Sada već sa sigurnošću možemo potvrditi da je skandal vezan za neovlašteno dijeljenje podataka korisnika Facebooka ne samo najveća vijest u IT svijetu od početka 2018. nego da djeluje kao da mu nema kraja jer se svaki dan pojavljuju nove informacije koje ne idu u korist toj IT kompaniji

Izvor: Vesna Matić-Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Skandal je izbio nakon što je bivši direktor istraživanja u Cambridge Analytici Christopher Wylie za Observer magazin otkrio da je ta britanska konsultantska firma, čiji je vlasnik milijarder Robert Mercer, iskoristila lične podatke desetaka miliona glasača i korisnika Facebooka kako bi osmislila pobjedničku kampanju Donalda Trumpa. Facebook je dvije godine znao da je Analytica do podataka došla na neovlašten način, ali niko iz kompanije nije našao za shodno da obavijesti javnost o tome. Najnovije informacije govore da su ugroženi lični podaci čak 87 miliona korisnika Facebooka. Zbog toga ta društvena mreža podsjeća korisnike da izbrišu aplikacije koje više ne koriste, a počela je i s određenim promjenama kako se ovakav slučaj ne bi više ponovio.

Prebacivanje krivice

Aleksandr Kogan, istraživač i akademik s Univerziteta u Cambridgeu, našao se u samom centru ovog skandala. Upravo je on radio na prikupljanju podataka desetaka miliona korisnika Facebooka prije četiri godine. To je činio koristeći aplikaciju “This Is Your Digital Life”. Riječ je o kvizu za testiranje ličnosti. Kogan je prikupljene podatke kasnije proslijedio kompaniji Cambridge Analytica, koja je prvobitno potvrdila da ih je koristila kako bi kreirala reklame tokom izborne kampanje za Donalda Trumpa 2016. godine, da bi zatim negirala ono što je već izrekla. Kogan je kasnije za BBC Radio 4 izjavio da ga je Facebook iskoristio u toku ovog skandala. “Mislili smo da radimo nešto što je sasvim normalno. Smatram da me i Facebook i Cambridge Analytica u principu koriste kao žrtvenog jarca”, rekao je tom prilikom.

Sada je poznato da je Facebook između 2007. i 2014. godine omogućio i programerima pristup svojim socijalnim grafikonima (kartama mreža prijatelja njihovih korisnika, ličnim interesima i lajkovima). Iako se ovaj pristup trebao odnositi samo na spomenute podatke, u više različitih izvještaja je potvrđeno da je Facebook slabo nadgledao pristup tim podacima i provođenje dogovorenih aktivnosti, pa je od programera tražio da potpišu samo najjednostavniju saglasnost prije nego što bi ovi počeli prikupljati podatke.

Neophodna bolja zaštita

Zloupotrebu istih podataka kompanija je istraživala tek nakon što bi bila prijavljena. Ovo potvrđuje i informacija prema kojoj je skoro 64.000 stanovnika Novog Zelanda bilo pogođeno ovim skandalom, a samo je njih deset skinulo spomenuti kviz preko kojeg je Kogan prikupljao podatke. Ista stvar se odnosi i na Australiju. Kako prenosi The Guardian, iako je 311.127 Australaca zahvaćeno ovim skandalom, samo 53 građana te zemlje su učestvovala u kvizu odgovornom za nepropisno prikupljanje i korištenje ličnih podataka. Također se ispostavilo da je ukupno 2,7 miliona građana Evropske unije pogođeno neovlaštenim dijeljenjem njihovih podataka s Cambridge Analyticom. Upravo su ovakvi incidenti najbolji pokazatelj da su društvene mreže i internet u globalu potpuno zreli za uvođenje novih regulativa o zaštiti ličnih podataka kao što je GDPR, o kojem smo detaljno pisali u prošlom broju. Također, Kogan tvrdi da je tačnost prikupljenih podataka preuveličana: “U praksi, moja pretpostavka je da smo imali šest puta veću šansu da shvatimo sve pogrešno o nekoj osobi nego ono što je istina. Lično smatram da ciljanje na korisničkom nivou nije efikasan način korištenja ovakvih skupova podataka.”

