2 Juna, 2026
image
Home Kategorija Najave II (Page 3)

Najave II

Kako je kontrola pristupa postala digitalna sudbina zgrada

Digitalna transformacija sigurnosti više nije trend, nego realnost. Jedan od vidljivih dokaza te promjene je ubrzani prelazak s tradicionalnih, lokalno instaliranih sistema kontrole pristupa na modele zasnovane na oblaku, poznate kao ACaaS (Access Control as a Service). Ovaj koncept mijenja način na koji danas upravljamo identitetima, ulazima, pravima pristupa i sigurnosnim politikama.

Piše: Nermin Kabahija; E-mail: nermin.kabahija@asadria.com

Razlozi za prelazak na daljinsko upravljanje sigurnošću u realnom vremenu nisu isključivo tehnološke prirode. Podjednako, oni proizlaze iz ekonomskih, operativnih, sigurnosnih i regulatornih faktora – od smanjenja troškova održavanja i brže administracije korisnika do obaveze usklađivanja s novim evropskim propisima poput NIS2 direktive i Cyber Resilience Acta.

U trenutku kada se tržište kontrole pristupa procjenjuje na više od 10 milijardi dolara i bilježi rapidnu stopu rasta od 8,3% godišnje (izvor MarketsandMarkets), a cloud i mobilne tehnologije postaju dominantne u projektima nove generacije, postavlja se pitanje da li je ACaaS samo moderna nadogradnja postojećih sistema ili je riječ o još jednoj potpunoj promjeni paradigme sigurnosti objekata? Upravo zato u ovom tekstu analiziramo ključne tehničke, poslovne i tržišne aspekte ove tehnologije, arhitekturu ACaaS rješenja, prednosti i ograničenja u odnosu na druge sisteme, utjecaj mobilnih akreditiva i biometrije, ulogu obrade podataka u samim uređajima i cyber sigurnosti, te razliku između čistih cloud modela i hibridnih pristupa.

Da bismo temu sagledali iz perspektive industrije, razgovarali smo s predstavnicima nekih od vodećih proizvođača rješenja i platformi u segmentu kontrole pristupa – od kompanija koje su među prvima ponudile ACaaS rješenja do onih koje danas pomjeraju granice integracije, skalabilnosti i korisničkih iskustava. Njihovi odgovori pomoći će nam da razjasnimo ne samo gdje se tržište nalazi danas nego i kako će izgledati u narednom periodu.

Hronologija

Kontrola pristupa u oblaku predstavlja evoluciju klasičnih sistema kontrole pristupa, u kojima se odluke o ovlaštenju korisnika, evidenciji događaja i upravljanju uređajima više ne izvršavaju isključivo na lokalnim serverima, već putem platforme smještene u cloudu. Možemo reći da su prvi koraci ka ACaaS modelu započeli mnogo prije nego što se taj pojam pojavio u industriji sigurnosti. Krajem devedesetih, s pojavom prvih SaaS platformi (Softver as a Service) poput Salesforcea (1999), počela je tranzicija od lokalno instaliranog softvera ka uslugama koje se koriste putem interneta. U svijetu kontrole pristupa, prvi pomaci kreću početkom 2000-ih, kada su se pojavili i prvi cloud-hostovani sistemi za upravljanje pristupnim pravima, što je u to vrijeme bilo revolucionarno, jer se smatralo da fizička sigurnost ipak mora ostati “zatvorena u objektu”.

Desetak godina kasnije tržište je doživjelo ubrzanje. Pojavio se koncept “serverless access control”, a proizvođači poput SALTO Systemsa, Kisija i Openpatha dokazali su da se kontroleri i brave mogu povezati direktno s cloud platformom bez potrebe za lokalnim serverom. U periodu od 2016. do 2018. uvodi se termin ACaaS kao zvanična industrijska kategorija, a globalni vendori (HID Global, ASSA ABLOY, SALTO, LenelS2, Johnson Controls) počinju nuditi paralelne lokalne (engl. on-premises) i cloud verzije svojih rješenja. Danas, kako tržište prelazi vrijednost od 10 milijardi dolara, ACaaS više nije alternativa klasičnim sistemima – već postaje standard za sve projekte s više lokacija, mobilnim identitetima i zahtjevima za centraliziranim upravljanjem.

Prednosti i nedostaci

Prednosti kontrole pristupa koja koristi cloud najčešće se ogledaju u tome što administrator dobija jedinstvenu upravljačku platformu iz koje može nadzirati i konfigurisati više objekata, bez obzira na njihovu geografsku lokaciju. Ovako postavljen sistem uklanja potrebu za lokalnim serverima i smanjuje početne troškove, dok redovna ažuriranja, sigurnosne zakrpe i nadogradnje funkcionalnosti dolaze automatski, bez prekida rada. To znači da su cloud rješenja i visokoskalabilna: novi korisnici, uređaji ili lokacije mogu se dodavati bez hardverskih intervencija ili fizičke infrastrukture.

Jedna od značajnih prednosti je i podrška za mobilne akreditive, kao i mogućnost da se čitav sistem administrira putem telefona. Integracija s drugim sigurnosnim tehnologijama – poput videonadzora, alarma, interfonskih sistema i IoT uređaja – također je jednostavnija nego kod tradicionalnih platformi. Sve to dovodi do nižih operativnih troškova, brže implementacije i većeg stepena transparentnosti kroz praćenje logova, alarma i događaja u realnom vremenu.

Ipak, ovakav pristup nosi i određene izazove. Prvi među njima je zavisnost od internetske veze i cloud infrastrukture, što kod dijela korisnika otvara pitanje pouzdanosti i kontinuiteta rada (iako se pitanje interneta odnosi samo na stranu koja pruža uslugu). I dalje postoji i otpor tradicionalnih IT i sigurnosnih timova prema ideji outsourcinga tehničke zaštite u oblak. Regulatorni okviri poput GDPR-a i NIS2 nameću obavezu jasnog definisanja gdje se podaci pohranjuju i ko njima upravlja, dok se istovremeno javlja strah od vezivanja za jednog dobavljača (vendor lock-in).

Izvještaj kompanije ASSA ABLOY

ASSA ABLOY u svome Izvještaju o bežičnoj kontroli pristupa pomno prati razvoj tog segmenta sigurnosne industrije. Za potrebe verzije za 2025. godinu anketirano je gotovo 500 stručnjaka iz oblasti sigurnosti, IT-a, upravljanja objektima i integracije sistema. Izvještaj pokazuje da je tržište digitalne kontrole pristupa ušlo u novu fazu razvoja: umjesto eksperimentalne ili faze ranog usvajanja, bežični, mobilni i cloud zasnovani sistemi postaju dominantan model, dok tradicionalna žičana rješenja polako prelaze u drugu kategoriju – koriste se, ali više nisu primarni izbor.

Podatak da je 42% kompanija već implementiralo bežične brave (u odnosu na 39% u 2023. godini) potvrđuje ovu promjenu. Takav rast, iako umjeren, nosi jasnu poruku: bežična rješenja više nisu pilot-projekti, nego novi standard. Segment mobilnih akreditiva – odnosno korištenja mobilnih telefona kao digitalnih identiteta za ulazak u objekte – bilježi najbrži rast u okviru moderne kontrole pristupa. Prema podacima iz izvještaja, 17% organizacija danas koristi isključivo mobilne akreditive, što je više nego trostruko povećanje u odnosu na 2023. godinu. Istovremeno, udio kompanija koje mobilni pristup tek planiraju uvesti pao je sa 39% na 26%, što jasno pokazuje da je veliki dio tržišta već prešao iz faze planiranja u fazu stvarne implementacije.

Integracija, interoperabilnost i cloud/ACaaS modeli čine još jedan centralni segment izvještaja. Više od 50% ispitanika navodi da koristi upravljanje pristupom u cloudu (32% lokalno hostovano + 22% posluženo kao SaaS model), što znači da ACaaS dobija stratešku ulogu jer omogućava kontrolu uživo, automatiziranu usklađenost, manji IT teret i veću skalabilnost. Biometrija također nastavlja jačati svoj status primarne autentifikacijske tehnologije. Čak 91% anketiranih profesionalaca smatra biometriju korisnim ili veoma korisnim metodom identifikacije u kontroli pristupa, dok se sve veći broj organizacija već nalazi u fazi aktivne integracije biometrijskih rješenja u postojeće sisteme.

Šta savjetuju stručnjaci?

Kroz razgovor sa stručnjacima iz tri vodeće kompanije – Suprema, SALTO Systems i Primion Technology – u prvome redu istražili smo da li se mijenja uloga kontrole pristupa danas i koje funkcionalnosti cloud donosi kao nove vrijednosti, zbog kojih se kompanije sve brže odlučuju za ovakva rješenja.

Naši sagovornici u prvome redu ističu da se glavna razlika između cloud i tradicionalnih lokalnih sistema ogleda u načinu upravljanja i skaliranja. Umjesto lokalnih servera, VPN mreža i ručnih nadogradnji, cloud pristup uvodi centraliziranu kontrolu, koja omogućava administraciju više lokacija iz jedne platforme – u realnom vremenu i bez fizičkog prisustva na terenu. Kako objašnjava Agnieszka Filipowicz, menadžerica za razvoj poslovanja u Centralnoj i Istočnoj Evropi kompanije SALTO Systems, ovakav model je posebno efikasan u dinamičnim organizacijama koje brzo rastu ili upravljaju distribuiranim lokacijama i zato je poželjan.

“Administratori mogu upravljati s više lokacija iz jedne kontrolne table, bez potrebe za izgradnjom kompleksnih VPN mreža. Softverske nadogradnje, sigurnosne zakrpe i nove funkcije instaliraju se automatski, što smanjuje opterećenje IT odjela i osigurava da sistem uvijek ostane ažuriran”, kaže

Filipowicz. Ona naglašava i da je skaliranje gotovo trenutan proces – dodavanje korisnika, vrata ili cijelih objekata više ne zahtijeva nikakve infrastrukturne promjene, što čini cloud idealnim za “coworking” zajedničke prostore, korporacije s više filijala ili hotele koji rade u 24/7 režimu.

Suprema pristupa cloud modelu iz perspektive jednostavnosti implementacije i redefinisanja arhitekture sistema. Voditelj Supreminog cloud rješenja BioStar Air, Erik Cornelius, kaže da cloud nije samo “premještanje softvera online”, nego potpuno novi koncept u kojem i hardver postaje samostalan, bez dodatnih kontrolnih jedinica. “Nismo samo premjestili kontrolu pristupa u oblak – eliminisali smo potrebu za posebnim kontrolerima. Svaki čitač ima ugrađen vlastiti kontroler i direktno se povezuje sa cloudom”, objašnjava Cornelius.

Takav pristup omogućava instalaciju bez servera, kablovskih ormara i lokalnih updatea: uređaj se poveže na mrežu, registruje u sistem i odmah je spreman za rad. Uz to, Suprema nativno integriše biometriju, pa cloud nije samo platforma za daljinsko upravljanje već i backend za preciznu identifikaciju putem lica i otiska prsta.

Dok SALTO i Suprema najviše ističu fleksibilnost, lakoću upotrebe i smanjenje troškova održavanja, Murat Türksoy, direktor sektora za razvoj kompanije Primion Technology, naglašava sigurnosni aspekt – posebno za evropske korisnike koji traže potpunu usklađenost s regulativama: “Moderni cloud servisi koriste end-to-end enkripciju, kontrolu pristupa zasnovanu na ulogama, višefaktorsku autentifikaciju i pohranu podataka u certificiranim data centrima u Evropi. To omogućava punu usklađenost sa GDPR-om, ISO 27001, SOC 2 i nacionalnim propisima o zaštiti podataka.”

Türksoy dodaje da je upravo kombinacija sigurnosti, skalabilnosti i automatskih nadogradnji ono što najviše privlači organizacije koje imaju više lokacija, veliki broj korisnika i visoke zahtjeve za auditabilnošću.

Zašto korisnici prelaze na cloud rješenja?

Kako sagovornici naglašavaju, put ka cloud platformama nije linearan – motivi mogu biti različiti, ali završna tačka je ista: jednostavniji, centraliziran i fleksibilniji sistem upravljanja pristupom. Najčešći motiv za prelazak na ove sisteme, pored jednostavnijeg upravljanja i manjih troškova, želja su da se više lokacija, korisnika i sistema objedini u jednu platformu koja ne zahtijeva održavanje servera, backup rutine i IT podršku na svakoj lokaciji.

“Kompanije žele upravljati svim lokacijama, vratima i korisnicima kroz jednu platformu, bez oslanjanja na lokalne servere i IT tim. To štedi vrijeme, smanjuje troškove i umanjuje rizik od grešaka”, kaže Türksoy, koji smatra da organizacije danas sve teže opravdavaju ulaganja u lokalnu infrastrukturu kada cloud nudi brže, stabilnije i sigurnije rješenje. Isti trend potvrđuje i Agnieszka Filipowicz, ističući da je posebno privlačno manjim i srednjim preduzećima to što se IT opterećenje znatno smanjuje: “Nema potrebe za lokalnim serverima, ručnim backupima ili održavanjem sigurnosnog sistema. Sve je teže i skuplje održavati isti nivo sigurnosti lokalno, zato korisnici prelaze na cloud.”

No, prelazak na cloud nije motivisan samo upravljanjem – veliku ulogu imaju i mobilnost i novi modeli korisničkog iskustva. Mobilne akreditacije postaju jedan od ključnih razloga za migraciju. “BioStar Air nudi potpuno besplatne, prilagodljive mobilne propusnice. Korisnik može ugraditi pristupnu karticu u svoju aplikaciju – bez dodatnih troškova i bez preuzimanja posebne aplikacije. To je ogromna prednost u odnosu na tradicionalne pristupne kartice”, kaže Cornelius.

Druga važna dimenzija je integracija. Kompanije koje već koriste cloud HR, ERP, videonadzor ili IoT sisteme sada žele da i kontrola pristupa bude dio te mreže. Cornelius pojašnjava da je upravo “cloud-to-cloud integracija” jedan od ključnih faktora kod korisnika koji već imaju digitalnu infrastrukturu i žele jedinstveni operativni prostor, dok Türksoy dodaje da se sve više traže sistemi koji uključuju AI nadzor i uvide u prikupljene podatke. “Cloud platforme omogućavaju naprednu analitiku, uvide u ponašanje korisnika, popunjenost prostora i sigurnosne događaje. AI postaje element koji mnoge organizacije ne mogu dobiti kroz lokalne sisteme”, kaže on.

Koji je ACaaS model najprivlačniji?

Modeli cloud kontrole pristupa mogu izgledati vrlo slično na nivou korisničkog iskustva, ali se tehnički razlikuju u načinu na koji se balansira odnos između lokalne inteligencije i centraliziranog upravljanja. Naši sagovornici nude tri različita pristupa – potpunu cloud arhitekturu, hibridni model i portfolio koji omogućava korisniku da sam bira na čemu želi “težište sistema”. Suprema je najbliža konceptu full cloud rješenja, jer je njihova platforma BioStar Air osmišljena tako da nema servera, lokalnih kontrolera ni virtuelnih mašina koje treba održavati. “Svaki čitač sadrži vlastiti kontroler i direktno se povezuje s cloudom. Ne postoje lokalni serveri ni kontroleri koje treba servisirati”, naglašava Cornelius, dodajući da ovakva arhitektura može smanjiti početne infrastrukturne troškove i do 50%.

Nasuprot tome, Primion Technology smatra da je hibridni model zrelije i sigurnije rješenje, posebno u okruženjima gdje je rad sistema kritičan i ne smije zavisiti od mrežne veze. “Potpuna cloud rješenja zvuče privlačno, ali brzo nailaze na ograničenja kada vrata moraju pouzdano raditi i tokom prekida interneta. Zato koristimo arhitekturu u kojoj kontroleri na lokaciji autonomno donose ključne sigurnosne odluke, dok je cloud zadužen za administraciju, nadzor i analitiku”, pojašnjava Türksoy, napominjući da takav model spaja najbolje iz oba svijeta – offline otpornost i online fleksibilnost.

SALTO Systems zauzima treći pristup – ponudu u više slojeva, u kojoj korisnik sam bira želi li potpuno lokalni softver, čisto cloud rješenje ili kombinovani model. “Naš portfolio uključuje ProAccess SPACE kao lokalnu platformu, SALTO KS kao potpuno cloud rješenje i Homelok kao specifičnu platformu za stambeni segment. Time možemo podržati sve – od korporacija do stambenih objekata, bez tehnološkog ograničavanja korisnika”, objašnjava Agnieszka Filipowicz.

Nivoi zaštite

Da li cloud može ponuditi jednak ili viši nivo zaštite podataka, privatnosti i operativne otpornosti, odnosno koje sigurnosne mehanizme ponuđači koriste i kako garantuju kontinuitet rada čak i u slučaju prekida internetske veze, pitanje je koje muči mnoge potencijalne korisnike ovih sistema. SALTO Systems naglašava da je u njihovu platfomu sigurnost ugrađena ne kao dodatak, već kao osnova. “Svi podaci u prijenosu zaštićeni su TLS/SSL enkripcijom, dok su podaci u mirovanju šifrirani AES-256 standardom. Uz multifaktorsku autentifikaciju i redovne sigurnosne provjere, osiguravamo punu usklađenost s GDPR-om i NIS2 direktivom”, navodi Filipowicz. SALTO koristi redundantnu cloud infrastrukturu i lokalne failover funkcije, što znači da sistem nastavlja raditi i kada je internet privremeno nedostupan. Dodatno, kompanija posjeduje i BSI Kitemark certifikate, koji potvrđuju sigurnost IoT elemenata uređaja.

Suprema ide najdalje u tehničkoj specifikaciji jer pristup podacima tretira kao lanac kriptografske zaštite koji mora biti podjednako siguran na svakom nivou – od čitača na vratima do cloud servera. “Komunikacija se odvija isključivo putem HTTPS-a s TLS 1.2 protokolom, podaci su šifrirani AES-256 enkripcijom, a mobilni akreditivi zaštićeni su PKI infrastrukturom”, objašnjava Cornelius. Suprema ne zavisi od cloud veze da bi vrata radila – svaka jedinica sadrži vlastiti lokalni backup: “Ako mreža padne, čitač zadržava enkriptovane akreditive i vrata ostaju u funkciji. BioStar Air je projektovan da radi čak i kada internet ne radi.”

Primion Technology donosi treći pristup – sigurnost kao proces, a ne samo kao tehničku implementaciju.

“Dosljedno primjenjujemo security by design i usklađenost s GDPR-om i NIS2-om, uz TLS 1.2/1.3 enkripciju, digitalne certifikate i višefaktorsku autentifikaciju”, pojašnjava Türksoy. Kod Primiona, ključne autentifikacijske odluke ostaju lokalno na kontroleru, što garantuje dostupnost i u offline modu. Cloud služi za nadzor, konfiguraciju i administraciju, dok se podaci pohranjuju u redundantnim evropskim data centrima, čime se štiti i pravni suverenitet podataka.

Ključni trendovi razvoja

Kako se kontrola pristupa sve brže seli u cloud okruženje, pitanje više nije da li će doći do transformacije, nego kako će ona izgledati. No, da li će mobilni identiteti u potpunosti zamijeniti kartice, hoće li biometrija postati standard, kakvu ulogu će imati AI i da li će kontrola pristupa postati samo jedna komponenta većeg ekosistema pametnih zgrada i dalje je pitanje koje zahtijeva odgovore. Naši sagovornici se slažu da je pred nama period u kojem se funkcionalnost sistema širi izvan sigurnosti, a najviše prema analitici, integracijama i poslovnoj vrijednosti.

SALTO Systems vidi budućnost u spajanju više tehnologija koje su već prisutne, ali tek dolaze u fazu široke primjene. “Mobilni akreditivi zamjenjuju fizičke kartice, biometrija postaje standard i u komercijalnim objektima, a AI analitika omogućava modeliranje ponašanja korisnika i prediktivno održavanje sistema”, kaže Filipowicz, ističući da ono što je nekad bilo “dodatna funkcija” postaje osnovno očekivanje – mobilni pristup, administracija putem oblaka, mogućnost integracije i optimizacija iskustva korisnika. Paralelno s time, cyber sigurnost više nije odvojena tema, nego sastavni dio razvoja tahničke zaštite.

Erik Cornelius iz Supreme smatra da će se najveća promjena desiti u integraciji sa drugim platformama, a ne samo u tehnološkim dodacima. “Mobilni ID i biometrija će rasti, ali prava transformacija dolazi kada se kontrola pristupa poveže s HR softverom, sistemima upravljanja zgradama i poslovnim procesima. Kontrola pristupa postaje operativni, a ne samo sigurnosni alat”, kaže Cornelius. On dalje naglašava da AI neće služiti samo za analitiku događaja nego i za upravljanje samim sistemom kroz interakciju u prirodnom jeziku. “Administrator neće morati poznavati tehniku. Moći će samo reći sistemu: ‘Pronađi sve korisnike dodane prošle sedmice i dodijeli im pristup sali za sastanke A u utorak.’ To je smjer razvoja”, zaključuje.

Primion Technology sagledava budućnost kroz perspektivu konvergirane sigurnosti i IoT integracija:

“Cloud kontrola pristupa evoluira iz upravljačke platforme u inteligentni, povezani sigurnosni i servisni ekosistem”, navodi Türksoy, također ističući da tehnička i cyber sigurnost više neće biti odvojeni svjetovi. Prema njemu, mobilni identiteti, biometrija i višefaktorska autentifikacija bit će standard, ali ključni pomak dogodit će se u korištenju podataka.

Budućnost je svijetla

Cloud rješenja uvode novo poglavlje u sigurnosti u kojem upravljanje prestaje biti tehnički izazov i postaje strateška prednost. Sve što je nekada zahtijevalo kilometre kablova, ručne nadogradnje i stalnu IT podršku danas je dostupno kroz jednu platformu – od mobilnih akreditiva i biometrije do centraliziranog nadzora više lokacija, AI analitike i integracije s drugim poslovnim sistemima. Naši sagovornici pokazuju da je tržište već prešlo tačku razmatranja i sada ulazi u fazu izbora modela – potpuno cloud, hibridni ili modularni. Uz rastuću potrebu za mobilnošću, radom na daljinu, distribuiranim poslovanjem i smanjenim IT troškovima, prelazak na cloud kontrolu pristupa više nije trend, već odgovor na realne operativne zahtjeve.

Kompanije i institucije koje pravovremeno usvoje ovakve platforme dobijaju više od sigurnosnog sistema – dobijaju osnovu za pametnije, efikasnije i podacima vođeno upravljanje objektima i korisnicima.

Sigurnost u hotelima: Nevidljiva pozornica luksuza

Kako sigurnost oblikuje hotelsko iskustvo sagledavamo kroz perspektive menadžera sigurnosti i rukovodilaca luksuznih hotela u zemljama regije te predstavnika vodećih kompanija iz oblasti protivpožarne zaštite, videonadzora i kontrole pristupa

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

Sigurnost je neizostavan temelj modernog hotelijerstva, a ne samo prateća funkcija. Kada gosti dođu u hotel, očekuju ugodan boravak, kvalitetnu uslugu i osjećaj sigurnosti. Iako se o tome rijetko govori, sigurnost je često presudan faktor koji odlučuje hoće li se gost ponovo vratiti i preporučiti hotel drugima. Od zaštite njihove sobe i ličnih stvari pa do načina na koji osoblje reagira u hitnim situacijama – povjerenje gostiju temelji se na uvjerenju da su dobro zaštićeni. To posebno dolazi do izražaja u luksuznim objektima i destinacijama, gdje gosti očekuju ne samo diskretnu uslugu već i vrhunsku sigurnost. Zato u nastavku otkrivamo kako sigurnost utječe na hotelsko iskustvo gledano iz ugla menadžera sigurnosti i rukovodilaca luksuznih hotela, ali i predstavnika vodećih proizvođača sigurnosne i vatrodojavne opreme.

Kako izgraditi povjerenje

Danas sigurnost u hotelima podrazumijeva mnogo više od klasične fizičke zaštite. Ona uključuje videonadzor, kontrolu pristupa i zaštitu perimetra, ali i zaštitu digitalnih podataka, prevenciju cyber napada, obuku osoblja i uspostavljanje jasnih procedura za krizne situacije. Drugim riječima, sigurnost je postala jedan od ključnih stubova hotelijerstva, bez kojeg je teško graditi reputaciju i održati konkurentnost, a to nije nimalo lako postići. Naši sagovornici, menadžeri sigurnosti u luksuznim hotelima, naglašavaju da su glavni izazovi u zaštiti gostiju, osoblja i imovine balansiranje visokih sigurnosnih standarda s privatnošću i komforom, kao i koordinacija svih sektora hotela.

Zoran Vučinović, glavni menadžer sigurnosti hotela Mamula Island by Banyan Tree u Herceg Novom i koordinator Odbora za bezbjednost hotela Asocijacije menadžera bezbjednosti Crne Gore, pojašnjava da zaštita gostiju i zaposlenih u luksuznim hotelima zahtijeva visokoobrazovane i stručne rukovodioce, uz moderne tehničke mjere i standardne sigurnosne procedure.

“Raniji pristupi, kada su se birali uskoprofilisani kadrovi iz zaštitarskih, policijskih ili vojnih struktura, bez šireg poznavanja hotelskog poslovanja i ove industrije – više nisu prihvatljivi. Sveobuhvatno poznavanje odnosa na luksuznim destinacijama i u hotelima visoke kategorije podrazumijeva balans između sigurnosnih mjera i privatnosti, diskretnosti i poštovanja posebnih zahtjeva gostiju i posjetilaca”, kazao je Vučinović. Pored tehničkih mjera i procedura, Vučinović ističe i važnost ličnog pristupa – upoznavanja i izgradnje prijateljskog odnosa i povjerenja s gostima. “Često naš tradicionalni balkanski način dobrodošlice, uz poštovanje u svim okolnostima, daje odlične rezultate i dodatno jača povjerenje u sistem”, kaže on.

Slične izazove prepoznaje i Miljan Jovanović, menadžer sigurnosti hotela Radisson Collection, Old Mill Belgrade, koji je dio međunarodnog lanca Radisson grupacije hotela. On navodi da luksuzni hoteli često primaju važne goste iz svijeta biznisa, politike, kulture i zabave, zbog čega diskretne i nenametljive mjere postaju presudne. Veliki hotelski kompleksi, dodaje Jovanović, zahtijevaju sofisticirane sisteme kontrole pristupa i stalni monitoring, dok su obuka osoblja i jasne procedure reakcije na incidente od suštinskog značaja.

“Najveći izazov nije samo u tehničkim rješenjima već u psihološkom aspektu – gosti žele da se osjećaju sigurno, ali ne i kontrolisano ili ograničeno. Diskretan, profesionalan i nenametljiv pristup obezbjeđenja ključan je kako bi sigurnosne procedure ostale neprimjetne, a istovremeno efikasne”, zaključuje Jovanović.

Ni Hotel Courtyard by Marriott u Beogradu, član Marriott International grupacije, nije izuzetak. I ovdje su u fokusu izazovi fizičke, tehničke i zaštite od požara, cyber sigurnosti te zdravstvene zaštite u radu tog hotela visoke kategorije. “Uvijek krećemo od fizičke sigurnosti gostiju i osoblja. Kod hotela visoke kategorije dodatni izazov je smještaj javnih ličnosti, delegacija i diplomata, što podrazumijeva poštovanje posebnih bezbjednosnih protokola. Zaštita od požara također predstavlja poseban izazov, jer hoteli rade cjelodnevno. Moramo osigurati ispravnost sistema i obučenost osoblja, kao i usklađivanje lokalnog zakonodavstva sa standardima međunarodnih hotelskih kompanija. U digitalnoj eri poseban značaj imaju cyber sigurnost i zaštita podataka, što zahtijeva i edukaciju zaposlenih. Važna je i zdravstvena zaštita – iskustvo pandemije pokazalo je koliko je hotelska industrija fleksibilna i spremna na brze prilagodbe”, rekla je Stana Đuran, generalna menadžerica tog hotela.

Integracija napredne tehnologije sa stručno obučenim osobljem stvara povjerenje i osjećaj udobnosti kod gostiju, čime se gradi dugoročna lojalnost i reputacija hotela

Mobilni ključevi mijenjaju iskustvo gosta, smanjujući ili potpuno eliminišući redove prilikom prijave ili odjave

I luksuz i sigurnost

U savremenom hotelijerstvu sigurnost i komfor gostiju više nisu samo dodatak – oni su srž iskustva. Trendovi jasno pokazuju da hoteli sve više integrišu tehnologiju u svakodnevni rad, koristeći digitalizaciju, beskontaktna rješenja, pametne senzore i vještačku inteligenciju. Automatizacija procesa prijave i odjave, kontrola pristupa i videoanalitika pomažu u prepoznavanju sumnjivog ponašanja, dok cyber sigurnost i zaštita podataka ostaju prioritet.

Na izolovanom ostrvu crnogorskog primorja, Hotel Mamula Island by Banyan Tree demonstrira kako luksuz i visok nivo sigurnosti mogu ići ruku pod ruku. Avigilon Smart sistem videonadzora s AI centralom, sa šest pametnih kamera od ukupno 86, pokriva cijelo ostrvo i omogućava potpunu kontrolu perimetra. “Kontrolu mogućeg nedozvoljenog i nenajavljenog pristupa osiguravamo uz pomoć potpune perimetarske pokrivenosti videonadzorom od 360 stepeni, dijela obale i dijela morskog pojasa, kao i stalnim koordiniranim patrolnim prisustvom i aktivnošću sigurnosnih službenika. Ugradnjom centralne pametne Avigilon videokamere sa četiri posebna sočiva i mogućnošću kružnog nadzora od 360 stepeni, napravili smo korak unaprijed u brzom uočavanju i identifikaciji manjih letećih objekata, obično dronova, koji mogu ugroziti privatnost naših gostiju, a u savremenim uslovima mogu predstavljati i potencijalno opasna sredstva”, pojašnjava Vučinović.

Zbog specifične lokacije, posebna pažnja posvećuje se sigurnom dolasku i ukrcaju gostiju na zahtjevnom pontonu, uz stroge procedure sigurnosti na moru. Pored pametnog videonadzora, koriste se pametne brave i ključevi, savremeni protivpožarni sprinkler i ansul sistemi te kompletna detekcija i monitoring požara sa dodatnim mjerama, uključujući aparate, ampule, prekrivače i planski projektovan hidrantski sistem.

