Praksa i obaveze zaštitara na putovanjima i u inostranstvu

Zaštitna pratnja u inostranstvu veliki je izazov. Prije svega, moramo se optimalno pripremiti, a zatim imati u vidu uvjete i okolnosti, kao i kulturalne razlike unutar lokalne zajednice koju posjećujemo. Sve to je neophodno utkati u naš koncept zaštite lica. Optimalna priprema za putovanje prvenstveno zahtijeva puno koordinacije i istraživanja o itinerariju: destinacijama ili mjestima na ruti našeg putovanja

Piše: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Personal Security and Training Association)

Na internetu je dostupno jako puno informacija o lokacijama koje moramo posjetiti. Također, postoje i tzv. automatska obavještajna mjesta na kojima se vrše opširne analize prijetnji pojedinačnih lokacija, a kojima se možemo poslužiti, naravno uz određenu naknadu. Isto tako, dobro će nam doći i dosadašnje iskustvo sa uključivanjem lokalnih sigurnosnih službi, kao i dogovor sa domaćom ambasadom. Možda zvuči nevjerovatno, ali u praksi obično najveći problem u zaštiti ličnosti predstavljaju sama logistika putovanja i lična psihička, fizička i medicinska priprema pojedinačnih članova tima. A sama putovanja praktično započinju izborom odjeće.

Problematika prtljaga

Potrebna nam je odjeća koja će odgovarati klimatskim uvjetima mjesta koje ćemo posjetiti, koja je lahka za održavanje, a jednostavna za transport. Prtljag mora biti stabilan, ali i mobilan. U ovim situacijama koferi sa tvrdim koricama nisu prikladni jer zauzimaju puno mjesta, a pri transportu se mogu i otvoriti. Zato se preporučuje da odjeću transportujemo u plastičnim vrećama. Tako smo fleksibilniji, a i lakše nalazimo prostor u vozilima. Ispražnjenu vreću za odjeću možemo staviti i ispod dušeka. Uz to je potrebno imati i jednu torbu koja dimenzijama ne prelazi širinu naših ramena. U njoj ćemo držati prtljag za slučaj nužde, higijenske artikle i sve što nam je svakodnevno potrebno. Ovu torbu nosimo sa sobom kao ručni prtljag, a u ekstremnim slučajevima je možemo transportovati u našem vozilu i na koljenima. Tako smo opremljeni u slučaju da nam se na putu izgubi glavni prtljag. Prtljag ne bi trebao biti upadljiv, a trebao bi se obilježiti privjescima koji imaju zaštitni poklopac preko imena i adrese. Tako nećemo otkrivati naše ime, a ni podatak koji je stan tada prazan. Također, moramo biti svjesni da smo na većini putovanja mnogo upadljiviji i da je teže procijeniti šta se sve uklapa, a šta ne uklapa u lokalno okruženje.

Brodovi

Zaštitna pratnja na brodovima prvenstveno ovisi o vrsti broda. Nije isto organizirati sigurno okruženje na privatnoj luksuznoj jahti dužine 20–50 m ili kruzeru sa stotine gostiju. Dok se kod jahti sa manjim brojem ljudi lahko možemo prilagoditi okruženju, sloboda djelovanja, direktni kontakti sa „poznatim gostima“ i mogućnosti ugroze su ipak veći nego na velikom kruzeru. Općenito se moramo educirati o pravilima i propisima boravka na palubi i upoznati se sa opremom za sigurnost. Potrebno je s vremena na vrijeme provjeriti navigaciju, odnosno aktuelnu poziciju i rutu putovanja. Moramo se upoznati sa propisima vezanim za prsluk i splav za spašavanje, signalnim raketama i različitim procedurama u slučaju nužde, te sa korištenjem radioaparata na brodu. Na velikim kruzerima putovanje se „čekira“ kao i inače. Naravno, ukoliko je moguće, koristit ćemo pseudonim. Na vrijeme se upoznajte sa kapetanom i osobom odgovornom za sigurnost broda. Inače, postupajte kao i u velikom hotelu. Nabavite podatke i pregled cijelog broda, opremite jednu kabinu kao prostoriju za operaciju i razmotrite različite scenarije i njihovo odvijanje. Svaki izlet na kopno se mora planirati i koordinirati kao i druga kretanja, bez obzira da li idemo pješke ili motorizovano.

