17 Oktobra, 2026
image
Home Kategorija Najave II (Page 6)

Najave II

Analiza sigurnosti škola: Da li sigurnost ipak dolazi u hrvatske škole?

Prije provedbe i usklađivanja sigurnosnih mjera potrebno je poduzeti dodatne korake kako bi se postigli viši standardi sigurnosti u školama i očuvali postojeći. Obrazovne ustanove u Hrvatskoj već su bile obvezne pridržavati se određenih standarda i posjedovati operativne dokumente koji se redovito ažuriraju i nadziru. Novim Protokolom nastoje se obuhvatiti svi sigurnosni elementi koji štite učenike, zaposlenike, roditelje i vanjske posjetitelje dok se nalaze unutar školskih prostora

Piše: Alan Barr, CMKS, Salon bankarske opreme Ozimec; ravnatelj Centra za sigurnost u obrazovnim ustanovama pri UHMS-u; E-mail: alan.barr@sbo.hr

 Jesu li sigurnosni procesi i dokumentirani protokoli bili dovoljni ili je nedavno doneseni Protokol o kontroli ulaska i izlaska u školskim ustanovama zaista bio prijeko potreban? Bio je potreban itekako, ali… Kako bi se osigurao viši stupanj sigurnosti u obrazovnim ustanovama – osnovnim i srednjim školama te učeničkim domovima – i zaštitili učenici i zaposlenici, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske donijelo je 2. siječnja 2025. godine Protokol o kontroli ulaska i izlaska u školskim ustanovama. Cilj Protokola je smanjiti sigurnosne rizike i unaprijediti zaštitne mjere u školama.

 Što donosi Protokol?

Protokol pruža smjernice za prilagodbu školskih pravila s ciljem kontrole pristupa obrazovnim ustanovama i jačanja sigurnosnih mjera. No, s obzirom na brzo donošenje dokumenta, smjernice su prilično općenite – nisu navedene tehničke specifikacije, sigurnosni certifikati, euro norme ni standardi koje bi škole trebale primjenjivati prilikom planiranja i provedbe mjera. To ravnateljima ostavlja nejasnoće o konkretnim koracima koje trebaju poduzeti i na koji način. Ipak, Protokol uvodi nekoliko ključnih elemenata:

 Identifikacija posjetitelja – Svaka osoba koja ulazi u školu (roditelji, vanjski suradnici, gosti) mora se identificirati pri dolasku. Posjetitelji se unaprijed prijavljuju školskom osoblju i prolaze sigurnosnu kontrolu. U nekim školama može biti obvezno nošenje vidljive iskaznice ili značke tijekom boravka u školi.

 Zabranjeni (kontrolirani) ulazi, odnosno jasno označeni i kontrolirani ulazi. Svi vanjski posjetitelji mogu ulaziti isključivo na određene i jasno označene ulaze, poput glavnog ulaza ili portirnice, osobito za vrijeme nastave. Načelno, učenici mogu koristiti dodatne ulaze predviđene za brži pristup školi, ali samo u razdoblju od 30 minuta prije početka nastave. Nakon tog vremena, svi ulazi se zaključavaju, a pristup školi omogućen je isključivo kroz glavni ulaz, uz prethodnu najavu.

Tehnička zaštita i fizičke barijere – sigurnosne barijere, poput zaključanih vrata, elektronički zaključanih prolaza ili vrata koja se ne mogu otvoriti bez prethodne identifikacije, ključni su elementi tehničke zaštite u obrazovnim ustanovama. Osim što je potrebno spriječiti neovlašteni ulazak uklanjanjem ključeva i osiguravanjem da vrata budu zaključana, važno je uzeti u obzir i mogućnost brze i učinkovite evakuacije. U hitnim slučajevima, poput požara, potresa ili unutarnje prijetnje, moraju postojati jasni protokoli za otvaranje vrata i siguran izlaz iz škole.

Prije provedbe i usklađivanja sigurnosnih mjera potrebno je poduzeti dodatne korake kako bi se postigli viši standardi sigurnosti i očuvali postojeći. Obrazovne ustanove u Hrvatskoj već su bile obvezne pridržavati se određenih standarda i posjedovati operativne dokumente koji se redovito ažuriraju i nadziru. Među važnijim dokumentima koji su povezani sa sigurnosnim protokolima škole i osobama koje borave u školi su: Pravilnik o zaštiti na radu, Pravilnik o zaštiti od požara, koji uključuje ažurirani Evakuacijski plan za slučaj požara ili drugih vanjskih opasnosti, Odluka o imenovanju voditelja i zamjenika voditelja evakuacije i spašavanja, Odluka o imenovanju radnika za pružanje prve pomoći, Politika privatnosti i Odluka o osobama odgovornim za obradu osobnih podataka.

Protokol i sigurnosni elementi

Protokolom se nastoje obuhvatiti svi sigurnosni elementi koji štite učenike, zaposlenike, roditelje i vanjske posjetitelje dok se nalaze unutar školskih prostora. Međutim, Protokol se ne odnosi na sigurnost izvan zgrade, poput perimetra oko škole, školskih igrališta ili parkirališta za zaposlenike i posjetitelje.

Glavna točka 2. Protokola sadrži naputke za kontrolu pristupa školskim prostorima. Iako je pravilo o zaključanim vratima već bilo u prijašnjim pravilnicima, sada je jasno propisano da svi ulazi i izlazi škole moraju biti zaključani tijekom nastave. Jedini operativni ulaz za komunikaciju i prolaz tijekom nastave je glavni ulaz, uz detaljne upute o tome tko, kada i kako može koristiti taj ulaz.

 Ulaz i izlaz učenika i posjetitelja

Prema Protokolu, učenici ulaze kroz glavni ulaz ili druge predviđene ulaze 30 minuta prije početka nastave i izlaze 15 minuta nakon završetka. Točno vrijeme ulaska i izlaska određuje ravnatelj škole na temelju rasporeda školskih sati, uz prilagodbu ulaza radi jednostavnijeg i bržeg protoka učenika.

Tijekom malih i velikih odmora, učenici osnovnih škola nemaju dopuštenje napuštati školske prostore. Učenicima srednjih škola dozvoljen je izlazak tijekom velikog odmora. Razlog za ovu razliku je činjenica da osnovne škole učenicima osiguravaju obroke u školskoj kuhinji, dok to nije slučaj za srednje škole. Svi posjetitelji obrazovnih ustanova obvezni su unaprijed najaviti dolazak te dobiti potvrdu od školskog osoblja. Školski zaposlenik koji zaprimi najavu obvezan je o tome obavijestiti radnika na ulazu u školsku ustanovu.

 Zaštitari u školama

Načelno, zaštitari u školama trebali bi igrati ključnu ulogu u očuvanju sigurnosti i prevenciji potencijalnih prijetnji unutar školskog prostora. Njihova zadaća ne uključuje samo fizičku zaštitu već i preventivno djelovanje koje omogućava sigurno okruženje za učenike i nastavnike. Uloga zaštitara mora biti prilagođena specifičnim potrebama svake škole, ovisno o veličini, lokaciji i specifičnim sigurnosnim izazovima.

Nekoliko dana nakon donošenja Pravilnika, a neposredno prije početka drugog polugodišta školske godine 2024./2025., Grad Zagreb odobrio je sredstva za angažiranje zaštitarskih tvrtki. Prema trenutnom planu, svaka osnovna škola dobila je jednog zaštitara u smjeni od deset sati, a zaštitari će ostati angažirani do kraja školske godine. Međutim, s obzirom na to da u Hrvatskoj trenutno nedostaje 3.000 zaštitara, angažirane su sve osobe s licencom koje mogu odraditi satnicu. Posljedica toga je smanjena kvaliteta profesionalnosti, komunikacijskih sposobnosti i mogućnosti dugoročnog zaposlenja na istim ili sličnim pozicijama. Iako je formalno angažiranje zaštitara ostvareno, stupanj sigurnosti u mnogim obrazovnim ustanovama nije značajno porastao, pa su u nekim školama jedino zaključana vrata rezultat mjera za poboljšanje sigurnosti.

Zaštitari u školama trebali bi nadzirati i kontrolirati pristup, što uključuje praćenje i provjeru ulazaka i izlazaka svih osoba – učenika, roditelja i posjetitelja – osobito na glavnim ulazima, bočnim vratima i drugim osjetljivim područjima. Njihova zadaća obuhvaća i preventivno djelovanje u slučajevima nasilja, prijetnji, vandalizma ili drugih sigurnosnih prijetnji, uz sposobnost brze reakcije i deeskalacije situacije te, po potrebi, obavještavanje nadležnih službi. Osim toga, zaštitari su prvi kontakt u kriznim situacijama, osiguravaju koordinaciju s policijom i hitnim službama, te prate školske prostore poput hodnika, dvorišta, igrališta i parkirališta, često putem videonadzora. Također, sastavljaju sigurnosne izvještaje o incidentima i potencijalnim prijetnjama, koji služe za daljnju analizu i prevenciju.

 Kako su zaštitari u Zagrebu angažirani privremeno, a u ostalim gradovima i županijama nisu jednako zastupljeni, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih predložilo je nadopunu Protokola (točka 6., paragraf 6.A) kojom bi škole od početka iduće školske godine bile obvezne zaposliti osobu zaduženu isključivo za sigurnost unutar škole, kao stalnog zaposlenika obrazovne ustanove. Naziv radnog mjesta ove osobe bio bi “operativni djelatnik/djelatnica za sigurnost i civilnu zaštitu”. Njihove zadaće uključivale bi zaštitu osoba i imovine od protupravnog ponašanja, što obuhvaća otključavanje i zaključavanje škole, obilazak prostorija, provjeru ispravnosti videonadzora, sustava i uređaja, kao i identifikaciju osoba.

Također, zaduženja bi uključivala zaštitu od požara i eksplozija kroz provjeru prohodnosti vatrogasnih pristupa, upravljanje krizama i civilnu zaštitu uz osiguranje prohodnosti evakuacijskih puteva te provođenje evakuacije i spašavanja. Osim toga, ta bi se osoba brinula o zaštiti podataka i informacija, primjerice obavještavanjem nadležnih o pronađenim dokumentima i osiguravanjem zaštite osobnih podataka učenika i djelatnika.

Radno mjesto zaštitara

Operativni djelatnici trebali bi komunicirati uljudno i profesionalno, upozoravati na neprihvatljivo ponašanje, sprječavati sukobe među učenicima te pružati informacije posjetiteljima škole. Obavljali bi i ostale poslove vezane uz sigurnost i civilnu zaštitu, definirane godišnjim planovima i relevantnim propisima.

Unatoč ovim planovima, još nisu jasno definirani obuka i uvjeti zapošljavanja na ovom radnom mjestu. Nije poznato hoće li zapošljavanje prethoditi obuci ili će se zahtijevati završeno obrazovanje za ovu poziciju. Riječ je o velikom broju novih radnih mjesta, a trenutačno nema podataka o interesu za ovu poziciju. Prema neslužbenim informacijama, velik broj zaštitara želi se zaposliti u obrazovnim ustanovama zbog sigurnijeg okruženja i većih primanja u odnosu na zaštitarske tvrtke. No, postavlja se pitanje hoće li biti provedene sigurnosne provjere prije zapošljavanja ili obuke, što je uobičajena praksa za profesionalno sigurnosno osoblje u privatnom i javnom sektoru.

Ide nabolje

Uz sve izazove koje je Protokol donio ravnateljima obrazovnih ustanova, zaštitarskim tvrtkama, centrima za obuku, zaposlenicima škola, roditeljima i učenicima, sigurnost obrazovnih ustanova u Hrvatskoj kreće prema unificiranju sigurnosnih standarda.

Prvi korak koji škole moraju poduzeti jest angažiranje stručnjaka za izradu dokumentacije koja uključuje sigurnosnu procjenu postojećeg stanja, analizu i matricu rizika te Plan sigurnosti i zaštite cijele škole. Budući da upravo ovi dokumenti predstavljaju temelj svih daljnjih aktivnosti, a u njihovoj izradi će sudjelovati sigurnosni stručnjaci, tehničari sigurnosti i zaštite, očekuje se da će kroz ovaj proces biti ispravljene nejasnoće u Protokolu, uključujući sigurnosne mjere, specifikaciju certifikata, popis europskih normi i uvođenje standarda kojih bi se škole trebale pridržavati pri planiranju, provedbi i realizaciji Protokola.

Sigurnosnom procjenom utvrdit će se trenutačno stanje dokumentacije povezane sa sigurnošću, odnosno provjeriti postoji li nešto što nedostaje. Analiza rizika i matrica rizika, koja uključuje stupnjeve vjerojatnosti te stupnjeve utjecaja i posljedica, omogućuju identifikaciju, procjenu i upravljanje rizicima. Na temelju tih podataka donose se odluke o smanjenju, prijenosu ili prihvaćanju rizika, ovisno o njihovoj ozbiljnosti i vjerojatnosti. Ključni dokument za daljnje postupke u osiguranju škola i svih sudionika jest Plan sigurnosti. On mora obuhvatiti strategije, procedure i mjere za zaštitu učenika, nastavnog osoblja, roditelja i drugih osoba koje borave u školi. Temelji se na prevenciji, brzom odgovoru u kriznim situacijama i kontinuiranom praćenju sigurnosnih prijetnji, a uključuje mjere tehničke zaštite, obuku i jasne protokole za postupanje u slučaju nužde, bilo da je riječ o lockdownu ili evakuaciji.

Jesmo li, na kraju, sigurni?

Unatoč izoliranim incidentima koji se mogu dogoditi bilo gdje – u školama, prometu, ordinacijama liječnika ili na benzinskim postajama – moglo bi se kazati da je naša regija sigurna, a škole u regiji zaštićene. Ipak, ključni korak prema višem stupnju sigurnosti jest činjenica da se na njoj aktivno radi i da se razvija svijest ne samo stručnjaka već i šire javnosti. Danas su to škole, sutra će to biti i sve druge ustanove s velikom fluktuacijom ljudi. Sigurnost dolazi.

Indeks zrelosti i prikladnosti tehnoloških trendova u 2024.

Naš partnerski medij asmag.com proveo je istraživanje tehnoloških trendova u prošloj godini. Sponzor istraživanja je kompanija ZKTeco, a cilj je da čitaoci bolje razumiju tehnologije koje duboko oblikuju našu industriju

Izvor: asmag.com ; E-mail: redakcija@asadria.com

U anketi je učestvovalo 250 igrača na tržištu sigurnosti koji su odgovarali ne samo o tržišnoj prikladnosti i zrelosti sigurnosnih tehnologija već i o interesu/entuzijazmu kupaca za nove tehnologije i njihovim izgledima rasta u bliskoj budućnosti.

Cloud/hibridna arhitektura

Videonadzor kao usluga (VSaaS) i kontrola pristupa kao usluga (ACaaS), koje sve češće pronalaze put do korisnika, pokazuju male promjene u pogledu prikladnosti i zrelosti u odnosu na 2023. godinu, iako je ACaaS na prvom mjestu u tehnologijama kontrole pristupa s velikim potencijalom rasta.

Vrijedi napomenuti da je hibridna arhitektura dobila više ocjene: 4,03 za tržišnu prikladnost i 3,7 za tehničku zrelost. Kada su u pitanju upiti kupaca, hibrid je na četvrtom mjestu, a prema potencijalu rasta na trećem mjestu. Na osnovu rezultata, možemo vidjeti da popularnost oblaka i dalje raste, a to je posebno slučaj za hibridnu cloud arhitekturu, kod koje se obrada/pohrana podataka dijeli između lokalnog servera i clouda.

“Hibridna arhitektura postaje sve popularnija jer spaja najbolje od lokalnog i cloud sistema. Kompanijama omogućava da zadrže lokalnu kontrolu nad svojim najosjetljivijim podacima, dok istovremeno koriste skalabilnost i pogodnost oblaka za šire upravljanje. Ova dvostrukost posebno je korisna za kompanije sa zastarjelim sistemima koje nisu spremne za punu migraciju u oblak”, rekao je Tom Buckley, suosnivač Qumulexa.

“Fleksibilna implementacija hibridnog oblaka pruža više opcija, jer koliko god sistema radi na lokalnim serverima ili je povezano s oblakom, svi mogu biti spojeni na centralni softver za neometano upravljanje s jedne platforme. Hibridni pristup također pojednostavljuje postepen prelazak na cloud sisteme kako bi uređaji na rubu mreže postali kompatibilni s oblakom. Time se cloud usluge dodaju postojećoj infrastrukturi i omogućavaju razvoj dugoročnih strategija”, rekao je Laurent Villeneuve, viši menadžer marketinga proizvoda u Genetecu.