Pad povjerenja

Kako prenosi Business Insider, nivo povjerenja koje su korisnici imali u Facebook kao kompaniju i svakodnevno korištenu društvenu mrežu značajno je opao nakon skandala s dijeljenjem podataka. Istraživanje Ponemon Instituta na 3.000 ispitanika pokazalo je da trenutno samo 27% ljudi vjeruje da bi Facebook zaštitio njihovu privatnost, što je znatan pad povjerenja u odnosu na prošlu godinu, kada je pozitivan stav imalo 79% korisnika te društvene mreže. Ovi najnoviji podaci podupiru rezultate do kojih je došao Business Insider Intelligence, u čijem Digital Trust izvještaju stoji da 81% korisnika Facebooka ima malo ili nimalo povjerenja u firminu posvećenost zaštiti njihovih ličnih podataka. Zanimljivo je i to da je ova studija pokazala da korisnici ovakve strahove osjećaju najviše kada se spomene Facebook, a manje kada je riječ o mrežama poput LinkedIna, Instagrama, Twittera, Snapchata i YouTubea.

I Apple se ustremio na Facebook

U kritikovanje događaja uključio se i direktor Applea Tim Cook nazvavši ovakav vid trgovine ličnim podacima invazijom na privatnost. Govoreći na forumu za razvoj u Pekingu, Cook je izjavio da je ovakvu situaciju neophodno zakonski regulisati te je detaljnije objasnio svoj stav. “Mogućnost da svako zna šta ste godinama pretraživali, ko su vaši kontakti, šta vam se sviđa, a šta ne i svaki intimni detalj vašeg života – s moje tačke gledišta ne bi trebala postojati”, istakao je Cook. Kasnije je u razgovorima za MSNBC i Recode rekao da je Apple, iako je mogao zaraditi gomilu novca da je monetizirao svoje korisnike, izabrao da to ne radi, jer smatra da je privatnost ljudsko pravo. Kada su ga novinari pitali šta bi on uradio da se našao na Zuckerbergovom mjestu, Cook je demonstrativno uzvratio da se on ne bi ni našao u takvoj situaciji, a to je ujedno bio i prvi put da je na direktan način spomenuo Zuckerberga tokom priče o zaštiti privatnosti. Međutim, ovakav Cookov stav nije nikakva novost. On je još 2014. godine isticao da Apple itekako brine o privatnosti svojih korisnika te da je privatnost osnovno ljudsko pravo i samim time spada u domen građanskih sloboda. Zuckerberg je u nekoliko navrata odgovorio na Cookove prozivke rekavši da samo zato što Facebook, za razliku od Applea, ne prodaje svoje usluge, ne znači da ne brine za svoje korisnike. Izjavio je da “ne bismo trebali dopustiti kompanijama koje naplaćuju svoje usluge da nas uvjere kako zbog toga više brinu o nama”. Uprkos Zuckerbergovom pokušaju da trenutnu situaciju predstavi u što boljem i po Facebook pozitivnijem svjetlu, stvari se ne prestaju zahuktavati. Tako #deletefacebook kampanja traje već neko vrijeme i poziva sve korisnike mreže da izbrišu svoje profile na toj društvenoj mreži, a kampanji se priključio i Brian Acton, suosnivač WhatsAppa, koji je prodat Facebooku 2014. godine.

Zuckerberg: “I moji podaci su među prikupljenima!”

