Nova arhitektura aviosigurnosti

Aerodromi su jedno od najsloženijih čvorišta kritične infrastrukture – mjesta gdje sigurnosni i digitalni sistemi moraju funkcionirati simultano i bez prekida. Upravo ta složenost čini ih privlačnom metom. Zračne luke stoga investicijama u pametnu tehnologiju i višeslojnu cyber zaštitu odgovaraju na prijetnje koje ne poznaju fizičke granice

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

Ransomware grupa Akira je u julu 2024. napala je Zračnu luku Split Sveti Jeronim, paraliziravši informatički sistem i prisiljavajući osoblje na ručnu obradu putnika, dok je promet satima tekao otežano. Prema podacima FBI-a i CISA-e, ista je grupa u svega nekoliko mjeseci iznudila 42 miliona dolara od više od 250 organizacija širom SAD-a, Evrope i Australije. Splitski aerodrom odbio je pregovarati i odlučio sistem izgraditi od nule.

Napad na Split nije bio izoliran slučaj, već pokazatelj šireg trenda. Regionalni aerodromi danas se suočavaju s pritiskom na više frontova istovremeno: rastući broj putnika opterećuje sigurnosnu infrastrukturu, neovlašteni dronovi postaju sve ozbiljniji operativni rizik, a IT sistemi koji upravljaju svime – od check-ina do kontrole pristupa – otvaraju nove površine napada.

Hibridne prijetnje

Sigurnosni izazovi s kojima se danas suočavaju aerodromi više se ne mogu promatrati kao odvojene kategorije. Fizičke prijetnje, cyber napadi i operativni pritisak rastućeg broja putnika isprepleteni su u ono što stručnjaci sve češće nazivaju hibridnim prijetnjama – scenarijima u kojima jedna ranjivost otvara put drugoj. Upravo to potvrđuju i sagovornici iz regije.

Složeni lanci

Međunarodni aerodrom Sarajevo 2025. godinu dočekao je s proširenim mandatom i punim prometom istovremeno. Suočen s rastom broja putnika i novim operativnim odgovornostima, aerodrom je morao brzo reorganizirati čitav sigurnosni lanac. “Uzimajući u obzir sigurnosne izazove na globalnom i lokalnom nivou, kao i činjenice da se tokom 2025. godine Međunarodni aerodrom Sarajevo susreo sa specifičnim izazovom preuzimanja poslova i zadataka sigurnosnih pregleda putnika i kabinskog prtljaga, koji je u proteklih 26 godina provodila Jedinica granične policije aerodrom Sarajevo, a uz kontinuirano povećanje broja putnika, uzročno-posljedično evidentni su bili i izazovi (primarno sa aspekta sigurnosti) zbog različitih kategorija putnika i destinacija sa kojih su ti putnici dolazili”, pojasnili su iz Međunarodnog aerodroma Sarajevo.

Sličan pristup dijeli i Zračna luka Franjo Tuđman u Zagrebu, gdje potvrđuju da se sigurnost putnika, zaposlenika, aviona, infrastrukture i operativnih procesa kontinuirano tretira kao jedan od najviših prioriteta. “Sustav zaštite temelji se na regulatornoj usklađenosti, procjeni rizika, višeslojnom pristupu zaštiti, suradnji s nadležnim tijelima te kontinuiranom unapređenju procesa i tehnologija”, naveli su.

Novi rizici

Ono što Sarajevo i Zagreb opisuju kao organizacijski izazov, Dušan Sofrić, šef sigurnosti Aerodroma Jože Pučnik Ljubljana, smješta u širi kontekst – promjenu same prirode prijetnji: “Savremeni aerodromi danas se suočavaju sa bezbednosnim izazovima koji se razvijaju paralelno sa rastom saobraćaja i sve intenzivnijom digitalizacijom operacija. U praksi to znači da se više ne radi o odvojenim rizicima, već o sve kompleksnijim hibridnim pretnjama, gde se fizički i digitalni aspekti međusobno prepliću, od insiderskih rizika do različitih oblika socijalnog inženjeringa koji mogu uticati na operativne procese.”

Istovremeno, kako je Sofrić pojasnio, kontinuirani rast broja putnika dodatno opterećuje sigurnosnu infrastrukturu.