Vještačka inteligencija / generativni AI

Generativni AI odnosi se na vještačku inteligenciju koja može kreirati nove sadržaje na osnovu postojećih skupova podataka. Kao potencijalna prekretnica za industriju sigurnosti, generativna vještačka inteligencija dobila je ocjenu podobnosti 4,16 i zauzima prvo mjesto i po upitima kupaca i po potencijalu rasta u narednih pet godina.

“Generativna vještačka inteligencija dobija veliku pažnju u sigurnosti zbog sposobnosti da poveća tačnost i brzinu otkrivanja prijetnji, kao i zbog potencijala da smanji broj lažnih alarma. Učenjem iz ogromnih količina podataka, generativni AI može identificirati obrasce koje bi ljudi ili tradicionalni sistemi mogli propustiti, omogućavajući proaktivnije sigurnosne mjere. Također se može koristiti za poboljšanje prepoznavanja lica, prediktivnog održavanja i videoanalitike. Iako još sazrijeva kao sigurnosna tehnologija, njen brz razvoj i široka primjenjivost čine je vrhunskim kandidatom za ulaganje i usvajanje u bliskoj budućnosti”, rekao je Buckley.

Villeneuve, pak, tvrdi da GenAI može dovesti do novih rizika, koji se moraju adekvatno riješiti. “Rast generativne vještačke inteligencije donosi i nove sigurnosne prijetnje, uključujući naglo širenje deep fake modela i ranjivosti u temeljnim modelima, koji su obučeni na ogromnim količinama javno dostupnih internetskih podataka. Industrija sigurnosti mora raditi na identifikaciji i ublažavanju ovih novih rizika kako bi osigurala integritet i sigurnost svojih sistema. Ako se pravilno implementira, to može dovesti do bržeg odgovora i efikasnijih istraga, a u konačnici i povećanja ukupne operativne efikasnosti”, rekao je on.

Obrada podataka na rubu mreže

Obrada podataka u rubnim uređajima dobila je ocjenu prikladnosti 4,3 i zrelosti 3,86. Na trećem je mjestu prema upitima kupaca. Visoka ocjena tržišne prikladnosti otkriva da korisnici uživaju u prednostima obrade podataka na rubu mreže, pri čemu se samo metapodaci prenose na server radi dalje obrade. Ovo omogućava bolje korištenje propusnog opsega i brži odgovor na incidente. Sve veća dostupnost AI kamera koje mogu obraditi videosnimke također pomaže u usvajanju ovog trenda.

Cyber sigurnost

Kibernetička sigurnost dobila je ocjenu prikladnosti 4,39, a zrelosti 3,91. Također je na 2. mjestu i po upitima kupaca i po potencijalu budućeg rasta. Rezultati odražavaju rastuću važnost cyber sigurnosti usred visokih stopa napada. Prema Broadcomu, kamere povezane na internet činile su 15 posto svih IoT napada. Anketa US News and World Reporta pokazuje da je 13 posto ispitanika iskusilo hakiranje kamere, dok je 49 posto zabrinuto zbog toga. Ovo je navelo prodavače da dizajniraju svoje proizvode sa zaštitom od cyber napada. Gallagher je, naprimjer, lansirao svoj Controller 7000 s poboljšanim hardverom i sigurnosnom infrastrukturom kako bi optimizirao zaštitu od takvih napada. Proizvođači videonadzorne opreme sve više ističu usklađenost s NDAA regulativom, pri čemu se ključni dijelovi komponenti ne proizvode u Kini.

Sigurnost bez posade: dronovi i roboti

Sigurnosni sistemi bez posade, kao što su dronovi i roboti, dobili su umjerene ocjene podobnosti i zrelosti od 3,7 i 3,34. Na četvrtom su mjestu prema potencijalu rasta u bliskoj budućnosti. Sigurnost bez posade bila je tema o kojoj se mnogo raspravljalo prije nekoliko godina, ali izgleda da su interes i entuzijazam korisnika malo splasnuli. Međutim, i dalje ima korisne primjene, posebno u kritičnim misijama gdje je nadzor pomoću fiksnih kamera nedovoljan. Mitsubishi se, naprimjer, udružio sa 3S-om kako bi ponudio rješenje za sprečavanje požara u kojem dronovi lete s termalnim kamerama i otkrivaju izvore vatre, koji mogu eskalirati u požare većih razmjera.

Rangiranje sigurnosnih tehnologija prema upitima kupaca

Br. Tehnologija
1 AI / Generativna vještačka inteligencija
2 Cyber sigurnost / Rješenja za zaštitu od cyber napada
3 Obrada/pohrana podataka na rubu mreže
4 Hibridna cloud arhitektura
5 Sigurnosne platforme bez posade
6 5G
7 Radar i lidar

Rangiranje sigurnosnih tehnologija prema potencijalu rasta

Br. Tehnologija
1 AI / Generativna vještačka inteligencija
2 Cyber sigurnost / Rješenja za zaštitu od cyber napada
3 Hibridna cloud arhitektura
4 Sigurnosne platforme bez posade
5 5G
6 Obrada/pohrana podataka na rubu mreže
7 Radar i lidar

 

Analiza sektora privatne zaštite u Hrvatskoj

Kao i svake godine, i ovaj put predstavljamo najkompletniji dokument koji tretira oblast privatne zaštite u Hrvatskoj, a koji je, za potrebe Hrvatskog ceha zaštitara, uradio Ekonomski institut iz Zagreba. Cilj analize je kontinuirano praćenje osnovnih poslovnih i drugih procesa unutar djelatnosti privatne zaštite, kao i sagledavanje tržišnih odnosa i važnosti poslovanja u ukupnoj privredi te zemlje

Pripremili: Damir Muharemović i Nermin Kabahija; E-mail: redakcija@asadria.com

Za potrebe Hrvatskog ceha zaštitara izrađena je analiza osnovnih pokazatelja o radu i poslovanju firmi unutar sektora privatne zaštite, kao najvažnijeg segmenta djelatnosti po ukupnom prihodu i broju zaposlenih, a čija je osnovna djelatnost pružanje usluga fizičke i tehničke zaštite osoba i imovine pravnim i fizičkim licima u Republici Hrvatskoj. Prilikom izrade analize Ekonomski institut iz Zagreba je kontinuirano sarađivao s HCZ-om, a i ovaj put su korišteni isključivo podaci Financijske agencije (FINA) preuzeti s web-portala Info.biz. Također, analiza je provedena posebno za dva podsektora unutar sektora privatne zaštite, a to su tehnička i fizička zaštita.

Kriterij za izradu

Prilikom izrade rang-lista firmi kriterij koji smo u a&s Adriji uzeli su ostvareni prihodi, pa se prema tome formirala lista najvećih 30 preduzeća za svaki od podsektora. Dodatan kriterij je da je firma bila aktivna na tržištu prema podacima za posljednje dostupnu godinu u svim mjesecima. Nakon definiranja skupa od 30 najvećih firmi prema prihodima, za svako od ovih kolektiva su dodatno prikazani sljedeći pokazatelji: broj zaposlenih, dobit/gubitak, ukupan prihod po zaposlenom te prosječne mjesečne neto plate po zaposleniku za posljednje tri godine.

Analizom nisu obuhvaćene fizička lica (obrti) koja, iako posjeduju licencu MUP-a za obavljanje poslova privatne zaštite, ne predaju godišnje finansijske izvještaje FINA-i, unutrašnje čuvarske službe, preduzeća koja posjeduju licencu za poslove privatne zaštite, ali većinu prihoda ostvaruju izvan djelatnosti N80.10 i N80.20, te preduzeća koja nemaju licencu za obavljanje poslova privatne zaštite. No, treba znati da podaci FINA-e ne daju uvid u strukturu ostvarenih prihoda u slučaju da se firma bavi više od jednom djelatnošću. Stoga su prikazani podaci za preduzeća kojima obavljanje poslova privatne zaštite nije primarna djelatnost pristrani prema gore, odnosno analiza ih precjenjuje.

Rezultati analize

Pokazatelj poslovanja djelatnosti privatne zaštite i ukupne privrede Hrvatske u posljednje tri godine prikazan je kroz Grafikon 1. On pokazuje povećanje ukupnih prihoda od 2021. do 2023, kako u ukupnoj privredi tako i u sektoru privatne zaštite (Grafikon 1). Uporedimo li 2022. s godinom ranije, vidljiv je rast ukupnih prihoda od 14,7% u privatnoj zaštiti, dok su 2023. u usporedbi s prethodnom godinom prihodi u privatnoj zaštiti porasli za 12,8%. U 2023. u odnosu na godinu ranije prihodi su također u ostatku privrede porasli za 9%, što govori o nešto većem potencijalu generisanja prihoda sektora privatne zaštite u odnosu na ostatak privrede. Grafikon 1 također pokazuje da su prihodi sektora privatne zaštite u periodu 2020–2022. rasli brže od ukupne privrede Hrvatske, da bi se onda ovaj trend preokrenuo u 2023.

Treba reći i da analiza bilježi blagi rast prosječnog broja zaposlenih po svakoj firmi u sektoru privatne zaštite od 0,3% u 2023. U 2022. ovaj je pokazatelj iznosio u prosjeku 58,3 zaposlenih po firmi, što je predstavljao pad od 1,5% u odnosu na 2021, dok u 2023. sada iznosi 58,5.

Nadalje, prosječna mjesečna neto plata po zaposleniku u sektoru privatne zaštite kontinuirano je rasla u posljednje tri godine i sada iznosi 963 eura u 2023, što predstavlja povećanje od 15% u odnosu na godinu ranije. U odnosu na prosječnu platu po zaposleniku u ukupnoj privredi Hrvatske koja također bilježi konstantan rast od 2021. naovamo, plate u sektoru privatne zaštite su konstantno niže od hrvatskog prosjeka (Grafikon 2).

Prosječna mjesečna neto plata po zaposleniku u sektoru privatne zaštite kontinuirano je rasla u posljednje tri godine i sada iznosi 963 eura, što je povećanje od 15% u odnosu na godinu ranije

Fizička zaštita

Trideset firmi koje su ostvarile najviše ukupne prihode u podsektoru fizičke zaštite prikazano je u Tabeli 1, koja obuhvata prihode, dobit, stopu i broj zaposlenih. Od ukupnog prihoda koji iznosi 257,220 miliona eura u 2023, 30 najvećih ostvarilo je 242,331 miliona eura ili 94,2% (93,9% u 2022; 93,5% u 2021), što ukazuje na relativno konstantan udio tih kompanija. Dvije najveće firme po ukupnom prihodu u fizičkoj zaštiti i 2023. godine su Securitas Hrvatska i Sokol, a njihovi prihodi iznose ukupno 88,038 miliona eura, odnosno zajedno nose 34,2% cijelog podsektora. Značajno je istaći da su se ukupni prihodi u 2023. u odnosu na prethodnu godinu povećali za 13,8%, što je gotovo jednak trend rasta u odnosu na ranije godine (13,9% za 2022).

Ukupni prihodi u ovom podsektoru konstantno su rasli u posljednjih pet godina sa 183,984 miliona eura u 2019. do 257,220 miliona u 2023, a 30 najvećih kompanija bilježe konstantan rast ukupnih prihoda u cijelom promatranom periodu i prate trend ukupnog podsektora.

Broj zaposlenih

Od ukupnog broja zaposlenih u fizičkoj zaštiti u 2023. od 11.212 radnika, 30 najvećih zapošljava njih 10.684 ili čak 94,9% (94,1% u 2022; 93,8% u 2021). Dvije najveće kompanije po broju zaposlenih u ovome podsektoru – Securitas Hrvatska i Sokol – zapošljavaju ukupno 4.023 zaposlenika, tj. više od trećine (35,9%) cijelog podsektora u 2023. Ipak, treba reći da je ukupan broj zaposlenih manji u odnosu na prethodnu godinu za 2,4%, dok je u 2022. u odnosu na 2021. pao za 0,2%.

Dobit/gubitak nakon oporezivanja

Od ukupne dobiti nakon oporezivanja od 20,897 miliona eura u 2023. trideset najvećih firmi ostvarilo je 18,596 miliona eura ili 89,1% dobiti ukupnog podsektora (95,7% u 2022). Dvije najveće kompanije po ukupnoj bruto dobiti nakon oporezivanja u podsektoru fizičke zaštite ovaj put su Sokol i Klemm sigurnost. Njihova ukupna dobit za 2023. godinu iznosi 8,918 miliona eura ili dvije petine (42,7%) cijelog podsektora. Ukupna dobit podsektora nakon oporezivanja je u 2023. u odnosu na prethodnu godinu ipak porasla za 27%, što je također trend koji se nastavlja u posljednjih pet godina.

15-postotni rast plata

Prosječna mjesečna neto plata po zaposlenom u podsektoru fizičke zaštite u Hrvatskoj u 2023. iznosila je 734 eura, što je u odnosu na prethodnu godinu povećanje od 15,6%, kada je iznosila 634 eura. Zanimljivo je da su dvije najveće firme po rastu prosječne neto plate po zaposlenom u ovome podsektoru FINA Gotovinski servisi i AKD-Zaštita, i to za 13,1%, odnosno i 17,4% u odnosu na 2022. Iz podataka je vidljivo da je prosječna mjesečna neto plata konstantno rasla unazad pet godina, sa 529 eura u 2019. na 734 eura u 2023.

I ukupan prihod po zaposlenom u ovome podsektoru je rastao za 16,7% i sada iznosi 22.941 euro. Kada je ovaj pokazatelj u pitanju, dvije firme s najvećim ukupnim prihodom po zaposlenom u 2023. su FINA Gotovinski servisi i Joker fitness. One bilježe rast u ovoj stavki za 14,9% i 28,0% u odnosu na prethodnu godinu. Treba istaći da su ukupni prihodi po zaposlenom u ovom podsektoru u posljednjih pet godina konstantno rasli, sa 15.837 eura u 2019. na 22.941 euro u 2023.

Tehnička zaštita

Najvećih 30 kompanija u podsektoru tehničke zaštite prema ostvarenim prihodima prikazano je u Tabeli 2. Ukupan prihod podsektora tehničke zaštite u 2023. godini u Hrvatskoj iznosio je 232,775 miliona eura. Trideset najvećih ostvarilo je ukupne prihode u iznosu od 149,847 miliona eura ili 64,4% ukupnog podsektora (63,5% u 2022; 64,2% u 2021), što ukazuje na relativno konstantan udio najvećih kompanija. I po ovoj stavci, dva najveća preduzeća su Alarm automatika i Eccos inženjering, koji su ostvarili ukupno 46,167 miliona eura prihoda, odnosno 19,8% cijelog podsektora. Značajno je navesti da su se i ukupni prihodi u 2023. u odnosu na prethodnu godinu povećali za 23% i da odražavaju kontinuiran trend rasta u posljednjih pet godina. Trideset najvećih bilježe isti trend ukupnih prihoda kao i kompletan podsektor.

Broj zaposlenih

Od ukupnog broja zaposlenih u tehničkoj zaštiti (1.935 radnika) 30 najvećih zapošljava njih 997 ili 51,3% (51,1% u 2022; 50,1% u 2021). Dvije najveće kompanije prema ovoj stavci su Eccos inženjering i Alarm automatika, koje zapošljavaju ukupno 281 zaposlenika u 2023. ili 14,5% cijelog podsektora. Važno je napomenuti da se ukupan broj zaposlenih u 2023. povećao u odnosu na prethodnu godinu za 3,9%, dok se u 2022. u odnosu na godinu ranije povećao za 5,3%. Ovo povećanje, iako u manjem procentu u odnosu na godinu ranije, ipak predstavlja kontinuiran rast u posljednjih pet godina, gdje smo imali 1.652 zaposlena u 2019, a 1.935 u 2023. Zanimljivo je da nema razlika između broja zaposlenih između 30 najvećih kompanija i ostalih.

Dobit/gubitak nakon oporezivanja

Od ukupne dobiti nakon oporezivanja od 22,144 miliona eura u 2023, 30 najvećih ostvarilo je 13,322 miliona eura ili 60,2% od ukupnog podsektora (62,1% u 2022). Dvije najveće firme po ovoj stavci su Aling i Insig 2, a zajedno su ostvarili ukupno 3,296 miliona eura dobiti ili 14,9% cijelog podsektora. Pozitivno je i to što je ukupna dobit u 2023. u odnosu na prethodnu godinu porasla za čak 26,6%. I ovaj rast također predstavlja konstantu u posljednjih pet godina.

