosti jeste pravilno razumijevanje načina na koji ova tehnologija danas funkcioniše. Arshad kao odgovor daje pragmatičan pregled situacije. “Mi o utjecaju AI-ju na tehničku zaštitu možemo govoriti na temelju činjenica jer na tome svakodnevno radimo”, kaže on, naglašavajući da saznanja moraju proizaći iz terenske primjene, a ne teorije.

Prema njemu, AI je prešao put od marketinškog mamca do tehnologije s konkretnim prednostima, posebno u oblasti videonadzora. Alati poput AxxonSoftovog One VMS sistema sada omogućavaju otkrivanje prijetnji u stvarnom vremenu, poput neovlaštenih ulazaka, zadržavanja i okupljanja većih grupa ljudi. “To nisu funkcije koje su tu same zbog sebe nego imaju ulogu da skraćuju trajanje istraga sa sati na minute”, ističe on. Ključ njihove efikasnosti nije samo u sposobnostima već u prilagodljivosti. AI filtrira nebitne podatke, označava stvarne prijetnje i, navodi Arshad, operaterima nudi “nadljudsku viziju i brzinu”.

AI u sigurnosti uglavnom se oslanja na dva pristupa. Simbolički AI koristi stroga pravila i unaprijed programirane naredbe da, npr., odredi kada se aktivira alarm. Statistički AI, s druge strane, koristi vjerovatnoće da uči obrasce iz podataka. Sistem za prepoznavanje lica koji na aerodromskom terminalu traži osobu s potjernice tipičan je primjer primjene statističkog AI-ja.

Trkulja ističe da integracija AI-ja sa sistemima kontrole pristupa poboljšava i sigurnost i korisničko iskustvo, navodeći da “AI poboljšava sigurnost pristupa kroz višefaktorsku autentifikaciju i biometrijsku verifikaciju kao što su otisak prsta te prepoznavanje glasa i lica”.

I njen kolega Arshad naglašava transformativni utjecaj vještačke inteligencije na videonadzor i dodaje da su “detekcija objekata u stvarnom vremenu, analiza ponašanja i prepoznavanje lica i registarskih tablica prešli iz faze eksperimenta u ključne alate”. U kontekstu videonadzora, AI može analizirati snimke u stvarnom vremenu, detektovati kretanje, identificirati objekte i upućivati na potencijalne sigurnosne incidente.

Na osnovu toga, Panayiotis Kapiniaris, direktor prodaje u kompaniji Monitoreal, ističe da AI može prebaciti videonadzor s reaktivnog na proaktivni model rada. “AI je znatno unaprijedio tehničku zaštitu, posebno kada je riječ o videonadzoru. Tradicionalni CCTV je bio reaktivan, odnosno omogućavao je da se događaji analiziraju tek nakon što su se dogodili. U najboljem slučaju, operateri su mogli reagovati na događaje u stvarnom vremenu, ali i to je bilo reaktivno”, kaže on.

Uprkos sve većoj sofisticiranosti, moderni sigurnosni AI sistemi i dalje imaju ograničen domet. Mašinsko učenje u sigurnosti najčešće je ograničeno na osnovnu videoanalitiku, upravljanje biometrijskim sistemima i upotrebu dronova. Većina sistema može interpretirati samo ono za šta su prethodno obučeni i zato nerijetko podbace u suočavanju s nepoznatim prijetnjama. Zato Yamout naglašava da je vrijednost AI-ja u podršci, a ne zamjeni ljudskog faktora: “Većina onoga što danas nazivamo AI-jem zapravo je napredno mašinsko učenje. AI u kibernetičkoj sigurnosti nije tu da potpuno automatizira ili zamijeni ljudsko znanje, već da ga unaprijedi kroz analizu podataka.”

Mašinsko učenje (ML) posebno je efikasno u automatizaciji ponavljajućih zadataka, poput prepoznavanja obrazaca i prilagođavanja promjenama i može pametno organizirati podatke u jasan i pregledan format. Ipak, kako ističe Yamout, tumačenje tih podataka i dalje zavisi od osoblja. On pojašnjava da su AI i ML već dokazali svoju vrijednost u tehničkoj zaštiti – kroz biometrijsku autentifikaciju i videonadzorne sisteme – ali i u kibernetičkoj sigurnosti. “AI/ML je pokazao da može pomoći ljudima u skaliranju automatizacije kako bi mogli analizirati veliki broj događaja”, dodaje on, ističući sposobnost AI-ja da unaprijedi efikasnost ako mu se pristupi bez ambicije da zamijeni ljudsku prosudbu.

Kako se AI razvija, od budućnosti se očekuje da donese veću moć predviđanja, dublju integraciju sigurnosnih funkcija i pametnije automatizirane odgovore. No, uz taj napredak dolazi i veći rizik. Ako se standardi, etički okviri i procedure testiranja ne razvijaju podjednako brzo, organizacije bi mogle postati ranjivije, a ne sigurnije.

Izvlačenje realnog maksimuma

Vještačka inteligencija i mašinsko učenje su moćni alati koji mogu brzo obraditi velike količine podataka i otkriti obrasce koji mogu ukazivati na sigurnosne prijetnje. U sistemima fizičke kontrole pristupa, naprimjer, AI može pratiti obrasce ulaska i izlaska, uz identifikaciju odstupanja koja mogu upućivati na pokušaje neovlaštenih upada.