Iako je prvobitno odugovlačio sa svjedočenjem, Zuckerberg se na kraju ipak morao pojaviti pred američkim Kongresom. Njegovo svjedočenje trajalo je punih deset sati i za to vrijeme je, prema mišljenju pojedinih medija i stručnjaka za govor tijela, propustio priliku da dobije “oprost slušalaca” budući da je djelovao “stoički i relativno bezosjećajno”. Tokom svjedočenja Zuckerberg je u jednom trenutku obećao senatorima da će Facebook ubuduće više raditi na sigurnosti podataka i sprečavanju njihove zloupotrebe. “Nismo učinili dovoljno da spriječimo zloupotrebu ovih alata. Nismo dovoljno sagledali našu odgovornost, a to je bila velika greška. To je bila moja greška i žao mi je”, izjavio je tom prilikom Zuckerberg. Kako bi opravdao ono što se desilo, Zuckerberg je pred senatorima rekao da su se i njegovi lični podaci našli među prikupljenim podacima te da je i njih zloupotrijebila Cambridge Analytica. Na saslušanju je jedan od senatora pitao Zuckerberga zašto jednostavno ne pređe na novi sistem u kojem bi svoje usluge naplaćivao korisnicima umjesto da ih koristi za ciljani marketing, odnosno reklamiranje. Na to je Zuckerberg odvratio kako u firmi smatraju da je servis koji finansiraju reklame u skladu s njihovom misijom, ali je ostavio mogućnost da jednom počnu pružati i plaćene usluge. Međutim, naglasio je da će uprkos tome uvijek postojati “besplatna verzija Facebooka”.

Posljedice se već osjete

Prije ovog slučaja Facebook je istraživao mogućnosti dijeljenja podataka svojih korisnika sa zdravstvenim ustanovama, koje bi one koristile za donošenje bitnih odluka vezanih za pacijente. Naprimjer, bolnica bi mogla odlučiti da pošalje kućne njegovatelje pacijentima koji, prema podacima s njihovih Facebook profila, nemaju rodbinu ili prijatelje blizu sebe. U svjetlu ovog skandala, međutim, društvena mreža je privremeno obustavila dalji rad na ovom projektu kako bi osmislila bolje načine zaštite podataka. Slično kao i u aktuelnom slučaju, Facebook nije pridavao mnogo pažnje tome da li bi korisnici trebali biti obaviješteni o ovoj praksi ili ne. Iako trenutno uživa veće povjerenje svojih korisnika od Facebooka, Instagram (inače u vlasništvu Facebooka) odlučio je znatno ograničiti količinu podataka koji se mogu prikupiti preko vanjskih aplikacija. Također, Cambridge Analytica je suspendovala svog direktora Alexandera Nixa, koji je u trenutku pisanja teksta, slično kao i Zuckerberg u SAD-u, odugovlačio s pojavljivanjem pred komisijom Britanskog parlamenta. Vodstvo kompanije je razotkriveno u snimku britanske televizije Channel 4, u kojem se, između ostalog, govorilo o potrebi profiliranja ljudi radi ubacivanja efikasnih poruka na internetu. Ovaj skandal je natjerao ljude da se počnu pitati da li i ostale društvene mreže rade ono što je uradio Facebook, što je barem jedna pozitivna stvar proizašla iz čitave situacije.

Neovlašteno prikupljanje podataka uobičajena pojava?

Aleksandr Kogan tvrdi da su ga iz Cambridge Analytice sve vrijeme uvjeravali kako “hiljade, možda i deseci hiljada aplikacija rade istu stvar” te da je to što on radi “prilično normalan način upotrebe podataka s Facebooka”. U skladu s tim, sličnih incidenata ne manjka, a jedan od zanimljivijih iz nedavne prošlosti jeste slučaj američkog proizvođača audioopreme Bose. Protiv te kompanije prošle godine je pokrenuta tužba zato što je posredstvom svoje aplikacije prikupljala podatke o slušalačkim ukusima i navikama svojih korisnika. Budući da ljudi osim muzike slušaju i političke emisije, ti podaci su služili za profiliranje korisnika, a Bose ih je neovlašteno prosljeđivao marketinškoj kompaniji segment.io.