Prosječna mjesečna neto plata i prihodi po zaposleniku

Prosječna mjesečna neto plata po zaposlenom u tehničkoj zaštiti u 2023. iznosila je 1.043 eura, što je u odnosu na prethodnu godinu povećanje od 11,4%. U 2022. ovaj je segment iznosio 936 eura, s povećanjem od 4,5% (896 eura) u odnosu na godinu ranije. Dvije firme s najvećom prosječnom mjesečnom neto platom u tehničkoj zaštiti u 2023. su Špica sustavi (povećanje za 9,7% u odnosu na prethodnu godinu) i Insig 2 (rast za 4,7% u odnosu na prethodnu godinu), dok je trend povećanja plata u posljednjih pet godina općenito kontinuiran.

Ukupan prihod po zaposlenom

Ukupan prihod po zaposlenom u tehničkoj zaštiti u 2023. iznosio je 120.297 eura, što je u odnosu na prethodnu godinu (101.643 eura) povećanje za 18,4%. Dvije firme s najvećim rastom prosječne mjesečne neto plate u tehničkoj zaštiti u 2023. su Špica sustavi (povećanje za 9,7% u odnosu na prethodnu godinu) i Insig 2 (povećanje za 73,8% u odnosu na prethodnu godinu). Ukupan prihod po zaposlenom u tehničkoj zaštiti bio je relativno konstantan na razini od oko 90 hiljada eura do 2021, kada počinje blago uzlazni trend ponajviše zbog rasta prihoda po zaposlenom u ostalim firmama.

Security 50: Optimizam povratka na trasu rasta

Security 50 je godišnje istraživanje a&s grupacije koje rangira 50 najvećih globalnih proizvođača u industriji sigurnosnih tehnologija shodno njihovim prihodima i  tržišnom utjecaju. Lista obuhvata kompanije koje se bave videonadzorom, kontrolom pristupa, alarmnim sistemima i drugim sigurnosnim rješenjima, a među vodećim proizvođačima i ovaj put su Hikvision, Dahua Technology, Axis Communications, Honeywell, ASSA ABLOY i Motorola Solutions

Izvor: asmag.com ; E-mail: redakcija@asadria.com

Sve su industrije na svijetu, uključujući i sigurnosnu, prošle godine doživjele rast. Prema podacima Svjetske banke, prosječni bruto domaći proizvod u svijetu u 2023. porastao je 2,6 posto u odnosu na prethodnu godinu. Sjedinjene Američke Države su imale značajniji učinak od ostalih naprednijih ekonomija s rastom od 2,5 posto, kineski BDP porastao je za 5,2 posto, dok su tržišta i ekonomije u razvoju dale zadovoljavajuće rezultate, sa četveropostotnim rastom.

Prvih deset kompanija

Pozitivan sentiment osjeća se i u ovogodišnjem Security 50 istraživanju, koje rangira pedeset najboljih kompanija u sigurnosti na osnovu prihoda od prodaje sigurnosnih proizvoda u 2023. godini. Svih je deset prvih kompanija – Hikvision Digital Technology, Dahua Technology, ASSA ABLOY, Motorola Solutions, Axis Communications, Allegion, Tiandy, Hanwha Vision, TKH (Smart Vision Systems) i Aiphone – registrovalo rast prihoda u 2023. godini u rasponu od jednocifrenog do nižeg dvocifrenog. Hikvision i Dahua zadržali su prvo i drugo mjesto na ljestvici svjetskih sigurnosnih kompanija, s prihodima od prodaje sigurnosnih proizvoda u 2023. od 9,31 milijarde američkih dolara, odnosno 4,32 milijarde dolara, respektivno.

Na ovogodišnjoj Security 50 listi imamo novo ime – GWELLTIMES, proizvođača pametnih kamera, pametnih zvona za vrata i pametnih reflektora sa sjedištem u Shenzhenu. Tu su i povratnici na listu: TKH (Smart Vision Systems), DNAKE, JOVISION i Sparsh CCTV.

Trend rasta

Trideset šest kompanija registrovalo je povećanje prihoda u periodu 2022–2023, dok je četrnaest zabilježilo gubitke. Prvih deset koje prema procentu rasta su: Sparsh CCTV, GWELLTIMES, Synectics, Kedacom, Evolv, MEARI, CP Plus, Allegion, NAPCO i ASSA ABLOY. Vrijedi napomenuti da su sve kineske kompanije (osim dvije) ove godine zabilježile rast. Ovo je u velikoj suprotnosti s prošlom godinom, kada je većina kineskih proizvođača na Security 50 listi imalo pad prihoda zbog različitih unutrašnjih i vanjskih izazova. Ako gledamo ovogodišnju listu, možemo jasno vidjeti da se kineske kompanije oporavljaju, u skladu s pozitivnim ekonomskim učinkom Kine u 2023. godini.

Pregled za 2024. godinu

Konsenzus je da će sigurnosna industrija nastaviti rasti. To je manje-više potkrijepljeno našim nalazima, koji pokazuju da većina kompanija koje su ustupile podatke i o prihodima za 2024. bilježi rast u odnosu na prethodnu godinu. Sigurnosna industrija, zapravo, konačno doživljava “povratak u normalu” nakon pandemije.

“Industrija sigurnosti pokazala je značajan rast u 2024. godini, a tržište se vratilo u normalu. Kompanija i-PRO doživjela je dosljedan dvocifreni rast, a raspoloženje je bilo pozitivno širom Amerike te EMEA i APAC regija. Ovaj rast potaknut je našom strategijom da poboljšamo rad s integratorima i učinimo tehnologiju AI rubnog računarstva standardom u većini naših proizvodnih linija”, rekao je Gerard Figols, direktor proizvoda u kompaniji i-PRO.

“Mnogo je faktora utjecalo na rast industrije integracije sigurnosnih sistema, uključujući veći fokus na integraciju tehničke i kibernetičke sigurnosti, veću potražnju za cloud sigurnosnim rješenjima, rast tehnologija pametnih zgrada i IoT integracije, kontinuiranu modernizaciju sistema i sve veće usvajanje vještačke inteligencije i analitike”, rekao je Eric Yunag, izvršni potpredsjednik za proizvode i usluge u Convergintu.

“Značajan pokretač rasta bilo je sve veće usvajanje cloud rješenja i SaaS modela. Ova promjena, koja je već neko vrijeme dobivala na snazi, sada je u potpunosti u toku, s većim kompanijama koje predvode pomjeranje ka cloud ili hibridnim instalacijama. Osim toga, potražnja za rješenjima za vještačku inteligenciju i inteligentnu automatizaciju postaje sve istaknutija u pogledu sigurnosti, iako se tek čekaju konkretni rezultati trenutnog snažnog publiciteta u vezi s vještačkom inteligencijom”, rekla je Despina Stamatelos, viša komercijalna menadžerica u Genetecu.

“Oblak i AI nisu novi trendovi, ali ipak opažamo promjene zbog njihovog većeg usvajanja, pri čemu prodajni kanali, posebno integratori i instalateri, transformišu svoje poslovanje kako bi najbolje prodali ove tehnologije”, rekao je Jon Cropley, glavni analitičar, i Josh Woodhouse, osnivač Novaira Insightsa. U međuvremenu, ne treba zanemariti ni rubna AI rješenja. “AI analitika na rubu mreže i rješenja u oblaku bili su istaknute tehnologije u 2024. Jedan od izazova korištenja cloud tehnologije je taj što prenošenje videopodataka u/iz oblaka može biti skupo. Analitika zasnovana na vještačkoj inteligenciji isključivo u oblaku povećava trošak i može uzrokovati neprihvatljiva kašnjenja, zbog čega je obrada podataka na rubu mreže od suštinskog značaja. Obrada nekompresovanih slika u kameri povećava preciznost te osigurava da se samo lagani metapodaci koji opisuju događaje i atribute prenose u oblak za dalju analizu”, rekao je Figols.

Važne akvizicije i spajanja

Ove smo godine također svjedočili nekim značajnim slučajevima spajanja i preuzimanja kompanija kako se industrija nastavila konsolidirati. To uključuje Vitaprotechovu kupovinu Identiva za 145 miliona dolara, Honeywellovu akviziciju Carrierovog sigurnosnog poslovanja za 4,95 milijardi dolara, koji je uključivao LenelS2 (dogovor je objavljen u decembru 2023), te spajanje Milestonea s BriefCamom i Arculesom, čime su udružene snage ponuđača softvera za upravljanje videozapisima, videoanalitiku i VSaaS.

“2024. je bila godina velikih spajanja i akvizicija u sektoru sigurnosti. Značajno je da su vodeće sigurnosne kompanije agresivno sklapale poslove s analitičkim firmama koje koriste vještačku inteligenciju, poboljšavajući njihove sposobnosti u prediktivnom nadzoru i automatiziranom otkrivanju prijetnji. Za mnoge u industriji, ovaj trend konsolidacije pokazao se korisnim jer je ubrzao primjenu inovativnih tehnologija i pomogao da se pojednostavi razvoj integrisanijih rješenja”, rekao je Aditya Khemka, generalni direktor CP PLUS-a.

Tekući izazovi

Uprkos pozitivnim izgledima, određeni izazovi i dalje ostaju. Jedan od njih je kontinuirano divljanje kibernetičkih napada, od kojih su neki pokrenuti pomoću umreženih sigurnosnih uređaja.

“Prijetnja od cyber napada nije se smanjila tokom 2024. godine, s više visokoprofilnih povreda podataka, hakiranjima većih količina podataka i više upozorenja o mogućnostima sofisticiranih napada koje sponzoriraju neprijateljske države. Dakle, cyber sigurnost ostaje jedan od najvećih izazova s ​​kojima se sigurnosni sektor suočava. Rješavanje ovog izazova zahtijeva sveobuhvatne strategije zaštite podataka i robusne mjere sigurnosti”, rekao je Alex Lee, viši menadžer prodaje u IDIS-u.

U međuvremenu, strožiji propisi u vezi s privatnošću podataka, posebno za tehnologije za prepoznavanje lica i analizu ponašanja zasnovane na vještačkoj inteligenciji, predstavljaju dodatne prepreke. “Kompanije u 2024. morale su se snalaziti u složenim pravnim okvirima, istovremeno osiguravajući da njihova rješenja ostanu usklađena s regulativama i efikasna. Očekuje se da će ovi izazovi i dalje biti prisutni. Ipak, u CP PLUS-u vjerujemo da su izazovi, iako ogromni, otvorili i prilike. Fokus na inovacije doveo nas je do partnerstva s tehnološkim divovima koji donose različite perspektive u rješavanju ovih problema”, rekao je Khemka.

Yunag je naveo neke od izazova s ​​kojima se industrija suočava: manjak radnika i vještina, neefikasnost lanca snabdijevanja, rastuća budžetska ograničenja i povećanje zabrinutosti za sigurnost kritične infrastrukture. “Ove zabrinutosti posebno su rasprostranjene jer se mnoge kompanije i dalje oslanjaju na složene, tradicionalne arhitekture sigurnosnih sistema. Iako će se ovi izazovi vjerovatno nastaviti i 2025. godine, lideri mogu nastojati da ih prevaziđu razvojem visokoprilagođenih edukacijskih programa kako bi osigurali da su njihovi zaposlenici osposobljeni za najnovije vještine i tehnologije, zatim primjenom inovativnih strategija sigurnosnih programa kako bi se pojednostavili svakodnevni procesi te jačanjem odnosa i partnerstava u industriji radi moderniziranja sposobnosti integracije sistema”, rekao je on.

Konačno, regionalni sukobi – posebno ratovi u Ukrajini i na Bliskom Istoku – također su utjecali na postojeće stanje, donoseći prilike, ali i rizike. “Regionalni sukobi primjetno su utjecali na sigurnosnu industriju. Potražnja za sistemima nadzora je porasla, posebno u osjetljivim područjima kao što je kritična infrastruktura. Konflikti su povećali potrebu za brzim, AI nadzornim rješenjima za otkrivanje prijetnji u realnom vremenu. Osim toga, veća državna potrošnja na odbranu i sigurnost podržala je rast tržišta”, rekao je Thomas Lausten, izvršni direktor MOBOTIX-a.

“Međunarodni poredak manje je stabilan sada nego u bilo koje vrijeme od kraja hladnog rata, s razornim regionalnim sukobima i rastućom prijetnjom od još goreg”, rekao je Lee. On je naglasio da su za kompanije i vlade negativne posljedice višestruke i različite i da ih je teško predvidjeti. “Od poremećaja globalnog transporta do utjecaja prisilne migracije, od povećanja međunarodnih tenzija koje vode do nametanja carina do razvoja novog oružja i novih načina vođenja rata – svijet u kojem živimo još je opasniji”, kazao je on. Imajući to u vidu, preduzeća moraju diverzificirati svoj opskrbni lanac i usvojiti fleksibilnije proizvodne strategije kako bi prevazišla ovaj izazov.

Sljedeća godina

Kratkoročno, sigurnosna industrija je na putu rasta. Prema nedavnom zajedničkom izvještaju SIA-e, ASIS-a i Omdije, predviđa se da će kombinovana godišnja stopa rasta tržišta sigurnosne opreme u periodu od 2022. do 2026. biti 8,2 posto, a tržišta sigurnosnih usluga 6,9 posto.

S obzirom na to, rast će se nastaviti i 2025. godine jer se industrija suočava s većom izvjesnošću i nastavlja usvajati napredne tehnologije i rješenja. “2025. će biti pozitivnija godina za rast. Neki od geopolitičkih poremećaja 2024. uzrokovani su izbornom godinom u zemljama širom svijeta. Iduća će godina imati više efekta od novih vlada u mnogim zemljama, uz usvojene nove investicijske planove i veću izvjesnost investicija privatnog sektora”, rekli su Cropley i Woodhouse.

“Očekujemo da će se rast nastaviti do 2025. godine, a ključni pokretači su stalno usvajanje kontrole pristupa i videonadzora kao usluge. Ove tehnologije će ostati centralne za evoluciju industrije jer organizacije traže skalabilna, fleksibilna i efikasna sigurnosna rješenja”, rekla je Stamatelos.

Lausten je ponovio njihove stavove. “U 2025. se očekuje nastavak rasta postignutog u 2024. godini. Urbanizacija, veća ulaganja u pametne gradove i kontinuirana geopolitička nestabilnost potaknut će potražnju za naprednim sigurnosnim rješenjima. Ključni pokretači rasta su veći rast vještačke inteligencije i softverske analitike, posebno bihevioralne analize, širenje sigurnosnih platformi u oblaku te veći fokus na cyber sigurnost i sisteme usklađene sa NDAA-om. Sve veći fokus na održivost i energijski efikasna rješenja također će utjecati na tržište u bliskoj budućnosti”, rekao je on.

“Neki očekuju da će 2025. donijeti nove inovacije, posebno u oblastima kvantne kriptografije i autonomnog nadzora dronova. Kvantna enkripcija, sa svojim potencijalom da zaštiti komunikaciju čak i od najnaprednijih cyber prijetnji, mogla bi redefinirati budućnost kibernetičke sigurnosti. Autonomne bespilotne letjelice opremljene vještačkom inteligencijom mogle bi igrati veću ulogu u praćenju ogromnih, udaljenih područja uz minimalnu ljudsku intervenciju”, rekao je Khemka. “Biometrija sljedeće generacije, kao što je prepoznavanje hoda i glasovna identifikacija, također bi mogla postati glavni trend, nudeći sofisticiranije metode osiguranja osjetljivih okruženja. Ove inovacije pomoći će u rješavanju evoluirajućih izazova s kojima se suočavaju sigurnosni profesionalci, osiguravajući da industrija ostane ispred krivulje u pogledu fizičkih i kibernetičkih prijetnji.”

Diverzifikacija od sigurnosti

Za sljedeću godinu tu je i trend – posebno uočljiv u Kini – da se kompanije udaljuju ili diverzificiraju od same sigurnosti, fokusirajući se na rješenja za različite oblasti kao što je obrazovanje. Naprimjer, neke kineske kompanije pružaju rješenja koja ne samo da čuvaju kampus sigurnim već i prate dešava li se bilo kakvo vršnjačko nasilje ili jesu li učenici zadovoljni nastavom. Neke kompanije sada se pozicioniraju kao firme za IoT/digitalizaciju, nudeći rješenja za online sastanke/striming, pa čak i rješenja za punjenje električnih vozila.