“To zahteva stalno prilagođavanje i optimizaciju procesa, kao i promišljeno uvođenje novih tehnologija kako bi se zadržao potreban nivo bezbednosti bez negativnog uticaja na operativnu efikasnost. Paralelno s tim, i metode nezakonitog mešanja evoluiraju, postaju sofisticiranije i prilagođene modernim tehnologijama, što znači da detekcioni sistemi moraju kontinuirano napredovati kako bi ostali efikasni”, pojašnjava on.

Dodatni sloj složenosti donosi digitalizacija, koja povećava izloženost cyber rizicima, posebno u sistemima koji su ključni za upravljanje operacijama. “Uz to, sve izraženiji izazov su i nove tehnologije poput dronova, koji uvode potpuno nove scenarije rizika u neposrednoj blizini aerodromskog prostora. Zbog svega navedenog, danas je ključno razumeti da bezbednost više nije isključivo fizička funkcija, već integrisani sistem koji objedinjuje procese, ljude i tehnologiju u jedinstven i koordinisan pristup upravljanju rizicima”, rekao je Sofrić.

Tehnološki skok

Upravo zbog te složenosti, gdje se fizičke, digitalne i zračne prijetnje više ne mogu razdvajati, regionalni aerodromi prisiljeni su na skupe investicije. Odgovor na moderne izazove više nije u većem broju stražara na terminalima, već u pametnim, automatiziranim sistemima.

Pametni skeneri

Tehnološka modernizacija u regiji, međutim, ne teče jednako. Svaki aerodrom mora samostalno balansirati između strogih međunarodnih pravila, budžeta kojim raspolaže i specifičnih sigurnosnih rizika s kojima se svakodnevno suočava. Međunarodni aerodrom Sarajevo odgovorio je na visokoefikasan način tako što je osigurao i uključio osposobljene i certificirane radnike, ali i savremene materijalne resurse – detektore za detekciju eksploziva u prtljazi putnika, a, između ostalog, i sigurnosne skenere i slično, što je dalo izuzetne rezultate i detektovane hiljade predmeta kod putnika i u prtljagu koji nisu dozvoljeni da se prevoze zračnim putem. Ovakvim profesionalnim pristupom rizici su svedeni na minimum. Šire gledano, aerodrom je implementirao sve međunarodne standarde vezane za sigurnost civilnog zrakoplovstva i raspolaže Programom sigurnosti aerodroma, koji je odobrila Direkcija za civilno zrakoplovstvo Bosne i Hercegovine.

“Prilog i sastavni dio ovog dokumenta je niz Procedura u okviru kojih su implementirani i zahtjevi vezani za mjere fizičke i tehničke zaštite. U vezi s tim, Međunarodni aerodrom Sarajevo instalirao je sistem videonadzora na cjelokupnom kompleksu aerodroma, kao i PACS sistem u najvažnijim objektima te je implementirao sve odredbe Zakona o agencijama i unutrašnjim službama za zaštitu ljudi i imovine, kao i zahtjeve Uredbe Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o poslovima tehničke zaštite koji se odnose na upotrebu alarmnih sistema, videonadzora ili drugih tehničkih sredstava i opreme te poslove intervencije u slučaju aktiviranja alarmnog sistema”, obrazložili su.

Fizičke prepreke

Kao dio Programa sigurnosti aerodroma provodi se sveobuhvatna zaštita kompleksa Međunarodnog aerodroma Sarajevo. Ona obuhvata zaštitnu ogradu koja ispunjava sve međunarodne sigurnosne zahtjeve i standarde, sistem videonadzora te permanentnu naoružanu fizičku zaštitu cjelokupnog kompleksa, s posebnim naglaskom na sigurnosne zone ograničenog pristupa. Kombinacijom ovih mjera, navode iz aerodroma, izazovi su svedeni na minimum. Kada je riječ o AI analitici, automatska detekcija napuštenog prtljaga još nije implementirana.

“Aerodrom ovo kompenzira ljudskim resursima čiji je zadatak uočiti i spriječiti da putnici iza sebe bez nadzora ostavljaju prtljag ili druge potencijalno sumnjive i opasne predmete”, navode iz Međunarodnog aerodroma Sarajevo.

Kontrola pristupa

Dušan Sofrić opisuje višeslojni pristup sigurnosti koji se zasniva na kombinaciji različitih tehnologija i operativnih mjera s ciljem da se obezbijedi pouzdana i kontinuirana zaštita kroz više međusobno povezanih nivoa.

