11 Septembra, 2026
image
Home Kategorija Tehnologija i proizvodi (Page 12)

Tehnologija i proizvodi

Sigurnost gradskog saobraćaja

Iako su napredni sistemi nadzora i rješenja već standard u modernom javnom prijevozu, njihova stvarna vrijednost ogleda se tek u svakodnevnoj primjeni, gdje operativna realnost često testira granice tehnologije i organizacije sistema

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

Dvanaestog februara 2026. godine, oko podneva, tramvaj tipa ČKD K2 iskočio je iz šina u centru Sarajeva. Jedna je osoba smrtno stradala. Istraga koja je uslijedila otvorila je pitanje koje je dodatno usmjerilo pažnju javnosti na stanje sigurnosnih sistema u javnom prijevozu: videonadzor u tramvaju nije bio funkcionalan od novembra prethodne godine. Sistem je bio instaliran, sredstva za ugradnju i održavanje su utrošena, tako da je snimak mogao i morao poslužiti kao ključni dokaz u istrazi, ali ga jednostavno nije bilo.

Ponavljajući obrazac u regiji

Slična pitanja otvaraju se i u drugim gradovima regije. U Zagrebu vozači gradskog prijevoza godinama prijavljuju napade putnika, dok sindikati upozoravaju na to da sve veći broj incidenata ostaje bez adekvatnog epiloga. U Beogradu je situacija dobila i brojčani okvir – Sindikat Gradskog saobraćajnog preduzeća (GSP) u martu 2026. objavio je da je u proteklih godinu dana zabilježen 71 napad na vozače, od kojih značajan dio nije razriješen. U Ljubljani je u novembru 2025. nožem teško povrijeđen vozač autobusa Javnog preduzeća Ljubljanski potniški promet (LPP), u napadu koji je, prema tadašnjim navodima, bio prvi takve vrste u posljednjih trideset godina.

Ovi slučajevi ne ukazuju samo na pojedinačne propuste već na obrazac koji se ponavlja u različitim gradovima i sistemima javnog prijevoza. Iako su tehnička rješenja već dostupna i u velikoj mjeri standardizirana, njihova primjena u praksi ostaje neujednačena, posebno u segmentima gdje je potrebna najbrža reakcija.

Moderne kamere sa AI analitikom, sistemi za detekciju incidenata u realnom vremenu i senzori koji prate ponašanje putnika i stanje vozača već postoje kao standard na tržištu, ali njihova implementacija i dalje ne prati tempo razvoja tehnologije, naročito u situacijama gdje bi njihova uloga bila ključna.

Pukotine u sistemu

Sarajevska nesreća, kao i slični incidenti u regiji, ukazuju na to da sigurnosna tehnologija u velikom broju sistema postoji, ali njena operativna funkcionalnost nije uvijek garantovana u trenutku kada je najpotrebnija. Formalno uvedeni sistemi nadzora i zaštite često ostaju na nivou instalirane infrastrukture, dok njihova stvarna efikasnost zavisi od održavanja, kontrole i kontinuirane tehničke provjere. U praksi to znači da sistem može biti tehnički prisutan, ali ne i pouzdano operativan u svakodnevnim uslovima. Dodatni je izazov ograničena brzina reakcije i razmjena informacija između vozila i operativnih centara, posebno u sistemima koji se u većoj mjeri oslanjaju na naknadnu analizu umjesto na detekciju u realnom vremenu. U takvom okviru, sigurnosni sistemi ne funkcionišu kao jedinstven mehanizam, već kao skup parcijalno povezanih rješenja čija operativna snaga zavisi od tehničke i organizacijske zrelosti pojedinačnih operatera.

Istovremeno, hronična budžetska ograničenja kod javnih prijevoznika najčešće pogađaju segmente koji nisu neposredno vidljivi korisnicima – održavanje, servisne cikluse i kontinuitet rada sigurnosne opreme. U takvim okolnostima, tehnička rješenja postoje, ali njihova primjena u operativnom okruženju nije uvijek ujednačena, što otvara prostor razmaku između projektovanog i stvarno funkcionalnog sistema.

Teorija i praksa

Svakodnevno, sigurnosni izazovi se najčešće manifestuju kroz incidente u vozilima – od konflikata među putnicima do napada na vozače. Iako nisu novi, njihova učestalost i kontekst ukazuju na određene promjene. U praksi se incidenti dešavaju tokom vožnje, evidentiraju i prijavljuju nadležnim službama, ali ne dovode uvijek do potpunog epiloga u okviru institucija. To se direktno reflektuje na percepciju sigurnosti u javnom prijevozu.

Uprkos postojanju tehničke infrastrukture u velikom broju sistema, ključni izazov ostaje njena operativna dostupnost u realnom vremenu. U pojedinim slučajevima nadzor se i dalje oslanja na naknadni uvid, što ograničava mogućnost trenutne reakcije. Operateri u svojim evidencijama navode da se većina prijavljenih slučajeva odnosi na incidente manjeg intenziteta, koji ne ugrožavaju direktno sigurnost putnika.

“Najčešći sigurnosni izazovi u okviru LPP-a povezani su s manjim oblicima vandalizma, kao što je oštećenje opreme, te povremenim konfliktima među putnicima, dok su ozbiljniji incidenti izuzetno rijetki. U posljednjih pet godina bilježimo samo jedan veći incident. Većina ovih događaja nije direktan sigurnosni rizik, ali može utjecati na kvalitet usluge i osjećaj sigurnosti putnika, zbog čega ih sistematski pratimo i rješavamo”, kazao je Matej Cerar, voditelj Sektora za saobraćaj u Javnom preduzeću Ljubljanski potniški promet (LPP).

Sličan obrazac potvrđuju i iz gradskog operatera Zagrebački električni tramvaj (ZET), gdje se kao najčešći sigurnosni izazovi izdvajaju verbalni napadi na vozačko i kontrolorsko osoblje, koji se bilježe gotovo svakodnevno.

“Najviše poteškoća pri pružanju usluge predstavljaju verbalni napadi na vozačko i kontrolorsko osoblje, što bilježimo gotovo na svakodnevnoj bazi. Fizički napadi su rjeđi, ali imamo intenzivnu suradnju s policijom, koja promptno reagira u takvim situacijama. Svakako, s obzirom na to da nam je svakodnevno u prometu gotovo 500 vozila (tramvaji i autobusi), zbog kolizije s ostalim prometom, učestalo dolazi do okrznuća s drugim vozilima, dok su nesreće s ozbiljnijim posljedicama rjeđe”, kazao je Domagoj Zeba, voditelj Službe za odnose s javnošću ZET-a.

Stanje na terenu

Iz kompanije Centrotrans Sarajevo navode da je operativna situacija u bh. prijestonici stabilna, uz dominantne izazove u segmentu manjih oštećenja i saobraćajnih incidenata koji se rješavaju kroz standardizovane procedure i saradnju s nadležnim organima.

“Veoma su rijetki incidenti narušavanja javnog reda i mira od strane putnika. Prema internim evidencijama, ozbiljniji incidenti su izrazito rijetki, a najveći broj prijavljenih slučajeva odnosi se na manja oštećenja kroz saobraćajne udese i ostale situacije koje se rješavaju u saradnji s nadležnim institucijama. Važno je istaći da se sa voznim osobljem kontinuirano radi na prevenciji, komunikacijskim vještinama, kao i procedurama postupanja u raznim mogućim scenarijima”, navode iz ove kompanije.

Novi vozni park

Na identifikovane slabosti sistem odgovara postepenom transformacijom – kroz konkretne operativne mjere, ulaganja u vozni park i uvođenje tehnologija koje mijenjaju način na koji se javni prijevoz planira, nadzire i upravlja u realnom vremenu.

Modernizacija voznog parka ostaje jedan od primarnih odgovora operatera na sigurnosne izazove u gradskom prijevozu. Svako novo vozilo koje uđe u saobraćaj donosi viši standard – bolje kočione sisteme, napredniju elektroniku, poboljšane uslove rada za vozača. No, tempo i obim obnove znatno se razlikuju među gradskim preduzećima, a s njima i razina sigurnosti koju putnici i vozači svakodnevno iskuse.

Ljubljanski potniški promet i Centrotrans Sarajevo primjeri su tog istog procesa u različitim fazama. LPP uvodi vozila na vodikov i električni pogon, Centrotrans nova vozila na CNG. Tehnološki su to različiti izbori, ali isti je cilj: mlađi vozni park koji donosi i sigurnosni napredak. Matej Cerar, voditelj Sektora za saobraćaj u LPP-u, naglašava da nova vozila nisu samo ekološki korak naprijed – ona donose poboljšane uslove rada za vozače i napredne sigurnosne sisteme koji direktno utječu na sigurnost vožnje.

“U proteklom periodu smo vozni park nadogradili uvođenjem novih, tehnološki naprednih vozila, i to sa deset autobusa na vodikov pogon i tri električna autobusa. Uskoro očekujemo i isporuku još 25 električnih autobusa. Ova vozila, pored ekoloških prednosti, donose i viši standard sigurnosti. Opremljena su poboljšanim radnim uslovima za vozača, a između ostalog, neka vozila su opremljena zaštitnom pregradom kod vozača koju vozač može prilagoditi zavisno od situacije. Sva nova vozila opremljena su i brojnim sistemima za aktivnu i pasivnu zaštitu. Takva rješenja doprinose većoj sigurnosti i boljem osjećaju vozača, što se odražava i na sigurniju vožnju”, kazao je Cerar.

Sličan investicijski ciklus bilježi i preduzeće Zagrebački električni tramvaj, gdje je modernizacija voznog parka u proteklim godinama postala jedan od ključnih pravaca razvoja sistema.

“U proteklom vremenskom periodu ZET intenzivno radi na modernizaciji i proširenju voznog parka. Do kraja 2025. godine isporučeno nam je prvih 20 novih niskopodnih tramvaja, a u tijeku je isporuka i dodatnih 20, što su ulaganja od okvirno 105 milijuna eura. Također, do kraja listopada ove godine očekujemo isporuku 62 električna autobusa u vrijednosti od 56,7 milijuna eura. Za potrebe elektrifikacije flote, u tijeku je izgradnja punionice za električne autobuse i to sa 124 priključna mjesta. Plan je do 2035. godine cjelokupnu autobusnu flotu elektrificirati”, pojasnili su iz ZET-a.

Oni napominju da se sigurnosni efekti modernizacije najviše vide upravo kroz nova vozila i njihovu opremu.

“Navedenim koracima podiže se kvaliteta usluge javnog prijevoza, podiže se razina udobnosti, no i sigurnosti putovanja, jer nova vozila, zahvaljujući visokim standardima proizvodnje, kao i sve kvalitetnijom opremom, posebice videonadzorom i sustavima za asistenciju pri vožnji, značajno podižu razinu sigurnosti putovanja”, kazao je Zeba.

 Jačanje sigurnosnog okvira

U Sarajevu, Centrotrans kontinuirano povlači starija vozila iz saobraćaja i mijenja ih novijim generacijama autobusa opremljenim savremenim kočionim i upravljačkim mehanizmima te sistemima za aktivnu i pasivnu sigurnost. Rezultat nije samo pouzdaniji vozni park – manji broj tehničkih kvarova direktno se odražava na sigurnost i putnika i vozača.

“Strateška odrednica Centrotransa je kontinuirano ulaganje u obnovu voznog parka, što se redovno implementira na osnovu naših investicijskih planova. Samo u posljednja dva mjeseca u javni gradski prijevoz u Kantonu Sarajevo uključena su tri nova minibusa te četiri solo autobusa na CNG pogon”, pojasnili su.

