18 Aprila, 2026
image
Home Kategorija Najave II (Page 5)

Najave II

Security 50: Optimizam povratka na trasu rasta

Security 50 je godišnje istraživanje a&s grupacije koje rangira 50 najvećih globalnih proizvođača u industriji sigurnosnih tehnologija shodno njihovim prihodima i  tržišnom utjecaju. Lista obuhvata kompanije koje se bave videonadzorom, kontrolom pristupa, alarmnim sistemima i drugim sigurnosnim rješenjima, a među vodećim proizvođačima i ovaj put su Hikvision, Dahua Technology, Axis Communications, Honeywell, ASSA ABLOY i Motorola Solutions

Izvor: asmag.com ; E-mail: redakcija@asadria.com

Sve su industrije na svijetu, uključujući i sigurnosnu, prošle godine doživjele rast. Prema podacima Svjetske banke, prosječni bruto domaći proizvod u svijetu u 2023. porastao je 2,6 posto u odnosu na prethodnu godinu. Sjedinjene Američke Države su imale značajniji učinak od ostalih naprednijih ekonomija s rastom od 2,5 posto, kineski BDP porastao je za 5,2 posto, dok su tržišta i ekonomije u razvoju dale zadovoljavajuće rezultate, sa četveropostotnim rastom.

Prvih deset kompanija

Pozitivan sentiment osjeća se i u ovogodišnjem Security 50 istraživanju, koje rangira pedeset najboljih kompanija u sigurnosti na osnovu prihoda od prodaje sigurnosnih proizvoda u 2023. godini. Svih je deset prvih kompanija – Hikvision Digital Technology, Dahua Technology, ASSA ABLOY, Motorola Solutions, Axis Communications, Allegion, Tiandy, Hanwha Vision, TKH (Smart Vision Systems) i Aiphone – registrovalo rast prihoda u 2023. godini u rasponu od jednocifrenog do nižeg dvocifrenog. Hikvision i Dahua zadržali su prvo i drugo mjesto na ljestvici svjetskih sigurnosnih kompanija, s prihodima od prodaje sigurnosnih proizvoda u 2023. od 9,31 milijarde američkih dolara, odnosno 4,32 milijarde dolara, respektivno.

Na ovogodišnjoj Security 50 listi imamo novo ime – GWELLTIMES, proizvođača pametnih kamera, pametnih zvona za vrata i pametnih reflektora sa sjedištem u Shenzhenu. Tu su i povratnici na listu: TKH (Smart Vision Systems), DNAKE, JOVISION i Sparsh CCTV.

Trend rasta

Trideset šest kompanija registrovalo je povećanje prihoda u periodu 2022–2023, dok je četrnaest zabilježilo gubitke. Prvih deset koje prema procentu rasta su: Sparsh CCTV, GWELLTIMES, Synectics, Kedacom, Evolv, MEARI, CP Plus, Allegion, NAPCO i ASSA ABLOY. Vrijedi napomenuti da su sve kineske kompanije (osim dvije) ove godine zabilježile rast. Ovo je u velikoj suprotnosti s prošlom godinom, kada je većina kineskih proizvođača na Security 50 listi imalo pad prihoda zbog različitih unutrašnjih i vanjskih izazova. Ako gledamo ovogodišnju listu, možemo jasno vidjeti da se kineske kompanije oporavljaju, u skladu s pozitivnim ekonomskim učinkom Kine u 2023. godini.

Pregled za 2024. godinu

Konsenzus je da će sigurnosna industrija nastaviti rasti. To je manje-više potkrijepljeno našim nalazima, koji pokazuju da većina kompanija koje su ustupile podatke i o prihodima za 2024. bilježi rast u odnosu na prethodnu godinu. Sigurnosna industrija, zapravo, konačno doživljava “povratak u normalu” nakon pandemije.

“Industrija sigurnosti pokazala je značajan rast u 2024. godini, a tržište se vratilo u normalu. Kompanija i-PRO doživjela je dosljedan dvocifreni rast, a raspoloženje je bilo pozitivno širom Amerike te EMEA i APAC regija. Ovaj rast potaknut je našom strategijom da poboljšamo rad s integratorima i učinimo tehnologiju AI rubnog računarstva standardom u većini naših proizvodnih linija”, rekao je Gerard Figols, direktor proizvoda u kompaniji i-PRO.

“Mnogo je faktora utjecalo na rast industrije integracije sigurnosnih sistema, uključujući veći fokus na integraciju tehničke i kibernetičke sigurnosti, veću potražnju za cloud sigurnosnim rješenjima, rast tehnologija pametnih zgrada i IoT integracije, kontinuiranu modernizaciju sistema i sve veće usvajanje vještačke inteligencije i analitike”, rekao je Eric Yunag, izvršni potpredsjednik za proizvode i usluge u Convergintu.

“Značajan pokretač rasta bilo je sve veće usvajanje cloud rješenja i SaaS modela. Ova promjena, koja je već neko vrijeme dobivala na snazi, sada je u potpunosti u toku, s većim kompanijama koje predvode pomjeranje ka cloud ili hibridnim instalacijama. Osim toga, potražnja za rješenjima za vještačku inteligenciju i inteligentnu automatizaciju postaje sve istaknutija u pogledu sigurnosti, iako se tek čekaju konkretni rezultati trenutnog snažnog publiciteta u vezi s vještačkom inteligencijom”, rekla je Despina Stamatelos, viša komercijalna menadžerica u Genetecu.

“Oblak i AI nisu novi trendovi, ali ipak opažamo promjene zbog njihovog većeg usvajanja, pri čemu prodajni kanali, posebno integratori i instalateri, transformišu svoje poslovanje kako bi najbolje prodali ove tehnologije”, rekao je Jon Cropley, glavni analitičar, i Josh Woodhouse, osnivač Novaira Insightsa. U međuvremenu, ne treba zanemariti ni rubna AI rješenja. “AI analitika na rubu mreže i rješenja u oblaku bili su istaknute tehnologije u 2024. Jedan od izazova korištenja cloud tehnologije je taj što prenošenje videopodataka u/iz oblaka može biti skupo. Analitika zasnovana na vještačkoj inteligenciji isključivo u oblaku povećava trošak i može uzrokovati neprihvatljiva kašnjenja, zbog čega je obrada podataka na rubu mreže od suštinskog značaja. Obrada nekompresovanih slika u kameri povećava preciznost te osigurava da se samo lagani metapodaci koji opisuju događaje i atribute prenose u oblak za dalju analizu”, rekao je Figols.

Važne akvizicije i spajanja

Ove smo godine također svjedočili nekim značajnim slučajevima spajanja i preuzimanja kompanija kako se industrija nastavila konsolidirati. To uključuje Vitaprotechovu kupovinu Identiva za 145 miliona dolara, Honeywellovu akviziciju Carrierovog sigurnosnog poslovanja za 4,95 milijardi dolara, koji je uključivao LenelS2 (dogovor je objavljen u decembru 2023), te spajanje Milestonea s BriefCamom i Arculesom, čime su udružene snage ponuđača softvera za upravljanje videozapisima, videoanalitiku i VSaaS.

“2024. je bila godina velikih spajanja i akvizicija u sektoru sigurnosti. Značajno je da su vodeće sigurnosne kompanije agresivno sklapale poslove s analitičkim firmama koje koriste vještačku inteligenciju, poboljšavajući njihove sposobnosti u prediktivnom nadzoru i automatiziranom otkrivanju prijetnji. Za mnoge u industriji, ovaj trend konsolidacije pokazao se korisnim jer je ubrzao primjenu inovativnih tehnologija i pomogao da se pojednostavi razvoj integrisanijih rješenja”, rekao je Aditya Khemka, generalni direktor CP PLUS-a.

Tekući izazovi

Uprkos pozitivnim izgledima, određeni izazovi i dalje ostaju. Jedan od njih je kontinuirano divljanje kibernetičkih napada, od kojih su neki pokrenuti pomoću umreženih sigurnosnih uređaja.

“Prijetnja od cyber napada nije se smanjila tokom 2024. godine, s više visokoprofilnih povreda podataka, hakiranjima većih količina podataka i više upozorenja o mogućnostima sofisticiranih napada koje sponzoriraju neprijateljske države. Dakle, cyber sigurnost ostaje jedan od najvećih izazova s ​​kojima se sigurnosni sektor suočava. Rješavanje ovog izazova zahtijeva sveobuhvatne strategije zaštite podataka i robusne mjere sigurnosti”, rekao je Alex Lee, viši menadžer prodaje u IDIS-u.

U međuvremenu, strožiji propisi u vezi s privatnošću podataka, posebno za tehnologije za prepoznavanje lica i analizu ponašanja zasnovane na vještačkoj inteligenciji, predstavljaju dodatne prepreke. “Kompanije u 2024. morale su se snalaziti u složenim pravnim okvirima, istovremeno osiguravajući da njihova rješenja ostanu usklađena s regulativama i efikasna. Očekuje se da će ovi izazovi i dalje biti prisutni. Ipak, u CP PLUS-u vjerujemo da su izazovi, iako ogromni, otvorili i prilike. Fokus na inovacije doveo nas je do partnerstva s tehnološkim divovima koji donose različite perspektive u rješavanju ovih problema”, rekao je Khemka.

Yunag je naveo neke od izazova s ​​kojima se industrija suočava: manjak radnika i vještina, neefikasnost lanca snabdijevanja, rastuća budžetska ograničenja i povećanje zabrinutosti za sigurnost kritične infrastrukture. “Ove zabrinutosti posebno su rasprostranjene jer se mnoge kompanije i dalje oslanjaju na složene, tradicionalne arhitekture sigurnosnih sistema. Iako će se ovi izazovi vjerovatno nastaviti i 2025. godine, lideri mogu nastojati da ih prevaziđu razvojem visokoprilagođenih edukacijskih programa kako bi osigurali da su njihovi zaposlenici osposobljeni za najnovije vještine i tehnologije, zatim primjenom inovativnih strategija sigurnosnih programa kako bi se pojednostavili svakodnevni procesi te jačanjem odnosa i partnerstava u industriji radi moderniziranja sposobnosti integracije sistema”, rekao je on.

Konačno, regionalni sukobi – posebno ratovi u Ukrajini i na Bliskom Istoku – također su utjecali na postojeće stanje, donoseći prilike, ali i rizike. “Regionalni sukobi primjetno su utjecali na sigurnosnu industriju. Potražnja za sistemima nadzora je porasla, posebno u osjetljivim područjima kao što je kritična infrastruktura. Konflikti su povećali potrebu za brzim, AI nadzornim rješenjima za otkrivanje prijetnji u realnom vremenu. Osim toga, veća državna potrošnja na odbranu i sigurnost podržala je rast tržišta”, rekao je Thomas Lausten, izvršni direktor MOBOTIX-a.

“Međunarodni poredak manje je stabilan sada nego u bilo koje vrijeme od kraja hladnog rata, s razornim regionalnim sukobima i rastućom prijetnjom od još goreg”, rekao je Lee. On je naglasio da su za kompanije i vlade negativne posljedice višestruke i različite i da ih je teško predvidjeti. “Od poremećaja globalnog transporta do utjecaja prisilne migracije, od povećanja međunarodnih tenzija koje vode do nametanja carina do razvoja novog oružja i novih načina vođenja rata – svijet u kojem živimo još je opasniji”, kazao je on. Imajući to u vidu, preduzeća moraju diverzificirati svoj opskrbni lanac i usvojiti fleksibilnije proizvodne strategije kako bi prevazišla ovaj izazov.

Sljedeća godina

Kratkoročno, sigurnosna industrija je na putu rasta. Prema nedavnom zajedničkom izvještaju SIA-e, ASIS-a i Omdije, predviđa se da će kombinovana godišnja stopa rasta tržišta sigurnosne opreme u periodu od 2022. do 2026. biti 8,2 posto, a tržišta sigurnosnih usluga 6,9 posto.

S obzirom na to, rast će se nastaviti i 2025. godine jer se industrija suočava s većom izvjesnošću i nastavlja usvajati napredne tehnologije i rješenja. “2025. će biti pozitivnija godina za rast. Neki od geopolitičkih poremećaja 2024. uzrokovani su izbornom godinom u zemljama širom svijeta. Iduća će godina imati više efekta od novih vlada u mnogim zemljama, uz usvojene nove investicijske planove i veću izvjesnost investicija privatnog sektora”, rekli su Cropley i Woodhouse.

“Očekujemo da će se rast nastaviti do 2025. godine, a ključni pokretači su stalno usvajanje kontrole pristupa i videonadzora kao usluge. Ove tehnologije će ostati centralne za evoluciju industrije jer organizacije traže skalabilna, fleksibilna i efikasna sigurnosna rješenja”, rekla je Stamatelos.

Lausten je ponovio njihove stavove. “U 2025. se očekuje nastavak rasta postignutog u 2024. godini. Urbanizacija, veća ulaganja u pametne gradove i kontinuirana geopolitička nestabilnost potaknut će potražnju za naprednim sigurnosnim rješenjima. Ključni pokretači rasta su veći rast vještačke inteligencije i softverske analitike, posebno bihevioralne analize, širenje sigurnosnih platformi u oblaku te veći fokus na cyber sigurnost i sisteme usklađene sa NDAA-om. Sve veći fokus na održivost i energijski efikasna rješenja također će utjecati na tržište u bliskoj budućnosti”, rekao je on.

“Neki očekuju da će 2025. donijeti nove inovacije, posebno u oblastima kvantne kriptografije i autonomnog nadzora dronova. Kvantna enkripcija, sa svojim potencijalom da zaštiti komunikaciju čak i od najnaprednijih cyber prijetnji, mogla bi redefinirati budućnost kibernetičke sigurnosti. Autonomne bespilotne letjelice opremljene vještačkom inteligencijom mogle bi igrati veću ulogu u praćenju ogromnih, udaljenih područja uz minimalnu ljudsku intervenciju”, rekao je Khemka. “Biometrija sljedeće generacije, kao što je prepoznavanje hoda i glasovna identifikacija, također bi mogla postati glavni trend, nudeći sofisticiranije metode osiguranja osjetljivih okruženja. Ove inovacije pomoći će u rješavanju evoluirajućih izazova s kojima se suočavaju sigurnosni profesionalci, osiguravajući da industrija ostane ispred krivulje u pogledu fizičkih i kibernetičkih prijetnji.”

Diverzifikacija od sigurnosti

Za sljedeću godinu tu je i trend – posebno uočljiv u Kini – da se kompanije udaljuju ili diverzificiraju od same sigurnosti, fokusirajući se na rješenja za različite oblasti kao što je obrazovanje. Naprimjer, neke kineske kompanije pružaju rješenja koja ne samo da čuvaju kampus sigurnim već i prate dešava li se bilo kakvo vršnjačko nasilje ili jesu li učenici zadovoljni nastavom. Neke kompanije sada se pozicioniraju kao firme za IoT/digitalizaciju, nudeći rješenja za online sastanke/striming, pa čak i rješenja za punjenje električnih vozila.

Zaključak

Sve u svemu, možemo vidjeti da se sigurnosna industrija vraća u normalu nakon pandemije. Očekuje se rast u ovoj i narednoj godini, prvenstveno potaknut većim usvajanjem vještačke inteligencije i clouda. Iako izazovi kao što su kontinuirane kibernetičke prijetnje, strožije regulatorno okruženje i tekući regionalni sukobi i dalje ostaju, sigurnosni igrači ipak su optimistični glede putanje rasta, koja će trajati narednih nekoliko godina.

Kako je spašena oteta djevojčica u Srbiji

Ovaj put vam donosimo priču o zaštitarima koji su učestvovali u desetodnevnoj potrazi za otetom djevojčicom iz Niša. Njen otmičar je osuđivani silovatelj i pedofil, nadaleko poznat kao Malčanski berberin, čija su zlodjela dodatno motivisala ekipu agencije Nifon Security da ne odustaju dok se mala Monika ne pronađe

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

Decembar 2019. godine donio je jedan od najupečatljivijih slučajeva u modernoj historiji potrage za nestalim osobama u Srbiji. Dvanaestogodišnja Monika Karimanović bila je oteta na putu do škole u njenom rodnom gradu, a svaki izgubljeni trenutak značio je dodatnu opasnost za njen život. Dok su policija i žandarmerija tragali za otmičarem Ninoslavom Jovanovićem, timovi agencije Nifon Security pokazali su šta znači istinska posvećenost i hrabrost na djelu.

Težak teren

Tih deset dana neizvjesnosti, praćenih hladnim vremenom i nepristupačnim terenom, pokazalo je da upornost i zajednički rad mogu spasiti ljudski život. “Tokom dugog niza godina rada susreli smo se s različitim izazovima, ali taj slučaj ostavio je dubok trag na sve zaposlene, koji danas s ponosom ističu zadovoljstvo zbog uspešnog epiloga. Svaki minut je bio važan, a svaki korak na teškom i hladnom terenu bio je vođen samo jednom mišlju – pronaći Moniku i vratiti je kući”, prisjetila se događaja Sanja Petrović Nikolić, operativna direktorica kompanije Nifon Security iz Niša.

Dvanaestogodišnja djevojčica Monika Karimanović nestala je u petak, 20. decembra 2019. godine, u ranim jutarnjim satima, na putu do škole, na teritoriji grada Niša. Operativnim radom MUP-a Republike Srbije vrlo brzo je utvrđen način i mjesto nestanka i onda je pokrenuta opsežna operacija potrage.

 Ostavljao tragove

“Ono što će kasnije biti utvrđeno je da je devojčica prevarom namamljena u automobil Ninoslava Jovanovića, poznatijeg kao Malčanski berberin, četrdesetšestogodišnjeg silovatelja i pedofila koji je više puta osuđivan za seksualne delikte. On joj se predstavio kao domar koji prvi put ide na posao, baš u njenu školu”, rekla je Petrović Nikolić. S obzirom na to da se radilo o vrlo zahtjevnom terenu kojim se kretao, a koji je otmičar odlično poznavao, policiji je rad umnogome bio otežan. Počela je borba za spas mladog života.