“U tom okviru, videonadzor je i dalje jedna od ključnih komponenti sistema, pri čemu kontinuirano radimo na njegovom unapređenju kroz postepen prelazak na naprednije digitalne i visokorezolucijske tehnologije koje omogućavaju bolji pregled i efikasniju analizu događaja u operativnim zonama. Istovremeno, veliku pažnju posvećujemo kontroli pristupa, koja se zasniva na jasno definisanim i strogo kontrolisanim procedurama izdavanja identifikacionih kartica i sprovođenja bezbednosnih provera za sve korisnike sa pristupom zaštićenim zonama aerodroma”, navodi Sofrić.

Ove mjere sistemski se nadopunjuju perimetarskom zaštitom koja kombinuje fizičke prepreke i tehnička rešenja, uključujući senzore i videonadzor, kako bi se obezbijedila stalna kontrola i pravovremena detekcija potencijalnih incidenata. “Poseban fokus posvećujemo i tehnologijama za pregled putnika i ručne prtljage. U skladu s evropskim trendovima, intenzivno radimo na budućoj implementaciji naprednih CT sistema koji omogućavaju viši nivo detekcije uz istovremeno unapređenje protoka putnika. U tom procesu već sprovodimo pripremne aktivnosti koje uključuju procenu adekvatnosti postojeće infrastrukture, kao i izradu operativnih koncepata (CONOPS), odnosno definisanje načina na koji će se nova tehnologija integrisati u postojeće procese, uključujući organizaciju rada, tokove putnika i interakciju sa osobljem”, kaže Sofrić.

Kada je u pitanju AI, Ljubljana pristupa tome oprezno. “Kada je reč o primeni veštačke inteligencije, naš pristup je za sada namerno oprezan, posebno kada su u pitanju bezbednosno kritični sistemi. Pre uvođenja bilo koje AI tehnologije sprovodi se sveobuhvatna procena rizika (AI risk assessment) kako bi se osiguralo da je njena primena u potpunosti usklađena sa regulatornim zahtevima i principima zaštite podataka. Ipak, jasno je da će ove tehnologije u narednim godinama imati sve značajniju ulogu u oblasti avio bezbednosti”, naglašava Sofrić.

Podrška operaterima

Jedan od pravaca razvoja koji aktivno prate jeste i primjena APIDS (Automated Prohibited Items Detection Systems) rješenja u procesu pregleda ručne prtljage. “Takvu tehnologiju testirali smo još 2023. godine, što nam je omogućilo bolje razumevanje mogućnosti njene integracije, a danas vidimo da su se sistemi dodatno razvili i da su već dostupna i prva sertifikovana rešenja spremna za širu primenu. Važno je naglasiti da sistemi zasnovani na veštačkoj inteligenciji kod nas imaju pre svega ulogu podrške operaterima u donošenju odluka, dok konačna odgovornost i dalje ostaje na obučenom ljudskom osoblju, čime se obezbeđuje visok nivo kontrole, pouzdanosti i usklađenosti sa važećim standardima”, potcrtao je Sofrić.

Tu granicu iz prakse i važnost interakcije ljudi i tehnologije potvrđuje Željko Pivalica, savjetnik za Avijaciju u Securitasu Hrvatska. “U zaštiti civilnog zračnog prometa koriste se vrlo sofisticirani sustavi za obavljanje zaštitnih pregleda i kontrolu pristupa. Tehničke karakteristike takvih sustava propisane su Nacionalnim programom zaštite civilnog zračnog prometa Republike Hrvatske i Planom zaštite same zračne luke. Interakcija ljudi i tehnoloških sustava osnovni je preduvjet za uspješno obavljanje poslova zaštite. Temelj za korištenje tehnoloških sustava je kvalitetno i odgovarajuće osposobljeno osoblje, motivirano za obavljanje svojeg posla”, kaže Pivalica.

Ljudski faktor

Opći trend u Evropskoj uniji je uvođenje inovativnih i pametnijih automatiziranih sistema koji uveliko olakšavaju rad zaštitnom osoblju. No, bez obzira na veliku pomoć koju takvi sistemi pružaju, ljudski faktor će i dalje morati biti prisutan. “Svaki alarm koji daju takvi sustavi – mora riješiti čovjek”, dodaje Pivalica i napominje da će napredak tehnologije potaknuti promjene, jer će inovativne tehnologije pregleda, analitika podataka, automatizacija i robotika postajati sve važnije, a internet stvari ulaziti u budući ekosistem aerodroma.