Ova vozila opremljena su savremenim sigurnosnim sistemima, kočionim i upravljačkim mehanizmima, sistemima za nadzor rada vozila te višim standardima pasivne i aktivne sigurnosti. Cilj je postići kontinuitet pouzdanosti voznog parka, manji broj tehničkih kvarova i dodatno povećati sigurnost putnika i vozača.

Tehnička zaštita

Uz modernizaciju voznog parka jača i uloga tehničkih sistema za nadzor i upravljanje saobraćajem u realnom vremenu. GPS praćenje i stalna komunikacija s dispečerskim centrima već su standard u većini sistema, jer bez njih operativni nadzor praktično nije moguć. Operateri u regiji potvrđuju da ovi sistemi predstavljaju osnovni nivo kontrole, pri čemu vozači u svakom trenutku mogu stupiti u kontakt s dispečerskom službom, što omogućava bržu reakciju u vanrednim situacijama i efikasnije upravljanje saobraćajem.

Međutim, razlike između sistema postaju vidljive u sloju koji nadilazi osnovni nadzor. Dok se većina operatera oslanja na GPS praćenje, pojedini uvode i napredni videonadzor. “Većina autobusa u našem sistemu opremljena je sistemom videonadzora, koji omogućava pregled dešavanja u vozilu i djeluje preventivno. Osim toga, koristimo GPS praćenje za nadzor vozila u realnom vremenu. Ovi sistemi omogućavaju efikasnije upravljanje saobraćajem te brže reagovanje u nepredviđenim situacijama”, kazao je Cerar.

Sličan pristup primjenjuje i ZET, gdje su svi sistemi tehničke zaštite objedinjeni u jedinstven operativni nadzor.

“Sva nova vozila opremljena su sustavom videonadzora, GPS praćenjem te su 24 sata dnevno pod nadzorom Centra za nadzor i upravljanje prometom, koji koordinira promet i vozače te reagira i pruža asistenciju vozačima u raznim situacijama. Također, sva vozila u autobusnom i tramvajskom podsustavu opremljena su i panik-tipkalom za slučaj nužde u vozačkoj kabini”, navodi Zeba.

Sarajevski Centrotrans se u ovom trenutku također oslanja na GPS praćenje i dispečersku komunikaciju, uz najavu kontinuiranog unapređenja u skladu s tehnološkim mogućnostima sistema.

“U našem sistemu koristimo više nivoa tehničke zaštite. Vozila su opremljena GPS sistemima za praćenje kretanja i operativni nadzor u realnom vremenu, te su vozači u konstantnoj komunikaciji sa dispečerskim centrom, što omogućuje i brzu reakciju u vanrednim situacijama. Kontinuirano radimo na unapređenju svih rješenja u skladu s tehnološkim mogućnostima i potrebama sistema”, kazali su iz ove kompanije.

Inteligentni sistemi

Na toj tački počinje nova faza razvoja nadzora u javnom prijevozu – prelazak sa snimanja na aktivnu analizu u realnom vremenu. Kamera više nije samo alat za evidentiranje događaja već senzor koji u trenutku prepoznaje i obrađuje informacije o dešavanjima u vozilu. AI analitika ugrađena u kameru omogućava prepoznavanje obrazaca ponašanja i izdvajanje ključnih informacija iz videozapisa. To uključuje osnovne vizuelne atribute poput odjeće, torbi i dodataka, ali i detekciju situacija koje zahtijevaju bržu reakciju operativnog centra.

Na taj način video više nije arhiva, već strukturirani skup podataka koji se može pretraživati i analizirati u realnom vremenu, što značajno ubrzava reakciju u slučaju incidenta i olakšava operativno upravljanje. Paralelno s tim, sistemi javnog prijevoza sve više se povezuju u digitalne ekosisteme. Vozila, infrastruktura i centralni sistemi prelaze u jedinstvenu mrežu podataka koja daje širu sliku kretanja i sigurnosti u gradu. Iz kompanije VIVOTEK naglašavaju da je razvoj usmjeren na kvalitetnu obradu podataka i njihovu praktičnu primjenu. “Tu imamo dvije vrste informacija. Prva je vezana za sigurnost putnika, a drugi dio za poslovne analize”, kaže Đorđe Baćić, menadžer za razvoj poslovanja u kompaniji VIVOTEK.

Sličan pristup dijeli i Mitja Novak iz kompanije Hikvision, koji ističe pomak ka sistemima koji automatski prepoznaju incidente i povezuju podatke u jedinstven operativni okvir.

“Posebno izdvajamo DSM i ADAS tehnologije unutar vozila, koje prate budnost vozača i sprečavaju sudare, čime direktno štitimo živote. Uz sisteme za pametno brojanje putnika, omogućavamo gradovima da izbjegnu opasne gužve i optimiziraju protok ljudi na stanicama. Svi ovi podaci se objedinjuju u našu HikCentral platformu, pružajući hitnim službama mogućnost da reagiraju trenutno. Naš cilj je da kroz ovakav integrirani ekosistem stvorimo javni prijevoz u kojem se svaki građanin osjeća potpuno sigurno”, pojašnjava Novak.

Aktivna prevencija

Upravo u toj fazi, kako sagovornici zaključuju, dolazi do ključne razlike između klasičnog nadzora i novih sistema, a to je prelazak s pasivnog snimanja na aktivnu prevenciju. “Samo postavljanje videonadzora u javni promet djeluje kao preventivno djelovanje. Mi se baziramo na razvoj tehnologije koje pomaže u brzoj i učinkovitoj pretrazi videozapisa. Pomoću naše napredne analitike, koja se nalazi u svim kamerama, radimo detekciju osobe i prikupljamo informacije o toj osobi, i spremamo uz videozapis kao atribut. Informacije koje sakupljamo: da li osoba nosi kapu, šešir, torbu, koja je boja odjeće u gornjem dijelu tijela osobe, a koja u donjem dijelu. Svi se ti atributi zapisuju uz videozapis i pomoću njih ubrzava pretraga videozapisa i incidenta”, opisuje Baćić.

Sljedeći nivo odnosi se na reakciju u realnom vremenu, gdje se fokus pomjera s naknadne analize na trenutnu detekciju i obavještavanje operativnih centara. “Naša se tehnologija temelji na pametnoj analitici u stvarnom vremenu, što znači da sustav ne čeka na pregled snimke, već automatski prepoznaje opasnost čim se pojavi. Pomoću naprednih algoritama, naše kamere identificiraju specifične oblike ponašanja, poput fizičke agresije ili sumnjivog zadržavanja u blizini drugih putnika, te odmah šalju upozorenje dispečerima”, ističe Novak.

Od tehnologije do odgovornosti

Ipak, u trenutku kada tehnologija preuzima sve aktivniju ulogu u prepoznavanju i obradi incidenata, kako to ističu naši sagovornici, njena stvarna vrijednost se mjeri načinom na koji je integrisana u svakodnevni rad. U praksi, sigurnost u vozilima ne proizlazi samo iz sistema koji detektuju, već iz njihove povezanosti s procedurama i ulogom čovjeka na terenu. U tom spoju tehnologije i ljudskog faktora postaje vidljivo kako sistemi funkcionišu u stvarnim situacijama. Kako to izgleda na terenu, opisuju i sami operateri.

Lepeza mjera

“Za zaštitu vozača i putnika provodimo kombinaciju tehničkih i organizacijskih mjera. Ključnu ulogu ima sistem videonadzora, a važan je element i fizička zaštita vozača u novim autobusima. Posebnu pažnju posvećujemo obuci vozača za postupanje u različitim situacijama”, rekao je Cerar.

U svim vozilima ZET-a vozači su odvojeni od putničkog prostora te se nalaze u vozačkoj kabini i samim time su zaštićeni od fizičkih napada. Osim tehničkih mjera, sigurnost vozača dodatno je ojačana i zakonskim okvirom.

“Radi sigurnosti vozača u javnom gradskom prijevozu, donesen je članak 315b. Kaznenog zakona, temeljem kojeg se uporaba sile prema osobama koje obavljaju poslove od javnog interesa proglašava kaznenim djelom, što snosi i znatno teže sankcije za počinitelje”, pojasnio je Domagoj Zeba iz ZET-a.

Iz Centrotransa ističu da se operativna sigurnost gradi kroz kontinuirano provođenje procedura i stalno prisustvo na terenu, gdje se sistemi i ljudski faktor direktno prepliću. Kako navode, zaštita vozača i putnika jedan je od primarnih prioriteta kompanije.

“Imamo niz procedura koje su propisane, koje se odnose na svakodnevnu tehničku provjeru vozila, kao i niz procedura koje pokrivaju različite moguće scenarije događanja i koje se doslovce provode. Također, vozači prolaze interne obuke iz sigurnosti, komunikacije i postupanja u kriznim situacijama. U slučajevima potrebe sarađujemo s policijom, inspekcijskim organima i drugim nadležnim službama kako bi se osigurala brza i efikasna reakcija. Osim toga, naša interna služba zaštite sigurnosti i kontrole s izgradnjom dugogodišnjeg komunikacijskog odnosa sa vozačima i putnicima je stalno prisutna na terenu, u autobusima i stanicama, čime se dodatno jača osjećaj sigurnosti kod voznog osoblja i putnika. Da napomenemo da je i svako vozilo opremljeno protivpožarnim aparatom”, navode iz Centrotransa.

Svijest kao alat

Sigurnost u javnom prijevozu izlazi iz isključivo tehnološke sfere i prelazi u širi operativni i društveni kontekst – gdje sistemi predstavljaju infrastrukturu, ali njihova efektivnost zavisi od ljudske reakcije, obuke i svakodnevne prakse. Autobusi slovenskog LPP-a u praksi funkcionišu kao sigurno okruženje za putnike, jer su uključeni u nadzorni sistem i u stalnoj su vezi s operativnim centrom. Istovremeno, dio su UNICEF-ovog programa “Sigurne tačke”, što znači da djeca i druge osobe u potrebi mogu kod vozača potražiti pomoć, zaštitu ili savjet.

“Važan dio preventivnih aktivnosti predstavlja i kampanja ʻUporabi svoj glasʼ, koju smo osmislili zajedno s Gradom Ljubljana, uz podršku Društva za nenasilnu komunikaciju. Kampanja podstiče prepoznavanje različitih oblika nasilja i pravovremeno reagovanje. Njome se obraćamo žrtvama da potraže pomoć, ali i posmatračima da ne ostanu pasivni, već da u slučaju uočene situacije upozore vozača ili kontaktiraju nadležne službe”, kazao je Cerar.

Korak promjene

Modernizacija gradskog prijevoza nije projekat s jasno definisanim vremenskim okvirom, već kontinuiran proces koji se mjeri godinama, a ponekad i decenijama. Operateri koji danas ulažu u nova vozila, obuke i naprednije sisteme nadzora ne mijenjaju samo tehnički okvir, već postepeno redefinišu i logiku sigurnosti u javnom prostoru. Efekti se ne vide odmah, već s vremenom: u manjem broju incidenata, stabilnijem radu sistema i većem povjerenju putnika.

Iako pristupi variraju od grada do grada, smjer je sve jasniji. Operateri u regiji, svako u skladu sa svojim mogućnostima i fazom razvoja, kreću se prema istom cilju – modernijem, povezanijem i sigurnijem javnom prijevozu.

“U narednom periodu nastavit ćemo s modernizacijom voznog parka. Poseban naglasak bit će na unapređenju uslova rada za vozače, kao i na njihovoj kontinuiranoj obuci. Važan dio naših aktivnosti ostaje i saradnja s nadležnim službama te podizanje svijesti među putnicima, jer upravo cjelovit pristup najviše doprinosi sigurnosti u gradskom saobraćaju”, ističe Matej Cerar.