Ove tehnologije podržavaju sigurnosne operacije kroz povećanje brzine, obima i dosljednosti obrade podataka. AI smanjuje opterećenje ljudskih operatera filtriranjem informacija i isticanjem potencijalnih prijetnji, što omogućuje brže donošenje odluka i planiranje odgovora. Uvođenje ljudskog operatera u ovu shemu dodatno povećava postojeću vrijednost. Kombinacijom vještačke inteligencije i obučenog osoblja, timovi mogu eliminisati nebitne podatke i primijeniti stvarni kontekst na složene situacije. Ova saradnja poboljšava mogućnosti nadzora i donošenje tačnijih prosudbi.

Ipak, Trkulja ukazuje na nekoliko praznina između obećanja koje nosi AI i stvarne primjene ove tehnologije u sigurnosti. Iako je AI široko prihvaćen uz najavu revolucije u detekciji prijetnji i upravljanju rizicima,  stvarne mogućnosti često daju ispodprosječne rezultate. “Lažni pozitivni nalazi i dalje su veliki izazov”, napominje ona te dodaje kako je razlog za to činjenica da sistemi nemaju dovoljno kontekstualne svijesti da razlikuju stvarne prijetnje od bezazlenih anomalija. Osim toga, “marketing često prikazuje AI kao potpuno autonomno rješenje”, dok u praksi ljudska intervencija ostaje ključna.

Preciznost AI sistema također nosi razloge za zabrinutost. “Netačnosti usporavaju odgovor na incidente i stvaraju zamor od viška upozorenja među sigurnosnim timovima”, objašnjava Trkulja. Pristrasnost AI modela, naročito u osjetljivim segmentima poput prepoznavanja lica, dodatno kompromitira efikasnost i uvodi etičke rizike. Uz to, “AI sistemi se često oslanjaju na ogromne količine ličnih podataka”, što izaziva zabrinutost za privatnost, naročito u regijama sa strogim regulativama poput GDPR-a.

Kako bi se u potpunosti iskoristio potencijal vještačke inteligencije u sigurnosti, Trkulja savjetuje kompanijama da ulažu u pripremu podataka, kontinuiranu obuku modela i stručni nadzor. Samo rješavanjem ovih izazova AI može ostvariti svoj puni kapacitet u transformaciji sigurnosnog sektora.

Uključivanje ljudske verifikacije u sigurnosne operacije osigurava ispravno tumačenje upozorenja i anomalija. Sigurnosni stručnjaci mogu brzo procijeniti da li otkriveno ponašanje predstavlja stvarnu prijetnju ili bezopasnu radnju, uz zaštitu operativnog fokusa i izbjegavanje nepotrebnih prekida. Ljudski operateri, pritom, u igru donose kontekst, iskustvo i prilagodljivost, što su osobine koje AI još ne može replicirati.

Crne kutije, nezaštićeni sistemi i otežana integracija

Iako je AI nesumnjivo revolucionirao tehničku sigurnost i donio značajne pomake u oblastima kao što su videonadzor, kontrola pristupa i detekcija prijetnji, mnoga obećanja u vezi s ovom tehnologijom i dalje su često prenaglašena i traže pažljivu analizu realnih ograničenja prije nabavke.

Jedna od najčešće preuveličavanih tvrdnji o AI-ju u tehničkoj sigurnosti jeste da ova tehnologija može u potpunosti zamijeniti sigurnosno osoblje. “Nema šanse. AI je prava zvijer kada je u pitanju obrada podataka, ali ne može donositi sudove. Neki cyber alat može detektovati prijavu na sistem iz Kine, ali samo čovjek će znati da je to, zapravo, direktor na putovanju”, kaže Soliman.

Iako AI može automatizirati rutinske zadatke i pomagati u donošenju odluka, on ne može u potpunosti simulirati cjelovitu evaluaciju situacije. Složeni scenariji koji zahtijevaju kontekstualno razumijevanje i nijansirano odlučivanje i dalje traže ljudsku intervenciju.

AlRefai iz OPSWAT-a kao ključni nedostatak ističe i manjak transparentnosti koji kod AI-ja narušava povjerenje u odluke koje donosi ova tehnologija. “AI sistemi mogu donijeti tačne prognoze, ali često funkcionišu kao ‘crne kutije’, što timovima otežava razumijevanje ili provjeru njihovih odluka.” Drugim riječima, operateri nemaju način da spoznaju logiku kojom se AI vodio kod rješavanja određenog problema i na osnovu nje porade na otklanjanju njegovih grešaka.

Istu zabrinutost u vezi s principima rada AI-ja na bazi “crne kutije” dijeli i Yamout, koji to opisuje kao situacije u kojima AI donosi odluke koje je teško objasniti. “Preporuke ili zaključci koje daje AI moraju biti objašnjivi, posebno u kritičnim sektorima”, naglašava on.

Iako nude važan potencijal u obradi velikih količina podataka, AI sistemi su dobri koliko su dobri i podaci na kojima su obučeni. Mnogi sigurnosni sistemi oslanjaju se na velike količine označenih podataka, a ako su ti podaci netačni ili nedovoljni, to može znatno utjecati na performanse vještačke inteligencije.