Od 25. maja na snagu stupa GDPR, odnosno Opća uredba o zaštiti podataka Evropske unije, koja će drastično promijeniti odnos kompanija prema privatnim podacima na internetu. To je bio povod da razgovaramo s regionalnim stručnjacima, koji su nam dali svoje viđenje ove regulative i spremnosti firmi iz okruženja da joj se prilagode

Pišu: Senad Matić Karić i Vesna Matić Karić

E-mail: redakcija@asadria.com

“Podaci su nova nafta” – izjavio je Jonathan Taplin, direktor emeritus Annenberg laboratorija za inovacije na Univerzitetu u Južnoj Kaliforniji. I nije jedini stručnjak koji tako misli. Značaj velikih podataka nikada nije bio važniji, naročito ako se kombinuju s naprednom analitikom zasnovanom na vještačkoj inteligenciji i potencijalom koji donosi internet stvari. U vremenu u kojem podaci mogu potaknuti veliki rast kompanija, potrebno je imati odgovarajući skup pravila koji će ne samo regulisati upravljanje privatnim podacima u cilju zaštite privatnosti ljudi nego će pomoći i u zaštiti samih kompanija od cyber kriminalaca. Opća uredba o zaštiti podataka, odnosno GDPR, upravo je takav obavezujući skup pravila kojim se reguliše upravljanje i zaštita ličnih podataka na području Evropske unije, ali i van nje, ukoliko se upravlja podacima građana Evropske unije. Ovaj posljednji detalj jedan je od glavnih razloga zbog kojeg se proteklih mjeseci o GDPR-u sve više priča te se ubrzano organizuju konferencije i radionice o njegovoj implementaciji, budući da to znači da će se sve, pa i regionalne i prekookeanske kompanije koje sarađuju s evropskim firmama i pri tome upravljaju podacima građana Evropske unije morati prilagoditi regulativi te uvesti isti nivo sigurnosti za podatke.

Pojam ličnih podataka obuhvata bilo kakvu informaciju o pojedincu koja se može koristiti za direktno ili indirektno identifikovanje osobe, što uključuje sve od imena i fotografije, preko e-mail adresa, bankovnih podataka, postova na društvenim mrežama do zdravstvenih podataka i IP adrese računara. GDPR se odnosi ne samo na kompanije koje prikupljaju lične podatke i odlučuju o njihovoj upotrebi (u GDPR regulativi nazvane “kontrolori”) nego i na kompanije koje procesiraju takve podatke za kontrolore. Drugim riječima, od regulative neće biti izuzeti ni cloud servisi.

Ključni aspekti GDPR-a: sigurnost i privatnost po jednakim pravilima

GDPR je zamijenio raniju Direktivu o zaštiti podataka 95/46/EC iz 1995. godine, koja je iz očitih razloga zastarjela u vremenu u kojem dolazi do neizbježnog uspona IoT-a. Jedan od pokazatelja da je pravo vrijeme za promjene u upravljanju podacima i njihovom osiguravanju jeste i nedavni slučaj u kojem je Cambridge Analytica, britanska politička konsultantska kompanija, na neprimjeren i neovlašten način prikupila lične podatke 50 miliona korisnika Facebooka radi profiliranja glasača u svrhu osmišljavanja predsjedničke kampanje Donalda Trumpa. Pri tome je Facebook znao za to protekle tri godine, ali nije obavijestio javnost o tome. Osim spomenutog prekograničnog prilagođavanja regulativi, jedna od najčešće spominjanih praksi koje GDPR uvodi jeste i „princip ugrađene privatnosti“. To znači da se sistemi moraju od početka graditi sa zaštitom privatnosti, umjesto da im se to naknadno dodaje uz potencijalno neadekvatnu primjenu. Između ostalog, ovo podrazumijeva provođenje sveobuhvatne pseudonimizacije kao što je enkripcija te redakciju videa pri snimanju javnih površina i ograničavanje pristupa samo onim podacima koje treba obraditi.

“GDPR prvenstveno donosi bolju zaštitu građana i veću kontrolu nad obradom osobnih podataka. Postrožena pravila sama po sebi donose i uređen sustav te veću kontrolu i sigurnost u obradi. Novost je ‘pravo na brisanje’, poznato i kao ‘pravo na zaborav’ (engl. Right to be forgotten)”, objašnjava stručnjakinja za zaštitu ličnih podataka, GDPR, informacijsku sigurnost i pametne tehnologije te šefica Katedre za ekonomske i finansijske znanosti na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Splitu doc. dr. sc. Marija Boban. Načelo ovog prava je omogućiti pojedincima da zatraže brisanje ili uklanjanje ličnih podataka ukoliko nema uvjerljivog razloga za njihovu obradu. „Zanimljivo će biti vidjeti primjenu u praksi budući da će tada pretraživači, primjerice Google, koji svoje domene ima u svim državama EU (naprimjer Google.hr), brisati “linkove” sa svim instancama, što će predstavljati i trošak novca i vremena”, dodaje Boban, napominjući da će to ipak rezultirati ključnom stvari koja Evropu najviše zanima – većom kontrolom koju će građani Evropske unije imati nad obradom svojih ličnih podataka.