Zaključak

Sve u svemu, možemo vidjeti da se sigurnosna industrija vraća u normalu nakon pandemije. Očekuje se rast u ovoj i narednoj godini, prvenstveno potaknut većim usvajanjem vještačke inteligencije i clouda. Iako izazovi kao što su kontinuirane kibernetičke prijetnje, strožije regulatorno okruženje i tekući regionalni sukobi i dalje ostaju, sigurnosni igrači ipak su optimistični glede putanje rasta, koja će trajati narednih nekoliko godina.

Kako je spašena oteta djevojčica u Srbiji

Ovaj put vam donosimo priču o zaštitarima koji su učestvovali u desetodnevnoj potrazi za otetom djevojčicom iz Niša. Njen otmičar je osuđivani silovatelj i pedofil, nadaleko poznat kao Malčanski berberin, čija su zlodjela dodatno motivisala ekipu agencije Nifon Security da ne odustaju dok se mala Monika ne pronađe

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

Decembar 2019. godine donio je jedan od najupečatljivijih slučajeva u modernoj historiji potrage za nestalim osobama u Srbiji. Dvanaestogodišnja Monika Karimanović bila je oteta na putu do škole u njenom rodnom gradu, a svaki izgubljeni trenutak značio je dodatnu opasnost za njen život. Dok su policija i žandarmerija tragali za otmičarem Ninoslavom Jovanovićem, timovi agencije Nifon Security pokazali su šta znači istinska posvećenost i hrabrost na djelu.

Težak teren

Tih deset dana neizvjesnosti, praćenih hladnim vremenom i nepristupačnim terenom, pokazalo je da upornost i zajednički rad mogu spasiti ljudski život. “Tokom dugog niza godina rada susreli smo se s različitim izazovima, ali taj slučaj ostavio je dubok trag na sve zaposlene, koji danas s ponosom ističu zadovoljstvo zbog uspešnog epiloga. Svaki minut je bio važan, a svaki korak na teškom i hladnom terenu bio je vođen samo jednom mišlju – pronaći Moniku i vratiti je kući”, prisjetila se događaja Sanja Petrović Nikolić, operativna direktorica kompanije Nifon Security iz Niša.

Dvanaestogodišnja djevojčica Monika Karimanović nestala je u petak, 20. decembra 2019. godine, u ranim jutarnjim satima, na putu do škole, na teritoriji grada Niša. Operativnim radom MUP-a Republike Srbije vrlo brzo je utvrđen način i mjesto nestanka i onda je pokrenuta opsežna operacija potrage.

 Ostavljao tragove

“Ono što će kasnije biti utvrđeno je da je devojčica prevarom namamljena u automobil Ninoslava Jovanovića, poznatijeg kao Malčanski berberin, četrdesetšestogodišnjeg silovatelja i pedofila koji je više puta osuđivan za seksualne delikte. On joj se predstavio kao domar koji prvi put ide na posao, baš u njenu školu”, rekla je Petrović Nikolić. S obzirom na to da se radilo o vrlo zahtjevnom terenu kojim se kretao, a koji je otmičar odlično poznavao, policiji je rad umnogome bio otežan. Počela je borba za spas mladog života.

“Nifon Security, kao društveno odgovorna kompanija, odmah je na raspolaganje stavio sve svoje raspoložive kapacitete i ljudstvo. Danima je 20 kolega i koleginica učestvovalo u zajedničkim aktivnostima pretrage terena, zajedno sa pripadnicima policije, žandarmerije, lovcima i mnogobrojnim dobrovoljcima. Svi zajedno sa samo jednim ciljem – spasiti život i dete bezbedno vratiti porodici. Nije postojao umor, uprkos hladnom vremenu, planinskim predelima i višednevnim potragama. Sve vreme je izmicao, ostavljajući za sobom tragove”, rekla je Petrović Nikolić.

Neumorno traganje

U selu Orašac kod Knjaževca, 23. decembra 2019. godine, nađena je napuštena kuća u kojoj je otmičar boravio sa devojčicom. U kući su nađeni tragovi otete djevojčice, što je svima davalo nadu da je i dalje živa i da je kretanje nastavio sa žrtvom.

“Obruč oko zločinca se stezao. Potraga je 26. decembra 2019. godine sužena na četiri sela. Stari planinski predeli, slabo naseljeni, koje je otmičar odlično poznavao, nisu nas demoralisali. Nifonovim timovima za potragu rukovodio je koordinator operativnih poslova Bojan Lukić. Rukovodstvo kompanije Veselin Jakovljević i Slavko Šain podržali su jednoglasan stav svih da se sa terena ne vraćamo i da ne odustajemo do pronalaska Monike”, ispričala nam je sagovornica. U obijenoj kući u selu Svrljiški Miljkovac, 27. decembra 2019. godine, ponovo su pronađeni novi tragovi – dva jastuka, jorgan, ostaci hljeba.

Bijeg kroz prozor

“Službenici obezbeđenja agencije Nifon Security u tom trenutku su sa svojim ekipama bili baš na tom delu terena. Sa jedne strane, očaj na našim licima, jer opet izmiče, sa druge strane snaga i inat zato što smo svi do jednog verovali da ćemo biti brži i pametniji. Nifonovi timovi radili su temeljno na teritoriji koja je pokrivala 20 kilometara kretanja. U toku potrage pregledali smo preko 20 napuštenih objekata i kilometre planinskih predela”, kazala je Petrović Nikolić.

Monika je pronađena živa 29. decembra, deset dana nakon nestanka, oko 16 sati, u ataru sela Pasjača. Mještanin, koji je krenuo da obiđe svoju vikendicu, primijetio je sumnjive tragove. Otmičar je to spazio kroz zavjesu, iskočio kroz prozor i dao se u bijeg. Vlasnik vikendice javio je ovo saznanje policiji i tu se potraga završila, na sreću sa sretnim ishodom. Monika je pronađena živa.

“Najvažnija misija bila je ostvarena. Monika je bila promrzla i gladna, ali živa i spašena. Ubrzo nakon toga uspešno je lišen slobode otmičar Ninoslav Jovanović. Danas o ovom događaju govorimo s ponosom zbog spašenog života mlade devojčice”, zaključila je Petrović Nikolić. Zbog nemjerljivog učešća u pronalaženju otete djevojčice, Nifon Security dobio je zahvalnice Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije, kao i Policijske uprave u Nišu.

Tri decenije uspješnog rada

Nifon Security je kompanija koja se 32 godine uspešno bavi sigurnosnim poslovima. Odgovorno brinu o 2.000 klijenata kroz pružanje usluga fizičko-tehničkog obezbjeđenja, instalacije tehničkih sistema, videonadzora i obezbjeđenja javnih skupova. Ponosni su, kažu, na postignute rezultate i istrajnost u očuvanju osnovnih ciljeva kompanije – sigurnosti u službi građana.

 

Adria Security Summit 2024: Knjiga koja se ne ispušta iz ruku

Prije devet godina, u Sarajevu, počela je priča o onome što je danas najveće okupljanje zajednice sigurnosnih profesionalaca u Jugoistočnoj Evropi. Isto je toliko vremena bilo potrebno da se Adria Security Summit vrati u mjesto početka pripovijedanja. Danas se ova priča čita širom svijeta, u više od četrdeset zemalja. Jer je dobra, dinamična i drži pažnju čitalaca

Pišu: Damir Muharemović; E-mail: redakcija@asadria.com

 Bio je tamo, na tom sastanku, autor ovih redaka kad je prezentovana ideja o pokretanju vlastitog sajma i konferencije namijenjenih tržištu o kojem smo, u tom trenutku, medijski izvještavali već desetak godina. Gotovo svi do jednog člana redakcije iznosimo niz razloga zašto nismo za to. Takav projekat neće uspjeti: nemamo dovoljno kapaciteta, dovoljno sredstava, dovoljno jako tržište, dovoljno interesovanje globalnih proizvođača. Tadašnji su sajmovi širom regije gubili bitku sa tržištem. Nedugo poslije će se i ugasiti. Čak su i velike evropske izložbe, poput onih u Essenu ili Londonu, gubile zamah. Previše razloga protiv, premalo za.

Test kvaliteta i istrajnosti

Ta je godina, za malu grupu ljudi, bila, zapravo, test samopouzdanja, ali i kvaliteta vlastitoga rada. Na ispit je došao odnos s kompanijama i pojedincima: koliko je, zapravo, ta saradnja bila čvrsta i možemo li ponuditi nešto novo u čemu će vidjeti priliku za rast svoga poslovanja. Otuda se stvorila ideja o spoju sajma, na kojem svi imaju jednake prilike, i jakog konferencijskog programa, koji bismo popunili najstručnijim ljudima koje ova regija ima. Podrška svih regionalnih komora i udruženja sigurnosti nije izostala. Proizvođači, distributeri, instalateri, integratori i korisnici također su podržali projekat. I tako je Adria Security Summit proslavio svoj prvi rođendan.

Dvadeset četiri izlagača tada su popunila izlagački prostor, a 393 posjetioca obilazila štandove. Čak i danas, kada se usporedi s većinom ovdašnjih konferencija, bio je to veliki uspjeh. Ideja je bila da Summit bude istinski regionalna priča, koja je svoja poglavlja svake godine pripovijedala iz drugog grada i zemlje. Nizali su se Beograd, Šibenik, Ljubljana, Skoplje, Zagreb… Svake godine sve veća posjeta, raznovrsnija ponuda, veći izazovi. Adria Security Summit prepoznali su i iz Messe Frankfurta, kompanije organizatora poznatih Intersec međunarodnih sajmova sigurnosti, pa je dobio nazivnu dopunu Powered by Intersec. Napredovalo se organizacijski, koristile su se razne softverske platforme, proširivali načini umrežavanja, povećavao broj ljudi u organizaciji, širio spektar usluga…

Rekordan broj izlagača

Danas je Adria Security Summit, nakon skoro decenije rada, u mjestu svoga začeća, Sarajevu, okupio blizu 3.200 gostiju i 170 izlagača i sponzora. Postalo je to najveće okupljanje sigurnosne industrije u Jugoistočnoj Evropi, s rastom od oko 714 posto u broju posjetilaca i 608 posto u broju izlagača u odnosu na prvo izdanje. I onim najvažnijim – zadovoljnim licima onih koji posluju u ovoj industriji, jer sve je žamorilo od razgovora, zastupničkih i distributerskih ugovora, budućih projekata.

Gotovo jednak broj međunarodnih i regionalnih posjetilaca

Rast je značajan u odnosu prošlogodišnje izdanje u Ljubljani. Broj posjetilaca je sa 2.800 porastao na 3.200, što je povećanje od 14,29%, a izlagača i sponzora sa 150 na 170, odnosno 13,33%. Posjetioci iz zemlje domaćina, Bosne i Hercegovine, činili su 34,54% ukupnog broja gostiju, a zatim, pojedinačno po zemljama, iz Hrvatske (5,89%), Srbije (5,31%), Crne Gore (4,93%) i Slovenije (4,39%). Važno je kazati da je Summit okupio rekordnih 43,70% posjetilaca izvan zemalja Jadranske regije, što je izuzetno veliki rast u odnosu na prošlogodišnje izdanje u Ljubljani, gdje je taj procenat iznosio 17%. Ilustracije radi, broj od 476 posjetilaca izvan zemalja Jadranske regije na lanjskom izdanju ove je godine iznosio 1.398, što je povećanje od 193,7%. Tako su kroz vrata konvencijskog centra Hotela Hills u Sarajevu ove godine prošli gosti s putnim dokumentima više od četrdeset zemalja: Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije, Kine, Tajvana, Njemačke, Španije, Austrije, Francuske, Nizozemske, Turske, Norveške, Kanade, Poljske, Rusije, Grčke, Ujedinjenih Arapskih Emirata itd.

U ukupnom zbiru svih devet izdanja, taj je procenat, logično, drugačiji jer Bosna i Hercegovina sa 18,72%, Hrvatska sa 17,20%, Srbija sa 17,06% te Slovenija i Crna Gora kombinirano sa 22,01% čine tri četvrtine posjetilaca, odnosno tačno 74,99%. Zemlje izvan Jadranske regije čine 22,14%, a ostatak gosti iz Sjeverne Makedonije i Kosova. Ovdje treba uzeti u obzir već spomenuti skok međunarodnih posjetilaca posljednjih godina te činjenicu da se Summit održao samo jednom u Skoplju, što utječe na ukupni broj posjetilaca iz te zemlje.

Adria Security Summit je, dakle, postao uistinu međunarodni događaj, a zadržao je i prednost promjene zemlje organizacije, jer lokalni gosti i dalje čine oko trećine posjetilaca svake godine. Na taj način se struktura sigurnosnih profesionalaca svaki put znatno mijenja, što je veliki benefit za sve one koji su u potrazi za novim partnerima, jer svake godine, zapravo, stupaju u kontakt s novim ljudima. Summit je ovime ovjerio poziciju vodećeg regionalnog događaja za razmjenu znanja, inovacija i poslovnih prilika u svijetu sigurnosti i sektorima naslonjenim na njega.

Također je važno spomenuti da je gotovo svaki četvrti posjetilac (22,04%) donosilac odluka u kompanijama (vlasnici i direktori), a dodatnih 18,19% osobe koje imaju znatan utjecaj na donošenje odluka. Ukupno, to je četrdeset posto.

Udvostručen broj cyber sigurnosnih profesionalaca

Adria Security Summit je kao koncept od početka razvijan kao dinamično ogledalo industrijskih trendova koji se, između ostalog, reflektiraju i u zastupljenosti učesnika i izlagača s cijelim spektrom proizvoda i vertikala iz kojih dolaze. Videonadzor i dalje drži primat sa 21,09%, odnosno petinu izlagača i posjetilaca kombinirano, što je manje-više stabilan omjer u svih devet izdanja (20,24%). Ova tehnologija i na globalnom nivou drži centralnu ulogu u industriji sigurnosti, stoga ne predstavlja iznenađenje prisustvo posljednjih inovacija u ovom segmentu i na događaju u Sarajevu.

Najveća promjena, ali ne i tako veliko iznenađenje s obzirom na globalna kretanja, jeste broj onih koji nude rješenja za cyber sigurnost, kojih je sa prošlogodišnjih 10,19 posto sada više nego dvostruko više – 22,35 posto. Ako tome dodamo osobe koje rade u IT i ICT industriji (11,36%), možemo kazati da već sada, kombinirano, gotovo trećinu posjetilaca i izlagača na Summitu (33,71%) čine posjetioci čija osnovna djelatnost nije tehnička i fizička zaštita. Ovo je pomjeranje vrlo važno jer je zaštita od kibernetičkih napada glavni izvor zabrinutosti posljednjih godina širom industrije sigurnosti, budući da se broj i složenost takvih vrsta napada eksponencijalno povećava. Tehnička i cyber sigurnost stoga postaju sve više isprepletene i neminovno su usmjerene jedna na drugu. To Adria Security Summitu daje dodatni kvalitet i širinu.

Vatrodojava također u usponu

Značajan skok zabilježio je i broj onih koji se bave vatrodojavom s lanjskih 10,61% na ovogodišnjih 16,05%, dok ostatak čini kontrola pristupa (7,46%), rješenja za pametne gradove i domove (5,02%), protivprovala (4,55%), zaštita perimetra (2,79%), mehanička zaštita (2,35%) te razglasni i evakuacijski sistemi (1,25%). Kada je riječ o ulozi u nabavnom lancu, najviše je sistem-integratora (17,79%), otprilike isto kao i u ranijim izdanjima, a zatim instalatera (12,79%), krajnjih korisnika (11,18%), distributera (10,89%), dok je proizvođača bilo 6,64%. Ostatak čine ponuđači usluga, konsultanti, developeri te zaposlenici u različitim vertikalnim tržištima.

U društvu najboljih

Rekordnih je 170 izlagača i sponzora ove godine popunilo izložbenu salu Adria Security Summita, prostorno najveću u devetogodišnjoj historiji. To uključuje i niz sigurnosnih kompanija s ugledne Security 50 liste najboljih svjetskih tržišnih igrača, ali i najvažnije regionalne kompanije. Velika većina svoje proizvode i rješenja izlaže konsekutivno, svake godine, što je pokazatelj uspješnosti Summita u pružanju potentnog okruženja za razvoj poslovanja. Među izlagačima posebno mjesto zauzimaju dijamantni (Alarm automatika, Konica Minolta), platinasti (ACS, Bosch, Canon, Check Point, El.Mo., Huawei, Suprema) i zlatni sponzori (Advancis, A.f.p., ASSA ABLOY, Atlas IT, BH Telecom, EGAL, Hikvision, ISS, KM Trade, Middle point, Motorola Solutions, SALTO, SEC ONE, Tecnoalarm, Telemach i Tenzor).