Osim toga, AI je ranjiv i na sigurnosne napade, pri čemu zlonamjerni softver može lako prevariti sistem i narušiti njegovu efikasnost. Mnogi nisu svjesni ove opasnosti zbog zablude da su AI sistemi po svojoj prirodi sigurni. U stvarnosti, AI tehnologije su podložne istim cyber prijetnjama kao i drugi digitalni sistemi, uključujući kontaminaciju podataka i neovlašteni pristup. Osiguranje AI sistema zahtijeva robusne mjere cyber sigurnosti kako bi se zaštitila i tehnologija i podaci koje AI obrađuje.

Soliman navodi i da stalni problemi s tačnošću AI sistema, paradoksalno, mogu preopteretiti timove za sigurnost i više nego što je to bio slučaj prije uvođenja ove tehnologije. “Lažni alarmi su izvor problema jer neki cyber alati i dalje imaju značajnu stopu grešaka.” Preopterećen tim zbog toga može početi ignorisati ili odlagati odgovore na pretjerano učestala upozorenja, što povećava šansu za propuštanje stvarnih prijetnji.

Tržište AI rješenja se zagrijava

Kako AI potiče razvoj sigurnosnih rješenja, globalno tržište nadzornih tehnologija se ubrzano mijenja, podstaknuto tehnološkim napretkom i promjenjivom geopolitičkom situacijom. Za tržište AI nadzornih rješenja, koje je 2024. godine procijenjeno na 3,9 milijardi dolara, očekuje se da će do 2030. dostići vrijednost od 12,46 milijardi dolara. To bi se trebalo odvijati uz godišnju stopu rasta od 21,3%. Ovaj rast stimuliraju zahtjevi za javnom sigurnošću i inicijative za pametnim gradovima. Regija Azije i Pacifika, a posebno Indija, predvodi ovu transformaciju zahvaljujući ulaganjima u digitalnu infrastrukturu i urbanu sigurnost.

Panayiotis Kapiniaris, direktor prodaje iz Monitoreala, naglašava važnost rješavanja pitanja privatnosti u implementaciji AI-ja. “Privatnost podataka ostaje najvažniji izazov”, kaže on.

Osim toga, carinski rat između SAD-a i Kine doveo je do povećanja cijene opreme kineske proizvodnje, što je preusmjerilo potražnju prema evropskim i drugim azijskim alternativama, te naglasilo važnost rješenja koja su usklađena sa zakonima o suverenitetu podataka. Kako se AI nadzor razvija, on mijenja koncept urbane sigurnosti i pametnih domova, ali ravnoteža između inovacija, pristupačnosti i etike ostaje ključni izazov.

Iako tržišni rast ističe potencijal AI-ja u segmentu nadzora, njegova šira sigurnosna primjena otkriva i transformativne prednosti i ozbiljne rizike.

 AI ili ljudska greška?

Za objektivniji razgovor o potencijalu i manama vještačke inteligencije, važno je saslušati glasove kritičara, uz svijest da klatno kritike ne ode predaleko u drugom smjeru.

Uzmimo za primjer tehnologiju prepoznavanja lica. Ona je često hvaljena kao alat za prevenciju kriminala i identifikaciju počinilaca, ali je, istovremeno, i izvor zabrinutosti među aktivistima za zaštitu građanskih sloboda. Iako se promoviše kao napredno rješenje za sigurnost, ova tehnologija je samo u SAD-u dovela do više slučajeva pogrešnih hapšenja, naročito među afroameričkom populacijom. Samo ta činjenica bila je dovoljna da potakne zahtjeve da se policiji potpuno zabrani korištenje prepoznavanja lica, jer kritičari tvrde da je ova tehnologija duboko pristrasna i sklona greškama.

Soliman na to gleda trezvenije. “Preciznost je složena stvar jer pretjerano obučeni modeli mogu propustiti prijetnje, a oni nedovoljno obučeni plaviti sistem lažnim uzbunama. Pristrasnost je minsko polje – ako hraniš sistem iskrivljenim statističkim podacima o kriminalu i AI će nepravedno ciljati određene grupe”, kaže on.

Ipak, ova priča ima i važan preokret na kraju. Zapravo, pogrešna hapšenja povezana s prepoznavanjem lica nisu isključivo rezultat grešaka vještačke inteligencije, nego i niza propusta osoblja unutar policijskog sistema. U jednom slučaju, osoba je bila uhapšena zbog krađe u prodavnici na osnovu svjedočenja zaštitara koji uopće nije bio prisutan na mjestu navodnog zločina. U drugom, loš policijski rad doveo je do pogrešnog hapšenja. Ovi primjeri pokazuju da problem ne leži samo u tehnologiji već i u pogrešnim postupcima i procjenama unutar institucija koje je koriste. Dakle, iako AI sigurno ima svojih manjkavosti, važno je da nas rasprava o tim slabostima ne zaslijepi u odnosu na širu sliku. Policijske greške koje dovode do pogrešnih hapšenja događale su se svakodnevno i mnogo prije nego što su se AI sistemi uopće počeli koristiti.