I Zagrebački električni tramvaj planira dodatno jačanje sigurnosnog okvira kroz infrastrukturne i tehnološke intervencije. “Jedan od koraka je gradnja novih trasa tramvajske pruge kao izdvojenog tijela, čime bi se smanjio kontakt s ostalim prometom i povećala razina sigurnosti, a svakako se radi i na modernizaciji postojećih putnih računala u vozilima s novim GPS uređajima kako bi nadzor vozila bio još kvalitetniji”, prognoziraju u ZET-u.

Kontinuitet rješenja

Iz Centrotransa poručuju da strategija ostaje usmjerena na kontinuitet ulaganja i operativnu stabilnost sistema.

“Strategija Centrotransa jeste kontinuirana obnova voznog parka, sa čime i dalje nastavljamo. Svaka nova generacija vozila donosi unapređenje u smislu boljih tehnoloških rješenja. Veoma smo ozbiljni s provođenjem internih procedura tehničkih kontrola koje se provode svakodnevno nad svakim vozilom kojim se putnici prevoze, o svemu se vodi detaljna evidencija. Prema planu provodimo i kontinuiranu edukaciju uposlenih s posebnim naglaskom na vozno osoblje. Naš je cilj da javni prijevoz bude siguran, efikasan i kvalitetan za sve putnike”, kažu u Centrotransu.

Nova logika

U tom kontekstu, budućnost nadzora i upravljanja saobraćajem sve više se oslanja na inteligentne sisteme koji povezuju vozila, infrastrukturu i podatke u realnom vremenu. Tehnologija se razvija u pravcu potpune integracije, gdje sistemi više ne funkcionišu kao izolovani alati, već kao dio jedinstvene mreže koja analizira, predviđa i reaguje.

Ukratko, javni prijevoz ulazi u fazu u kojoj sigurnost više ne zavisi samo od ljudske reakcije, već i od sposobnosti sistema da prepozna rizik prije nego što on eskalira, a upravo tu se nalazi ključni test razlike između tehnologije koja tek postoji i tehnologije koja zaista funkcioniše u praksi.

“Fokus našeg razvoja je na AI analitičkim rješenjima u samoj kameri, tako da ona nije više samo kamera, već senzor koji procesira razne analitičke podatke i šalje ih nekom softverskom rješenju, koje te podatke sortira i prikazuje krajnjem korisniku u formatu koji krajnji korisnik želi”, pojašnjava Đorđe Baćić.

Mitja Novak navodi da se tehnologija kreće u smjeru potpune integracije i automatizacije, gdje sistemi nadzora prestaju biti pasivni promatrači i postaju “mozak” gradskog saobraćaja. “U narednim godinama, standard za javna prijevozna poduzeća bit će AIoT ekosustav (Artificial Intelligence of Things), koji povezuje vozila, infrastrukturu i oblak u jedinstvenu mrežu”, kaže Novak.

Prema njegovim riječima, ključni trendovi koji će postati standard uključuju: V2X (Vehicle-to-Everything) komunikacija: Vozila će u stvarnom vremenu razmjenjivati podatke s pametnim semaforima i stanicama, što će omogućiti prioritet autobusima na raskrsnicama i savršeno tačne informacije za putnike. Prediktivna analitika i Digital Twins: Pomoću digitalnih blizanaca prometne mreže, preduzeća će u simulacijama testirati promjene voznog reda prije same primjene, dok će AI predviđati gužve i automatski slati dodatna vozila. Multimodalna integracija: Nadzor više neće biti fokusiran samo na autobus ili tramvaj, već na cjelokupno putovanje korisnika (uključujući e-bicikle i skutere), osiguravajući besprijekoran i siguran prijelaz između različitih oblika prijevoza. Edge Intelligence: Obrada podataka vršit će se direktno na kamerama unutar vozila, što omogućuje trenutnu reakciju na sigurnosne ugroze bez kašnjenja koje uzrokuje prijenos podataka na server.

Zaključna razmatranja

Tehnologija koja danas postoji u javnom prijevozu odavno je prevazišla osnovni nadzor. Primjeri iz regije pokazuju obrazac koji se teško može ignorisati: sistemi su instalirani, procedure definirane, ulaganja evidentirana, ali u određenim periodima u ključnom trenutku izostane njihova stvarna funkcija. Neodržavana oprema, neaktivan nadzor i spora reakcija pretvaraju sigurnosne mehanizme u formalnost, umjesto u zaštitu.

U tom raskoraku između potencijala i primjene krije se suština problema. Sigurnost ne zavisi samo od specifikacija sistema, već od njihove pouzdanosti onda kada su najpotrebniji. Zato se pitanje sigurnosti u javnom prijevozu danas više ne može svesti na to da li tehnologija postoji, nego da li je operativna, održavana i integrisana u svakodnevni rad sistema. Jer u trenutku incidenta, razlika između sistema koji radi i onog koji ne radi prestaje biti tehničko pitanje, i postaje pitanje odgovornosti.

Od snimka do odluke

Tehnološka rješenja u javnom gradskom prijevozu danas imaju sve širu primjenu – od sigurnosnog nadzora do analitike koja direktno utječe na planiranje i efikasnost saobraćajnih sistema. O tome svjedoče i konkretni primjeri iz prakse. “Kao primjer možemo uzeti brojanje putnika – našim partnerima koji imaju razvijena programska rješenja nudimo kompletno rješenje za neke poslovne analize. Pomoću takvih rješenja vrlo se efikasno upravlja resursima jednog prijevozničkog poduzeća. Kroz nekoliko mjeseci korištenja takvih rješenja, mogu se vrlo lako vidjeti informacije o tome koje linije i u koje doba su profitabilne, a u koje doba manje profitabilne, odnosno postoji li dovoljan broj prevezenih putnika na određenoj liniji”, pojašnjava Đorđe Baćić.

 Standardi za sigurnosnu opremu

Standardi sigurnosne opreme u javnom prijevozu ključni su filter kroz koji prolazi svaka tehnologija prije nego što uopće postane dio sistema. Upravo tu se definiše granica između komercijalnog rješenja i opreme koja može izdržati realne uslove rada u vozilima javnog gradskog prijevoza. Kako pojašnjava Đorđe Baćić, postoje evropske norme koje su postale standard u instalacijama videonadzora u vozilima za prijevoz putnika, uključujući EN 50155:2021 (OT1, 24V DC), EN 50121-3-2:2016, EN 60068-2-1:2007, EN 60068-2-2:2007, EN 61373:2010, EN 45545-2, IEC 60571 Ed 3.0, IEC 62236-3-2 Ed 3.0, EN 50121-4:2016, ECE R118 i R10.

Mitja Novak ističe da oprema koja se koristi u javnom prijevozu mora zadovoljiti rigorozne tehnološke i sigurnosne standarde koji osiguravaju pouzdanost u ekstremnim radnim uslovima. “Naša rješenja posjeduju ključne certifikate, koji osiguravaju otpornost na snažne vibracije i udarce te koji potvrđuju da elektronika ne ometa rad sustava u vozilu. Poseban naglasak stavljamo na protupožarnu sigurnost prema EU regulativama za tračnička vozila i za autobuse. Ovi certifikati jamče da su svi materijali, od kućišta kamera do izolacije kabela, samogaseći te da u slučaju požara ne ispuštaju toksične plinove niti gusti dim. Uz visoku IK10 zaštitu od vandalizma i IP67 otpornost na vlagu, Hikvisionova oprema nudi maksimalnu izdržljivost i potpunu usklađenost s najstrožim europskim sigurnosnim propisima”, objašnjava on.

 

 

 

ASSA ABLOY: Digitalno upravljanje pristupom ormarićima nudi fleksibilnost i povjerenje

U užurbanim uredima, teretanama, školama, bolnicama i prostorima za zajednički rad, niko ne želi ostavljati lične stvari bez nadzora i tako ih izložiti riziku od gubitka ili krađe. Zato korisnicima prostora treba omogućiti siguran pristup ormarićima. Ipak, upravljanje fizičkim ključevima osoblju oduzima dragocjeno vrijeme. Ormarići na kovanice su nepraktični u svijetu koji brzo napušta gotovinu. Rješenje je digitalizacija pristupa ormarićima.

 Piše: Thomas Schulz, ASSA ABLOY Opening Solutions

Digitalna brava koja je namjenski dizajnirana za ormariće i ormare rješava najvažnije izazove s kojima se suočava svaki sigurnosni tim za upravljanje ovim sistemima. To može biti organizirano samostalno, npr. u svlačionicama ili poštanskim prostorijama, ili u sklopu SMARTair sistema kontrole pristupa.

Bežični digitalni sistem za ormariće unapređuje korisničko iskustvo kroz smanjenje rizika od krađe, bez potrebe za izmjenama (ili zamjenom) postojećeg namještaja. On, istovremeno, uklanja potrebu za mehaničkim ključevima, čime se smanjuju komplikacije i troškovi zamjene u slučaju gubitka ili krađe. Adekvatno rješenje mora ponuditi fleksibilan i efikasan način upravljanja pristupom ormarićima s gotovo svake lokacije.

Fleksibilno digitalno upravljanje ormarićima

Novi SMARTair i-locker razvijen je kako bi odgovorio na ove potrebe. On nudi bežično upravljanje ormarićima u realnom vremenu, uz podršku za mobilne uređaje. U ponudi je samostalno rješenje za moderne prostore za pohranu ličnih predmeta, kao i ono koje radi u sklopu povezanog SMARTair bežičnog digitalnog sistema upravljanja pristupom. i-locker nudi inteligentnu i fleksibilnu kontrolu nad prostorima za pohranu ličnih predmeta, uključujući praktično zaključavanje i otključavanje putem mobilne aplikacije. Korisnici sada znaju da su njihove stvari sigurno pohranjene i van vidokruga drugih osoba. Upravitelji objekata štede vrijeme koje je ranije trošeno na upravljanje ključevima i njihovu zamjenu.

Svaki i-locker se brzo instalira bez kablova, žica ili oštećenja. Uređaje je razvio globalni lidera u segmentu tehnologije kontrole pristupa, s naglaskom na pouzdanost, otpornost na napade i usklađenost s propisima. Napajanje pomoću baterije osigurava energetsku efikasnost bez potrebe za skupim električnim održavanjem. Uz mogućnost upravljanja u realnom vremenu i daljinskog nadzora, i-locker pomaže upraviteljima objekata da upravljaju sistemom ormarića bez ključeva ili da ih integrišu u rastuće digitalno rješenje za upravljanje pristupom.

i-locker nudi dva praktična režima rada. U slobodnom režimu rada (Free Mode), korisnici mogu odmah prepoznati dostupne ormariće i zaključati ih dodirom telefona, RFID pametne kartice, taga ili narukvice. LED indikatori daju brzu povratnu informaciju i dodatnu garanciju da su lične stvari bezbjedno pohranjene. Uz korištenje telefona, aplikacija Openow prikazuje broj ormarića radi lakšeg preuzimanja nakon korištenja. U dodijeljenom režimu rada (Assigned Mode), korisniku se dodjeljuje konkretni ormarić.

Širi raspon primjene
Osovine su dostupne u dvjema dužinama u zavisnosti od širine ormarića, a tu su i različiti mehanizmi zaključavanja. Oni omogućavaju da i-locker pokrije širok spektar primjena i pojednostavi upravljanje ormarićima u npr. bazenskim svlačionicama, bez potrebe za složenom infrastrukturom. Jedan SMARTair Hub koji se montira na zid može povezati do 60 ormarića uz intuitivan administratorski softver. i-locker se jednako lako integriše s digitalnim sistemom kontrole pristupa, što sigurnosnim timovima i upraviteljima objekata daje cjeloviti pregled situacije na terenu. Kako organizacija postavlja nove ormariće, njihovo dodavanje u sistem odvija se jednostavno.