Kao trenutno najvrednije tehnološko sredstvo i najvećeg saradnika zaštitnom osoblju, on izdvaja napredne sisteme za automatsko otkrivanje eksploziva – EDS opremu standarda C3. “Većina zračnih luka koje nabavljaju novu opremu za provođenje zaštitnih pregleda ručne prtljage ulažu u EDS opremu (Explosive Detection System) standarda C3. Dakle, kod određenih uređaja koji zadovoljavaju taj standard nema potrebe da se iz ručne prtljage izdvajaju tekućine ili električne i elektroničke naprave. Istovremeno, ova tehnologija omogućava putnicima da u putničku kabinu zrakoplova unesu i veće količine tekućina od onih koje su dozvoljene kada se koristi konvencionalna RTG tehnologija”, pojasnio je Pivalica.

Trodimenzionalna slika

EDS uređaji rade na istom principu kompjuterizirane tomografije kao i slična oprema koja se koristi u medicini. Uređaj automatski stvara 3D slike koje, kada je to potrebno, operater može mnogo lakše protumačiti. Dodatno, ti uređaji mogu biti nadograđeni softverskim sistemom APIDS (Automated Prohibited Item Detection System), koji automatski detektira i one zabranjene predmete koji nisu povezani sa eksplozivima, npr. veći nož, vatreno oružje i slično. “Neke veće zračne luke u Europskoj uniji već uvelike koriste takve integrirane sustave”, dodaje Pivalica.

U području kontrole pristupa već duže vrijeme postoje vrlo napredni sistemi detekcije uljeza u štićenom području, kao i sistemi dodjeljivanja prava pristupa utemeljeni na biometrijskim podacima. “U skoroj budućnosti očekujem i puno veću ulogu AI-ja koji će biti uključen u sve sustave zaštite mnogo više nego što je to sada slučaj. Ali, opet uz ključnu ulogu čovjeka, koji donosi krajnju odluku u nekoj situaciji”, kaže on.

Inteligentna analitika

Ono što aerodromi opisuju kao višeslojni pristup, proizvođači sigurnosnih tehnologija danas prevode u konkretna specijalizirana rješenja prilagođena svakom segmentu aerodromske infrastrukture. Elvis Ferhatović, pretprodajni inžinjer za regiju Adriatic u Hikvisonu, objašnjava tu podjelu: “Aerodromi su jedno od najsloženijih sigurnosnih okruženja jer zahtijevaju zaštitu velikih otvorenih površina, kritične infrastrukture i velikog broja putnika. Zbog toga nudimo specijalizirana rješenja prilagođena svakom segmentu aerodroma. Za zaštitu perimetra koristimo termalne kamere, radarske sustave i inteligentnu videoanalitiku koja omogućuje rano otkrivanje uljeza u svim vremenskim uvjetima i tijekom noći. Na pistama i operativnim površinama primjenjujemo kamere velikog dometa s naprednim mogućnostima praćenja i identifikacije objekata, dok se u terminalima fokusiramo na upravljanje velikim protokom ljudi kroz AI videoanalitiku, kontrolu pristupa i sustave za upravljanje incidentima”, ističe Ferhatović.

Ključna razlika u odnosu na standardna sigurnosna rješenja, precizira Ferhatović, jest integracija više tehnologija u jedinstven sistem. “Kombinacijom videonadzora, radara za sigurnosni nadzor, termalnih kamera, kontrole pristupa i centralizirane platforme za upravljanje postiže se veća razina situacijske svjesnosti i brže reagiranje na potencijalne prijetnje”, kaže on uz konstataciju da potražnja za takvim rješenjima u regiji kontinuirano raste.