Dug put od obećanja preko rizika do napretka

Kako vještačka inteligencija mijenja mnogo toga u svijetu sigurnosti, od analitike preko videonadzora do kontrole pristupa i biometrije, pitanje koje se nameće je kako iskoristiti njen potencijal, a pri tome izbjeći zamke prenaglašenih očekivanja?

Vještačka inteligencija u oblasti sigurnosti nije ni čudesno rješenje ni prevara, nego moćan alat koji u paketu donosi i prilike i rizike. Od tragičnog neuspjeha AI-ja u srednjoj školi Antioch do prediktivnog kapaciteta koji može preoblikovati nadzor i sigurnosne strategije, priča o AI-ju obilježena je zapanjujućim uspjesima, ali i ozbiljnim promašajima.

Historijski ciklusi uzleta i padova entuzijazma u pogledu AI-ja podsjećaju na to da današnja prenaglašena  očekivanja možda prethode novoj “zimi” za ovu tehnologiju. Ipak, stvarni napredak postoji, posebno u specifičnim primjenama poput prepoznavanja lica i prediktivne analitike. Kako tržište raste, a AI se širi u zdravstvo, maloprodaju i pametne gradove, izazovi se svode na pitanje kako zadržati entuzijazam i upariti ga s pažljivom analizom, kao i osigurati transparentnost, etičnost i otpornost AI sistema. Stručnjaci za sigurnost, kreatori politika i poslovni lideri moraju dati prednost ljudskom nadzoru i kvalitetnim standardima kako bi iskoristili AI a da ne postanu slijepe žrtve njegovog medijskog sjaja.

Kahler iz Eagle Eye Networksa potvrđuje takav stav, naglašavajući da AI treba biti podrška, a ne zamjena ljudskom faktoru. “Vještačka inteligencija neće, a i ne treba zamijeniti ljude. Ona je odličan pomoćnik, a ne ona koja donosi konačne odluke”, kaže on.

Slično razmišlja i Kapiniaris iz Monitoreala, koji ističe da je stvarna vrijednost AI-ja u tome što nadopunjuje ljudske sposobnosti: “Možda zvučim previše optimistično, ali uvjeren sam da sadašnji nivo AI-ja već danas omogućava izuzetno pouzdane performanse. Problem nije u nedostatku mogućnosti, već u vremenu potrebnom da se i tehnologija i ljudi razviju u pravcu potrebne kulture, infrastrukture i navika. Tek tada će se moći raditi u pravoj harmoniji.” Zato svi naši sagovornici šalju jasnu poruku: AI je moćan alat, ali ga treba koristiti s oprezom, stručnošću i jasnim razumijevanjem njegovih ograničenja.

Na kraju, o ulozi AI-ja u sigurnosti neće odlučivati sami algoritmi, već vrijednosti i prosudbe koje u vezi s ovom tehnologijom budu imali sami korisnici. Budućnost ne leži u zamjeni ljudske intuicije, već u njenom osnaživanju na promišljen i etičan način uz širom otvorene oči.  Pravi napredak na planu AI-ja u sigurnosti neće doći jurcanjem za novim tehnološkim benchmarkom, već izgradnjom povjerenja, jasnoće i odgovornosti u odnosu na svaki sistem koji se implementira na terenu.

AI ide i dalje od sigurnosti

Izvan oblasti sigurnosti, AI transformira čitave sektore kroz predviđanje rizika i optimizaciju poslovanja. U zdravstvu, algoritmi prepoznaju pacijente s rizikom od padova, čime se smanjuje broj hospitalizacija. U maloprodaji, videoanalitika poboljšava raspored unutar prodavnica i korisničko iskustvo kroz analizu kretanja i zadržavanja kupaca na pojedinim mjestima. Pametni gradovi koriste AI za upravljanje saobraćajnim gužvama i raspodjelu resursa, uz integraciju nadzora s gradskim platformama.

Dr. Arijana Trkulja, voditeljica Centra za izvrsnost u kibernetičkoj sigurnost u kompaniji Ingram Micro, naglašava utjecaj AI-ja u maloprodaji i finansijama, gdje sigurnost jača i izvan sfere klasičnog nadzora. “Finansijske institucije i e-commerce platforme koriste AI za nadzor transakcija i otkrivanje znakova prevara u stvarnom vremenu”, kaže ona.

Hibridni sistemi zasnovani na kombinaciji oblaka i rubne obrade danas omogućavaju ovu transformaciju jer kombiniraju brzu analitiku na terenu s dubinskom analizom u oblaku. Otvoreni AI modeli ubrzavaju prilagođavanje rješenja, čineći ih dostupnijim širom različitih industrija. Kako bi maksimalno iskoristile AI, organizacije moraju ulagati u obuku za etičku primjenu i najbolje prakse zaštite privatnosti te osigurati besprijekornu integraciju s postojećom infrastrukturom.

Kako AI podiže kvalitet primjene i efikasnosti u zdravstvu, maloprodaji i urbanom upravljanju, njegov potencijal je ogroman, ali samo ako ga u budućnosti budu pratili odgovornost i upravljanje podacima koje ulijeva povjerenje.