Prednjače rješenja globalnih lidera

Bosch je ključni partner u primjeni i integraciji sistema zaštite, demonstrirajući kako sofisticirana rješenja mogu biti istovremeno i diskretna i efikasna. Njihovi protivpožarni sistemi posebno su prilagođeni velikim i kompleksnim hotelima poput navedenog, uklapajući se u dizajn i operativne zahtjeve bez narušavanja rada i komfora gostiju.
“Veći objekti, veći broj gostiju i sve sofisticiraniji dizajn zahtijevaju protupožarna rješenja koja pružaju pouzdanost, skalabilnost za budućnost i maksimalnu zaštitu, uz minimalan utjecaj na iskustvo gosta. U ovom dinamičnom okruženju pomažemo hotelima da zaštite ljude, imovinu i reputaciju. Inteligentna protupožarna rješenja, koja kombiniraju inovativnu tehnologiju, diskretan dizajn i učinkovito održavanje, štite goste i operacije bez ometanja svakodnevnog rada hotela”, objašnjava Danijel Jerković, direktor Odjela za Jugoistočnu Adriju – Safety Solutions u Bosch Building Technologiesu.

Dva hotelska projekta u Evropi dodatno ilustriraju kako Bosch stvara vrijednost u sektoru hotelijerstva. U Modern Times Hotelu u Švicarskoj izazov je bio pružiti maksimalnu sigurnost uz očuvanje elegantno dizajniranog okruženja. Bosch je implementirao AVENAR 4000 multisenzorske detektore i gotovo nevidljive protivpožarne detektore koji se besprijekorno uklapaju u interijer. Rezultat je vrlo pouzdana detekcija požara bez narušavanja estetike. Slično tome, Hotel Van der Valk Venlo u Nizozemskoj zahtijevao je kompletnu nadogradnju sistema detekcije požara tokom velikog renoviranja, a ključni izazov bio je održati funkcionalnost hotela dok se izvode radovi. Bosch je isporučio i instalirao više od 350 AVENAR detektora, implementirajući ih po zonama u pažljivo planiranom rasporedu, čime je izbjegnuto ometanje rada. Zahvaljujući ovom pristupu, hotel je ostao potpuno funkcionalan tokom nadogradnje.

Osim Boscha, koji se fokusira na protivpožarnu zaštitu i integraciju sistema, značajno mjesto u hotelskom sektoru zauzimaju i videonadzorna rješenja kompanije Hikvision. “Sudjelovali smo u brojnim projektima u hotelskom sektoru diljem Adriatic regije. Hikvision nudi rješenja poput videonadzora, videointerfona, kontrole pristupa, rampi, ali i sistema za registraciju gostiju (ISTP). Ovi sistemi pomažu hotelima da povećaju sigurnost, ubrzaju procese prijave i odjave te osiguraju tačnost podataka u skladu s lokalnim regulativama”, istakli su iz kompanije Hikvision za Adriatic regiju. Najveća je potražnja, dodaju, za Hikvisionovim IP kamerama nove generacije s umjetnom inteligencijom, naročito modelima s ColorVu i AcuSense tehnologijom, koje hoteli biraju zbog vrhunske slike u svim svjetlosnim uslovima, smanjenog broja lažnih alarma i efikasne kontrole prostora.

Digitalizacija pristupa

U hotelijerstvu je odavno izražena potražnja za sistemima kontrole pristupa i interfonima. ASSA ABLOY, kroz svoja TESA rješenja, dodatno naglašava značaj digitalizacije kontrole pristupa, koja postaje ključni faktor za iskustvo gostiju u današnjim hotelima. “Hoteli i objekti za iznajmljivanje digitalizaciju sve više smatraju ključnom za potpunije iskustvo gostiju u 21. vijeku. TESA rješenja za hotele unapređuju upravljanje pristupom u različitim vrstama ugostiteljskih objekata – od manjih hotela i apartmana, preko kampova sve do seoskih domaćinstava”, objašnjava Víctor Ciprián, menadžer TESA proizvoda za ugostiteljstvo u kompaniji ASSA ABLOY Opening Solutions za EMEIA regiju.

Govoreći o dominantnim trendovima u kontroli pristupa u hotelijerstvu, Ciprián ističe da su mobilni telefoni postali centralni element putovanja – služe kao karta, sredstvo plaćanja, vodič, navigacija itd. “Logično je da postanu i sobni ključ. Mobilni ključevi nude praktičnost, sigurnost i fleksibilnost, a uz to su i ekološki prihvatljiviji jer smanjuju upotrebu jednokratnih plastičnih kartica. Gostima omogućavaju beskontaktni i automatizirani check-in, što je danas sve traženije. Također olakšavaju kasni dolazak, što može postati dodatna pogodnost ili izvor prihoda za hotel”, kaže on.

Prednosti ovih sistema ogledaju se i u smanjenju gužvi na recepciji, ubrzanju procesa prijave i odjave, te uštedi troškova i resursa za menadžere hotela. Upravljanje je jednostavno, bez potrebe za dodatnom obukom osoblja, dok je kontrola pristupa u realnom vremenu moguća za veliki broj vrata i zajedničkih prostora.

Samostalni check-in

Praktični primjeri pokazuju efikasnost upotrebe mobilnih uređaja u kontroli pristupa. Hotel Flint u Austriji, smješten u renoviranoj vili iz 19. vijeka s modernim dodatkom, implementirao je TESA Wireless Online sistem sa 80 elektronskih brava i dodatnih uređaja. “Rješenje omogućava fleksibilnu i daljinsku kontrolu, dok gostima pruža samostalni check-in i pristup sobama putem mobilnog telefona”, naglašava Ciprián.

Sličan pristup primijenjen je u kompleksu turističkih apartmana Harpazul u Galiciji, Španija, gdje su instalirane TESA digitalne brave s Check-In by PIN funkcijom. Gosti unaprijed dobijaju jedinstveni kod tokom rezervacije, koji im omogućava ulazak u apartman i zajedničke prostore, a sistem je pripremljen i za buduće nadogradnje – kartice ili mobilne ključeve – što pruža dodatnu fleksibilnost i kontrolu pristupa.

Primjeri Hotela Flint i Harpazula jasno pokazuju kako TESA rješenja kompanije ASSA ABLOY ne samo da unapređuju sigurnost i efikasnost operacija već i transformišu iskustvo gostiju, u skladu s trendovima digitalizacije i pametnih tehnologija u hotelijerstvu.

Regionalni primjeri

Prateći trendove sofisticiranih sigurnosnih rješenja u evropskim hotelima, i hoteli u regiji, kao što su Radisson Collection Old Mill i Courtyard by Marriott, implementiraju napredne pametne tehnologije i digitalne alate, osiguravajući istovremeno visok nivo zaštite, efikasnost operacija i komfor gostiju. “Naši standardi su usklađeni sa globalnim procedurama brenda, što garantuje vrhunski nivo sigurnosti i udobnosti za goste i osoblje”, objašnjava Jovanović iz Radissona. Njihov je kompleks pokriven modernim videonadzorom s inteligentnim kamerama koje omogućavaju detekciju pokreta i prepoznavanje neovlaštenih aktivnosti. Senzori gasova i povišene temperature integrisani su u centralni BMS sistem (Building Management System), što omogućava brzo reagovanje u slučaju požara ili tehničkih incidenata. Pametni senzori u garažama i parking zoni povezani su s rampama i kontrolom pristupa, čime se smanjuje rizik od neovlaštenog ulaska i oštećenja sistema. Uz nadzor, ključna je i efikasna kontrola pristupa, kako gostiju tako i osoblja.
“Ulazak u sobe i određene hotelske prostore omogućen je kartičnim ključevima nove generacije (RFID tehnologija), a sistem bilježi sve pokušaje ulaska, što znatno doprinosi sigurnosti. Servisni prostori i kancelarije za osoblje dodatno su zaštićeni kontrolom pristupa, čime se sprečava neovlašteno korištenje. U planu je postepeno uvođenje digitalnih mobilnih ključeva putem aplikacije, što će gostima omogućiti otključavanje soba pomoću mobilnog telefona”, dodaje Jovanović.

Nijedna inovacija ne može zamijeniti bliskost s gostom i pažnju koju pruža čovjek. Upravo ta pažnja ostaje suština hotelijerstva, čak i u eri digitalnih inovacija

Minimiziranje rizika

Kada je riječ o cyber sigurnosti i njenom utjecaju na poslovanje hotela, trendovi zahtijevaju implementaciju sistema zaštite poslovanja, uključujući sigurnost plaćanja, rezervacijskih sistema i platformi kojima gost samostalno upravlja tokom prijave, rezervacije i plaćanja. Neki od tih sistema već su implementirani u hotelu Mamula Island by Banyan Tree, dok se drugi kontinuirano razvijaju uz obuke i prezentacije. Hotel također koristi automatiziranu kontrolu rasvjete i klimatizacije, što omogućava uštede i efikasno upravljanje iz centralnog sistema. “Svi gosti i partneri hotela zaštićeni su u skladu s globalnim standardima zaštite podataka, uključujući stroge GDPR protokole. Hotelska Wi-Fi mreža je segmentirana i dodatno osigurana, dok su interni serveri i rezervacioni sistemi zaštićeni enkripcijom i naprednim firewall rješenjima”, naglašava Jovanović, menadžer sigurnosti hotela Radisson Collection Old Mill Belgrade.

U Courtyard by Marriottu, pored klasičnih sigurnosnih mjera poput videonadzora, patrolling sistema i mobilnih ključeva, dodatno je uvedena Digital Guard usluga, koja se pokazala efikasnom i u bankarskom sektoru. “Digitalizacija i beskontaktna rješenja, poput mobilnih ključeva i digitalnih kartica, smanjuju rizike i ubrzavaju procese. Integracija pametnih sistema omogućava automatsku detekciju rizika i uštedu energije, dok napredna videoanalitika i AI pomažu u prepoznavanju sumnjivog ponašanja i prevenciji incidenata. Cyber sigurnost i zaštita podataka ostaju prioritet, uz enkripciju i stalnu edukaciju zaposlenih”, dodaje Jovanović.

Pogled u budućnost

Hotelijerstvo ulazi u eru u kojoj tehnologija sve snažnije podržava svakodnevni rad, ali pritom ne narušava lični odnos s gostom. Pametne sobe, AI asistenti, automatizirani sistemi, mobilni digitalni ključevi, biometrijska autentifikacija i integrisani pametni sigurnosni sistemi omogućavaju hotelima proaktivnu reakciju na rizike i povećanje operativne efikasnosti, bez narušavanja iskustva gostiju.

Takva digitalizacija, uključujući prediktivnu analitiku pogonjenu vještačkom inteligencijom, olakšava svakodnevne operacije i osoblju omogućava više vremena za direktan kontakt s gostima. U planu su i inovacije poput pametnih kreveta, virtuelnih prikaza soba i senzora za kvalitet zraka, što doprinosi održivom poslovanju, ali i postavlja pitanje kako tehnologiju integrisati bez gubitka ljudske interakcije.

Primjeri hotela Radisson Collection Old Mill Belgrade, Courtyard by Marriott i Mamula Island by Banyan Tree jasno pokazuju kako integracija pametnih sistema, AI analitike, digitalnih ključeva i automatizacije omogućava osoblju da se fokusira na ličnu interakciju s gostima. Diskretan dizajn, zaštita podataka i prediktivna analitika kombinuju tehnologiju i ljudski faktor, gradeći povjerenje, sigurnost i kvalitet iskustva.

No, “nijedna inovacija ne može zamijeniti bliskost s gostom i pažnju koju čovjek pruža. Upravo ta pažnja ostaje suština hotelijerstva, čak i u eri digitalnih inovacija”, zaključuje Vučinović iz hotela Mamula Island by Banyan Tree. U konačnici, digitalizacija i AI mijenjaju pravila igre, ali čovjek ostaje srž hotelijerstva. Pametni sistemi štite i nadgledaju, ali povjerenje, sigurnost i kvalitet iskustva gostiju grade se kroz lični pristup. Budućnost hotelijerstva leži u skladnoj sinergiji tehnologije i ljudskog faktora – sigurnost koja se osjeća, a nikada ne ograničava.

Pametna sigurnosna rješenja u hotelijerstvu

Savremeni hoteli sve češće se oslanjaju na tehnologiju koja objedinjuje sigurnost i komfor, stvarajući iskustvo koje gosti prepoznaju i cijene. Globalni proizvođači nude rješenja koja kombinuju protivpožarnu zaštitu, videonadzor, digitalnu kontrolu pristupa i integraciju sistema, čime se podiže sigurnost i optimizira rad osoblja.

Bosch je poznat po svojim protivpožarnim rješenjima, među kojima su AVENAR centrale i višesenzorski i nevidljivi detektori, te NEXOSPACE Fire System Explorer za daljinski nadzor. Ovi modularni sistemi omogućavaju preciznu i ranu detekciju, prediktivno održavanje i pouzdan rad bez kompromisa po estetiku interijera.

Hikvision nudi integrisana rješenja videonadzora, kontrole pristupa i upravljanja podacima, obogaćena AI analitikom za prepoznavanje ponašanja i registarskih tablica. Njihove IP kamere nove generacije s ColorVu i AcuSense tehnologijama pružaju visok kvalitet slike u svim svjetlosnim uslovima, dok integracija s hotelskim softverima i cloud/hibridna rješenja unapređuju operativnu efikasnost.

ASSA ABLOY kroz TESA rješenja fokus stavlja na digitalizaciju boravka gostiju. Mobilni ključevi i aplikacija Openow omogućavaju beskontaktni check-in, fleksibilan pristup sobama i zajedničkim prostorima, te jednostavno upravljanje. Time se smanjuju gužve na recepciji, štede resursi i podiže zadovoljstvo gostiju.

Zajednička karakteristika svih rješenja jeste diskretan pristup – sigurnost koja se ne nameće, ali osigurava goste, imovinu i reputaciju hotela.

Strahujemo li od sjene u digitalnom oku?

Nedavno istraživanje u Evropi ukazalo je na niz ranjivosti videonadzornih sistema. Iako je riječ o problemu koji nije nov, ovakvi rezultati ponovo stavljaju u prvi plan pitanje naše svijesti o rizicima nesigurnog videonadzora – i dilemu da li ga uopće možemo smatrati sigurnim. Radi li se o stvarnoj prijetnji ili o preuveličanom strahu koji dolazi s rastom svijesti o kibernetičkim napadima?

Piše: Nermin Kabahija; E-mail: nermin.kabahija@asadria.com

Videonadzorne kamere već decenijama čine gotovo neizostavan, a istovremeno i neprimjetan dio svakodnevnog života. Navikli smo, gotovo opušteno, da ovi sistemi bdiju nad nama i preuzimaju naše sigurnosne brige. Najčešće i ne razmišljamo o tome da li iko nadzire te sisteme i može li se njihov pogled zloupotrijebiti protiv nas?

Postoje li problemi?

Rezultati jednog od istraživanja na evropskom tlu pokazali su da snimke koje se šalju direktno na internet uopće nemaju zaštitu. Putem cloud servisa proizvođača omogućen je potpun pristup ovim kamerama. Nastavak je to rasprave o backdoor pristupima, ransomware napadima i o tome kako kamere, od alata za sigurnost, mogu postati ulazna tačka za ozbiljne cyber incidente. Bez obzira na to da li je u pitanju nestručna ili nesavjesna instalacija, tema otvara pitanje koliko su ovi sistemi sigurni i kako proizvođači garantiraju da naši podaci, privatni prostori i poslovne tajne neće završiti u pogrešnim rukama. Ako je dovoljno poznavati osnovnu lozinku, tipa “admin/admin”, da se pristupi kameri u nečijoj sobi ili kancelariji – jasno je da problem nije samo tehničke prirode, već i širi društveni.

Oprez prilikom instalacije

Zato najprije moramo razjasniti osnovnu proceduru prilikom instalacije videonadzornih sistema kako bismo mogli ukazati na to gdje nastaju potencijalne greške i ranjivosti. Instalaciju bi, naravno, uvijek trebala izvoditi stručna i educirana osoba, po mogućnosti ona koja ima ovlasti zastupnika ili distributera proizvođača opreme. Već pri prvom setovanju sistema na DVR ili NVR snimaču potrebno je unijeti osnovnu, fabričku šifru. Ona služi isključivo za inicijalni pristup postavkama. Nakon toga obavezno je kreirati novu, snažnu administratorsku lozinku, a zatim je primijeniti i na svaku kameru.

Dodatni nivo sigurnosti postiže se ukoliko se svaka kamera zaštiti i jedinstvenom lozinkom. Na taj način praktično rješavamo pitanje sigurnosti sistema, ali samo na lokalnom nivou. Onog trenutka kada se sistem poveže na internet i aktivira online aplikacija, najčešće za mobilne uređaje i daljinski pristup, videonadzor ponovo postaje izložen – ovaj put mnogo širem auditoriju. Ipak, ukoliko instalaciju obavlja stručna osoba, ona će obratiti pažnju da lozinka za cloud aplikaciju, gdje se virtuelno “nalazi” i naš sistem, bude različita od one na NVR-u te dovoljno snažna da onemogući neovlašteni pristup. Na kraju, sigurnost u velikoj mjeri zavisi i od kvaliteta opreme. Samo korištenjem uređaja i aplikacija provjerenih, renomiranih svjetskih proizvođača možemo imati realnu garanciju da će naši snimci biti zaštićeni unutar clouda, pa je i rizik od zloupotrebe manji.

Šta kažu stručnjaci?

U potrazi za odgovorima o sigurnosti videonadzornih sistema razgovarali smo sa stručnjacima vodećih kompanija koje oblikuju standarde videonadzora na svjetskom nivou, fokusirajući se na ključna pitanja sigurnosti današnjih sistema i na to koliko su proizvođači zaista spremni odgovoriti na takve prijetnje. Njihovi odgovori otkrivaju kako, zapravo, izgleda borba protiv nevidljivih prijetnji koje vrebaju iza svake kamere – i koliko je tanka linija između sigurnosti i ranjivosti u digitalnom dobu.

Hikvision je među onima koji potvrđuju da su se određeni incidenti s njihovim kamerama dogodili, ali naglašavaju da ti slučajevi nisu bili povezani s kvalitetom ili sigurnošću njihovih proizvoda. Stručni cyber sigurnosni tim ove kompanije objašnjava: “Problemi mogu nastati zbog loše implementacije sistema i uređaja, nedostatka mrežne segmentacije, odsustva firewalla, izostanka ažuriranja firmwarea ili korištenja slabih administratorskih lozinki.” Kao preporuku instalaterima i integratorima dodaju da se strogo pridržavaju najboljih sigurnosnih praksi i primijene zero-trust model kako bi se rizik od proboja sveo na minimum. Njemački MOBOTIX, pak, tvrdi da zahvaljujući vlastitim principima nije bilo uspješnih napada na njihove sisteme. “Zahvaljujući Secure by Design pristupu i dosljednoj primjeni koncepta MOBOTIX Cactus Concept, do danas nije bilo uspješnih cyber napada na naše sisteme. Redovnim ažuriranjima, penetracijskim testovima i bliskom saradnjom sa sigurnosnim institucijama i partnerima uspijevamo spriječiti napade u vrlo ranoj fazi”, kaže Christian Cabirol, tehnički direktor MOBOTIX-a, kompanije u vlasništvu Konica Minolte.

Slično tome, VIVOTEK navodi da do sada nisu zabilježeni napadi koji su kompromitovali njihove uređaje. Oni naglašavaju da su njihovi proizvodi koncipirani tako da aktivno detektuju i spriječe prijetnje, što uključuje stalno praćenje sigurnosnih rizika. “Kontinuirano pratimo sigurnosne rizike i sarađujemo s globalnim sigurnosnim istraživačima kako bismo ostali korak ispred novih prijetnji”, poručuju iz VIVOTEK-a.

Iz Axisa, međutim, naglašavaju da je teško sa sigurnošću tvrditi kako takvi incidenti nisu zabilježeni, budući da proizvođač ne upravlja direktno korisničkim sistemima. “Lično nisam upoznat s tim da je Axis zabilježio potvrđene uspješne cyber napade koji su direktno ciljali naše uređaje u okruženju korisnika. Ipak, moramo biti realni – kao proizvođač, mi, zapravo, ne upravljamo korisničkim sistemima. Ako je neko pokušao i nije uspio, to nam možda nikada ne bi bilo prijavljeno”, objašnjava Steven Kenny, menadžer programa za arhitektonska i inžinjerska rješenja ove kompanije za EMEA regiju, te dodaje da bi takvi slučajevi, s obzirom na svoju prirodu, sigurno bili javno objavljeni jer Axis kontinuirano prati prijetnje i ranjivosti u cijelom svom portfoliju.

Kompanija IDIS kaže da njihova kompletna rješenja koriste vlasničke protokole za instalaciju, prijenos i pohranu podataka, što ih čini “nepoznatim terenom” za hakere i teškim za kompromitovanje. Ipak, priznaju da nijedan sistem nije nepogrešiv pred sve sofisticiranijim napadima. “Zbog toga se IDIS strogo pridržava najboljih industrijskih praksi u upravljanju i odgovoru na sve sigurnosne ranjivosti uočene na našim proizvodima”, navodi Dennis Choi, generalni menadžer za EMEA regiju. On navodi da IDIS ima specijalizirani odjel za odgovor na cyber napade – tim eksperata posvećen identifikaciji i rješavanju potencijalnih ranjivosti. Ovaj odjel osigurava efikasan odgovor u slučaju sigurnosne ranjivosti, što uključuje sveobuhvatnu analizu i razvoj kontramjera.

Zvuči uvjerljivo, ali i djeluje

Na pitanje da li su njihovi uređaji razvijeni prema Secure by Design principu i koje su sigurnosne funkcije direktno implementirane u hardver i firmware, proizvođači su ponudili zanimljive odgovore. Dok jedni naglašavaju konkretne tehničke kontrole i metodologije razvoja, drugi ukazuju na to da je pojam često zloupotrijebljen kao marketinški izraz, ali da u njihovom slučaju predstavlja i dokazivu praksu.

Za MOBOTIX ovaj princip nije tek formalnost, već temelj cijelog pristupa razvoju proizvoda. Njihovi sistemi razvijeni su tako da sigurnost bude prisutna u svakoj fazi, od dizajna do završnog firmwarea. “MOBOTIX sistemi razvijeni su prema principu Secure by Design. Ključne sigurnosne funkcije uključuju potpuno decentraliziranu arhitekturu sistema, end-to-end enkripciju, višeslojnu zaštitu lozinkom i upravljanje korisnicima na osnovu uloga”, objašnjava Cabirol. Prema njemu, upravo je decentralizacija ono što izdvaja njihove proizvode. “Naši uređaji imaju ugrađene vlastite inteligentne funkcije, tako da sigurnost nije oslonjena na centralni server ili dodatni sloj, već je integrisana u srž svakog proizvoda”, kaže on.

Iz Axisa dolazi upozorenje da se ovaj termin često zloupotrebljava. “Secure by Design je izraz koji ćete čuti od gotovo svakog proizvođača, ponajviše zato što zvuči uvjerljivo. Ne postoji jedinstven i obavezujući standard koji precizno definira šta taj princip znači za proizvođače. Prečesto se koristi kao marketinški slogan, a ne kao dokaziva praksa”, mišljenja je Steven Kenny. Ipak, kako kaže, za Axis to nije slogan, već formalizirana metodologija i disciplina unutar Axis Security Development Modela (ASDM), usklađenog s ISO 27001, ISO/IEC 62443, ETSI EN 303 645 i NIST-ovim okvirom. “Time postižemo to da sigurnost nije naknadno dodata, već ugrađena u svaku fazu životnog ciklusa”, kaže on. Kao rezultat, proizvodi sadrže sigurno pokretanje i potpisan firmware, hardverske kriptografske funkcije, redovno penetracijsko testiranje i nezavisne provjere koda.

Hikvision također naglašava da sve proizvode razvija po principu Secure by Design. Njihov Hikvision Secure Development Life Cycle (HSDLC) uključuje više od pedeset sigurnosnih kontrola u svakoj fazi razvoja. Među njima su enkriptovani komunikacijski protokoli, hardver otporan na manipulacije i kontrola pristupa zasnovana na ulogama. “Na taj način, sigurnost nije naknadno dodata funkcija, već sastavni dio procesa od samog početka”, ističu iz ove kompanije.

IDIS se, pak, fokusira na pojednostavljenje cyber sigurnosti kroz svoj “single-source” model, koji integratorima omogućava da sve komponente dobiju od jednog dobavljača. Ovakav pristup smanjuje rizik od ljudske greške, a dodatne mjere uključuju međusobnu autentifikaciju putem DirectIP tehnologije, TLS zaštitu prijenosa podataka i višefaktorsku autentifikaciju. “Naši end-to-end sistemi ne sadrže udaljene backdoor pristupe, a dodatne tehnologije poput iBanka i Chained Fingerprinta osiguravaju da su podaci zaštićeni i forenzički provjerljivi”, kaže Choi.

VIVOTEK, s druge strane, detaljno opisuje set sigurnosnih funkcija koje potvrđuju njihovu posvećenost Secure by Design principima. “Naši proizvodi razvijaju se tako da sigurnost bude integrisana od samog početka. To znači obavezno postavljanje root lozinke, upravljanje pristupom po ulogama, kao i korištenje HTTPS i HTTP Digest autentifikacije za sigurnu komunikaciju i potvrdu identiteta”, navode. Osim toga, VIVOTEK implementira RTSP autentifikaciju streamova, provjere integriteta firmwarea i redovna ažuriranja, a dodatno smanjuje površinu napada isključivanjem neiskorištenih servisa kao što su SNMPv1/v2, UPnP, IPv6, audio ili multicast itd.

Pristupi cludu su mogući, ali…

Pitanje ranjivosti kamera i sigurnosti podataka u cloudu jedno je od najvećih izvora zabrinutosti korisnika. Zato smo od sagovornika tražili da nam objasne kako proizvođači identifikuju prijetnje, koliko brzo reaguju na incidente i da li zaista mogu garantovati da će podaci ostati zaštićeni u trenutku kada je sigurnost dovedena u pitanje?

“Sigurnosna pitanja pratimo interno i putem vanjskih istraživača, a brzo se adresiraju zakrpama firmwarea”, kategorični su u VIVOTEK-u. Oni ističu da se sigurnost u cloudu i na uređajima kontinuirano nadzire kroz procjenu ranjivosti i sanaciju u skladu sa Critical Security Controlsom (CSC 4 & 18). Poseban fokus stavljaju na kritične ranjivosti koje, kako naglašavaju, imaju prioritet i rješavaju se u najkraćem roku, uz obavještavanje kupaca i distributera.

I IDIS svoj pristup zasniva na potpunoj transparentnosti i stalnoj komunikaciji s tržištem. Na njihovoj web-stranici dostupne su posebne cyber sigurnosne stranice s politikama, vodičima i obavijestima o ranjivostima. “Ako sistem-integrator ili krajnji korisnik otkrije novu ranjivost, ohrabrujemo ih da to odmah prijave na security@idisglobal.com. IDIS-ov cyber sigurnosni tim odgovara u roku sedam dana i nastoji izvršiti inicijalnu procjenu u istom periodu”, kaže Choi. S druge strane, Hikvision se oslanja na strukturiran proces u pet faza, usklađen sa ISO/IEC 30111, ISO/IEC 29147 i Regulativom o upravljanju sigurnosnim ranjivostima mrežnih proizvoda. Taj proces obuhvata prihvatanje ranjivosti, verifikaciju i procjenu rizika, plan sanacije, objavu sigurnosnog izvještaja i prikupljanje povratnih informacija. “Na ovaj način osiguravamo da sve potencijalne ranjivosti budu procijenjene i adresirane kroz transparentan proces, uz pravovremeno informisanje korisnika”, navode stručnjaci te kompanije.

“Axis ima program za koordinirano prijavljivanje ranjivosti, bug bounty inicijativu, vanjska penetracijska testiranja uz naša interna te kontinuirano skeniranje koda drugih proiuzvođača u sklopu ASDM-a. Axis je ujedno i CVE ovlašteno tijelo (CNA), što nam daje mogućnost da sami dodjeljujemo službene oznake i transparentno obavještavamo korisnike”, kaže Kenny i ističe višeslojni pristup kao jedini način da se odgovori na promjenjive prijetnje. Posvećenost MOBOTIX-a ogleda se u tome da i starije generacije uređaja i dalje dobijaju sigurnosne nadogradnje ako se pojave ozbiljne ranjivosti. “Uspostavili smo kontinuiran program za upravljanje ranjivostima i stalno pratimo naše sisteme. Čim postane poznata potencijalna ranjivost, odmah reagujemo zakrpama ili ažuriranjima”, poručili su, dodajući da je kontinuitet podrške dokaz ozbiljnog pristupa sigurnosti.

Zaštita snimaka u oblaku

S obzirom na to da se daljinski pristup sve češće koristi za upravljanje videonadzornim sistemima, postavlja se pitanje na koji način osigurati da to ne postane sigurnosni rizik. Menadžer Axisa za daljinski pristup preporučuje rješenje Axis Secure Remote Access, koje koristi sigurnu broker arhitekturu i omogućava enkriptovane, certifikatima zaštićene konekcije bez potrebe za port forwardingom ili komplikovanim podešavanjima firewalla. “Rješenje radi na principu end-to-end enkripcije između klijenta i uređaja, uz višefaktorsku autentifikaciju, kontrolu pristupa po ulogama i napredno upravljanje identitetima. Dodatno, nudimo Axis Hardening vodiče i Axis Device Manager, koji administratorima omogućavaju praćenje i upravljanje velikim brojem uređaja. Ovaj slojeviti pristup osigurava da je daljinski pristup, kada je omogućen, uvijek siguran”, kaže Kenny.

Kompanija IDIS nikada nije dizajnirala tzv. remote backdoor pristupe, jer su upravo takva rješenja bila izvor brojnih visokoprofilnih sigurnosnih proboja u industriji. “Samo krajnji korisnici i ovlašteni sistemski integratori s ugovorima o održavanju mogu daljinski pristupati IDIS sistemima putem klijentskog softvera i aplikacije IDIS Mobile Plus”, objašnjava Choi. Prava pristupa konfigurišu se centralno i mogu biti do u detalje prilagođena. Tu je i IDIS Solution Suite (ISS) VMS, koji pruža hijerarhijski model gdje centralne lokacije imaju autoritet nad podređenim objektima, uz podršku za višekorisničke scenarije i naprednu mobilnu aplikaciju sa VMS funkcijama na daljinu. Time se postiže kombinacija fleksibilnosti i stroge kontrole koja je presudna za sigurnost.

Na sigurnim, enkriptovanim konekcijama uz podršku za dvofaktorsku autentifikaciju i prava pristupa zasnovana na korisničkim ulogama zasniva se MOBOTIX-ovo rješenje. Kompanija dodatno preporučuje upotrebu VPN tunela kao najbolju praksu za postizanje maksimalnog nivoa zaštite. I VIVOTEK se oslanja na kombinaciju HTTPS/TLS 1.2 enkripcije, RTSP autentifikacije i opcionalne VPN integracije. Administratorima je omogućeno filtriranje pristupa prema klijentima ili IP adresama, dok se istovremeno preporučuje isključivanje neiskorištenih servisa poput UPnP-a kako bi se spriječila nenamjerna izloženost.