“Nifon Security, kao društveno odgovorna kompanija, odmah je na raspolaganje stavio sve svoje raspoložive kapacitete i ljudstvo. Danima je 20 kolega i koleginica učestvovalo u zajedničkim aktivnostima pretrage terena, zajedno sa pripadnicima policije, žandarmerije, lovcima i mnogobrojnim dobrovoljcima. Svi zajedno sa samo jednim ciljem – spasiti život i dete bezbedno vratiti porodici. Nije postojao umor, uprkos hladnom vremenu, planinskim predelima i višednevnim potragama. Sve vreme je izmicao, ostavljajući za sobom tragove”, rekla je Petrović Nikolić.

Neumorno traganje

U selu Orašac kod Knjaževca, 23. decembra 2019. godine, nađena je napuštena kuća u kojoj je otmičar boravio sa devojčicom. U kući su nađeni tragovi otete djevojčice, što je svima davalo nadu da je i dalje živa i da je kretanje nastavio sa žrtvom.

“Obruč oko zločinca se stezao. Potraga je 26. decembra 2019. godine sužena na četiri sela. Stari planinski predeli, slabo naseljeni, koje je otmičar odlično poznavao, nisu nas demoralisali. Nifonovim timovima za potragu rukovodio je koordinator operativnih poslova Bojan Lukić. Rukovodstvo kompanije Veselin Jakovljević i Slavko Šain podržali su jednoglasan stav svih da se sa terena ne vraćamo i da ne odustajemo do pronalaska Monike”, ispričala nam je sagovornica. U obijenoj kući u selu Svrljiški Miljkovac, 27. decembra 2019. godine, ponovo su pronađeni novi tragovi – dva jastuka, jorgan, ostaci hljeba.

Bijeg kroz prozor

“Službenici obezbeđenja agencije Nifon Security u tom trenutku su sa svojim ekipama bili baš na tom delu terena. Sa jedne strane, očaj na našim licima, jer opet izmiče, sa druge strane snaga i inat zato što smo svi do jednog verovali da ćemo biti brži i pametniji. Nifonovi timovi radili su temeljno na teritoriji koja je pokrivala 20 kilometara kretanja. U toku potrage pregledali smo preko 20 napuštenih objekata i kilometre planinskih predela”, kazala je Petrović Nikolić.

Monika je pronađena živa 29. decembra, deset dana nakon nestanka, oko 16 sati, u ataru sela Pasjača. Mještanin, koji je krenuo da obiđe svoju vikendicu, primijetio je sumnjive tragove. Otmičar je to spazio kroz zavjesu, iskočio kroz prozor i dao se u bijeg. Vlasnik vikendice javio je ovo saznanje policiji i tu se potraga završila, na sreću sa sretnim ishodom. Monika je pronađena živa.

“Najvažnija misija bila je ostvarena. Monika je bila promrzla i gladna, ali živa i spašena. Ubrzo nakon toga uspešno je lišen slobode otmičar Ninoslav Jovanović. Danas o ovom događaju govorimo s ponosom zbog spašenog života mlade devojčice”, zaključila je Petrović Nikolić. Zbog nemjerljivog učešća u pronalaženju otete djevojčice, Nifon Security dobio je zahvalnice Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije, kao i Policijske uprave u Nišu.

Tri decenije uspješnog rada

Nifon Security je kompanija koja se 32 godine uspešno bavi sigurnosnim poslovima. Odgovorno brinu o 2.000 klijenata kroz pružanje usluga fizičko-tehničkog obezbjeđenja, instalacije tehničkih sistema, videonadzora i obezbjeđenja javnih skupova. Ponosni su, kažu, na postignute rezultate i istrajnost u očuvanju osnovnih ciljeva kompanije – sigurnosti u službi građana.

 

Adria Security Summit 2024: Knjiga koja se ne ispušta iz ruku

Prije devet godina, u Sarajevu, počela je priča o onome što je danas najveće okupljanje zajednice sigurnosnih profesionalaca u Jugoistočnoj Evropi. Isto je toliko vremena bilo potrebno da se Adria Security Summit vrati u mjesto početka pripovijedanja. Danas se ova priča čita širom svijeta, u više od četrdeset zemalja. Jer je dobra, dinamična i drži pažnju čitalaca

Pišu: Damir Muharemović; E-mail: redakcija@asadria.com

 Bio je tamo, na tom sastanku, autor ovih redaka kad je prezentovana ideja o pokretanju vlastitog sajma i konferencije namijenjenih tržištu o kojem smo, u tom trenutku, medijski izvještavali već desetak godina. Gotovo svi do jednog člana redakcije iznosimo niz razloga zašto nismo za to. Takav projekat neće uspjeti: nemamo dovoljno kapaciteta, dovoljno sredstava, dovoljno jako tržište, dovoljno interesovanje globalnih proizvođača. Tadašnji su sajmovi širom regije gubili bitku sa tržištem. Nedugo poslije će se i ugasiti. Čak su i velike evropske izložbe, poput onih u Essenu ili Londonu, gubile zamah. Previše razloga protiv, premalo za.

Test kvaliteta i istrajnosti

Ta je godina, za malu grupu ljudi, bila, zapravo, test samopouzdanja, ali i kvaliteta vlastitoga rada. Na ispit je došao odnos s kompanijama i pojedincima: koliko je, zapravo, ta saradnja bila čvrsta i možemo li ponuditi nešto novo u čemu će vidjeti priliku za rast svoga poslovanja. Otuda se stvorila ideja o spoju sajma, na kojem svi imaju jednake prilike, i jakog konferencijskog programa, koji bismo popunili najstručnijim ljudima koje ova regija ima. Podrška svih regionalnih komora i udruženja sigurnosti nije izostala. Proizvođači, distributeri, instalateri, integratori i korisnici također su podržali projekat. I tako je Adria Security Summit proslavio svoj prvi rođendan.

Dvadeset četiri izlagača tada su popunila izlagački prostor, a 393 posjetioca obilazila štandove. Čak i danas, kada se usporedi s većinom ovdašnjih konferencija, bio je to veliki uspjeh. Ideja je bila da Summit bude istinski regionalna priča, koja je svoja poglavlja svake godine pripovijedala iz drugog grada i zemlje. Nizali su se Beograd, Šibenik, Ljubljana, Skoplje, Zagreb… Svake godine sve veća posjeta, raznovrsnija ponuda, veći izazovi. Adria Security Summit prepoznali su i iz Messe Frankfurta, kompanije organizatora poznatih Intersec međunarodnih sajmova sigurnosti, pa je dobio nazivnu dopunu Powered by Intersec. Napredovalo se organizacijski, koristile su se razne softverske platforme, proširivali načini umrežavanja, povećavao broj ljudi u organizaciji, širio spektar usluga…

Rekordan broj izlagača

Danas je Adria Security Summit, nakon skoro decenije rada, u mjestu svoga začeća, Sarajevu, okupio blizu 3.200 gostiju i 170 izlagača i sponzora. Postalo je to najveće okupljanje sigurnosne industrije u Jugoistočnoj Evropi, s rastom od oko 714 posto u broju posjetilaca i 608 posto u broju izlagača u odnosu na prvo izdanje. I onim najvažnijim – zadovoljnim licima onih koji posluju u ovoj industriji, jer sve je žamorilo od razgovora, zastupničkih i distributerskih ugovora, budućih projekata.

Gotovo jednak broj međunarodnih i regionalnih posjetilaca

Rast je značajan u odnosu prošlogodišnje izdanje u Ljubljani. Broj posjetilaca je sa 2.800 porastao na 3.200, što je povećanje od 14,29%, a izlagača i sponzora sa 150 na 170, odnosno 13,33%. Posjetioci iz zemlje domaćina, Bosne i Hercegovine, činili su 34,54% ukupnog broja gostiju, a zatim, pojedinačno po zemljama, iz Hrvatske (5,89%), Srbije (5,31%), Crne Gore (4,93%) i Slovenije (4,39%). Važno je kazati da je Summit okupio rekordnih 43,70% posjetilaca izvan zemalja Jadranske regije, što je izuzetno veliki rast u odnosu na prošlogodišnje izdanje u Ljubljani, gdje je taj procenat iznosio 17%. Ilustracije radi, broj od 476 posjetilaca izvan zemalja Jadranske regije na lanjskom izdanju ove je godine iznosio 1.398, što je povećanje od 193,7%. Tako su kroz vrata konvencijskog centra Hotela Hills u Sarajevu ove godine prošli gosti s putnim dokumentima više od četrdeset zemalja: Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije, Kine, Tajvana, Njemačke, Španije, Austrije, Francuske, Nizozemske, Turske, Norveške, Kanade, Poljske, Rusije, Grčke, Ujedinjenih Arapskih Emirata itd.

U ukupnom zbiru svih devet izdanja, taj je procenat, logično, drugačiji jer Bosna i Hercegovina sa 18,72%, Hrvatska sa 17,20%, Srbija sa 17,06% te Slovenija i Crna Gora kombinirano sa 22,01% čine tri četvrtine posjetilaca, odnosno tačno 74,99%. Zemlje izvan Jadranske regije čine 22,14%, a ostatak gosti iz Sjeverne Makedonije i Kosova. Ovdje treba uzeti u obzir već spomenuti skok međunarodnih posjetilaca posljednjih godina te činjenicu da se Summit održao samo jednom u Skoplju, što utječe na ukupni broj posjetilaca iz te zemlje.

Adria Security Summit je, dakle, postao uistinu međunarodni događaj, a zadržao je i prednost promjene zemlje organizacije, jer lokalni gosti i dalje čine oko trećine posjetilaca svake godine. Na taj način se struktura sigurnosnih profesionalaca svaki put znatno mijenja, što je veliki benefit za sve one koji su u potrazi za novim partnerima, jer svake godine, zapravo, stupaju u kontakt s novim ljudima. Summit je ovime ovjerio poziciju vodećeg regionalnog događaja za razmjenu znanja, inovacija i poslovnih prilika u svijetu sigurnosti i sektorima naslonjenim na njega.

Također je važno spomenuti da je gotovo svaki četvrti posjetilac (22,04%) donosilac odluka u kompanijama (vlasnici i direktori), a dodatnih 18,19% osobe koje imaju znatan utjecaj na donošenje odluka. Ukupno, to je četrdeset posto.

Udvostručen broj cyber sigurnosnih profesionalaca

Adria Security Summit je kao koncept od početka razvijan kao dinamično ogledalo industrijskih trendova koji se, između ostalog, reflektiraju i u zastupljenosti učesnika i izlagača s cijelim spektrom proizvoda i vertikala iz kojih dolaze. Videonadzor i dalje drži primat sa 21,09%, odnosno petinu izlagača i posjetilaca kombinirano, što je manje-više stabilan omjer u svih devet izdanja (20,24%). Ova tehnologija i na globalnom nivou drži centralnu ulogu u industriji sigurnosti, stoga ne predstavlja iznenađenje prisustvo posljednjih inovacija u ovom segmentu i na događaju u Sarajevu.

Najveća promjena, ali ne i tako veliko iznenađenje s obzirom na globalna kretanja, jeste broj onih koji nude rješenja za cyber sigurnost, kojih je sa prošlogodišnjih 10,19 posto sada više nego dvostruko više – 22,35 posto. Ako tome dodamo osobe koje rade u IT i ICT industriji (11,36%), možemo kazati da već sada, kombinirano, gotovo trećinu posjetilaca i izlagača na Summitu (33,71%) čine posjetioci čija osnovna djelatnost nije tehnička i fizička zaštita. Ovo je pomjeranje vrlo važno jer je zaštita od kibernetičkih napada glavni izvor zabrinutosti posljednjih godina širom industrije sigurnosti, budući da se broj i složenost takvih vrsta napada eksponencijalno povećava. Tehnička i cyber sigurnost stoga postaju sve više isprepletene i neminovno su usmjerene jedna na drugu. To Adria Security Summitu daje dodatni kvalitet i širinu.

Vatrodojava također u usponu

Značajan skok zabilježio je i broj onih koji se bave vatrodojavom s lanjskih 10,61% na ovogodišnjih 16,05%, dok ostatak čini kontrola pristupa (7,46%), rješenja za pametne gradove i domove (5,02%), protivprovala (4,55%), zaštita perimetra (2,79%), mehanička zaštita (2,35%) te razglasni i evakuacijski sistemi (1,25%). Kada je riječ o ulozi u nabavnom lancu, najviše je sistem-integratora (17,79%), otprilike isto kao i u ranijim izdanjima, a zatim instalatera (12,79%), krajnjih korisnika (11,18%), distributera (10,89%), dok je proizvođača bilo 6,64%. Ostatak čine ponuđači usluga, konsultanti, developeri te zaposlenici u različitim vertikalnim tržištima.

U društvu najboljih

Rekordnih je 170 izlagača i sponzora ove godine popunilo izložbenu salu Adria Security Summita, prostorno najveću u devetogodišnjoj historiji. To uključuje i niz sigurnosnih kompanija s ugledne Security 50 liste najboljih svjetskih tržišnih igrača, ali i najvažnije regionalne kompanije. Velika većina svoje proizvode i rješenja izlaže konsekutivno, svake godine, što je pokazatelj uspješnosti Summita u pružanju potentnog okruženja za razvoj poslovanja. Među izlagačima posebno mjesto zauzimaju dijamantni (Alarm automatika, Konica Minolta), platinasti (ACS, Bosch, Canon, Check Point, El.Mo., Huawei, Suprema) i zlatni sponzori (Advancis, A.f.p., ASSA ABLOY, Atlas IT, BH Telecom, EGAL, Hikvision, ISS, KM Trade, Middle point, Motorola Solutions, SALTO, SEC ONE, Tecnoalarm, Telemach i Tenzor).

Delegacija kupaca

Pomjeranje organizacijskih granica već je ustaljena praksa Adria Security Summita. Ni ovaj put nije bilo drugačije. Krajnji korisnici imali su priliku da prvi put učestvuju u programu delegacije kupaca. Više od stotinu pedeset krajnjih korisnika iz različitih grana industrije posjećivali su štandove proizvođača i dogovarali saradnju uz asistenciju osoblja organizatora. Takav je korak naišao na veliku podršku izlagača, kojima i jeste cilj dolazak do pravih osoba kojima će prezentirati mogućnosti svoje opreme. Za tu je namjenu ove godine organizovan i VIP salon, gdje su učesnici u delegaciji kupaca i drugi istaknuti gosti mogli razgovarati u nešto većoj privatnosti. U izložbenom dijelu, pak, prvi put je organizovan paviljon za policijsku opremu, uz prostorno objedinjene izlagače iz cyber sigurnosti i zaštite od požara.

Prvi a&s Adria Awards

Konferencijski program ove je godine obuhvatio i prvu dodjelu nagrada u izboru magazina a&s Adria. Nominacije su prihvatane u deset kategorija. Najbolje rješenje i u videonadzoru i u kontroli pristupa dodijeljeno je kompaniji Avigilon za cloud rješenje Alta. Alarm automatika je ponijela plaketu u segmentu protivprovale sa hibridnim sistemom za zaštitu od provala s integrisanom maglom, dok je u vatrodojavi vodeći bio Honeywellov Li-Ion Tamer sistem za detekciju litij-jonskih gasova. SmartVES bio je najbolji razglasni i evakuacijski sistem, opet u nominaciji Alarm automatike, dok je “Renata” hercegovačke kompanije IT Odjel osvojila nagradu za najbolji softver. ARMADA AI engine modul dobio je najviše glasova u cyber sigurnosti, a najinovativnijim proizvodom proglašen je Senstarov Multisensor. Tenzorov projekat “Aura” bio je najbolji case study, dok je Damir Car, menadžer sigurnosti u kompaniji Rimac, dobitnik plakete za najistaknutijeg menadžera sigurnosti. Nagrade su dodjeljivane na osnovu bodova međunarodnog stručnog žirija i glasova publike u omjeru 80:20.

 

Evropske zemlje odobrile viši frekvencijski opseg za RFID

Korištenje višeg frekvencijskog opsega od 915 do 921 MHz u većini evropskih zemalja će poboljšati performanse UHF RFID-a i učiniti ga univerzalnijim jer se kanali preklapaju s onima koji se koriste u Sjevernoj Americi i šire. Samo Njemačka, Grčka i Nizozemska zadržavaju niži frekvencijski opseg zbog vojne primjene gornjeg opsega

Priredila: redakcija a&s Adrije; E-mail: redakcija@asadria.com

Odluka 11 evropskih zemalja da usvoje viši frekvencijski opseg u rasponu od 915 do 921 MHz prvi put omogućava globalni i univerzalni pristup spektru za UHF RAIN RFID tehnologije i proizvođače. Ovo su posljednje zemlje Unije koje su donijele ovu odluku nakon što su to ranije učinile i druge države na evropskom kontinentu. Odobravanjem korištenja RFID tehnologije u višem opsegu, evropske zemlje omogućavaju poboljšane RF performanse i instalacije s nižom potrošnjom energije, navode u RAIN Allianceu. Ovaj konzorcij je u posljednje dvije godine lobirao kod vlada evropskih zemalja da odobre primjenu ovog nedovoljno iskorištenog frekvencijskog opsega širom kontinenta.

 Koje su prednosti?

Prednosti višeg frekvencijskog opsega za razliku od tradicionalnog (865 do 868 MHz) uključuju do 40% veći domet čitanja, dvostruko veće brzine komunikacije i manju potrošnju energije. Za proizvođače na globalnom nivou, odobrenje će značiti da oni sada mogu lakše dizajnirati čitače i sisteme za globalnu upotrebu. Ovo također olakšava i dizajn oznaka, čitača i sistema te ubrzava plasman novih rješenja na tržište, navodi Aileen Ryan, direktorica RAIN Alliancea. Posljednje zemlje koje su se pridružile inicijativi su Austrija, Češka, Hrvatska, Latvija, Malta, Crna Gora, kao i Poljska, Rumunija, Švedska, Srbija i Turska. Time je ukupan broj zemalja učesnica porastao na 35.

 Preklapanje opsega širom svijeta

UHF RAIN RFID sistemi su se do sada na globalnom nivou suočavali s izazovom neujednačenih frekvencijskih opsega za primjenu s RFID tehnologijom u različitim zemljama i na kontinentima. Cijeli radiofrekvencijski spektar koji se ranije koristio kretao se između 860 i 960 MHz, dok se RAIN RFID tehnologija se obično koristila u opsegu od 860 do 930 MHz. Ipak, većina zemalja dozvoljava korištenje opsega od 865 do 868 MHz (koji uključuje Evropu) ili segmenta opsega u rasponu od 902 do 928 MHz koji se koristi u SAD-u i većini drugih zemalja na svijetu.