„Škola, univerzitet ili bolnica mogu koristiti i-lockere u prostorijama za osoblje ili za zaštitu kolica s lijekovima i ormarića za medicinske potrepštine. U uredima ili prostorima za zajednički rad, i-locker je idealno rješenje za ormare s osjetljivim ili vrijednim predmetima, kao i za ladice s dokumentima. Maloprodajni menadžeri ga mogu koristiti za izložbene vitrine namijenjene kupcima. Osim svlačionica na bazenima, dodatne primjene uključuju teretane i poštanske sandučiće u stambenim zgradama“, kaže Mikel Gaztañaga, menadžer prodaje za SMARTair u kompaniji ASSA ABLOY Opening Solutions.

SMARTair i-locker zamjenjuje komplikovano mehaničko upravljanje i nudi praktičnost mobilnog i bežičnog rješenja. Instalira se brzo, lako se skalira i nudi upravljanje na daljinu.

Za više informacija o novom rješenju za digitalno upravljanje pristupom ormarićima, preuzmite besplatnu brošuru na https://assaabloy.com/emeia-blueprint/market-product-assets/smartair/smartair-i-locker/documents/AA_SMARTair_i-locker_Sales-brochure_2026-03_EMEIA.pdf

Aikom: Novi izazovi za održiv razvoj bežičnih mreža

Tržište fiksnog bežičnog povezivanja prošlo je kroz radikalnu transformaciju. Nivo šuma se povećao, spektar je potrošen, pojavila se konkurencija u vidu optike, fiksnog 5G-a i LEO satelita, dok su prosječni prihodi po korisniku u većini regija tvrdoglavo ostali na istom nivou

Piše: Marko Peica, direktor prodaje za Jadransku regiju, Katar, Tursku i Grčku, Aikom International; E-mail: marko.peica@aikominternational.com

Za WISP-ove (pružaoce usluga bežičnog interneta) to znači da se prostor za grešku smanjuje. Pristupi koji su nekada funkcionirali, kao što su reaktivno dodavanje kapaciteta, jurenje za maksimalnim brzinama ili zamjena platformi svakih nekoliko godina, više nisu održivi. Danas uspjeh više nego ikada ovisi o sposobnosti mreže da se ekonomično skalira, utemeljene na osnovama koje su ostale nepromijenjene.

Konvergentna Evo arhitektura kompanije Cambium Networks nameće se kao prirodan i praktičan korak u razvoju WISP mreža, dok rješenja kakvo je ePMP i dalje zadržavaju ključnu ulogu u njihovoj dugoročnoj izgradnji. Ona uvodi brojne inovacije, uključujući radiouređaje s dvostrukim ili trostrukim opsegom, Multi-User i Massive MIMO, ublažavanje smetnji, faktor ponovnog korištenja istog frekvencijskog kanala, OFDMA i Multi-Link Operation (MLO).

Predvidivost važnija od brzine

Serija ePMP 4000 u potpunosti je pripremljena za rad s Evo sistemom, omogućavajući WISP-ovima da već danas implementiraju povezivanje visokih performansi uz održavanje strukturiranog puta ka Evo platformi. Maksimalan protok podataka može izgledati impresivno u marketinškim materijalima, ali WISP-ovi znaju da se prave mreže ocjenjuju pod opterećenjem i u nesavršenim radiofrekvencijskim uslovima – a ePMP-ovo predvidiv rad omogućava operaterima da planiraju kapacitet, isporuče konkurentne pakete velikih brzina i spriječe mali broj pretplatnika da naruše performanse ostalima.

Smetnje više nisu izuzetak

Nivoi šuma sada su podrazumijevano radno stanje. Kolokacija, ponovna upotreba spektra i konkurentske instalacije znače da WISP-ovi moraju pretpostaviti da će smetnje biti prisutne od prvog dana – i da neće nestati.

ePMP rješava ovu realnost kroz planirano i predvidivo upravljanje vremenom kada svaki uređaj šalje i prima podatke, sinhronizaciju, kontrolu uploada i dizajn otporan na smetnje. Ove mogućnosti osiguravaju pouzdan rad, dok istovremeno omogućavaju nesmetanu migraciju na Evo kada operateri odluče preduzeti taj korak, bez skupih rekonstrukcija mreže.

Usklađivanje troškova

Malo je vjerovatno da će se prosječni prihodi po korisniku povećati u bliskoj budućnosti. Troškovi izlazaka na teren, periodičnih naknada i ciklusa nadogradnje brzo se nagomilavaju dok platforme koje zahtijevaju čestu zamjenu hardvera ili mjesečne naknade za licenciranje brzo nagrizaju marže.

Usklađivanjem troškova pretplatnika sa stvarnim prihodima, eliminisanjem ponavljajućih troškova licenciranja i podržavanjem inkrementalnih nadogradnji, rješenja kao što je ePMP omogućavaju WISP-ovima da poboljšaju performanse i izbjegnu zamjenu opreme. ePMP omogućava operaterima da odmah nadograde performanse, migriraju kada i gdje to ima komercijalnog smisla, zaštite postojeće kapitalne investicije i izbjegnu troškove i poremećaje masovnih zamjena opreme. To je i prvi korak ka Evo arhitekturi, budući da osigurava nesmetan prelazak na ono što dolazi sljedeće.

Vivotek: Zaustavite prijetnje prije nego što eskaliraju

Pravi izazov u savremenom AI videonadzoru je vrijeme reakcije. Mnogi incidenti ne promaknu zato što su nevidljivi, već zato što se uoče prekasno. Kršenja pravila ili sumnjive aktivnosti često se dogode u roku nekoliko sekundi, a kada se naknadno otkriju, prilika za intervenciju već je propuštena

Piše: Đorđe Baćić, menadžer za razvoj poslovanja, VIVOTEK; E-mail: djordje.bacic@vivotek.com

Tradicionalna upozorenja pomoću umjetne inteligencije pomažu u smanjenju ovog jaza, ali samo kada scenariji odgovaraju ranije definianim tipovima detekcije. U stvarnim operacijama rizici su često više kontekstualni. Politike se razlikuju od prostora do prostora, pravila se mijenjaju tokom vremena, a mnoga ponašanja koja su važna ne mogu se lako izraziti kroz fiksne kategorije upozorenja. Tu je Think Alert od velike koristi.

Vrijedan alat

Think Alert je funkcionalnost upozoravanja zasnovana na generativnoj umjetnoj inteligenciji unutar VORTEX-a koja korisnicima omogućava da prirodnim jezikom opišu koju radnju ili situaciju žele detektirati. Izgrađen na tehnologiji vizuelnih jezičkih modela (VLM), omogućava fleksibilnija upozorenja u realnom vremenu iz videozapisa, uz istovremeno definiranje područja detekcije kroz poznato crtanje linija ili zona – čime se ova funkcionalnost integrira u širu VORTEX platformu za AI videoanalitiku.

Da bismo razumjeli njegov značaj u svakodnevnom radu, korisno je sagledati na koji način Think Alert unapređuje rad timova kroz tri konkretna primjera:

– Think Alert u realnom vremenu prepoznaje krađe, nezgode i neovlašteni pristup, koji uzrokuju finansijske gubitke i ugrožavaju ljude, tako da timovi mogu reagirati odmah, prije ikakve štete.

– Nakon definiranja područja detekcije, dovoljno je prirodnim jezikom opisati šta želite pratiti i aktivirati upozorenje u samo nekoliko trenutaka. Nisu potrebne tehničke vještine, složeno kreiranje pravila niti IT podrška.

– Svaka osoba i svaki tim imaju različite potrebe. Think Alert omogućava svakom korisniku da prilagodi nadzor onome što mu je najvažnije, umjesto da bude ograničen fiksnim, ranije definiranim pravilima upozorenja.

Think Search

Prije Think Alerta, VORTEX je predstavio još jednu funkcionalnost zasnovanu na VLM tehnologiji – Think Search. Ona koristi vizuelne jezičke modele kako bi pretragu učinila jednostavnom poput pretraživanja interneta. Umjesto ručnog pregledanja vremenskih linija ili nagađanja koji bi filteri mogli dati rezultate, korisnici mogu jednostavno unijeti ono što žele pronaći običnim jezikom, a sistem zatim izdvaja relevantne trenutke iz snimljenog materijala. Ovo je važno jer se obrasci često otkrivaju upravo tokom istrage – ponavljajuća ponašanja, problematične lokacije ili situacije koje konstantno stvaraju rizik. Think Search pomaže timovima da te signale pronađu brže i uz manje napora.

S reakcije na prevenciju

Kada timovi identificiraju šta se stalno ponavlja, sljedeće pitanje je uvijek isto: kako to zaustaviti ranije? Tu Think Alert pretvara ono što su timovi naučili tokom istrage u nadzor u stvarnom vremenu. Umjesto da iznova pretražuju iste incidente nakon što se dogode, timovi mogu otići na lokaciju koja je važna, definirati područje detekcije, opisati ponašanje i primiti upozorenje u trenutku kada se to ponovo desi. Ovo je ono što VORTEX podiže na viši nivo, jer radi na obje strane: razumijeva prošlost kroz bržu istragu i štiti budućnost kroz proaktivna upozorenja uživo.

Assa Abloy: Jednostavan prelazak na digitalni pristup

Sve su veći sigurnosni, cjenovni i regulatorni zahtjevi koji se postavljaju pred upravitelje objekata. Ključ za njihovo ispunjenje bez povećanja obima posla i troškova mogao bi biti strateško uvođenje pametnijeg digitalnog pristupa

Piše: Thomas Schulz, direktor marketinga i komunikacija za EMEIA regiju, ASSA ABLOY; E-mail: thomas.schulz@assaabloy.com

Kako kompanije brže nego ikad šire svoje poslovanje, smanjuju kapacitete ili otvaraju nove lokacije, menadžeri objekata moraju imati mogućnost fleksibilnog upravljanja pristupom i prilagođavanja u realnom vremenu. Procvat outsourcinga doveo je do toga da mnoge ključne funkcije u objektima danas obavljaju vanjski pružaoci usluga, a ne interni zaposlenici. Tim saradnicima potreban je odgovarajući pristup kako bi mogli obavljati svoj posao, uz istovremeno očuvanje visokih sigurnosnih standarda. Istovremeno, nova rješenja za upravljanje pristupom i sigurnost moraju opravdati svoju vrijednost kroz ukupni trošak vlasništva (TCO) i jasan povrat ulaganja (ROI).

Upravljanje pristupom putem programiranih ključeva

Mehanički sistemi zaključavanja nikada nisu bili osmišljeni za ovako dinamično i zahtjevno okruženje. Ipak, u mnogim sektorima oni i dalje ostaju “nova normalnost”. Dodatno, prijetnje fizičkoj, cyber i hibridnoj fizičko-cyber sigurnosti danas su veće nego ikad, uz istovremeno sve strožije propise usmjerene na zaštitu kritičnih sektora. Među njima su evropske smjernice NIS2 i predstojeći Akt o cyber otpornosti. U takvom regulatornom okruženju, usklađenost i implementacija integrisanog upravljanja sigurnošću i pristupom postaju ključni izazovi, posebno u sektorima poput infrastrukture, finansija i bankarstva, zdravstva, energetike, transporta te ICT okruženja kao što su centri podataka.