Hikvision preporučuje korištenje VPN-a ili sigurnih reverse-access servisa, uz redovna ažuriranja, jake lozinke i isključivanje nepotrebnih funkcija. Kompanija primjenjuje zero-trust model, uz strogu verifikaciju prije odobravanja pristupa, te naglašava da njihovi uređaji nikada ne bi smjeli biti direktno izloženi internetu

Upute za instalere i korisnike

Na pitanje koliko instalateri i krajnji korisnici zaista primjenjuju preporučene sigurnosne prakse i kako se prati njihova provedba, proizvođači ističu da nude različite vodiče, alate i obuke, ali naglašavaju da je ključ ipak u kontinuiranoj edukaciji, redovnom održavanju i pravovremenim zakrpama.

“Našim partnerima i korisnicima pružamo detaljne sigurnosne smjernice i nudimo redovne obuke. Sistemi se mogu isporučiti i s unaprijed konfiguriranim sigurnosnim postavkama, tako da su standardi najbolje prakse odmah aktivni. Putem MxManagementCenter softvera administratori se obavještavaju o novim verzijama i sigurnosnim zakrpama, a ažuriranja je moguće i automatizirati, čime sistemi ostaju uvijek zaštićeni od novih prijetnji“, ističe Christian Cabirol iz kompanije MOBOTIX. I Hikvision pruža obuke, poput HCSA treninga, dok njihova Cybersecurity online platforma nudi vodiče, sigurnosna saopćenja i smjernice najboljih praksi. “Preporučujemo korištenje snažnih lozinki, segmentaciju mreže, dvofaktorsku autentifikaciju i redovna ažuriranja firmwarea. Korisnici o novim verzijama i sigurnosnim zakrpama bivaju obavješteni putem web-stranice, tehničkih biltena i kanala podrške, a sami odlučuju o načinu i vremenu implementacije”, poručuju iz Hikvisiona. “Preporučujemo obaveznu promjenu osnovnih lozinki, korištenje naloga po ulogama, isključivanje neiskorištenih servisa i sinhronizaciju vremena putem sigurnih NTP servera”, zaključuju iz VIVOTEK-a, a o ažuriranjima firmwarea i kritičnim sigurnosnim zakrpama redovno obavještavaju korisnike newsletterima i online resursima, dok su integratorima na raspolaganju Security Hardening Guide i sistemski logovi za provjeru primijenjenih mjera.

Axis, također, naglašava važnost ekosistema alata i vodiča, uključujući Hardening upute, konfiguracijske čarobnjake i Axis Device Manager (ADM), koji centralizirano prati lozinke, enkripciju i deaktivaciju nepotrebnih servisa. “Naša Lifecycle Management politika garantuje dugoročnu podršku za firmware, dok sigurnosne zakrpe imaju prioritet i objavljuju se što je brže moguće. Uz sigurnosne obavijesti i bilješke o verzijama, ADM omogućava i masovno upravljanje ažuriranjima, čime se olakšava održavanje velikih sistema i smanjuje rizik od kompromitacije”, kaže Steven Kenny, menadžer Axisa. Iz IDIS-a napominju da cyber sigurnost mora biti stalni proces, a ne jednokratna mjera. Njihovi end-to-end sistemi dizajnirani su tako da smanje složenost i ljudske greške, dok plug-and-play pristup eliminiše potrebu za rizičnim postupcima poput port-forwardinga. Veliku ulogu ima i IDIS Partner Portal, koji omogućava integratorima stalni pristup vodičima i online obukama, dok Solution Suite VMS nudi i automatizirana firmware ažuriranja za sve lokacije.

Dakle, stručnjaci naglašavaju da sigurnost videonadzornih sistema ne zavisi samo od certifikata i tehnologije već i od stalne edukacije, pravilne implementacije i redovnog održavanja. Proizvođači se slažu da je ključ u kombinaciji naprednih sigurnosnih funkcija, brzih reakcija na ranjivosti i odgovornog ponašanja instalatera i krajnjih korisnika – a korisnicima poručuju da sigurnost svojih sistema nikada ne uzimaju zdravo za gotovo, već da je kontinuirano provjeravaju i unapređuju.

Sigurnosni certifikati i usklađenost s regulativama

Proizvođači ističu da njihovi uređaji posjeduju širok spektar međunarodno priznatih sigurnosnih certifikata i da su usklađeni s važećim propisima u EMEA regiji. MOBOTIX se izdvaja s CNPP Cybersecurity certifikatom iz Francuske i SySS penetracijskim testiranjem u Njemačkoj. Axis naglašava certifikate poput ISO/IEC 27001, FIPS 140-2/3 i ETSI EN 303 645, dok Hikvision posjeduje ISO/IEC 27001:2022, ISO 27701, CSA STAR i IEC 62443, između ostalih. VIVOTEK slijedi CIS smjernice i međunarodne standarde testiranja, a IDIS ističe kompatibilnost s NDAA-om i FIPS-om, što je postalo de facto zahtjev na mnogim projektima u Evropi i na Bliskom Istoku.

Uz GDPR u Evropi, proizvođači se usklađuju i s NIS2 direktivom te novim EU Cyber Resilience Actom, dok se na Bliskom Istoku prilagođavaju nacionalnim okvirima i propisima svake zemlje. Svi također naglašavaju da se njihova usklađenost ne odnosi samo na osnovne certifikate već i na dodatne standarde koje traže vlade i korporativni klijenti.

Javno testiranje ranjivosti IDIS-ovih uređaja
Radi demonstracije robusnih i višeslojnih mjera cyber sigurnosti, IDIS je 2023. godine bio jedan od samo tri dobavljača sigurnosne tehnologije koji su javno izložili svoju tehnologiju na Video Security Product Hacking događaju na sajmu u Južnoj Americi – i odbio je sve pokušaje etičkih “white hat” hakera. DR-6516P 6500 serija H.265 4K mrežnih snimača i 4K antivandalska IR dome kamera (DC-D4831HRX), pod upravljanjem IDIS Center VMS-a, bili su podvrgnuti testovima koji su uključivali identifikaciju i enumeraciju uređaja, skeniranje portova i servisa, analizu softverskih ranjivosti, penetracijska testiranja, brute-force napade, analizu mrežnih protokola, man-in-the-middle testove, DoS testiranja, eskalaciju privilegija i testove sigurnosti podataka. Ugled IDIS-a i posvećenost cyber sigurnosti i integritetu podataka potvrđeni su pred 150.000 posjetilaca i 150 izlagača.

SOC: Mozak, arsenal i graničarska kućica

Kako digitalna transformacija mijenja globalnu cyber sigurnost, sigurnosni operativni centri su postali ključne odbrambene instalacije i u Jadranskoj regiji. Oni rade važan posao izvan reflektora javnosti, kojoj, zbog prirode svog posla, i ne žele biti u fokusu. Ipak, priča o SOC-ovima zaslužuje nemalo poglavlje u hronici regionalne sigurnosti u kojoj ove centre čeka uloga kritično važne infrastrukture

Piše: Mirza Bahić E-mail: mirza.bahic@asadria.com

Sigurnosni operativni centar (SOC) je mozak, arsenal i graničarska kućica s kojom jedna država izlazi pred izazove savremene cyber sigurnosti. Njegova tehnološka čula rade posao detekcije, arsenal je zadužen za neutralizaciju prijetnji, dok graničari na idu dalje od državnih međa na mapi s ucrtanim prijetnjama. Ipak, svaki SOC je i dio globalne slagalice cyber sigurnosti, što najbolje znaju analitičari u Jadranskoj regiji koji su izloženi istim prijetnjama kao i njihove kolege bilo gdje u svijetu, ali uz različite nivoe zrelosti tržišta, tehnološke svijesti i percepcije prijetnji. Zato vam donosimo priču o radnom danu SOC centara od Slovenije do Sjeverne Makedonije i operacijama čiji se efekti osjete znatno duže od 24 sata i mnogo šire od prostora regije.

Dan duži od 24 sata

Za početak, zaboravimo predstavu o analitičarima koji netremice zure u ekrane na zidovima. Stvarnost rada u SOC centru znatno je složenija slika o svojevrsnom ekosistemu u kojem stručnost, tehnologija i operativa rade u 24-satnoj sinergiji. Za usklađen red u tehnološkoj košnici kakav je SOC brine se hijerarhija tzv. tiera, odnosno nivoa. Ona ima širu ulogu od puke organizacijske i predstavlja odgovor na kompleksnost savremenih kibernetičkih prijetnji. Dejan Grubić, voditelj timova Tier 2 i Tier 3 analitičara u hrvatskoj kompaniji Diverto, objašnjava kako organizacijska hijerarhija pomaže SOC-ovima da izađu na kraj s raznovrsnošću dnevnih incidenata s kojim se suočavaju.

“Zadatak Tier 1 analitičara je kontinuirano praćenje i podešavanje sigurnosnih senzora i uređaja kao i provedba istraživanja uzroka incidenata. Jednostavnije sigurnosne incidente ili ponavljajuće incidente rješavaju Tier 1 analitičari”, kaže Grubić. Ovaj temeljni nivo zadužen je za kontinuirani nadzor, podešavanje detekcijskih kapaciteta i rješavanje jednostavnijih incidenata prije njihove eskalacije. Na višim nivoima (Tier 2 i dalje) SOC timovi rade sintezu podataka iz više izvora kako bi razumjeli kompleksne obrasce kibernetičkih napada.

“Tier 2 analitičari rade duboku analizu sigurnosnih događaja i incidenata povezujući podatke iz različitih izvora, procjenjuju zahvaćenost kritičnog sustava ili kritičnog skupa podataka djelovanjem incidenta te daju preporuke o sanaciji posljedica”, nastavlja Grubić.

Na samom vrhu ove zamalo vojne organizacije su specijalisti iz Tier 3 timova, koji su zaduženi za naprednu forenziku i dubinsku tehničku analizu mreže, računara, servera i malicioznog softvera kao najvišeg nivoa IT infrastrukture. Ovo je dobar šlagvort za Grubićevu tezu da nas sva ova priča o tehnologiji nipošto ne smije zaslijepiti u percepciji važnosti ljudskog faktora: “Smatram da su najbitnija komponenta ljudi. Svaki SOC se sastoji od tri komponente: ljudi, alata i procesa”, navodi Grubić. Njegov fokus na osoblje kao ključni resurs dijele i kolege iz ostatka regije, uz minimalne razlike u vezi s mjestom osoblja u operativnoj kompoziciji koja čini svakodnevni rad u SOC-u.

Ipak, među njima postoji i važan konsenzus: posao u SOC-u nije za svakoga. Sanja Rakić, SOC menadžerica u kompaniji PULSEC iz Srbije, opisuje rad analitičara kao zahtjevnu i 24-satnu budnost u vođenju operacija. “Radni dan SOC analitičara traje 12 sati, u dnevnim i noćnim smenama, što znači da rade i kada ostatak sveta spava. Njihov posao je neprekidan nadzor bezbednosnih događaja i brza reakcija na potencijalne incidente, često i u trenucima kada drugi ni ne primećuju da se nešto dešava”, kaže ona.

Intenzitet ovih aktivnosti proizlazi iz činjenice da cyber sigurnost nije ništa manje važna i kada je većina uposlenika offline. Čak i tada, SOC analitičari moraju biti spremni da procijene da li minorni sigurnosni incident može prerasti u veću prijetnju, što opisuje i Ivan Stanković, prodajni menadžer za usluge i opremu u oblasti cyber sigurnosti u crnogorskoj kompaniji ČIKOM informatički inženjering: “Radni dan SOC analitičara strukturiran je oko kontinuiranog nadzora sigurnosnih događaja, analize potencijalnih prijetnji i odgovora na incidente. U ČIKOM-ovom SOC-u rad je organizovan u više smjena, tako da naš centar funkcioniše 24/7/365”, kaže on.

Obuka je važna

Operativni okvir u vidu predaje smjena, pregleda alarma, trijaže događaja i dokumentovanja incidenata standardizirani je pristup koji se manje-više primjenjuje u svim SOC-ovima širom regije. Ipak, unutar strogo definisane organizacijske strukture, analitičari moraju zadržati određeni nivo fleksibilnosti kako bi mogli odgovoriti na nove prijetnje i složene scenarije incidenata. Tu presudnu ulogu igra ljudski faktor kao ključni razlog zbog kojeg SOC centri sebi ne mogu priuštiti rigidnost u rješavanju problema koja bi ih pretvorila u sigurnosne automate. Drugim riječima, iako će se svaki SOC pobrinuti za rutinsku dosljednost u svom poslu, samo će ljudski faktor donijeti presudnu sposobnost prosuđivanja u neočekivanim situacijama kakvih nikada ne manjka. No, i ljudski faktor nije konstanta koja u svakoj situaciji garantuje sretne ishode, osim ako se njegov potencijal ne brusi redovno. Tu na scenu stupa i integracija različitih metoda obuke koja mora biti kontinuirana ili će polimorfni karakter prijetnji s vremenom nadići i ljudski potencijal.

Filip Simeonov, ekspert za cyber sigurnost te direktor i osnivač kompanije Cyber Protection and Privacy Services (CPP Services) u Sjevernoj Makedoniji, opisuje pristup ove kompanije jačanju ljudskih potencijala. “Naš crveni tim povremeno inicira vježbe u vidu simulacije napada punog obima, a sve s ciljem provjere spremnosti plavog tima da odgovori na prijetnje. Ove vježbe podstiču učenje u realnom vremenu, unapređuju vještine detekcije i odgovora te potiču kontinuirano dijeljenje znanja između crvenih i plavih timova.” Ovakva praksa pokazuje da SOC-ovi izlaze iz okvira reaktivnog praćenja i razvijaju proaktivne sposobnosti djelovanja. Pomak je to koji jasno odražava sve veću zrelost i sofisticiranost regionalne cyber odbrane.

Globalni trendovi s lokalnom aromom

Okruženje cyber prijetnji s kojim se suočava Jadranska regija proteklih je godina doživjelo temeljnu transformaciju. Novi napadi pokazuju sve veću sofisticiranost, a da, pritom, njihovi inicijatori ne izostavljaju ni stare provjerene tehnike. Razumijevanje ove evolucije bilo je ključno i za regionalne SOC-ove. Dobra ilustracija ovog trenda je krađa akreditiva putem phishinga koja, smatraju naši sagovornici, ostaje najuporniji vektor prijetnji. Pri tome, tehnika izvedbe ovog napada s vremenom postaje primjetno sofisticiranija. Ovo potvrđuje Simeonov iz makedonskog CPP Servicesa. “Najčešći su napadi povezani sa socijalnim inženjeringom, posebno phishingom i pokušajima logiranja brute-force metodom”, kaže on.

Slično je i u ostalim zemljama regije, gdje Rakić iz Srbije navodi da su u “proteklih dvanaest meseci najčešće detektovali phishing kampanje usmerene na krađu korisničkih kredencijala, što i dalje ostaje jedna od najrasprostranjenijih taktika”. Sofisticiranost prijetnji u regiji najbolje se uočava kroz specifične obrasce napada koje dokumentuju SOC timovi. Prema Stankoviću, najčešće detektovani tip napada posljednjih godina bio je iskorištavanje korisničkih naloga korištenjem tehnike Brute Force, odnosno grube sile. “Ovi napadi najčešće su se manifestovali kroz fazu Propagation unutar MITRE ATT&CK kill chain modela”, navodi on. Međutim, ono što razlikuje današnje prijetnje od ranijih kampanja nije samo njihova učestalost nego i sve bolja kamuflaža. Rakić opisuje zabrinjavajuću evoluciju tehnika koje koriste napadači koji ciljaju Jadransku regiju. “Sve češće se susrećemo sa napadima koji koriste tzv. living-off-the-land tehnike – kada napadači zloupotrebljavaju legitimne alate već prisutne u sistemu (poput PowerShella, rundll32 ili msiexec) kako bi ostali neprimećeni.”

Upotreba sistemskih alata u maliciozne svrhe

Zaokret u smjeru korištenja legitimnih sistemskih alata u maliciozne svrhe temeljni je izazov za tradicionalne sigurnosne strukture. Napadači se više ne oslanjaju samo na posebno prilagođeni malware koji sigurnosni alati relativno lako prepoznaju. Umjesto toga, oni eksploatišu same alate koje administratori svakodnevno koriste, čime detekcija postaje daleko složenija. Sve ovo je, navode u Telekomu Slovenije, dio međunarodnih trendova koji se prelivaju na regionalno cyber bojno polje. “Nedavno smo zabilježili rast napada u kojima napadači zloupotrebljavaju pouzdane razvojne alate za širenje malwarea. Ovaj trend posljedica je sve veće zavisnosti od open-source softvera i biblioteka trećih strana”, navode u Telekomu Slovenije i dodaju da je korumpiranje pouzdanih alata poseban izvor opasnosti. Razlog za to je jednostavan: kada pouzdani alati postanu vektori napada, cijeli sigurnosni model mora se prilagoditi i evoluirati.

Dvostruka ucjena

To je nužno i zbog sve češćeg objedinjavanja tradicionalnih napadačkih metoda sa najsavremenijim prijetnjama, što kreira posebno složen odbrambeni izazov. “Klasične prevare, poput phishing poruka koje se predstavljaju kao banke, poreske uprave ili dostavne službe, i dalje su vrlo rasprostranjene. Među novijim trendovima vrijedi izdvojiti zloupotrebu vještačke inteligencije, poznatu kao ‘AI jailbreak’, gdje napadači pokušavaju izvući osjetljive informacije iz AI alata koristeći posebno dizajnirane upite”, navode u Telekomu Slovenije. Osim toga, ransomware i dalje predstavlja jednu od najozbiljnijih prijetnji, posebno u poslovnim okruženjima. Jedan od trendova je i taktika tzv. dvostruke ucjene, koja pored prijetnje šifriranjem podataka uključuje i upozorenje o njihovom javnom objavljivanju ako se napadačima ne izađe u susret. Istovremeno, hakeri sve češće koriste nove mogućnosti koje nastaju u razvoju tehnoloških ekosistema. Rakić ovdje prepoznaje nekoliko zabrinjavajućih trendova. “Zapažen je i rast zloupotrebe zlonamernih browser ekstenzija, kao i lažnih instalacija popularnog softvera koje se koriste za prikupljanje podataka i dugoročnu infiltraciju u mrežu”, kaže ona.

Prelazak na napade preko pretraživača odražava realnost savremenih radnih okruženja u kojima upravo ovi alati služe kao primarni interfejs za poslovne aplikacije. Ubačene maliciozne ekstenzije mogu pratiti cjelokupnu mrežnu aktivnost, presretati korisničke podatke i održavati trajni pristup, a da pritom uopće ne aktiviraju alarme tradicionalnih sigurnosnih alata na krajnjim tačkama. Zabrinjavajuća je i strateška evolucija u načinu primjene ransomwarea s kojim se suočavaju regionalni SOC-ovi. Umjesto trenutnog izvršavanja, moderne napadačke grupe specijalizirane za ove napade sve češće primjenjuju pristup na bazi dugoročnog strpljenja. “Klasični ransomware napadi su u opadanju, ali se i dalje pojavljuju kao deo sofisticiranijih ransomware-as-a-service kampanja, koje se aktiviraju tek u kasnijim fazama kompromitacije, nakon što je napadač već duže vreme prisutan u sistemu”, objašnjava Rakić.

Preorijentacija na strategije dužeg boravka (dwell time) znači da organizacije mogu biti kompromitovane sedmicama ili mjesecima prije nego što uopće shvate da su napadnute. Posljedice su ozbiljne jer napadači koriste ovo vrijeme kako bi mapirali mrežu, eskalirali privilegije i identificirali najvrednije ciljeve prije nego što zadaju završni udarac. Fokus na napade bazirane na akreditivima uz neprimjetno kretanje kroz mrežu upozorava na činjenicu da napadači sada dobro razumiju koncept ranjivosti organizacija. Pokazatelj zrelosti je i svijest da je početni ulazak u sistem tek prvi korak, dok prava vrijednost leži u širenju prisustva unutar ciljane mreže. Osim toga, ovi obrasci sada se protežu i znatno šire od pojedinačnih napada i prelaze u koordinirane kampanje usmjerene na kritičnu infrastrukturu. Novak Čičković, specijalista za PR u kompaniji LANACO iz Bosne i Hercegovine, prepoznaje da su ovi obrasci sada dio opsežnijih strategija. “U proteklom periodu najčešće detektovani incidenti uključuju ransomware, phishing kampanje, malware distribuciju, DDoS napade, kao i sofisticirane napade socijalnog inženjeringa. Posebnu pažnju privlače i targetovani napadi na državne institucije i kritičnu infrastrukturu.”

Sistematsko preusmjeravanje vektora napada na državne institucije i kritične sisteme upućuje na koordinaciju i strateško planiranje koje izlazi izvan okvira klasičnog oportunističkog cyber kriminala. Posljedice po regionalnu stabilnost i ekonomsku sigurnost time postaju još značajnije, kao i uloga samih SOC-ova.

Nema malih i nevidljivih ciljeva

Jedna od najopasnijih prijetnji s kojom se suočavaju regionalne organizacije uopće nije tehničke prirode, već psihološke. To se odnosi na neutemeljeno uvjerenje da manje organizacije same po sebi nisu atraktivne mete. Ova pogrešna percepcija otvara značajne ranjivosti koje sofisticirani napadači aktivno iskorištavaju, smatraju naši sagovornici. No, stvarnost je takva da napadači često ciljaju manje organizacije upravo zato što očekuju da one posjeduju slabije odbrambene mehanizme. Takvi kompromitovani sistemi služe kao odskočna daska za napade na veće i privlačnije ciljeve. Razumijevanje ove dinamike ključno je za organizacije koje procjenjuju vlastiti nivo rizika i sigurnosne zahtjeve. Kada to izostane, rezultat je priča o zakašnjelim intervencijama koju su SOC operateri u regiji čuli više puta, ali i bili njeni direktni učesnici.

“Ono što nam se često događa kod takvih incidenata je da nas kontaktiraju klijenti jer su prepoznali našu ekspertizu i iskustvo, a koji nisu korisnici našeg SOC-a niti imaju SOC u svojoj okolini. U tim situacijama nam je otežano napraviti analizu incidenta i utvrditi detalje”, kaže Grubić. Na taj način, sigurnosni operativni centar mora odgovoriti na incident bez posjedovanja osnovnih znanja o okruženju u kojem se desio, što znatno komplikuje intervenciju i željene ishode. Time se gubi dragocjeno vrijeme i produžuje vrijeme rješavanja incidenta. Rješenje je u jačanju koordinacije između SOC tima, ugrožene organizacije i aktera iz informatičkog svijeta. “U takvim slučajevima vrlo je bitna komunikacija i suradnja s korisnikom kao i s njegovim dobavljačima IT usluga kako bismo čim prije utvrdili činjenice i oporavili sustav”, zaključuje Grubić.

Demokratizacija kibernetičkih napada

Kako je jasno da akteri prijetnji ne prave razliku na osnovu veličine organizacije, geografske lokacije ili percipirane strateške važnosti, svaka regionalna organizacija koja posjeduje pristup mreži i podatke na njoj suočava se s rizikom od etabliranih i novih formata cyber napada. Kako su se napadačke opcije sada “demokratizirale” i postale dostupne širem spektru aktera u odnosu na nekadašnje hakere eksperte, funkcija SOC centara došla je do izražaja s odbrambene strane. Širenje površine napada dovelo je i do pojave složenih multivektorskih operacija među kojim jednu opisuje Stanković iz Čikoma. Ona je uključivala višestruke pokušaje “internog napada ponovljenim prijavama pomoću akreditiva (internal credential stuffing), korelisanog sa drugim aktivnostima unutar mreže. Incident je imao ukupni rizik od 84,4, što ga je svrstalo u kritičnu kategoriju”. Ovaj incident zahtijevao je koordinaciju više timova, odnosno SOC-a, IT provajdera i timova za upravljanje identitetima, što jasno pokazuje da savremeni odgovori na incidente nadilaze okvire sigurnosnih timova i uključuje cijeli informatičko-organizacijski lanac.

Analiza nakon incidenta otkrila je zabrinjavajuću sigurnosnu prazninu. “Postincidentnom analizom definisano je da su napadi dolazili s nekoliko računara unutar domenskog okruženja, čijim nalozima je slučajno dodijeljena uloga lokalnog administratora”, kaže Stanković. Ovo otkriće pokazalo je kako i naizgled benigno neadekvatno upravljanje privilegijama može eskalirati u incident ozbiljnih razmjera. Inicijalno manja kompromitacija prerasla je u pravu krizu zbog prekomjernih korisničkih prava, što je ranjivost koju sofisticirani napadači aktivno traže i iskorištavaju i na području Jadranske regije. Isto važi i za napredne stalne prijetnje (Advanced Persistent Threat – APT) s kojim se uspješno suočio Simeonovljev tim iz CPP Servicesa zahvaljujući primjeni slojevite detekcije. “Jedan od najsloženijih incidenata uključivao je detekciju APT grupe koja je operisala unutar interne mreže klijenta i komunicirala s eksternim komandnim i kontrolnim (C2) serverom. Početnu detekciju izvršili su naši SOC analitičari na prvom nivou, koji su incident eskalirali na drugi nivo i obavijestili odgovorne osobe unutar pogođene organizacije.”

I ovaj slučaj je ilustracija važnosti održavanja hijerarhijske strukture unutar SOC-a jer su analitičari na prvom nivou uradili inicijalnu detekciju, ali je prepoznavanje značaja incidenta tražilo njegovo prosljeđivanje iskusnijem osoblju. Zajednički i koordinirani odgovor uključivao je “identifikaciju kompromitovane interne IP adrese, nakon čega smo izolovali resurs i predložili mjere ublažavanja kako bismo spriječili dalju štetu i isključili resurs iz mreže”, navodi Simeonov.

U konačnici, uprkos svim izazovima, svaki od ovih incidenata je i vrijedna prilike za učenje. Grubić tu ističe značaj analize nakon incidenta. “Nakon svakog sigurnosnog incidenta svojim klijentima dajemo izvještaj o incidentu, kao i preporuke kako da unaprijede svoju okolinu”, kaže on. Ovako osmišljena savjetodavna uloga nakon incidenta predstavlja važnu dodatnu vrijednost SOC usluga jer se ne radi samo o odgovoru na trenutne prijetnje nego i o pružanju pomoći organizacijama da ojačaju svoju cyber odbranu od budućih napada.

Stalna borba s lažnim uzbunama

Pored konkretnih napada, lažne uzbune jedan su od najsloženijih operativnih izazova s kojima se suočavaju regionalni SOC timovi. Lažni incidenti odgovorni su za ometanje autentične detekcije prijetnji kroz zamor analitičara suočenih s prečestim pozivima na intervencije. Pristup upravljanju ovim izazovom može reći mnogo toga o zrelosti SOC-a i operativnoj efikasnosti tamošnjih timova. Prvi korak je da pravilno razumijevanje lažnih uzbuna zahtijeva da SOC tim najprije “prizna” njihovu neizbježnost u kompleksnim sigurnosnim okruženjima. Kako to objašnjava Rakić, “false positive incidenti su, zapravo, prilično česti, posebno u velikim i kompleksnim sistemima gde se analizira ogroman broj događaja svakog sata i svakog minuta. To je normalno i očekivano, posebno u fazi početka pružanja našeg servisa”.

Prihvatanje lažnih uzbuna kao normalnog segmenta svakodnevnih operacija nema alternativu. U protivnom,  podešavanje sistema na način da se eliminišu sve lažne uzbune put je u propuštanje stvarnih prijetnji, što je kompromis koji nijedan respektabilni SOC sebi ne može priuštiti. “Svaki dobar sigurnosni sistem radije će alarmirati da se dešava nešto sumnjivo, pa makar se ispostavilo da nije prijetnja, nego da propusti nešto što zaista jeste problem”, navodi Rakić. Princip po kojem je bolje spriječiti lažnu uzbunu nego žaliti pravu odražava asimetričnu prirodu cyber prijetnji kakve pogađaju i Jadransku regiju. Propuštanje stvarnog napada može imati katastrofalne posljedice, dok istraživanje lažne uzbune “samo” troši vrijeme i resurse. A da bi se dragocjeno iskustvo steklo, osoblje mora tretirati lažne uzbune kao prilike za učenje, a ne samo kao operativno opterećenje. Dugoročni rezultat je sve preciznije otkrivanje uz smanjene stope lažnih uzbuna. “Analitičari brzo procene da li je alarm zaista incident ili lažna uzbuna, a mi stalno učimo iz svojih iskustava, tako da je rezultat svake false positive analize podešavanje detekcionih mehanizama kako bi sledeći put bili bolji”, kaže Rakić.

LANACO primjenjuje agresivniji pristup minimiziranju lažnih uzbuna kroz više strategija i sveobuhvatni pristup koji uključuje naprednu analitiku, automatizaciju i mašinsko učenje. “Učestalost lažnih pozitivnih incidenata značajno smanjujemo preciznim podešavanjem sigurnosnih alata, korištenjem korelacije i napredne analitike, automatizacijom kroz playbooke te implementacijom AI/ML modela koji uče iz prethodnih odluka”, objašnjava Čičković.

Uzvratni napad na sam SOC

Neki incidenti s kojim se suočavaju regionalni SOC-ovi eho su prijetnji koje dolaze s globalnog bojnog polja, što kreira dodatni pritisak. Čičković to ilustrira primjerom dramatičnog slučaja kojim se morao pozabaviti tim iz LANACO-a. “Poznata hakerska grupa javno je najavila napad na jednog klijenta iz finansijskog sektora, uz upozorenje da se ne pokušava odbrana. Zahvaljujući našem proaktivnom nadzoru i koordinaciji sa klijentom, napad je lokalizovan i spriječena je obustava ključnih web servisa”, objašnjava Čičković. No, incident je eskalirao kada su napadači uzvratili napadom na sam SOC. “Ubrzo nakon toga, uslijedio je i napad na našu infrastrukturu, što dodatno potvrđuje značaj otpornosti i spremnosti SOC tima”, kaže Čičković. Ovaj scenario je pokazatelj da uspješna odbrambena operacija ne mora nužno značiti i kraj borbe jer se i sam SOC mora pripremiti za potencijalnu odmazdu prema vlastitim resursima.

Poznavanje okruženja

Napredni pristup upravljanju lažnim uzbunama uključuje i sveobuhvatno razumijevanje korisničkog okruženja. Iz Diverta ističu da borba s ovim incidentima počinje od “što boljeg upoznavanje naših korisnika i njihove okoline”. Ovo poznavanje okruženja omogućava analitičarima da razlikuju legitimne poslovne aktivnosti od potencijalno malicioznog ponašanja. To je razlika koju automatski sistemi teško mogu opaziti bez opsežnih podešavanja. I komunikacija s klijentima je ključna za održavanje ovog nivoa budnosti u odnosu na lažne uzbune.