Kao posljedica toga, proizvod dizajniran za jedan frekvencijski opseg možda neće biti jednako funkcionalan svugdje na svijetu ako mu korišteni RF kanali ne odgovaraju. U nekim slučajevima, to je usporavalo globalni razvoj tehnologija i rješenja. Osim toga, niži spektar koji se tradicionalno koristio u Evropi nosi i određene kompromise kada su u pitanju performanse. Zbog toga je viši RAIN RFID opseg od 915 do 921 MHz odobrio Evropski institut za telekomunikacijske standarde (ETSI), dok su regulatorna tijela definirala dostupnost kanala i njihovu iskoristivost.

Bolje performanse

Do sada je viši opseg imao tek ograničen utjecaj. Iako su neke evropske zemlje rano počele koristiti ovaj spektar, on nije bio univerzalno prihvaćen širom kontinenta. “Prednosti performansi kod korištenja gornjeg opsega su značajne”, smatra Josef Preishuber-Pflügl, direktor regulatornih poslova u RAIN Allianceu. On pojašnjava da prijenosna snaga čitača sada raste s dva vata, s nižim ETSI-jevim frekvencijskim opsegom, na sadašnja četiri vata. “Osim toga, razmak između kanala čitača se udvostručuje i prelazi sa 600 kHz na 1200 kHz, dok se širina prijenosnog kanala povećava s 200 na 400 kHz. Snaga povratnog rasipanja oznaka raste deset puta, sa 10 µW u donjem opsegu na 100 µW u gornjem opsegu”, kaže Preishuber-Pflügl.

Još tri zemlje preostale

Tri zemlje koje nisu usvojile gornji frekvencijski opseg u Evropi su Njemačka, Grčka i Nizozemska. One su se od tog koraka uzdržale zbog vojnih snaga koje u tim zemljama već koriste navedeni opseg. Ipak, postoji mogućnost da se pridruže ostalima u budućnosti. “Ovdje nije riječ o ‘ne’, već o ‘ne sada’”, navodi Aileen Ryan, izvršna direktorica RAIN Alliancea. U međuvremenu, uključivanje 11 evropskih zemalja predstavlja kritičnu masu koja bi mogla oblikovati i proširiti upotrebu RFID-a, uz jačanje globalnog razvoja i potencijalno širenje polja njegove primjene. Odobravanje korištenja gornjeg frekvencijskog opsega dolazi u vrijeme kada se primjena RAIN RFID tehnologije širi, posebno u Evropi. Razlog za to je činjenica da proizvođači nastoje ispuniti zahtjeve EU-a kada je u pitanju “digitalni pasoš proizvoda”, koji predviđa njegovo praćenje od momenta proizvodnje do odlaganja ili recikliranja. RFID tehnologija je u poziciji da omogući automatsko evidentiranja identiteta i historijata proizvoda pomoću pasivnih oznaka koje su kodirane s jedinstvenim ID-jem za konkretni proizvod.

U protekle dvije godine, neke zemlje su rano počele koristiti viši frekvencijski opseg, ali je svijest o njemu bila ograničena. “U posljednjih 12 mjeseci poticali smo kompanije članice konzorcija RAIN Alliance da počnu implementirati rješenja u gornjem opsegu ETSI-ja, ali smo paralelno s tim nastavili lobirati u drugim zemljama koje još nisu dodijelile ovaj opseg”, kaže Ryan.

Većina implementacija je obuhvatala rješenja s lokaliziranim primjenama, budući da se oznake nisu mogle očitati u svakoj evropskoj zemlji. “Sada vjerujemo da će zbog šire dostupnosti ovog opsega doći i do šire primjene RAIN RFID-a u gornjem opsegu ETSI-ja”, dodaje ona.

Uključivanje 11 evropskih zemalja predstavlja kritičnu masu koja bi mogla oblikovati i proširiti upotrebu RFID-a, uz jačanje globalnog razvoja i potencijalno širenje polja njegove primjene

Uklanjanje prepreka za globalni RAIN RFID

Ključni cilj konzorcija RAIN Alliance je skaliranje tehnoloških implementacija na globalnom nivou, zbog čega ova organizacija pozdravlja nove odluke kao uklanjanje prepreka široj primjeni. “To je još jedan korak naprijed koji pokazuje da RAIN RFID sada može rasti globalno jer ta prepreka više ne postoji”, kaže Ryan.

Kako korištenje gornjeg frekvencijskog opsega i RAIN RFID-a u cjelini nastavlja rasti, obim i raznovrsnost slučajeva primjene za koje je tehnologija dizajnirana nastavit će se širiti i diverzificirati, navode u RAIN Allianceu. “Smatram da je ovo temeljni pokretač promjena i važan momenat za industriju, pa i velika pobjeda za RFID industriju”, zaključuje Ryan.

Priče zaštitara: Poštenje nema cijenu

Iako je prošlo više od decenije, zaposlenici agencije Flek Security s ponosom spominju taj događaj. Njihovi su zaštitari tada pokazali ne samo profesionalnost već i poštenje dostojno sjećanja na taj divan ljudski gest

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

Povjerenje i profesionalizam ključne su vrijednosti u zaštitarstvu. Uz svakodnevno suočavanje s brojnim izazovima, dogode se i prilike u kojima zaposlenici zaštitarskih agencija mogu pokazati istinsku posvećenost i moralnu odgovornost na upečatljiv način. Jedan takav događaj desio se u Prijedoru, gradu na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, u septembru 2013. godine, kada je izgubljena, pronađena i vlasniku vraćena torba s velikom svotom novca.

Profesionalna reakcija

Iako je prošlo više od decenije, ovaj događaj duboko se urezao u sjećanje zaposlenicima agencije Flek Security. Kako su nam ispričali, tada su pokazali da se poštenje i profesionalizam isprepliću u svakom aspektu njihovog posla. Dogodilo se to tokom redovne patrole u prodajnom centru “Bingo” u Prijedoru. Zaštitar Dalibor Banović je tokom redovnog obilaska objekta pronašao čudnu crnu torbicu u muškom toaletu u Bingo centru. “Naizgled se činilo da je u pitanju običan događaj, ali sadržaj torbice dao je ovoj priči sasvim novu dimenziju”, priča nam Daliborov kolega Emir Bato Begić, inače tehnički direktor agencije Flek Security. “Dobro se svi sjećamo tog događaja, kad je kolega zaštitar Dalibor Banović pronašao neobičnu torbicu u toaletu. Sjećam se da je u prvi mah zastao, skoro da se uplašio kada je vidio koliko novca ima u njoj. A, ko ne bi”, kaže Begić.

Sačinili zapisnik

Odmah po pronalasku, Dalibor je obavijestio kolege u smjeni. Torbicu je odnio u kancelariju, gdje su je zajedno otvorili i, na veliko iznenađenje, pronašli veliku količinu novca – 46.000 KM (oko 23.000 eura). “Tokom te smjene, sigurnost objekta održavali su šef obezbjeđenja Predrag Kragulj, koji je, nažalost, u međuvremenu preminuo, zatim zaštitar Dalibor Banović, koji je pronašao zaboravljeni novac prilikom redovnog obilaska, te Siniša Čelić, nadglednik zadužen za sistem videonadzora. Oni su torbicu otvorili i tamo našli ravno 46 hiljada konvertibilnih maraka”, kaže Begić. On ističe da su radnici agencije Flek Security, bez obzira na “iskušenje” kojima bi rijetki odolili, bez razmišljanja postupili krajnje profesionalno, osiguravajući da pronađena imovina budu zaštićena sve do pronalaska njenog vlasnika.

“Zanimljivo je – i to zaista moram istaći – da je torbica s novcem bila pronađena u toaletu koji nije pokriven videonadzornim kamerama. Kad to kažem, jasno vam je da je naš kolega zaista postupio krajnje profesionalno i ljudski. Za nas je to jedan istinski herojski čin”, kaže tehnički direktor agencije.

“Taj novac možda je nekome bio potreban za lijek ili neki važan životni cilj. Kada radite ovakav posao, poštenje mora biti temelj svakog postupka. Nikada ne bih htio nositi to na savjesti” – Dalibor Banović

Oteto je prokleto

Kolege iz agencije su zatim sačinile zapisnik, a utvrđeno je da torbica, pored novca, sadrži i jednu crvenu hemijsku olovku i dvije uplatnice i to na ime Hrvatske radio-televizije (HRT). To im je otkrilo i određeni trag prema vlasniku Vedžidu Mehagiću, koji je torbicu zaboravio prilikom pauze u Bingo centru tokom puta iz Banje Luke ka Cazinu. Nakon što je shvatio da je izgubio torbicu, Vedžid je ubrzo stigao na mjesto događaja, javio se zaštitarima i zamolio ih da mu pomognu, detaljno opisujući njen sadržaj. Nakon potvrde da je on zaista vlasnik, zaposlenici agencije Flek Security vratili su mu torbicu i novac. U znak zahvalnosti, Mehagić je nagradio Banovića sa 400 KM, koje je on podijelio s kolegama, uključujući i one koji tog dana nisu bili u smjeni.

“Ma i da živim sto godina, opet bih isto uradio i vratio bih novac njegovom vlasniku. Ne kaže se uzalud – oteto je prokleto. Taj novac možda je nekome bio potreban za lijek ili neki važan životni cilj. Nikada ne bih htio nositi to na savjesti. Kada radite ovakav posao, poštenje mora biti temelj svakog postupka”, kazao je za naš magazin Dalibor Banović. “Zaista, nije im ni palo na pamet da se okoriste, već su samo željeli da što prije vrate novac onome kome pripada. Banović je, bez razmišljanja, postupio onako kako mu nalaže profesionalna etika i lični moral. Kao i druge kolege”, dodao je Begić.

I nije prvi put…

Ovaj događaj dodatno oslikava vrijednosti koje agencija Flek Security njeguje u svom radu. Tehnički direktor Begić naglasio je kako je povjerenje temelj njihove misije. “Naši zaštitari ne štite samo objekte i ljude već svojim postupcima pokazuju kako se moralne vrijednosti čuvaju i njeguju. Ovo nije prvi put da su naši radnici vratili pronađeni novac, a takve priče govore o njihovoj profesionalnosti i predanosti”, kazao nam je Begić, dodajući da je Flek Security ponosan na tim ljudi koji svakodnevno pokazuju najviše standarde u poslu. Ova priča svjedoči o značaju etike u zaštitarstvu i doprinosu koji ovakvi činovi imaju na zajednicu, ali i na reputaciju zaštitarske agencije koja je pokazala čast i odgovornost, osnažujući povjerenje svojih klijenata i zajednice.

Prepoznavanje lica: Između sigurnosti i zaštite ljudskih prava

Upotreba tehnologija za prepoznavanje lica izaziva brojne kontroverze na globalnom nivou. Dok se u nekim dijelovima svijeta ubrzano usvaja, u drugima se suočava s ozbiljnim kritikama zbog pitanja privatnosti i etičkih dilema. Pravna regulativa također znatno varira od zemlje do zemlje, pri čemu se pojedine države suočavaju sa zakonskim izazovima u pokušaju da pronađu balans između sigurnosti i zaštite osnovnih ljudskih prava

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

U kontekstu sve veće zabrinutosti za sigurnost, posebno tokom velikih međunarodnih događaja kao što su bile Olimpijske igre u Parizu, tehnologija prepoznavanja lica zauzima sve značajnije mjesto u nastojanju da se zaštite posjetitelji i istovremeno očuvaju njihova prava. Uoči Igara, nakon što su nepoznate osobe podmetnule požare na francuskoj željezničkoj mreži, zabrinutost za sigurnost dodatno je porasla, čime je naglašena važnost ove tehnologije. Kamere s umjetnom inteligencijom pratile su neuobičajeno ponašanje posjetitelja tražeći potencijalne opasnosti i oružje, ali zbog zabrinutosti javnosti softver za prepoznavanje lica nije korišten, čime su djelimično zaštićena privatnost i ljudska prava.

S druge strane, Vlada Ujedinjenog Kraljevstva planira uložiti četiri miliona funti u mobilne policijske jedinice s tehnologijom prepoznavanja lica za borbu protiv kriminala. Organizacije za zaštitu građanskih prava, poput Big Brother Watcha, protive se ovom programu, smatrajući ga nametljivim i prijetnjom privatnosti. Pokrenuli su i kampanju protiv korištenja ove tehnologije, ističući nedostatak demokratskog nadzora.

Zloupotreba prava

Pitanje regulacije upotrebe softvera za prepoznavanja lica dobilo je na važnosti i u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je San Francisco 2019. postao prvi grad koji je zabranio korištenje ove tehnologije. Slične mjere razmatrali su i drugi gradovi poput Oaklanda i Somervillea. Osim toga, Microsoft je tada pozvao zakonodavce da postave ograničenja za ovu tehnologiju, upozoravajući na rizike ukoliko upotreba ovih softvera ostane neregulisana.

Najkonkretniji primjer korištenja tehnologije prepoznavanja lica je Kina, gdje je postavljeno oko 200 miliona kamera, a njihov broj se konstantno povećava. Međutim, mnoge od tih kamera povezane su sa upitnim “sistemom socijalnih kredita”, koji kineska vlast razvija od 2014. godine. Kineske kompanije sve više sklapaju ugovore o korištenju ove tehnologije u siromašnijim zemljama, čime dodatno unapređuju i tehnologiju.

U zemljama s nedostatkom demokratije, poput Mijanmara, sistemi prepoznavanja lica često se zloupotrebljavaju radi suzbijanja aktivista. Nakon vojnog udara u februaru 2021. godine, ova tehnologija igrala je ključnu ulogu u gušenju mirnih protesta protiv vojne vlasti. Nova vlada koristila je videonadzorne kamere s prepoznavanjem lica za praćenje i identifikaciju demonstranata, što je rezultiralo njihovim hapšenjem, pritvaranjem, pa čak i pogubljenjima.

Transparentnost u uvođenju tehnologije prepoznavanja lica je ključna. Javnost bi trebala biti obaviještena o načinu korištenja tehnologije kroz redovne izvještaje i javne konsultacije

Izazovi na Balkanu

Na Balkanu, korištenje tehnologije prepoznavanja lica predstavlja značajan izazov zbog specifičnih pravnih okvira, različitih političkih dinamika i društvenih normi. Zakonodavstva koja regulišu upotrebu ove tehnologije tek se razvijaju – neke zemlje su već usvojile određene zakone i propise, dok druge i dalje razmatraju odgovarajuće korake. Diskusije o softverima za prepoznavanje lica često su zbunjujuće i zbog složenosti same tehnologije, što dodatno otežava donošenje adekvatnih zakona. Primjeri zemalja koje su napravile napredak u regulaciji, poput Hrvatske i Slovenije, nasuprot onima koje se suočavaju s izazovima, poput Srbije, ilustriraju različite pristupe ovom pitanju. Razvoj tehnologije prepoznavanja lica nastavit će se zbog svojih prednosti za potrošače i javnu sigurnost, a to zahtijeva jasne smjernice za njenu upotrebu.

Pravila bi trebala varirati ovisno o namjeni, bilo da je riječ o komercijalnoj, vladinoj ili policijskoj upotrebi. Prvo, upotreba mora biti u skladu s ustavnim pravima građana. Transparentnost je također ključna: javnost bi trebala biti obaviještena o načinu korištenja tehnologije kroz redovne izvještaje i javne konsultacije. U određenim situacijama, građani bi trebali dati pristanak za korištenje tehnologije prepoznavanja lica, a važno je definirati i koliko dugo se fotografije prikupljene pomoću ove tehnologije mogu čuvati i pod kojim uslovima se mogu koristiti. Građanima, također, treba omogućiti brz i jednostavan pristup pravnoj zaštiti u slučaju grešaka, slično kao kod “no-fly” lista. Iako su navedeni principi ključni za odgovornu upotrebu tehnologije prepoznavanja lica, njihova implementacija varira od zemlje do zemlje zbog raznolike pravne i političke situacije.

 Implementacija sistema u Bosni i Hercegovini

Bosna i Hercegovina je još daleko od sistema koji bi mogao u realnom vremenu skenirati pojedince i vršiti njihovu identifikaciju i kategorizaciju na osnovu biometrijskih podataka. Uvođenje takvog sistema zahtijevalo bi značajna ulaganja u infrastrukturu, kao i usklađivanje s postojećim zakonskim okvirima, posebno sa Zakonom o zaštiti ličnih podataka. Implementacija sistema za prepoznavanje lica u realnom vremenu u Bosni i Hercegovini zahtijevala bi sveobuhvatnu mrežu videonadzora širom gradova i mjesta masovnog okupljanja kao što su tržni centri, fudbalski stadioni i druge javne površine. Osim toga, potrebna je informacijska infrastruktura koja bi integrisala najmodernija IT rješenja, omogućavajući obradu ogromnih količina podataka u realnom vremenu. Takva infrastruktura ne samo da bi bila tehnološki izazovna već bi zahtijevala i značajna finansijska ulaganja.

Zakon o zaštiti ličnih podataka Bosne i Hercegovine predstavlja ključni pravni dokument koji reguliše obradu biometrijskih podataka, uključujući one prikupljene putem tehnologija za prepoznavanje lica. Prema članu 3. Zakona, biometrijski podaci su klasificirani kao lični podaci, što znači da je njihova obrada strogo regulisana. Svaka upotreba biometrijskih podataka mora biti u skladu sa zakonom, uključujući prikupljanje, pohranu i dijeljenje.

 Transparentnost i saglasnost

Član 4. Zakona postavlja osnovne principe obrade podataka, kao što su zakonitost, pravičnost i transparentnost. To znači da bi sistem za prepoznavanje lica morao biti implementiran na način koji je u potpunosti transparentan prema građanima, uz jasna objašnjenja o svrsi i načinu obrade njihovih podataka. Ovo predstavlja izazov u kontekstu masovnog nadzora, gdje je teško osigurati pristanak svakog pojedinca. Zakon zahtijeva izričitu saglasnost građana za obradu njihovih ličnih podataka, što otvara pitanja o tome kako bi se saglasnost mogla organizovati i da li bi građani imali pravo odbiti takvu obradu.

Član 23. Zakona nalaže da se preduzmu odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere kako bi se osigurala zaštita ličnih podataka. Uvođenje sistema za prepoznavanje lica zahtijevalo bi vrhunsku sigurnosnu infrastrukturu koja bi zaštitila prikupljene podatke od neovlaštenog pristupa i zloupotrebe.