Pri tome, postavlja se pitanje: „Koja se opasnost može očekivati i da li se i protivnička strana također nalazi na našem brodu?“ Pošto smo ograničeni u kretanju, moramo veoma precizno motriti i nadgledati sve aktivnosti koje se odvijaju u tome smjeru. Ukoliko se brodovi koriste samo za kratku plovidbu rijekom ili jezerom, onda se postupa kao i kod motorizovane zaštitne pratnje, pa ćemo za neposrednu zaštitu pokušati koristiti jedan do dva prateća broda ili, eventualno, policijski brod. Ovisno o situaciji i težini osiguranja, moguće je za opsežnu zaštitu uključiti i educirane ronioce.

Avioni

Ovu vrstu prijevoza zasigurno ćemo koristiti veoma često. Ali, letenje ima svoje posebnosti. Neophodno je imati na umu da u „zraku“ vrijede neka druga pravila i situacije: od pravila vazduhoplovstva i vazdušnog prostora, pa sve do neograničenih prava odlučivanja i suvereniteta kapitena leta. Štićene osobe obično putuju ili poznatim avionskim linijama u putničkim avionima sa različitim klasama i specijalnim čarterima ili avionima koji su u vlasništvu preduzeća. Pošto ćemo i mi putovati sa štićenom osobom, onda prijeti manja opasnost da će nas za vrijeme leta protivnička strana iznenaditi svojim aktivnostima. Jedina prava opasnost u ovim situacijama predstavlja posada! O posadi tuđih aviona najčešće znamo relativno malo, a svjesni smo da smo, zajedno sa našim klijentom, upravo tim ljudima prepušteni. Zato je jako bitno da prethodno pribavimo sve neophodne informacije i provjerimo posadu. Prije paljenja ćemo zajedno sa pilotom uraditi detaljnu kontrolu aviona i informirati se o ponašanju u slučaju nužde. Piloti su veoma dobro pripremljeni za slučaj nužde za vrijeme leta, a mi smo mu itekako potrebni. Ukoliko se radi o našem avionu koji ima stalnu posadu, sigurno je da će saradnja biti jednostavnija i da će biti zasnovana na već postojećem povjerenju. Ipak, mogući sigurnosni problemi javljaju se onoga trena kad se avion parkira, bilo da stoji na našem aerodromu ili preko noći ostane parkiran na „stranoj“ teritoriji.

U tim situacijama, u dogovoru sa pilotom, sprovodimo odgovarajuće mjere, bilo da ćemo narediti stalno nadgledanje, zaključavanje u siguran hangar ili zaključavanje svih poklopaca, šahtova i vrata aviona. U današnje vrijeme mnogi od ovih aviona opremljeni su visokomodernim alarmnim sistemom koji se javlja direktno na mobitel pilota i izvještava o stanju aviona. Ipak, potrebno je provjeriti da li je potencijalna protivnička strana naš avion opremila špijunskim i drugim elektronskim elementima.

Posebno treba voditi računa o promjeni mobilnosti kada smo primorani mijenjati vozila i iz vozila ulaziti u avion. Na nekim aerodromima moguće je dogovoriti dolazak našeg klijenta automobilom direktno do aviona ili ga premjestiti nekim vozilom aviokompanije. Ukoliko se radi o putu u inostranstvo vlastitim avionom, tj. avionom vlastite kompanije, mora se prethodno riješiti pitanje carinskih formalnosti. Isto, naravno, važi i kad putujemo javnim aviokompanijama. S obzirom da ćemo tada morati sprovoditi standardnu proceduru čekiranja na šalteru i boravka u predvorju aerodroma, našoj štićenoj osobi bismo trebali ponuditi niz ekskluzivnih usluga, pogotovo ako se radi o osobama sa visokih položaja i drugim značajnim javnim ličnostima. Potrebno je utvrditi gdje i kako se želi ili može sjediti. Naravno da je poželjno putovati u prvoj klasi. Međutim, treba imati na umu da to, prije svega, iziskuje velike troškove te da se u prošlosti pokazalo da je prilikom otmice aviona protivnička strana redovno koristila prvu klasu kao prostoriju za komandu. A upravo tu smo eksponirani i lahko uočljivi.