Delegacija kupaca

Pomjeranje organizacijskih granica već je ustaljena praksa Adria Security Summita. Ni ovaj put nije bilo drugačije. Krajnji korisnici imali su priliku da prvi put učestvuju u programu delegacije kupaca. Više od stotinu pedeset krajnjih korisnika iz različitih grana industrije posjećivali su štandove proizvođača i dogovarali saradnju uz asistenciju osoblja organizatora. Takav je korak naišao na veliku podršku izlagača, kojima i jeste cilj dolazak do pravih osoba kojima će prezentirati mogućnosti svoje opreme. Za tu je namjenu ove godine organizovan i VIP salon, gdje su učesnici u delegaciji kupaca i drugi istaknuti gosti mogli razgovarati u nešto većoj privatnosti. U izložbenom dijelu, pak, prvi put je organizovan paviljon za policijsku opremu, uz prostorno objedinjene izlagače iz cyber sigurnosti i zaštite od požara.

Prvi a&s Adria Awards

Konferencijski program ove je godine obuhvatio i prvu dodjelu nagrada u izboru magazina a&s Adria. Nominacije su prihvatane u deset kategorija. Najbolje rješenje i u videonadzoru i u kontroli pristupa dodijeljeno je kompaniji Avigilon za cloud rješenje Alta. Alarm automatika je ponijela plaketu u segmentu protivprovale sa hibridnim sistemom za zaštitu od provala s integrisanom maglom, dok je u vatrodojavi vodeći bio Honeywellov Li-Ion Tamer sistem za detekciju litij-jonskih gasova. SmartVES bio je najbolji razglasni i evakuacijski sistem, opet u nominaciji Alarm automatike, dok je “Renata” hercegovačke kompanije IT Odjel osvojila nagradu za najbolji softver. ARMADA AI engine modul dobio je najviše glasova u cyber sigurnosti, a najinovativnijim proizvodom proglašen je Senstarov Multisensor. Tenzorov projekat “Aura” bio je najbolji case study, dok je Damir Car, menadžer sigurnosti u kompaniji Rimac, dobitnik plakete za najistaknutijeg menadžera sigurnosti. Nagrade su dodjeljivane na osnovu bodova međunarodnog stručnog žirija i glasova publike u omjeru 80:20.

 

Evropske zemlje odobrile viši frekvencijski opseg za RFID

Korištenje višeg frekvencijskog opsega od 915 do 921 MHz u većini evropskih zemalja će poboljšati performanse UHF RFID-a i učiniti ga univerzalnijim jer se kanali preklapaju s onima koji se koriste u Sjevernoj Americi i šire. Samo Njemačka, Grčka i Nizozemska zadržavaju niži frekvencijski opseg zbog vojne primjene gornjeg opsega

Priredila: redakcija a&s Adrije; E-mail: redakcija@asadria.com

Odluka 11 evropskih zemalja da usvoje viši frekvencijski opseg u rasponu od 915 do 921 MHz prvi put omogućava globalni i univerzalni pristup spektru za UHF RAIN RFID tehnologije i proizvođače. Ovo su posljednje zemlje Unije koje su donijele ovu odluku nakon što su to ranije učinile i druge države na evropskom kontinentu. Odobravanjem korištenja RFID tehnologije u višem opsegu, evropske zemlje omogućavaju poboljšane RF performanse i instalacije s nižom potrošnjom energije, navode u RAIN Allianceu. Ovaj konzorcij je u posljednje dvije godine lobirao kod vlada evropskih zemalja da odobre primjenu ovog nedovoljno iskorištenog frekvencijskog opsega širom kontinenta.

 Koje su prednosti?

Prednosti višeg frekvencijskog opsega za razliku od tradicionalnog (865 do 868 MHz) uključuju do 40% veći domet čitanja, dvostruko veće brzine komunikacije i manju potrošnju energije. Za proizvođače na globalnom nivou, odobrenje će značiti da oni sada mogu lakše dizajnirati čitače i sisteme za globalnu upotrebu. Ovo također olakšava i dizajn oznaka, čitača i sistema te ubrzava plasman novih rješenja na tržište, navodi Aileen Ryan, direktorica RAIN Alliancea. Posljednje zemlje koje su se pridružile inicijativi su Austrija, Češka, Hrvatska, Latvija, Malta, Crna Gora, kao i Poljska, Rumunija, Švedska, Srbija i Turska. Time je ukupan broj zemalja učesnica porastao na 35.

 Preklapanje opsega širom svijeta

UHF RAIN RFID sistemi su se do sada na globalnom nivou suočavali s izazovom neujednačenih frekvencijskih opsega za primjenu s RFID tehnologijom u različitim zemljama i na kontinentima. Cijeli radiofrekvencijski spektar koji se ranije koristio kretao se između 860 i 960 MHz, dok se RAIN RFID tehnologija se obično koristila u opsegu od 860 do 930 MHz. Ipak, većina zemalja dozvoljava korištenje opsega od 865 do 868 MHz (koji uključuje Evropu) ili segmenta opsega u rasponu od 902 do 928 MHz koji se koristi u SAD-u i većini drugih zemalja na svijetu.

Kao posljedica toga, proizvod dizajniran za jedan frekvencijski opseg možda neće biti jednako funkcionalan svugdje na svijetu ako mu korišteni RF kanali ne odgovaraju. U nekim slučajevima, to je usporavalo globalni razvoj tehnologija i rješenja. Osim toga, niži spektar koji se tradicionalno koristio u Evropi nosi i određene kompromise kada su u pitanju performanse. Zbog toga je viši RAIN RFID opseg od 915 do 921 MHz odobrio Evropski institut za telekomunikacijske standarde (ETSI), dok su regulatorna tijela definirala dostupnost kanala i njihovu iskoristivost.

Bolje performanse

Do sada je viši opseg imao tek ograničen utjecaj. Iako su neke evropske zemlje rano počele koristiti ovaj spektar, on nije bio univerzalno prihvaćen širom kontinenta. “Prednosti performansi kod korištenja gornjeg opsega su značajne”, smatra Josef Preishuber-Pflügl, direktor regulatornih poslova u RAIN Allianceu. On pojašnjava da prijenosna snaga čitača sada raste s dva vata, s nižim ETSI-jevim frekvencijskim opsegom, na sadašnja četiri vata. “Osim toga, razmak između kanala čitača se udvostručuje i prelazi sa 600 kHz na 1200 kHz, dok se širina prijenosnog kanala povećava s 200 na 400 kHz. Snaga povratnog rasipanja oznaka raste deset puta, sa 10 µW u donjem opsegu na 100 µW u gornjem opsegu”, kaže Preishuber-Pflügl.

Još tri zemlje preostale

Tri zemlje koje nisu usvojile gornji frekvencijski opseg u Evropi su Njemačka, Grčka i Nizozemska. One su se od tog koraka uzdržale zbog vojnih snaga koje u tim zemljama već koriste navedeni opseg. Ipak, postoji mogućnost da se pridruže ostalima u budućnosti. “Ovdje nije riječ o ‘ne’, već o ‘ne sada’”, navodi Aileen Ryan, izvršna direktorica RAIN Alliancea. U međuvremenu, uključivanje 11 evropskih zemalja predstavlja kritičnu masu koja bi mogla oblikovati i proširiti upotrebu RFID-a, uz jačanje globalnog razvoja i potencijalno širenje polja njegove primjene. Odobravanje korištenja gornjeg frekvencijskog opsega dolazi u vrijeme kada se primjena RAIN RFID tehnologije širi, posebno u Evropi. Razlog za to je činjenica da proizvođači nastoje ispuniti zahtjeve EU-a kada je u pitanju “digitalni pasoš proizvoda”, koji predviđa njegovo praćenje od momenta proizvodnje do odlaganja ili recikliranja. RFID tehnologija je u poziciji da omogući automatsko evidentiranja identiteta i historijata proizvoda pomoću pasivnih oznaka koje su kodirane s jedinstvenim ID-jem za konkretni proizvod.

U protekle dvije godine, neke zemlje su rano počele koristiti viši frekvencijski opseg, ali je svijest o njemu bila ograničena. “U posljednjih 12 mjeseci poticali smo kompanije članice konzorcija RAIN Alliance da počnu implementirati rješenja u gornjem opsegu ETSI-ja, ali smo paralelno s tim nastavili lobirati u drugim zemljama koje još nisu dodijelile ovaj opseg”, kaže Ryan.

Većina implementacija je obuhvatala rješenja s lokaliziranim primjenama, budući da se oznake nisu mogle očitati u svakoj evropskoj zemlji. “Sada vjerujemo da će zbog šire dostupnosti ovog opsega doći i do šire primjene RAIN RFID-a u gornjem opsegu ETSI-ja”, dodaje ona.

Uključivanje 11 evropskih zemalja predstavlja kritičnu masu koja bi mogla oblikovati i proširiti upotrebu RFID-a, uz jačanje globalnog razvoja i potencijalno širenje polja njegove primjene

Uklanjanje prepreka za globalni RAIN RFID

Ključni cilj konzorcija RAIN Alliance je skaliranje tehnoloških implementacija na globalnom nivou, zbog čega ova organizacija pozdravlja nove odluke kao uklanjanje prepreka široj primjeni. “To je još jedan korak naprijed koji pokazuje da RAIN RFID sada može rasti globalno jer ta prepreka više ne postoji”, kaže Ryan.

Kako korištenje gornjeg frekvencijskog opsega i RAIN RFID-a u cjelini nastavlja rasti, obim i raznovrsnost slučajeva primjene za koje je tehnologija dizajnirana nastavit će se širiti i diverzificirati, navode u RAIN Allianceu. “Smatram da je ovo temeljni pokretač promjena i važan momenat za industriju, pa i velika pobjeda za RFID industriju”, zaključuje Ryan.

Priče zaštitara: Poštenje nema cijenu

Iako je prošlo više od decenije, zaposlenici agencije Flek Security s ponosom spominju taj događaj. Njihovi su zaštitari tada pokazali ne samo profesionalnost već i poštenje dostojno sjećanja na taj divan ljudski gest

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

Povjerenje i profesionalizam ključne su vrijednosti u zaštitarstvu. Uz svakodnevno suočavanje s brojnim izazovima, dogode se i prilike u kojima zaposlenici zaštitarskih agencija mogu pokazati istinsku posvećenost i moralnu odgovornost na upečatljiv način. Jedan takav događaj desio se u Prijedoru, gradu na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, u septembru 2013. godine, kada je izgubljena, pronađena i vlasniku vraćena torba s velikom svotom novca.

Profesionalna reakcija

Iako je prošlo više od decenije, ovaj događaj duboko se urezao u sjećanje zaposlenicima agencije Flek Security. Kako su nam ispričali, tada su pokazali da se poštenje i profesionalizam isprepliću u svakom aspektu njihovog posla. Dogodilo se to tokom redovne patrole u prodajnom centru “Bingo” u Prijedoru. Zaštitar Dalibor Banović je tokom redovnog obilaska objekta pronašao čudnu crnu torbicu u muškom toaletu u Bingo centru. “Naizgled se činilo da je u pitanju običan događaj, ali sadržaj torbice dao je ovoj priči sasvim novu dimenziju”, priča nam Daliborov kolega Emir Bato Begić, inače tehnički direktor agencije Flek Security. “Dobro se svi sjećamo tog događaja, kad je kolega zaštitar Dalibor Banović pronašao neobičnu torbicu u toaletu. Sjećam se da je u prvi mah zastao, skoro da se uplašio kada je vidio koliko novca ima u njoj. A, ko ne bi”, kaže Begić.

Sačinili zapisnik

Odmah po pronalasku, Dalibor je obavijestio kolege u smjeni. Torbicu je odnio u kancelariju, gdje su je zajedno otvorili i, na veliko iznenađenje, pronašli veliku količinu novca – 46.000 KM (oko 23.000 eura). “Tokom te smjene, sigurnost objekta održavali su šef obezbjeđenja Predrag Kragulj, koji je, nažalost, u međuvremenu preminuo, zatim zaštitar Dalibor Banović, koji je pronašao zaboravljeni novac prilikom redovnog obilaska, te Siniša Čelić, nadglednik zadužen za sistem videonadzora. Oni su torbicu otvorili i tamo našli ravno 46 hiljada konvertibilnih maraka”, kaže Begić. On ističe da su radnici agencije Flek Security, bez obzira na “iskušenje” kojima bi rijetki odolili, bez razmišljanja postupili krajnje profesionalno, osiguravajući da pronađena imovina budu zaštićena sve do pronalaska njenog vlasnika.

“Zanimljivo je – i to zaista moram istaći – da je torbica s novcem bila pronađena u toaletu koji nije pokriven videonadzornim kamerama. Kad to kažem, jasno vam je da je naš kolega zaista postupio krajnje profesionalno i ljudski. Za nas je to jedan istinski herojski čin”, kaže tehnički direktor agencije.

“Taj novac možda je nekome bio potreban za lijek ili neki važan životni cilj. Kada radite ovakav posao, poštenje mora biti temelj svakog postupka. Nikada ne bih htio nositi to na savjesti” – Dalibor Banović

Oteto je prokleto

Kolege iz agencije su zatim sačinile zapisnik, a utvrđeno je da torbica, pored novca, sadrži i jednu crvenu hemijsku olovku i dvije uplatnice i to na ime Hrvatske radio-televizije (HRT). To im je otkrilo i određeni trag prema vlasniku Vedžidu Mehagiću, koji je torbicu zaboravio prilikom pauze u Bingo centru tokom puta iz Banje Luke ka Cazinu. Nakon što je shvatio da je izgubio torbicu, Vedžid je ubrzo stigao na mjesto događaja, javio se zaštitarima i zamolio ih da mu pomognu, detaljno opisujući njen sadržaj. Nakon potvrde da je on zaista vlasnik, zaposlenici agencije Flek Security vratili su mu torbicu i novac. U znak zahvalnosti, Mehagić je nagradio Banovića sa 400 KM, koje je on podijelio s kolegama, uključujući i one koji tog dana nisu bili u smjeni.

“Ma i da živim sto godina, opet bih isto uradio i vratio bih novac njegovom vlasniku. Ne kaže se uzalud – oteto je prokleto. Taj novac možda je nekome bio potreban za lijek ili neki važan životni cilj. Nikada ne bih htio nositi to na savjesti. Kada radite ovakav posao, poštenje mora biti temelj svakog postupka”, kazao je za naš magazin Dalibor Banović. “Zaista, nije im ni palo na pamet da se okoriste, već su samo željeli da što prije vrate novac onome kome pripada. Banović je, bez razmišljanja, postupio onako kako mu nalaže profesionalna etika i lični moral. Kao i druge kolege”, dodao je Begić.

I nije prvi put…

Ovaj događaj dodatno oslikava vrijednosti koje agencija Flek Security njeguje u svom radu. Tehnički direktor Begić naglasio je kako je povjerenje temelj njihove misije. “Naši zaštitari ne štite samo objekte i ljude već svojim postupcima pokazuju kako se moralne vrijednosti čuvaju i njeguju. Ovo nije prvi put da su naši radnici vratili pronađeni novac, a takve priče govore o njihovoj profesionalnosti i predanosti”, kazao nam je Begić, dodajući da je Flek Security ponosan na tim ljudi koji svakodnevno pokazuju najviše standarde u poslu. Ova priča svjedoči o značaju etike u zaštitarstvu i doprinosu koji ovakvi činovi imaju na zajednicu, ali i na reputaciju zaštitarske agencije koja je pokazala čast i odgovornost, osnažujući povjerenje svojih klijenata i zajednice.

Prepoznavanje lica: Između sigurnosti i zaštite ljudskih prava

Upotreba tehnologija za prepoznavanje lica izaziva brojne kontroverze na globalnom nivou. Dok se u nekim dijelovima svijeta ubrzano usvaja, u drugima se suočava s ozbiljnim kritikama zbog pitanja privatnosti i etičkih dilema. Pravna regulativa također znatno varira od zemlje do zemlje, pri čemu se pojedine države suočavaju sa zakonskim izazovima u pokušaju da pronađu balans između sigurnosti i zaštite osnovnih ljudskih prava

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

U kontekstu sve veće zabrinutosti za sigurnost, posebno tokom velikih međunarodnih događaja kao što su bile Olimpijske igre u Parizu, tehnologija prepoznavanja lica zauzima sve značajnije mjesto u nastojanju da se zaštite posjetitelji i istovremeno očuvaju njihova prava. Uoči Igara, nakon što su nepoznate osobe podmetnule požare na francuskoj željezničkoj mreži, zabrinutost za sigurnost dodatno je porasla, čime je naglašena važnost ove tehnologije. Kamere s umjetnom inteligencijom pratile su neuobičajeno ponašanje posjetitelja tražeći potencijalne opasnosti i oružje, ali zbog zabrinutosti javnosti softver za prepoznavanje lica nije korišten, čime su djelimično zaštićena privatnost i ljudska prava.