Uvođenje tehnologija za prepoznavanje lica u Bosni i Hercegovini moralo bi se dodatno uskladiti sa međunarodnim standardima, poput Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR) Evropske unije, koja postavlja visoke standarde za zaštitu privatnosti. Ovaj kontekst je posebno važan s obzirom na potencijalne rizike koje ovakva tehnologija nosi za ljudska prava i slobode.

U maju ove godine, Savjet Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama Crne Gore donio je odluku o privremenoj zabrani Ministarstvu unutrašnjih poslova da obrađuje lične podatke putem videonadzora u Podgorici, Baru i Budvi

 Projekat u Beogradu

U Srbiji, regulacija upotrebe softvera za prepoznavanje lica dio je šireg okvira zakonodavstva o nadzoru i zaštiti podataka, ali je prilično kontroverzna i predmet brojnih rasprava i kritika. Specifični zakoni koji bi regulisali upotrebu videonadzora u javnim prostorima, posebno tehnologije prepoznavanja lica, još nisu doneseni. Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije je u decembru 2022. godine predložilo Nacrt zakona o unutrašnjim poslovima, koji uključuje odredbe o masovnom biometrijskom nadzoru na javnim mjestima.

Ove odredbe omogućile bi policiji upotrebu napredne tehnologije za prepoznavanje lica u realnom vremenu, što bi moglo narušiti privatnost građana i ljudska prava. Prijedlog zakona je povučen iz zakonodavnog procesa nakon reakcija i kritika domaćih i međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava. Kritičari su istakli da predloženi zakon nije u skladu s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, koju je Srbija ratificirala, te da bi uvođenje masovnog nadzora bilo neopravdano i nesrazmjerno narušilo prava građana.

Dosta prašine u javnosti izazvao je i projekat iz 2019. godine, kada je Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije počelo postavljanje kamera s tehnologijom prepoznavanja lica u Beogradu, u saradnji s kineskom kompanijom Huawei. Početkom 2019. godine, Ministarstvo je najavilo postepeno uvođenje hiljadu kamera nove generacije na 800 lokacija u Beogradu. Huawei je u martu 2019. godine objavio da je u prvoj fazi projekta instalirano 100 kamera na više od 60 ključnih lokacija, uključujući testne kamere postavljene na sportskim arenama i tržnim centrima. Neprofitna fondacija “Share” zatražila je informacije o lokacijama kamera i procjeni utjecaja obrade podataka s videonadzornih sistema na zaštitu podataka o ličnosti. Ministarstvo je odbilo zahtjev, navodeći da su svi dokumenti vezani za nabavku videoopreme označeni kao povjerljivi.

 Neophodna unapređenja

Ovaj slučaj postavlja pitanja o zakonitosti i legitimnosti primjene ovakvih tehnologija u Srbiji. Postojeći zakonski okvir za zaštitu podataka u toj zemlji, uključujući i Zakon o zaštiti podataka o ličnosti (ZZPL), zahtijeva procjenu uticaja na zaštitu podataka (DPIA) za ovakve sisteme, ali je utvrđeno da ova procjena nije ispunila formalne i materijalne uslove zakona budući da nije jasno definisano na koji se sistem nadzora odnosi, koje su pravne osnove i koje su mjere zaštite podataka preduzete. Sve ove inicijative u Srbiji ukazuju na dodatnu potrebu za širim javnim debatama prilikom donošenja zakona koji se odnose na upotrebu softvera za prepoznavanje lica kako bi se osiguralo da su prava građana adekvatno zaštićena.

Rizici od zloupotrebe  

Slična je situacija i u Crnoj Gori, gdje zakonski okvir trenutno ne obuhvata specifične regulative za tehnologiju biometrije, već se postojeća regulativa oslanja na širi pravni okvir zaštite podataka i privatnosti građana, što može dovesti i do pravne nesigurnosti i rizika od zloupotrebe.

Prema članu 9. stava 1. Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, “lični podaci” su sve informacije koje se odnose na fizičko lice čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi, dok su “biometrijski podaci” podaci o fizičkim ili fiziološkim karakteristikama koji su specifični, jedinstveni i nepromjenjivi. Član 28. propisuje da rukovalac zbirke ličnih podataka mora dobiti saglasnost nadzornog organa ako planira automatsku obradu koja predstavlja poseban rizik za prava i slobode lica,. Ove obaveze ne primjenjuju se ako se obrada vrši na osnovu zakona, uz saglasnost lica ili ako je neophodna za ispunjavanje ugovora.

Subjekt je obavezan da zatraži saglasnost Agencije za zaštitu ličnih podataka prije svake automatske obrade, posebno ako se obrađuju biometrijski podaci. Član 32. dozvoljava primjenu biometrijskih mjera u javnom sektoru, ali samo ako su propisane zakonom i ako su neophodne za sigurnost lica ili imovine. Iako zakonske odredbe postavljaju osnovne principe zaštite podataka, postoji potreba za dodatnom regulacijom koja će obuhvatiti specifičnosti biometrijske tehnologije i osigurati zaštitu privatnosti građana.

 Prijava nezakonitosti

“Agencija je imala slučajeve prijave nezakonite obrade ličnih podataka primjenom uređaja za biometriju, u svrhu evidencije prisustva zaposlenih na radnom mjestu. U svim slučajevima kada biometrijska obrada nije izričito propisana zakonom, odnosno kad se svrha obrade može ostvariti na drugi način, Agencija odbija zahtjeve za primjenu biometrijskih mjera kako bi se spriječio rizik po zaštitu ličnih podataka”, rekla je Mirjana Volkov, rukovoditeljica Odsjeka za predmete i prigovore u Agenciji za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama Crne Gore.

U maju ove godine, Savjet Agencije donio je odluku o privremenoj zabrani Ministarstvu unutrašnjih poslova da obrađuje lične podatke putem videonadzora u Podgorici, Baru i Budvi. Ova odluka uključivala je poništenje ranije izdate saglasnosti za vođenje videonadzora. MUP je nabavio softver za prepoznavanje lica od kompanije AnyVision, ali nije obavijestio Agenciju o proširenju videonadzora na dodatne javne površine, čime je prekršen član 27. Zakona o zaštiti ličnih podataka.

Agencija je tražila od MUP-a da dostavi informacije o funkcionalnosti sistema videonadzora, uključujući detalje o biometrijskom prepoznavanju lica. MUP nije dostavio tražene informacije u predviđenom roku, čime je prekršio član 67. Zakona o zaštiti ličnih podataka. Zbog ovih nepravilnosti, Savjet Agencije izrekao je privremenu zabranu obrade ličnih podataka putem sistema videonadzora u spomenutim gradovima.

Ovaj slučaj ukazuje na nedostatak detaljnijeg zakonskog okvira za regulisanje upotrebe biometrijskih mjera na javnim površinama i njihovu masovnu obradu u Crnoj Gori. Iako je zakon predviđao mogućnost snimanja javnih površina radi sigurnosti, propisano je da MUP mora zatražiti saglasnost Agencije za svaku automatsku obradu biometrijskih podataka, s obzirom na poseban rizik za prava građana.

Visoki standardi

S druge strane, Hrvatska predstavlja primjer zemlje koja je već uspostavila detaljniji pravni okvir, gdje je obrada biometrijskih podataka, uključujući i prepoznavanje lica, regulisana kroz Opću uredbu o zaštiti podataka (GDPR) i Zakon o provedbi te uredbe. Ovaj zakon postavlja visoke standarde za zaštitu privatnosti i obrade ličnih podataka, i u skladu je s evropskim zakonodavstvom. Agencija za zaštitu osobnih podataka (AZOP), kao nezavisno nadzorno tijelo, nadzire provedbu ovih zakona i osigurava da obrada biometrijskih podataka bude u skladu s propisima.

Prema Zakonu o obradi biometrijskih podataka, članu 21, obrada biometrijskih podataka u tijelima javne vlasti može se provoditi samo ako je zakonski određena i nužna za zaštitu osoba, imovine, klasificiranih podataka ili poslovnih tajni, pri čemu ne smiju prevladavati interesi ispitanika koji bi mogli biti u suprotnosti s obradom. Isto tako, članom 22. uređuje se da obrada biometrijskih podataka u privatnom sektoru može biti dopuštena samo ako je propisana zakonom ili nužna za zaštitu osoba ili imovine, uzimajući u obzir interese ispitanika.

Zakon također ističe da je pravni temelj za obradu biometrijskih podataka često izričita dozvola ispitanika, dok član 23. omogućava obradu biometrijskih podataka zaposlenika za evidentiranje radnog vremena, pod uslovom da zaposlenik daje dozvolu.

Hrvatska predstavlja primjer zemlje koja je već uspostavila detaljniji pravni okvir za zaštitu ličnih podataka, gdje je obrada biometrijskih podataka, uključujući prepoznavanje lica, regulisana kroz Opću uredbu o zaštiti podataka (GDPR) i Zakon o provedbi te uredbe

 Primjena zakona u praksi

Odredbe Zakona o obradi biometrijskih podataka primjenjuju se na osobe čiji se biometrijski podaci obrađuju u Hrvatskoj ako obradu provodi organizacija ili tijelo javne vlasti sa sjedištem u toj zemlji. Međutim, ovaj zakon ne pokriva područje odbrane, nacionalne sigurnosti i sigurnosno-obavještajnog sistema. Iako zakon regulira obradu biometrijskih podataka, ne utječe na obavezu provođenja procjene učinka koja je predviđena Općom uredbom o zaštiti podataka. Prema članu 9. Opće uredbe o zaštiti podataka, zabranjuje se obrada ličnih podataka koji otkrivaju rasno ili etničko porijeklo, politička mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja, članstvo u sindikatu, genetske podatke, biometrijske podatke za jedinstvenu identifikaciju te podatke o zdravlju ili seksualnoj orijentaciji pojedinca. Međutim, ova zabrana ne primjenjuje se ako ispitanik daje izričitu dozvolu za obradu takvih podataka za određene svrhe. Tada obrada može biti dopuštena, osim ako zakon Unije ili države članice ne predviđa drugačije. Obrada može biti dopuštena i ako je nužna za izvršavanje obaveza ili ostvarivanje posebnih prava u području radnog prava i socijalne zaštite, uz uslov da se poštuju odgovarajuće zaštitne mjere.

 “Nemamo prijavljenih slučajeva zlouporabe”

“Svaki voditelj obrade koji obrađuje osobne podatke, uključujući i biometrijske osobne podatke, mora poštovati odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka, u ovom slučaju s posebnim naglaskom na članak 32. Opće uredbe o zaštiti podataka, što znači da mora poduzeti odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere kako bi osigurao adekvatnu zaštitu osobnih podataka koje obrađuje”, naveli su iz Agencije za zaštitu osobnih podataka.

Upravo u kontekstu sveprisutne primjene biometrijskih podataka i rastućih briga o privatnosti, Agencija za zaštitu osobnih podataka pruža jasno usmjerenje u vezi s obradom tih podataka. Naime, biometrijski podaci, kao što su otisci prstiju i skenovi lica, sve češće se koriste za identifikaciju i sigurnosne provjere.

Anamarija Mladinić, načelnica Sektora za EU, međunarodnu suradnju i pravne poslove u Agenciji za zaštitu osobnih podataka, pojasnila je trenutno stanje u vezi s ovom temom.

“Agencija za zaštitu osobnih podataka redovito izdaje smjernice i mišljenja vezano za obradu osobnih podataka. Ne postoje posebni etički kodeksi ili smjernice vezano za uporabu biometrijskih podataka, već je navedeno regulirano zakonskim propisima, te smjernice koje vrijede za obradu ostalih kategorija osobnih podataka vrijede i za obradu biometrijskih osobnih podataka, odnosno svaka obrada osobnih podataka, pa tako i biometrijskih, mora biti u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka. Slijedom navedenog, mora biti prije svega zakonita, poštena, nužna za svrhu u koju se provodi i transparentna prema ispitanicima. Nemamo prijavljenih slučajeva zlouporabe biometrijskih osobnih podataka i nismo se dosad susreli s nekim posebnim reakcijama javnosti vezano za prepoznavanje lica i obrade biometrijskih podataka. Općenito u javnosti prevladava negativan stav prema korištenju facial recognition tehnologije na javnim mjestima, ali dosad nismo imali pritužbi na navedeno niti smo se s time susreli u svom radu”, kazala je Mladinić.

 Stroge regulacije

Kako objašnjava načelnica Sektora za EU, obrada podataka se provodi putem Automatiziranog sistema za biometrijsku identifikaciju (ABIS), koji je integriran s nacionalnim i evropskim informacijskim sistemima poput Schengenskog informacijskog sistema i Evropskog sistema daktiloskopskih podataka. U slučajevima kada ABIS prepozna nesuglasice u identitetu ili sumnjive aktivnosti, pokreće dodatne provjere i automatski obavještava nadležnu policiju radi daljeg istraživanja. Upotreba tehnologije za prepoznavanje lica u Hrvatskoj je, dakle, strogo regulisana kako bi se osigurala zaštita privatnosti i ličnih podataka građana, u skladu sa standardima Evropske unije.

 Etičke dileme

U Sloveniji je upotreba biometrijskih podataka strogo regulisana zakonima poput Zakona o zaštiti ličnih podataka (ZVOP-2) i Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR). Ovi zakoni propisuju obavezu transparentnosti i zaštite privatnosti građana prilikom obrade njihovih biometrijskih podataka. Međutim, praksa slovenske policije otkrila je određena neslaganja između zakonskih propisa i stvarne primjene, što je stvorilo ozbiljne pravne i etičke dileme. Iako su Zakon o pasošima (ZPLD-1) i Zakon o ličnoj karti (ZOIzk-1) jasno definisali upotrebu biometrijskih podataka, uključujući slike lica i otiske prstiju, ti propisi nisu obuhvatili tehnologiju prepoznavanja lica u kontekstu ovih dokumenata. Prema informacijama iz Ministarstva unutrašnjih poslova, biometrijski podaci mogu se koristiti isključivo za provjeru autentičnosti identifikacijskih dokumenata pri prelasku državnih granica.

 Odgovor policije

Međutim, situacija se dramatično promijenila u svjetlu izvještaja nevladine organizacije AlgorithmWatch, koja je razotkrila da je slovenska policija koristila softver za prepoznavanje lica od 2014. godine. Policija je, kako je naveo Domen Savič iz organizacije Državljan D Slovenija, preuzimala fotografije sa društvenih mreža bez pristanka građana. Pojedinici koji su prijavili krivična djela bili su šokirani kada su među osumnjičenima ugledali vlastite fotografije preuzete s njihovih profila. Policija je branila ovu praksu tvrdeći da su te fotografije javno dostupne. Upravo je ovaj jaz ukazao na hitnu potrebu za reformama koje će osigurati da upotreba biometrijskih tehnologija bude u skladu s propisima i etičkim normama zaštite privatnosti građana u toj zemlji.

 Široka upotreba

U kontekstu istraživanja o regulaciji softvera za prepoznavanje lica u balkanskoj regiji, važno je razmotriti i pravni okvir Sjeverne Makedonije. Ovaj okvir je dostupan putem Agencije za zaštitu ličnih podataka i osmišljen je kako bi se omogućila zaštita ličnih podataka, s obzirom na sve veću upotrebu tehnologije prepoznavanja lica u okviru javne sigurnosti i sistema za videonadzor.

Inače, zaštita ličnih podataka u Sjevernoj Makedoniji regulisana je Zakonom o zaštiti ličnih podataka, koji je usklađen s evropskim standardima i koji postavlja pravila za prikupljanje, obradu i čuvanje ličnih podataka, osiguravajući da se prava građana štite. Svi koji obrađuju lične podatke, bilo da su to javne institucije ili privatne kompanije, moraju poštivati ova pravila kako bi osigurali transparentnost i odgovornost. Zakon nalaže da se lični podaci obrađuju na zakonit i transparentan način. To znači da moraju biti prikupljeni za jasno definisane i legitimne svrhe. Također, moraju se čuvati samo koliko je potrebno i nakon toga obrisati ili anonimizirati.

 Posebne kategorije podataka

Obrada ličnih podataka dozvoljena je samo pod određenim uslovima, kao što su dobijanje saglasnosti subjekta ili ispunjenje zakonskih obaveza. Subjekti imaju pravo povući saglasnost u bilo kojem trenutku. Posebne kategorije podataka, poput informacija o zdravlju ili rasnom porijeklu, imaju stroga pravila i njihova obrada je zabranjena osim u slučajevima ako je subjekat dao eksplicitnu saglasnost ili kada je to neophodno za zaštitu vitalnih interesa. Kontrolori ličnih podataka moraju jasno informisati subjekte o njihovim pravima, što uključuje pravo na povlačenje saglasnosti i pravo na prenosivost podataka. Ova prava omogućavaju ljudima da zadrže kontrolu nad svojim informacijama. Također, kontrolori su dužni obavijestiti subjekte o automatiziranom odlučivanju i profiliranju kako bi bili svjesni mogućih posljedica. Saradnja kontrolora i Agencije za zaštitu podataka je ključna za očuvanje visokih standarda privatnosti.

Neki od najboljih softvera za prepoznavanje lica u 2024. godini su: Clearview AI, Microsoft Azure Face API, Amazon Rekognition, Face++ (kompanije Megvii) i NEC-ov NeoFace.

 Tržišna kretanja

Tehnologija prepoznavanja lica sve se više koristi širom svijeta, s procjenama da se primjenjuje u više od stotinu zemalja. Očekuje se da će globalno tržište ove tehnologije dosegnuti vrijednost od oko 8,5 milijardi američkih dolara do 2025. godine, što predstavlja značajan rast u odnosu na 3,8 milijardi dolara u 2020. Rastuća potražnja za sigurnosnim sistemima i integracija AI i 5G tehnologija ključni su faktori koji pokreću ovaj rast. Sjeverna Amerika vodi na tržištu, a očekuje se značajan rast u Evropi i Aziji zbog većih ulaganja u sigurnosnu infrastrukturu. Tehnologija prepoznavanja lica evoluira od 2D ka 3D rješenjima, koja nude bolju preciznost i sigurnost. Usvajanje sistema baziranih na umjetnoj inteligenciji za prepoznavanje lica povećava se u sektorima kao što su zdravstvo, obrazovanje i sigurnost. Međutim, visoki troškovi implementacije i nedovoljna tačnost predstavljaju glavne prepreke. Ključni igrači na tržištu fokusiraju se na razvoj novih proizvoda i strateška partnerstva kako bi zadržali konkurentsku prednost.