Jedna od glavnih prednosti mehaničkih ključeva je njihova dugogodišnja prisutnost i navika korisnika. U određenim slučajevima, mehanički sistem zaključavanja s patentno zaštićenim cilindrima i ključevima može i dalje biti adekvatno rješenje. Međutim, za razliku od mehaničke sigurnosti, digitalna rješenja omogućavaju dodjelu vremenski ograničenih pristupnih ovlaštenja, kao i njihovu brzu i fleksibilnu izmjenu.

Digitalni akreditiv, poput pametnog ključa, može se programirati ili deaktivirati u roku nekoliko sekundi, čime se uklanja rizik od zloupotrebe izgubljenih ključeva, ali i izbjegavaju troškovi zamjene cilindara i ponovnog kodiranja. Dodatno, povezivanje različitih sistema u objektu – poput kontrole pristupa, vatrodojave i evakuacijskog ozvučenja – može znatno unaprijediti ukupnu sigurnost i upravljanje objektima.

Fleksibilnost upravljanja

Kod digitalnih rješenja, svaka brava i svaki korisnik automatski se evidentiraju, što olakšava ispunjavanje regulatornih zahtjeva. Nasuprot tome, ručno praćenje pristupa putem mehaničkih ključeva je dugotrajno ili, u mnogim slučajevima, praktično nemoguće. Evidencija i praćenje pristupa ujedno su i jedan od zahtjeva regulative NIS2. “Naravno, prelazak s mehaničkog na digitalno upravljanje pristupom nije jednostavan kao pritiskanje prekidača. Mnoge kompanije imaju obimne sisteme koje nije moguće promijeniti odjednom, pa digitalna rješenja moraju biti postepeno skalabilna, u skladu s budžetom. Upravo to omogućavaju sistemi programiranih pametnih ključeva”, kaže Jochen Wizemann, direktor poslovnog razvoja za digitalne cilindre na bazi ključa u kompaniji ASSA ABLOY.

Sistemi pametnih ključeva jedan su od najbržih i najjednostavnijih načina prelaska s mehaničke sigurnosti na inteligentni digitalni pristup. Oni odmah povećavaju fleksibilnost upravljanja pristupom u organizacijama svih veličina i djelatnosti. Elektronski ili elektromehanički cilindri jednostavno se ugrađuju umjesto postojećih mehaničkih, bez oštećenja vrata i bez potrebe za dodatnim instalacijama ili kabliranjem.

Glavne prednosti CLIQ rješenja

Sistem digitalnog upravljanja pristupom u kojem se koriste ključevi, kao što je CLIQ kompanije ASSA ABLOY, omogućava jednostavno dodjeljivanje pristupnih prava prilagođenih tačnim potrebama i nivou ovlaštenja svakog korisnika. Budući da sistem bilježi svaki pokušaj pristupa, revizijski tragovi mogu se lako generirati putem kontrolnog panela.

Time se pojednostavljuje ispunjavanje regulatornih zahtjeva, uključujući NIS2 i CRA. CLIQ ekosistem obuhvata više od 60 različitih tipova cilindara i katanaca, što ga čini rješenjem primjenjivim u gotovo svim situacijama. “Prilagodljivost, skalabilnost, sigurnost, praktičnost i povjerenje samo su neki od razloga zbog kojih je CLIQ implementiran u nekim od najzahtjevnijih okruženja. Koristi se, između ostalog, u Londonskoj hitnoj službi, na stadionu u Düsseldorfu kapaciteta 55.000 mjesta, na udaljenim i osjetljivim lokacijama vodovodnih i elektroenergetskih kompanija, u Svjetskom trgovinskom centru u Amsterdamu, ali i u manjim uredima, bolnicama i školama širom Evrope. Sistem pruža pouzdanu i fleksibilnu sigurnost, uz mogućnost ostvarivanja konkretnog povrata ulaganja”, dodaje Wizemann.

CLIQ sistemi jednostavni su za korištenje. Korisnik umeće svoj programirani ključ u cilindar, a ako posjeduje odgovarajuća ovlaštenja, brava se otvara. Administracija sistema jednako je jednostavna – dodjela pristupnih prava za određena vrata ili grupe vrata zahtijeva svega nekoliko klikova u softveru. Nakon ažuriranja i validacije putem udaljenog uređaja ili opcionalne Bluetooth funkcionalnosti, ključ je spreman za upotrebu. Budući da se napajanje nalazi unutar samog ključa – u obliku standardne baterije koja može trajati i do deset godina – instalacija ne zahtijeva kabliranje, građevinske zahvate niti dodatnu potrošnju električne energije.

Uz mogućnost upravljanja putem lokalnog softvera (CLIQ Local Manager) ili online platforme dostupne s bilo koje lokacije (CLIQ Web Manager), kao i aplikaciju CLIQ Go za manje firme, ovaj sistem znatno pojednostavljuje prelazak s mehaničkog na fleksibilan i siguran digitalni pristup.

Axis: Ključna komponenta modernih sigurnosnih sistema

Audit logovi su postali strateški element modernih sigurnosnih arhitektura. Oni imaju ključnu ulogu u otvorenim i umreženim sistemima gdje je nadzor aktivnosti presudan za rano otkrivanje i sprečavanje sigurnosnih incidenata

Piše: Dejan Markić, prodajni inžinjer za Jugoistočnu Evropu, Axis Communications; E-mail: Dejan.Markic@axis.com

Sigurnosni sistemi su se posljednjih godina suštinski promijenili. Nekada zatvorena, hardverski orijentisana i izolovana rješenja evoluirala su u visokoumrežene, na softverima zasnovane IT sisteme. Videonadzor, kontrola pristupa i zaštita perimetra danas su sastavni dio IT infrastrukture – i samim tim izloženi su istim prijetnjama kao i klasični IT sistemi. S ovim razvojem znatno je porastao i značaj audit logova. Audit logovi su nepromjenjivi, hronološki zapisi aktivnosti u IT sistemima koji dokumentuju ko je šta uradio, kada, gdje i s kakvim efektom. Oni služe za praćenje, sigurnost, usklađenost s propisima i forenzičku analizu budući da na hronološki i neizmjenjiv način bilježe relevantne aktivnosti koje se tiču sigurnosti, sistemske događaje i aktivnosti korisnika. Zbog toga su ključni alat za osiguravanje transparentnosti, nadzora i kontrole u sve složenijim sigurnosnim arhitekturama.

Novi vektori napada

Pored klasičnih vanjskih prijetnji poput malvera, ransomvera, APT napada ili DDoS napada, sve veći fokus stavlja se na interne rizike gdje korisnici s posebnim pravima pristupa predstavljaju povećan rizik. Administratori, tehničko osoblje ili eksterni serviseri često imaju duboko tehničko znanje i široka prava pristupa. Manipulacije mogu nastati namjerno ili nenamjerno – a bez odgovarajućih mehanizama za evidenciju često ostaju neotkrivene.

Upravo tu audit logovi dolaze do izražaja jer oni zatvaraju ovaj sigurnosni jaz. Evidentiraju, naprimjer, promjene konfiguracija i parametara, pristup videozapisu uživo ili arhiviranom materijalu, kao i promjene korisnika i uloga, sistemske događaje i softverske intervencije. Na taj način potencijalno nevidljive manipulacije postaju radnje koje je moguće pratiti, a koje, ovisno o ozbiljnosti, mogu pokrenuti i proaktivna upozorenja.

Audit logovi često su jedini pouzdan izvor dokaza u slučajevima internih prijetnji ili indirektnih napada, poput kompromitovanih korisničkih kredencijala. Oni čine osnovu za otkrivanje prijetnji kroz tipične scenarije manipulacije duž cijelog videosistema, od kamera, preko prijenosa podataka do pohrane i prikaza.

Security by Design

Kompanija Axis Communications dosljedno primjenjuje pristup “Security by Design”. Funkcionalnosti audit logova sastavni su dio Axisovog ekosistema – kako na nivou uređaja tako i unutar softvera za upravljanje videonadzorom. U kombinaciji s upravljanjem korisnicima i ulogama, autentifikacijom zasnovanom na certifikatima (npr. IEEE 802.1X), enkripcijom (TLS) te nadzorom softvera i konfiguracija, nastaje sigurnosni koncept koji ne samo da otežava napade već, prije svega, čini manipulacije vidljivim. Audit logovima može se pristupiti putem različitih interfejsa, npr. kroz event streamove prema VMS sistemima, putem HTTP/HTTPS protokola koristeći VAPIX Audit Log API ili putem udaljenog sysloga prema centralnim IT i SIEM platformama.

Dvije strane iste medalje

Savremene sigurnosne arhitekture sve više se oslanjaju na nadzor softvera (software sealing) kako bi se otkrile manipulacije iza kojih stoje ovlašteni korisnici. Audit logovi predstavljaju operativnu osnovu za ovakav pristup: omogućavaju detekciju promjena konfiguracija, pokretanje alarma u slučaju narušavanja integriteta i integraciju tih promjena u jasno definisane procese odobravanja i rada. Bez audit logova, nadzor softvera ostaje nepotpun jer promjene nije moguće precizno pripisati konkretnim korisnicima ili događajima.

Regulatorni zahtjevi: KRITIS, NIS2, ISO 27001

Audit logovi više nisu samo tehnički detalj već strateški element modernih sigurnosnih arhitektura. Imaju ključnu ulogu u otvorenim i umreženim sistemima gdje je praćenje aktivnosti presudno za rano otkrivanje i sprečavanje sigurnosnih incidenata. Također su neizostavni za ispunjavanje sve strožijih regulatornih zahtjeva (compliance) kao što su KRITIS, NIS2 i ISO 27001. Ovi okviri zahtijevaju sveobuhvatno dokumentovanje i praćenje aktivnosti sistema kako bi se zatvorili potencijalni sigurnosni propusti. Audit logovi imaju i veliku važnost u radu s internim i privilegovanim korisnicima, jer pomažu u identifikaciji i sprečavanju zloupotreba i neovlaštenog pristupa, čime dugoročno jačaju sigurnost i integritet sistema.

Zaključak

Axisovi uređaji nude široke i fleksibilne mogućnosti korištenja audit logova – od nadzora u realnom vremenu do dugoročne sigurnosne analize. Audit događaji mogu se integrisati uživo u sisteme za upravljanje videonadzorom i uređajima, čime se omogućava brza reakcija na sigurnosno relevantne aktivnosti. Osim toga, integrisani web-interfejs i VAPIX Audit Log API omogućavaju direktan pristup zapisima za administrativne provjere i ciljane analize. Za skalabilnu i pouzdanu evaluaciju, audit logovi mogu se enkriptovano slati putem udaljenog sysloga prema centralnim SIEM i nadzornim platformama, gdje se dugoročno pohranjuju, povezuju i koriste za efikasno otkrivanje incidenata.

Mercury.AI: Digitalni štit budućnosti

U svetu koji se menja brže nego što je većina ikada mogla da zamisli, pitanje bezbednosti prestalo je da bude nešto apstraktno ili udaljeno, već je postalo deo naše svakodnevice, u okruženju punom izazova. The Mercury AI pokazuje kako AI tehnologija redefiniše bezbednost našeg okruženja

Piše: Nikola Stanišić, direktor prodaje, Mercury.AI; E-mail: nikola.stanisic@themercury.ai

Da bi jedno od najvažnijih pitanja za svakog čoveka – njegova lična bezbednost i bezbednost njegovih najbližih – bilo pravilno postavljeno i na njega dat pravi odgovor, neophodno je osloniti se na najnovija dostignuća savremenog doba. To ne podrazumeva samo klasičnu, “tvrdu” bezbednost sa naoružanim policajcima i fizičkim barijerama već i “meku”, gotovo nevidljivu dimenziju zaštite u kojoj ključnu ulogu imaju kamere, pametni softveri i veštačka inteligencija. Upravo u središtu te nove tehnološke paradigme, koja nam danas više nego ikada pomaže da se osećamo sigurnije, nalazi se kompanija The Mercury AI, specijalizovana za najnaprednija digitalna rešenja u oblasti bezbednosti, sa svojim “digitalnim štitom”.