“Nakon toga bitna nam je komunikacija s korisnikom na način da smo pravovremeno upoznati s aktivnostima koje korisnik provodi u svojoj okolini”, kaže Grubić. Zapravo, kolaborativni pristup u kojem klijenti proaktivno komuniciraju o planiranim aktivnostima koje mogu izazvati sigurnosne alarme predstavlja vid neformalnog partnerstva između SOC-a i klijenata na planu redukcije lažnih uzbuna. S druge strane, za Čikom preventiva se prvenstveno temelji na kombinaciji različitih nivoa validacije prijetnji.

“False positive incidenti su neizbježan dio svakodnevnog rada SOC-a, posebno u okruženjima sa velikim brojem izvora logova i kompleksnim pravilima detekcije. Naš pristup uključuje višeslojnu validaciju događaja, korišćenje kontekstualnih informacija (npr. korisnički profili, vremenski obrasci), kao i primjenu modela mašinskog učenja za klasifikaciju događaja”, kaže Stanković. Sve navedeno se kombinira s kontinuiranom revizijom pravila i priručnika, pri čemu analitičari imaju mogućnost označavanja i komentarisanja događaja kako bi se sistem kontinuirano obučavao i unapređivao.

Uprkos sofisticiranim pristupima, lažne uzbune ipak ostaju značajan izazov. To priznaje i Filip Simeonov iz CPP Servicesa: “Lažno pozitivni nalazi ostaju trajni izazov. Naše TTP-ove (taktike, tehnike i procedure) kontinuirano ažuriramo kako bismo smanjili njihov broj. Iako se javljaju češće nego što bismo željeli, to nikada ne dostiže tačku u kojoj bi analitičari mogli postati opušteni u vezi s njima.”

Naglasak na sprečavanju pada nivoa budnosti kod analitičara odražava ključni operativni izazov kada su u pitanju lažne uzbune. Ako stopa lažnih uzbuna postane previsoka, analitičari bi mogli pretpostaviti da su svi alarmi bezopasni i tako potencijalno propustiti stvarne prijetnje. Upravljanje ovom ravnotežom zahtijeva stalnu pažnju,  tehničke nadogradnje i jačanje ljudskih resursa.

Od tehničke podrške do čuvara digitalnog suvereniteta

SOC centri širom Jadranske regije evoluirali su iz reaktivnih servisa u kritičnu infrastrukturu od suštinskog značaja za cyber sigurnost regije. U kombinaciji s tehnološkom osposobljenošću, ove organizacije su postale to što jesu tako što su stručnost osoblja stavile u fokus rada u regiji čiji sigurnosni pejzaž uvelike oblikuju globalni trendovi.

Od unapređenih phishing kampanja do kamufliranih infiltracija i podrške vještačke inteligencije, demokratizacija pristupa efektivima za cyber napade znači da nijedna organizacija nije dovoljno premala ili nebitna da izbjegne ulogu mete. To SOC usluge čini posebno važnim u ekosistemu Adria regije u kojoj su ovi zastarjeli stavovi još uvijek sveprisutni.

Ipak, kako se digitalna transformacija ubrzava i u Adria regiji, SOC centri postaju prepoznatljivi kao čuvari digitalnog suvereniteta jer su uvjerili svoje korisnike da nisu tehnička služba za podršku nego nacionalna odbrambena instalacija u regionalnom mozaiku kibernetičke i opće sigurnosti.

“Spavač” za noćnu moru: prikaz jednog napada

Najizazovniji sigurnosni incidenti s kojim se suočavaju regionalni SOC centri često počinju suptilno, s indikatorima koji su toliko neupadljivi da ih je lako previdjeti. Sanja Rakić, SOC menadžerica kompanije PULSEC iz Srbije, opisuje jedan dramatičan slučaj koja odlično ilustrira sofisticiranost savremenih cyber napada, kao i ključnu važnost stručne analize. “Najteže je kada je pretnju skoro nemoguće detektovati, kada ne dolazi u obliku očiglednog alarma, već se uvuče tiho, kao takozvani ‘sleeper’. Takav je bio i slučaj sa incidentom koji je pogodio jednu organizaciju, koja u tom trenutku nije bila naš klijent i koja nas je pozvala u pomoć kada je šteta već načinjena”, kaže Rakić.

Scenario koji uključuje poziv u pomoć nakon kompromitacije umjesto prije nje predstavlja jednu od težih situacija s kojima se SOC timovi susreću. Bez osnovnog znanja o cyber okruženju i pristupa historijskim logovima, analitičari moraju brzo rekonstruisati vremenski tok napada, dok istovremeno upravljaju aktivnim prijetnjama, što je posebno zahtjevno. U konkretnom slučaju, napadači su demonstrirali napredno poznavanje sigurnosnih kontrola i ljudske psihologije jer su znali da bi evidentna maliciozna aktivnost aktivirala alarme. Zato su svoje alate dizajnirali tako da oponašaju legitimno softversko ponašanje. “Fajlovi su nosili nazive poznatih softvera, sa ciljem da zbune korisnika i izbegnu sigurnosne kontrole. Kasnije se ispostavilo da je u pitanju bio zlonamerni ʻrogueʼ softver specijalno dizajniran da se maskira.” Ipak, pravi obim napada postao je jasan tek nakon detaljne forenzičke analize. “Ono što je usledilo bilo je još ozbiljnije – na sistemu je kreiran direktorijum sa sadržajem koji se predstavljalo kao zvanična browser ekstenzija, identičnog naziva kao jedna od najčešće korišćenih Google funkcionalnosti”, kaže Rakić.

Obmana u vidu kreiranja lažnih ekstenzija koje imitiraju legitimne Googleove funkcije predstavlja tip prijetnje koju mogu detektovati samo stručnjaci. Da, automatski alati mogu označiti pojedinačne problematične komponente, ali razumijevanje cijelog lanca napada i danas zahtijeva ljudsku ekspertizu i iskustvo. Opseg kompromitacije sistema u ovom napadu bio je ogroman. “U stvarnosti, radilo se o sofisticiranoj metodi za krađu korisničkih podataka direktno iz browsera. Skripte su automatski pokretale browser, postavljale ga kao podrazumevani, i odmah importovale zlonamernu ekstenziju – kako u Chrome tako i u Edge.”

Do trenutka kada je PULSEC angažovan, organizacija se već suočavala s potpunom kompromitacijom sistema.

“Mreža je već bila pod gotovo potpunom kontrolom napadača. Bio je to trenutak kada panika nije bila opcija, došlo je vrijeme za odlučnu reakciju”, kaže Rakić i dodaje da je tehnički odgovor zahtijevao pažljivu koordinaciju kako bi se spriječila dalja šteta dok su se, paralelno s tim, prikupljali forenzički dokazi. “Identifikovali smo i izolovali kompromitovane uređaje, analizirali vektor napada, preokrenuli tok infekcije i rekonstruisali celu situaciju. Srećom, eksportovani materijal sadržao je ključne skripte koje su nam omogućile potpunu forenzičku sliku incidenta”, kaže ona.

Ovakav sistematski pristup u vidu sekvence izolacije, analize, uspostave kontrole i rekonstrukcije događaja predstavlja standardnu metodologiju odgovora na incidente. Ipak, njegova primjena pod vremenskim pritiskom zahtijeva i tehničku stručnost i emocionalnu otpornost. “Bila je to trka s vremenom – svaki sat značio je potencijalno više izgubljenih podataka. Ali upornošću i timskim radom uspeli smo da zaustavimo širenje i saniramo štetu”, zaključuje Rakić.

Inovacije u telematici i logistici

Sigurnost i zaštita u sektoru transporta i logistike strateški su prioritet u savremenom poslovanju, gdje i najmanji propust može rezultirati ozbiljnim operativnim, finansijskim ili reputacijskim posljedicama. U eri sve veće digitalizacije i automatizacije, zaštita robe, vozila, vozača i podataka postaje složenija nego ikada prije

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

Savremene prijetnje više nisu ograničene na fizičke krađe i sabotaže – one uključuju i cyber napade, manipulacije telematskim podacima te zloupotrebu GPS i IoT tehnologija. Upravo zato, integracija naprednih sigurnosnih rješenja – od inteligentnog videonadzora i praćenja u realnom vremenu do sofisticiranih sistema za upravljanje flotom – postaje neizostavan element održivog i efikasnog logističkog lanca.

Savremeni izazovi

Giedrius Palionis, menadžer prodaje za balkansku regiju u kompaniji Teltonika Telematics, osvrnuo se na sigurnosne i operativne izazove s kojima se telematska industrija suočava danas. Prema njegovim riječima, upravo sigurnost – kako fizička tako i digitalna – ostaje jedno od najsloženijih i najkritičnijih pitanja u sektoru.

“Krađe vozila i imovine, neovlašten pristup – bilo u lične ili komercijalne svrhe – te zloupotreba resursa kompanije, stalni su problemi. Čest je primjer upravljanje voznim parkom: kompanije moraju osigurati da se vozila koriste isključivo u poslovne svrhe, jer pretjerana ili neovlaštena lična upotreba dovodi do nepotrebnih operativnih troškova. Kako tehnologija napreduje tako se razvijaju i metode koje se koriste u pogrešne svrhe. Iako telematska rješenja postaju sve sofisticiranija, isto vrijedi i za alate koje koriste kradljivci. Naši razvojni timovi konstantno rade na tome da budu korak ispred prijetnji, razvijajući sigurna i pouzdana rješenja”, rekao je Palionis.

Ta kompanija u vozila ugrađuje funkcije poput detekcije ometanja GPS signala, pomoćnih baterija za otpornost na sabotiranje te geozona koje korisnike obavještavaju kada vozilo napusti unaprijed definisanu zonu. “Povezivost je još jedan ključni operativni izazov. Svaka regija koristi različite frekvencijske opsege i operatere, pa naše uređaje moramo prilagoditi višepojasnoj podršci, automatskom prebacivanju operatera i, gdje je potrebno, satelitskoj vezi – kako bismo osigurali neprekidan prijenos podataka čak i u udaljenim područjima”, ističe Palionis.

Kada se govori o savremenim sigurnosnim izazovima u transportu i logistici, cyber sigurnost zauzima sve značajnije mjesto. Telematski sistemi koji u realnom vremenu upravljaju i analiziraju podatke o vozilima sve su češće meta sofisticiranih napada koji mogu ugroziti operativni kontinuitet, sigurnost vozila i povjerljivost podataka. Nehrudin Gadžo, vlasnik i direktor kompanije TIM System iz Sarajeva, naglašava nekoliko ključnih prijetnji i predlaže konkretne tehničke mjere zaštite.

“GPS podaci, brzina, lokacije i statusi vozila su visokoosjetljive informacije. Ukoliko se komunikacija odvija preko nešifrovanih ili loše zaštićenih kanala, naprimjer GSM-a, LTE-a ili LoRa-e, napadači ih mogu presresti i zloupotrijebiti. Rješenje se ogleda u primjeni end-to-end enkripcije, VPN tunela i TLS/SSL protokola. Bez adekvatnih mehanizama autentifikacije i autorizacije, postoji rizik da neovlaštene osobe pristupe sistemima ili čak preuzmu upravljanje vozilima. Preporučeni mehanizmi zaštite uključuju OAuth 2.0, multifaktorsku autentifikaciju (MFA) i jasno definisane permisije po korisniku ili ulozi”, navodi Gadžo.

Prevencija je ključ

Napadi na same telematske uređaje – bilo putem fizičkog pristupa, naprimjer u vozilu, bilo preko mreže – također su česti. “Preventivne mjere podrazumijevaju digitalno potpisane nadogradnje firmwarea, sigurne bootloadere i primjenu hardverskih TPM (Trusted Platform Module) čipova. Napadači mogu koristiti lažne bazne stanice ili presresti saobraćaj između uređaja i servera kako bi manipulirali podacima. Zaštita uključuje validaciju sigurnosnih certifikata, korištenje VPN-a i algoritama za detekciju anomalija u komunikacijskim protokolima. Kako većina telematskih rješenja danas koristi cloud platforme, kao što su AWS, Azure ili Google Cloud, dolazi do novih rizika: curenja podataka, loše konfigurisanih bucketa i DDoS napada. Kao rješenja tu se izdvajaju: segmentacija mreže, pravilno podešene IAM politike (upravljanje pristupom) i redovne sigurnosne revizije”, pojasnio je Gadžo.

Nadalje, pored sigurnosnih prijetnji, savremena telematska rješenja suočavaju se s nizom operativnih izazova koji direktno utječu na efikasnost sistema i iskustvo krajnjeg korisnika. Gadžo naglašava da stabilnost i skalabilnost moraju biti osnova svakog ozbiljnog IoT sistema koji se koristi u transportu i logistici.

“Sistem mora biti skalabilan i elastičan – sposoban da raste s brojem korisnika i uređaja bez narušavanja performansi. To se postiže primjenom mikrouslužne arhitekture, sistema za razmjenu poruka poput Apache Kafke te horizontalnim skaliranjem kapaciteta. Pouzdanost i dostupnost aplikacija su jednako važni, naročito kod kritičnih operacija gdje i minuta kašnjenja može izazvati gubitke. Rješenja poput georedundantnih baza podataka, balansa opterećenja i failover sistema – ključ su otpornosti. Složenost modernih lanaca snabdijevanja traži potpunu integraciju sa ERP, CRM, carinskim i logističkim softverima. Međutim, integracija nosi tehničke rizike – od neslaganja u protokolima do problema sa sinhronizacijom. Standardizovani API i middleware slojevi pomažu u prevazilaženju tih izazova. Tu su i tehnička ograničenja samih IoT uređaja, poput upravljanja baterijama i konekcijom u nepovoljnim uslovima. Optimizirani firmware, sleep režimi i rubno računarstvo omogućavaju efikasniji rad u realnom okruženju”, pojašnjava on.

Sigurnost mora biti temelj svakog procesa

U konačnici, kako pojašnjava Gadžo, praćenje performansi vozača i vozila zahtijeva analizu ogromnih količina podataka, što podrazumijeva upotrebu naprednih modela mašinskog učenja, usklađivanje telemetrijskih podataka i njihovo povezivanje sa stvarnim događajima na terenu. Zbog složenosti i ozbiljnosti sigurnosnih i operativnih izazova, globalne logističke kompanije ulažu značajne resurse u proaktivnu zaštitu i jačanje otpornosti svojih sistema.

Iz kompanije DHL, jednog od vodećih logističkih operatera na svijetu, naglašavaju da sigurnost mora biti temelj svakog procesa – od infrastrukture i zaposlenih do digitalnih rješenja. “U DHL-u kontinuirano ulažemo u tehnologije i blisko sarađujemo s lokalnim vlastima kako bismo osigurali snažne mjere zaštite”, poručili su eksperti iz područja sigurnosti u ovoj kompaniji. Osim transporta, ključan segment ukupne logističke efikasnosti jeste i unutrašnja organizacija skladišta. S obzirom na sve veće zahtjeve tržišta i potrebu za potpunom kontrolom nad zalihama i resursima, digitalna transformacija skladišnih operacija više nije opcija – već nužnost.

Problemi na terenu

Iz kompanije Špica International naglašavaju da se moderna skladišta u regiji i dalje suočavaju s brojnim izazovima: “Najveći izazovi skladišta u regiji su niska transparentnost procesa, ručne greške, nedovoljna iskorištenost kapaciteta i otežano praćenje zaliha. Špica WMS rješava ove izazove automatizacijom i digitalizacijom procesa, točnim vođenjem zaliha, optimizacijom skladišnog prostora i preciznim upravljanjem zadacima. Sve je pod kontrolom – zaliha, procesi, ljudi”, poručio je Andrej Planina, direktor Špicine divizije za logistička rješenja.

Međutim, svakodnevni izazovi s kojima se suočavaju profesionalni vozači često ostaju ispod radara, iako direktno utječu na operativnu efikasnost i sigurnost na terenu. Kako pojašnjavaju iz američke kompanije JoyRide, jedan od najvećih problema predstavlja nedostatak sigurnih parking mjesta, posebno u trenucima kada vozaču ističe zakonski dozvoljeno vrijeme vožnje.

“Jedan od najvećih svakodnevnih izazova za vozače je jednostavno pronaći sigurno mjesto za parkiranje – posebno kada im ističe dozvoljeno radno vrijeme prema pravilima o radnim satima (Hours of Service). Nije rijetkost da vozaču ostane samo petnaest minuta i da mora obići nekoliko truck stop lokacija, samo da bi na kraju vidio da su sva mjesta već popunjena. Iz naše perspektive, to nije samo problem usklađenosti – to je ozbiljno pitanje kvaliteta života. Naš dispečerski tim troši mnogo vremena pomažući vozačima da unaprijed isplaniraju gdje će stati, ali voljeli bismo da industrija uloži u alate za praćenje dostupnosti parkinga u realnom vremenu koji zaista funkcionišu”, kazala je Amela Bektić, direktorica za sigurnost i ljudske resurse u JoyRide Logisticsu.

Iz ove kompanije su primijetili da je isceniranih nesreća, umora i ometene vožnje više nego ikada ranije. Kako kažu, to je trend koji dovodi dobre vozače u nezavidne situacije i povećava rizik za sve učesnike u saobraćaju. “Upravo zato smo vrlo rano odlučili ugraditi kamere sa dvostrukim snimanjem u sve naše kamione. One su nam pomogle da oslobodimo nevine vozače od lažnih optužbi, uklonimo neopravdane prekršaje iz naših sigurnosnih evidencija i – jednako važno – na vrijeme prepoznamo nesigurno ponašanje prije nego što se nesreća dogodi. Te kamere smatramo jednom od najboljih investicija koje smo napravili u zaštitu naših ljudi i našeg poslovanja”, kaže Bektić.

Sofisticirana rješenja

Nakon identifikacije ključnih sigurnosnih i operativnih izazova, nameće se pitanje: kako se industrija konkretno nosi s tim izazovima na terenu? Odgovor zasigurno leži u sve obuhvatnijoj primjeni digitalnih alata, telematskih sistema i pametnih uređaja koji omogućavaju praćenje, kontrolu i optimizaciju gotovo svakog segmenta logističkog lanca – od voznog parka do skladišta. Jedan od najnaprednijih primjera digitalizacije u praksi dolazi iz kompanije DHL, koja koristi telematiku kao standardizirano rješenje za upravljanje flotom.

“Za upravljanje voznim parkom koristimo telematiku kao standard kako bismo dobili uvid u performanse vozila i slične podatke. To realizujemo putem treće strane, budući da u floti imamo više različitih brendova vozila. Podatke prikupljamo putem OBD dongle uređaja i objedinjavamo ih u jedinstvenom portalu koji je neovisan o proizvođaču. Dongle koristimo zbog fleksibilnosti, ali i zbog garancija i odobrenja. Naime, postupci odobravanja za instalaciju posebnog hardvera, poput crnih kutija, postaju sve duži, a proizvođači vozila ih sve manje odobravaju s obzirom na kompleksnost tehnologija koje su već integrisane u vozila”, kazali su iz DHL-a.

S razvojem tehnologije, telematska rješenja postaju sve sofisticiranija, a tržište traži pouzdane i prilagodljive uređaje koji mogu odgovoriti na specifične potrebe različitih sektora. U kompaniji Teltonika Telematics fokusirani su na razvoj širokog spektra hardverskih rješenja koja pokrivaju različite aspekte praćenja i upravljanja imovinom. “Naš portfolio obuhvata uređaje za praćenje imovine, lične trackere, videotelematiku i GPS uređaje za automobile i motocikle. U ponudi imamo i osnovne uređaje za praćenje i napredne uređaje koji mogu čitati podatke vozila putem CAN, OBD i FMS interfejsa. Svi proizvodi se razvijaju interno. Naši inženjerski timovi dizajniraju hardver, dok programeri kreiraju prilagođeni firmware. Svaki uređaj prolazi rigorozna testiranja – kako u simuliranim uslovima tako i u stvarnim situacijama – prije nego što bude pušten na tržište. Proizvod se lansira tek kada prođe sve interne kontrole kvaliteta i odobrenja nadležnih odjela. Naš cilj je isporučiti pouzdana i prilagodljiva telematska rješenja koja odgovaraju promjenjivim potrebama poslovanja širom svijeta”, pojasnio je Palionis iz Teltonika Telematicsa.

Zaštita resursa

Kao ilustraciju konkretne primjene, Palionis izdvaja rješenje za farmaceutsku industriju. “Jedan od najupečatljivijih primjera kako naši uređaji unapređuju sigurnost i efikasnost jeste nadzor hladnog lanca u farmaceutskoj logistici. Korištenjem FMC234 GPS uređaja u kombinaciji s bežičnim EYE Sensor EN12830 senzorima, moguće je u realnom vremenu pratiti temperaturu lijekova tokom transporta i skladištenja. Ovi senzori precizno mjere temperaturu s tačnošću od ±0.5°C, šalju automatska upozorenja u slučaju odstupanja i imaju internu memoriju za pohranu podataka, čak i tokom prekida veze. Na taj način omogućavamo klijentima da ispune stroge regulatorne zahtjeve poput EN12830 i osiguraju da lijekovi stignu do krajnjih korisnika u optimalnim uslovima – čime se štite i pacijenti i poslovni interesi”, naveo je on.

S druge strane, pored osnovnog softvera za satelitsko praćenje vozila i voznog parka, TIM System razvija kompletan ekosistem naprednih softverskih rješenja namijenjenih upravljanju flotama svih veličina, zaštiti i nadzoru pošiljki, praćenju vozila sigurnosnih agencija, kao i efikasnom upravljanju transportnim i logističkim procesima. Tehnologiju su, kažu, oblikovali prema stvarnim potrebama korisnika na terenu.

“Naša rješenja pažljivo su dizajnirana da zadovolje kompleksne potrebe savremenih kompanija, bilo da je riječ o malim preduzećima s nekoliko vozila ili velikim flotama sa stotinama jedinica u pokretu. Sistemi su dostupni u verzijama za desktop i mobilne platforme, što osigurava punu dostupnost i funkcionalnost bez obzira na uređaj ili lokaciju korisnika”, kaže Gadžo i ističe da fleksibilna i skalabilna arhitektura omogućava jednostavnu integraciju s postojećim sistemima i prilagođavanje specifičnim industrijskim zahtjevima, što njihova rješenja čini primjenjivim na praktično bilo koji tip, vrstu ili veličinu voznog parka. Ovakav pristup softverskoj podršci ključan je za ostvarenje visoke efikasnosti i sigurnosti u savremenim transportnim i logističkim operacijama.

Inovacije u radu

Različite industrijske vertikale mogu biti korisnici takvih rješenja. “Naša rješenja se primjenjuju u različitim sektorima gdje su sigurnost i efikasnost ključni. To uključuje širok spektar primjena, od praćenja pošiljki u sigurnosnim agencijama i na aerodromima, preko nadzora sigurnosti transporta opasnih materija pa sve do praćenja robe široke potrošnje koja zahtijeva posebne uslove transporta, kao što su temperaturni režimi ili specifični uslovi skladištenja i prijevoza. Rješenja omogućavaju bolju kontrolu nad transportom, smanjuju rizik od neovlaštenih radnji, a također poboljšavaju zaštitu radnika i svih učesnika u lancu snabdijevanja”, kaže on. TIM System, zapravo, uvodi tehnologije koje jačaju ukupnu sigurnost na cestama, kao i sigurnost samih radnih procesa. “Korištenjem naprednih platformi za praćenje našim korisnicima omogućavamo da nadgledaju kritične aspekte transporta u realnom vremenu, s jasnim fokusom na prevenciju i minimiziranje rizika. Poseban primjer inovacije koju smo razvili u izazovnim vremenima pandemije jeste naše rješenje za praćenje osoba, koje koristi kombinaciju više različitih uređaja. Ovaj sistem ne samo da omogućava precizno lociranje osoba u realnom vremenu već omogućava i praćenje njihovog stanja. U slučaju bilo kakvih nepravilnosti ili opasnosti, sistem automatski ili korisnik ručno pokreće alarm i obavještava hitne kontakte”, pojašnjava Gadžo te dodaje kako njihovi proizvodi zadovoljavaju najviše standarde sigurnosti i efikasnosti, a aktivno i doprinose i razvoju sigurnijih i pouzdanijih sistema za sve njihove korisnike.

Novi klijenti

Pored vozila i transportnih ruta, ključan segment ukupne logističke efikasnosti jeste i unutrašnja organizacija skladišta. Upravo tu dolazi do izražaja značaj specijaliziranih softverskih rješenja za upravljanje zalihama, prostorom i protokom robe, a Špica nudi napredna WMS rješenja prilagođena potrebama savremenih logističkih operacija.

“Špica WMS upravlja ulazom i izlazom robe, lokacijama, parkiranjem, kompletiranjem, inventurama, serijskim brojevima i šaržama, sa svime što se dešava u skladištu, pa i u procesu isporuke robe naručiteljima na terenu putem teretnih vozila. Podržava rad sa skenerima, daje uvid u KPI-jeve i generira izvještaje. Time ubrzava procese, smanjuje greške i osigurava potpunu sljedivost robe za vlastite artikle ili za robu koje skladište drži za treće vlasnike robe (3PL logistika)”, rekao je Andrej Planina.

O sigurnosti skladišta, pored operativne efikasnosti, govori i nivo kontrole pristupa, preciznost u praćenju procesa i sposobnost sistema da greške i gubitke svede na minimum. “Naš WMS softver doprinosi sigurnosti kroz integraciju s kontrolom pristupa i videonadzornim rješenjima, ograničavanjem ovlasti po korisnicima i bilježenjem svih akcija. Automatizirani procesi smanjuju mogućnost ljudskih grešaka, a sljedivost i alarmi pomažu u brzom otkrivanju nepravilnosti i gubitaka. Dodatni bonus je Špicino rješenje za kontrolu ulaza ljudi u skladište i razne vrste kontrole na izlazu robe iz skladišta”, ističe Planina.

U prilog efikasnosti ovoga rješenja, tu su i konkretni primjeri iz prakse. “Kod jednog distributera farmaceutskih artikala implementacija WMS-a bitno je smanjila vrijeme pripreme robe za otpreme, sve greške u isporuci bile su otklonjene, vlasnici robe u svakom trenutku znaju za točno stanje i lokaciju svoje zalihe. Kod drugog našeg korisnika uvođenje Špica WMS rješenja omogućilo im je snažno povećanje obima njihova poslovanja i u mogućnosti su bili potpisati ugovore za izvođenje logistike za dodatne klijente”, kazao je.

 Praćenje trendova

Tehnološki razvoj u oblasti transporta i logistike sve više diktira i smjer u kojem se kreće industrija – od načina prikupljanja i obrade podataka do automatizacije i kibernetičke zaštite. Jedan od ključnih trendova u industriji predstavlja integracija sa IoT uređajima i naprednom telemetrijom.

“Putem GPS signala, senzora za gorivo, temperature tereta, otvaranja vrata, rada motora ili stanja kočnica danas se u realnom vremenu prikuplja velika količina podataka. Edge computing omogućava lokalnu obradu tih podataka direktno na vozilu, čime se smanjuju kašnjenja i potreba za stalnim prijenosom u cloud. Također, CAN bus integracija omogućava dublju dijagnostiku i preciznije praćenje ponašanja vozila i vozača”, pojašnjava Gadžo.

Kako navodi, vještačka inteligencija i mašinsko učenje postaju nezamjenjivi alati u analitici i optimizaciji svakodnevnih logističkih operacija. “AI modeli omogućavaju prediktivnu analitiku koja može prepoznati potencijalne kvarove na vozilu prije nego što se dese. Također, AI doprinosi optimizaciji ruta uzimajući u obzir faktore poput saobraćaja, vremenskih uslova i radnog vremena vozača, ali i detekciji anomalija, kao što su nagla ubrzanja, neobično ponašanje vozača ili neautorizovana stajanja. Kroz inteligentnu alokaciju resursa, automatizaciju rasporeda i dinamičku reoptimizaciju, AI značajno unapređuje planiranje transporta”, zaključuju iz TIM Systema.

Osim širokog spektra tehnoloških inovacija koje oblikuju industriju, proizvođači telematskih uređaja sve više obraćaju pažnju na potrebe tržišta i specifične zahtjeve korisnika. “Trenutni trendovi uglavnom su vođeni promjenama u očekivanjima klijenata. Neki prioritet daju ekonomičnosti, dok drugi traže dugotrajnost ili specijalizirane funkcionalnosti za određene projekte. Bez obzira na te razlike, nekoliko univerzalnih trendova se izdvaja: uređaji postaju manji, pouzdaniji i precizniji. Visokokvalitetna izrada, tačnost podataka i besprijekorna integracija sa sistemima sada se podrazumijevaju. U Teltonika Telematicsu odgovaramo na ove zahtjeve fokusirajući se na minijaturizaciju, izdržljiv dizajn i strogu kontrolu kvaliteta”, navodi Giedrius Palionis iz Teltonika Telematicsa.

Digitalna transformacija logistike

Sigurnosni eksperti iz kompanije DHL stava su da je danas, ipak, jedan od najvažnijih trendova u logističkoj industriji integracija digitalnih platformi radi poboljšanja sigurnosti i operativne efikasnosti.

“Kupci sve više očekuju uvid u pošiljke u realnom vremenu i mogućnost kontrole, zbog čega usluge kao što su OnDemandDelivery korisnicima omogućavaju da sami odaberu kada i gdje će im pošiljka biti isporučena – čime se smanjuje broj neuspjelih isporuka i povećava sigurnost putem verifikovanih dostava. Mobilna rješenja, poput aplikacije DHL Express Mobile, oslikavaju trend mobilnosti i transparentnosti, nudeći sigurno praćenje i proaktivne notifikacije, što smanjuje rizike i poboljšava preciznost isporuka. Platforme DHL ShipNow i myDHL+ ilustriraju prelazak ka samouslužnoj logistici, omogućavajući malim i srednjim preduzećima pristup trenutnim cijenama, opcijama slanja i korisničkoj podršci – što sve zajedno pojednostavljuje radne tokove i smanjuje mogućnost grešaka. Zajedno, ove inovacije odražavaju širi trend: digitalnu transformaciju logistike, gdje podaci u realnom vremenu, personalizacija usluga i sigurni, efikasni procesi postaju standard”, pojasnili su nam iz DHL-a.

Gdje leži budućnost?

Dok se industrija sve više oslanja na digitalne alate za upravljanje sigurnošću i efikasnošću, otvara se i novo pitanje: na koji način će se telematika dalje razvijati kako bi odgovorila na potrebe sutrašnjice?

“Budućnost telematike ide ka rješenjima koja su manja, pametnija, brža i neprimjetna. Uređaji će se i dalje smanjivati, što omogućava diskretnu ugradnju – ključnu za prevenciju krađa i skriveno praćenje imovine. Istovremeno, postajat će moćniji: omogućavat će bržu obradu podataka, analitiku u realnom vremenu i besprijekornu povezanost s IoT platformama i cloud servisima”, kazao je Palionis.