Za Hansa Kahlera, operativnog direktora iz Eagle Eye Networksa, AI više nije samo marketinška fraza s primjenama izvan sigurnosti, nego praktičan alat koji već sada unapređuje operacije s jasno mjerljivim rezultatima. “AI danas rješava stvarne probleme”, kaže on, ukazujući na jedan od dugogodišnjih izazova industrije u vidu potrebe za efikasnim i brzim pregledanjem velike količine videozapisa. Umjesto da ručno prolaze kroz sate snimaka, korisnici uz Smart Video Search funkciju mogu jednostavno “unijeti pojam za pretragu, slično kao na internetu, i odmah dobiti relevantne rezultate”, kaže Kahler. Time se ne samo štedi vrijeme već omogućava brža i preciznija reakcija.

Kahler ističe i primjene poput prepoznavanja registarskih oznaka (LPR), obavještenja o neuobičajenom ponašanju i analitike koja prati prometne obrasce i poštivanje sigurnosnih procedura. Ovo nisu funkcije iz budućnosti jer su već danas u upotrebi.

Noćna misija zaštitara na Ohridskom jezeru

U okviru našeg serijala priča o svakodnevnim izazovima i opasnostima s kojima se suočavaju zaštitari, donosimo još jednu epizodu koja svjedoči o hrabrosti, profesionalizmu i prisebnosti – osobinama koje u najtežim trenucima čine ključnu razliku

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

Decembarske noći 2024. godine, oko 01:30 sati poslije ponoći, dežurni operativni centar u agenciji Piton Obezbeduvanje – Piton Security zaprimio je dojavu o provali u Manastir Sveta Bogorodica Zahumska. Manastir je smješten na teško pristupačnoj lokaciji uz Ohridsko jezero, gdje do objekta nije moguće doći vozilom – pristup je moguć jedino plovilom preko nemirnog jezera ili uskim, strmim planinskim stazama. Te noći, Goran Dejkoski, odgovoran za patrolno-interventni sektor u ovoj agenciji, ispričao nam je kako su okolnosti bile izuzetno izazovne.

“Kada smo zaprimili dojavu, već smo znali da nas čeka težak zadatak. Ne samo zbog noći već i zbog nemogućnosti brzog pristupa manastiru. Zbog loših vremenskih uslova, bilo je jasno da plovilo neće biti opcija, pa smo morali brzo donijeti plan”, kazao je Dejkoski.

Brza reakcija

“S obzirom na to da je pristup jedino moguć pješice ili plovilom, odlučeno je da se koriste sve dostupne snage na terenu. U takvim situacijama, izuzetno je važna koordinacija i brzina reakcije”, naglasio je Dejkoski, dodajući da su svi, uključujući zaštitara Acu Kostoskog, bili svjesni rizika i važnosti misije.

Uprkos nepovoljnim vremenskim uslovima, Kostoski je donio brzu odluku: umjesto plovilom, gdje bi ga bura i valovi mogli usporiti ili ugroziti, odlučio je krenuti pješice, strmom i uskom planinskom stazom. Svjestan opasnosti, isključio je baterijsku lampu kako ne bi odao svoje prisustvo, oslanjajući se samo na vlastitu orijentaciju, iskustvo i tišinu noći.

“Aco je izuzetno iskusan, zna teren bolje od ikoga. Njegova odluka da krene pješice bila je ključna u ovoj situaciji. Nije bilo prostora za greške. Teren je bio klizav, vrijeme nije bilo na našoj strani, ali Aco je bio posvećen misiji i nije se povukao”, naglašava Dejkoski.

Iskoristili nevrijeme

Nakon mukotrpnog penjanja i savladavanja prepreka, Aco je stigao nadomak manastira. Opreznim promatranjem terena primijetio je dvije nepoznate osobe koje su stigle pedalinom preko jezera, koristeći loše vremenske uslove kao idealnu priliku za skrivanje svojih namjera.

“Aco je postupio potpuno profesionalno. Uočio je napadače, ali u takvim situacijama, bitno je održati hladnu glavu”, objašnjava Dejkoski. “Odmah je reagirao povišenim glasom i uperio svjetlo prema njima, što je izazvalo paniku kod jednog napadača. Drugi je pokušao pobjeći, ali Aco je uspio zadržati situaciju pod kontrolom i ipak jednog uhvatio, savladao i zadržao do dolaska policije”, rekao je Dejkoski.

Istovremeno, putem operativnog centra zatraženo je pojačanje. Policijske snage brzo su organizirale intervenciju vodenim putem, boreći se s valovima kako bi stigli do manastira. Nedugo zatim, preuzeli su slučaj i utvrdili da je uhvaćeni pljačkaš ilegalno prešao granicu iz susjedne Republike Albanije preko Ohridskog jezera.

Snaga iskustva

“Ovo nije bio samo fizički izazov već i logistički, jer je teren bio gotovo neprohodan. Timski rad je ključan u ovakvim okolnostima”, zaključio je Dejkoski. Ova dramatična noć pokazala je koliko su hrabrost, odlučnost i iskustvo presudni u radu zaštitara. Aco Kostoski je, zahvaljujući dugogodišnjoj karijeri i izuzetnom poznavanju terena, spriječio potencijalnu pljačku i dodatno oštećenje ovog značajnog kulturnog i vjerskog objekta.