Većina ljudi o bezbednosti ne razmišlja dok ne bude primorana. Međutim, okruženje u kojem živimo i radimo menja se tolikom brzinom da zahteva pravovremenu reakciju na nove izazove. Realnost je i dalje takva da većina sistema bezbednosti funkcioniše po zastarelom principu – reaguje tek kada se incident već dogodi. Ako već raspolažemo tehnologijom koja može da prepozna problem u ranoj fazi, zašto bismo čekali da preraste u ozbiljan incident? Upravo iz tog razloga razvijen je digitalni štit – platforma za detekciju oružja koja koristi veštačku inteligenciju kako bi identifikovala potencijalnu pretnju pre nego što postane stvarni problem. Bezbednost bi, pre svega, trebalo da počiva na prevenciji, a ne na reakciji.

Budno oko koje nikada ne trepće

Šta je, zapravo, digitalni štit? Osnova ovog sistema ne ogleda se samo u snimanju okruženja već u razumevanju onoga što se u tom okruženju dešava u realnom vremenu. Dok je ljudski faktor podložan umoru, padu koncentracije i ograničenom vidnom polju, platforma kompanije The Mercury AI obezbeđuje kontinuiran nadzor bez prekida, 24 sata dnevno, sedam dana u nedelji.

Ključna prednost ove tehnologije u odnosu na ranije sisteme leži u specijalizovanom AI algoritmu. Za razliku od standardnih sigurnosnih kamera koje samo prenose sliku, ovaj sistem vrši stalnu analizu svakog kadra. On u realnom vremenu prepoznaje različite vrste naoružanja – bilo da je reč o vatrenom oružju ili hladnom oružju, poput noževa.

Međutim, ono što ovaj sistem zaista izdvaja jeste njegova izuzetna preciznost. Jedan od najvećih izazova kod automatizovanih rešenja su tzv. lažne uzbune, koje mogu izazvati paniku i nepotrebne troškove. Platforma The Mercury AI u deliću sekunde pravi jasnu razliku između opasnih predmeta i svakodnevnih, bezopasnih objekata poput telefona, ključeva ili alata. Na taj način postiže se ravnoteža između maksimalne budnosti i eliminacije nepotrebnog stresa.

Tiha straža: Diskrecija kao prioritet

U vremenu kada težimo opuštenijem i prijatnijem radnom i javnom okruženju, jedan od najvećih izazova uvođenja naprednih bezbednosnih sistema jeste očuvanje osećaja normalnosti. Niko ne želi da se u tržnom centru, školi ili kancelariji oseća kao u strogo kontrolisanom prostoru. Iako su građani svesni prisustva videonadzora, prirodno je da ne žele da im on bude nametljiv. Upravo tu dolazi do izražaja diskretno, gotovo neprimetno nadgledanje.

Sistem funkcioniše u pozadini postojeće video-infrastrukture, bez potrebe za dodatnim, glomaznim instalacijama koje bi narušile estetiku prostora ili izazvale nelagodu. Dok se svakodnevni život odvija nesmetano, veštačka inteligencija neprekidno analizira okruženje, pružajući nivo zaštite koji ljudsko oko, ma koliko obučeno, ne može kontinuirano da obezbedi.

Automatizacija koja spašava živote

Najveća vrednost ovakvog sistema dolazi do izražaja u kriznim situacijama, kada svaka sekunda može biti presudna. Statistike pokazuju da najveći broj žrtava nastaje u vremenskom intervalu između izbijanja incidenta i dolaska hitnih službi. Digitalni štit ovaj problem rešava kroz automatizovanu i brzu reakciju.

U trenutku kada algoritam detektuje pretnju, sistem ne čeka ljudsku intervenciju. Automatski pokreće unapred definisane protokole: trenutno obaveštavanje sigurnosnih timova i policije, uz preciznu lokaciju i vizuelni dokaz u realnom vremenu, zatim inteligentno zaključavanje određenih zona radi izolacije napadača i aktiviranje procedura za evakuaciju ili sklanjanje ljudi na sigurno.

Ovakav proaktivan pristup drastično skraćuje vreme reakcije, ograničava mogućnost delovanja napadača i pruža dragocene sekunde onima koji se nalaze u ugroženom prostoru. U poređenju s tradicionalnim metodama, razlika u brzini reagovanja je značajna.

Primjena digitalnog štita

Zahvaljujući svojoj fleksibilnosti i prilagodljivosti, platforma se može primeniti u gotovo svim okruženjima gde se okuplja veći broj ljudi ili gde postoji potreba za zaštitom imovine:

●Obrazovne ustanove i javni prostori: škole, tržni centri i stadioni, gde je bezbednost prioritet najvišeg nivoa.
● Saobraćajna čvorišta: aerodromi, autobuske i železničke stanice, kao ključne tačke kretanja ljudi.
● Infrastruktura od strateškog značaja: administrativni i energetski objekti koji zahtevaju poseban nivo zaštite.
● Poslovni sektor: radna okruženja u kojima je bezbednost zaposlenih i imovine od suštinskog značaja.

Budućnost je u proaktivnosti

Vreme oslanjanja na sreću ili isključivo reaktivne modele bezbednosti je iza nas. Budućnost je već stigla. Digitalni štit kompanije The Mercury AI nije samo tehnološka inovacija već neophodan korak napred u zaštiti ljudskih života i imovine. Ulaganje u ovakva rešenja znači ulaganje u sigurnost zajednice, mir roditelja i stabilnost poslovnog okruženja. Tim kompanije The Mercury AI pristupa bezbednosti bez kompromisa – ne prepušta ništa slučaju, već koristi najnaprednije tehnologije kako bi obezbedio maksimalan nivo zaštite. Kontinuirano unapređujući svoja rešenja i prateći najnovije tehnološke trendove, svojim korisnicima omogućava da se osećaju sigurnije i rasterećenije, znajući da je digitalni štit uvek prisutan i aktivan.

Konica Minolta: Kontrola kvalitete uz primjenu umjetne inteligencije i robotske automatizacije

Konica Minolta nudi platformu Visual Quality Inspection, koja se može koristiti za prepoznavanje defekata, prepoznavanje, klasifikaciju i brojanje objekata, nadgledanje kvalitete izrade i prepoznavanje anomalija

Piše: Ante Lovrić, menadžer razvoja poslovanja za VAS/FORXAI rješenja, Konica Minolta; E-mail: Ante.Lovric@konicaminolta.hr

Misija i vizija Konica Minolte su povećanje produktivnosti i kvalitete, uz istovremeno smanjenje troškova rada, dorade i otpada. U tom kontekstu, kompanija poseban naglasak stavlja na unapređenje sigurnosti na radnom mjestu kroz primjenu automatiziranih robota. Ovakva rješenja doprinose većoj fleksibilnosti radnog okruženja jer se lako prilagođavaju promjenjivim proizvodnim potrebama, dok se primjenom napredne analitike optimiziraju procesi i omogućava donošenje odluka temeljenih na podacima.

Inovacija u edge-AI tehnologiji

Kompanija i-PRO zaista predstavlja inovaciju u oblasti edge-AI tehnologije. i-PRO, jedan od globalnih lidera u proizvodnji kamera s mogućnostima rubnog računarstva za sigurnosne, zdravstvene i industrijske primjene, donosi više od 60 godina iskustva u razvoju visokokvalitetne i pouzdane opreme. Njihova rješenja omogućuju fleksibilnu prilagodbu i integraciju u različite sisteme, uz poseban fokus na etičku primjenu umjetne inteligencije i kibernetičku sigurnost.

Konica Minolta razvila je platformu Visual Quality Inspection, koja se koristi za prepoznavanje defekata, identifikaciju objekata, nadzor kvalitete izrade te detekciju anomalija. U kombinaciji s i-PRO kamerama, otpornima na udarce i prilagođenima radu u zahtjevnim vremenskim uvjetima, dostupni su i modeli s infracrvenom tehnologijom, namijenjeni pouzdanom radu u uvjetima slabog osvjetljenja. Ovakva integracija omogućava brže prepoznavanje i veću preciznost, kontinuiran cjelodnevni rad te smanjenje troškova rada. Platforma VQI pritom nudi širok spektar mogućnosti i može se prilagoditi različitim industrijskim potrebama.

Dosljedni i precizni pregledi

Konica Minolta također nudi automatiziranu stanicu CoboSense za testiranje kvalitete materijala i definiranje ključnih parametara kvalitete. Sistem za inspekciju površina osigurava dosljedne i precizne preglede koji zadovoljavaju stroge standarde kontrole kvalitete u različitim industrijama. Na taj način unapređuje se efikasnost proizvodnje kroz automatizaciju vizualnih inspekcijskih procesa, uz postizanje visokokvalitetnih rezultata uz minimalan nadzor. CoboSense generira detaljna digitalna izvješća koja omogućuju praćenje i unapređenje performansi, a zadaci se mogu jednostavno organizirati u serije, pri čemu se dobivaju sveobuhvatni podaci. Automatizacija se time potvrđuje kao ključna konkurentska prednost za proizvodne kompanije.

Hytera: Povezivost visokog učinka za najzahtjevnije terene

Kompanija Hytera je na nedavno održanom sajmu MWC26 u Barceloni najavila uvrštavanje uređaja PNC660 450 MHz na whitelistu platforme 450Connect, što je važan pomak u razvoju komunikacija za javne sigurnosne službe i komunalni sektor Jadranske regije

Piše: Melina Politi, voditeljica marketinga za Jugoistočnu Evropu, Hytera Communications Europe ; E-mail: melina.politi@hytera-europe.com

Kako se regija ubrzano udaljava od zastarjelih uskopojasnih tehnologija i prelazi na LTE i 5G mreže, raste i potreba za uređajima koji objedinjuju robusnost i napredne funkcionalnosti. Ovaj tehnološki zaokret jasno ukazuje na promjenu prioriteta – od osnovne povezanosti ka inteligentnim, pouzdanim i sigurnim komunikacijama.

Frekvencijski opseg od 450 MHz sve više se prepoznaje kao temelj otpornosti nacionalnih sistema. U Jadranskoj regiji sve je izraženiji trend njegove primjene u upravljanju elektroenergetskim mrežama, gdje omogućava stabilnu i nezavisnu distribuciju energije, bez oslanjanja na komercijalne mreže. Paralelno s tim, regulatorna tijela postepeno prilagođavaju raspodjelu spektra, dajući prednost komunikacijama za javnu sigurnost i širokopojasnim sistemima od kritičnog značaja. Istovremeno, vlade i operateri ulažu u modernizaciju infrastrukture, prelazeći s CDMA tehnologije na LTE kako bi odgovorili na rastuće potrebe za prijenosom podataka u pametnim mrežama i IoT okruženjima.

Brojne prednosti

Specifična geografija regije s planinskim masivima i razuđenom obalom nameće dodatne zahtjeve za pouzdanost signala. Upravo tu dolazi do izražaja prednost 450 MHz opsega, koji omogućava pokrivenost na većim udaljenostima i stabilnu vezu čak i u područjima gdje klasične komercijalne LTE mreže imaju ograničenja. Ova karakteristika posebno je važna za timove na terenu, koji često rade u zahtjevnim uslovima poput podzemnih objekata ili armiranobetonskih postrojenja, do kojih standardni signal teško dopire.