Pravo na brisanje, prijenos, saglasnost

Tomislav Štefe, direktor prodaje u zagrebačkoj kompaniji za informatičku sigurnost Sagena informatički inžinjering, na slikovit način objašnjava značaj GDPR-a: “Važno je shvatiti da GDPR regulativa donosi najvažniju promjenu u zaštiti osobnih podataka u posljednjih 20 godina. Ponekad znam reći poslovnim partnerima na sastancima i prezentacijama da zamisle osobne podatke kao novčanice ili neke druge osobne dokumente. Kada bi, naprimjer, netko kopao po vašem novčaniku i tražio novac, to se smatra isključivo kažnjivim djelom. Isto tako, kada ubuduće netko bude pristupao vašim osobnim podacima, morat će se znati tko to smije raditi i na koji način. Ako to radi neovlašteno, platit će kaznu.” Štefe dodaje da bi normalno bilo da “cijenimo i čuvamo podatke kao što je normalno da zaključamo vrata stana i prozore kuće. Sada se samo dogovaramo putem ove Uredbe da je to obavezno”. Još jedan ključni novitet jeste pravo na prijenos podataka, pri čemu korisniku treba omogućiti da svoje lične podatke koji se mogu povezati s njim prenese iz jednog u drugi sistem za procesiranje podataka, sve dok to ne podrazumijeva kršenje intelektualnih prava. Ovo uključuje ne samo podatke koje je korisnik sam dao kompaniji nego i one o njegovom ponašanju, a podatke mora dobiti u nekom često korištenom i uobičajenom elektronskom formatu.

Stručnjakinja za IT i telekomunikacijske sisteme dr. Sabina Baraković napominje da će prijenos ličnih podataka građana Evropske unije biti omogućen jedino u slučaju da su svi sigurnosni uslovi zadovoljeni. “Prilikom prenosa podataka u zemlje za koje Evropska unija nije dala odobrenje kompanije moraju tražiti specijalnu pravnu saglasnost. Kompanije koje obrađuju lične podatke u ime drugih također će imati direktne obaveze i odgovornost, te se mogu smatrati odgovornim za zloupotrebu podataka. Iz tog razloga morat će s kompanijama koje prikupljaju podatke jasno definisati uslove obrade ličnih podataka, te održavati sigurnost podataka kroz odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere”, kaže Baraković.

Saglasnost za korištenje podataka i pravo na informisanost o svrsi i lokaciji procesiranja podataka područja su koja GDPR dodatno definiše, budući da kompanije neće više moći tražiti pristanak za korištenje podataka kroz duge dokumente pune pravne terminologije. Umjesto toga, saglasnost mora biti jasna, razumljivo napisana i odvojena od drugih aspekata korištenja softvera i računarskih usluga. Također je treba biti moguće lako povući. Na sličan način funkcioniše i pravo na informisanost – kompanija mora korisniku besplatno isporučiti kopiju ličnih podataka u elektronskom formatu i obavijestiti ga o tome da li i kako se njegovi podaci obrađuju.

Zatim imamo DPO-a, odnosno službenika za zaštitu podataka. Kompanije će, ovisno o vrsti i obimu u kojem upravljaju osjetljivim ličnim podacima, morati angažovati DPO-a. Bitno je spomenuti da se ovo može odnositi i na male firme, bez obzira na to što se u ranijim fazama definisanja GDPR-a upošljavanje službenika za zaštitu podataka odnosilo samo na kompanije sa više od 250 zaposlenika. U principu, DPO će biti potreban firmama koje u velikom obimu sistematski i regularno nadgledaju lične podatke, kao i onima koje procesiraju bilo koju kategoriju ličnih podataka, uključujući i one koji otkrivaju etničko porijeklo te političku i religijsku opredijeljenost, kao i lične podatke koji se odnose na krivične presude i prestupe.