“Njegova reakcija te noći nije samo pokazatelj profesionalizma već i izuzetne predanosti svom zadatku. Kao tim, ponosni smo na njega. Ovo je samo jedan od mnogih primjera kako naš rad nije samo posao – to je životna misija koja zahtijeva hrabrost, odlučnost i predanost”, zaključuje Goran Dejkoski. U agenciji Piton Obezbeduvanje navode kako svoj posao obavljaju savjesno i odgovorno, uz poštivanje i provođenje zakonskih propisa, bilježeći kontinuiran, stabilan rast i razvoj u oblasti sigurnosti. Tako da je danas Piton prepoznatljiv brend kao nacionalna kompanija za sigurnost.

Profesionalizam i inovacije u službi sigurnosti

Piton Obezbeduvanje pruža usluge privatne zaštite od 2003. godine. Agencija od samog početka do danas bilježi stabilno poslovanje i rast kroz unapređenje usluga i opreme za tehničku zaštitu. Svakodnevne obuke stručnog osoblja, kao i stalno praćenje svjetskih trendova u sigurnosti, doprinose njenom stalnom usavršavanju i unapređenju. Danas Piton Obezbeduvanje nudi kompletan spektar sigurnosnih usluga: fizičku i tehničku zaštitu, monitoring – patrolno obezbjeđenje, transport novca i vrijednosnih pošiljki, alarmni monitoring centar, kao i 24-satni videonadzor, uz više od 4.000 zadovoljnih klijenata širom države. “Naša poslovna politika zasniva se na profesionalnosti, kvalitetu i tačnosti pruženih usluga, lojalnosti i diskreciji prema klijentima, kao i na svakodnevnom unapređivanju i širenju naših usluga. Cilj nam je jedan – sigurni i zadovoljni klijenti”, poručili su iz ove agencije.

Adriatic Roadshow Spring Edition 2025

Pet gradova: Sofija, Bukurešt, Beograd, Zagreb i Ljubljana – bili su domaćini drugog Adriatic Roadshowa, u organizaciji magazina a&s Adria. Bila je to prilika da u nešto drugačijem formatu, s dosta interakcije, posjetioci saznaju više o novitetima dvanaest tehnoloških kompanija

Piše: Damir Muharemović; E-mail: redakcija@asadria.com

Adriatic Roadshow zamišljen je kao interaktivna platforma koja će učesnicima na regionalnom tržištu sigurnosti ponuditi nešto drugačije. Naime, ex-katedra predavanja ovaj put su bila zamijenjena kratkim prezentacijama i što dužim razgovorom nakon toga. Gosti su bili potaknuti na interakciju s ciljem da proniknu u istinske prednosti predstavljenih proizvoda i rješenja, koje bi kasnije, u okviru potencijalno dogovorene saradnje, mogli ponuditi i svojim klijentima. Dvanaest je kompanija uzelo učešća: ASSA ABLOY, AxxonSoft, Advancis, AZiGUARD, Hytera, Kaspersky, Monitoreal, Motorola Solutions, Power Security Systems, Roombanker, Ruijie Networks i Synology. U nastavku ćemo ukratko predstaviti njihova rješenja.

Vertikala u usponu

Stanovi s dodatnim uslugama (serviced apartments) potpuno su opremljene stambene jedinice za kratkoročni boravak, često sa dodatnim uslugama poput parkinga, restorana, zajedničkih kuhinja i digitalnog pristupa. Riječ je o sektoru koji brzo raste u Evropi. “ASSA ABLOY je prepoznala ovaj trend te ponudila integrisano rješenje kontrole pristupa Aperio, koje omogućava jednostavnu zamjenu mehaničkih brava bežičnim uređajima, bez velikih zahvata”, rekao je Denis Dunaj, voditelj marketinga proizvoda za Centralnu i Istočnu Evropu. Ključni zahtjevi su integracija s booking platformama, operativna efikasnost bez recepcija te fleksibilan i siguran pristup, sigurnost u skladu s Cyber Resilience Actom i skalabilnost. Aperio sistem omogućava brzu instalaciju, bežičnost, digitalne ključeve preko aplikacija ili Apple Walleta. Upravljanje pristupom se vrši kroz Incedo Pro softver, a integrisani su HID Signo čitači, Traka upravljanje ključevima, cloud servisi, booking platforme itd.

Praktičan, svestran uređaj

Kiparska kompanija Monitoreal nudi pametna sigurnosna rješenja kroz uređaj Spartan – malu kutiju koja podržava do 20 videokanala bilo kojeg brenda IP kamera i može se povezati na DVR za analogne kamere. Ugrađena videoanalitika omogućava detekciju preko 20 vrsta objekata (ljudi, životinja, torbi), uz podešavanje alarmnih scenarija. “Sistem uključuje i PoE releje s tri ulaza/izlaza, pametnu utičnicu za kontrolu svjetla i zvuka te prekonfigurisane kamere. Korisnici mogu definisati zone s posebnom logikom detekcije (broj osoba, prisustvo u određene dane, zvučna upozorenja), a sistem podržava kontrolu broja ljudi i upozorenja za besciljno zadržavanje”, kazala je Katerina Ryan, menadžerica za razvoj poslovanja. Monitoreal funkcioniše samostalno ili integrisano, uz podršku za alarme kao što su Ksenia, Ajax i aplikacije poput Telegrama. Rješenje je cjenovno efikasno, posebno uz jeftinije kamere, te je pogodno za gradilišta, solarne parkove i sigurnosne agencije.