“Trenutno najveći interes bilježimo za inteligentnim rješenjima za zaštitu perimetra te centralizirane sustave upravljanja sigurnošću. Aerodromi sve više traže pouzdanu detekciju neovlaštenih ulazaka uz minimalan broj lažnih alarma. Upravo zato kombinacija termalnih kamera, radara za sigurnosni nadzor i AI analitike postaje standard u modernim projektima zaštite perimetra. Također, raste interes za platforme koje omogućuju objedinjeno upravljanje različitim sigurnosnim sustavima”, napominje Ferhatović dodajući da operateri žele imati jedinstveni pregled događaja i alarmnih stanja bez potrebe za radom u više odvojenih aplikacija, što povećava učinkovitost i smanjuje vrijeme reakcije.

Skalabilnost sistema

Povratne informacije korisnika to i potvrđuju. “Povratne informacije korisnika najčešće se odnose na povećanu operativnu učinkovitost i bolju preglednost sigurnosnih događaja. Operateri posebno ističu vrijednost napredne videoanalitike koja značajno smanjuje broj lažnih alarma i omogućuje fokusiranje na stvarne incidente”, navodi Ferhatović.

On dalje ističe da korisnici cijene mogućnost integracije različitih sigurnosnih sistema u jedinstveno operativno okruženje, čime se ubrzava donošenje odluka i koordinacija sigurnosnih timova. Kod velikih infrastrukturnih objekata poput aerodroma važna je i skalabilnost sistema, odnosno mogućnost postupnog proširenja sigurnosne infrastrukture bez potrebe za kompletnom zamjenom postojećih rješenja. Trendovi koje Ferhatović bilježi iz prakse govore o jednom jasnom smjeru. “Jedan od najizraženijih trendova je primjena umjetne inteligencije u analizi videa. Aerodromi žele sustave koji ne samo da snimaju događaje, već aktivno pomažu u njihovom prepoznavanju i procjeni rizika. Sve veći interes postoji za tehnologije koje kombiniraju više senzora, poput radara za sigurnosni nazdor, termalnih kamera i videoanalitike, kako bi se postigla veća pouzdanost detekcije”, kaže on.

Također, raste potreba za jedinstvenim platformama koje objedinjuju sigurnost, operativne procese i upravljanje incidentima. No, jedan trend posebno se izdvaja.

Zaštita perimetra

Ono što proizvođači opisuju kao integraciju tehnologija i višeslojnu zaštitu, u praksi svoj najdirektniji test polaže izvan putničkog terminala. Budući da je riječ o geografski najširem dijelu aerodromske infrastrukture, svaki neovlašteni pristup vozilom, ulazak osobe ili pojava drona može imati trenutne i fatalne posljedice po sigurnost letenja. Zato odbrana ovog prostora više nije samo niz izolovanih tehničkih mjera, već živi operativni sistem koji mora funkcionisati bez sekunde prekida.

Stalni nadzor

Međunarodni aerodrom Sarajevo pristup ovim zonama regulira kroz sveobuhvatan sigurnosni okvir koji ne ostavlja prostora za improvizaciju. “Kao dio Programa sigurnosti aerodroma, Međunarodni aerodrom Sarajevo je uspostavio takozvane sigurnosne zone ograničenog pristupa – u okviru koje su uključene manevarske i operativne površine – pista, rulnice i platforma aerodroma, te se zaštita ove zone, odnosno navedenih površina provodi permanentno 24 sata kroz kontrolu pristupa lica i vozila. Ova zaštita podrazumijeva i uključuje pozitivnu identifikaciju, redovni i permanentni sigurnosni pregled svih lica, stvari i vozila”, pojasnili su.

Ovim pristupom aerodrom je odgovorio svim izazovima i uspješno sprečava sve pokušaje unošenja opasnih i zabranjenih predmeta, materija i substanci u ovu zonu. “Ove sigurnosne mjere kao i mjere navedene u prethodnim tačkama implementira osposobljeno i certificirano osoblje Sektora sigurnosti i zaštite kao jedne od organizacionih jedinica Aerodromskog operatora”, naveli su iz Međunarodnog aerodroma Sarajevo.