I na kraju, blagovremeno prijavljivanje sigurnosnih incidenata podrazumijeva da se cyber sigurnosni incidenti koji predstavljaju rizik za pojedince moraju brzo prijaviti bez nepotrebnog odugovlačenja. „Tačnije, kompanije moraju informisati odgovarajuća nadležna tijela o curenju podataka najkasnije 72 sata od otkrivanja”, naglašava Baraković. Obavezujuću prirodu GDPR-a prate vrlo visoke kazne u slučaju nepridržavanja njegovih stavki. Maksimalna kazna za ozbiljne propuste kao što su odsustvo odgovarajuće saglasnosti korisnika za procesiranje njegovih podataka ili nedovoljna zaštita privatnosti iznosi 4% globalnih godišnjih prihoda ili 20 miliona eura, šta god bude veće. Za druge prestupe poput neblagovremenog obavještavanja o hakerskom napadu koji je ugrozio lične podatke – kompanije mogu biti kažnjene iznosom od 2% prihoda.

Prilagođavanje GDPR-u i troškovi provedbe

Jedno je sigurno: GDPR nije regulativa čije će uvođenje biti moguće izvesti jednokratno, nego je riječ o kontinuiranom procesu koji će uvijek biti dio poslovanja kompanija. Mnogi stručnjaci se slažu u ocjeni da više od ispunjavanja samih tehničkih uslova kompanije moraju biti spremne prilagoditi unutrašnju organizaciju i filozofiju rada novim okolnostima.

“U uvođenju Opće uredbe o zaštiti podataka jako je bitno da vodeći ljudi kompanija budu upoznati s tim, znači od uprava, pravnih i finansijskih službi pa sve do IT sektora. Ponekad se misli da se Uredba odnosi samo na IT sektor, ali to nije tako. To je zato što su danas većinom podaci digitalizirani. No, Uredba se odnosi na sve u kompaniji, a IT sektor ponajviše operativno pomaže da se ona primijeni”, kaže Štefe.

On je također detaljnije pojasnio na šta je bitno obratiti pažnju prilikom prilagođavanja GDPR-u i navodi neka rješenja za bezbolniju prilagodbu: “U samom uvođenju postoji nekoliko faza: upoznavanje i dizanje svjesnosti Uprave o Regulativi, rad s pravnom službom te rad s IT sektorom i svima ostalima. Mi ponajviše kao dugogodišnji Platinum partner renomirane kompanije McAfee nudimo tzv. toolove kojima se Uredba može lakše implementirati. Dakle, postoji softver kojim možete pokrenuti tzv. discovery podataka koji vam pronalazi osobne podatke (matični broj osobe, brojeve dokumenata i sl.) i onda te podatke dalje možete lakše strukturirati i definirati njihov pristup i ovlaštenja. Također, Uredba nalaže da se i osobe koje rade s bazama podataka moraju kontrolirati, pa u tu svrhu nudimo DAM (Database Activity Monitor) rješenja koja dodatno štite baze podataka te kontroliraju tko je sve imao pristup bazi, što i kada se po bazi podataka radilo. Ukoliko dođe do problema uzrokovanog hakerskim napadom, potrebno ga je brzo rješavati. Za ovu potrebu nudimo korisnicima SIEM (Security Information Event Management) alate koji prate rad cijelog sustava i vide iz kojeg izvora napad dolazi. Takvi alati vam drastično skraćuju vrijeme potrebno za izolaciju problema, a samim time i vrijeme da sustav zakrpite i stabilizirate”, objašnjava Štefe.