Sličan pogled na budućnost telematike imaju i u kompaniji DHL. “Telematika će postati standard za sva vozila, a proizvođači sve više unapređuju kvalitet podataka koji dolaze iz vozila. Ti podaci će uskoro biti dostupni putem API-ja, što će omogućiti bolje upravljanje i automatizaciju procesa. U DHL-u telematiku koristimo ne samo za upravljanje flotom – praćenje GPS-a, iskorištenost vozila i dijagnostiku grešaka – već i za sigurnost. Vozačima pružamo povratne informacije o njihovom ponašanju u vožnji i savjete za poboljšanje. Također, u nekim zemljama uvodimo dodatne sigurnosne uređaje, poput kamera u kabini, koje putem senzora upozoravaju vozače na nepoželjne radnje, kao što su korištenje mobilnog telefona tokom vožnje, nevezivanje pojasa ili kršenje saobraćajnih propisa.”

Prediktivno otkrivanje problema

Prema riječima Amele Bektić iz JoyRide Logisticsa, u cijeloj industriji se dešava veliki zaokret ka korištenju tehnologije kako bi transport bio sigurniji i efikasniji. “Mi smo to snažno prihvatili. Prediktivno održavanje nam je zaista promijenilo način rada. Umjesto da čekamo da nešto otkaže, sada koristimo podatke u realnom vremenu da bismo rano otkrili sitne probleme, što održava kamione u boljem stanju i pomaže vozačima da izbjegnu neprijatna iznenađenja na putu”, kaže ona i naglašava kako je sigurnost tereta drugo područje koje se vrlo brzo razvija. “Krađe su postale sofisticiranije, pa smo investirali u geofencing, senzore na vratima i praćenje prikolica u realnom vremenu kako bismo uvijek znali gdje se naši tovari nalaze i mogli brzo reagovati ako nešto nije uredu. I na kraju, rekla bih da je sve veća svijest da je mentalno zdravlje jednako važno kao i fizička sigurnost. Mnogo radimo na tome da vozači osjećaju da imaju podršku, a ne da su samo nadgledani, jer upravo to gradi povjerenje i dugoročni uspjeh”, kazala je Bektić.

Dok tehnologija brzo napreduje, transportna industrija se nalazi na pragu velikih promjena koje će oblikovati budućnost sigurnosti, efikasnosti i održivosti. Bektić smatra da će tehnologija promijeniti gotovo sve aspekte i načine na koji se danas voze kamioni te da će mnogo toga donijeti pozitivne rezultate: “Ono čemu se zaista radujemo je elektrifikacija. Već smo počeli testirati naš prvi sleeper električni kamion, a cilj nam je da jednog dana imamo potpuno električnu flotu. Za nas je to način da uradimo pravu stvar za okoliš, smanjimo troškove goriva i ostanemo korak ispred kako se regulative budu mijenjale. Čak razmatramo i postavljanje vlastitih punionica duž naših ruta kako vozači ne bi morali brinuti gdje će dopuniti vozilo.”

Sve se više pažnje posvećuje i aplikacijama za blokiranje telefona te, iako je hands-free pozivanje i dalje legalno, mnoge osiguravajuće kuće počinju nagrađivati flote koje potpuno onemogućavaju korištenje telefona dok je kamion u pokretu. “U JoyRideu smo ozbiljno posvećeni tome da budemo ispred vremena. Bilo da je riječ o našoj vlastitoj aplikaciji za Program za zadržavanje vozača, koja nam pomaže da prepoznamo i obučimo vozače, ili o prelasku na električna vozila, želimo postaviti visoke standarde – za sigurnost, inovacije i brigu o ljudima koji su za volanom”, dodala je Amela Bektić.

Kada govorimo o budućim trendovima u razvoju softverskih rješenja za skladišta, Andrej Planina iz Špica Internationala ističe da ključni trendovi uključuju još veću primjenu automatizacije i digitalizacije poslovanja, kao i snažnu digitalnu povezanost sa klijentima – kako na ulaznoj tako i na izlaznoj strani skladišta. “Dobar WMS mora omogućiti skalabilnost, odnosno jednostavno širenje poslovanja, dok istovremeno raste i važnost sigurnosnih funkcija koje doprinose otpornosti i kontinuitetu poslovanja”, kaže on. Transport i logistika danas se ne mogu zamisliti bez digitalne transformacije koja postaje temelj sigurnosti, efikasnosti i konkurentnosti. Integracija telematike i naprednih tehnologija u svakodnevne operacije omogućava ne samo efikasnije upravljanje flotom i bolju zaštitu tereta već i veću brigu o vozačima kao ključnim akterima čitavog sistema. Budućnost donosi još sofisticiranija, brža i diskretnija rješenja koja će dodatno podići nivo sigurnosti i transparentnosti, istovremeno jačajući povjerenje i stvarajući temelje za dugoročni uspjeh. Ulaganja u inovacije, uz stalni fokus na ljudski faktor, najpouzdaniji su put ka održivom i sigurnom transportu budućnosti.

Nova pravila igre

Sa stanovišta proizvođača softverskih rješenja za praćenje vozila i optimizaciju procesa, TIM System naglašava da budućnost telematike u sigurnosnom sektoru donosi značajan tehnološki iskorak. “Očekuju nas rješenja koja će znatno unaprijediti sigurnost, efikasnost i pouzdanost transportnih i logističkih operacija. Ključni pravac razvoja je integracija naprednih tehnologija kao što su umjetna inteligencija, IoT, 5G i prediktivna analitika, uz istovremeno ulaganje u zaštitu podataka i autonomne sisteme. Time će biti omogućeno napredno upravljanje flotama, preciznije praćenje pošiljki i viši nivo sigurnosti za sve učesnike u lancu snabdijevanja”, kaže Gadžo.

Vozač u fokusu digitalne transformacije

Digitalna rješenja u transportu ne znače mnogo ako ne donose stvarnu korist onima koji ih svakodnevno koriste – vozačima, dispečerima i menadžmentu. Američka kompanija JoyRide Logistics upravo je jedan od primjera kako se telematika može uspješno integrisati u sve operativne procese, ali i koristiti kao alat za stvaranje sigurnijeg, efikasnijeg i pravednijeg radnog okruženja. Njihovo iskustvo pokazuje kako tehnologija postaje istinski saveznik kada je u službi ljudi.

Telematika u JoyRideu obuhvata GPS praćenje, ELD uređaje, dijagnostiku vozila u realnom vremenu i kamere sa dvostrukim snimanjem, što zajedno doprinosi većoj sigurnosti i efikasnosti voznog parka. Zahvaljujući ovim tehnologijama, uspjeli su brzo riješiti situacije koje su mogle prouzrokovati velike gubitke, ali i zaštititi vozače od lažnih optužbi i nepravednih kazni.

“Telematika u JoyRideu nije samo nešto što smo naknadno dodali – ona je potpuno integrisana u način na koji svakodnevno poslujemo. Naš GPS sistem nam je, primjerice, nedavno pomogao da pronađemo nestalu prikolicu prije nego što je situacija postala ozbiljan problem. Kamere sa dvostrukim snimanjem također su pokazale veliku vrijednost, jer su oslobodile vozače krivice u slučajevima lažnih optužbi i pomogle da se pojedini prekršaji izbrišu iz našeg sigurnosnog dosjea”, kaže Bektić.

Poseban ponos kompanije je Program za zadržavanje vozača (DRP), koji koristi sve dostupne telematske podatke – od GPS-a i kamera do navika vožnje i potrošnje goriva. Program nije samo alat za ispravljanje grešaka već i za nagrađivanje onih koji svakodnevno pokazuju sigurnu i odgovornu vožnju. “Ako ste jedan od naših najsigurnijih vozača, to će se jasno vidjeti u vašoj evidenciji i nagradama koje dolaze uz to. Ako, pak, postoji prostor za napredak, dobit ćete jasne i konstruktivne povratne informacije. Na kraju dana, sva ta tehnologija vrijedi samo ako pomaže vozačima da se osjećaju poštovano, podržano i pripremljeno za uspjeh – upravo zato smo je i razvili”, pojasnila je Bektić.

Požar u diskoteci “Puls” u Kočanima

Osim što je požar s najtragičnijim posljedicama ikada u Sjevernoj Makedoniji, a u posljednjih deset godina i najveći u nekom noćnom klubu u Evropi, slučaj požara u diskoteci “Puls” u Kočanima mogao bi biti idealan primjer “savršene oluje” – odnosno situacije u kojoj se nisu poštovala nikakva pravila, a to je dovelo do velike tragedije

Piše: Igor K. Ilievski; E-mail: redakcija@asadria.com

Do podneva je vijest obišla svijet – 51 žrtva i više od 200 povrijeđenih, od kojih desetine kritično, u požaru na ponoćnom koncertu u diskoteci u Kočanima. S brojem poginulih koji je u narednim sedmicama porastao na 62, požar u noćnom klubu “Puls” 16. marta postao je najsmrtonosniji u Sjevernoj Makedoniji i najtragičniji požar u nekom noćnom klubu u Evropi u posljednjoj deceniji, a nakon požara u noćnom klubu “Kolektiv” u Bukureštu u Rumuniji 2015. godine, u kojem je poginulo 64 ljudi.

Neka bude šta hoće

Bilo je to još jedno obično koncertno veče u noćnom klubu “Puls”, koji je radio već trinaest godina. Za koncert grupe DNA prodato je 250 ulaznica, ali je te večeri u objekat od 415 kvadratnih metara ušlo 672 ljudi. Osiguranje je pustilo sve kroz jedina ulazna vrata, uključujući i maloljetnike, ali i članove benda, koji su donijeli pirotehniku. Atmosfera u prepunom noćnom klubu se zahuktavala.

Iz mora mlade publike vire desetine ruku s mobilnim telefonima, snimajući koncert. Snimili su i trenutak kada, u 02:35, dok počinju izvoditi pjesmu “Neka bude šta hoće”, jedan član benda daljinskim upravljačem aktivira tri pirotehničke fontane postavljene na pozornici. Mlazovi iskri izbijaju iz uređaja. Mlaz iz fontane na lijevoj strani pozornice dopire do plafona. Srebrena površina plafona trenutno se zagrijava do jarkocrvene boje, postaje žuta i pali se. Desetak ruku iz publike pokazuje prema plamenu. Nekoliko glasova diže uzbunu, ali se stapaju sa stotinama pjevača u publici i glasnom muzikom. U tih nekoliko sekundi, žuto-plavi plamen se već širi po plafonu. Video, jedan od nekoliko koji su se pojavili nakon samo nekoliko sati kao svjedočanstva o događaju, traje jedva četrnaest sekundi.

“U trenutku aktiviranja prskalica, iskre su najvjerovatnije pogodile plafon, koji je napravljen od zapaljivog materijala, i u kratkom vremenu se vatra proširila po cijeloj diskoteci i stvorio gust dim. U kratkom vremenu stigle su vatrogasne jedinice iz okolnih gradova, kao i kola hitne pomoći, a aktivirani su i helikopteri Ministarstva unutrašnjih poslova kako bi prevezli povrijeđene u klinike u Skoplju”, rekao je ministar unutrašnjih poslova Pance Toškovski jutro nakon požara, ispred policijske stanice u Kočanima. Prvi poziv u pomoć upućen je u 02:48, vatrogascima i bolnici u Kočanima, gdje su se odmah mobilizirali svi ljekari. “Mnogo ljudi je poginulo, dovezeni su mrtvi ili su umrli u trenutku dolaska. Teško ih je identificirati, neki su imali lične karte, a neki nisu. Među preminulima je bilo žrtava od 14 do 25 godina, a među njima su bili iz Štipa, Kočana, Probištipa i Skoplja”, rekla je Kristina Serafimova, direktorica bolnice u Kočanima, u prvom obraćanju javnosti.

U tom trenutku, broj žrtava je bio 51. Do 17. aprila, sa posljednjim smrtnim slučajem, zvanični broj se popeo na 62 poginulih, 157 osoba s teškim povredama i 54 s lakšim. Desetine pacijenata, posebno onih kritičnijih, hitno su poslane na liječenje u inostranstvo preko Evropskog mehanzma za civilnu zaštitu, koji je odmah aktiviran.

Katastrofa koja je čekala da se dogodi

Čini se da nijedna procedura, mjera, pravilo ili norma nije poštovana ni u jednom aspektu postojanja diskoteke, te je tragedija bila neizbježna. To je objasnio i državni javni tužilac Ljupčo Kocevski. “Pirotehnička sredstva su korištena u potpuno nesigurnim i opasnim uslovima, što je proizašlo iz ukupnih propusta službenih i odgovornih lica za spomenuti objekat – koji tokom cijelog perioda kontinuirano nije ispunjavao zakonske uslove za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Fontane su bacale iskre u smjeru plafona iznad pozornice i kao rezultat toga, poliuretanska spužva kojom je bio prekriven plafon u objektu počela je progresivno gorjeti, nakon čega se vatra odmah proširila duž cijelog plafona, a zatim i kroz cijelu unutrašnjost i konstrukciju objekta”, rekao je Kocevski.

Zbog ugrađenih materijala bez vatrootpornih svojstava i nesigurnih građevinskih radova na objektu, vatra se počela spontano širiti, praćena dimom i visokim temperaturama unutar objekta.

“Zbog toga je došlo do masovnog, nekontrolisanog i paničnog bjekstva prisutnih posjetilaca kroz jedini izlaz za evakuaciju, koji nije bio siguran jer su se na evakuacionom putu ispred izlaska iz zgrade iznutra prema van nalazila dvokrilna vrata koja su predstavljala prepreku kretanju. Sama vanjska vrata nisu imala evakuacionu namjenu sa sistemom kočenja u otvorenom položaju i horizontalnim rukohvatom propisanih dimenzija, što je dodatno otežalo evakuaciju. Zbog potpunog nepoštivanja pravila protivpožarne zaštite i pretrpanosti zgrade, došlo je do masovnog guranja i pada posjetilaca u hodniku, što je potpuno otežalo izlazak iz zgrade i izazvalo ozbiljne posljedice”, objasnio je Kocevski.

Krivična djela protiv sigurnosti

Nakon tromjesečne istrage u kojoj je učestvovalo trinaest tužilaca, u junu su trideset četiri fizička i tri pravna lica optužena za krivično djelo “teška krivična djela protiv javne sigurnosti”, a neka od njih i za niz drugih krivičnih djela. U optužnici je navedeno 1.440 dokaza na 166 stranica i predloženo je da se kao svjedoci saslušaju 283 oštećene osobe. Među optuženima su bivši ministri, gradonačelnici, inspektori, državni službenici, vlasnici, menadžeri, obezbjeđenje…

“Propusti su veliki. Mogu slobodno reći da je ovo erozija sistema”, rekao je državni tužilac Kocevski, koji smatra da je ovo prvi procesuirani slučaj dugoročne uzročnosti u zemlji. Prema njegovim riječima, trinaest godina nijedan inspektor iz općine Kočani nije izvršio inspekciju objekta koji je iz lake industrije pretvoren u diskoteku. Klub je dobio dozvolu za rad 2012. godine iako nije ispunjavao uslove. Te i 2024. godine dograđivan je lažnom projektnom dokumentacijom, nekontrolisano, bez stručnog nadzora, neodgovarajućim materijalima. “Praktično, objekat nije poštivao nikakve propise u vezi sa kvalitetom ugrađenih materijala, nosivošću i stabilnošću konstruktivnih elemenata, brojem i veličinom izlaza za evakuaciju, brojem parking mjesta, pregradama objekta, ali i u vezi sa obezbjeđivanjem, dostupnošću i korištenjem odgovarajućih uređaja i instalacija za zaštitu od požara i eksplozija, ostale opreme za gašenje požara, sredstava za gašenje požara i aparata za gašenje požara”, objasnio je Kocevski.

Među optuženima je i osoba koja je prodavala karte iznad dozvoljenog kapaciteta, projektant za kojeg se smatra da je izradio lažne projekte za dogradnje, ali i tri građevinska inspektora i tri gradonačelnika koji nisu zatvorili nesiguran objekat. Upravitelj, vlasnik i četiri zaštitara iz zaštitarske agencije, optuženi su, između ostalog, jer nisu proveli sigurnosnu procjenu i provjeru sigurnosnih uslova objekta, opasnosti i mogućnosti evakuacije u slučaju opasnosti, provjeru ulaza i izlaza i njihove ispravnosti, kao i prenatrpanost posjetilaca objekta, te nesprečavanje ulaska i upotrebe eksploziva. Među optuženima su četiri bivša, uključujući i aktuelnog u vrijeme požara, direktora makedonske Direkcije za zaštitu i spašavanje, kao i generalni inspektor. Među optuženima za uzimanje mita i izdavanje lažnih dozvola su i državni službenici.

Šta propisuje zakonska regulativa o PP zaštiti za takve objekte?

Prema makedonskom zakonodavstvu, diskoteke i noćni klubovi su javni objekti, obuhvaćeni Pravilnikom o zaštiti od požara, eksplozija i opasnih materija, koji propisuje minimalne tehničke mjere za zaštitu od požara koje se moraju ispuniti u fazama projektovanja, izgradnje i korištenja takvih objekata, objašnjava Tatjana Vasiljević Vladev iz Tehnoinspekta d.o.o. Skoplje. Ona je predsjednica Stručne komisije za reviziju propisa o zaštiti od požara pri Komori ovlaštenih arhitekata i ovlaštenih inženjera, te članica Tehničkog komiteta TK46 – Zaštita objekata od požara pri Institutu za standardizaciju u Skoplju (ISRSM TK-46). Mjere zavise od namjene objekta i definirane su za svaki funkcionalni dio posebno. U zavisnosti od karakteristika i složenosti objekta, ovaj osnovni propis dopunjuju drugi podzakonski akti koji regulišu specifične aspekte zaštite od požara.

“Prije svega, potrebno je da svaki objekat ispunjava osnovne mjere pasivne zaštite od požara. To uključuje veličinu i raspored sektora za zaštitu od požara, definiciju požarnog opterećenja, uspostavljanje zona dima, dimenzije i konfiguraciju evakuacijskih puteva, kao i dimenzije i klasifikaciju protivpožarnih i dimonepropusnih vrata. Od posebnog značaja je izbor građevinskih materijala koji se koriste pri formiranju ovih sektora za zaštitu od požara, pri čemu je ključni parametar njihova otpornost na požar i ponašanje pri izlaganju visokim temperaturama ili dimu”, kaže Tatjana Vasiljević Vladev. “S druge strane, aktivni sistemi za detekciju, alarmiranje i gašenje požara postaju sve važniji element unutar zgrada – posebno kako se njihova složenost povećava, bilo sa tehnološke perspektive, broja prisutnih ljudi, oblika i veličine zgrade, njene namjene ili pristupačnosti za evakuaciju i intervenciju. Ovi sistemi omogućavaju: pravovremeno otkrivanje i obavještavanje o požaru, brzo uzbunjivanje i ciljanu evakuaciju putem sistema rasvjete i signalizacije, kontrolu dima kako bi se osigurala čista zona evakuacije, kao i pomoć u gašenju ili lokalizaciji požara, kako bi se spriječilo njegovo dalje širenje”, objašnjava ona.

Izazov objekti bez državnog tehničkog prijema

Propisi o zaštiti od požara u Sjevernoj Makedoniji uglavnom se poštuju u fazi izrade projektne dokumentacije, kaže Vasiljević Vladev, a projektna dokumentacija se izrađuje u skladu s propisanim tehničkim propisima. “Neću ulaziti u pitanje kvaliteta izrade, ali normativni okvir se prati. Međutim, najveći izazov nastaje u implementaciji mjera definiranih u Elaboratu zaštite od požara, jer se ove mjere često smatraju dodatnim troškom ili prilikom za finansijsko smanjenje troškova u fazi izgradnje. To je, naglašava, posebno izraženo kod objekata druge kategorije, gdje tehnički prijem ne provodi državna komisija, već se obavlja interno, tj. između investitora i nadzornog inženjera ili nadzorne kompanije.

“U takvim slučajevima država nema direktan uvid u stvarno stanje objekta u trenutku puštanja u rad, jer se upotrebna dozvola koju izdaje opština zasniva isključivo na izjavi nadzorne kompanije, koju ovjerava ovlašteni nadzorni inženjer”, objašnjava Vasiljević Vladev.

Nema ko da provjeri?!

Međutim, očigledno je da propisane mjere nisu dovoljne, što možemo vidjeti na tragičnom primjeru “Pulsa”. “Pored predviđanja i projektovanja mjera zaštite od požara, potrebno je postaviti i pitanje: koliko često javni objekti i masovna okupljanja trebaju biti predmet redovnih inspekcija kako bi se utvrdilo da li se zaista pridržavaju mjera definisanih u važećim zakonima i propisima. Istovremeno, postavlja se pitanje da li država ima dovoljne inspekcijske kapacitete za provođenje takvih inspekcija, čak i na godišnjem nivou, odnosno da li ima dovoljno obučenog i stručnog osoblja, kao i logističkih i tehničkih resursa, da osigura sistematski i efikasan nadzor nad objektima sa povećanim rizikom po sigurnost građana”, kaže ona.

Propisi također predviđaju redovne inspekcijske kontrole primjene ovih mjera – ko i koliko često treba da vrši inspekciju primjene propisa o zaštiti od požara u objektu. “Koliko sam informisana, prema Pravilniku o načinu određivanja mjesta gdje se moraju nalaziti uređaji i instalacije za zaštitu od požara, obavezan je godišnji pregled sistema i uređaja za detekciju i dojavu požara te detekciju i gašenje požara. Kada su u pitanju pasivne mjere zaštite od požara (kao što su protivpožarne pregrade, putevi za evakuaciju, zaštitni premazi itd.), kao i provjera da li je sadržaj Izvještaja o zaštiti od požara dosljedno primjenjivan tokom faze eksploatacije objekta, inspekcijske službe imaju ovlaštenje da kontrolišu i nadgledaju”, objašnjava Vasiljević Vladev.

U slučaju “Pulsa”, razmatra se da li je inspekcija uopšte bilo, a ako i jeste, uobičajena je praksa do sada bila da inspektori koji su uočili nepravilnosti daju vlasnicima rok da ih otklone, bez zatvaranja objekta zbog sigurnosnih razloga. Požar u spomenutoj diskoteci inicirao je hitno pooštravanje propisa, uključujući potpunu zabranu pirotehnike u zatvorenim prostorima. Vlada je odmah naredila hitan pregled noćnih klubova i kabarea, nakon čega je zatvorila desetak objekata.

Čak su i minimalni standardi dovoljni, ako se primjenjuju

Iako se uvijek mogu primijeniti naprednije i efikasnije mjere i sistemi, čak su i osnovne propisane mjere dovoljne za adekvatnu zaštitu od požara i sprečavanje sličnih tragedija. “Ako se na objekte s ovom namjenom primjenjuju mjere predviđene Uredbom o zaštiti od požara, eksplozija i opasnih materija, a iste mjere se projektuju i provode u skladu s relevantnim standardima koji regulišu njihove tehničke parametre, tragedije ove prirode mogu se efikasno spriječiti”, kaže Vasiljević Vladev.

Specijalista za zaštitu od požara Zlatko Gjorgioski, osnivač i vlasnik kompanije Helium, osnovane 1992. godine i član ISRSM TK-46, objašnjava koje specifične mjere predviđaju osnovni propisi. “Osnovni propis je Pravilnik o mjerama zaštite od požara, eksplozija i opasnih materija. Za objekte za masovne događaje (noćni klubovi, diskoteke) zahtijeva projektne mjere za evakuaciju, jasne komunikacije i izlaze, protivpožarni alarm/rasvjetu, vatrogasne jedinice, pristup za vatrogasna vozila, vrata koja se otvaraju u smjeru evakuacije i brzo/lako otvaraju (panično otvaranje) te zabranu ometanja izlaza”, kaže Gjorgjioski.

Mjere evakuacije predviđaju dva ili više nezavisnih izlaza s vratima koja se otvaraju u smjeru evakuacije i otključavaju bez ključa (panic hardware), čiste i označene staze, osvijetljene po dužini, sa znakovima do izlaza, te dokumentovanu evakuaciju s planom, stazama i odgovornim osobama. U kategoriji ranog otkrivanja i obavještavanja predviđeno je automatsko otkrivanje i obavještavanje o požaru ručnim javljačima požara, sirenama i svjetlosnim signalima, a u zgradama s masovnom posjećenošću praktikuje se i glasovna evakuacija. Gjorgjioski kaže da se u praksi primjenjuje serija EN 54 za opremu i sisteme.

Kao primarna i sekundarna sredstva za gašenje požara, predviđena je unutrašnja i vanjska hidrantska mreža, u skladu s Pravilnikom o tehničkim normama (projektni protok/pritisak, broj i raspored hidranata, istovremeni rad više utičnica itd.) te prenosivi i prenosivi PP uređaji (ABC prah, CO₂ za struju) u dovoljnom broju i rasporedu po riziku i području, uz redovno održavanje i vođenje evidencije.

U građevinskim i planskim mjerama, objašnjava Gjorgjioski, predviđena je sektorizacija požara (protivpožarni zidovi/elementi) i materijali otporni na vatru u skladu s propisanim otporima (najčešće dva ili četiri sata), sprečavanje širenja dima/plamena (ventilacija s mogućnošću isključivanja) te pristup za interventna vozila i opsluživanje objekta s najmanje dvije strane. U kategoriji organizacije i dokumentacije predviđena je procjena rizika, plan zaštite od požara, obuka osoblja, vježbe evakuacije, redovne provjere/održavanje sistema (evidencija). To također proizlazi iz obaveza sigurnosti i zaštite na radu (mjere zaštite od požara, evakuacija, prva pomoć).

“Prema navedenom propisu, minimalni tehnički standardi potrebni za objekte za masovne događaje (noćni klubovi, diskoteke) zahtijevaju implementaciju dva nezavisna evakuaciona puta/izlaza sa panik-opremom te jasnu signalizaciju i potrebnu rasvjetu. Zatim sistem za detekciju i alarmiranje požara (EN 54) sa ručnim javljačima požara, a preporučuje se i glasovni alarm. Hidrantska mreža (unutrašnja/vanjska) mora biti u skladu sa propisom, a hidrantski ormari na odgovarajućim lokacijama. Za sigurnost objekta potrebno je osigurati dovoljan broj protivpožarnih aparata, redovno ih servisirati i voditi evidenciju, uz sektorizaciju požara, vatrootporne elemente, kontrolisanu ventilaciju i jasno definisane planove evakuacije. Sigurnost dodatno jačaju obuka i vježbe osoblja, imenovanje odgovornih osoba i čuvara, a nakon procjene rizika preporučuje se ugradnja prskalica i/ili EVAC sistema sa zvučnim obavještenjem, što je naročito važno u zatvorenim i podzemnim prostorima, gdje NFPA 101 za nove noćne klubove propisuje prskalice za objekte s više od 50 ljudi – standard koji se sve više primjenjuje kao dobra praksa”, objašnjava Gjorgjoski.

Primjenjuju se i napredni sistemi

Gjorgjoski također objašnjava koji se sistemi i oprema kupuju i instaliraju u Makedoniji. Prema njegovim riječima, za detekciju, obavještavanje i glasovnu evakuaciju to su adresabilne/konvencionalne centrale, detektori dima i toplote, ručni javljači požara, sirene i stroboskopi, pojačala glasovnog alarma i zvučnici – rješenja u skladu sa standardima EN 54/BS 5839. Za gašenje požara koriste se prenosivi PP aparati – 6 kg ABC praha i 5 kg CO₂ (za električne instalacije i opremu) – te hidrantska oprema koja uključuje zidne ormariće, crijeva DN25/DN52, mlaznice i ventile, projektovana u skladu s Pravilnikom o hidrantskoj mreži Direkcije za zaštitu i spašavanje. Kada projekat to zahtijeva, ugrađuju se i stabilni sistemi za gašenje, poput prskalica s vodom, plinskih sistema (zamjene za FM 200/Novec, CO₂ za strojarnice) ili aerosolnih generatora. Za signalizaciju i rasvjetu koriste se ISO/EN piktogrami za izlaze i evakuaciju, kao i rasvjeta u slučaju nužde (baterijske centrale i lampe), što je standardni dio paketa koje nude sistem-integratori.

U Sjevernoj Makedoniji se, prema riječima Gjorgjoskog, primjenjuju i međunarodni standardi: EN 54 za komponente i performanse sistema detekcije i alarma, EN 54-16 za glasovnu evakuaciju, EN 12845 za prskalice te EN 12101 za sisteme kontrole i odvođenja dima – posebno obavezne u objektima sa velikom posjećenošću, podrumskim prostorima ili bez prirodne ventilacije. Kao dodatna referenca često se koristi i američki NFPA 101 – Zakon o sigurnosti života – koji za nove objekte slične noćnim klubovima zahtijeva ugradnju prskalica kada u njima boravi 50 ili više ljudi, upravljanje gužvom, ograničenu upotrebu lako zapaljivih materijala, jasno označene izlaze i rasvjetu u slučaju nužde. Za objekte kapaciteta 250 i više osoba propisana je i obaveza imenovanja određenog broja upravitelja gužve.

“U Makedoniji postoje licencirane kompanije sa ovlaštenjima koja izdaje Služba državne sigurnosti koje mogu održavati, instalirati i servisirati takvu opremu, kompanije koje imaju certifikate proizvođača za distribuciju i instalaciju opreme, kompanije koje rade u skladu sa standardima MKS-EN, koji sadrže listu standarda iz različitih kategorija koje je izdao ISRSM TK-46”, zaključuje Gjorgjioski.

Pametni sustavi za upravljanje parkingom

Pametni sustavi za upravljanje parkingom izrastaju u rješenje koje transformira način na koji gradovi organiziraju i koriste svoje parkirne kapacitete. Ovi sustavi omogućuju optimizaciju iskorištenja prostora, poboljšanje korisničkog iskustva i značajno smanjenje negativnih ekoloških posljedica urbanog prometa

Pripremili: Andrej Češek, pretprodajni inženjer; Dina Kelava, Odjel marketinga, Hikvision Adriatic; E-mail: adriatic-malta@hikvision.com

U današnjim urbanim sredinama, parking je postao jedan od najizraženijih izazova s kojima se suočavaju gradovi, poduzeća i građani. Porast broja vozila, ograničenost javnog prostora i sve veća potreba za održivim prometnim rješenjima doveli su do situacije u kojoj tradicionalni načini upravljanja parkiralištima više ne mogu odgovoriti na potrebe suvremenog društva. Vozači svakodnevno gube dragocjeno vrijeme u potrazi za slobodnim mjestom, prometne gužve dodatno opterećuju infrastrukturu, a emisije štetnih plinova negativno utječu na okoliš i kvalitetu života.

Upravo zbog tih razloga, pametni sustavi za upravljanje parkingom izrastaju u revolucionarno rješenje koje transformira način na koji gradovi organiziraju i koriste svoje parkirne kapacitete. Ovi sustavi, temeljeni na najnovijim tehnološkim dostignućima, omogućuju optimizaciju iskorištenja prostora, poboljšanje korisničkog iskustva i značajno smanjenje negativnih ekoloških posljedica urbanog prometa.

Kako funkcioniraju pametni parking sustavi?