Sophia Yin, generalna direktorica Hytere za Evropu, istakla je značaj ovog iskoraka za evropsko tržište i dalji razvoj 450 MHz rješenja. “450Connect whitelist certifikacija i potpisivanje distributerskog ugovora s kompanijom B.Schmitt snažan su početak 2026. godine, a naš fokus ostaje na ubrzanju implementacije PNC660 450 MHz u Evropi i daljim ulaganjima u razvoj pouzdanih i sigurnih komunikacijskih rješenja za operatere kritične infrastrukture”, kazala je Yin.

Vrijednost ovog rješenja ne ogleda se samo u tehničkim karakteristikama već i u njegovom ekonomskom i operativnom značaju. Zahvaljujući mogućnosti pokrivanja velikih područja uz znatno manji broj baznih stanica, 450 MHz mreže omogućavaju mnogo niže ukupne troškove implementacije i održavanja u odnosu na sisteme koji koriste više frekvencije.

Pomoć u turizmu

Ova prednost posebno dolazi do izražaja tokom turističke sezone na Jadranu, kada su komercijalne mreže često preopterećene. U takvim uslovima, uređaji kakav je PNC660 rade na namjenskim, privatnim kanalima, osiguravajući prioritetnu komunikaciju za hitne službe i tehničko osoblje. Uz integrisani sigurnosni čip visokog nivoa zaštite i podršku za napredne komunikacijske funkcije poput grupnih poziva i prijenosa videa, Hytera PNC660 450 MHz je više od samog uređaja. To je robusno i sigurno rješenje koje otvara vrata novoj generaciji infrastrukture u Jadranskoj regiji, pružajući pouzdanu komunikaciju u trenucima kada je svaka sekunda od presudne važnosti.

PSIM u 2026: Tumač stvarnosti bez čarobnog štapića

Platforme za upravljanje informacijama o tehničkoj zaštiti (PSIM) više se ne procjenjuju prema broju sistema koje mogu povezati. Umjesto toga, na tasu je njihova sposobnost da pouzdano pretvore fragmentiranu infrastrukturu u integrirano operativno okruženje. Kako PSIM sazrijeva kroz projekte na terenu, interoperabilnost se sve manje definira kroz prizmu povezivosti, a sve više prema dosljednosti podataka, organizacijskom usklađivanju i granicama otvorenosti unutar sigurnosnog ekosistema.

Piše: Mirza Bahić; E-mail: mirza.bahic@asadria.com

Brzi rast PSIM platformi odražava strukturnu promjenu u načinu na koji se sistemi tehničke zaštite implementiraju i kontroliraju. Prema kompaniji Business Research Company, vrijednost globalnog tržišta PSIM-a dostigla je 1,95 milijardi dolara u 2025. godini, uz prognozu godišnjeg rasta od 16,4% i procijenjenu vrijednost od 4,17 milijardi dolara do 2030. godine. Do ovih impresivnih brojki tržište će u prvom redu doći zbog potrebe za objedinjavanjem sve kompleksnijih sigurnosnih okruženja s rastućim brojem proizvođača.

Osim toga, nastavlja rasti i obim i raznolikost podataka koje generiraju sistemi tehničke zaštite. Savremeni projekti rutinski kombiniraju videonadzor, kontrolu pristupa, protivprovalu, protivpožarne sisteme, analitiku i IoT senzore unutar jedinstvenog ekosistema. Pri tome, svaka od ovih komponenti generira vlastitu logiku sigurnosnih događaja i strukture podataka. To znači da ono što na korisničkom interfejsu teoretski izgleda kao konvergencija različitosti, često na nivou podataka nije ništa više nego zamaskirana fragmentiranost.

Međutim, treba imati na umu da sam rast tržišta ne rješava ključni izazov povezan sa PSIM tehnologijom. Integracija ostaje jedna od neugodno stabilnih prepreka širem usvajanju PSIM-a, posebno u okruženjima u kojima se susreću zastarjeli sistemi, vlasnički zaštićeni protokoli i fragmentirano vlasništvo na nivou organizacije. Ovo rezultira paradoksom: što se više sistema implementira, to je veća potreba za integracijom, ali je veća i složenost njene implementacije.

Drugim riječima, PSIM se razvija upravo unutar ambijenta jedne tehnološke tenzije. Tehnologija se više ne definira obećanjem o povezivanju sistema, već sposobnošću da se upravlja samom stvarnošću na terenu koja je sve kompleksnija.

Portret PSIM-a

PSIM se već dugo pozicionira kao nivo koji objedinjuje sigurnosne i BMS sisteme u jedinstvenu operativnu realnost. U marketinškim prezentacijama ta vizija naizgled djeluje jednostavno, no u stvarnim projektima na terenu ona je nerijetko odmaknuta od stvarnosti.

Ben Eazzetta, direktor i osnivač kompanije ARES Security Corporation, kaže da se industrija približila ispunjenju svojih obećanja, ali samo pod određenim uslovima. “Iako se industrija u historiji suočavala s jazom između marketinških obećanja i operativne stvarnosti, današnje zrele PSIM platforme sposobne su ponuditi duboku, funkcionalnu integraciju kroz različite sisteme.“ Ipak, on precizira o kakvom se poželjnom kapacitetu ovdje radi kako bi se očekivanja svih partnera u procesu mogla adekvatno postaviti. „Stvarni učinak ne dolazi iz brošure, već iz načina na koji je platforma arhitektonski postavljena, integrirana i usklađena s operativnim okruženjem klijenta.“

Roman Prokoshkin, globalni voditelj proizvoda u kompaniji TRASSIR, zauzima još neutralniji stav. „Interoperabilnost se uvijek testira u odnosu na stvarnost, a ta stvarnost obično je složenija nego što bilo koja brošura može u potpunosti opisati.“ Prema njegovom iskustvu, PSIM projekti gotovo uvijek prolaze kroz faze dokazivanja koncepta ili pilot-projekte upravo zato što rezultati integracije zavise od varijabli koje marketing ne može u potpunosti obuhvatiti. To uključuje kvalitet API-ja, verzije firmvera, arhitekturu sistema, pa čak i ažurnost proizvođača kao treće strane u procesu. Cijela slika iz ove perspektive nameće zaključak da je interoperabilnost kod PSIM sistema neupitna, ali i uslovna, kontekstualno zavisna i rijetko odmah dostupna.

Integracija kao tumačenje, a ne povezivanje

Zanimljivo je da je na tehničkom nivou, osnovna povezivost u PSIM kontekstu sve lakša za ostvariti, ali da njeno operativno usklađivanje sa zahtjevima na terenu ostaje važna prepreka. „Najčešći izazovi nisu u tome da li se sistemi mogu povezati”, kaže Eazzetta, „već u kojoj mjeri mogu neometano međusobno komunicirati.“

Razlike u naslijeđenoj infrastrukturi različite starosti, vlasničkim protokolima, zahtjevima kibernetičke sigurnosti i neujednačenim strukturama podataka predstavljaju izazov čak i kada korisnici dobiju željeni jedinstveni interfejs.

Maxim Kabenin, direktor za proizvode u kompaniji AxxonSoft, istu temu posmatra kroz prizmu takozvane semantike sistema. Prema njemu, jedan podsistem, uključujući onaj za kontrolu pristupa, vatrodojavu, detekciju upada i videoanalitiku definira vlastitu logiku alarma i stanja uređaja. Kada se oni objedine pod jedan kišobran, to nipošto nije kraj procesa, upozorava on. „Nešto sve to mora normalizirati. U suprotnom, operateri vide samo niz nepovezanih događaja.“ Tu savremeni PSIM prestaje biti samo integracijski sloj jer ta uloga više nije dovoljna. Praktično, PSIM sada mora postati tehnološki nivo za tumačenje, odnosno prevođenje signala u zajednički operativni jezik prije nego što oni uopće mogu podržati donošenje odluka.

Otežavajući faktor predstavlja činjenica da standardi ovaj problem rješavaju samo djelimično. Iako protokoli poput ONVIF-a, OPC-a, BACnet-a, SNMP-a i Modbusa omogućavaju osnovnu povezivost, Kabenin naglašava da se, „čim se odmakne od osnovne povezivosti, ponovo susrećete s projektima koji su specifični za nekog proizvođača.“ Integracija na taj način postaje hibridni proces koji kombinuje standarde s prilagođenim mapiranjem, proširenjima i nadogradnjama.

Slaba karika sistema

Sama tehnička složenost ne može u potpunosti objasniti izazove unutar jednog PSIM projekta. U mnogim slučajevima, veći problem leži unutar same organizacije. „Zanimljivo je da najveći izazovi često nisu tehnički, već organizacijski“, kaže Sergej Pičulin, menadžer poslovnog razvoja i prodaje za Jugoistočnu Evropu u kompaniji Advancis, sa čime se slaže Eazzetta kazavši kako „u mnogim projektima organizacijske prepreke mogu nadmašiti one tehničke“. Neusklađeni procesi, timovi koji rade u silosima i nedefinirani tokovi upravljanja incidentima često kreiraju više operativnog trenja nego sama kompatibilnost sistema.

Odjeli za sigurnost, IT i upravljanje objektima obično rade odvojeno, pri čemu svaki od njih kontrolira različite segmente infrastrukture. Florin Marica, direktor kompanije UltraVision Consult, dodatno sažima ovu perspektivu: „U praksi, tehnički izazovi su rješivi – prava složenost leži u usklađivanju procesa, odgovornosti i operativnih očekivanja unutar same organizacije“, kaže on. Njegov kolega Prokoshkin ide korak dalje i organizacijsko usklađivanje postavlja kao zahtjev koji se mora riješiti na nivou projekta. Koordinacija između odjela i jasno definirane odgovornosti nisu sporedni elementi, već „suštinski dio planiranja integracije“, smatra on. U tom smislu, PSIM prestaje biti samo softverska platforma i postaje mehanizam koji otkriva da li neka organizacija uopće razumije vlastiti način rada.

Konfiguracija je prijelomna tačka za projekte

Ako je integracija početna tačka, konfiguracija je mjesto na kojem se odlučuje sudbina PSIM projekta. Eazzetta ističe da „u većini projekata najveći dio posla leži na integratoru“ te da nivo konfiguracije zavisi od raznolikosti hardverskog ekosistema. Kada klijenti uvode nove ili manje poznate tehnologije, često je potrebno razviti dodatne poveznice kako bi se očuvalo jedinstveno operativno okruženje. Prema njemu, ovaj princip mora biti jasan i beskompromisan na način da „ako bilo šta postoji, ono se mora moći integrirati.“

Čak i kada su integracije podržane, integratori opet moraju definirati mapiranje događaja, razviti logiku na principu uzrok – posljedica, konfigurirati kontrolne ploče i uskladiti reakcije sistema s operativnim tokovima. Konfiguracija se također može segmentirati između sistema, što znači da određeni parametri ostaju unutar softvera specifičnog za proizvođača, a ne unutar samog PSIM nivoa.

Većina funkcija, smatraju iz Advancisa, može se uvesti kroz standardne konfiguracijske alate, ali samo ako integratori pravilno definiraju radne tokove, procedure obrade alarma i vizualizaciju. Prilagođena implementacija obično je rezervirana za visokospecijalizirane sisteme ili jedinstvene operativne zahtjeve koji postoje na terenu.

U tako složenom kontekstu postavlja se pitanje perspektive podjele odgovornosti. Prema Prokoshkinu, uspješna integracija zavisi od tri strane. Jedna je proizvođač PSIM platforme koji podržava integracijske mogućnosti, a prate ga treće strane koji osiguravaju stabilne API-je i dokumentaciju. Posljednja, ali ne i manje važna karika su integratori koji konkretni sistem implementiraju i prilagođavaju. Kada bilo koji od ovih elemenata u slagalici oslabi, integracija postaje nepredvidiva.