Izbor metode prepoznavanja lica zavisi od specifičnih potreba aplikacije. Tradicionalni algoritmi, kao što su Eigenfaces i Fisherfaces, nude brze opcije, ali s manje tačnosti, dok duboko učenje, posebno konvolucijske neuronske mreže kao što su DeepFace i FaceNet, pružaju veću preciznost. Hibridni pristupi kombiniraju prednosti tradicionalnih i dubokih metoda, dok 3D prepoznavanje i infracrveno prepoznavanje povećavaju tačnost u različitim uslovima.

 Mračna strana korištenja

Upotreba tehnologije prepoznavanja lica očito pokazuje dva lica – jedno koje može pozitivno utjecati na društvo i drugo koje može izazvati ozbiljne etičke dileme. Naprimjer, u Poznanu, projekt Insension koristi prepoznavanje lica kako bi pomogao djeci s intelektualnim poteškoćama da se povežu s okolinom, pokazujući potencijal tehnologije da poboljša živote onih kojima je najpotrebnija pomoć. Nasuprot tome, u nekim totalitarnim režimima vladini službenici koriste istu tehnologiju za praćenje kretanja građana i održavanje strogog nadzora, što ukazuje na mračniju stranu upotrebe prepoznavanja lica. Ova kontrastna primjena dodatno naglašava složenost tehnologije prepoznavanja lica i njen utjecaj na društvo. Etika njene upotrebe zavisi od konteksta i ciljeva za koje se koristi, čime se pokazuje da tehnologija sama po sebi nije ni dobra ni loša, već da njen utjecaj određuju “ruke” koje njom upravljaju.

Bez sigurnih hotela nema ni turizma

S usponom zemalja Jadranske regije na listi poželjnih destinacija za odmorišni i kongresni turizam, ovdašnja hotelska industrija suočila se s brojnim sigurnosnim izazovima. Većina ih ima univerzalni karakter i obuhvata probleme koje lokalni hotelijeri dijele sa stranim kolegama, dok su neki izazovi ipak obojeni lokalnim bojama, poput manjka ulaganja u sigurnost, kvalificiranog osoblja i sigurnosne kulture

Piše: Mirza Bahić; E-mail: mirza.bahic@asadria.com

Sigurnost u hotelima uključuje više aspekata koji se danas kreću u rasponu od fizičke zaštite gostiju i njihove imovine do kibernetičkih prijetnji, zaštite podataka i odgovora na krizne situacije. Svaki hotel, bez obzira na veličinu ili lokaciju, mora uložiti u kvalitetne sigurnosne sisteme kako bi osigurao neometano poslovanje i zaštitio goste. O sigurnosnim aspektima hotelijerstva u regiji razgovarali smo s više eksperata u ovoj oblasti čiji su uvidi ako ne gotova rješenja onda autentični putokazi ka optimizaciji ovog segmenta poslovanja na zadovoljstvo operatera i gostiju.

Neulaganje u sigurnost je skuplja opcija

Iako spomen “ulaganja” u sigurnost ima potencijal da zastraši upravu u vrijeme tijesnih budžeta, Saša Petar, predavač na Sveučilištu Sjever i Pomorskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, upozorava da se manje vidljivi trošak neulaganja multiplicira ako se gosti uplaše da uopće dođu u regionalnu turističku silu poput Hrvatske.

“Dvadeset pet posto BDP-a dolazi iz turizma, a onda i zarada iz posjeta ugostiteljstvu, maloprodaji i sl. Ako to ne osigurate, lako biste mogli ostati bez tih prihoda. Kriza ima tri koraka: pretkrizno razdoblje, krizno i postkrizno. Preventiva je najjeftinija opcija iako većina smatra da je to trošak. Svi zaboravljaju nevidljivi trošak, koji se množi sa puta tri ili četiri, a to su strah od dolaska, ekonomski učinci i drugo”, navodi Petar. Prema njemu, dobar primjer za ovu praksu je nedavna ocjena najsigurnijeg grada u Evropskoj uniji, koju je dobio grad Zagreb u sklopu jednog evropskog istraživanja. Ta poruka je, smatra on, jako bitna za turiste kad se raspituju za određenu turističku lokaciju na kojoj će, sigurno, veliki dio njih odsjesti upravo u hotelima.

Sličnog mišljenja je Slovenac Dimitrij Lokovšek, dugogodišnji direktor sektora bezbjednosti “Hoteli igralnice turizem”. “Mi smo radili puno anketa s turistima šta očekuju od nas. Među prva tri uvijek je bila sigurnost, uz to da što jeftinije i što više dobiju za svoje pare. Ako nema sigurnosti, nema ni turista”, kaže on.

Balans između sigurnosti i iskustva

Za goste hotela, koncept sigurnosti počinje s njihovom fizičkom zaštitom, zbog čega je i regionalni hotelijeri moraju postaviti kao prioritet. Gosti očekuju da će njihova imovina biti sigurna dok borave u hotelu, a uprave hotela moraju osigurati da prilike za ostvarivanje neovlaštenog pristupa sobama i zajedničkim prostorima budu svedene na minimum. I priroda prijetnji se s vremenom mijenjala. Nekada su se hoteli na ovim prostorima suočavali gotovo isključivo s izazovima poput krađa, vandalizma i nasilnih incidenata. No, danas su ovi rizici prošireni i na sofisticirane napade poput kibernetičkih i terorističkih aktivnosti.

Upravljanje velikim brojem ljudi koji ulaze i izlaze iz hotela, uključujući goste i osoblje, povlači složene sigurnosne zahtjeve. Stoga je važno imati višeslojni sistem zaštite koji uključuje videonadzor, kontrolu pristupa i obuku osoblja. Istovremeno, hoteli moraju balansirati između otvorenosti za goste i njihove fizičke sigurnosti kroz kombinaciju naprednih tehnologija i sigurnosnih praksi. S obzirom na to da moraju ostaviti dojam pristupačnosti i gostoljubivosti, delikatni balans između oba faktora sastoji se u uvođenju diskretnih, ali efikasnih sigurnosnih mjera, među kojima kontrola pristupa igra važnu ulogu. Na kraju, za razliku od bolnica koje imaju sličan problem i moraju zaštititi pacijente i osoblje u ambijentu otvorenosti, hotelijeri moraju obratiti pažnju i na cjelokupno iskustvo gostiju, u što spada i “nevidljiva” ali sveprisutna sigurnost.

Od brava do kartica

Pored videonadzora koji danas uspješno pokriva hotelske prostore bez narušavanja privatnosti gostiju, iskustvo boravka u hotelu danas se nerijetko promatra kroz prizmu kontrole pristupa. To iskustvo počinje već od momenta prve fizičke interakcije gosta i hotela, odnosno prolaskom kroz ulazna vrata objekta ili, još važnije, otvaranjem hotelske sobe. Tu ključnu ulogu ima brava kao prvi branik između udobnosti smještaja i vanjskih fizičkih prijetnji u hotelskom prostoru. U prošlosti, hoteli su se oslanjali na mehaničke brave sa ključevima, koje su bile jednostavne za korištenje, ali i podložne brojnim problemima. Gosti su često gubili ključeve ili su ih mogli kopirati bez velikih poteškoća, što je predstavljalo ozbiljan sigurnosni rizik. Ove brave su bile relativno jeftine, ali nisu pružale potrebni nivo zaštite, posebno u većim objektima s više gostiju.

S razvojem tehnologije, pojavile su se elektronske kartične brave, koje su postale standard u hotelima širom svijeta. Ove brave omogućuju gostima ulazak u sobe putem magnetnih kartica ili kartica sa čipovima, a jedna od glavnih prednosti je mogućnost deaktiviranja kartice nakon odlaska gosta, što automatski smanjuje rizik od neovlaštenog pristupa. Međutim, i ove brave imaju velike slabosti. Magnetne trake na karticama mogu se oštetiti, a kartice mogu biti izgubljene ili ukradene, što opet otvara mogućnost za ugrožavanje sigurnosti.

Svaka minuta je važna

U savremenim hotelima, brave su se dodatno razvile i sada često koriste bežične tehnologije poput RFID-a (radiofrekvencijske identifikacije), NFC-a (komunikacije bliskog polja) i mobilnih aplikacija. Gosti danas mogu pristupiti svojim sobama putem pametnih telefona, što smanjuje potrebu za fizičkim ključevima ili karticama. Ove brave omogućuju veću fleksibilnost, jer hotel može daljinski upravljati pristupom sobama, brzo reagirati u slučaju gubitka ili krađe te pratiti sve aktivnosti ulaska i izlaska iz sobe. Kartice-ključevi su prvobitno uvedene na tržište oslanjajući se na funkcionalnost baziranu na magnetnoj traci, no one danas češće koriste RFID s poboljšanim šifriranjem podataka. Najnoviji protokoli uključuju MIFARE Ultralight AES, Mifare Plus EV1/EV2 i DESFire EV2/EV3, pri čemu RFID kartice u hotelima nude i mogućnost praćenja i nadzora pristupa sobama u realnom vremenu.

Unapređenje sigurnosti hotela ali i iskustva gostiju nudi i relativno nova mogućnost korištenja jedne RFID kartice za pristup drugim zonama unutar objekta pored gostinske sobe. Ograničavanje ulaska neovlaštenih posjetilaca u bazenski prostor, fitness centre i druge lokacije u objektu često je izvor frustracija za prijavljene goste, koji moraju voditi računa o cijelom svežnju ključeva tokom boravka. No, RFID kartice-ključevi u kombinaciji s kompatibilnim sistemom za upravljanje pristupom mogu u potpunosti zaobići ovaj problem. Koristeći samo jednu karticu, gosti sada mogu bez problema prolaziti kroz različite prostorije unutar objekta, od ulaza u zgradu do liftova i dalje.

Dostupnost ovih tehnologija hotelijerima danas nudi i veći izbor opcija pri odabiru fizičkog akreditiva koji zadovoljava specifične potrebe gostiju, uključujući narukvice, privjeske za ključeve i bedževe. Istovremeno, ovo omogućava zaposlenicima da blagovremeno reagiraju na prijetnje čim ih prepoznaju. “Tehnička zaštita podrazumijeva brz odgovor na incident. Prvi odgovor mora se bazirati na brzom djelovanju svih službi u zaštiti i bezbjednosti do dolaska nadležnih službi. To vrijeme može da potraje, pogotovo zbog problema u saobraćaju, i svaki minut je važan. Koncepcija našeg rada podijeljena je u tri segmenta: sigurnost, vatrogasna i medicinska pomoć, i pojedinačno ne možemo učiniti ništa”, kaže Zoran Barbić, menadžer za krizne intervencije u crnogorskom odmaralištu Luštica Bay.

 Slično razmišlja i njegov kolega Zoran Vučinović, glavni menadžer sigurnosti u hotelu Mamula u Herceg-Novom, koji naglašava da nove tehnologije neće riješiti problem samostalno, ma kako impresivne bile na papiru. “Najveća investicija je u čovjeka profesionalca koji će prepoznati ono što je važno. Sinergija između novih tehnologija i sigurnosnog osoblja kao i bezbjednost cyber prostora jako su važni za nas”, kaže Vučinović.

Cyber sigurnost, oblak i IoT u službi gosta

Vučinovićevo skretanje pažnje na cyber sigurnost u hotelskoj industriji odraz je prepoznavanja specifičnosti ovog sigurnosnog fronta u kreiranju što ugodnijeg iskustva boravka za goste. Hoteli danas čuvaju veliki broj ličnih podataka gostiju, uključujući brojeve kreditnih kartica i putne isprave, što ih čini poželjnom metom za hakere. Ugrožavanje ovih podataka može dovesti do gubitka reputacije i visokih novčanih kazni. Sve šira upotreba pametnih sistema u hotelima, kao što su digitalne brave i pametne sobe, otvara nove sigurnosne rupe koje se mogu iskoristiti za neovlašteni pristup mrežama i sistemima. Zato kibernetička sigurnost u hotelima mora biti proaktivna u istoj mjeri kao i tehnička, sa stalnim ažuriranjima softvera i adekvatnom obukom osoblja o prepoznavanju prijetnji.

Ovaj dio se dotiče i uvođenja tehnologija upravljanja pristupom u oblaku, koje već danas pokazuju zrelost u smislu činjenju objekata sigurnijim, uz podršku praćenju produktivnosti hotelskog osoblja. Kao rješenja koja egzistiraju izvan fizičke lokacije hotela, platforme za upravljanje pristupom u oblaku zahtijevaju samo automatsko ažuriranje softvera kako bi zadržale visok nivo zaštite od ranjivosti. Centraliziranjem svih funkcija u jednu zaštićenu online platformu sistemi bazirani na oblaku danas smanjuju pritisak na ionako preopterećene zaposlenike i znatno skraćuju vrijeme odgovora na sigurnosne prijetnje čim se pojave.

Iako je prioritet upravljanja pristupom u oblaku jačanje sigurnosti hotela, sam dizajn ove tehnologije bez oslanjanja na lokalni server sve više se pokazuje kao revolucionaran u poboljšanju ukupnog kvaliteta iskustva boravka gostiju. Bez problema s kompatibilnošću s hardverom lokalnih sistema, ovakvo upravljanje pristupom je samo po sebi fleksibilnije i bolje prilagođeno za integraciju s drugim sistemima ili uslugama objekta. To može uključivati i integraciju sa sistemom upravljanja energijom hotela kako bi se smanjili komunalni troškovi a da se, pritom, unutar soba u trenutku dolaska gostiju odmah počne s kreiranjem povoljnog ambijenta za boravak u njoj.

Tu je od koristi još jedna tehnologija koja ima sve jače uporište u hotelskoj industriji: internet stvari (IoT), odnosno mreža međusobno povezanih uređaja i sistema koji mogu dijeliti podatke i automatski koordinirati aktivnosti na terenu. Kako IoT tehnologije uključuju chatbotove, pametne termostate i rasvjetu, one u hotelima postaju kičma napora za pružanje što agilnijeg i gostu prilagođenijeg iskustva boravka.

Dostupnost modernih tehnologija hotelijerima danas nudi i veći izbor opcija pri odabiru fizičkog akreditiva koji zadovoljava specifične potrebe gostiju, uključujući narukvice, privjeske za ključeve i bedževe

Sigurnost kao hotelski gost na budžetu

Ipak, priča o ulaganju u sigurnosne sisteme kao izvore ušteda i poboljšanog korisničkog iskustva ne ide uvijek glatko.  “Svi se suočavamo s problemom nerazumijevanja naše uloge u industriji. Hotelska industrija obezbjeđuje usluge i glavni cilj je ostvarivanje profita, stoga je naša uloga sekundarna. Ovo je bitno jer onda moramo da prodamo svoju ulogu menadžmentu i tek onda ide spuštanje prema dole. Često se dešava da nemamo razumijevanja od vlasnika ili menadžera zato što ne donosimo profit. Nevidljivi smo. Vrlo često nas smatraju korporativnim policajcima. Pažnju zavređujemo tek kada se nešto desi, a tada je već malo kasno”, kaže Boris Saveljić, dugogodišnji menadžer sigurnosti hotela Abala, Regent i Ramada u Crnoj Gori.

Dodatni problem predstavlja tendencija hotelskih lanaca da smanjuju broj potrebnog sigurnosnog osoblja, bilo iz želje da ostvare uštede, bilo iz vjere u supremaciju tehnoloških rješenja u odnosu na ljudski faktor. Ipak, naši sagovornici vjeruju da se globalni trend redukcije broja ljudskih operatera u hotelskoj industriji neće tako brzo osjetiti zbog specifičnosti sigurnosnih potreba objekata ovog tipa.

“Suština problema je u tome što, ako je sve uredu, niko ne zna za nas. Kada je sve dobro, onda će smanjiti troškove, npr. smanjiti broj čuvara. Istraživanje u hotelu Astoria u Zagrebu pokazalo je da je, nakon što su tri čuvara sveli na jednog, u jednom danu istovremeno došlo do požara, neko je dobio srčani udar i javio se još neki problem koji jedan čovjek nije mogao riješiti. Najvažnija poruka koju kao tim možemo prenijeti je da svi zaposleni u hotelu budu asistenti u sigurnosti. I ne zaboravite otežavajuću okolnost: kriza u krizi. Ako se, npr., desi zemljotres i slično, imat ćete goste koji se ne snalaze i zato vam kriza u krizi najmanje treba”, kaže Petar.

Njegov komentar o krizi je odličan šlagvort za osvrt na još jedan ključan aspekt hotelske sigurnosti u vidu spremnosti na odgovor na vanredne situacije, poput požara, prirodnih katastrofa i evakuacije u slučaju terorističkog napada. S obzirom na to da su hoteli atraktivna meta za organizirane napade zbog velikog broja ljudi na jednom mjestu, oni moraju imati jasne protokole evakuacije i adekvatno obučeno osoblje koje će moći brzo i efikasno reagovati. Protivpožarne mjere, izlazi za nuždu, alarmni sistemi i komunikacija između zaposlenih igraju ključnu ulogu u minimiziranju rizika i osiguravanju sigurnosti gostiju.

Uspon IoT uređaja za upozoravanje

Jedno sigurnosno rješenje koje dobija na popularnosti u hotelskoj industriji su IoT uređaji za upozoravanje hotelskog osoblja. Koristeći kombinaciju tehnologija lokacije, IoT-a i oblaka, ove platforme omogućavaju osoblju da dobije važnu pomoć prilikom susreta s prijetnjom sigurnosti. Samo jednim pritiskom na dugme na uređaju za upozoravanje hotelsko osoblje može odmah obavijestiti službu sigurnosti o problemu i, još važnije, pružiti im informacije o svojoj lokaciji u realnom vremenu kako bi osigurali brz odgovor. Kako potreba za sve bržim odgovorima na potencijalne rizike raste, uloga IoT-a kao sredstva za maksimiziranje efikasnosti u održavanju sigurnosti gostiju i osoblja nesumnjivo će rasti i u godinama pred nama.