Za sve vrste prostora

Robert Ruszanyuk, prodajni predstavnik Power Security Systemsa, predstavio je rješenja Daosafea, kineskog proizvođača mehaničkih sistema kontrole pristupa, s fokusom na ograničenja prostora, brzinu prolaska i funkcionalnost. Barijere poput DS-Q50 (uski tripod, 550 mm), DS103N (tripod s obje strane), DS-Q70 (brzi prolaz, 600/1100 mm) i DS411 (češljevi, 650 mm) pogodne su za uske prostore, dok dvostruke kapije i brzi prolazi nude efikasan prolaz uz niže budžete. Tripodi pružaju do 40 prolaza po minuti, brzi prolazi do 55, a češljevi do 30. Istaknuto je da slabost sistema nije u tehnologiji, već u ljudima – njihovo ponašanje i usmjeravanje su ključni. “Zbog toga je važna signalizacija. Kod brzih prolaza može se riješiti odabirom boja, kao međunarodnim jezikom. Ako nam treba veća brzina, onda se može postaviti reading poll, kojim se može ubrzati prolaz do 150 posto”, rekao je Ruszanyuk.

Proaktivna detekcija i odgovor na prijetnje

Kaspersky aktivno sarađuje s međunarodnim organizacijama poput INTERPOL-a, agencijama za provođenje zakona i CERT timovima širom svijeta. Lyuboslav Spasov je istaknuo je i Global Transparency inicijativu, gdje korisnici mogu pristupiti i analizirati izvorni kod. Suočeni s globalnim nedostatkom cyber stručnjaka (41% infosec profesionalaca tvrdi da njihovi cyber sigurnosni timovi imaju donekle ili znatan manjak kadra), Kaspersky nudi rješenja kao što su Next EDR, koje radi s Endpoint Protection Platformom da blokira masovne napade, detektira kompleksne cyber prijetnje i oprema IT timove sa sveobuhvatnim alatima za odgovor na napade, te SIEM, vrhunsku SOC AI platformu ojačana inteligentnom detekcijom prijetnji. SIEM pomaže organizacijama u otkrivanju, prioritizaciji i odgovoru na prijetnje, kao i u ispunjavanju regulatornih zahtjeva.

2.0 verzija naprednog VMS-a

One Unified VMS 2.0 je AxxonSoftovo sveobuhvatno rješenje za videonadzor koje integriše naprednu videoanalitiku. Za razliku od klasičnih VMS sistema, ovaj inteligentni sistem preciznije prepoznaje specifične objekte i ponašanja, npr. prepoznavanje proizvoda na traci, osobu koja se saginje kod bankomata ili ljude bez zaštitne opreme. Detekcija dima i vatre znatno smanjuje broj lažnih alarma, razlikujući ljude, životinje i smetnje. Sistem podržava napredne funkcije poput brojanja velikog broja ljudi, prepoznavanja pada, oružja, prolaska ispod barijere, pokušaja manipulacije (tampering). Jedna od njegovih funkcija je i Smart Event Search, kojom sistem, naprimjer, prepoznaje brendove vozila i prolazak preko zamišljenih linija, kao i Similarity Search, koja koristi feedove s više kamera.

Fantastična RBF tehnologija

Roombanker je inovativna kompanija koja nudi napredna rješenja za pametnu sigurnost i automatizaciju prostora. Njihov ključni proizvod je RBF tehnologija – bežični komunikacijski protokol dizajniran za IoT aplikacije. RBF omogućava dvosmjernu komunikaciju s dometom do 3.500 metara u otvorenom prostoru, nisku potrošnju energije (standby ispod 2 µA) te visoku sigurnost zahvaljujući tehnologijama kao što su FHSS (Frequency-Hopping Spread Spectrum), TDMA (Time Division Multiple Access) i AES-CCM enkripciji. Centralni uređaj u njihovom ekosistemu je Home Security Hub, koji integriše RBF, Zigbee 3.0 i Bluetooth 5.2 protokole, omogućujući korisnicima jednostavno postavljanje i upravljanje sigurnosnim uređajima putem RB Link mobilne aplikacije. Ovaj hub podržava širok raspon uređaja: senzore pokreta, temperature i vlažnosti, vrata, tipke za paniku, sirene te detektora dima i curenja vode.

Neizostavan alat za policiju

Napredne nosive kamere koje integrišu video, audio i podatkovnu komunikaciju za sektore javne sigurnosti, komercijalu, transport, energetiku i sigurnosne firme bila je tema o kojoj je govorio Jim Luo, regionalni direktor prodaje i marketinga Hytere. Bodycam sistemi te kompanije uključuju LTE kamere s mogućnošću streaminga uživo, lokalnu pohranu na docking stanicama i centralizirano digitalno upravljanje dokazima. Inovacije uključuju dualne objektive – širokougaoni (130°) i rotirajući (216°) – uz snimanje u 4K rezoluciji s LDC algoritmom koji smanjuje distorziju ispod 5%. Softverska stabilizacija slike i Starlight tehnologija omogućavaju jasan prikaz u pokretu i noćnim uslovima. Audio tehnologija bilježi puni frekvencijski opseg (20 Hz–20 kHz) s dva mikrofona koji hvataju zvuk na 10 m, a uz push-to-talk funkcionalnost koristi se i napredna redukcija šuma (40 dB) i otpornost na vjetar (do 70 km/h).