Savremeni obrazac na taj način postaje jasan. PSIM ne može čarobnim štapićem umanjiti složenost jer je to nemoguće u savremenom tehnološkom okruženju. Njegov zadatak će biti ispunjen ako tu neminovnu složenost uspješno reorganizira i učini „pitkom“.

Otvoreni standardi nisu svemoćni

Na tom putu se često govori i o potencijalu otvorenih standarda koji se često predstavljaju kao svestrano rješenje za izazove integracije. U praksi, upozoravaju naši sagovornici, oni su samo dio mozaika i njihovo precjenjivanje može biti prečac za neuspjeh i razočarenje. ONVIF je ključni konstruktivni faktor u svijetu videonadzora jer on omogućava povezivanje kamera različitih proizvođača bez potrebe za vlasničkim drajverima. Standardizacija je korak u pravom smjeru u svijetu API-ja kao temelj za izgradnju skalabilnih okruženja s više proizvođača. Standardi donose i konkretne operativne ishode. Standardizirani API-ji olakšavaju uvođenje novih sistema, omogućavaju skaliranje kroz različite lokacije i pojednostavljuju integraciju podataka u jedinstvenu operativnu sliku. Osim toga, oni podržavaju i upravljanje kroz autentifikaciju, kontrolu pristupa zasnovanu na ulogama i evidenciju aktivnosti. Međutim, ova otvorenost rijetko obuhvata naprednije funkcionalnosti.

Kabenin napominje da napredne mogućnosti, poput logike kontrole pristupa, upravljanja akreditivima ili specijalizirane analitike, često ostaju „zarobljene“ unutar projekata specifičnih za proizvođača. Slično iskustvo dijeli i Prokoshkin, koji ističe da funkcije poput metapodataka iz analitike ili složenih tokova povezanih s radom alarma često zahtijevaju vlasnička proširenja. Marica prepoznaje isti obrazac, ali iz drugog ugla. On kao neprimjetne mehanizme zaključavanja korisnika vidi u modelima za upravljanja pravima, nepotpunim API-jima i licencnim ograničenjima.

Kontrola pristupa se ovdje posebno izdvaja kao izazovna oblast. Za razliku od videonadzora, koji ima koristi od ONVIF standarda, kontrola pristupa nema široko prihvaćen standard za modele događaja i logiku. Zbog toga, integracija u ovom segmentu često zavisi od prilagođenih drajvera, API-ja proizvođača i pažljivog usklađivanja različitih arhitektura sistema. Sve ovo ukazuje na problem prisilnog vezivanja za proizvođača koji nikada nije nestao, nego se samo pomjerio ka dubljim slojevima funkcionalnosti unutar sistema.

PSIM kao ogledalo sistema i procesa

Očekivanja korisnika znatno su evoluirala posljednjih godina, ali ne uvijek u realnom smjeru i to je tema o kojoj se govori tek ispotiha. Savremeni korisnici sve više posmatraju PSIM kao platformu za situacijsku svjesnost. To znači da je PSIM za njih mjesto na kojem se videonadzor, alarmi, događaji iz oblasti kontrole pristupa i operativni podaci spajaju u jedinstveni interfejs. Pravi odgovor na ovako očekivanje jeste da se klijentima objasni da PSIM može donijeti vrijednost kroz korelaciju događaja, vođenje operatera kroz unaprijed definirane radne tokove i unapređenje vremena reakcije. Ipak, očekivanja klijenata često nadilaze ono što tehnologija može isporučiti.

Kabenin ističe da neki korisnici očekuju da PSIM „automatski upravlja cjelokupnom sigurnosnom infrastrukturom i samostalno donosi odluke“. U stvarnosti, svaka platforma ovog profila uveliko zavisi od konfiguracije, radnih tokova i ljudskih operatera. Eazzetta tu granicu povlači veoma precizno: „To jeste snažan operativni mehanizam, ali njegova učinkovitost zavisi od snage sistema i procesa koji stoje iza njega.“ Prema njemu, PSIM često funkcioniše kao ogledalo postojećih sistema i procesa, a nipošto kao njihova zamjena.

Zašto neki projekti propadaju, a drugi opstaju

Razlika između uspješnih i problematičnih PSIM projekata rijetko je isključivo tehnološka. Velika okruženja s više sistema gotovo uvijek predstavljaju najveće izazove. Tu spadaju okruženja poput aerodroma, pametnih gradova i transportnih mreža. Ona često kombiniraju zastarjele sisteme, tehnologije različitih proizvođača i fragmentirane strukture vlasništva. U takvim okruženjima, ističe Kabenin, „aktivnosti na planu koordinacije, zapravo, mogu trajati duže od same tehničke integracije“. Pičulin za isti problem ističe dodatna ograničenja, uključujući nepotpunu dokumentaciju i sisteme koji nikada nisu bili dizajnirani za integraciju.

Nasuprot tome kao pozitivan primjer se ističu okruženja s centraliziranim donošenjem odluka i standardiziranim tehnološkim okruženjem. Zato sistemi poput maloprodajnih lanaca i kampusa u interakciji s PSIM-om obično daju stabilnije i predvidivije rezultate. U jednom projektu koji je realizirao certificirani integrator uz podršku inženjera kompanije UltraVision, projekat je obuhvatio osiguranje perimetra jednog međunarodnog aerodroma u istočnoj Evropi. Tehnički opseg uključivao je IP videonadzor s analitikom, detekciju upada na perimetru, kontrolu pristupa, specijalizirane infracrvene i radarske kamere, IP razglas i sisteme za komunikaciju.

Uprkos podužoj listi sistema koje je trebalo podržati, ključni izazov ipak je bio onaj organizacijski. Tačnije, sistem je morao istovremeno podržati više različitih korisničkih kategorija, uključujući sigurnosno osoblje aerodroma, ekipe za održavanje infrastrukture, graničnu policiju, službe domovinske sigurnosti, IT administratore i vanjske pružatelje usluga. Svaka od ovih grupa imala je vlastite operativne scenarije, pristupna prava i proceduralne zahtjeve. Upravo usklađivanje ovih elemenata, navodi Marica, predstavljalo je stvarni izvor složenosti cijelog projekta. Uspjeh PSIM-a, dakle, manje zavisi od broja uključenih sistema, a više od toga u kojoj mjeri se njima kvalitetno upravlja.

Gdje industrija i dalje griješi

Uprkos jasnom napretku na svim poljima koja se tiču PSIM-a, jedno strukturno ograničenje i dalje ostaje neriješeno, a to je nedostatak dosljednosti unutar sigurnosnog ekosistema. Iz AxxonSofta kao rješenje predlažu standardizaciju modela sigurnosno relevantnih događaja, uz naglasak da se definicije alarma, prioriteti i logika automatizacije i dalje znatno razlikuju među proizvođačima.

Pičulin smatra da bi potpuno dokumentirani i standardizirani API-ji učinili integraciju predvidivijom i efikasnijom. Potreba za većom transparentnošću u modelima podataka, strukturama događaja i API dokumentaciji, uz pomak ka ekosistemima fokusiranim na interoperabilnost praksa je u kojoj njegov kolega Prokoshkin također vidi veliki potencijal.

Ipak, pristup ne mora nužno biti reduciran na tehnologiji ili praksu. Eazzetta ide na opciju najšireg mogućeg obuhvata zajedničkim ciljem. Za njega rješenje leži u kreiranju „pouzdane i akreditirane zajednice za integraciju“. U njoj bi, smatra on, proizvođači i integratori dijelili provjerene i potvrđene arhitekture i stečena iskustva, umjesto da iznova rješavaju iste probleme u izolaciji.

Obavezan smjer: Od povezivosti do koherentnosti

Zbog svega navedenog, ključni idući korak za PSIM vjerovatno neće ići u smjeru povezivosti u kojoj je industrija već ostvarila vidljiv napredak. Ono što ostaje neriješeno i s prostorom za poboljšanja jesu dosljednost, transparentnost i zajedničko razumijevanje komponenti i signala unutar ekosistema.

Ova razlika postaje sve važnija. Kako se sigurnosna infrastruktura širi, izazov više nije kako povezati sisteme, već kako osigurati da se ono što oni kreiraju u smislu podataka i signala može dosljedno tumačiti. Jedino takav pristup ispunjava preduvjet da se tako dobijene ulazne informacije pozitivno iskoriste i operativno primijene. Sigurnosni događaji moraju imati isto značenje na različitim platformama, što znači da podaci moraju zadržati svoju strukturu i kontekst čak i dok se kreću između sistema. Istovremeno, operativna logika mora biti dovoljno jasna da podrži donošenje odluka pod pritiskom.

U tom smislu, PSIM prolazi kroz tihu, ali odlučujuću transformaciju. On se više ne definira sposobnošću povezivanja sistema, već kapacitetom PSIM platforme da ih uskladi i učini funkcionalno smislenim u zajedničkom operativnom okruženju.

Ova promjena stavlja balansirani naglasak na tehnologiju, podatke i organizaciju. Da, platforme mogu prikupljati informacije, ali još ne mogu optimalno riješiti nedosljednosti u načinu na koji sistemi opisuju događaje. One mogu vizualizirati incidente, ali ne mogu kompenzirati za nejasne radne tokove ili fragmentirano vlasništvo. Na kraju, platforme mogu organizirati reakcije, ali samo ako je njihova osnovna logika pravilno definirana.

Zbog toga će budućnost PSIM-a manje zavisiti od dodavanja novih integracija, a više od unapređenja uslova u kojima se integracija odvija. Standardizacija modela događaja, jasniji i dostupniji API-ji, kvalitetnija dokumentacija i jača saradnja između proizvođača, integratora i krajnjih korisnika više nisu opcionalna poboljšanja. Umjesto toga, ona postaju strukturni zahtjevi. Vrijeme je pokazalo da su PSIM platforme za ovaj zadatak tehnološki spremne, a da ekosistemu u kojem one rade pripada zadatak da ih sustigne za postizanje optimalnih rezultata.

Različite arhitekture i filozofije pristupa integracijama

Iako se svi proizvođači slažu o važnosti integracije, njihovi pristupi otkrivaju različite filozofije pristupa upravljanju istom. U kompaniji ARES naglašavaju širinu i prilagodljivost, uz podršku u vidu kontinuirano rastuće biblioteke integracija i pristupa zasnovanog na konsaltingu. Zahvaljujući ovom vidu podrške, tehnologija se može lakše uskladiti s upravljanjem i operativnom kulturom klijenata na terenu. S druge strane, AxxonSoft podržava inženjerski orijentiran model. On je izgrađen na dugoročnom akumuliranju integracija, podršci za protokole i komunikaciji na nivou hardvera. Prema ovom pristupu, interoperabilnost se javlja rezultat kontinuiranog tehničkog razvoja unutar dužeg vremenskog perioda.

Advancis ovoj problematici prilazi kroz strukturu i neutralnost. Njihova platforma WinGuard je dizajnirana kao okvir koji integrira širi spektar tehnologija uz očuvanje jasnih radnih tokova i operativne dosljednosti. U fokusu je i saradnja između proizvođača i korisnika. Tu je i TRASSIR, koji stavlja naglasak na predvidivost unutar vlastitog ekosistema. Za njih interoperabilnost mora ostati predvidiva i stabilna unutar jednog okruženja, što odražava strategiju koja daje prioritet pouzdanosti i performansama kroz jaču integraciju. Ovi pristupi ukazuju na širok spektar pristupa jačanju uloge PSIM-a na tržištu. Otvorenost, predvidivost, fleksibilnost i kontrola nisu uvijek usklađeni na terenu, i svaki proizvođač tu delikatnu ravnotežu pokušava ostvariti na svoj način.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.