S druge strane, član Nacionalnog vijeća za kibernetičku sigurnost Hrvatske i nekadašnji predsjednik vijeća HAKOM-a Dražen Lučić vjeruje da će se mnogi problemi i nedoumice vezane za ovu problematiku rješavati u hodu i dodaje: “Vrlo brzo će se vidjeti koliko su kompanije zaista spremne, a koliko je to bila samo samoreklama isticanjem.” On također smatra da je u prvoj fazi primjene bitno da “određeni problemi ne budu povod za kažnjavanje organizacija i odgovornih pojedinaca u njima, nego poticaj za prilagodbu rješenja stvarnim uvjetima poslovanja i rada organizacija”. Konkretnije informacije vezane za same troškove provedbe GDPR-a dobili smo od Alena Šalamuna, tehnološkog direktora slovenske firme REAL Security. On napominje da će troškovi biti u korelaciji s time kako su organizacije pratile opće smjernice razvoja IT sigurnosnih sistema. “Kompanija koja nema osnovne elemente kao što su firewall, IPS sistem, backup sistem, SIEM sistem, DLP i slično imat će, naravno, visoke troškove, ali ne zbog samog GDPR-a. To su sistemi koje bi već odavno morali imati. S druge strane, kompanija kojoj fali samo pravna strana – definicija baze ličnih podataka i interni pravilnik – neće imati visoke troškove. Predviđa se da će troškovi implementacije za velike FTSE kompanije iznositi oko 480.000 eura, a za Fortune kompanije oko 800.000 eura. Na državnom nivou, riječ je o velikim ciframa u svakom slučaju”, objašnjava Šalamun. Što se tiče samog REAL Securityja, on napominje da su njihovi troškovi nešto manji, jer ne moraju zapošljavati nove radnike, a već su imali i skoro sve potrebne sisteme, tako da svoj trošak procjenjuju na 25.000 eura.

Utjecaj na zemlje van Evropske unije

Što se tiče kompanija iz zemalja koje nisu dio Evropske unije, a koje sarađuju s onima iz EU, Baraković se slaže da će ove promjene neizbježno utjecati i na njih. “Budući da kompanije iz Bosne i Hercegovine sarađuju sa kompanijama iz Evropske unije te obrađuju i koriste podatke građana Evropske unije, to znači da se Uredba odnosi i na njih. Uredba u potpunosti mijenja način na koji se podaci prikupljaju, koriste, obrađuju, pohranjuju i tretiraju na bilo koji način. Stoga je usklađivanje sa zahtjevima Uredbe kompleksan proces pun izazova koji će značajno utjecati na poslovanje kompanija širom svijeta, pa tako i u Bosni i Hercegovini”, kaže Baraković i dodaje: “Da bi se uskladile s Uredbom, kompanije u BiH moraju prilagoditi svoje poslovanje na način da koriste jednostavan, jednoznačan i razumljiv jezik komuniciranja s vlasnicima ličnih podataka, te da po zahtjevu vlasnika svaku radnju koja uključuje njihove lične podatke odrade u najkraćem mogućem roku uz dokaz da je zatražena radnja i izvršena. Također, moraju dobiti dozvolu za obradu ličnih podataka, dok za obradu podataka maloljetnih osoba moraju dobiti saglasnost njihovih roditelja. Dodatno, kompanije moraju omogućiti uskraćivanje saglasnosti za slanje poruka u direktnom marketingu.”

—————————–

Neki i dalje nespremni

GDPR je stupio na snagu 2016. godine, a obavezujući postaje nakon dvogodišnjeg perioda predviđenog za prilagođavanje poslovanja regulativi, tačnije 25. maja ove godine. Uprkos vremenu rezervisanom za prilagođavanje, trenutno vladaju podijeljena mišljenja o tome jesu li kompanije spremne za GDPR. Štefe iz Sagene dijeli korisnike u dvije grupe kada je riječ o njihovoj spremnosti za novu regulativu: “Dok se neki jako dobro pripremaju, naručuju konzalting usluge ili šalju svoje djelatnike na stručne seminare, ima i onih koji, da tako kažem, ne poduzimaju ništa, imaju pristup da je bolje pričekati i vidjeti kako će drugi nešto napraviti, pa onda isto implementirati kod sebe. Osobno mislim da je to potpuno promašen put. Ne govorim to iz razloga kako bi se tvrtkama prodao dodatni konzalting, softver i usluge za uvođenje GDPR regulative.”