S druge strane, Vlada Ujedinjenog Kraljevstva planira uložiti četiri miliona funti u mobilne policijske jedinice s tehnologijom prepoznavanja lica za borbu protiv kriminala. Organizacije za zaštitu građanskih prava, poput Big Brother Watcha, protive se ovom programu, smatrajući ga nametljivim i prijetnjom privatnosti. Pokrenuli su i kampanju protiv korištenja ove tehnologije, ističući nedostatak demokratskog nadzora.

Zloupotreba prava

Pitanje regulacije upotrebe softvera za prepoznavanja lica dobilo je na važnosti i u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je San Francisco 2019. postao prvi grad koji je zabranio korištenje ove tehnologije. Slične mjere razmatrali su i drugi gradovi poput Oaklanda i Somervillea. Osim toga, Microsoft je tada pozvao zakonodavce da postave ograničenja za ovu tehnologiju, upozoravajući na rizike ukoliko upotreba ovih softvera ostane neregulisana.

Najkonkretniji primjer korištenja tehnologije prepoznavanja lica je Kina, gdje je postavljeno oko 200 miliona kamera, a njihov broj se konstantno povećava. Međutim, mnoge od tih kamera povezane su sa upitnim “sistemom socijalnih kredita”, koji kineska vlast razvija od 2014. godine. Kineske kompanije sve više sklapaju ugovore o korištenju ove tehnologije u siromašnijim zemljama, čime dodatno unapređuju i tehnologiju.

U zemljama s nedostatkom demokratije, poput Mijanmara, sistemi prepoznavanja lica često se zloupotrebljavaju radi suzbijanja aktivista. Nakon vojnog udara u februaru 2021. godine, ova tehnologija igrala je ključnu ulogu u gušenju mirnih protesta protiv vojne vlasti. Nova vlada koristila je videonadzorne kamere s prepoznavanjem lica za praćenje i identifikaciju demonstranata, što je rezultiralo njihovim hapšenjem, pritvaranjem, pa čak i pogubljenjima.

Transparentnost u uvođenju tehnologije prepoznavanja lica je ključna. Javnost bi trebala biti obaviještena o načinu korištenja tehnologije kroz redovne izvještaje i javne konsultacije

Izazovi na Balkanu

Na Balkanu, korištenje tehnologije prepoznavanja lica predstavlja značajan izazov zbog specifičnih pravnih okvira, različitih političkih dinamika i društvenih normi. Zakonodavstva koja regulišu upotrebu ove tehnologije tek se razvijaju – neke zemlje su već usvojile određene zakone i propise, dok druge i dalje razmatraju odgovarajuće korake. Diskusije o softverima za prepoznavanje lica često su zbunjujuće i zbog složenosti same tehnologije, što dodatno otežava donošenje adekvatnih zakona. Primjeri zemalja koje su napravile napredak u regulaciji, poput Hrvatske i Slovenije, nasuprot onima koje se suočavaju s izazovima, poput Srbije, ilustriraju različite pristupe ovom pitanju. Razvoj tehnologije prepoznavanja lica nastavit će se zbog svojih prednosti za potrošače i javnu sigurnost, a to zahtijeva jasne smjernice za njenu upotrebu.

Pravila bi trebala varirati ovisno o namjeni, bilo da je riječ o komercijalnoj, vladinoj ili policijskoj upotrebi. Prvo, upotreba mora biti u skladu s ustavnim pravima građana. Transparentnost je također ključna: javnost bi trebala biti obaviještena o načinu korištenja tehnologije kroz redovne izvještaje i javne konsultacije. U određenim situacijama, građani bi trebali dati pristanak za korištenje tehnologije prepoznavanja lica, a važno je definirati i koliko dugo se fotografije prikupljene pomoću ove tehnologije mogu čuvati i pod kojim uslovima se mogu koristiti. Građanima, također, treba omogućiti brz i jednostavan pristup pravnoj zaštiti u slučaju grešaka, slično kao kod “no-fly” lista. Iako su navedeni principi ključni za odgovornu upotrebu tehnologije prepoznavanja lica, njihova implementacija varira od zemlje do zemlje zbog raznolike pravne i političke situacije.

 Implementacija sistema u Bosni i Hercegovini

Bosna i Hercegovina je još daleko od sistema koji bi mogao u realnom vremenu skenirati pojedince i vršiti njihovu identifikaciju i kategorizaciju na osnovu biometrijskih podataka. Uvođenje takvog sistema zahtijevalo bi značajna ulaganja u infrastrukturu, kao i usklađivanje s postojećim zakonskim okvirima, posebno sa Zakonom o zaštiti ličnih podataka. Implementacija sistema za prepoznavanje lica u realnom vremenu u Bosni i Hercegovini zahtijevala bi sveobuhvatnu mrežu videonadzora širom gradova i mjesta masovnog okupljanja kao što su tržni centri, fudbalski stadioni i druge javne površine. Osim toga, potrebna je informacijska infrastruktura koja bi integrisala najmodernija IT rješenja, omogućavajući obradu ogromnih količina podataka u realnom vremenu. Takva infrastruktura ne samo da bi bila tehnološki izazovna već bi zahtijevala i značajna finansijska ulaganja.

Zakon o zaštiti ličnih podataka Bosne i Hercegovine predstavlja ključni pravni dokument koji reguliše obradu biometrijskih podataka, uključujući one prikupljene putem tehnologija za prepoznavanje lica. Prema članu 3. Zakona, biometrijski podaci su klasificirani kao lični podaci, što znači da je njihova obrada strogo regulisana. Svaka upotreba biometrijskih podataka mora biti u skladu sa zakonom, uključujući prikupljanje, pohranu i dijeljenje.

 Transparentnost i saglasnost

Član 4. Zakona postavlja osnovne principe obrade podataka, kao što su zakonitost, pravičnost i transparentnost. To znači da bi sistem za prepoznavanje lica morao biti implementiran na način koji je u potpunosti transparentan prema građanima, uz jasna objašnjenja o svrsi i načinu obrade njihovih podataka. Ovo predstavlja izazov u kontekstu masovnog nadzora, gdje je teško osigurati pristanak svakog pojedinca. Zakon zahtijeva izričitu saglasnost građana za obradu njihovih ličnih podataka, što otvara pitanja o tome kako bi se saglasnost mogla organizovati i da li bi građani imali pravo odbiti takvu obradu.

Član 23. Zakona nalaže da se preduzmu odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere kako bi se osigurala zaštita ličnih podataka. Uvođenje sistema za prepoznavanje lica zahtijevalo bi vrhunsku sigurnosnu infrastrukturu koja bi zaštitila prikupljene podatke od neovlaštenog pristupa i zloupotrebe.

Uvođenje tehnologija za prepoznavanje lica u Bosni i Hercegovini moralo bi se dodatno uskladiti sa međunarodnim standardima, poput Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR) Evropske unije, koja postavlja visoke standarde za zaštitu privatnosti. Ovaj kontekst je posebno važan s obzirom na potencijalne rizike koje ovakva tehnologija nosi za ljudska prava i slobode.

U maju ove godine, Savjet Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama Crne Gore donio je odluku o privremenoj zabrani Ministarstvu unutrašnjih poslova da obrađuje lične podatke putem videonadzora u Podgorici, Baru i Budvi

 Projekat u Beogradu

U Srbiji, regulacija upotrebe softvera za prepoznavanje lica dio je šireg okvira zakonodavstva o nadzoru i zaštiti podataka, ali je prilično kontroverzna i predmet brojnih rasprava i kritika. Specifični zakoni koji bi regulisali upotrebu videonadzora u javnim prostorima, posebno tehnologije prepoznavanja lica, još nisu doneseni. Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije je u decembru 2022. godine predložilo Nacrt zakona o unutrašnjim poslovima, koji uključuje odredbe o masovnom biometrijskom nadzoru na javnim mjestima.

Ove odredbe omogućile bi policiji upotrebu napredne tehnologije za prepoznavanje lica u realnom vremenu, što bi moglo narušiti privatnost građana i ljudska prava. Prijedlog zakona je povučen iz zakonodavnog procesa nakon reakcija i kritika domaćih i međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava. Kritičari su istakli da predloženi zakon nije u skladu s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, koju je Srbija ratificirala, te da bi uvođenje masovnog nadzora bilo neopravdano i nesrazmjerno narušilo prava građana.

Dosta prašine u javnosti izazvao je i projekat iz 2019. godine, kada je Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije počelo postavljanje kamera s tehnologijom prepoznavanja lica u Beogradu, u saradnji s kineskom kompanijom Huawei. Početkom 2019. godine, Ministarstvo je najavilo postepeno uvođenje hiljadu kamera nove generacije na 800 lokacija u Beogradu. Huawei je u martu 2019. godine objavio da je u prvoj fazi projekta instalirano 100 kamera na više od 60 ključnih lokacija, uključujući testne kamere postavljene na sportskim arenama i tržnim centrima. Neprofitna fondacija “Share” zatražila je informacije o lokacijama kamera i procjeni utjecaja obrade podataka s videonadzornih sistema na zaštitu podataka o ličnosti. Ministarstvo je odbilo zahtjev, navodeći da su svi dokumenti vezani za nabavku videoopreme označeni kao povjerljivi.

 Neophodna unapređenja

Ovaj slučaj postavlja pitanja o zakonitosti i legitimnosti primjene ovakvih tehnologija u Srbiji. Postojeći zakonski okvir za zaštitu podataka u toj zemlji, uključujući i Zakon o zaštiti podataka o ličnosti (ZZPL), zahtijeva procjenu uticaja na zaštitu podataka (DPIA) za ovakve sisteme, ali je utvrđeno da ova procjena nije ispunila formalne i materijalne uslove zakona budući da nije jasno definisano na koji se sistem nadzora odnosi, koje su pravne osnove i koje su mjere zaštite podataka preduzete. Sve ove inicijative u Srbiji ukazuju na dodatnu potrebu za širim javnim debatama prilikom donošenja zakona koji se odnose na upotrebu softvera za prepoznavanje lica kako bi se osiguralo da su prava građana adekvatno zaštićena.

Rizici od zloupotrebe  

Slična je situacija i u Crnoj Gori, gdje zakonski okvir trenutno ne obuhvata specifične regulative za tehnologiju biometrije, već se postojeća regulativa oslanja na širi pravni okvir zaštite podataka i privatnosti građana, što može dovesti i do pravne nesigurnosti i rizika od zloupotrebe.

Prema članu 9. stava 1. Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, “lični podaci” su sve informacije koje se odnose na fizičko lice čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi, dok su “biometrijski podaci” podaci o fizičkim ili fiziološkim karakteristikama koji su specifični, jedinstveni i nepromjenjivi. Član 28. propisuje da rukovalac zbirke ličnih podataka mora dobiti saglasnost nadzornog organa ako planira automatsku obradu koja predstavlja poseban rizik za prava i slobode lica,. Ove obaveze ne primjenjuju se ako se obrada vrši na osnovu zakona, uz saglasnost lica ili ako je neophodna za ispunjavanje ugovora.

Subjekt je obavezan da zatraži saglasnost Agencije za zaštitu ličnih podataka prije svake automatske obrade, posebno ako se obrađuju biometrijski podaci. Član 32. dozvoljava primjenu biometrijskih mjera u javnom sektoru, ali samo ako su propisane zakonom i ako su neophodne za sigurnost lica ili imovine. Iako zakonske odredbe postavljaju osnovne principe zaštite podataka, postoji potreba za dodatnom regulacijom koja će obuhvatiti specifičnosti biometrijske tehnologije i osigurati zaštitu privatnosti građana.

 Prijava nezakonitosti

“Agencija je imala slučajeve prijave nezakonite obrade ličnih podataka primjenom uređaja za biometriju, u svrhu evidencije prisustva zaposlenih na radnom mjestu. U svim slučajevima kada biometrijska obrada nije izričito propisana zakonom, odnosno kad se svrha obrade može ostvariti na drugi način, Agencija odbija zahtjeve za primjenu biometrijskih mjera kako bi se spriječio rizik po zaštitu ličnih podataka”, rekla je Mirjana Volkov, rukovoditeljica Odsjeka za predmete i prigovore u Agenciji za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama Crne Gore.

U maju ove godine, Savjet Agencije donio je odluku o privremenoj zabrani Ministarstvu unutrašnjih poslova da obrađuje lične podatke putem videonadzora u Podgorici, Baru i Budvi. Ova odluka uključivala je poništenje ranije izdate saglasnosti za vođenje videonadzora. MUP je nabavio softver za prepoznavanje lica od kompanije AnyVision, ali nije obavijestio Agenciju o proširenju videonadzora na dodatne javne površine, čime je prekršen član 27. Zakona o zaštiti ličnih podataka.

Agencija je tražila od MUP-a da dostavi informacije o funkcionalnosti sistema videonadzora, uključujući detalje o biometrijskom prepoznavanju lica. MUP nije dostavio tražene informacije u predviđenom roku, čime je prekršio član 67. Zakona o zaštiti ličnih podataka. Zbog ovih nepravilnosti, Savjet Agencije izrekao je privremenu zabranu obrade ličnih podataka putem sistema videonadzora u spomenutim gradovima.

Ovaj slučaj ukazuje na nedostatak detaljnijeg zakonskog okvira za regulisanje upotrebe biometrijskih mjera na javnim površinama i njihovu masovnu obradu u Crnoj Gori. Iako je zakon predviđao mogućnost snimanja javnih površina radi sigurnosti, propisano je da MUP mora zatražiti saglasnost Agencije za svaku automatsku obradu biometrijskih podataka, s obzirom na poseban rizik za prava građana.

Visoki standardi

S druge strane, Hrvatska predstavlja primjer zemlje koja je već uspostavila detaljniji pravni okvir, gdje je obrada biometrijskih podataka, uključujući i prepoznavanje lica, regulisana kroz Opću uredbu o zaštiti podataka (GDPR) i Zakon o provedbi te uredbe. Ovaj zakon postavlja visoke standarde za zaštitu privatnosti i obrade ličnih podataka, i u skladu je s evropskim zakonodavstvom. Agencija za zaštitu osobnih podataka (AZOP), kao nezavisno nadzorno tijelo, nadzire provedbu ovih zakona i osigurava da obrada biometrijskih podataka bude u skladu s propisima.

Prema Zakonu o obradi biometrijskih podataka, članu 21, obrada biometrijskih podataka u tijelima javne vlasti može se provoditi samo ako je zakonski određena i nužna za zaštitu osoba, imovine, klasificiranih podataka ili poslovnih tajni, pri čemu ne smiju prevladavati interesi ispitanika koji bi mogli biti u suprotnosti s obradom. Isto tako, članom 22. uređuje se da obrada biometrijskih podataka u privatnom sektoru može biti dopuštena samo ako je propisana zakonom ili nužna za zaštitu osoba ili imovine, uzimajući u obzir interese ispitanika.

Zakon također ističe da je pravni temelj za obradu biometrijskih podataka često izričita dozvola ispitanika, dok član 23. omogućava obradu biometrijskih podataka zaposlenika za evidentiranje radnog vremena, pod uslovom da zaposlenik daje dozvolu.

Hrvatska predstavlja primjer zemlje koja je već uspostavila detaljniji pravni okvir za zaštitu ličnih podataka, gdje je obrada biometrijskih podataka, uključujući prepoznavanje lica, regulisana kroz Opću uredbu o zaštiti podataka (GDPR) i Zakon o provedbi te uredbe

 Primjena zakona u praksi

Odredbe Zakona o obradi biometrijskih podataka primjenjuju se na osobe čiji se biometrijski podaci obrađuju u Hrvatskoj ako obradu provodi organizacija ili tijelo javne vlasti sa sjedištem u toj zemlji. Međutim, ovaj zakon ne pokriva područje odbrane, nacionalne sigurnosti i sigurnosno-obavještajnog sistema. Iako zakon regulira obradu biometrijskih podataka, ne utječe na obavezu provođenja procjene učinka koja je predviđena Općom uredbom o zaštiti podataka. Prema članu 9. Opće uredbe o zaštiti podataka, zabranjuje se obrada ličnih podataka koji otkrivaju rasno ili etničko porijeklo, politička mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja, članstvo u sindikatu, genetske podatke, biometrijske podatke za jedinstvenu identifikaciju te podatke o zdravlju ili seksualnoj orijentaciji pojedinca. Međutim, ova zabrana ne primjenjuje se ako ispitanik daje izričitu dozvolu za obradu takvih podataka za određene svrhe. Tada obrada može biti dopuštena, osim ako zakon Unije ili države članice ne predviđa drugačije. Obrada može biti dopuštena i ako je nužna za izvršavanje obaveza ili ostvarivanje posebnih prava u području radnog prava i socijalne zaštite, uz uslov da se poštuju odgovarajuće zaštitne mjere.