Roombankerov RBF bežični komunikacijski protokol koji omogućava dvosmjernu komunikaciju s dometom do 3.500 metara u otvorenom prostoru i nisku potrošnju energije, što je odlično rješenje za stambene korisnike i manje trgovine

Active Protect Appliance

Silviu Ionita, menadžer ključnih kupaca iz Synologyja, predstavio je sveobuhvatno rješenje za upravljanje i zaštitu podataka. Portfolio obuhvata hardver, softver, centralno upravljanje (CMS) te backup i recovery. Među njima svojom jednostavnošću ističe se Active Protect Appliance uređaj za zaštitu podataka, za čiju je instalaciju potrebno deset minuta, a samo petnaest do prvog backupa. Modeli iz te serije poput DP320 (5 TB), DP340 (14,5 TB) i DP7400 (83,5 TB) pokrivaju različite potrebe. Active Protect Manager OS omogućava upravljanje backupima za SaaS platforme, fizičke servere, virtuelne mašine i računare, sve kroz jednu platformu. Korištenjem BTRFS checksuma i RFID verifikacije osigurava se integritet podataka, dok sandbox okruženje i offline rasporedi dodatno jačaju sigurnost.

Konkurentna mrežna oprema

Ruijie Networks predstavio je rješenja za jednostavno i efikasno upravljanje mrežama. Kompanija ima dvije linije proizvoda: Ruijie (enterprise segment, konkurencija Ciscu i Huaweiju) i Reyee (za manje sisteme s cloud upravljanjem, kao što su supermarketi i male firme). “Uređaji iz obje linije su međusobno kompatibilni – mogu se kombinovati skupi enterprise ruteri s pristupnim tačkama iz ekonomične linije Reyee, bez gubitka funkcionalnosti”, istaknuo je prodajni menadžer Mitișor Petre. Upravljanje se vrši putem Ruijie Clouda ili web grafičkog interfejsa. Cloud aplikacija omogućava automatsko otkrivanje uređaja, njihovo upravljanje, karakteristike i nadzor (npr. IP kamera), kao i rad s više projekata i korisnika. Ruijie Cloud je besplatan, nema limita niti licence.

WinGuard: Budućnost upravljanja sigurnošću

Advancis se pozicionirao kao lider u oblasti sigurnosnih softverskih rješenja sa svojim naprednim proizvodom – WinGuard platformom. WinGuard je otvorena PSIM platforma koja objedinjuje različite sigurnosne sisteme kao što su videonadzor, sistemi za dojavu požara i kontrolu pristupa. “Ova integracija omogućava brzu i efikasnu reakciju u realnom vremenu, kao i automatsku obradu i analizu sigurnosnih događaja”, istaknuo je Sergej Pičulin, prodajni menadžer za Centralnu i Istočnu Evropu. Kroz inovativni pristup i fokus na korisnički pristupačne tehnologije, Advancis pomaže kompanijama i institucijama da optimiziraju svoju sigurnosnu infrastrukturu i operativne procese.

Pelco u modernijem izdanju

Motorolin voditelj prodaje za videnadzor i kontrolu pristupa Dario Radošević održao je predavanje o Pelcu, poznatom brendu u svijetu sigurnosti koji sada na tržište istupa s redizajniranim i moderniziranim portfolijem. Fokus su stavili na uređaje namijenjene za specifične vertikale, a koji su integrisani s bilo kojim VMS-om usklađenim s ONVIF-om. Pelcoov diverzifirani portfolio ispunjava sve sigurnosne zahtjeve, od najjednostavnijih do najsloženijih. Usklađeni su s nizom certifikata: NDAA Sec. 889, TTA, FIPS 140-3, ONVIF, GSA i GDPR. Proširene su i funkcionalnosti kamera te sada obuhvataju automatsko provjeravanje kvaliteta slike, unificirano upravljanje lokacijom, automatske nadogradnje, monitoring nošenja zaštitne opreme, cloud itd.

Alat za zaštitarske agencije

AZiGUARD je napredna platforma za upravljanje videonadzorom (VMS) koja integriše sofisticiranu videoanalitiku s fizičkom zaštitom, čime pruža značajne prednosti za sistem integratore i zaštitarske agencije. “Njegova fleksibilna arhitektura omogućava jednostavnu integraciju s postojećim sistemima i skalabilnost prema potrebama korisnika. Kroz napredne funkcije poput prepoznavanja lica, detekcije registarskih tablica i analize ponašanja, AZiGUARD omogućava precizno praćenje i brzo reagiranje na sigurnosne prijetnje”, rekao je Ovidiu Hriscu, voditelj prodaje. Ove mogućnosti značajno smanjuju vrijeme potrebno za identifikaciju i odgovor na incidente. Zaštitarske agencije koriste AZiGUARD za automatizaciju procesa, smanjenje broja lažnih alarma i optimizaciju rasporeda osoblja.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.