Za goste hotela, koncept sigurnosti počinje s njihovom fizičkom zaštitom. Oni očekuju da će njihova imovina biti sigurna dok borave u hotelu, a uprave hotela moraju osigurati da neovlašteni pristup sobama i zajedničkim prostorima budu svedeni na minimum

 Sigurnosna kultura je karika koja nedostaje?

No, šta je problem tehnologija poput IoT-a, senzora ili biometrije? Skupe su za sve izuzev najvećih lanaca, saglasni su naši sagovornici, a posebno za srednje velike i manje hotele. To se posebno odnosi na biometriju, koja je, prema stepenu usvajanja, još u povojima za nemali procenat hotelske industrije. Ona nudi mogućnost prepoznavanja gostiju i osoblja uz napredne metode poput skeniranja šarenice oka ili tehnologije prepoznavanja lica, zbog čega je praktično nemoguće replicirati subjekt provjere s ciljem prevare i neovlaštenog ulaska u hotelsku sobu ili zgradu.

Neki hoteli idu i korak dalje i uvode biometrijske sisteme zaključavanja, kao što su brave koje prepoznaju otisak prsta ili lica. Gosti koji dolaze mogu biti odmah prepoznati i dobiti ponude koje im se prilagođavaju u stvarnom vremenu, shodno željama ili lokaciji kretanja u objektu. Biometrijska autentifikacija u ovoj fazi nudi najviši nivo sigurnosti, jer je mnogo teže falsificirati otisak prsta ili lica nego karticu ili ključ, koji još dominiraju hotelskom industrijom. Ipak, još je nejasno kako će se prednosti biometrije pomiriti sa željom gostiju za zaštitom privatnosti bez obzira na sve pogodnosti koje ona nudi na papiru.

Lokovšek ovdje vidi još jedan manje istaknut problem: potrebu za obukom osoblja za rad sa savremenim tehnologijama čak i kada sigurnosni odjeli uspiju “izvući” pare od menadžmenta hotela. To se posebno odnosi na problem starenja sigurnosnog osoblja u hotelima zbog manjka mlađe radne snage. “Ako već dobijete pare za novu tehnologiju, kako ćete obučiti te starije kako da rade s njom? Imate, recimo, 500 kamera. Pitanje je ko je toliko dobar da gleda 500 kamera. Niko. Poslije dvadeset minuta ti gledaš samo jednu. To je pokazalo jedno istraživanje FBI-ja.”

Po njemu, tu ni vještačka inteligencija ne nudi instant odgovore na problem, iako se on zalaže za njenu širu primjenu. “AI ti pomaže da gledaš samo ono što može biti zanimljivo. I opet tamo moraš poslati nekoga da ode i pogleda o čemu je riječ i pokuša riješiti situaciju. Pripadnik sigurnosnog osoblja u turizmu i drugdje nije isti. Kod nas u Sloveniji imamo problem da je taj bezbjednjak uvijek samo to, gdje god da radi, u kasinu, na utakmici itd. On mora imati natpis ʻsecurityʼ i to je možda dobro na ulazu, ali unutra uznemirava goste. Ali mi smo u zakonu napisali da mora imati natpis i to niko ne razumije. Mi smo prva bojna fronta i moramo biti dovoljno stručni da ponudimo sigurnost jer ja kad zovem policiju, treba im dva sata pošto ih nema dovoljno”, kaže Lokovšek.

Za njegove kolege iz branše rješenje je u izgradnji sigurnosne kulture na bazi strogo definiranih procedura. Miljan Jovanović, menadžer sigurnosti hotela Radisson Collection Old Mill u Beogradu, kaže da je bitno da svi zaposleni imaju obavezu da poštuju sigurnosne procedure kojih se sami hoteli moraju pridržavati. “Na primjer, važno je da vodimo brigu o zaštiti od požara i svi uposlenici moraju proći obuku u toj oblasti”, kaže on. Za Barbića, rad sigurnosnog osoblja u savremenom hotelskom ambijentu nije samo “pozivanje na telefon” u slučaju kriznih situacija nego i nošenje s nizom potencijalnih vanrednih okolnosti, od kojih svaka zavređuje posebnu obuku kao investiciju u budućnost.

“Mi možemo mnogo napraviti za sigurnost. Danas tehnologija pravi čuda, ali i to košta. Ja sam prvi koji će vam preporučiti biometriju i AI, senzore… Problem je uvijek s parama, kako ćeš opravdati novac koji ćeš uložiti? A u malim hotelima nema nikog. Vlasnik je tamo i sigurnosno osoblje i kuharica i recepcioner. Zato je na nama da počnemo s osnovama, tj. sa sigurnosnom kulturom. U staroj državi su nam još u vrtiću usađivali ideju da radite nešto za državu. Ali ovi mladi to ne znaju, kakva sigurnost…”, navodi Lokovšek kao zaključak.

Sigurnost nosi hotelski turizam

U svijetu sve sofisticiranijih sigurnosnih izazova, hotelijerska industrija Jadranske regije nalazi se na svojevrsnoj prekretnici. S jedne strane, moderne tehnologije poput IoT-a, biometrije i sistema upravljanja pristupom u oblaku nude revolucionarne mogućnosti za unapređenje sigurnosti i iskustva boravka za gosta.

S druge strane, ograničeni budžeti, nedostatak razumijevanja uprave i izazovi u obuci osoblja predstavljaju značajne prepreke. Ipak, regionalna struka je jednoglasna – ulaganje u sigurnost nije trošak, već investicija u budućnost. Ključ uspjeha, po njima, leži u izgradnji sveobuhvatne sigurnosne kulture koja prožima sve nivoe hotelskog poslovanja, od menadžmenta do osoblja na terenu. Samo takvim pristupom, koji balansira tehnološke inovacije s ljudskim faktorom, hoteli u regiji mogu ponuditi ne samo sigurnost gostiju već i dugoročnu održivost i konkurentnost na globalnom turističkom tržištu. Jer, bez sigurnosti nema ni turizma – a time ni prosperiteta u ovom dijelu Evrope.

Povreda podataka kao globalna finansijska trauma

Rast učestalosti incidenata s povredom podataka doveo je do rekordno visokog skoka troškova povezanih s ovim napadima, uz AI i obuku osoblja kao instrumente zaštite i uštede

Piše: Mirza Bahić; E-mail: redakcija@asadria.com

Globalno breme povrede podataka danas se ne mjeri samo učestalošću ove pojave nego i troškovima koji ostavljaju sve veće rupe u organizacijskim i ličnim budžetima. Ono o čemu je struka govorila na marginama konferencija, a javnost nevješto otpisivala kao pretjerivanje razotkrio je IBM-ov izvještaj o troškovima povreda podataka u 2024. godini. Prema njemu, globalni ambijent u kojem se dešavaju ovi incidenti nikada nije bio rizičniji, a organizacije širom svijeta danas prijavljuju rekordne budžetske troškove povezane s povredama podataka. Kao ilustraciju, IBM navodi da je globalni prosječni trošak povreda podataka skočio za najmanje 10%, dostigavši vrijednost od 4,88 miliona američkih dolara. Ova cifra predstavlja najveći godišnji rast od okončanja pandemije, dok sam trošak proizlazi iz prekida poslovanja te radova na sanaciji štete nakon povreda podataka i operativnih zastoja.

Dugotrajan i skup oporavak

Nakon dijagnoze, ključno pitanje za većinu potencijalnih i bivših meta jeste kako smo došli do ove tačke i šta se može učiniti da se ublaži rast troškova povezanih s povredama podataka. To je posebno zanimljivo u vrijeme kada vlada percepcija da je tehnološki napredak gotovo svemoguć u svom kapacitetu za rješavanje problema, pri čemu mnogi zaboravljaju da batina ima dva kraja i da srodna rješenja koriste i “branitelji” i akteri napada s povredom podataka.

Ipak, nisu svi incidenti ovog profila isti, tako da izvještaj naglašava da se povrede podataka koje uključuju ukradene ili kompromitirane akreditive najduže rješavaju, odnosno potrebna su ni manje ni više nego 292 dana za identifikaciju i sanaciju posljedica napada.

Istovremeno, produžavanje perioda sanacije dovodi do svojevrsne vanredne situacije u organizacijama i podiže njihovu izloženost novim napadima u navedenim intervalima, uz neminovni rast finansijskih troškova. Osim neposrednih troškova oporavka, povreda podataka ima i indirektne finansijske posljedice poput gubitka poslovnih prilika i narušavanja reputacije. Na kraju, na povećanje troškova povrede podataka utječe i njihova pohrana u neuređenim bazama i izvorima. Ovi “sjenoviti” podaci kreiraju dodatne slojeve ranjivosti na već postojeće i podižu troškove povrede podataka za dodatnih visokih 16%.

Zdravstvo i finansije trpe najveće troškove

Iako su svi sektori ranjivi na kibernetičke napade, neke industrije se suočavaju sa znatno višim troškovima povrede podataka. Zdravstvo je, naprimjer, “najskuplja” industrija za napade ovog tipa, s prosječnim troškom od 9,77 miliona američkih dolara. Ovo je uglavnom posljedica osjetljive prirode podataka o pacijentima i strogih regulatornih zahtjeva koje pružaoci zdravstvenih usluga moraju zadovoljiti.

Sektor finansija također bilježi visoke troškove povrede podataka zbog svoje izražene osjetljivosti na nivo povjerenja korisnika i složenu digitalnu infrastrukturu. Na globalnom nivou, 46% svih povreda podataka uključivalo je ugrožavanje ličnih podataka korisnika, što je dodatno podiglo troškove zbog potrebe za poduzimanjem opsežnih mjera sanacije, poput praćenja kreditne historije komitenata i organizacije obavještavanja korisnika.

AI i automatizacija mogu biti izvor milionskih ušteda

Pored statističke evaluacije napada, jedna od najvažnijih stavki u izvještaju je procjena uloga vještačke inteligencije i automatizacije u smanjenju troškova povrede podataka. Prema dostupnim podacima, organizacije koje su šire primjenjivale vještačku inteligenciju za svoju kibernetičku zaštitu zabilježile su prosječnu uštedu od 2,2 miliona dolara u poređenju s onima bez navedenih tehnologija. AI i automatizacija su se pokazali posebno efikasnima u prevenciji, detekciji i odgovoru na povrede te kao podrška u ubrzavanju vremena oporavka i smanjenju ukupnog finansijskog opterećenja.

Uprkos jasnim prednostima vještačke inteligencije u ovom segmentu, njena globalna primjena je izraženo neujednačena. Iako je skoro dvije trećine organizacija implementiralo neki oblik cyber sigurnosti na bazi AI-ja, značajan jaz i dalje postoji, posebno u sektorima u kojima su prisutni zastarjeli sistemi. Kompanije koje ne računaju s AI-jem u svojoj cyber strategiji ne samo da se izlažu većoj ranjivosti već i rizikuju znatno veće finansijske gubitke u slučaju povrede, navodi se u izvještaju.

IBM navodi da je globalni prosječni trošak povreda podataka skočio za najmanje 10%, dostigavši vrijednost od 4,88 miliona američkih dolara, što predstavlja najveći godišnji rast od okončanja pandemije

Cijena ljudskog elementa

Ipak, u troškovnoj strukturi povrede podataka nije sve u tehnologiji koja se nerijetko promovira kao univerzalni lijek za sve sigurnosne probleme. Zapravo, jednako važan faktor rasta troškova povrede podataka je i nedostatak vještina iz oblasti cyber sigurnosti. Tako je više od polovine ispitanih organizacija prijavilo kritični manjak kvalificiranih stručnjaka za cyber sigurnost, što dovodi do povećanja troškova povezanih s povredama podataka za najmanje 26%. Situaciju dodatno pogoršava rastuća površina napada kako kompanije usvajaju nove tehnologije poput AI-ja i interneta stvari (IoT), čija pravilna zaštita zahtijeva specijalizirana stručna znanja.

Da bi ovo riješile, organizacije moraju ulagati ne samo u napredna sigurnosna rješenja nego i u obuku zaposlenika za rad s novim tehnologijama. Pri tome, i javni i privatni sektor su podjednako pozvani da razviju sveobuhvatne programe obuke kako bi se smanjio jaz u dostupnim vještinama iz oblasti cyber sigurnosti i tako osigurala podjednaka snaga ljudskog i tehnološkog elementa u sigurnosnim operacijama.

Pola troškova na prekid poslovanja

IBM-ov izvještaj otkriva da su troškovi povezani s prinudnom obustavom rada, uključujući gubitke prihoda zbog zastoja u sistemima i štetu po reputaciju, među najznačajnijim faktorima ukupnih troškova povrede podataka. U prosjeku, ovi indirektni gubici čine 50% ukupnog iznosa troškova povezanih s ovim napadima. Za organizacije koje se suoče s poremećajima radnih tokova, prosječni trošak povrede podataka iznosio je 5,01 milion dolara, što samo naglašava ozbiljan finansijski utjecaj čak i kratkoročnih prekida poslovanja.

 Cijena inertnosti

Kako globalni ambijent cyber prijetnji mijenja svoj reljef na dnevnoj bazi, IBM-ov izvještaj je poslužio kao zgodan podsjetnik na problem sigurnosne inertnosti nemalog broja organizacija u svim sektorima. Kako bivanje proaktivnim danas podrazumijeva ulaganja u napredne tehnologije poput AI-ja, usklađivanje sigurnosnih vještina osoblja i kreiranje planova odgovora na povrede podataka, jasno je zašto postoji nepopularna percepcija uvođenja jednog troška radi smanjenja drugog. Ipak, cijena nečinjenja ničega u vezi s ovim sada dolazi u paketu s konkretnim ciframa u dolarima, eurima i juanima i one nisu ohrabrujuće. Izbor je jasan: investicija u vlastitoj režiji ili nedobrovoljno ulaganje u sanaciju šteta, od kojih se dobar dio njih uopće neće moći pokriti novcima.

Šta predstavlja NIS2 direktiva za Jadransku regiju

Nova evropska direktiva o cyber sigurnosti predviđa uvođenje strogih mjera zaštite duž cijelog lanca opskrbe, čije se karike mogu pronaći u svim zemljama regije. No, jesu li ovdašnje kompanije spremne za temeljito regulatorno pospremanje u sektoru kibernetičke sigurnosti?

Piše: Mirza Bahić E-mail: mirza.bahic@asadria.com

Priča o NIS2 direktivi dominira evropskim kontinentom i za to postoji barem 10,5 biliona razloga izraženih u eurima koji će biti utrošeni na odbranu od cyber napada do 2025. Iste godine, do 17. aprila, članice Evropske unije moraju dovršiti proces kategorizacije tijela koja su obuhvaćena Direktivom, nakon čega im se daje 365 dana da se usklade s novim regulatornim zahtjevima. Stvar je nešto kompliciranija za kompanije izvan EU jer će ih kao kariku lanca nabavke evropskih kompanija NIS2 neminovno “očešati” i tražiti modifikaciju poslovnih praksi.

U nastavku teksta razgovaramo sa stručnjacima i poslovnim ljudima iz regiona koji će nam objasniti zašto je NIS2 prvorazredni događaj za regionalnu cyber sigurnost koja u mjesecima pred nama postaje punokrvna zakonska obaveza, a ne fakultativna poslovna praksa.

Izazov za kompanije izvan Unije

Podsjetimo se, NIS2 je stupio na snagu u januaru 2023. kao zamjena za NIS1. Nova legislativa uvela je znatno strožija pravila i kriterije u zaštiti kibernetičkih sistema unutar Unije. To se posebno odnosi na kritičnu infrastrukturu, usluge i podršku za efikasniju koordinaciju odgovora na cyber incidente koji znatno ugrožavaju ekonomiju i društvo.

Direktivom obuhvaćene organizacije sada moraju provoditi redovne procjene rizika svojih mrežnih i IT sistema i implementirati odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere za upravljanje prijetnjama. To uključuje procedure za analizu rizika i upravljanje ranjivostima, kao i efikasnu primjenu kriptografije i enkripcije​​. Organizacije moraju uvesti procedure za praćenje incidenata i krizno upravljanje, uključujući detekciju, analizu i klasifikaciju povreda sigurnosti. U istom paketu ide i obavještavanje nadležnih državnih tijela o incidentima u zadanim rokovima.

“EU je prepoznala različitu sposobnost i otpornost odgovora na kibernetičke prijetnje po zemljama članicama, a kako su danas tvrtke povezane i kroz lanac opskrbe i sve je više velikih korporacija koje rade u više zemalja EU, cilj NIS2 direktive je smanjiti te razlike”, kaže Kristina Oršanić Kopić, savjetnica za kibernetičku sigurnost u kompaniji Combis.

Organizacije moraju donijeti i provoditi planove održavanja kontinuiteta poslovanja i oporavka od napada kako bi osigurale nastavak pružanja usluga i u vanrednim situacijama. Od zemalja regije, navedeni zahtjevi se odnose primarno na Sloveniju i Hrvatsku kao članice Unije, no opisane prakse neće zaobići ni Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju. Razlog je jednostavan: važna stavka direktive je ona koja sigurnosno osjetljive organizacije imenuje odgovornim za upravljanje rizicima u cijelom lancu opskrbe s kojim rade. To znači da se obaveza primjene odgovarajućih mjera sigurnosti odnosi i na direktne dobavljače i pružaoce usluga koji rade s evropskim kompanijama.​

Obavezna primjena

Drugim riječima, ako kompanija izvan EU posluje s partnerima iz Unije ili pruža usluge koje su ocijenjene kao “esencijalne” za tamošnje tržište, ona će morati uskladiti svoje prakse s NIS2 standardima kako bi zadržala ovaj poslovni odnos. To uključuje procjene rizika, upotrebu enkripcije, redovno testiranje sigurnosti i procedure za brzo i efikasno prijavljivanje incidenata.

Obaveza primjene mjera sigurnosti odnosi se i na direktne dobavljače i pružaoce usluga koji rade s evropskim kompanijama

“Vjerujem da kompanije izvan EU čeka značajan zadatak u jačanju svojih sigurnosnih sistema. Ovo uključuje uspostavljanje sistema upravljanja, sveobuhvatno upravljanje cyber rizicima, zaštitu digitalne infrastrukture koja obuhvata ne samo IT sisteme nego i tehnologije poput SCADA sistema, IoT tehnologija, senzora itd., kao i kontinuirani monitoring i sposobnost kompanije da pravovremeno identificira i odgovori na potencijalne napade”, kaže Senad Džananović, direktor cyber sigurnosti u bh. kompaniji ZIRA.