 “Nemamo prijavljenih slučajeva zlouporabe”

“Svaki voditelj obrade koji obrađuje osobne podatke, uključujući i biometrijske osobne podatke, mora poštovati odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka, u ovom slučaju s posebnim naglaskom na članak 32. Opće uredbe o zaštiti podataka, što znači da mora poduzeti odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere kako bi osigurao adekvatnu zaštitu osobnih podataka koje obrađuje”, naveli su iz Agencije za zaštitu osobnih podataka.

Upravo u kontekstu sveprisutne primjene biometrijskih podataka i rastućih briga o privatnosti, Agencija za zaštitu osobnih podataka pruža jasno usmjerenje u vezi s obradom tih podataka. Naime, biometrijski podaci, kao što su otisci prstiju i skenovi lica, sve češće se koriste za identifikaciju i sigurnosne provjere.

Anamarija Mladinić, načelnica Sektora za EU, međunarodnu suradnju i pravne poslove u Agenciji za zaštitu osobnih podataka, pojasnila je trenutno stanje u vezi s ovom temom.

“Agencija za zaštitu osobnih podataka redovito izdaje smjernice i mišljenja vezano za obradu osobnih podataka. Ne postoje posebni etički kodeksi ili smjernice vezano za uporabu biometrijskih podataka, već je navedeno regulirano zakonskim propisima, te smjernice koje vrijede za obradu ostalih kategorija osobnih podataka vrijede i za obradu biometrijskih osobnih podataka, odnosno svaka obrada osobnih podataka, pa tako i biometrijskih, mora biti u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka. Slijedom navedenog, mora biti prije svega zakonita, poštena, nužna za svrhu u koju se provodi i transparentna prema ispitanicima. Nemamo prijavljenih slučajeva zlouporabe biometrijskih osobnih podataka i nismo se dosad susreli s nekim posebnim reakcijama javnosti vezano za prepoznavanje lica i obrade biometrijskih podataka. Općenito u javnosti prevladava negativan stav prema korištenju facial recognition tehnologije na javnim mjestima, ali dosad nismo imali pritužbi na navedeno niti smo se s time susreli u svom radu”, kazala je Mladinić.

 Stroge regulacije

Kako objašnjava načelnica Sektora za EU, obrada podataka se provodi putem Automatiziranog sistema za biometrijsku identifikaciju (ABIS), koji je integriran s nacionalnim i evropskim informacijskim sistemima poput Schengenskog informacijskog sistema i Evropskog sistema daktiloskopskih podataka. U slučajevima kada ABIS prepozna nesuglasice u identitetu ili sumnjive aktivnosti, pokreće dodatne provjere i automatski obavještava nadležnu policiju radi daljeg istraživanja. Upotreba tehnologije za prepoznavanje lica u Hrvatskoj je, dakle, strogo regulisana kako bi se osigurala zaštita privatnosti i ličnih podataka građana, u skladu sa standardima Evropske unije.

 Etičke dileme

U Sloveniji je upotreba biometrijskih podataka strogo regulisana zakonima poput Zakona o zaštiti ličnih podataka (ZVOP-2) i Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR). Ovi zakoni propisuju obavezu transparentnosti i zaštite privatnosti građana prilikom obrade njihovih biometrijskih podataka. Međutim, praksa slovenske policije otkrila je određena neslaganja između zakonskih propisa i stvarne primjene, što je stvorilo ozbiljne pravne i etičke dileme. Iako su Zakon o pasošima (ZPLD-1) i Zakon o ličnoj karti (ZOIzk-1) jasno definisali upotrebu biometrijskih podataka, uključujući slike lica i otiske prstiju, ti propisi nisu obuhvatili tehnologiju prepoznavanja lica u kontekstu ovih dokumenata. Prema informacijama iz Ministarstva unutrašnjih poslova, biometrijski podaci mogu se koristiti isključivo za provjeru autentičnosti identifikacijskih dokumenata pri prelasku državnih granica.

 Odgovor policije

Međutim, situacija se dramatično promijenila u svjetlu izvještaja nevladine organizacije AlgorithmWatch, koja je razotkrila da je slovenska policija koristila softver za prepoznavanje lica od 2014. godine. Policija je, kako je naveo Domen Savič iz organizacije Državljan D Slovenija, preuzimala fotografije sa društvenih mreža bez pristanka građana. Pojedinici koji su prijavili krivična djela bili su šokirani kada su među osumnjičenima ugledali vlastite fotografije preuzete s njihovih profila. Policija je branila ovu praksu tvrdeći da su te fotografije javno dostupne. Upravo je ovaj jaz ukazao na hitnu potrebu za reformama koje će osigurati da upotreba biometrijskih tehnologija bude u skladu s propisima i etičkim normama zaštite privatnosti građana u toj zemlji.

 Široka upotreba

U kontekstu istraživanja o regulaciji softvera za prepoznavanje lica u balkanskoj regiji, važno je razmotriti i pravni okvir Sjeverne Makedonije. Ovaj okvir je dostupan putem Agencije za zaštitu ličnih podataka i osmišljen je kako bi se omogućila zaštita ličnih podataka, s obzirom na sve veću upotrebu tehnologije prepoznavanja lica u okviru javne sigurnosti i sistema za videonadzor.

Inače, zaštita ličnih podataka u Sjevernoj Makedoniji regulisana je Zakonom o zaštiti ličnih podataka, koji je usklađen s evropskim standardima i koji postavlja pravila za prikupljanje, obradu i čuvanje ličnih podataka, osiguravajući da se prava građana štite. Svi koji obrađuju lične podatke, bilo da su to javne institucije ili privatne kompanije, moraju poštivati ova pravila kako bi osigurali transparentnost i odgovornost. Zakon nalaže da se lični podaci obrađuju na zakonit i transparentan način. To znači da moraju biti prikupljeni za jasno definisane i legitimne svrhe. Također, moraju se čuvati samo koliko je potrebno i nakon toga obrisati ili anonimizirati.

 Posebne kategorije podataka

Obrada ličnih podataka dozvoljena je samo pod određenim uslovima, kao što su dobijanje saglasnosti subjekta ili ispunjenje zakonskih obaveza. Subjekti imaju pravo povući saglasnost u bilo kojem trenutku. Posebne kategorije podataka, poput informacija o zdravlju ili rasnom porijeklu, imaju stroga pravila i njihova obrada je zabranjena osim u slučajevima ako je subjekat dao eksplicitnu saglasnost ili kada je to neophodno za zaštitu vitalnih interesa. Kontrolori ličnih podataka moraju jasno informisati subjekte o njihovim pravima, što uključuje pravo na povlačenje saglasnosti i pravo na prenosivost podataka. Ova prava omogućavaju ljudima da zadrže kontrolu nad svojim informacijama. Također, kontrolori su dužni obavijestiti subjekte o automatiziranom odlučivanju i profiliranju kako bi bili svjesni mogućih posljedica. Saradnja kontrolora i Agencije za zaštitu podataka je ključna za očuvanje visokih standarda privatnosti.

Neki od najboljih softvera za prepoznavanje lica u 2024. godini su: Clearview AI, Microsoft Azure Face API, Amazon Rekognition, Face++ (kompanije Megvii) i NEC-ov NeoFace.

 Tržišna kretanja

Tehnologija prepoznavanja lica sve se više koristi širom svijeta, s procjenama da se primjenjuje u više od stotinu zemalja. Očekuje se da će globalno tržište ove tehnologije dosegnuti vrijednost od oko 8,5 milijardi američkih dolara do 2025. godine, što predstavlja značajan rast u odnosu na 3,8 milijardi dolara u 2020. Rastuća potražnja za sigurnosnim sistemima i integracija AI i 5G tehnologija ključni su faktori koji pokreću ovaj rast. Sjeverna Amerika vodi na tržištu, a očekuje se značajan rast u Evropi i Aziji zbog većih ulaganja u sigurnosnu infrastrukturu. Tehnologija prepoznavanja lica evoluira od 2D ka 3D rješenjima, koja nude bolju preciznost i sigurnost. Usvajanje sistema baziranih na umjetnoj inteligenciji za prepoznavanje lica povećava se u sektorima kao što su zdravstvo, obrazovanje i sigurnost. Međutim, visoki troškovi implementacije i nedovoljna tačnost predstavljaju glavne prepreke. Ključni igrači na tržištu fokusiraju se na razvoj novih proizvoda i strateška partnerstva kako bi zadržali konkurentsku prednost.

Izbor metode prepoznavanja lica zavisi od specifičnih potreba aplikacije. Tradicionalni algoritmi, kao što su Eigenfaces i Fisherfaces, nude brze opcije, ali s manje tačnosti, dok duboko učenje, posebno konvolucijske neuronske mreže kao što su DeepFace i FaceNet, pružaju veću preciznost. Hibridni pristupi kombiniraju prednosti tradicionalnih i dubokih metoda, dok 3D prepoznavanje i infracrveno prepoznavanje povećavaju tačnost u različitim uslovima.

 Mračna strana korištenja

Upotreba tehnologije prepoznavanja lica očito pokazuje dva lica – jedno koje može pozitivno utjecati na društvo i drugo koje može izazvati ozbiljne etičke dileme. Naprimjer, u Poznanu, projekt Insension koristi prepoznavanje lica kako bi pomogao djeci s intelektualnim poteškoćama da se povežu s okolinom, pokazujući potencijal tehnologije da poboljša živote onih kojima je najpotrebnija pomoć. Nasuprot tome, u nekim totalitarnim režimima vladini službenici koriste istu tehnologiju za praćenje kretanja građana i održavanje strogog nadzora, što ukazuje na mračniju stranu upotrebe prepoznavanja lica. Ova kontrastna primjena dodatno naglašava složenost tehnologije prepoznavanja lica i njen utjecaj na društvo. Etika njene upotrebe zavisi od konteksta i ciljeva za koje se koristi, čime se pokazuje da tehnologija sama po sebi nije ni dobra ni loša, već da njen utjecaj određuju “ruke” koje njom upravljaju.

Bez sigurnih hotela nema ni turizma

S usponom zemalja Jadranske regije na listi poželjnih destinacija za odmorišni i kongresni turizam, ovdašnja hotelska industrija suočila se s brojnim sigurnosnim izazovima. Većina ih ima univerzalni karakter i obuhvata probleme koje lokalni hotelijeri dijele sa stranim kolegama, dok su neki izazovi ipak obojeni lokalnim bojama, poput manjka ulaganja u sigurnost, kvalificiranog osoblja i sigurnosne kulture

Piše: Mirza Bahić; E-mail: mirza.bahic@asadria.com

Sigurnost u hotelima uključuje više aspekata koji se danas kreću u rasponu od fizičke zaštite gostiju i njihove imovine do kibernetičkih prijetnji, zaštite podataka i odgovora na krizne situacije. Svaki hotel, bez obzira na veličinu ili lokaciju, mora uložiti u kvalitetne sigurnosne sisteme kako bi osigurao neometano poslovanje i zaštitio goste. O sigurnosnim aspektima hotelijerstva u regiji razgovarali smo s više eksperata u ovoj oblasti čiji su uvidi ako ne gotova rješenja onda autentični putokazi ka optimizaciji ovog segmenta poslovanja na zadovoljstvo operatera i gostiju.

Neulaganje u sigurnost je skuplja opcija

Iako spomen “ulaganja” u sigurnost ima potencijal da zastraši upravu u vrijeme tijesnih budžeta, Saša Petar, predavač na Sveučilištu Sjever i Pomorskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, upozorava da se manje vidljivi trošak neulaganja multiplicira ako se gosti uplaše da uopće dođu u regionalnu turističku silu poput Hrvatske.

“Dvadeset pet posto BDP-a dolazi iz turizma, a onda i zarada iz posjeta ugostiteljstvu, maloprodaji i sl. Ako to ne osigurate, lako biste mogli ostati bez tih prihoda. Kriza ima tri koraka: pretkrizno razdoblje, krizno i postkrizno. Preventiva je najjeftinija opcija iako većina smatra da je to trošak. Svi zaboravljaju nevidljivi trošak, koji se množi sa puta tri ili četiri, a to su strah od dolaska, ekonomski učinci i drugo”, navodi Petar. Prema njemu, dobar primjer za ovu praksu je nedavna ocjena najsigurnijeg grada u Evropskoj uniji, koju je dobio grad Zagreb u sklopu jednog evropskog istraživanja. Ta poruka je, smatra on, jako bitna za turiste kad se raspituju za određenu turističku lokaciju na kojoj će, sigurno, veliki dio njih odsjesti upravo u hotelima.

Sličnog mišljenja je Slovenac Dimitrij Lokovšek, dugogodišnji direktor sektora bezbjednosti “Hoteli igralnice turizem”. “Mi smo radili puno anketa s turistima šta očekuju od nas. Među prva tri uvijek je bila sigurnost, uz to da što jeftinije i što više dobiju za svoje pare. Ako nema sigurnosti, nema ni turista”, kaže on.

Balans između sigurnosti i iskustva

Za goste hotela, koncept sigurnosti počinje s njihovom fizičkom zaštitom, zbog čega je i regionalni hotelijeri moraju postaviti kao prioritet. Gosti očekuju da će njihova imovina biti sigurna dok borave u hotelu, a uprave hotela moraju osigurati da prilike za ostvarivanje neovlaštenog pristupa sobama i zajedničkim prostorima budu svedene na minimum. I priroda prijetnji se s vremenom mijenjala. Nekada su se hoteli na ovim prostorima suočavali gotovo isključivo s izazovima poput krađa, vandalizma i nasilnih incidenata. No, danas su ovi rizici prošireni i na sofisticirane napade poput kibernetičkih i terorističkih aktivnosti.

Upravljanje velikim brojem ljudi koji ulaze i izlaze iz hotela, uključujući goste i osoblje, povlači složene sigurnosne zahtjeve. Stoga je važno imati višeslojni sistem zaštite koji uključuje videonadzor, kontrolu pristupa i obuku osoblja. Istovremeno, hoteli moraju balansirati između otvorenosti za goste i njihove fizičke sigurnosti kroz kombinaciju naprednih tehnologija i sigurnosnih praksi. S obzirom na to da moraju ostaviti dojam pristupačnosti i gostoljubivosti, delikatni balans između oba faktora sastoji se u uvođenju diskretnih, ali efikasnih sigurnosnih mjera, među kojima kontrola pristupa igra važnu ulogu. Na kraju, za razliku od bolnica koje imaju sličan problem i moraju zaštititi pacijente i osoblje u ambijentu otvorenosti, hotelijeri moraju obratiti pažnju i na cjelokupno iskustvo gostiju, u što spada i “nevidljiva” ali sveprisutna sigurnost.

Od brava do kartica

Pored videonadzora koji danas uspješno pokriva hotelske prostore bez narušavanja privatnosti gostiju, iskustvo boravka u hotelu danas se nerijetko promatra kroz prizmu kontrole pristupa. To iskustvo počinje već od momenta prve fizičke interakcije gosta i hotela, odnosno prolaskom kroz ulazna vrata objekta ili, još važnije, otvaranjem hotelske sobe. Tu ključnu ulogu ima brava kao prvi branik između udobnosti smještaja i vanjskih fizičkih prijetnji u hotelskom prostoru. U prošlosti, hoteli su se oslanjali na mehaničke brave sa ključevima, koje su bile jednostavne za korištenje, ali i podložne brojnim problemima. Gosti su često gubili ključeve ili su ih mogli kopirati bez velikih poteškoća, što je predstavljalo ozbiljan sigurnosni rizik. Ove brave su bile relativno jeftine, ali nisu pružale potrebni nivo zaštite, posebno u većim objektima s više gostiju.