Suvremeni pametni parking sustavi temelje se na integraciji tri ključna elementa: senzora, komunikacijske infrastrukture i napredne softverske platforme. Senzori, koji se mogu ugraditi u samo parkirno mjesto (npr. induktivni senzori ugrađeni u asfalt), postaviti iznad mjesta (ultrazvučni ili infracrveni senzori) ili integrirati u kamere s umjetnom inteligencijom, omogućuju precizno detektiranje prisutnosti vozila u stvarnom vremenu.

Korištenjem naprednih kamera s računalnim vidom sustavi mogu automatski prepoznati registarske oznake vozila (ANPR), identificirati tip vozila, pa čak i razlikovati korisničke kategorije (npr. stanari, posjetitelji, dostavna vozila). Ovi podaci se zatim putem pouzdane komunikacijske infrastrukture – bežičnih mreža poput 5G-a – šalju u centraliziranu softversku platformu.

Softverska platforma srce je sustava. Ona u realnom vremenu obrađuje podatke sa senzora ili kamera, prikazuje dostupnost parkirnih mjesta na digitalnim panelima ili mobilnim aplikacijama, omogućuje korisnicima rezervaciju i naplatu parkinga bez fizičke interakcije te operatorima pruža naprednu analitiku za optimizaciju poslovanja. Sustav može automatski prilagođavati cijene ovisno o potražnji, detektirati neovlaštena vozila, pa čak i predviđati buduće potrebe na temelju povijesnih podataka.

Prednosti

Implementacija pametnih sustava za upravljanje parkingom donosi višestruke koristi svim dionicima urbanog ekosustava. Prva i najvidljivija prednost je smanjenje prometnih gužvi. Statistike pokazuju da u velikim gradovima vozači provedu i do 30% ukupnog vremena vožnje tražeći slobodno parkirno mjesto. Pametni sustavi omogućuju vozačima da unaprijed saznaju gdje su slobodna mjesta, što izravno smanjuje nepotrebno kruženje, prometne zastoje i emisije štetnih plinova.

Druga ključna prednost je povećanje prihoda i iskorištenosti parking prostora. Kroz dinamičko upravljanje cijenama, sustav može potaknuti ravnomjerniju raspodjelu vozila tijekom dana, smanjiti broj neplaćenih parkiranja i maksimizirati prihod operatora.

Treća prednost odnosi se na poboljšanu sigurnost. Integracija pametnih parking sustava s videonadzorom i analitikom omogućuje brzu detekciju sumnjivih aktivnosti, automatsko prepoznavanje neovlaštenih vozila i smanjenje rizika od krađa ili vandalizma. Sustavi mogu automatski alarmirati zaštitarsku službu ili policiju u slučaju incidenata.

Četvrta, ali ne manje važna prednost, jest doprinos održivosti i zaštiti okoliša. Smanjenjem nepotrebne vožnje i optimizacijom korištenja prostora, pametni parking sustavi izravno doprinose smanjenju potrošnje goriva i emisija CO₂, što je od iznimne važnosti za gradove koji teže klimatskoj neutralnosti.

Zašto su tradicionalni sustavi nedostatni?

Tradicionalni načini upravljanja parkingom, koji se oslanjaju na ručne parkomate, fizičke rampe i povremeni nadzor, imaju brojne nedostatke. Prije svega, oni ne omogućuju uvid u stvarno stanje zauzetosti u realnom vremenu, što otežava planiranje i optimizaciju. Ručna naplata i kontrola podložni su greškama, zloupotrebama i visokim operativnim troškovima. Nedostatak integracije s drugim prometnim sustavima onemogućuje gradovima da učinkovito upravljaju prometnim tokovima i smanje zagušenja.

Pametni sustavi, s druge strane, omogućuju potpunu automatizaciju, transparentnost i fleksibilnost. Korištenjem naprednih senzora i analitike, operatori mogu brzo identificirati probleme, prilagoditi strategije i ostvariti značajne uštede.

Tehnološki trendovi i budućnost pametnog parkinga

Tehnologija na području pametnog parkiranja ubrzano napreduje. Umjetna inteligencija postaje ključni alat za predviđanje potražnje, optimizaciju cijena i automatsko upravljanje resursima. IoT (Internet of Things) omogućuje povezivanje tisuća senzora, kamera i uređaja u jedinstvenu mrežu, dok 5G mreže osiguravaju brzu i pouzdanu razmjenu podataka u stvarnom vremenu.

Jedan od najzanimljivijih trendova je razvoj autonomnih vozila i njihova integracija s pametnim parking sustavima. U bliskoj budućnosti, vozila će sama moći pronaći, rezervirati i koristiti parkirno mjesto bez potrebe za ljudskom intervencijom. Također, sve veći broj parkirališta opremljen je punionicama za električna vozila, koje se integriraju u pametne sustave kako bi se optimiziralo korištenje energije i infrastrukture.

Pametni parking sustavi postaju i važan element pametnoga grada, gdje se podaci o parkiranju koriste za šire planiranje urbanog prometa, javnog prijevoza i infrastrukture. Analitika velikih podataka (Big Data) omogućuje gradovima da bolje razumiju navike građana, predviđaju potrebe i unaprijede kvalitetu života.

Inovacija Hikvisiona u službi pametnog parkiranja

Među vodećim svjetskim proizvođačima pametnih parking rješenja ističe se Hikvision, globalni lider u području sigurnosnih i analitičkih sustava. Hikvision nudi cjelovit ekosustav za pametno upravljanje parkingom, koji uključuje najmodernije kamere s automatskim prepoznavanjem registarskih oznaka (ANPR), senzorske sustave i napredne softverske platforme za upravljanje podacima.

Hikvisionove ANPR kamere odlikuju se iznimnom preciznošću (preko 99%) i pouzdanošću u različitim vremenskim i svjetlosnim uvjetima. Zahvaljujući naprednim algoritmima umjetne inteligencije, ove kamere mogu automatski detektirati ulazak i izlazak vozila i identificirati neovlaštena vozila. Integracija s centralnom platformom omogućuje operatorima praćenje zauzetosti u realnom vremenu, analizu trendova i optimizaciju poslovanja.

Hikvision nudi rješenja za brzo vođenje vozača do slobodnog mjesta, s proizvodima koji se mogu lako kombinirati i integrirati za različite scenarije, uključujući ulaze i izlaze, parkiranje izvan ulice kao garažne kuće, parkiranje na ulici, parkiranje na otvorenom i analizu podataka o parkiranju. Pojednostavljenje parkiranja, kako na ulazima i izlazima tako i kroz parkiralište, čini operacije mnogo učinkovitijima, ubrzavajući proces i potencijalno brže oslobađajući mjesta za daljnje korištenje.

Hikvision nudi neprekidno iskustvo ulaska i izlaska s ovlaštenim registarskim oznakama kako bi se povećala učinkovitost pristupa. Također, podržava konfiguraciju personaliziranih pravila plaćanja za fleksibilniji rad. Za scenarij bez kabine za osoblje, rampa se može upravljati daljinski iz centra za upravljanje radi učinkovitosti.

Hikvision za parkiranje na ulici i na otvorenom

Hikvision nudi ključnu pomoć za parkiranje na ulici s dvije inteligentne kamere, detektirajući status i prikupljajući informacije o parkiranju automobila. Ove kamere mogu snimiti cijeli proces parkiranja s lancem dokaza za izbjegavanje cestarina kako bi se poboljšala učinkovitost i naplata naknada.

Za parkiranje na otvorenom, Hikvision vozačima pruža nesmetano iskustvo parkiranja s detekcijom slobodnih parkirnih mjesta i zauzetosti parkirnih mjesta u stvarnom vremenu. Automatskim izračunavanjem vremena parkiranja i prikazom informacija o slobodnom parkiranju u stvarnom vremenu, operateri mogu uživati u mnogo učinkovitijem upravljanju s niskom marginom pogreške.

Posebnu pažnju u razvoju pametnih parking rješenja zaslužuju zatvoreni parkirni objekti – višekatne garaže, trgovački centri i podzemni kompleksi. Upravo u tim prostorima, gdje je orijentacija često izazovna, a broj mjesta velik, indoor parking guidance sustavi postaju nezamjenjiv alat za optimizaciju prometa i korisničkog iskustva.

Ovi sustavi koriste sofisticiranu mrežu senzora i kamera, postavljenih iznad svakog parkirnog mjesta, kako bi u stvarnom vremenu detektirali zauzetost i vodili vozače do najbližeg slobodnog mjesta. Senzori, bilo da je riječ o ultrazvučnim detektorima ili kamerama s umjetnom inteligencijom, šalju podatke u centralizirani sustav koji putem LED indikatora iznad svakog mjesta jasno označava je li mjesto slobodno, zauzeto, rezervirano za osobe s invaliditetom ili električna vozila.

Vozači, ulaskom u garažu, na velikim digitalnim panelima odmah dobivaju informaciju o broju slobodnih mjesta po etažama i zonama, a dinamička navigacija vodi ih najkraćim putem do odredišta. Ovakva rješenja značajno smanjuju vrijeme traženja parkirnog mjesta – istraživanja pokazuju da se prosječno vrijeme pronalaska mjesta u zatvorenim garažama može smanjiti i do 70%. Time se ne samo povećava zadovoljstvo korisnika već i smanjuje zagušenje na uskim prometnicama unutar garaže.

Indoor parking guidance

Napredni indoor parking guidance sustavi, poput onih koje razvija Hikvision, omogućuju i dodatne funkcionalnosti. Sustav može automatski prepoznati registarske oznake, rezervirati mjesta za određene korisnike ili vozila (npr. dostavna, VIP, električna), a integracija s naplatnim i sigurnosnim sustavima omogućuje potpunu automatizaciju i kontrolu. Korištenjem pametnog osvjetljenja, koje se aktivira samo kada je vozilo u blizini, ostvaruju se značajne uštede energije – što dodatno doprinosi održivosti objekta.

Primjeri iz prakse pokazuju da su ovakva rješenja već implementirana u brojnim europskim gradovima, gdje su korisnici istaknuli ne samo bržu i jednostavniju orijentaciju već i osjećaj veće sigurnosti zahvaljujući integriranim nadzornim kamerama i automatskoj detekciji sumnjivih aktivnosti.

Posebna prednost Hikvisionovih rješenja je mogućnost jednostavne integracije s drugim gradskim sustavima – prometnim signalizacijama, javnim prijevozom, električnim punionicama i sigurnosnim sustavima. Time se stvara jedinstvena platforma koja podržava sve aspekte urbane mobilnosti i sigurnosti.

Sigurnost, privatnost i održivost

Uvođenje pametnih parking sustava otvara i pitanja sigurnosti podataka i zaštite privatnosti korisnika. Hikvision i drugi vodeći proizvođači primjenjuju najviše standarde enkripcije i zaštite podataka, u skladu s europskim i svjetskim regulativama (GDPR). Pristup podacima strogo je kontroliran, a svi osjetljivi podaci anonimizirani su i zaštićeni od neovlaštenog pristupa. Osim toga, pametni parking sustavi doprinose održivosti urbanih sredina. Smanjenjem nepotrebne vožnje i optimizacijom korištenja prostora, smanjuje se potrošnja goriva i emisija štetnih plinova. Integracija s električnim punionicama potiče korištenje ekološki prihvatljivih vozila i doprinosi ostvarivanju klimatskih ciljeva gradova.

Izazovi implementacije i preporuke

Iako su prednosti pametnih parking sustava očite, njihova implementacija zahtijeva pažljivo planiranje i suradnju između gradskih vlasti, operatora i tehnoloških partnera. Ključni izazovi uključuju početna ulaganja, integraciju s postojećom infrastrukturom, edukaciju korisnika i osiguranje dugoročne održivosti.

Preporučuje se da gradovi i poduzeća odaberu provjerene i pouzdane partnere s iskustvom u implementaciji velikih sustava, kao što je Hikvision. Kroz pažljivu analizu potreba, prilagodbu rješenja i kontinuiranu podršku, moguće je ostvariti maksimalne koristi i osigurati uspjeh projekta.

Pametni parking kao temelj pametnog grada

Pametni sustavi za upravljanje parkingom ključna su komponenta modernih gradova i poduzeća. Kroz integraciju senzora, komunikacijskih tehnologija i napredne analitike, oni omogućuju efikasnije korištenje parking prostora, smanjenje prometnih gužvi, povećanje prihoda i poboljšanje kvalitete života građana. Primjeri iz prakse pokazuju da ulaganje u pametne sustave donosi mjerljive koristi na svim razinama. S rješenjima poput onih koja nudi Hikvision, gradovi i poduzeća mogu transformirati svoju parking infrastrukturu, unaprijediti sigurnost i pripremiti se za izazove budućnosti. Pametni parking više nije samo tehnološka inovacija – on je temelj održive, sigurne i učinkovite urbane mobilnosti.

Za detaljnije informacije o mogućnostima implementacije pametnih parking rješenja, savjetovanje i podršku u digitalnoj transformaciji parking infrastrukture, možete se obratiti stručnjacima iz Hikvisiona, globalnog lidera u inovacijama za pametne gradove.

Nova era nosivih kamera: Od nijemih svjedoka do pametnih alata

U vremenu kada pametni telefoni čine stvarnost trenutno djeljivom i dostupnom uživo u svakom trenutku, i nosive su kamere morale evoluirati da ispune ova očekivanja. Ovi uređaji prošli su put od jednostavnih alata za provjeru odgovornosti do važnog resursa u sigurnosti kojem sada pomaže i vještačka inteligencija. Danas ove kamere ne samo da prikupljaju informacije o incidentima, obrađuju ih i reaguju na njih, već se sve više šire koriste u raznim oblastima izvan domene sigurnosti

Piše: Mirza Bahić; E-mail: redakcija@asadria.com

Nosive kamere više nisu nijemi svjedoci, nego inteligentni, umreženi i za sigurnost esencijalni uređaji. Uz naprednu optiku, enkriptirani prijenos uživo i integracije koje podržavaju analitiku s vještačkom inteligencijom, savremene nosive kamere postaju neizostavni alati u svakodnevnim sigurnosnim operacijama na prvoj liniji. U maloprodaji, naprimjer, one detektuju sumnjivo ponašanje i generišu gotove dokaze za istražne postupke. Za interventne službe, uvode red u haos jer vide i u zadimljenom prostoru te u stvarnom vremenu isporučuju uvide na osnovu kojih se donose životno važne operativne odluke.

Iz ugla fudbalskog sudije

I to nije sve, jer je evolucija nosivih kamera ove uređaje odvela daleko izvan sfere javne sigurnosti i komercijalnih primjena. Dobar primjer za to je FIFA-ino Svjetsko klupsko prvenstvo 2025. godine na kojem su minijaturne nosive kamere postavljene na slušalice sudija i bilježe dešavanja na utakmicama iz dosad neviđenih uglova. Ovi uređaji će prvi put ponuditi jedinstvene poglede na golove i ključne trenutke utakmica, pri čemu će režiseri prijenosa u stvarnom vremenu odlučivati koji će snimci biti prikazani. Poruka je jasna – tehnologija nosivih kamera nadrasla je svoje skromne policijske početke i ušla u domenu zdravstva, zabave, sporta, transporta i bezbroj drugih sektora.

Naravno, ovo nije tehnologija nosivih kamera od prije pet ili deset godina. Ono što se u početku koristilo kao jednostavan uređaj za snimanje s ciljem kontrole rada policije u međuvremenu se razvilo u sofisticiran ekosistem koji spaja naprednu optiku, obradu podataka na rubu mreže i upravljanje dokazima u oblaku. Savremene nosive kamere zato traže temeljnu promjenu u organizacijskom pristupu sigurnosti, zaštiti i operativnoj transparentnosti, što odražava njihovu transformaciju iz pasivnih alata za dokumentovanje u aktivne platforme za sigurnosnu i poslovnu inteligenciju.

 Evolucija u sjeni ekspanzije tržišta i inovacija

I cifre s terena potvrđuju brzu ekspanziju nosivih kamera. Spherical Insights predviđa da će vrijednost globalnog tržišta ovih uređaja porasti sa 7,48 milijardi američkih dolara u 2023. na 27,65 milijardi dolara do 2033. godine, uz visoku godišnju stopu rasta od 13,97%. Ovaj rast ne odražava samo šire primjene u tradicionalnim sigurnosnim ulogama već i njihovu naglu diverzifikaciju unutar novih sektora.

“Više od 18.000 agencija za provedbu zakona u najmanje stotinu zemalja koristi Axonove proizvode i tehnologiju”, navodi Anas Hammouri, direktor za Bliski Istok, Tursku i Afriku u kompaniji Axon. Ovaj nivo globalne prisutnosti pokazuje u kojoj mjeri su nosive kamere postale neizostavni alati savremene sigurnosti.

Sličnog mišljenja je i Martin Ekman, direktor za razvoj poslovanja u segmentu nosivih rješenja u Axis Communicationsu. “Zadovoljstvo nam je što se naše rješenje prodaje u pedesetak zemalja širom svijeta, pri čemu se značajan broj njih nalazi u EMEA regiji”, kaže Ekman, koji ističe i velike projekte. “Jedna od naših najvećih instalacija u agencijama za provedbu zakona uključuje više od 17.000 nosivih kamera, a zabilježili smo i značajne uspjehe u zatvorima, gdje smo postavili više od 6.000 kamera”, kaže i napominje da “nosive kamere ubrzano postaju standardna oprema, a na mnogim mjestima čak i obavezna”, što samo naglašava njihov rastući značaj.

Iza ovih projekcija stoji prava tehnološka revolucija. Savremene nosive kamere spajaju snimanje u visokoj rezoluciji, napredno bilježenje zvuka, analitiku u stvarnom vremenu i cjelovito enkriptirane radne tokove u platformama koje bi prije deset godina izgledale kao naučna fantastika. Ova evolucija predstavlja više od pukog tehnološkog napretka jer je donijela i temeljnu transformaciju u načinu na koji organizacije osiguravaju odgovornost, unapređuju operacije i upravljaju kritičnim incidentima u sve složenijem sigurnosnom okruženju.

Transformacija javne sigurnosti na krilima nosivih kamera

Osim operativnih poboljšanja, nosive kamere danas su dovoljno zrela tehnologija koja može ponuditi i mjerljive finansijske prednosti. Leslie Li, zamjenik generalnog direktora sektora za nosive kamere u kompaniji Hytera, navodi da su smanjenje stope kriminala i manji broj žalbi doveli do značajnih ušteda u rasponu od više desetaka hiljada dolara. To je postignuto smanjenjem troškova skupih istraga i sudskih procesa. Prepoznavanje osumnjičenih dodatno je unaprijeđeno zahvaljujući tehnologijama prepoznavanja lica integrisanim u savremene nosive kamere. “Ove tehnologije uspješno pomažu policajcima na terenu da identifikuju više potencijalnih osumnjičenih”, kaže Li. On dodaje da je jedno odjeljenje javne sigurnosti u neimenovanoj zemlji zabilježilo smanjenje stope kriminala za 18,7% u roku od šest mjeseci od uvođenja nosivih kamera.

Sličan trend primjetan je i van tradicionalne policijske primjene. Od maja 2024. godine, slovačka željeznička kompanija ZSSK opremila je svoje mašinovođe sa 419 Axisovih nosivih kamera, što je rezultiralo smanjenjem ukupnih incidenata za 5% i smanjenjem instanci agresivnog ponašanja prema osoblju i putnicima za 21%. Osim odvraćanja, kamere su pomogle i u rješavanju pedesetak slučajeva, pri čemu je policija više puta pohvalila visoku vrijednost nosivih kamera u pružanju dokaza u istragama.
Hammouri iz Axona opisuje sličan trend u Španiji, gdje je Policía Foral de Navarra zahvaljujući nosivim kamerama zabilježila pad broja nasilnih incidenata i nedoličnog ponašanja prema policajcima za 50% tokom održavanja festivala San Fermín. Policajci opremljeni Axon Body 3 kamerama primijetili su da samo vidno istaknuta kamera mijenja ponašanje posjetilaca. Tačnije, sama svijest da policija snima lica i događaje ima efekat odvraćanja od agresije u složenim situacijama.

Veća transparentnost

Osim toga, snimci s nosivih kamera doprinijeli su većoj transparentnosti u interakciji između policijskih službenika i građana i tako ojačali opredijeljenost lokalnih snaga reda da bolje odgovore na očekivanja zajednice. Uspostavljanjem ravnoteže između efikasnog provođenja zakona i prava građana na privatnost, nosive kamere su znatno doprinijele jačanju sigurnosti i tokom održavanja godišnjeg Festivala trčanja s bikovima, uz podizanje općeg nivoa odgovornosti u radu policije. Prema Hammouriju, policija u italijanskom gradu Ravenni također je zabilježila smanjenje učestalosti incidenata za 50%. Sličan pristup primijenila je i policija u Manchesteru, koja je iskoristila Axon nosive kamere s funkcijom prijenosa uživo tokom održavanja festivala Parklife. To je policijskim službenicima na terenu omogućilo da u stvarnom vremenu dobijaju uvide i tako poboljšaju koordinaciju i komunikaciju s organizatorima događaja i interventnim službama. Konačan rezultat bilo je podizanje nivoa sigurnosti policijskih službenika i javnosti kroz brže donošenje odluka na bazi pouzdanih informacija.

Još jedan faktor transformacije javne sigurnosti u ovim scenarijima primjene je i analiza snimaka nosivih kamera nakon održavanja masovnih događaja. Ona je omogućila timovima da zajedno prođu kroz specifične incidente, poboljšaju taktike, podrže istražne aktivnosti i općenito unaprijede policijsko djelovanje tokom odvijanja festivala i sličnih većih okupljanja. Policijski službenici su, pri tome, primijetili i da samo nošenje kamera ima mjerljiv smirujući efekat na ponašanje ljudi u masi, što pomaže u odvraćanju od antisocijalnog ponašanja na licu mjesta, a istovremeno osigurava pouzdan dokazni materijal po potrebi.

Nadzor komercijalnih i javnih prostora

Kao što smo spomenuli, ubrzano se širi primjena nosivih kamera van sfere tradicionalnih policijskih struktura. Takve kamere sada transformiraju radne procese u sektorima kao što su interventne službe, zdravstvo, obrazovanje, maloprodaja i transport, što govori o svestranosti i utjecaju ove tehnologije u rješavanju širokog spektra izazova u domeni vođenja sigurnosnih, ali i drugih procesa.

Tačnije, njihov učinak na deeskalaciju incidentnih situacija sada se proteže van policijskog rada i prelazi u druga okruženja visokog rizika u kojima su sigurnost i upravljanje konfliktima od ključnog značaja. Naprimjer, kompanija Axon je 2024. godine predstavila posebno dizajniranu Axon Body Workforce nosivu kameru namijenjenu suzbijanju nasilja na radnom mjestu, posebno agresije usmjerene na radnike u maloprodaji i zdravstvenim ustanovama.

Istovremeno, i Axis Communications je demonstrirao efikasnost svojih kamera u alternativnim okruženjima. Erik Frännlid, direktor inicijativa za nova rješenja i proizvode u toj kompaniji, opisuje situaciju do koje je došlo nakon instalacije Axisovih kamera na velikom aerodromu u Velikoj Britaniji. “Faktor deeskalacije je ključan. Atmosfera u mnogim situacijama koje su na ivici eskalacije odmah se stiša čim akteri primijete kameru. Ne moram je ni uključiti”, izjavila je jedna od stjuardesa. Ovi primjeri pokazuju kako nosive kamere postaju ključni alati za unapređenje sigurnosti i smanjenje konflikta u raznim sektorima.

U skladu s tim, veliki trgovinski lanci poput Tescа, Colesa i TJ Maxxa planiraju standardizirati korištenje nosivih kamera u prevenciji krađa, pri čemu ankete pokazuju da više od polovine maloprodajnih lanaca planira ulaganja u tehnologiju nosivih kamera. I transportna preduzeća i institucije sve više usvajaju ovu tehnologiju. Primjer su britanska Nacionalna uprava za autoputeve i Željeznice Švedske, koje već uvode integrisana rješenja s nosivim kamerama.

S druge strane, neki korisnici su već u stadiju kada mogu izvještavati o postignutim rezultatima. Jedan američki maloprodajni lanac već je u probnom programu uvođenja nosivih kamera zabilježio smanjenje incidenata za 53%, dok je drugi prijavio 47% manje aktivnih incidenata. Takve situacije efikasno deeskaliraju odmah nakon aktivacije snimanja, navodi Hammouri.

U sektoru obrazovanja, nastavno osoblje sve više koristi nosive kamere za obuku i utjecaj na ponašanje učenika i studenata, uz oslanjanje na snimke s ciljem podrške profesionalnom usavršavanju. Ove šire primjene potvrđuju efikasnost nosivih kamera u različitim operativnim kontekstima, od deeskalacije incidenata u maloprodaji i transportu do pružanja dragocjenih uvida tokom obuke u obrazovanju.

Od sigurnosti do izvrsnosti u zdravstvu

Možda najbolji primjer iskoristivosti nosivih kamera izvan sektora sigurnosti dolazi iz zdravstva. Iskustvo američke zdravstvene ustanove CoxHealth s Axisovim nosivim kamerama pokazuje kako ovi uređaji, pored sigurnosti, mogu poslužiti i za podizanje kvaliteta njege i profesionalnog razvoja osoblja, kao i jačanja operativne učinkovitosti.

Menadžeri i medicinsko osoblje redovno pregledaju snimke nosivih kamera ne samo radi disciplinskih mjera već radi usavršavanja edukacije i vještina zaposlenika. Sami snimci nude objektivnu perspektivu koja zdravstvenim radnicima omogućava da se s vremenske distance osvrnu na stresne situacije i analiziraju svoje reakcije na jasan i racionalan način. Ovakav pristup kontinuiranom učenju doprinosi većem zadovoljstvu pacijenata i sigurnijem zdravstvenom okruženju za sve aktere.

Nosive kamere u zdravstvenim ustanovama služe i kao neprocjenjiv alat za dokumentiranje incidenata jer nude tačne i vremenski označene videozapise koji su izvor podrške inicijativama za unapređenje kvaliteta rada i usluga. Detaljni audio i video snimci nude uvide u nijanse koje pisani izvještaji ne mogu uvijek adekvatno prenijeti, uključujući ton glasa, govor tijela i faktore okruženja.

Iako ove primjene ne spadaju striktno u domen sigurnosti, nosive kamere osiguravaju i dragocjenu pravnu zaštitu za medicinske ustanove i njihovo osoblje. Snimcima potkrijepljena dokumentacija može zaštititi ustanove od lažnih optužbi i ponuditi tačne podatke za pravne postupke. Primjene u zdravstvu pokazuju da su nosive kamere danas nadrasle svoju prvobitnu sigurnosnu funkciju i postale sveobuhvatan alat za unapređenje tamošnjih organizacijskih procesa, u rasponu od pružanja obuke i zaštite od prevara, preko dokumentovanja i komunikacije do unapređenja ukupnog kvaliteta njege.

Inovacije u dizajnu i izdržljivosti nosivih kamera

Kako bi odgovorile na potrebe šireg spektra primjena, savremene nosive kamere morale su ponuditi i tehnološki iskorak u odnosu na ranije generacije. Danas su ovi uređaji dizajnirani kao pametni i izdržljivi alati za složena okruženja izložena negativnim vanjskim faktorima. Axonova kamera Body 4, naprimjer, nudi rezoluciju od 5 megapiksela, široki ugao vidnog polja od 160° te 4:3 format prikaza, koji poboljšava vertikalnu vidljivost za gotovo 40%. Baterija kapaciteta 3.400 mAh omogućava rad čak i pri korištenju naprednih funkcija, dok IP68 certifikat osigurava otpornost na prašinu i vodu u teškim uslovima na terenu.

I Axis Communications naglašava potrebu za robusnom konstrukcijom nosivih kamera, uz otvorenu arhitekturu koja može ponuditi visokokvalitetni video i audio. Uređaji ove kompanije ovjenčani su i priznanjima, uključujući Red Dot nagradu za ergonomski dizajn. Ove nosive kamere nude široki dinamički raspon (WDR) i elektronsku stabilizaciju slike. Istovremeno, Axis Zipstream tehnologija kompresije smanjuje veličinu datoteka bez narušavanja kvaliteta slike, a kamere ispunjavaju IPX5/IPX8 standarde otpornosti na vodu i podržavaju pouzdanu primjenu u raznim terenskim uslovima.

Zepcam u svom pristupu dizajnu stavlja karte na fleksibilnost i prilagodljivost, nudeći modularna rješenja koja omogućavaju prilagođavanje softvera, tipova kamera i načina nošenja kako za javne tako i za komercijalne korisnike. Njihovi sistemi podržavaju korištenje oblaka ili lokalnog servera, nude infracrvene opcije za rad u uslovima slabog osvjetljenja i uključuju konfiguracije za montiranje na kacige ili uniforme. Tu je i tehnologija pametnih senzora i napredne obrade zvuka koja poboljšava rad u situacijama s mnogo kretanja.

I u Hyteri imaju svoj pristup dizajnu nosivih kamera koji se kod njih fokusira na sigurnost na prvoj liniji, uključujući jedinstvene sisteme za uzbunjivanje koji dodatno štite korisnike. “Naše kamere podržavaju komunikaciju s uskopojasnim radiouređajima, čime se povećava fleksibilnost i pouzdanost komunikacije. Ako korisnik padne, dođe do blokade objektiva ili neko pokuša manipulisati uređajem, oprema automatski šalje upozorenje komandnom centru”, objašnjava Li. Ove sigurnosne funkcije kombinuju se s redukcijom šuma pomoću vještačke inteligencije, stabilizacijom slike, ultraširokim lećama, noćnim vidom uz pomoć Starlight tehnologije, kao i infracrvenim snimanjem za pouzdan rad u zahtjevnim uslovima.

Napredna povezivost za dinamičnu situacijsku svijest

Proizvođači nosivih kamera danas stavljaju akcenat i na robusnu povezivost koja tim uređajima omogućava da funkcionišu kao integrisani komunikacijski čvorovi unutar šire mreže, a ne samo kao samostalni sistemi za snimanje. Axon Body 4 je primjer ovog pristupa – ova kamera omogućava dijeljenje GPS lokacije, dvosmjernu komunikaciju i prijenos uživo. “Svaki povezani Axon Body 4 je aktivni čvor u većoj, pametnijoj mreži”, objašnjava Hammkouri i dodaje da to omogućava koordinaciju u stvarnom vremenu i trenutno dijeljenje podataka.

Još jedna kompanija koja unapređuje funkcije povezivanja svojih kamera je Zepcam. Njihove nosive kamere uključuju naprednu obradu senzora i zvuka, uz infracrveno osvjetljenje za poboljšano snimanje u uslovima slabog svjetla. Interno razvijena Secure Link tehnologija dinamički upravlja bežičnim prijenosom videa i podataka, uz optimizaciju performansi u promjenjivim mrežnim uslovima kao što su 4G i Wi-Fi. Uređaji su opremljeni specijalnom antenom za bolju povezanost i stabilnost signala u zahtjevnim radnim zonama sa slabijom pokrivenošću 4G mrežom.