Prema njemu, NIS2 će posebno utjecati na kompanije registrirane izvan Unije koje pružaju usluge u sektorima kao što su ICT (upravljane IT i sigurnosne usluge) i usluge digitalne infrastrukture na teritoriju Unije. Za pružanje usluga u drugim sektorima obuhvaćenim Direktivom, ove kompanije moraju imati fizičko prisustvo u nekoj od zemalja EU. Usklađivanje ostalih kompanija zavisit će od prilagođavanja nacionalnih zakona propisima Unije, ali kako zemlje regije teže članstvu u EU, očekuje se da će se i one uskoro morati uskladiti s novom regulativom.

Tri nivoa implementacije

Za adekvatnu implementaciju Direktive, obuhvaćeni sektori su podijeljeni na ključne i važne, dok će same kompanije morati implementirati mjere na tri nivoa. Prema Oršanić Kopić, prvi nivo je uspostava ključnih procesa upravljanja sigurnošću informacijskog sistema. Tu spadaju upravljanje sigurnosnim rizicima, uključujući one povezane s opskrbnim lancima, zatim kontrola incidenata i zaštita kontinuiteta poslovanja te izrada pratećih politika i procedura zahtijevanih mjerama nove direktive.

Drugi nivo uključuje kontrolne mjere temeljene na procjeni rizika i analizi utjecaja na poslovanje ICT okruženja i poslovanja klijenta. Te kontrolne mjere uključuju tehnološka rješenja i upravljane servise, kao što su višefaktorska autentifikacija, kontrola pristupa, rješenja za kontinuitet poslovanja kao što su IaaS, BaaS, DRaaS i AntiDDoS, te osnovna sigurnosna higijena (firewall i antivirusni softver nove generacije, endpoint detection and response rješenja, firewall web aplikacija, DLP rješenja i dr.). Na kraju, tu je i obaveza podizanja svijesti zaposlenika kroz anti-phishing kampanje i vježbe ljubičastog tima kao važan branik od kibernetičkih prijetnji.

Treći nivo podrazumijeva uspostavu sigurnosnog nadzora i validaciju sigurnosnih kontrola, što omogućuje prevenciju incidenata i ranu detekciju prijetnji. Ove aktivnosti uključuju usluge sigurnosnih operativnih centara (SOC) i MDR-a (Managed Detection and Response) koje će biti dostupne na cjelodnevnoj bazi tokom čitave godine. Za uspostavu SOC-a, kompanije se mogu obratiti pružaocima SOC usluga, jer ih je teško samostalno uspostaviti zbog nedostatka sigurnosnih stručnjaka.

“Za potrebe validacije sigurnosnih kontrola na raspolaganju su usluge svih vrsta penetracijskog testiranja, provjere ranjivosti, lova na prijetnje, kao i već navedene vježbe crvenog i ljubičastog tima kojima se dodatno diže otpornost ICT okoline na kibernetičke prijetnje”, kaže Oršanić Kopić.

Sve navedeno nužno je kako bi se prijetnje rano detektirale, a posljedice kibernetičkih napada svele na minimum. Time se osigurava usklađenost s NIS2 direktivom i zakonima koje će zemlje članice EU usvojiti do 17. oktobra ove godine.

Ključni subjekti za direktivu

Ključni subjekti su oni koji su obavezni provoditi sve mjere kibernetičke zaštite iz NIS2 direktive, prijavljivati incidente, prolaziti nezavisne revizije i biti pod stalnim nadzorom. Ovi subjekti rade na ili posluju u sektorima poput energetike, prometa, bankarstva, infrastrukture finansijskog tržišta, zdravstva, vode za ljudsku potrošnju, otpadnih voda, digitalne infrastrukture, upravljanja ICT uslugama, javnog sektora i svemira. S druge strane, važni subjekti primjenjuju mjere kibernetičke sigurnosti samostalno i potvrđuju njihovu provedbu kroz samoprocjenu, bez redovnih nezavisnih revizija ili stručnog nadzora. Ovi subjekti su dužni prijavljivati incidente nadležnom tijelu, a nadzor nad njima se provodi samo ako postoje informacije koje ukazuju na nepridržavanje propisa ili obaveza. Važni subjekti uključuju sektore poput poštanskih i kurirskih usluga, upravljanja otpadom, proizvodnje i distribucije hemikalija, proizvodnje hrane, digitalnih usluga, istraživanja i obrazovanja.

No, u kojoj su mjeri kompanije s obje strane granice EU spremne za poduhvat koji traži kako značajne tehnološke i stručne resurse tako i temeljitu promjenu svijesti o važnosti cyber sigurnosti?

Hrvatska: neki sektori imaju startnu prednost, neki nikakvu

Za početak, treba napomenuti da NIS2 neće imati istovjetne učinke na hrvatske i slovenske kompanije u poređenju s ostatkom Jadranske regije. Čak i ograničavanje procjene spremnosti na primjenu Direktive unutar samo jedne zemlje neće dati reprezentativnu sliku jer su neki sektori na temelju zahtjeva poslovanja već u startu opremljeniji za NIS2.

“Većina sektora je u nekoj srednjoj spremnosti. Nije da se ne ulaže ništa, ali premalo da bi se adekvatno odgovorilo na prijetnje koje rastu u frekvenciji, učestalosti i raznolikosti. S druge strane, pružatelji usluga nemaju dovoljno stručnjaka za uskladu u ISMS dijelu (upravljanje sigurnošću informacijskog sustava) da bi mogli odgovoriti na potrebe tržišta, posebno u segmentu malih i srednjih tvrtki koje su sad pred izazovom da će se od trenutka primitka obavijesti o kategorizaciji od nadležnih tijela, morati uskladiti s NIS2 zahtjevima, odnosno sa Zakonom o kibernetičkoj sigurnosti u roku od godinu dana od trenutka primitka iste”, kaže Oršanić Kopić.

Neke industrije, poput bankarstva, finansijske infrastrukture i zračnog prometa, već su regulirane u oblasti kibernetičke sigurnosti u Hrvatskoj i drugim članicama EU. Ovi sektori su bolje pripremljeni za prilagodbu novim zahtjevima NIS2 direktive te već posjeduju strožije regulative nego što ona podrazumijeva. S druge strane, nešto šarenija slika je u tzv. poluautonomnim sektorima poput elektronskih komunikacija, javnog sektora i pružatelja usluga povjerenja, u kojima je cyber sigurnost djelimično regulirana na evropskom ili nacionalnom nivou, ali opet nedovoljno u odnosu na zahtjeve Direktive.

Više optimizma ima hrvatska Sigurnosno-obavještajna agencija, koja na naš upit o percepciji trenutnog stanja na terenu u pogledu organizacijske svijesti o NIS2 direktivi odgovara da je trenutno stanje posljedica jačanja svijesti o potrebi zaštite poslovnih mrežnih i IT sistema koje jača iz godine u godinu. “Utjecaj na takav razvoj su svakako imali i brojni izazovi koje je donijela COVID kriza i prilagodbe na nove modele rada koje je ona donijela”, navodi se u odgovoru SOA-e.

Većina sektora je srednje spremna. Nije da se ne ulaže ništa, ali premalo da bi se adekvatno odgovorilo na prijetnje koje rastu u frekvenciji, učestalosti i raznolikosti

Slovenija: tržište nije spremno za nagli skok

U susjednoj Sloveniji situacija nije mnogo drugačija od one u Hrvatskoj. Slovenski je industrijski insajderi opisuju kao zbir varijacija. Kao eho stava koji je iznijela njegova hrvatska kolegica Oršanić Kopić, Matic Knuplež, regionalni direktor za Jadransku regiju u kompaniji Group-IB, navodi da spremnost slovenskog tržišta znatno varira, uz viši nivo svijesti i resursa među većim kompanijama s razvijenijim politikama kibernetičke sigurnosti.

“Smatram da će mala i srednja preduzeća imati probleme zbog ograničenih resursa i stručnosti. Konsultanti za kibernetičku sigurnost i država ulažu napore na podizanju svijesti i davanja, ali će se, uprkos tome, značajan dio tržišta suočiti s poteškoćama kada je u pitanju unapređenje kapaciteta sigurnosti za ispunjavanje standarde iz Direktive”, kaže Knuplež.

Kompanije koje su se već prilagodile spomenutim zahtjevima imat će mnogo lakši zadatak nego one koje su prvi put obuhvaćene sličnom regulativom. U tom smislu, NIS2 za slovenske kompanije koje su prema NIS1 već bile označene kao “kritične organizacije” zapravo neće donijeti mnogo toga novog. Isto važi i za one koje upravljaju rizicima u oblasti cyber sigurnosti na osnovu standarda ISO/IEC 27001.

S druge strane, Mitja Trampuž, direktor slovenske kompanije CREAPLUS, predviđa veće probleme za subjekte koji su se sada našli na listama važnih ili kritičnih organizacija. Kao i u Hrvatskoj, jedan od ključnih problema u ovom segmentu bit će nedostatak osoblja.

“U Sloveniji se, naprimjer, broj obveznika povećao više od 30 puta i vjerujem da tržište nije spremno za takav skok. Možda u smislu prodaje sigurnosnih rješenja, ali svakako ne kada je u pitanju ponuda usluga upravljanja kibernetičkom sigurnošću, savjetovanja o upravljanju rizicima i ranjivostima i sl. Jednostavno nema dovoljno osoblja za to. Nedostaje certificiranih IT revizora i stručnjaka za cyber sigurnost, dok administratori sistema i baza podataka ne posjeduju dovoljno znanja. U našem regionu potreban je jedan ovlašteni revizor za više od stotinu NIS2 obveznika, što je fizički nemoguće isporučiti”, kaže Trampuž.

U Sloveniji se broj obveznika povećao više od trideset puta. Tržište nije spremno za takav skok

Manjak kvalificiranog osoblja za provedbu i nadzor

Priča o manjku kvalificiranog osoblja tema je koja privlači pažnju i kompanija koje posluju izvan Evropske unije na koje se NIS2 indirektno odnosi. Procjena stanja na tom planu neodvojiva je od konteksta višegodišnjih problema u oblasti cyber sigurnosti s kojim se suočava regija, a koji su vidljivi i u rastu broja napada na kompanije i pojedince u ovom dijelu svijeta.

“Možemo govoriti o kompanijama koje posluju u državama kandidatima za članstvo u EU na teritoriji Zapadnog Balkana gdje vidimo veliku nespremnost za prilagođavanje novim zahtjevima Direktive, što je evidentno iz velikog broja uspješnih sajber napada na državne infrastrukture u posljednjih nekoliko godina”, kaže Branko Džakula, direktor informacijskih tehnologija u BrightMarbles Grupi i suosnivač i izvršni direktor kompanije UN1QUELY. Slika je to, smatra on, nedostatka stručnog kadra u domenu cyber sigurnosti, kao i neadekvatnih mjera za sanaciju štete od napada, što je jedna od važnih stavki Direktive.

Džakula smatra da će glavni izazovi biti vezani za stručnost, odnosno angažman adekvatnog kadra za obavljanje poslova implementacije i održavanja sistema za informacijsku sigurnost koji će biti u potpunosti usklađen sa ISO 27001 standardom i specifičnim NIS2 kontrolama.

Rješenje u uvozu kadrova?

Mišljenje kolega o deficitu kadrova dijeli i Tomislav Kosanović, direktor za Hrvatsku u kompaniji Telelink, koji smatra da je regionalno tržište i bez NIS2 direktive već neko vrijeme u “deficitu vezanom za ljudske resurse, posebno u sferi kibernetičke sigurnosti”. Prema njemu, riječ je o dobro poznatom i širem problemu pronalaženja i, jednako važno, zadržavanja stručnih resursa koje region nasušno treba, posebno u ambijentu u kojem mlađi stručnjaci masovno odlaze u inozemstvo.

Da bi se ovaj problem adekvatno riješio, neće biti dovoljno uvoziti kvalificirani kadar nego i mijenjati percepciju direktive kod dva ključna dionika: IT i sigurnosnih odjela i menadžmenta kompanija. “Prvi moraju prestati djelovati kao isključive adrese za probleme informatičke sigurnosti, dok će uprava morati širiti kulturu sigurnosti na nivou cijele organizacije”, smatra Džananović.

Pored nedostatka stručnjaka u ovoj oblasti jedan od većih izazova bit će i kvalitet dostupnog kadra koji mora posjedovati znanja da pomogne organizacijama da se usklade s NIS2 direktivom u upravljačkom dijelu. To se posebno odnosi na izrade procjena rizika i planova kontinuiteta poslovanja, upravljanja incidentima i validacije sigurnosnih kontrola. Prema Oršanić Kopić, pitanje osposobljenosti nije ograničeno na primjenu regulative nego i na praćenje njene usklađenosti. “Broj revizora, točnije stručnjaka koji će moći provoditi revizije kibernetičke sigurnosti, također je ograničen”, navodi ona.

Kao i u Hrvatskoj i Sloveniji, nivo svijesti o važnosti NIS2 izvan Unije varira geografski i sektorski, pri čemu su u prednosti kompanije koje već posluju s Unijom. “Spremnost tržišta izvan Evropske unije na prilagodbu novim zahtevima iz Direktive NIS2 je različita. Kompanije koje već posluju unutar Unije uglavnom su svesne Direktive, ali nivo svesti i pripremljenosti varira od zemlje do zemlje. Glavni izazovi u implementaciji uključuju usklađivanje sa tehničkim i organizacionim zahtevima, kao i obezbeđivanje adekvatne obuke zaposlenih. Takođe, neophodno je uspostaviti efikasne mehanizme za praćenje i prijavljivanje sigurnosnih incidenata”, kaže Aleksandar Kotevski, vlasnik i izvršni direktor kompanije Advanced Cyber Security iz Beograda.

Te varijacije se, ipak, mogu podvesti pod jedan zajednički sadržalac: kompanije izvan EU su općenito manje zrele kada je u pitanju cyber sigurnost u odnosu na one koje posluju unutar Unije. Iako nema egzaktnih podataka, Džananović smatra da je veliki broj organizacija čuo za NIS2 direktivu, ali da se manjina usklađuje s njenim odredbama.

“Govoreći o NIS2 direktivi i njenoj primjenjivosti na organizacije koje imaju sjedište ili posluju u zemljama koje su potpisale pristupne sporazume s EU, vjerovatno je da će se takve organizacije u skoroj budućnosti morati uskladiti s normama i zahtjevima NIS2 direktive”, kaže on. Prema njemu, kod procjene zrelosti ovih kompanija važno je naglasiti da se NIS2 direktiva primarno odnosi na organizacije koje nude usluge unutar EU ili imaju značajan utjecaj na tržište EU u sektorima poput energetike, transporta, bankarstva, zdravstva i digitalne infrastrukture.

Implementacija je skupa

Bez obzira na meridijane, eksperte s obje strane evropske granice objedinjuje zajednička bojazan da problem manjka osoblja neće biti jedina prepreka glatkoj implementaciji NIS2 direktive. Jer, čak i da problemi s kadrom budu riješeni, povećanje troškova poslovanja će biti dodatni izazov za sve kompanije u doticaju s NIS2. To se posebno odnosi na one koje prethodno nisu bile uključene u NIS1. Evropska komisija procjenjuje da će troškovi za ovu kategoriju porasti blizu 22%, dok će za kompanije obuhvaćene direktivom NIS1 iznositi oko 12%. Direktni troškovi primjene za preduzeća iz EU procijenjeni su na 31,2 milijarde eura godišnje u 2023. godini, što predstavlja 0,31% ukupnog prometa u svim sektorima na koje utječe direktiva NIS2. Treba znati i da je riječ o konzervativnim procjenama koje u obzir ne uzimaju faktore poput inflacije.

Istovremeno, povećanje za sektore koje tretira NIS2 procjenjuje se na 29,9 milijardi eura godišnje, što predstavlja 0,32% njihovog ukupnog prometa. “Cyber ​​otpornost se ne može postići s jednom ili dvije investicije, to je proces koji traje. Uostalom, cyber prijetnje i rizici se stalno mijenjaju i rastu uvođenjem novih digitalnih tehnologija. Mislim da kompanije nisu dovoljno svjesne toga, a opet nemaju ni znanja za to. Mislim da će najviše problema imati srednje i velike kompanije, gdje je cyber sigurnost tretirana kao sporedna aktivnost IT odjela, a bez definiranog budžeta za nju”, kaže Trampuž.

I naši sagovornici iz Hrvatske smatraju da će finansijski nešto bolje proći obveznici prema NIS1 regulativi jer su se, makar u manjem opsegu, već susreli sa sličnim sigurnosnim zahtjevima koje sada trebaju nadograditi. Za ostale, veća odgovornost će biti prevedena i u veće finansijske posljedice.

“Te brojeve možemo isključivo shvatiti kao neke pokazatelje, jer će tvrtke koje do sada nisu trebale biti usklađene, a spadaju po segmentaciji u srednje i male, zasigurno trebati uložiti značajnija sredstva kako bi se uskladile s NIS2”, kaže Oršanić Kopić. Njen kolega Kosanović misli da će veći troškovi biti neizbježni, ali da je to već dio “higijene svakodnevnog poslovanja, gotovo poput komunalija”.

Troškovi se moraju pravdati

Ipak, ostaje pitanje u kojoj mjeri će menadžerske strukture kompanija uvođenje novih mjera tretirati na ovaj način. Iako su dodatne investicije i značajan finansijski pritisak usklađivanja s NIS2 na troškove poslovanja neminovni, ovi troškovi će se naposljetku opet morati pravdati pred direktorima i vlasnicima kompanija. Za Džananovića, ove troškove je jako teško kvantificirati, osim u slučaju cyber napada, što otežava posao osoblju koje bude tražilo izdvajanja pred upravom kompanija. Rast troškova će neminovno osjetiti i kompanije izvan EU i one će, prema njemu, osjetiti rast troškova proporcionalan veličini kompanije. Obrnuto proporcionalan, pak, bit će odnos troškova i stepena zrelosti koji je neka organizacija dostigla po pitanju implementacije praksi cyber sigurnosti, smatra on.