Obavezna pratnja

Dušan Sofrić ističe da i Ljubljana primjenjuje sistem koji se temelji na kombinaciji regulatornih zahtjeva i operativnih mjera. “U praksi to znači da je pristup ovim zonama strogo kontrolisan i dozvoljen isključivo osobama koje za to imaju jasno definisan operativni razlog, dok se za sve ostale primenjuje režim obavezne pratnje kako bi se obezbedila potpuna kontrola kretanja. Ovakav pristup dodatno je podržan fizičkom zaštitom, koja uključuje ograđivanje ključnih zona, jasno definisane i kontrolisane tačke ulaska, kao i različite tehničke sisteme koji omogućavaju pravovremenu detekciju potencijalnih incidenata”, pojašnjava Sofrić. Međutim, sama tehnologija nije dovoljna bez kontinuiranog operativnog nadzora, zbog čega se posebna pažnja posvećuje patroliranju, kao i nadzoru nad kretanjem vozila i osoba unutar aerodromskog područja. Nadalje, važan element sistema je i bliska saradnja s nadležnim institucijama, uključujući policiju, kontrolu letenja i druge relevantne službe, jer je, prema njegovim riječima, sigurnost aerodroma po svojoj prirodi zajednička odgovornost više različitih aktera.

“U konačnici, ovakav pristup omogućava da se bezbednost ovih kritičnih zona ne posmatra kao skup pojedinačnih mera, već kao integrisani sistem koji se zasniva na kombinaciji prevencije, pravovremene detekcije i brzog i koordinisanog reagovanja u slučaju bilo kakvog incidenta”, kaže Sofrić.

Klasificirani dokumenti

“Koordinacija operativnih službi u zaštiti civilnog zračnog prometa na nivou nadzornika je svakodnevna kroz dnevne koordinacijske sastanke s voditeljem Operativnog centra zračne luke. Isto tako provodi se kontinuirana razmjena relevantnih podataka i komunikacija s Operativnim centrom zračne luke. Na nivou menadžmenta provode se redovni mjesečni koordinacijski sastanci”, opisuje koordinaciju u praksi Željko Pivalica, savjetnik za Avijaciju u Securitasu Hrvatska. Kada je u pitanju sam model fizičke zaštite, Pivalica je jasan u tome šta može, a šta ne može otkriti. “Model fizičke zaštite, baš kao i procedure i potrebne vještine osoblja i njihova odgovarajuća obuka propisani su Nacionalnim programom zaštite civilnog zračnog prometa Republike Hrvatske i Planom zaštite same zračne luke. Kako je riječ o klasificiranim dokumentima, nisam u mogućnosti ulaziti u pojedinosti”, kaže Pivalica, napominjući da je riječ o vrlo precizno definiranim postupcima koji se moraju primijeniti u praksi, prilagođeni infrastrukturi svake pojedine zračne luke. S obzirom na kompleksnost segmenta avijacije, jasno da je riječ i o složenijim mjerama i posebnim vještinama onih koji učestvuju u zaštiti aerodroma.

Zračna odbrana

Međutim, čak i najstrožije čuvane ograde i obučene patrole gube bitku kada se prijetnja podigne u zrak. Tradicionalni koncept perimetra danas se drastično mijenja, jer tehnološki rizici više ne dolaze samo s tla, već iz zračnog prostora koji konvencionalni sistemi osiguranja teško mogu kontrolisati. Dronovi su za nevjerovatno kratko vrijeme prešli put od rekreativnih igračaka do jednog od najvećih sigurnosnih izazova moderne avijacije.

Budući da za njih fizičke barijere na zemlji ne znače ništa, regionalni aerodromi prisiljeni su da odbranu podignu u zrak i redefinišu pojam kontrolisanog prostora. Neovlaštene letjelice u blizini aerodromskog prostora mogu u samo nekoliko sekundi potpuno paralizovati i zaustaviti aviopromet, a stalna opasnost od njihove zloupotrebe u zlonamjerne svrhe dodatno komplikuje ionako složenu sigurnosnu sliku. Regionalni aerodromi u potpunosti su svjesni ove opasnosti i danas aktivno traže tehnološke i proceduralne odgovore na nju.

Krizni planovi

Međunarodni aerodrom Sarajevo do sada nije zabilježio konkretne pokušaje napada dronovima, no to nije razlog za pasivnost. “U proteklih nekoliko godina nije bilo pokušaja prijetnje ili potencijalnih napada bespilotskim letjelicama prema Međunarodnom aerodromu Sarajevo. Ipak, kao dio Plana postupanja u kriznim situacijama izazvane aktima nezakonitog ometanja (Contingency plan), Sektor sigurnosti i zaštite kao i nekoliko drugih subjekata su involvirani u postupanja i odgovore na potencijalne prijetnje bespilotskim letjelicama”, navode oni.