I Hytera naglašava potrebu za inteligentnom povezivošću savremenih nosivih kamera. Prema Liju, njihovi terminali podržavaju hibridnu komunikaciju i pozicioniranje u realnom vremenu, što omogućava sveobuhvatnu koordinaciju upravljanja situacijom na terenu, za razliku od pukog dokumentiranja događaja iz prošlosti. Ova infrastruktura za povezivanje osigurava visok operativni kapacitet prijenosa podataka čak i pod pritiskom, čime se omogućavaju trenutni odgovori i koordinacija s komandnim centrima. Prema Liju, Hyterine nosive kamere “podržavaju sinhronizaciju tragova i dokaza” tako što automatski povezuju dokaze s njihovim geografskim lokacijama. Ova funkcija omogućava simultani prikaz na istom ekranu, što korisnicima garantuje višedimenzionalni prikaz stanja na terenu i preciznu informativnu podršku.

Tehnologija koju oblikuju korisnici

Nosive kamere sve više oblikuju oni koji ih svakodnevno koriste. Za mnoge proizvođače, direktan doprinos policajaca, zaštitara, radnika u transportu i pripadnika interventnih službi postao je ključan u razvoju ovih rješenja. Axis Communications, naprimjer, blisko je sarađivao s policijskim timovima širom Evrope i SAD-a već od rane faze razvoja svojih nosivih kamera. Kako navodi njihov direktor za nove razvojne inicijative Erik Frännlid, policajci su posebno isticali važnost kvalitetne slike u složenim svjetlosnim uslovima i minimalna zamućenja prilikom kretanja. Oni su tražili i kamere koje su lagane za nošenje i jednostavne za upotrebu u stresnim situacijama. Ovi zahtjevi direktno su utjecali na dizajn uređaja i sve do danas usmjeravaju planove za nadogradnju softvera kroz Axisov operativni sistem.

Hytera također aktivno prikuplja povratne informacije od krajnjih korisnika putem posebnog istraživačkog tima, navodi Leslie Li, zamjenik generalnog direktora sektora za nosive kamere. Korisnici su ukazali i na potrebu za dužim trajanjem baterije, većom jasnoćom zvuka i otpornošću na teške uslove rada. Kao odgovor, Hytera je poboljšala trajanje baterije, ugradila sistem poništavanja buke i snažnije zvučnike te dodatno ojačala konstrukciju uređaja.

Pored fizičkih performansi, Axon je dodao i novu dimenziju komunikacije s korisnicima na terenu uvođenjem etičkih razmatranja u filozofiju dizajna. Prema riječima Anasa Hammourija, direktora za Bliski Istok, Tursku i Afriku, povratne informacije korisnika oblikovale su postavke privatnosti, korisničke kontrole i funkcije zaštite podataka. Razvojni pristup ove kompanije kombinuje mišljenja korisnika s uputama stručnjaka za etiku kako bi se osiguralo odgovorno uvođenje inovacija u nosive kamere.

 Uspon inteligentne analitike i vještačke inteligencije

Funkcije potpomognute vještačkom inteligencijom iz temelja mijenjaju ulogu nosivih kamera, koje su do danas uspješno prešle put od reaktivnih alata do proaktivnih platformi za inteligentnu zaštitu. Axon je, naprimjer, nedavno predstavio Draft One, asistenta za pisanje izvještaja zasnovanog na AI-ju, koji smanjuje vrijeme utrošeno na papirologiju za više od 40%.

Ova je kompanija predstavila i Axon Assistant kao glasom aktivirani AI sistem koji omogućava prevođenje u stvarnom vremenu (sa podrškom za više od 50 jezika), konverzaciju o propisima uz navođenje izvora, opće informativne odgovore i situacijsku podršku direktno preko opreme policijskih službenika. Hammouri navodi da ovaj alat “trenutno uklanja jezičke barijere” i da se na njemu kontinuirano radi kako bi uključio i nove mogućnosti poput prepoznavanja registarskih tablica i slanja izvještaja o vremenu. Nove funkcije Axon Assistanta, uključujući glasovno pretraživanje registarskih tablica i vremensku prognozu, bit će, prema planu, predstavljene do kraja godine u okviru plana “AI Era” s fiksnim troškovima.

Podršku uvođenju AI funkcija daju i rezultati posljednjih istraživanja, uključujući i studiju slučaja iz aprila 2025. koja je uključila policiju iz Rochestera. Prema njoj, AI nosive kamere imaju veliki potencijal za detekciju obrazaca ponašanja u stvarnom vremenu, uključujući i planiranje deeskalacije kroz analizu kombinovanih video i audio podataka te prirodnog jezika. Ove analitičke mogućnosti obećavaju podršku komandnim centrima kako u naknadnoj analizi događaja tako i u nadzoru u stvarnom vremenu.

Konkurentska kompanija Axis fokusira se na strategiju otvorene arhitekture koja omogućava jednostavnu integraciju s eksternim analitičkim platformama. Partneri mogu pristupiti prijenosima sadržaja uživo i nadograditi ih vlastitom inteligencijom u stvarnom vremenu za naprednu procjenu situacije na terenu. Na kraju, tu je i Zepcam, koji korisnicima nudi funkcije snimanja i prijenosa koje se aktiviraju na daljinu. To uključuje daljinsko uključivanje/isključivanje i aktivaciju putem dugmeta za paniku, uz izuzetno nisku latenciju prilikom prijenosa uživo.

 Ekspanzija u EMEA regiji

Nosive kamere pronalaze sve raznovrsnije primjene širom EMEA regije, odnosno Evrope, Bliskog Istoka i Afrike, potvrđuju naši sagovornici iz sve četiri kompanije koje smo intervjuirali. Ovo prate i ubrzani trendovi njihovog usvajanja.

Primjena nosivih kamera u policijskim i sigurnosnim strukturama je u ekspanziji u više zemalja, s više velikih projekata planiranih za 2025. godinu. Luksemburg se, naprimjer, priprema da od 1. jula 2025. opremi svoje policajce ovim kamerama. I Škotska je pokrenula ambicioznu nacionalnu distribuciju nosivih kamera za policiju u martu 2025. godine, sa 10.500 kamera koje će se distribuirati policajcima na terenu tokom perioda od osamnaest mjeseci.

U zemljama Zaljeva, nosive kamere se sve više koriste u policijskim i sigurnosnim operacijama, iako nivo primjene varira među samim državama. Ujedinjeni Arapski Emirati su, pri tome, regionalni predvodnik u primjeni ove tehnologije. Tamo se s istraživanjima primjene nosivih kamera počelo još 2015. godine, kada je policija u Dubaiju pokrenula šestomjesečni probni projekat sa 80 policajaca. Na temelju ovog zamaha, Li iz Hytere potvrđuje da se njihove nosive kamere već koriste u Saudijskoj Arabiji, UAE-u, Velikoj Britaniji i širom Istočne Evrope, gdje novi propisi zahtijevaju da policijski službenici nose ove uređaje na dužnosti.

Robert Van Dijk, menadžer prodaje iz Zepcama, primjećuje da kupci sve više traže “sigurno evropsko rješenje” i da projekti u kojima oni učestvuju sada pokrivaju “više desetaka zemalja u EMEA regiji”. On dodaje da povećana potražnja za integracijom sistema i fleksibilnim implementacijama, uključujući i komercijalne primjene, oblikuju razvojni plan kompanije Zepcam.

Svi ovi primjeri potvrđuju zapažanja tržišnih stručnjaka o brzom rastu komercijalnog interesa za nosivim kamerama, posebno u sektorima kao što su maloprodaja, privatna sigurnost i transport. To, pri tome, ima veze sa praktičnom primjenom, ali i sa potrebom za usklađivanjem s dolazećom regulativom. Istovremeno, regionalne varijacije naglašavaju promjenjivi regulatorni ambijent i različite brzine usvajanja nosovih kamera između javnog i komercijalnog sektora.

Zaštita privatnosti i cyber sigurnost ključne prepreke?

Iako su prednosti nosivih kamera evidentne, sigurnosni stručnjaci moraju uzeti u obzir i neizbježne izazove vezane za njihovu implementaciju. Oni u prvom redu uključuju brigu o zaštiti privatnosti, ukupne troškove vlasništva, probleme interoperabilnosti i ranjivost na cyber napade. Sigurnost digitalnih dokaza zbog ovoga je postala najvažnija karika u savremenim projektima uvođenja nosivih kamera. “Mi upravljamo sigurnošću duž cijelog lanca, od snimanja na uređaju do pregleda snimka”, kaže Van Dijk.

Primjena nosivih kamera, a naročito onih s eksperimentalnim AI funkcijama kao što je prepoznavanje lica uživo, izaziva veliku zabrinutost u pogledu zaštite privatnosti. Britanska policija je 2024. skenirala gotovo pet miliona lica koristeći slične tehnologije, što je navelo organizacije za građanske slobode kao što je Institut Ada Lovelace da pozovu na strožiju kontrolu ili čak i zabranu biometrijskog nadzora u realnom vremenu.

Proizvođači na ove primjedbe odgovaraju novim sigurnosnim arhitekturama i principima privatnosti koji su ugrađeni u sam dizajn nosivih kamera. “Videopodaci se čuvaju na hardverskom dijelu koji se ne može ukloniti. Neovlašteni pristup preko USB-a nije moguć”, ističe Van Dijk, naglašavajući kako proizvođači otklanjaju potencijalne ranjivosti na nivou uređaja.

Tu su i tehnologije napredne enkripcije i protokoli autentifikacije koji pružaju zaštitu tokom cijelog životnog ciklusa podataka. Axis Communications, naprimjer, koristi AES-256 enkripciju, sigurno pokretanje i potpisani firmver u skladu s ISO/IEC 27001:2022 i ETSI EN 303 645 standardima. Zaštićena videotehnologija ove kompanije treba smanjiti rastuću zabrinutost u vezi s izazovima digitalnog doba. “U vremenima AI manipulacije, sve je važnije da možemo potvrditi da video nije izmijenjen i da je autentičan”, kaže Frännlid.

Hytera, pak, provodi cjelovitu zaštitu od kamere do oblaka, s AES256 enkripcijom na nivou frejmova i provjerom potpisa. Na temelju potrebe za naprednom zaštitom podataka nosivih kamera, Axonova platforma u oblaku, Axon Evidence, osigurava nepromjenjivost podataka uz zapise o reviziji i vodene žigove za zaštitu tragova i forenzičkog integriteta. Kao dio sistema zaštite lanca čuvanja dokaza, serijski broj se utiskuje u vodeni žig u trenutku snimanja, i to kao nepromjenjiv marker koji ne mogu mijenjati ni korisnici ni administratori. Originalna datoteka i metapodaci ostaju netaknuti, a svaka dodjela nosive kamere ili njeno prosljeđivanje evidentiraju se kao revizijski trag na nivou uređaja. Na taj način se identitet operatera kamere uvijek može potvrditi u svakom trenutku snimanja. Ove funkcije ne samo da pomažu u pregledanju dokaza već mogu slati i podatke o lokaciji u stvarnom vremenu tokom aktivnog snimanja.

Ipak, uprkos sveobuhvatnim sigurnosnim mjerama, kontinuiran dijalog i snažni regulatorni okviri igrat će važnu ulogu u balansiranju sigurnosnih potreba i prava na privatnost pojedinaca.

Interoperabilnost i troškovi implementacije

Besprijekorna integracija nosivih kamera s postojećim dispečerskim platformama, sistemima za upravljanje digitalnim dokazima (DEMS) i softverima za upravljanje videozapisima (VMS) i dalje je značajan izazov za korisnike koji uvode ove tehnologije. Iako proizvođači kao što su Zepcam, Hytera, Axis i Axon ističu ulogu otvorenih API-ja i širih mogućnosti integracije, postizanje stvarne interoperabilnosti unutar ekosistema različitih proizvođača može biti složen proces. Korisnici, pri tome, moraju pažljivo procijeniti da li predložena rješenja za nosive kamere mogu efikasno komunicirati s njihovom postojećom infrastrukturom, a da ne dođe do stvaranja izolovanih silosa podataka ili prekida u radnim tokovima.

Osim tehničke integracije, implementacija programa nosivih kamera zahtijeva značajna finansijska ulaganja koja daleko nadilaze samu cijenu hardvera. Ukupni trošak vlasništva uključuje: pohranu podataka, često u oblaku, softver za upravljanje dokazima, nužne nadogradnje mrežne infrastrukture za prijenos uživo, redovno održavanje uređaja te obuku osoblja. Iako se pokazatelji povrata na ulaganje (ROI) razlikuju od projekta do projekta, korisnici moraju uraditi detaljnu analizu troškova i koristi kako bi uzeli u obzir sve dugoročne operativne izdatke, uključujući i povećano opterećenje IT resursa. Naprimjer, ulaganje Policije Škotske u visini od 33 miliona funti u sistem za digitalne dokaze ukazuje na razmjere finansijskih izdvajanja potrebnih za potpunu implementaciju nosivih kamera.

Velika ulaganja ovog tipa naglašavaju činjenicu da primjena nosivih kamera ne podrazumijeva samo nabavku uređaja već i razvoj neophodne digitalne infrastrukture za sigurno pohranjivanje podataka, kao i za upravljanje i korištenje velike količine dokaza u videoformatu koje kamere generišu. Svi ovi faktori zajedno potcrtavaju potrebu za pažljivim planiranjem i raspodjelom resursa kako bi programi uvođenja nosivih kamera donijeli operativnu vrijednost bez ugrožavanja finansijske održivosti, sigurnosti ili efikasnosti.

Sve je u povjerenju

Nosive kamere su evoluirale iz jednostavnih uređaja za snimanje u inteligentne platforme s vještačkom inteligencijom i, kao takve, one danas mijenjaju sigurnost, zaštitu i transparentnost u različitim sektorima. Njihove sve bogatije funkcije danas su ključne u maloprodaji, zdravstvu, transportu i interventnim službama, daleko izvan skromnih početaka u policijskim agencijama.

Međutim, ovaj brzi napredak nosi više složenih izazova. Zabrinutosti u vezi sa zaštitom privatnosti, ranjivost na kibernetičke napade i troškovi implementacije zahtijevaju pažljivo planiranje, pri čemu i različiti regionalni propisi dodatno komplikuju strategije primjene. Uspjeh tehnologije nosivih kamera uveliko će zavisiti od toga koliko efikasno je organizacije mogu integrisati, a da sačuvaju etičke standarde i zaštite individualna prava. Ko izbalansira inovacije koje nude savremene nosive kamere s društvenom odgovornošću, otključat će puni potencijal ove tehnologije u službi javne sigurnosti, transparentnog poslovanja i izgradnje povjerenja.

Prepoznavanje osoba i vozila povezanih s kriminalom

I Turska je prihvatila tehnologiju nosivih kamera kao dio šireg projekta unapređenja kapaciteta svojih policijskih snaga. Od juna 2025. godine, Policijska uprava i Komanda Žandarmerije počele su ubrzano uvođenje nosivih kamera među terenskim osobljem. Ministar unutrašnjih poslova Ali Yerlikaya najavio je planove da se do kraja godine svi policajci i žandarmi opreme nosivim kamerama s integrisanom tehnologijom prepoznavanja lica. Ove kamere bi trebala razviti korporacija ASELSAN, koja će ih opremiti naprednim funkcijama, uključujući nadzor u realnom vremenu i tehnologiju prepoznavanja koja može trenutno identifikovati tražene osobe i vozila povezana s kriminalnim aktivnostima.

Šta donose izmjene Evropske direktive o radijskoj opremi?

U digitalnom dobu, gdje sve veći broj uređaja komunicira bežično i razmjenjuje osjetljive podatke, kibernetička sigurnost više nije opcija – ona postaje neizostavan dio svakog tehnološkog proizvoda. Evropska unija prepoznala je ovu potrebu i kroz nadogradnju postojećeg zakonodavnog okvira, Direktive o radijskoj opremi (RED), uvodi obavezu integrisanja mjera cyber sigurnosti u svu radioopremu koja se stavlja na tržište

Pripremio: Nermin Kabahija; E-mail: redakcija@asadria.com

Radio Equipment Directive 2014/53/EU, skraćeno RED direktiva, pravni je okvir koji reguliše uslove pod kojima se radiooprema može plasirati na tržište Evropske unije kako bi se osigurala njena sigurnost, efikasnost i tehnička kompatibilnost. Iako je prvobitno bila fokusirana na tehničke aspekte, poput usklađenosti s radiofrekvencijskim spektrom, izmjene koje stupaju na snagu 1. augusta 2025. znatno proširuju njen domet budući da sada uključuju i kibernetičku sigurnost kao obavezni dio usklađivanja s regulatornim zahtjevima.

Trogodišnji rok istekao

Od navedenog datuma, svi proizvođači određene radioopreme morat će dokazati da njihovi proizvodi posjeduju odgovarajuću zaštitu od neovlaštenog pristupa, krađe podataka i zloupotrebe, bez obzira na to da li im je bežična komunikacija glavna funkcija. To se odnosi na širok spektar uređaja: od pametnih telefona, satova i kućanskih aparata s Wi-Fi ili Bluetooth povezivošću do industrijskih senzora i drugih povezanih sistema. RED direktiva sada podrazumijeva obaveznu procjenu rizika, implementaciju sigurnosnih mjera, ažuriranja softvera te odgovarajuću tehničku dokumentaciju. Ova promjena ima dalekosežan značaj. Ona ne samo da podiže nivo zaštite korisnika i kompanija unutar EU-a već postavlja i nove standarde koji bi mogli oblikovati praksu i izvan granica Unije. Važno je naglasiti: 1. august 2025. nije puki administrativni rok – to je ključni trenutak kada kibernetička sigurnost postaje uslov za pristup evropskom tržištu.

Izmjene RED direktive koje se odnose na cyber sigurnost – konkretno članovi 3(3)(d), (e) i (f) – formalno su usvojene 29. oktobra 2021. kroz Delegiranu uredbu (EU) 2022/30 Evropske komisije. Ova uredba propisuje dodatne sigurnosne zahtjeve za određene kategorije radioopreme, uz prijelazni period koji ističe 1. augusta 2025, čime su proizvođači dobili skoro tri godine za prilagođavanje proizvoda, dokumentacije i procesa.

Viđenje stručnjaka

Pitanje kibernetičke sigurnosti u kontekstu nove regulative Evropske unije izazvalo je značajnu pažnju među proizvođačima i regulatorima širom svijeta. Joakim Mark, stručnjak iz oblasti kibernetičke sigurnosti i menadžer Common Criteria laboratorije pri kanadskoj kompaniji Intertek, dao je na portalu www.intertek.com svoje stručno viđenje ključnih izazova i promjena koje donose nadolazeće izmjene RED direktive, koje stupaju na snagu 1. augusta 2025. godine. Mark je u analizi istakao da su nova pravila važan iskorak u oblasti sigurnosti radioopreme, ali i dodatno opterećenje za proizvođače koji će svoje proizvode morati uskladiti s tehničkim i sigurnosnim zahtjevima daleko većeg obima nego ranije.

“Usklađenost sa standardima kibernetičke sigurnosti je neupitna. RED direktiva u 2025. godini više nije samo vezana za radijske talase, ona postaje ključni dokument kibernetičke sigurnosti. Ovo predstavlja veliku obavezu za proizvođače IoT uređaja, uključujući nosive tehnologije i industrijske senzore. Međutim, mnogi i dalje potcjenjuju obim ove direktive, iako se rok opasno približava”, kaže Mark.

Treba znati da se kibernetički zahtjevi iz člana 3.3 (d)-(f) RED direktive primjenjuju na proizvode s radijskom funkcionalnošću, čak i kada radijska funkcija nije njihova osnovna namjena. U pravilu, zahtjevi obuhvataju svu radijsku opremu koja je direktno ili indirektno povezana na internet, a pod određenim okolnostima, oni se mogu odnositi i na uređaje koji nisu povezani na internet. Proizvođači pametnih termostata, kućanske elektronike, industrijskih mašina pa čak i pametnih kućanskih aparata moraju također ispoštovati zahtjeve nove regulative. “Česta je zabluda da se usklađenost s regulativom odnosi samo na uređaje koji su primarno namijenjeni komunikaciji – no čak i ugrađeni komunikacijski interfejsi poput mobilne mreže, Wi-Fi-ja ili Bluetootha mogu aktivirati primjenu kibernetičkih zahtjeva iz direktive”, napominje Mark.

U pravilu, zahtjevi obuhvataju svu radijsku opremu koja je direktno ili indirektno povezana na internet, a pod određenim okolnostima, mogu se odnositi i na uređaje koji nisu povezani na internet

Kibernetička sigurnost

RED direktiva propisuje niz mjera koje se odnose na zaštitu mreže, sigurnost podataka i prevenciju prevara. To znači da uređaji moraju spriječiti neovlašten pristup i biti otporni na smetnje i ometanja u radu. “Osim toga, podaci korisnika moraju biti šifrirani i zaštićeni od kompromitacije, dok sigurnosni protokoli trebaju biti koncipirani tako da onemoguće lažno predstavljanje identiteta, izvršavanje neovlaštenih transakcija ili manipulaciju podacima”, ističe i upozorava da nepoštivanje ovih zahtjeva ne predstavlja samo regulatorni rizik – već može dovesti i do zabrane prodaje, povlačenja proizvoda s tržišta i ozbiljnih šteta po ugled kompanije.

RED direktiva postavlja presedan za kibernetičke standarde izvan granica EU-a i baš kao što je GDPR utjecao na globalne regulative o zaštiti podataka, tako i RED pokreće globalni pomak ka strožijim standardima sigurnosti u IoT sektoru. Proizvođači koji izvoze na međunarodna tržišta trebaju očekivati slične zahtjeve i u SAD-u, Azijsko-pacifičkoj regiji i drugim dijelovima svijeta.

Preporučeni koraci

Na pitanje koje poteze proizvođači opreme trebaju povući, Mark kaže da je prvi korak priprema revizije portfolija proizvoda kako bi se identificirali svi uređaji koji sadrže radijske komponente. “Nakon ovoga, preporučuje se korištenje harmonizovanog EU standarda EN 18031 serije, koji može poslužiti kao osnova za usklađivanje. Time se izbjegavaju skupe izmjene dizajna u kasnijoj fazi. Isto tako, potrebno je pripremiti i kompletnu tehničku dokumentaciju, uključujući procjenu rizika, identifikaciju sigurnosnih sredstava, logiku odlučivanja te verifikacijsko testiranje”, kaže stručnjak kompanije Intertek. Važno je napomenuti da ovaj standard sadrži i određena ograničenja koja treba pažljivo razmotriti. Procjena kibernetičkog rizika nije formalnost, to je temelj čitavog procesa. Prema RED direktivi, proizvođači su dužni identificirati ranjivosti već u ranoj fazi dizajna kako bi spriječili ozbiljne sigurnosne probleme prije nego što nastanu.

“Za proizvođače koji se odluče na samodeklaraciju, korištenje standarda EN 18031 serije je obavezno. Proces počinje identifikacijom sigurnosnih sredstava, što podrazumijeva mapiranje svih hardverskih i softverskih komponenti te tokova podataka unutar proizvoda, uz jasno razumijevanje šta tačno treba zaštititi. Slijedi modeliranje prijetnji, pri čemu se preporučuje korištenje metodologije STRIDE za analizu mogućih vektora napada, uključujući neovlašteni pristup uređaju (spoofing), fizičku ili digitalnu manipulaciju (tampering), izostanak traga audita kod transakcija (repudiation), curenje ili neovlašteni pristup podacima (information disclosure), zasićivanje uređaja saobraćajem (DoS) te neovlašteno stjecanje višeg nivoa pristupa (elevation of privilege)”, objašnjava Mark. Nakon toga slijedi izrada liste rizika i njihovo rangiranje prema vjerovatnoći nastanka i potencijalnom utjecaju.

Mogući scenarij iz prakse

Jedan proizvođač pametnih brava je tokom testiranja otkrio da nešifrirana Bluetooth komunikacija omogućava hakerima da zaobiđu mehanizam autentifikacije. Da je ova ranjivost otkrivena ranije, kompanija bi mogla izbjeći gubitke od nekoliko stotina hiljada eura kroz skupe opozive proizvoda i zaštitila bi svoj brend od štete po vlastitu reputaciju. Za kvalitetnu metodologiju procjene rizika preporučuje se standard ETSI TR 103935. Osim toga, redovno testiranje otpornosti na napade (penetration testing) pomaže u ranom otkrivanju ranjivosti, dok platforme kao što su MITRE ATT&CK omogućavaju praćenje najnovijih obrazaca napada i prijetnji.

Važnost standarda EN 18031

Standard EN 18031 nije samo još jedan tehnički dokument budući da i on predstavlja promjenu paradigme u načinu na koji se proizvodi razvijaju. Umjesto da se sigurnost tretira kao dodatak na kraju procesa, proizvođači sada moraju integrisati kibernetičku sigurnost u svaku fazu životnog ciklusa proizvoda, počevši od prvobitne ideje pa sve do povlačenja proizvoda s tržišta. “Jedan od osnovnih principa standarda EN 18031 je zaštita mreže”, napominje Mark i dodaje: ”Uređaji moraju biti projektovani tako da budu otporni na napade koji bi mogli ugroziti njihovu funkcionalnost. To podrazumijeva uvođenje sigurnosnih mjera kao što su šifrirani komunikacijski kanali i sistemi za detekciju anomalija, koji omogućavaju identifikaciju i neutralizaciju prijetnji prije nego što dovedu do incidenta.”

Drugi ključni stub jeste privatnost po defaultu jer korisnički podaci moraju biti zaštićeni od samog trenutka kada se uređaj aktivira. To uključuje obaveznu enkripciju podataka, stroge kontrole pristupa i mehanizme za jasno izražavanje pristanka korisnika, čime se eliminiše oslanjanje na fabričke postavke koje hakeri lako mogu iskoristiti.

“Uređaji koji obrađuju osjetljive finansijske transakcije moraju implementirati mehanizme za prevenciju prevara, među kojima je višefaktorska autentifikacija (MFA) neizostavna. Ovo je posebno važno u sektorima kao što su pametna plaćanja, gdje čak i manji sigurnosni propust može izazvati ozbiljne finansijske gubitke i regulatorne sankcije”, kaže Mark i ističe da sigurnost tokom čitavog životnog ciklusa uređaja predstavlja ključnu komponentu, zbog čega EN 18031 insistira na dugoročnoj podršci, uključujući redovno objavljivanje sigurnosnih zakrpa, ažuriranja firmvera i kontinuirano praćenje ranjivosti.

Umjesto da se sigurnost tretira kao dodatak na kraju procesa, proizvođači sada moraju integrisati cyber sigurnost u svaku fazu životnog ciklusa proizvoda, počevši od prvobitne ideje pa sve do povlačenja proizvoda s tržišta

Tehnička dokumentacija kao temelj

Tehnička dokumentacija nije samo administrativni zahtjev. Ona je, također, osnovni dokaz o usklađenosti proizvoda sa zahtjevima zaštite od kibernetičkih napada. U okviru RED direktive, proizvođači su sada obavezni dostaviti sveobuhvatnu dokumentaciju kojom potvrđuju da su njihovi uređaji razvijeni u skladu sa sigurnosnim standardima, i to prije objave Izjave o usklađenosti i prije postavljanja CE oznake. Bez te dokumentacije, proces samodeklaracije ili certifikacije od ovlaštenog tijela može biti odgođen sedmicama, pa čak i mjesecima, uz moguće kazne ili zabranu prodaje.

“Regulatorna tijela traže jasan dokaz da je proizvod projektovan, testiran i održavan u skladu sa zahtjevima RED direktive za kibernetičku sigurnost. Dokumentacija služi kao pravna zaštita, jer pruža transparentnost i mogućnost praćenja svake faze razvoja. Ukoliko se sigurnosni incident dogodi nakon stavljanja proizvoda na tržište, uredno vođena dokumentacija može dokazati da je proizvođač postupio s dužnom pažnjom i tako izbjeći odgovornost”, pojašnjava Mark. Prema njegovim riječima, mnogi proizvođači tretiraju dokumentaciju kao nešto što dolazi na kraju procesa, a to dovodi do nedostatka izvještaja o testiranju, nepotpunih procjena rizika i izostanka mehanizama za ažuriranje zastarjelih uređaja – što može znatno usporiti ili onemogućiti odobrenje za usklađenost.

Šta bi dokumentacija trebala sadržavati

Kompletna tehnička dokumentacija mora obuhvatiti detaljne izvještaje o procjeni rizika, u kojima su jasno navedene identificirane ranjivosti i mjere za njihovo ublažavanje. “Također, trebala bi sadržavati sažetke testiranja koji dokazuju da su provedeni odgovarajući sigurnosni testovi i procjene usklađenosti sa važećim standardima. Neophodne su i formalne izjave o usklađenosti, koje potvrđuju pridržavanje EN 18031 standarda i svih drugih relevantnih normi, a za samodeklaraciju, primjena EN 18031-serije je obavezna”, kaže on. Kako bi se proces dokumentacije pojednostavio i smanjili rizici neusklađenosti, preporučuje se uvođenje sistema za praćenje usklađenosti sa regulatornim zahtjevima, kojim se osigurava da su svi dokumenti ažurirani. Čak i uz snažnu strategiju, mogu se pojaviti rupe. Bilo da su rezultat promjenjivih prijetnji, previđenih ranjivosti ili pogrešnog tumačenja standarda, proizvođači moraju biti spremni da proaktivno prepoznaju i otklone slabosti u svojim sistemima sigurnosti.

Održavanje usklađenosti nakon lansiranja proizvoda

Proces usklađenosti s regulativom ne završava onog trenutka kada proizvod dospije na tržište. “Stvarnost je takva da se cyber prijetnje neprestano razvijaju, a s njima i regulatorni zahtjevi. Proizvođači moraju imati strategiju kojom će osigurati da njihovi proizvodi ostanu usklađeni s regulativama i sigurni i nakon lansiranja. U protivnom, rizikuju pojavu ozbiljnih ranjivosti, pravne posljedice i gubitak povjerenja korisnika”, kaže Mark najavljujući da će ovakav pristup uskoro postati zakonski obavezan kroz novu uredbu Evropske unije poznatu kao Akt o kibernetičkoj otpornosti (Cyber Resilience Act). Prema njoj, proizvođači su obavezni kontinuirano pratiti sigurnosne prijetnje, otklanjati ranjivosti i osigurati da njihovi proizvodi ostanu sigurni tokom čitavog životnog ciklusa. “Primjera radi, proizvođač IoT uređaja koji je 2024. lansirao pametni kućni hub u skladu s RED standardima može se, već do augusta 2025, suočiti s novom Bluetooth ranjivošću koju su otkrili istraživači kibernetičke sigurnosti, a koja omogućava neovlašteni pristup”, napominje Mark. Ukoliko kompanija nema strukturiran proces za nadogradnju i ako ne može dovoljno brzo prilagoditi postojeći proizvod, rizikuje povlačenje certifikata za nove serije tog modela, kao i negativne reakcije tržišta.