No, ovo i nije nova praksa jer dobar dio ovih kompanija već ulaže u usklađivanje s međunarodnim standardima kakav je, naprimjer, ISO 27001. Još od ranije postoji praksa da se harmonizacija s ovim standardom tretira kao preduvjet nastavka saradnje s velikim kompanijama, pri čemu je one manje reguliraju kao stavku u ugovoru o pružanju usluga. Ipak, Džakula ne vjeruje da će ova praksa biti primjenjiva i kod NIS2, ali da će veći troškovi vjerovatno biti pravdani kroz promociju naprednijih sigurnosnih praksi. “Sve češće viđamo napredne bezbjednosne kontrole u SaaS rješenjima u okviru enterprise planova subskripcije i očekujem da će takav trend samo nastaviti i osnažiti”, navodi Džakula.

Fiktivna usaglašenost

I za slovenske kompanije troškovi će neizbježno biti značajni, smatra Knuplež te dodaje da će glavni izvori tih troškova biti primjena novih sigurnosnih mjera, uvođenje programa podizanja svijesti i angažmana konsultanata za kibernetičku sigurnost. Utjeha leži u činjenici da se ovi troškovi mogu promatrati kao investicije koje su, prema Knupležu, opet znatno jeftinije nego skupi incidenti povezani s narušavanjem sigurnosti. Za Džakulu, veći problem bi, zapravo, mogla biti “fiktivna usaglašenost” kakva se javila nakon stupanja GDPR-a na snagu. Prema njemu, nemali broj kompanija bi mogao pokušati preko noći i bez većih ulaganja postići usaglašenost “na papiru”, i to s ciljem da se nastavi neometano poslovati bez adekvatnog tretmana rizika. Vođeni iskustvom s primjenom GDPR-a, za očekivati je da će neke kompanije i ovaj put paušalno reklamirati usaglašenost s regulativom na svojim stranicama, što će biti teško za provjeriti zbog nedostatka inspekcijskog nadzora i kadra za provođenje kontinuiranih provjera, smatra on.

Ignoriši NIS2, zaboravi tržište

Nepridržavanje odredbi NIS2 direktive iz bilo kojeg od ovih razloga neće biti opravdano i povući će teške pravne i poslovne posljedice. U članu 34. Direktiva propisuje opće uslove za izricanje administrativnih novčanih kazni ključnim i važnim subjektima. Ključni subjekti mogu biti kažnjeni s najmanje 10 miliona eura ili 2% ukupnog godišnjeg prihoda na svjetskom nivou iz prethodne finansijske godine, zavisno od toga koji je iznos veći. Važni subjekti mogu biti kažnjeni s najmanje sedam miliona eura ili 1,4% ukupnog godišnjeg prihoda na svjetskom nivou iz prethodne godine, opet prema načelu većeg iznosa.

Osim toga, član 32. NIS2 direktive dodatno definira nadzorne mjere i mjere izvršavanja u vezi sa ključnim subjektima. Između ostalog, predviđene su privremene suspenzije certifikata ili ovlaštenja za dio ili kompletne usluge koje pruža ključni subjekt, kao i privremene zabrane obavljanja upravljačkih dužnosti za svako fizičko lice na nivou glavnog izvršnog direktora ili pravnog zastupnika u tom ključnom subjektu.

“Važno je napomenuti da lokalni zakoni mogu propisati strožije mjere od onih definisanih NIS2 direktivom, ali ne i blaže”, navodi Oršanić Kopić u komentaru na predviđene kazne.

Istovremeno, za kompanije koje posluju izvan EU, kazna bi mogla doći i u vidu uskraćivanja pristupa jednom od najvažnijih i najbogatijih tržišta na svijetu, sve uz “gubitak ugovora, potencijalnu zabranu pružanja usluga EU i odgovornost rukovodstva za nepoštivanje sigurnosnih zahtjeva”, navodi Džakula.Pitanje “odgovornosti” ima još jednu važnu komponentu kada je u pitanju NIS2, a to je praksa prikrivanja kada su u pitanju sigurnosni incidenti zarad zaštite poslovne reputacije i interesa. Džakula ovu praksu opisuje kao “kopanje još dublje jame” i dodaje da nova direktiva predviđa kratke rokove za prijavu sigurnosnih incidenata. Oni podrazumijevaju uspostavljanje jasnih koraka za prijavljivanje incidenata: početno prijavljivanje u roku od 24 sata, detaljan izvještaj unutar 72 sata te redovno ažuriranje i konačni izvještaj nakon mjesec dana. Ovi izvještaji trebaju sadržavati informacije o ozbiljnosti incidenta, njegovom utjecaju i poduzetim mjerama, za šta će biti preporučljivo tražiti angažman profesionalnih sigurnosnih konsultanata.

Nemali broj kompanija bi mogao pokušati preko noći i bez većih ulaganja postići usaglašenost “na papiru” kako bi nastavili neometano poslovati

Udar na mala i srednja preduzeća

I Knuplež dijeli ovaj stav, uz opasku da će ova stavka posebno pogoditi mala i srednja preduzeća čiji je glavni problem “nedostatak resursa” koji je sada kombiniran s već postojećim opterećenjem potrebama da se prate najnoviji sigurnosni trendovi. Tu bi, na pola puta između suprotstavljenih potreba zaštite budžeta i usklađenosti s NIS2, kompanijama ruku pomoći mogla pružiti tehnologija. U nju nadu polaže i Džakula.

“S tehničke strane, to može uključivati implementaciju sistema za praćenje sigurnosnih incidenata (SIEM), naprednih antivirusnih rješenja za računare i serversku infrastrukturu, uređaje za zaštitu mrežne infrastrukture kao i alate i procedure za kontinuirano testiranje softvera i interne mreže na bezbjednosne ranjivosti. Kompanije se često opredijele za angažovanje trećih lica, tj. MSP-jeva (Managed Security Providers), za kompletnu implementaciju, upravljanje i održavanje bezbjedonosnih sistema”, kaže Džakula.

Njegov kolega Trampuž sličnu ulogu predviđa za pristup nultog povjerenja (Zero Trust) i zaštitu digitalnih identiteta. Isto važi i za primjenu hardverskih sigurnosnih modela koji bi po stupanju na snagu NIS2 direktive mogli doživjeti pravi bum. “Postoje dodatna tehnička rješenja koja pomažu kompanijama da ograniče i odvoje korištenje mreža i IT sredstava na fizičkom nivou, upravljaju sigurnošću cjelokupnog portfelja krajnjih tačaka i, u konačnici, osiguraju sigurnost kopija podataka”, kaže Trampuž.

Podrška države: između obaveze i manjka resursa

U proceduralnom smislu, u Hrvatskoj i Sloveniji i državna tijela su jedan od aktera od kojih se očekuje pružanje podrške barem u inicijalnoj fazi primjene. Naši sagovornici su tu podijeljeni po liniji očekivanja i realnih mogućnosti. Za Knupleža iz Slovenije, država bi trebala odigrati važnu ulogu, barem u davanju detaljnih smjernica i najboljih praksi, kao i u podršci organizacije obuke i razmjene informacija između organizacije i sektora. Njegov zemljak Trampuž očekuje da će nacionalni CERT-ovi (timovi za hitne računarske intervencije) primarno biti od koristi kod detekcije ranjivosti, reakcija na incidente i izvještavanja.

Ipak, nije realistično očekivati da će država slati stručnjake u svaku kompaniju da prati primjenu direktive. Tu ulogu će, po njemu, ipak preuzeti tržište. Nešto drugačiji ton u odnosu na očekivanja od državne podrške iznosi Kosanović iz Hrvatske: “Slabo, nacionalna tijela tek nemaju dovoljno resursa niti načina da privuku stručni kadar”, zaključuje on. U Bosni i Hercegovini situacija je još složenija jer na državnom nivou nije usvojen Zakon o cyber sigurnosti, kao ni propisi o obaveznom prijavljivanju incidenata, osim ako oni ne predstavljaju krivično djelo u nadležnosti policije u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku.

Prilike nadmašuju prepreke

Na kraju, svi naši sagovornici dijele mišljenje da će direktiva NIS2 imati dubinski utjecaj na sve pore cyber sigurnosti u regiji u godinama pred nama. Najteže prepreke na putu njene primjene bit će nedostatak kvalificiranog osoblja i finansijskih sredstava kojim ne pomažu ni manjak svijesti o rasponu primjene direktive i ulozi države u ovom procesu.

Izvan granica Unije, NIS2 je još veća nepoznanica čije bi ignoriranje regionalne kompanije moglo lako lišiti pristupa lukrativnom tržištu EU. S druge strane, NIS2 je i prilika da se zamalo preko noći povećaju ulaganja  u nedovoljno korištene sigurnosne tehnologije i prakse, poput enkripcije podataka, automatiziranih alata, sistema za praćenje ranjivosti, upravljanje identitetima i simulacije napada. Važan momenat tiče se i pojačanog outsourcinga cyber sigurnosnih usluga, kao i angažmana privatnih sigurnosnih kompanija za edukaciju, konsalting i upravljanje kao prijeke mjere za problem manjak kadra u ovoj oblasti. Sve ovo bi u optimističnijoj varijanti moglo dovesti do širenja ulaganja i ponude na tržištu cijele Jadranske regije uz do sada neviđenu brzinu i intenzitet.

“Jasno je da će doći do znatnog povećanja ulaganja i zbog činjenice da je Direktiva u svojim mjerama adresirala sigurnost lanca opskrbe, uključujući sigurnosne aspekte odnosa između svakog subjekta i izravnih dobavljača ili pružatelja usluga. Subjekti će morati raditi procjenu rizika svojih dobavljača i pružatelja usluga te će se okretati onima koji i sami poštuju mjere zahtijevane NIS2 direktivom te tako umanjiti vjerojatnost incidenta za subjekte s kojima rade. Osim subjekata koji se moraju uskladiti sukladno kategorizaciji koja je definirana NIS2, a koja je obuhvatila i male i srednje velike tvrtke, tu će se naći i tvrtke koje čine lanac opskrbe obveznika. Dakle, veći broj nego što možemo procijeniti temeljem same kategorizacije definirane Direktivom”, navodi Kopić.

Sve u svemu, implementacija NIS2 Direktive treba donijeti značajne promjene u regionalnoj industriji cyber sigurnosti, s fokusom na povećana ulaganja, unapređenje tehnoloških rješenja i poboljšanu saradnju između različitih sektora. U svjetlu prijetnji kojima administrativne granice nikada nisu ni bile prepreka, ovo može biti važan korak ka podizanju kontinentalnog odbrambenog zida u kojem je i regija ništa manje važan bedem.

Supremin prioritet su zaštićeni podaci i privatnost

Kao jedan od globalnih lidera u sigurnosnim rješenjima pogonjenih vještačkom inteligencijom, Suprema je posvećena poštivanju sve strožijih propisa o zaštiti podataka širom svijeta, uključujući Direktivu o mrežama i informacijskim sistemima 2 (NIS2), regulativu Evropske unije koja precizira cyber sigurnosne zahtjeve

Piše: Artem Arifov, menadžer za razvoj poslovanja, Suprema Europe and North Africa E-mail: aarifov@supremainc.com, sales_eu@supremainc.com

Suprema daje prednost zaštiti ličnih podataka i striktno se pridržava NIS-a 2 i Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR) kako bi zaštitila podatke korisnika. Budući da je ova vrsta zaštite direktno povezana s povjerenjem u kompaniju, Suprema je provela niz mjera za usklađivanje s NIS2 direktivom, koja se primjenjuje na sektore kao što su energetika, saobraćaj, bankarstvo, finansije, digitalna infrastruktura i javna uprava.

 Ispunjavanje zahtjeva NIS2 direktive

Uprava i odbor kompanije aktivno su uključeni u upravljanje strategijama tehničke i kibernetičke sigurnosti, uz podršku sigurnosnog osoblja koje kontinuirano procjenjuje, prati i ublažava rizike u skladu sa zahtjevima NIS-a 2. Svi proizvodi i usluge razvijeni su u skladu sa strogim sigurnosnim protokolima, osiguravajući da su kritični podaci šifrirani tokom pohrane i prijenosa. U slučaju da se otkriju bilo kakve ranjivosti u njenim uređajima, Suprema djeluje brzo kako bi ih riješila i transparentno komunicira o tim radnjama.

Osim jačanja tehničke sigurnosti, Suprema rigorozno biometrijskim i kartičnim sistemima kontrole pristupa štiti osjetljiva područja, kao što su centri podataka i laboratorije za istraživanje i razvoj, osiguravajući strogu kontrolu pristupa kancelarijama i osjetljivim zonama. Sigurnosno osoblje konstantno nadzire ključne sisteme i usluge kompanije, garantujući brzo otkrivanje i reakciju u slučaju incidenta. Nakon incidenta provodi se detaljna analiza i dokumentacija kako bi se spriječilo njegovo ponavljanje. Suprema također osigurava da se njeni partneri u lancu nabavke, vanjski izvršioci i dobavljači pridržavaju istih visokih sigurnosnih standarda kroz redovne procjene sigurnosti. Zaposlenici prolaze stalnu obuku kako bi bili svjesni cyber sigurnosnih prijetnji, a kompanija kontinuirano procjenjuje i ažurira svoje interne planove upravljanja i politike kako bi bila u skladu s globalnim sigurnosnim propisima.

CSA Star Level 2 certifikat

Suprema se striktno pridržava GDPR i NIS2 propisa u svim fazama razvoja i rada proizvoda. Kako bi demonstrirala svoje sposobnosti zaštite podataka, redovno obnavlja svoje ISO/IEC 27001 i ISO/IEC 27701 certifikate. Nedavno je stekla i CSA Star Level 2 certifikat kako bi poboljšala sigurnost u oblaku i povećala povjerenje u zaštitu podataka za biometrijske i lične podatke u cloud okruženjima. Kako se pojavljuju nove IT tehnologije i pojačavaju zahtjevi za zaštitu podataka, kompanija ulaže značajno vrijeme i resurse u tekuće istraživanje i ažuriranje svojih sigurnosnih politika. Suprema će nastaviti neumorno raditi na pružanju sigurnih i pouzdanih sigurnosnih rješenja korisnicima širom svijeta.

Hardver i softver u zaštiti podataka

Supremin hardver za kontrolu pristupa od ranih je faza razvoja dizajniran tako da spriječi vanjske hakerske napade i zaštiti podatke. Uređaji visokih performansi sigurno pohranjuju i upravljaju korisničkim i biometrijskim podacima za autentifikaciju na rubu sistema, koristeći napredne sigurnosne tehnologije za šifriranje svih osjetljivih podataka. Supremini uređaji su opremljeni Secure Element (SE) čipovima, koji čuvaju šifrirane lične podatke i kriptografske ključeve na izolovanoj lokaciji, sprečavajući dešifrovanje u slučaju povrede podataka.

Također, Suprema primjenjuje robusne mjere zaštite podataka i cyber sigurnosti u razvoju softvera.

Implementirala je Secure Coding tehniku kako bi spriječila sigurnosne propuste i koristi Secure Boot kako bi osigurala sigurno pokretanje sistema i ograničila preuzimanje neovlaštenog softvera. Osim toga, osjetljivi podaci su zaštićeni korištenjem AES 256 i SHA256 metoda šifriranja, a cijelim životnim ciklusom kriptografskih ključeva sigurno se upravlja putem rješenja za upravljanje ključevima (KMS). Suprema, nadalje, provodi i redovnu statičku analizu, testove penetracije i od razvojnih faza sarađuje sa svojim osobljem za sigurnost informacija kako bi identificirala i ublažila sigurnosne probleme.

Čak i u istraživanju i razvoju AI analize biometrijskih podataka, Suprema ostaje posvećena usklađenosti sa zahtjevima NIS2 direktive. Kako napreduje u analizi biometrijskih podataka za autentifikaciju i nastavlja razvijati nova AI rješenja, Suprema se striktno pridržava smjernica NIS2 direktive tokom cijelog procesa. Svi podaci koji se koriste u istraživanju i razvoju vještačke inteligencije se transparentno prikupljaju i obrađuju u skladu sa GDPR-om i NIS-om 2. Podaci se ne prikupljaju bez saglasnosti korisnika, a lični identifikacijski podaci su zaštićeni kroz detaljan proces deidentifikacije. Osim toga, kako bi osigurala sigurnost AI algoritama, Suprema provodi redovna sigurnosna testiranja i primjenjuje zaštitne mjere protiv potencijalnih prijetnji. Ovi koraci su osmišljeni da održe pouzdanost AI algoritama i istovremeno osiguravaju efikasan odgovor na vanjske napade.

Osim jačanja tehničke sigurnosti, Suprema biometrijskim i kartičnim sistemima kontrole pristupa rigorozno štiti osjetljiva područja, kao što su centri podataka i laboratorije za istraživanje i razvoj, osiguravajući strogu kontrolu pristupa osjetljivim zonama

Pomoć u pridržavanju GDPR i NIS2 propisa

Supremina integrisana sigurnosna platforma BioStar 2 dizajnirana je da pomogne korisnicima da izgrade robustan sigurnosni sistem koji integriše tehničku i cyber sigurnost. BioStar 2 usvaja najnovije sigurnosne protokole i podržava višefaktorsku autentifikaciju (MFA) kako bi zaštitio mreže i IT sisteme. Ovo sprečava neovlašten pristup i jača sigurnost podataka. Kako bi dodatno poboljšala stabilnost BioStara 2, Suprema je implementirala planove za kontinuitet poslovanja i upravljanje krizama da bi se pripremila za sve cyber sigurnosne incidente koji se mogu dogoditi tokom rada platforme. Ovi planovi osiguravaju da osnovne funkcije BioStara 2 nastave raditi čak i tokom neočekivanih prekida, garantujući brz i efikasan oporavak. Svi podaci kojima platforma upravlja sigurno su zaštićeni korištenjem AES-256 enkripcije, jedne od trenutno najsigurnijih dostupnih metoda šifriranja. Ovo osigurava da osjetljivi podaci ostaju sigurni od hakerskih napada tokom pohranjivanja i prijenosa. Osim toga, Suprema provodi redovne sigurnosne provjere podataka kako bi kontinuirano provjeravala integritet sistema i uspostavila je okvir za identifikaciju i odgovor na potencijalne prijetnje unaprijed. Zahvaljujući stabilnom dizajnu sistema i sigurnosnim politikama, BioStar 2 se etablirao kao sigurnosno rješenje kojem kupci mogu vjerovati, budući da nudi najviši nivo stabilnosti i sigurnosti u zaštiti kritične imovine i podataka kupaca.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.