Međunarodni aerodrom Sarajevo je svjestan ove sve više rasteće prijetnje te je već godinu dana dio platforme Evropske unije vezan za strateško planiranje i iznalaženje najefikasnijih rješenja vezanih za odgovore bespilotskim letjelicama. “Aerodrom aktivno učestvuje i u projektima razvoja sistema za antidronsku zaštitu te kontinuirano prati evropske i svjetske trendove, regulatorne okvire i najbolje prakse u ovoj oblasti”, dodali su iz ovog aerodroma.

Dušan Sofrić ističe da Ljubljana pristup temelji na kombinaciji operativnih procedura, nadzora i saradnje s nadležnim institucijama. “U praksi to znači da kontinuirano radimo na unapređenju situacione svesti, odnosno na sposobnosti pravovremenog uočavanja aktivnosti u zoni aerodroma, što je prvi i veoma važan korak u upravljanju ovim tipom rizika. Istovremeno, imamo jasno definisane procedure reagovanja koje omogućavaju brz i koordiniran odgovor u slučaju incidenta. Ove procedure podrazumevaju blisku saradnju sa državnim organima i drugim relevantnim službama, jer se upravljanje ovom vrstom pretnji ne može posmatrati izolovano, već kao deo šireg sistema bezbednosti vazdušnog prostora”, kazao je Sofrić.

Veliki značaj daju i preventivnim mjerama, koje uključuju poštovanje i primjenu važećih ograničenja letenja, kao i aktivnosti usmjerene na podizanje svijesti korisnika i šire javnosti o rizicima i pravilima vezanim za upotrebu dronova u blizini aerodroma. “Paralelno s tim, aktivno pratimo razvoj dostupnih tehnoloških rešenja, uključujući i različite C‑UAS sisteme, kako bismo i u budućnosti bili spremni da adekvatno odgovorimo na razvoj ovog tipa pretnji. U konačnici, ključno je naglasiti da efikasno upravljanje rizikom od dronova u velikoj meri zavisi od koordinacije i usklađenog delovanja civilnih i državnih subjekata, jer samo takav integrisani pristup može obezbediti odgovarajući nivo bezbednosti u ovom veoma dinamičnom području”, naglašava Sofrić.

Digitalni front

Međutim, baš kao što bespilotne letjelice eliminišu potrebu za fizičkim preskakanjem aerodromske ograde, najozbiljniji incidenti u našoj regiji pokazali su da za potpunu paralizu zračnog saobraćaja napadač uopće ne mora kročiti na pistu. Kibernetički prostor postao je nova, nevidljiva linija fronta, a ozbiljnost ove prijetnje najbolje je oslikao masovni hakerski napad na Zračnu luku Split u ljeto 2024. godine, koji je na nekoliko dana izbacio iz stroja IT sisteme i prisilio osoblje na ručni unos podataka. Taj incident je u praksi potvrdio ono na što sigurnosni stručnjaci već dugo upozoravaju: kompromitovanje IT sistema aerodroma ne zahtijeva fizički pristup – dovoljna je jedna jedina ranjivost u mreži. Upravljanje letovima, check-in sistemi i komunikacijske mreže postali su jednako kritična infrastruktura kao i sama poletno-sletna staza, a njihova odbrana danas zahtijeva strategiju koja ide daleko iznad tradicionalnih antivirusnih alata.

Učenje o prijetnjama

Međunarodni aerodrom Sarajevo na tu prijetnju odgovara višeslojno. “Koristimo napredne, višeslojne tehnologije zaštite IT infrastrukture koje uključuju strogu kontrolu pristupa, segmentaciju mreže i kontinuirani nadzor sigurnosnih događaja. Osim toga, radnici prolaze kontinuiranu edukaciju o sigurnosnim prijetnjama i pravilnim praksama”, pojasnili su. S druge strane, Dušan Sofrić detaljnije opisuje taj pristup. “Kao i u drugim segmentima bezbednosti, i kada govorimo o zaštiti IT sistema, i mi na našem aerodromu primenjujemo višeslojni pristup koji kombinuje tehničke i organizacione mere. U praksi to znači da se kritični operativni sistemi jasno razdvajaju od ostalih mreža, odnosno segmentiraju na način koji smanjuje rizik širenja potencijalnih incidenata i omogućava bolju kontrolu nad pristupom”, kazao je on.