“Posljednjih nekoliko sedmica pred početak primjene RED direktive mogu odlučiti o uspješnom lansiranju proizvoda ili, pak, zaustaviti prodaju već postojećih uređaja koji se i dalje plasiraju na tržište EU”, zaključuje Mark.

Kibernetička sigurnost nije jednokratna obaveza, već stalna odgovornost. Samo proaktivan pristup nakon plasiranja proizvoda može osigurati dugoročnu sigurnost, očuvanje reputacije i potpunu usklađenost s regulativama.

Završno odbrojavanje je počelo

Dakle, uskoro počinje zvanična primjena RED regulative (Radio Equipment Directive), a to znači da proizvođači ulaze u ključnu fazu svojih priprema. Ovaj period je presudan. Sada je trenutak da se zatvore sve otvorene stavke, kompletira dokumentacija i riješe svi preostali sigurnosni izazovi. I najmanji propust, poput nedostajućeg dokumenta ili neuspjelog sigurnosnog testa, može dovesti do ozbiljnih kašnjenja i dodatnih troškova.

U ovoj završnoj fazi, od posebne je važnosti provjeriti da su sva testiranja i certifikacije dovršene, posebno kada je riječ o funkcionalnoj sigurnosti uređaja. Ako vaš proizvod još nije testirala nezavisna laboratorija, krajnje je vrijeme da angažujete stručnjake, poput IoT sigurnosnih laboratorija ili sličnih ovlaštenih tijela kako biste osigurali nepristrasnu provjeru usklađenosti.

Zapamtite da tehnička dokumentacija mora biti potpuna i spremna za dostavljanje najkasnije do 1. augusta ove godine, bilo da se odlučite za samoprocjenu ili idete putem certifikacije ovlaštenog regulatornog tijela. Uobičajeni razlozi za odbijanje certifikata uključuju nedostatak izvještaja nezavisnih laboratorija ili izjave o usklađenosti koje nisu propisno potpisane. Stoga je važno pažljivo provjeriti da svi potpisi, dozvole i odobrenja budu uključeni i validni.

Važno je imati na umu da se odgovornost za usklađenost ne završava samim dobijanjem certifikata. Ključan je i korak edukacije. Osoblje zaduženo za korisničku podršku mora biti obučeno kako bi znalo objasniti korisnicima način ažuriranja sigurnosnih funkcija i korištenja opcija zaštite. Samo tako krajnji korisnici mogu ispravno primijeniti preporučene sigurnosne mjere.

Proizvođači, oprez

Mnogi proizvođači u ovom trenutku prave kritične greške. Često se dešava da procjene rizika ostanu nepotpune, jer se zanemare ranjivosti u lancu nabavke. Također, rezultati testiranja koji su stariji od šest mjeseci mogu postati nevažeći u očima regulatornih tijela, pa se preporučuje njihovo ažuriranje. Osim toga, manjak koordinacije unutar tima, posebno između inžinjera, menadžera proizvoda i stručnjaka za usklađenost s regulativama, može dovesti do toga da određeni zahtjevi ostanu neispunjeni. Zbog toga bi svi uključeni trebali održati završni sastanak i zajednički provjeriti da je sve pripremljeno kako bi se izbjegla iznenađenja u posljednjem trenutku.

Na kraju, valja istaći da ovi posljednji dani mogu odlučiti sudbinu ne samo novog proizvoda na tržištu već i dalju prodaju postojećih uređaja koji se još proizvode i plasiraju unutar Evropske unije. Dobro organizovan i sveobuhvatan pregled usklađenosti u završnoj fazi može značiti razliku između uspješnog ulaska na tržište i ozbiljnih poslovnih posljedica.

Aerodromi Balkana u eri novih prijetnji

Sigurnosne službe na aerodromima suočavaju se sa sve složenijim izazovima. Uz sve veći oslonac na napredne tehnologije i automatizaciju, ključno postaje pitanje kako uskladiti ljudski faktor, regulativu i tehničke resurse. Na ovu temu svoje su mišljenje dali stručnjaci iz oblasti avijacijske sigurnosti, uključujući predstavnike aerodroma, državnih institucija i sigurnosnih kompanija iz Crne Gore, Srbije, Hrvatske i Slovenije.

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

Aerodromi su ključne tačke globalne mobilnosti, ali i potencijalne mete brojnih sigurnosnih prijetnji. Njihova strateška važnost i visok protok putnika čine ih posebno ranjivima na širok spektar rizika – od terorizma i međunarodnog kriminala, preko cyber napada, do prijetnji iznutra.

Teroristički napadi ostaju među najozbiljnijim izazovima, upravo zbog velikog protoka ljudi na tim lokacijama. Istovremeno, aerodromi često služe kao logističke tačke za krijumčarenje droge, oružja i ljudi, što ih stavlja u fokus transnacionalnih kriminalnih mreža. Ne treba zanemariti ni tzv. unutrašnje prijetnje, slučajeve kada zaposleni zloupotrebljavaju pristup sigurnosnim zonama za ličnu korist ili u dosluhu s kriminalnim grupama.

Spektar izazova

Savremeni aerodromi sve više zavise od digitalne infrastrukture, pa je cyber sigurnost postala nezaobilazan segment zaštite. Hakerski napadi mogu ugroziti komunikacijske sisteme, baze podataka i sam raspored letova. Uz to, veliki protok putnika svakodnevno stvara operativni izazov – potrebno je održati visoke sigurnosne standarde, a istovremeno izbjeći stvaranje gužvi i zastoja. Pojava dronova također je donijela nove rizike, jer njihovo prisustvo u blizini pista može ugroziti letove i dovesti do zatvaranja aerodroma, dok su zdravstvene prijetnje, poput nedavne pandemije, pokazale koliko je važno da aerodromi imaju razvijene mehanizme za kontrolu širenja zaraznih bolesti. Konačno, jedan od stalnih izazova jeste i koordinacija između različitih sigurnosnih i državnih službi koje djeluju na aerodromima – bez efikasne saradnje, čak i najbolji sistemi mogu zakazati u kriznim situacijama.

Prema riječima potpukovnika Želimira Pojužine, šefa Kabineta ministra odbrane Crne Gore i predsjednika Skupštine SMATSA, terorizam, subverzija, sabotaža, organizovani kriminal i cyber prijetnje – sve su to opasnosti na koje aerodromi moraju biti spremni. Iako su ovo globalni izazovi, ni zemlje Balkana nisu izuzete. Zbog svog geostrateškog položaja, političke osjetljivosti i tranzitne uloge, aerodromi u regionu suočavaju se s nizom specifičnih prijetnji koje zahtijevaju visok nivo pripravnosti i saradnje među državama.

“Evropska unija dodatno identifikuje i druge prijetnje koje se moraju uzeti u obzir. Ključno pitanje je: kako da usmjerimo sve segmente državne moći i resurse u pravcu efikasne zaštite od ovih prijetnji? Aerodrom, kao dio kritične infrastrukture, mora biti prioritet. To podrazumijeva blisku saradnju svih bezbjednosnih struktura – obavještajnih, kontraobavještajnih i zaštitnih. Neophodna je čvrsta veza i koordinacija između civilnog i vojnog sektora aerodroma. Drugi važan aspekt jeste ljudstvo i raspoloživa tehnička oprema, što u velikoj mjeri zavisi od finansijskih sredstava koja su na raspolaganju Ministarstvu odbrane. Organizaciona unapređenja, efikasnija zakonska rješenja i precizno identifikovanje prijetnji su nužni”, rekao je potpukovnik Pojužina.

Niska zarada

Ovakav strateški i koordiniran pristup zaista jeste ključan za efikasnu zaštitu aerodroma. Međutim, u zemljama regije, sigurnosni sistemi na aerodromima suočavaju se i s dodatnim specifičnostima. Osim što moraju pratiti globalne trendove i usklađivati se s međunarodnim sigurnosnim standardima, često se bore s ograničenim budžetima i neujednačenim nivoom tehničke opremljenosti. Također, balansiranje između visokog nivoa sigurnosti i efikasnosti rada stalni je izazov, jer predugačke ili komplikovane procedure mogu negativno utjecati na putničko iskustvo i poslovne procese.

Jedan od sve izraženijih problema jest i nedostatak stručnog kadra. Niske zarade, koje nerijetko nisu u skladu sa stepenom odgovornosti i stresom koji ovaj posao nosi, dovode do toga da kvalifikovani radnici napuštaju sektor ili uopće ne žele da se angažuju u oblasti aerodromske sigurnosti. Ovaj trend dodatno ugrožava kontinuitet obuka i prijenos znanja, što može dugoročno utjecati na ukupni nivo sigurnosti.

U vezi s ovim izazovima, Krsto Pavićević, pomoćnik direktora za bezbjednost, traganje i spašavanje u Agenciji za civilno vazduhoplovstvo Crne Gore, naglasio je značaj usklađivanja regulative i razvoja sigurnosnih sistema: “Crna Gora je 2015. godine postala dio One Stop Security režima, a nešto kasnije i Srbija. Na nacionalnom nivou, svaka država ima tijelo koje donosi regulativu te kontrolira njenu primjenu. Gotovo 99% te regulative je istovjetno u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori, i usklađeno je s regulativom Evropske unije. Svi smo svjedoci da su mjere bezbjednosti evoluirale u posljednjih pedeset godina, posebno od 2001. godine. Redovno su predmet revizija, pa danas imamo mjere koje su mnogo strože i efikasnije nego prije dvadeset ili trideset godina”, rekao je Pavićević, a zatim se osvrnuo na vjerovatno i veći problem, a tiče se nedostatka dovoljno stručnog i obučenog kadra.

“Svi ljudi uključeni u sistem bezbjednosti civilnog vazduhoplovstva moraju biti certificirani od nadležnih institucija, a pogotovo jer je sigurnosna oprema značajno napredovala – od ranijih rendgenskih uređaja kod kojih slike nisu bile dovoljno jasne do današnjih sistema sa 3D slikama. Velika je razlika kada usporedimo stare uređaje s novim, koje mora certificirati i Evropska unija”, kazao je on.

Proaktivan pristup

Slične probleme u upravljanju kadrovima i potrebama za certificiranjem prepoznaje i Ivan Ročić, dugogodišnji predsjednik Uprave i direktor Sektora avijacije u Securitasu Hrvatska, koji naglašava važnost mijenjanja percepcije sigurnosti kao troška i privlačenja mladih stručnjaka: “Situacija je relativno dobra, ali moramo biti znatno aktivniji i proaktivnije sagledavati probleme s kojima se suočavamo, kao i načine da ih riješimo. Klijenti zračnih luka pristupaju ovom pitanju znatno ozbiljnije nego ostali korisnici usluga. Za druge korisnike sigurnost je uglavnom samo trošak, dok je na aerodromima sigurnost ključna – ako nema zaštite putnika, nema ni njihovog poslovanja ni osnovne djelatnosti. Zato je važno da, kao industrija, poradimo na tome da sigurnost više ne bude percipirana kao trošak, bilo na aerodromima ili kod drugih klijenata.”

On naglašava još jedan važan aspekt – neophodno je učiniti ove poslove privlačnijim za mlađe generacije, jer oni trenutno ne pokazuju interesovanje za njih. “Potrebno je da postanemo otvoreniji i pristupačniji prema mladima. Državne institucije prihvataju naše savjete i sugestije, ali proces traje predugo. Moramo biti agresivniji, kako prema institucijama tako i prema medijima, kako bismo istakli važnost onoga što radimo. Danas je ključni zadatak trenirati ljude na ovim prostorima i omogućiti im da rade u ovoj industriji, uključujući i strance”, kazao je Ročić.

S tim se slaže i Milan Kuč, direktor korporativne bezbjednosti aerodroma Nikola Tesla u okviru VINCI Airports Concessiona i dugogodišnji stručnjak iz oblasti sigurnosti, koji je svoju karijeru gradio upravo u ovom sektoru.

“Pored opreme, ma koliko bila sofisticirana, stub bezbednosti čine, pre svega, ljudi. Tržište ljudskih resursa u regionu poslednjih godina suočava se sa ozbiljnom krizom, a dodatni izazov u popunjavanju kapaciteta na poslovima bezbednosti, konkretno na aerodromu Nikola Tesla, jeste odlazak mladih”, kaže Kuč i dodaje kako trenutna regulativa ne dozvoljava angažovanje ljudi koji nisu državljani Republike Srbije i koji zvanično nisu stekli licence u skladu s propisanim zakonima.

“Sistem sertifikacije i selekcije je vrlo složen, i mi poštujemo međunarodnu regulativu i standarde Evropske komisije. Briga o bezbednosti vazdušnog saobraćaja, putnika i zaposlenih odgovoran je i veoma delikatan zadatak. Trenutno imamo deficit kadrova u sektoru bezbednosti od oko 30 odsto, upravo zbog kompleksnosti sistema obuke. Također, suočavamo se i sa izazovima u zadržavanju postojećeg kadra. Današnje generacije nisu sklone višegodišnjem sticanju iskustva. Kada smo mi počinjali da radimo u ovoj oblasti, kretali smo od nule. Niko nije došao na direktorsku poziciju a da pre toga nije godinama gradio karijeru”, rekao je Kuč.

Unutrašnje potrebe

Suočavanje sa svim sigurnosnim izazovima na aerodromima zahtijeva ne samo primjenu naprednih tehnologija već i koordinisan strateški pristup, koji uključuje pravni okvir i saradnju civilnih i vojnih struktura. “Negdje tokom 2019. ili 2020. godine, kao država smo usvojili Zakon o prepoznavanju i zaštiti kritične infrastrukture, gdje je aerodrom jasno prepoznat kao jedan od ključnih segmenata. Posmatrajući kroz istoriju, različita državna uređenja su, u skladu sa funkcionalnom namjenom, uspostavljala podjelu aerodroma na vojne, civilne ili mješovite”, pojašnjava potpukovnik Pojužina te dodaje: “U praksi zapadnoevropskih zemalja često se može vidjeti da jedan aerodrom ima i civilni i vojni sektor, što dodatno olakšava upravljanje i bezbjednosne aspekte, jer je vojna regulativa stroža i specifična u odnosu na civilnu, sa čime javnost nije uvijek upoznata, kao što je, na primjer, Aerodrom Podgorica.” Zakonska rješenja su, kaže Pojužina, na nacionalnom nivou već definisana i propisana kroz strateške dokumente, prije svega kroz Nacionalnu strategiju koja jasno adresira ovu oblast, identifikujući potencijalne bezbjednosne rizike i izazove. U tom kontekstu, vojni aerodromi su prepoznati kao poseban segment ukupnog bezbjednosnog sistema. “Uporedimo li naš okvir sa NATO dokumentima, jasno je da kao država moramo graditi bezbjednosnu arhitekturu koja odgovara i unutrašnjim potrebama i zahtjevima kolektivne bezbjednosti”, zaključuje on.

Napredni sistemi

Kao odgovor na sve prisutnije sigurnosne prijetnje, od terorizma do cyber napada, moderni aerodromi uvode sve sofisticiranije sigurnosne sisteme koji obuhvataju širok spektar tehnologija i procedura. Ovi sistemi ne samo da omogućavaju pravovremeno otkrivanje rizika već doprinose i efikasnijem protoku putnika i robe.

Među njima su videonadzorni sistemi visoke rezolucije opremljeni vještačkom inteligencijom za prepoznavanje sumnjivog ponašanja, biometrijski sistemi za kontrolu pristupa putem prepoznavanja otisaka prstiju ili šarenice oka te napredni rendgenski i detektorski skeneri za pregled putnika i prtljaga.

Perimetar aerodroma štite radarski sistemi, infracrvene kamere i senzori pokreta, dok integrisani sigurnosni centri povezuju sve ove komponente u jedinstvenu platformu za efikasno upravljanje sigurnošću. Dodatno, koriste se sistemi za detekciju i ometanje neovlaštenih dronova, kao i cyber sigurnosna zaštita koja čuva IT mreže i podatke. Roboti za detekciju eksploziva i automatizovani sistemi za kontrolu putnika dodatno poboljšavaju sigurnost i efikasnost.

Naprimjer, Međunarodni aerodrom Sarajevo implementirao je napredne tehnologije kako bi unaprijedio sigurnost i efikasnost. Na perimetru dužine 11,5 km postavljen je videonadzorni sistem sa modernim kamerama koje detektuju neovlašteni pristup. Također, uveden je sistem E-gate za brži prolaz putnika kroz sigurnosne kontrole, čime se smanjuje vrijeme čekanja i povećava sigurnost.

Kada je riječ o beogradskom aerodromu, na perimetru dužine preko 16 kilometara postavljen je videonadzorni sistem sa modernim kamerama, uključujući IP kamere koje su zamijenile analogni sistem videonadzora. Također, uveden je sistem za detekciju upada i nabavljen robot za rad sa opasnim i sumnjivim predmetima, koji može ući u avion, proći između sjedišta i otvoriti prtljažni prostor gdje se smješta ručni prtljag. Ovaj robot može iznijeti sumnjivi prtljag na sigurnu lokaciju i uništiti ga pomoću vodenog topa i drugih sredstava. Beogradski aerodrom nabavio je i nova vatrogasna vozila, kamere za snimanje donjeg dijela vozila, sistem za otkrivanje i ometanje dronova, kao i simulator helikoptera i simulator požara rezervoara pod pritiskom.

Poboljšanje iskustva

Zračna luka u Zagrebu, u saradnji sa Securitasom Hrvatska, implementira napredne tehnologije kako bi poboljšala sigurnost i efikasnost putničkog iskustva. Jedan od ključnih tehnoloških pomaka je uvođenje Smart Lane sistema tj. automatizirane trake za pregled ručne prtljage. Ovaj sistem omogućava istovremeni pregled više putnika i centraliziranu obradu slike, što povećava razinu sigurnosti i zadovoljstvo putnika te doprinosi efikasnijem radu operatera.

Što se tiče sigurnosnih mjera na Aerodromu Podgorica, oni su implementirali mjere zaštite civilnog zrakoplovstva, uključujući ljudske i materijalne resurse za osiguranje sigurnosti putnika i imovine. Aerodrom Podgorica primjenjuje sigurnosne mjere u skladu s EU regulativama, uključujući korištenje certificirane sigurnosne opreme koju odobrava Agencija za civilno zrakoplovstvo Crne Gore, u skladu s nacionalnim i međunarodnim standardima. Također, redovno se provodi obuka zaposlenih vezana za sigurnosne procedure i zaštitu.

Međunarodni aerodrom Skoplje, kojim upravlja TAV Macedonia, podružnica turske kompanije TAV Airports Holding, implementirao je integrisane sigurnosne sisteme koji obuhvataju više od 2.000 tačaka pristupa i videonadzor s preko dvije stotine kamera. Aerodrom posjeduje i centralizirani sigurnosni centar koji omogućava efikasno upravljanje alarmima i sigurnosnim procedurama. Osim toga, Skopski aerodrom postao je “tihi aerodrom”, što znači da se javna glasovna obavještenja emituju samo za ukrcavanje, čime se smanjuje buka i poboljšava korisničko iskustvo.

Aerodrom Tirana, najveći u Albaniji, uveo je sveobuhvatni sistem upravljanja sigurnošću (SMS), koji omogućava koordinaciju svih sigurnosnih jedinica i efikasan odgovor na potencijalne prijetnje. Također je usklađen s međunarodnim sigurnosnim standardima i direktivama Evropske unije.

U korak s trendovima

Automatizacija prvog stepena sigurnosne kontrole na aerodromima u Evropi već je postala standard, pri čemu mašine preuzimaju primarnu ulogu u pregledu ručnog prtljaga. Ovi sistemi omogućavaju efikasniji i precizniji pregled, smanjujući potrebu za manuelnom intervencijom i ubrzavajući protok putnika. Uzimajući u obzir ovaj tehnološki napredak, logično se postavlja pitanje: kada možemo očekivati široku svakodnevnu primjenu ovih uređaja na aerodromima regiona?

“Ne postoji apsolutna bezbednost niti savršeno rešenje. Cilj je da se rizici i pretnje svedu na minimum. Kada smo pre trideset godina započinjali karijere, rendgenski uređaji su imali samo jedan generator i prikazivali sliku iz jednog ugla. Kasnije su se pojavili uređaji sa dva generatora, zatim i oni sa automatskom detekcijom eksploziva. Danas, kada govorimo o kontrolama ručnog prtljaga, koristimo uređaje sa kompjuterskom tomografijom koji pružaju 3D sliku prtljaga. Na taj način možemo detaljno pregledati sadržaj, a softver ističe sumnjive predmete koje je moguće dodatno analizirati na posebnom monitoru, gotovo kao da smo ručno otvorili prtljag”, kazao je Vladimir Mičić, direktor kompanije Aviation Solution and Consulting.

U kontekstu globalnog razvoja aerodromske sigurnosti, izdvajaju se tri glavna trenda: tehnološki napredak, jačanje institucionalne zaštite i redefinisanje uloge ljudskog faktora. Ovi trendovi nisu prisutni samo na velikim svjetskim aerodromima, već se sve jasnije reflektuju i u praksama regionalnih centara poput Sarajeva, Beograda, Skoplja, Zagreba i Ljubljane.

Sinergija finansija i kadrova čini aerodrome sigurnijima

Kada je riječ o radnoj snazi i finansijskim aspektima sigurnosti i zaštite na aerodromima, Vladimir Mičić iz Aviation Solution and Consultinga naglašava kako je pravilno finansiranje kroz security taksu ključno za pokrivanje troškova, ali i izazove vezane za pronalaženje i zadržavanje kvalifikovanog kadra.

“Kada govorimo o radnoj snazi, tu imamo i finansijsko-materijalni element koji ne bi trebalo da predstavlja problem za avijaciju. Avijacija ima security taksu – dakle, postoji projekcija broja putnika za narednu godinu, i na osnovu te projekcije vi znate svoje troškove: opreme, radne snage, plata, obuka, uniformi – i prema tome formirate security taksu za aerodrom. Sigurnost na aerodromu ne bi trebalo da bude trošak, jer ste je na taj način već pokrili. Uvozimo radnu snagu iz inostranstva, jer nemate dovoljno ljudi koji žele da rade na aerodromu. Taj posao je prilično zahtevan. Kada smo mi započinjali karijere pre trideset godina na aerodromu, situacija je bila drugačija. Danas je novčana naknada jedan od ključnih faktora na osnovu kojeg možemo da zadržimo radnike”, pojasnio je Mičić.

AI neizbježan saveznik

Kada je riječ o tehnološkom razvoju, sljedeći korak, smatra Mičić, jeste primjena vještačke inteligencije.

“Trenutno rendgen predstavlja prvi nivo odlučivanja: ako je prtljag bezbedan, prolazi, a ako postoji sumnjiv sadržaj, označava se crvenim okvirom. Operater zatim, u skladu sa propisima različitih država, analizira snimak i odlučuje da li je prtljag bezbedan ili treba dodatnu proveru. Drugi nivo odlučivanja obavlja drugi operater, koristeći različite metode za detaljniju inspekciju i konačnu procenu. U budućnosti, veštačka inteligencija bi trebalo da preuzme upravo ovu drugu fazu odlučivanja. Na ovom polju svi proizvođači beleže značajan napredak, a nabavka savremene opreme postaće neizbežna kako bismo dodatno smanjili rizike”, kaže on.

Dušan Sofrić, šef sigurnosti aerodroma Jože Pučnik Ljubljana, naglašava važnost uvođenja naprednih tehnologija poput CT mašina i budućih APIDS sistema s vještačkom inteligencijom. “Pored ključne uloge ljudi u ovom procesu, značajnu ulogu ima i specijalizirana oprema, kao i napredni softver na kojem kontrolori polažu svoje kvalifikacione testove. Finansije na aerodromima ne bi trebalo da budu problem, jer zapravo je putnik taj koji plaća za sigurnost”, naglašava Sofrić i pojašnjava da je napredak u ovom segmentu u posljednjih pedeset godina ipak veliki, a naročito od 2001. godine, kada su zemlje koje nisu imale 100% pregled prtljaga i same morale uvesti takve mjere. “Danas su automatizovani sistemi na visokom nivou, a tehnologija poput CT mašina znatno ubrzava i unapređuje procese. Očekujem da će u narednih pet godina biti uvedeni APIDS sistemi uz podršku vještačke inteligencije, koji će pomoći operaterima u pregledanju i analizi sadržaja prtljaga. Također, u oblasti cyber sigurnosti očekujemo značajan napredak, jer se oslanjanje na tehnologiju mora pratiti efikasnom zaštitom. Siguran sam da ćemo za pet do deset godina imati još napredniju tehnologiju – zapravo, već je danas koristimo”, rekao je Sofrić.

Održiva kultura

Pored tehničkih i infrastrukturnih mjera, ključni segment sigurnosti na aerodromima predstavlja institucionalni pristup, koji se ogleda kroz jasno definisane sigurnosne politike i efikasno upravljanje rizicima. Naprimjer, Međunarodni aerodrom Sarajevo provodi sveobuhvatnu politiku sigurnosti koja uključuje sistematsko prepoznavanje i upravljanje rizicima, jasno određene odgovornosti svih zaposlenih, kontinuiranu edukaciju osoblja, kao i podsticanje kulture prijavljivanja sigurnosnih prijetnji bez straha od sankcija. Takav pristup doprinosi ne samo operativnoj sigurnosti već i razvoju pouzdane i održive sigurnosne kulture.

Ipak, pored tehnologije i ljudskog faktora, neophodno je imati i organizacijski sistem koji osigurava efikasnu koordinaciju svih učesnika u procesu zaštite aerodroma. Kao primjer uspješne organizacijske prakse ističe se Beogradski aerodrom, gdje su uspostavljene procedure za upravljanje sigurnošću koje omogućavaju brzu razmjenu informacija, pravovremenu provedbu kontrola i provođenje korektivnih mjera. Ovakav sistem osigurava visok nivo sigurnosti, kao i usklađenost s važećim zakonodavstvom i međunarodnim standardima.

Jasni koraci

Kao odgovor na sve ove kompleksne izazove sigurnosti, regionalni menadžeri aktivno sarađuju s domaćim i međunarodnim institucijama kako bi unaprijedili zaštitu aerodroma. Primjer takvog pristupa dolazi sa Međunarodnog aerodroma Sarajevo, gdje je sa predstavnicima EUFOR-a, Granične policije Bosne i Hercegovine i Terenskog ureda za aerodrome, dogovoren plan aktivnosti za 2025. godinu s ciljem daljnjeg unapređenja sigurnosnih standarda. Ovaj vid saradnje pokazuje da menadžment aerodroma ne posmatra sigurnost samo kao tehničko pitanje već kao koordiniran proces koji uključuje više sektora i institucija, u skladu s međunarodnim praksama. Osim toga, Sarajevo je uvelo E-gate sistem i postavilo moderan videonadzorni sistem duž perimetra aerodroma. Također, postignuta je ISO/IEC 27701:2019 certifikacija, što je dokaz visokog nivoa zaštite podataka u regiji.

Aerodrom Jože Pučnik Ljubljana preduzeo je značajne korake ka internom upravljanju sigurnosnim operacijama. Zaposlena su sedamdeset tri  nova stručnjaka koji samostalno upravljaju sigurnosnim kontrolnim punktovima za putnike, rukovanjem prtljagom i platformom aerodroma. Ovim potezom jača se sigurnosni sistem aerodroma, podiže kvalitet usluge i unapređuje operativna izvrsnost, s posebnim fokusom na potrebe putnika i poslovnih partnera.

Međunarodni aerodrom u Beogradu otvorio je novu centralnu zgradu koja omogućava brži protok putnika kroz check-in i sigurnosne procedure. Uvedeni su i 3D skeneri za detaljan pregled ručne prtljage, bez potrebe za vađenjem uređaja ili tečnosti, što znatno olakšava i ubrzava kontrolu. Integrisani su i napredni sigurnosni sistemi za videonadzor i komunikaciju, čime je poboljšana koordinacija u reagovanju na sigurnosne prijetnje.

Zračna luka Zagreb u Hrvatskoj implementira platformu za upravljanje aerodromskim operacijama (A-CDM) kompanije Emma Systems. Ova AI platforma omogućava praćenje operacija u stvarnom vremenu, precizno predviđanje ključnih događaja i bolje upravljanje operativnim izazovima, što će poboljšati efikasnost i iskustvo putnika.

Nove perspektive

Sigurnost na aerodromima Balkana brzo se mijenja i razvija. U narednim godinama ključni fokus bit će na uvođenju naprednih digitalnih tehnologija, a posebno vještačke inteligencije koja će omogućiti bržu i precizniju detekciju prijetnji, kao i prediktivnu analitiku za pravovremeni odgovor. Biometrijski sistemi će postati standard, ali s posebnim naglaskom na zaštitu ličnih podataka i privatnosti korisnika. Cyber sigurnost će dobiti dodatni značaj, jer će aerodromi postati sve češće mete sofisticiranih napada. Regionalna saradnja među aerodromima i državnim institucijama bit će još važnija, jer samo zajedničkim djelovanjem može se efikasno odgovoriti na rastuće sigurnosne izazove. Sve ove inovacije i napori ka modernizaciji i integraciji učinit će balkanske aerodrome otpornijim, sigurnijim i spremnijim da odgovore na složene sigurnosne prijetnje, štiteći putnike i cjelokupnu infrastrukturu. Sigurnosna budućnost je, dakle, u stalnoj inovaciji, prilagođavanju i međusobnoj saradnji – jer to je jedini način da aerodromi ostanu sigurna vrata svijeta.

Zašto ljudi i dalje prave razliku

Ivan Medenica, šef Službe bezbjednosti Aerodroma Tivat, rekao je kako je posebno otežavajuća sezonska priroda saobraćaja na Tivtu, kao i niske plate koje ne prate nivo odgovornosti i stresa ovog posla. “Problem s kojim se svi aerodromi u okruženju suočavaju je nedostatak radne snage, iz kojeg proizlazi problem i sa sertifikacijom osoblja. Aerodrom Tivat ima dodatni izazov zato što je sezonski, pa je razlika u saobraćaju između ljetnog i zimskog perioda izuzetno velika. Mogućnost angažovanja i pronalaska sertifikovanog kadra moguća je samo za jedan dio godine. Svi smo svjesni da regulativa zahtijeva da kadar ima određeni kvalitet u radu da bi održao svoje sertifikate. Proces sertifikacije je kompleksan i zahtijeva vrijeme, a po mom mišljenju veći problem su niske plate koje nisu u skladu sa nivoom stresa i odgovornosti. Kao posljedicu imamo potpuni gubitak kontinuiteta u obukama u posljednjih pet i više godina. To znači da stvaramo nove operatere, ali oni brzo odustaju kada vide primanja. Koliko god tehnologija napreduje, čovjek je taj koji donosi konačnu odluku o bezbjednosti”, zaključio je Medenica.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.