S razvojem tehnologije, pojavile su se elektronske kartične brave, koje su postale standard u hotelima širom svijeta. Ove brave omogućuju gostima ulazak u sobe putem magnetnih kartica ili kartica sa čipovima, a jedna od glavnih prednosti je mogućnost deaktiviranja kartice nakon odlaska gosta, što automatski smanjuje rizik od neovlaštenog pristupa. Međutim, i ove brave imaju velike slabosti. Magnetne trake na karticama mogu se oštetiti, a kartice mogu biti izgubljene ili ukradene, što opet otvara mogućnost za ugrožavanje sigurnosti.

Svaka minuta je važna

U savremenim hotelima, brave su se dodatno razvile i sada često koriste bežične tehnologije poput RFID-a (radiofrekvencijske identifikacije), NFC-a (komunikacije bliskog polja) i mobilnih aplikacija. Gosti danas mogu pristupiti svojim sobama putem pametnih telefona, što smanjuje potrebu za fizičkim ključevima ili karticama. Ove brave omogućuju veću fleksibilnost, jer hotel može daljinski upravljati pristupom sobama, brzo reagirati u slučaju gubitka ili krađe te pratiti sve aktivnosti ulaska i izlaska iz sobe. Kartice-ključevi su prvobitno uvedene na tržište oslanjajući se na funkcionalnost baziranu na magnetnoj traci, no one danas češće koriste RFID s poboljšanim šifriranjem podataka. Najnoviji protokoli uključuju MIFARE Ultralight AES, Mifare Plus EV1/EV2 i DESFire EV2/EV3, pri čemu RFID kartice u hotelima nude i mogućnost praćenja i nadzora pristupa sobama u realnom vremenu.

Unapređenje sigurnosti hotela ali i iskustva gostiju nudi i relativno nova mogućnost korištenja jedne RFID kartice za pristup drugim zonama unutar objekta pored gostinske sobe. Ograničavanje ulaska neovlaštenih posjetilaca u bazenski prostor, fitness centre i druge lokacije u objektu često je izvor frustracija za prijavljene goste, koji moraju voditi računa o cijelom svežnju ključeva tokom boravka. No, RFID kartice-ključevi u kombinaciji s kompatibilnim sistemom za upravljanje pristupom mogu u potpunosti zaobići ovaj problem. Koristeći samo jednu karticu, gosti sada mogu bez problema prolaziti kroz različite prostorije unutar objekta, od ulaza u zgradu do liftova i dalje.

Dostupnost ovih tehnologija hotelijerima danas nudi i veći izbor opcija pri odabiru fizičkog akreditiva koji zadovoljava specifične potrebe gostiju, uključujući narukvice, privjeske za ključeve i bedževe. Istovremeno, ovo omogućava zaposlenicima da blagovremeno reagiraju na prijetnje čim ih prepoznaju. “Tehnička zaštita podrazumijeva brz odgovor na incident. Prvi odgovor mora se bazirati na brzom djelovanju svih službi u zaštiti i bezbjednosti do dolaska nadležnih službi. To vrijeme može da potraje, pogotovo zbog problema u saobraćaju, i svaki minut je važan. Koncepcija našeg rada podijeljena je u tri segmenta: sigurnost, vatrogasna i medicinska pomoć, i pojedinačno ne možemo učiniti ništa”, kaže Zoran Barbić, menadžer za krizne intervencije u crnogorskom odmaralištu Luštica Bay.

 Slično razmišlja i njegov kolega Zoran Vučinović, glavni menadžer sigurnosti u hotelu Mamula u Herceg-Novom, koji naglašava da nove tehnologije neće riješiti problem samostalno, ma kako impresivne bile na papiru. “Najveća investicija je u čovjeka profesionalca koji će prepoznati ono što je važno. Sinergija između novih tehnologija i sigurnosnog osoblja kao i bezbjednost cyber prostora jako su važni za nas”, kaže Vučinović.

Cyber sigurnost, oblak i IoT u službi gosta

Vučinovićevo skretanje pažnje na cyber sigurnost u hotelskoj industriji odraz je prepoznavanja specifičnosti ovog sigurnosnog fronta u kreiranju što ugodnijeg iskustva boravka za goste. Hoteli danas čuvaju veliki broj ličnih podataka gostiju, uključujući brojeve kreditnih kartica i putne isprave, što ih čini poželjnom metom za hakere. Ugrožavanje ovih podataka može dovesti do gubitka reputacije i visokih novčanih kazni. Sve šira upotreba pametnih sistema u hotelima, kao što su digitalne brave i pametne sobe, otvara nove sigurnosne rupe koje se mogu iskoristiti za neovlašteni pristup mrežama i sistemima. Zato kibernetička sigurnost u hotelima mora biti proaktivna u istoj mjeri kao i tehnička, sa stalnim ažuriranjima softvera i adekvatnom obukom osoblja o prepoznavanju prijetnji.

Ovaj dio se dotiče i uvođenja tehnologija upravljanja pristupom u oblaku, koje već danas pokazuju zrelost u smislu činjenju objekata sigurnijim, uz podršku praćenju produktivnosti hotelskog osoblja. Kao rješenja koja egzistiraju izvan fizičke lokacije hotela, platforme za upravljanje pristupom u oblaku zahtijevaju samo automatsko ažuriranje softvera kako bi zadržale visok nivo zaštite od ranjivosti. Centraliziranjem svih funkcija u jednu zaštićenu online platformu sistemi bazirani na oblaku danas smanjuju pritisak na ionako preopterećene zaposlenike i znatno skraćuju vrijeme odgovora na sigurnosne prijetnje čim se pojave.

Iako je prioritet upravljanja pristupom u oblaku jačanje sigurnosti hotela, sam dizajn ove tehnologije bez oslanjanja na lokalni server sve više se pokazuje kao revolucionaran u poboljšanju ukupnog kvaliteta iskustva boravka gostiju. Bez problema s kompatibilnošću s hardverom lokalnih sistema, ovakvo upravljanje pristupom je samo po sebi fleksibilnije i bolje prilagođeno za integraciju s drugim sistemima ili uslugama objekta. To može uključivati i integraciju sa sistemom upravljanja energijom hotela kako bi se smanjili komunalni troškovi a da se, pritom, unutar soba u trenutku dolaska gostiju odmah počne s kreiranjem povoljnog ambijenta za boravak u njoj.

Tu je od koristi još jedna tehnologija koja ima sve jače uporište u hotelskoj industriji: internet stvari (IoT), odnosno mreža međusobno povezanih uređaja i sistema koji mogu dijeliti podatke i automatski koordinirati aktivnosti na terenu. Kako IoT tehnologije uključuju chatbotove, pametne termostate i rasvjetu, one u hotelima postaju kičma napora za pružanje što agilnijeg i gostu prilagođenijeg iskustva boravka.

Dostupnost modernih tehnologija hotelijerima danas nudi i veći izbor opcija pri odabiru fizičkog akreditiva koji zadovoljava specifične potrebe gostiju, uključujući narukvice, privjeske za ključeve i bedževe

Sigurnost kao hotelski gost na budžetu

Ipak, priča o ulaganju u sigurnosne sisteme kao izvore ušteda i poboljšanog korisničkog iskustva ne ide uvijek glatko.  “Svi se suočavamo s problemom nerazumijevanja naše uloge u industriji. Hotelska industrija obezbjeđuje usluge i glavni cilj je ostvarivanje profita, stoga je naša uloga sekundarna. Ovo je bitno jer onda moramo da prodamo svoju ulogu menadžmentu i tek onda ide spuštanje prema dole. Često se dešava da nemamo razumijevanja od vlasnika ili menadžera zato što ne donosimo profit. Nevidljivi smo. Vrlo često nas smatraju korporativnim policajcima. Pažnju zavređujemo tek kada se nešto desi, a tada je već malo kasno”, kaže Boris Saveljić, dugogodišnji menadžer sigurnosti hotela Abala, Regent i Ramada u Crnoj Gori.

Dodatni problem predstavlja tendencija hotelskih lanaca da smanjuju broj potrebnog sigurnosnog osoblja, bilo iz želje da ostvare uštede, bilo iz vjere u supremaciju tehnoloških rješenja u odnosu na ljudski faktor. Ipak, naši sagovornici vjeruju da se globalni trend redukcije broja ljudskih operatera u hotelskoj industriji neće tako brzo osjetiti zbog specifičnosti sigurnosnih potreba objekata ovog tipa.

“Suština problema je u tome što, ako je sve uredu, niko ne zna za nas. Kada je sve dobro, onda će smanjiti troškove, npr. smanjiti broj čuvara. Istraživanje u hotelu Astoria u Zagrebu pokazalo je da je, nakon što su tri čuvara sveli na jednog, u jednom danu istovremeno došlo do požara, neko je dobio srčani udar i javio se još neki problem koji jedan čovjek nije mogao riješiti. Najvažnija poruka koju kao tim možemo prenijeti je da svi zaposleni u hotelu budu asistenti u sigurnosti. I ne zaboravite otežavajuću okolnost: kriza u krizi. Ako se, npr., desi zemljotres i slično, imat ćete goste koji se ne snalaze i zato vam kriza u krizi najmanje treba”, kaže Petar.

Njegov komentar o krizi je odličan šlagvort za osvrt na još jedan ključan aspekt hotelske sigurnosti u vidu spremnosti na odgovor na vanredne situacije, poput požara, prirodnih katastrofa i evakuacije u slučaju terorističkog napada. S obzirom na to da su hoteli atraktivna meta za organizirane napade zbog velikog broja ljudi na jednom mjestu, oni moraju imati jasne protokole evakuacije i adekvatno obučeno osoblje koje će moći brzo i efikasno reagovati. Protivpožarne mjere, izlazi za nuždu, alarmni sistemi i komunikacija između zaposlenih igraju ključnu ulogu u minimiziranju rizika i osiguravanju sigurnosti gostiju.

Uspon IoT uređaja za upozoravanje

Jedno sigurnosno rješenje koje dobija na popularnosti u hotelskoj industriji su IoT uređaji za upozoravanje hotelskog osoblja. Koristeći kombinaciju tehnologija lokacije, IoT-a i oblaka, ove platforme omogućavaju osoblju da dobije važnu pomoć prilikom susreta s prijetnjom sigurnosti. Samo jednim pritiskom na dugme na uređaju za upozoravanje hotelsko osoblje može odmah obavijestiti službu sigurnosti o problemu i, još važnije, pružiti im informacije o svojoj lokaciji u realnom vremenu kako bi osigurali brz odgovor. Kako potreba za sve bržim odgovorima na potencijalne rizike raste, uloga IoT-a kao sredstva za maksimiziranje efikasnosti u održavanju sigurnosti gostiju i osoblja nesumnjivo će rasti i u godinama pred nama.

Za goste hotela, koncept sigurnosti počinje s njihovom fizičkom zaštitom. Oni očekuju da će njihova imovina biti sigurna dok borave u hotelu, a uprave hotela moraju osigurati da neovlašteni pristup sobama i zajedničkim prostorima budu svedeni na minimum

 Sigurnosna kultura je karika koja nedostaje?

No, šta je problem tehnologija poput IoT-a, senzora ili biometrije? Skupe su za sve izuzev najvećih lanaca, saglasni su naši sagovornici, a posebno za srednje velike i manje hotele. To se posebno odnosi na biometriju, koja je, prema stepenu usvajanja, još u povojima za nemali procenat hotelske industrije. Ona nudi mogućnost prepoznavanja gostiju i osoblja uz napredne metode poput skeniranja šarenice oka ili tehnologije prepoznavanja lica, zbog čega je praktično nemoguće replicirati subjekt provjere s ciljem prevare i neovlaštenog ulaska u hotelsku sobu ili zgradu.

Neki hoteli idu i korak dalje i uvode biometrijske sisteme zaključavanja, kao što su brave koje prepoznaju otisak prsta ili lica. Gosti koji dolaze mogu biti odmah prepoznati i dobiti ponude koje im se prilagođavaju u stvarnom vremenu, shodno željama ili lokaciji kretanja u objektu. Biometrijska autentifikacija u ovoj fazi nudi najviši nivo sigurnosti, jer je mnogo teže falsificirati otisak prsta ili lica nego karticu ili ključ, koji još dominiraju hotelskom industrijom. Ipak, još je nejasno kako će se prednosti biometrije pomiriti sa željom gostiju za zaštitom privatnosti bez obzira na sve pogodnosti koje ona nudi na papiru.

Lokovšek ovdje vidi još jedan manje istaknut problem: potrebu za obukom osoblja za rad sa savremenim tehnologijama čak i kada sigurnosni odjeli uspiju “izvući” pare od menadžmenta hotela. To se posebno odnosi na problem starenja sigurnosnog osoblja u hotelima zbog manjka mlađe radne snage. “Ako već dobijete pare za novu tehnologiju, kako ćete obučiti te starije kako da rade s njom? Imate, recimo, 500 kamera. Pitanje je ko je toliko dobar da gleda 500 kamera. Niko. Poslije dvadeset minuta ti gledaš samo jednu. To je pokazalo jedno istraživanje FBI-ja.”

Po njemu, tu ni vještačka inteligencija ne nudi instant odgovore na problem, iako se on zalaže za njenu širu primjenu. “AI ti pomaže da gledaš samo ono što može biti zanimljivo. I opet tamo moraš poslati nekoga da ode i pogleda o čemu je riječ i pokuša riješiti situaciju. Pripadnik sigurnosnog osoblja u turizmu i drugdje nije isti. Kod nas u Sloveniji imamo problem da je taj bezbjednjak uvijek samo to, gdje god da radi, u kasinu, na utakmici itd. On mora imati natpis ʻsecurityʼ i to je možda dobro na ulazu, ali unutra uznemirava goste. Ali mi smo u zakonu napisali da mora imati natpis i to niko ne razumije. Mi smo prva bojna fronta i moramo biti dovoljno stručni da ponudimo sigurnost jer ja kad zovem policiju, treba im dva sata pošto ih nema dovoljno”, kaže Lokovšek.

Za njegove kolege iz branše rješenje je u izgradnji sigurnosne kulture na bazi strogo definiranih procedura. Miljan Jovanović, menadžer sigurnosti hotela Radisson Collection Old Mill u Beogradu, kaže da je bitno da svi zaposleni imaju obavezu da poštuju sigurnosne procedure kojih se sami hoteli moraju pridržavati. “Na primjer, važno je da vodimo brigu o zaštiti od požara i svi uposlenici moraju proći obuku u toj oblasti”, kaže on. Za Barbića, rad sigurnosnog osoblja u savremenom hotelskom ambijentu nije samo “pozivanje na telefon” u slučaju kriznih situacija nego i nošenje s nizom potencijalnih vanrednih okolnosti, od kojih svaka zavređuje posebnu obuku kao investiciju u budućnost.

“Mi možemo mnogo napraviti za sigurnost. Danas tehnologija pravi čuda, ali i to košta. Ja sam prvi koji će vam preporučiti biometriju i AI, senzore… Problem je uvijek s parama, kako ćeš opravdati novac koji ćeš uložiti? A u malim hotelima nema nikog. Vlasnik je tamo i sigurnosno osoblje i kuharica i recepcioner. Zato je na nama da počnemo s osnovama, tj. sa sigurnosnom kulturom. U staroj državi su nam još u vrtiću usađivali ideju da radite nešto za državu. Ali ovi mladi to ne znaju, kakva sigurnost…”, navodi Lokovšek kao zaključak.

Sigurnost nosi hotelski turizam

U svijetu sve sofisticiranijih sigurnosnih izazova, hotelijerska industrija Jadranske regije nalazi se na svojevrsnoj prekretnici. S jedne strane, moderne tehnologije poput IoT-a, biometrije i sistema upravljanja pristupom u oblaku nude revolucionarne mogućnosti za unapređenje sigurnosti i iskustva boravka za gosta.

S druge strane, ograničeni budžeti, nedostatak razumijevanja uprave i izazovi u obuci osoblja predstavljaju značajne prepreke. Ipak, regionalna struka je jednoglasna – ulaganje u sigurnost nije trošak, već investicija u budućnost. Ključ uspjeha, po njima, leži u izgradnji sveobuhvatne sigurnosne kulture koja prožima sve nivoe hotelskog poslovanja, od menadžmenta do osoblja na terenu. Samo takvim pristupom, koji balansira tehnološke inovacije s ljudskim faktorom, hoteli u regiji mogu ponuditi ne samo sigurnost gostiju već i dugoročnu održivost i konkurentnost na globalnom turističkom tržištu. Jer, bez sigurnosti nema ni turizma – a time ni prosperiteta u ovom dijelu Evrope.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.