Centralizovan nadzor

Uz to, kako je pojasnio Sofrić, koriste standardne i napredne mehanizme zaštite, poput sistema kontrole pristupa i zaštitnih mrežnih barijera, ali ključnu ulogu ima takozvani “defence‑in‑depth” pristup. “Radi se o konceptu gde se ne oslanjamo na jednu meru zaštite, već na više međusobno dopunjujućih slojeva koji zajedno čine otporniji sistem i smanjuju verovatnoću uspešnog napada”, dodao je on.

Poseban značaj ima i centralizovan nadzor, gdje se svi relevantni događaji bilježe i prate, čime se obezbjeđuje potpuna sledljivost i mogućnost analize u slučaju bilo kakvog incidenta. “Paralelno s tim, veliku pažnju posvećujemo i redovnom testiranju sistema, kao i kontinuiranoj edukaciji zaposlenih, jer je upravo ljudski faktor često ključan u prepoznavanju i sprečavanju potencijalnih pretnji. Sve ove mere zajedno nisu usmerene samo na zaštitu u užem smislu, već pre svega na izgradnju otpornog sistema koji može da izdrži različite vrste incidenata i da se u najkraćem mogućem roku vrati u normalno operativno stanje”, zaključuje Sofrić.

Zaključak: Čovjek odlučuje?

Regionalni aerodromi očigledno prolaze kroz duboku transformaciju: od klasičnih tranzitnih čvorišta one ubrzano postaju složeni, visokotehnološki ekosistemi u kojima se fizička i digitalna zaštita više ne mogu posmatrati odvojeno. Investicije u naprednu opremu, poput EDS skenera standarda C3, pametne videoanalitike i sofisticiranih sistema mrežne segmentacije, pokazuju da regija drži korak s globalnim sigurnosnim trendovima i strogim regulatornim zahtjevima. Međutim, ono što se kroz analizu svih segmenata odbrane provlači kao zajednički imenitelj jeste neizostavna uloga ljudskog faktora. Nijedan vještačkom inteligencijom vođen algoritam, pametna kamera niti mrežna barijera ne mogu zamijeniti obučenog, motivisanog i pribranog operatera koji donosi konačnu odluku u kriznom trenutku.

Sigurnost regionalnih aerodroma u konačnici neće zavisiti od pojedinačnih, izolovanih tehnoloških rješenja, već od snage “odbrane po dubini” – integrisanog pristupa u kojem se moderna tehnologija i ljudska stručnost međusobno dopunjuju i štite. Samo tako izgrađena otpornost garantuje da će nebo iznad regije ostati sigurno, a aerodromske kapije otvorene za svijet.

HikCentral Professional

HikCentral Professional je Hikvisionova središnja platforma koja omogućuje objedinjeno upravljanje videonadzorom, kontrolom pristupa, alarmnim sistemima, interfonijom, parking sistemima i drugim sigurnosnim podsistemima. “Za aerodrome je posebno važno to što operaterima pruža jedinstvenu operativnu sliku svih događaja na jednoj platformi. U slučaju incidenta, sustav automatski povezuje relevantne kamere, alarmne događaje i podatke o kontroli pristupa, što značajno ubrzava procjenu situacije i reakciju”, pojašnjava Ferhatović. HikCentral Professional također omogućuje vizualizaciju objekta putem interaktivnih mapa, centralizirano upravljanje alarmima, automatizirane radne procese te jednostavnu integraciju s postojećom infrastrukturom. Na taj način aerodromi mogu povećati razinu sigurnosti, optimizirati rad operativnih centara i učinkovitije upravljati svakodnevnim operacijama.

Bliski susreti na evropskom nebu

Broj bliskih susreta dronova i aviona iznad evropskih gradova više se nego udvostručio u samo godinu dana – sa 1.743 zabilježenih u 2023. na 3.833 u 2024. godini. Prema podacima EUROCONTROL ACUTE (Affordable Cooperative UAS Traffic Detection) projekta, koji prati aktivnost bespilotnih letjelica putem antena raspoređenih po evropskim gradovima, zbirno je za te dvije godine registrirano ukupno 50.567 susreta. Istraživači napominju da većinu incidenata uzrokuju rekreativni operateri malih dronova, koji često nisu svjesni opasnosti koju predstavljaju za civilni zračni promet.