Šalamun smatra da većina kompanija neće imati problema kada je riječ o spremnosti da se prilagode novoj regulativi, naglašavajući da GDPR služi kao nadogradnja postojećih zakona o zaštiti ličnih podataka. “Organizacije poput naše, koje su već slijedile primjere dobre prakse kako bi osigurale IT sisteme, sada ne moraju uraditi mnogo toga”, kaže on. Sličnu procjenu je ponudila i informacijska povjerenica Slovenije Mojca Prelesnik, s tim da ona naglašava kako postoji i veći broj izuzetaka. “Postoji značajan broj organizacija koje nisu obratile dovoljno pažnje na postojeću legislativu te je slabo poznaju i implementiraju – takve će se susresti s većim izazovima, budući da će morati mnogo toga naučiti i provesti za kratko vrijeme”, kaže Mojca.

S druge strane, Boban tvrdi da većina firmi nije spremna za nadolazeće promjene: “Uistinu bez okolišanja mogu reći da većina nije spremna ili su tek u postupku usklađivanja. A datum primjene jest već 25. maja 2018. Promjene su velike: od novih pravnih uvjeta do uvođenja ‘procjene rizika’ kroz ‘procjenu učinka’, pa do ostalih zahtjeva koje Uredba donosi i direktno se primjenjuju za sve koji posluju na području Europske unije, odnosno za sve koji obrađuju podatke građana EU.”

Nastaje novo tržište

Naši sagovornici se uglavnom slažu u jednom – da će biti spremni do 25. maja za sve što im GDPR donosi. Siniša Radulović, voditelj marketinga u Alarm automatici, kaže da je njihova kompanija prošle godine krenula s aktivnijom pripremom kako bi bili spremni na sve izazove koje donosi GDPR, a pridružuje mu se viši savjetnik za informatičku sigurnost u kompaniji Diverto i predsjednik Odbora za kibernetičku i informacijsku sigurnost HUMS-a Alen Delić, koji to predstavlja na živopisan način: “Iznimno je zanimljivo sagledati koliko smo spremni mi koji inače pomažemo drugima da se prilagode kako ne bi ispalo da su kod postolara (obućara) najgore cipele… Dakako, bit ćemo spremni za stupanje Uredbe na snagu”, kaže Delić. Profesor asistent pri Katedri za pravnu informatiku na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu doc. dr. sc. Tihomir Katulić kaže da će veće kompanije s naših prostora vjerovatno dočekati regulativu spremne: “U Hrvatskoj i regiji vjerujem da i dalje stoji ocjena da će telekomi, banke i financijske institucije zbog svojih resursa, posebno regulatornih stručnjaka, snažnih informatičkih i infosec odjela primjenu Uredbe dočekati spremni. Projekte je provelo ili provodi oko petina najvećih gospodarskih subjekata. Nastalo je živahno tržište konzultantskih usluga na kojem se natječe petnaestak kompanija. Situacija sa srednjim i manjim društvima značajno je slabija, dok javni sektor kao da misli da se to njih ne tiče. Srednji i mali poduzetnici uz velike rizike percipiraju Uredbu kao još jedan u nizu administrativnih tereta kojima države regije guše vlastito poduzetništvo i pokazuju da su i dalje tek na početku tranzicije u tržišna gospodarstva.”

Šta je s kompanijama iz SAD-a?

Pojedini mediji tvrde da polovina velikih kompanija iz SAD-a neće na vrijeme biti spremna za nove regulative. Kako i koliko bi se ova potencijalna nespremnost američkih kompanija mogla odraziti na njihovo dalje poslovanje s evropskim firmama pojasnio je Štefe: “Nemam gotove statističke podatke, ali na bazi mnogo iskustva u komunikaciji sa stranim partnerima stječe se dojam da se stranci ozbiljno pripremaju. To se vidi i po brojnim inozemnim GDPR konferencijama, samitima, eventima te mnogi IT vendori sve više nude razna rješenja za implementaciju GDPR-a na operativnoj razini.”

S njime se slaže i Šalamun, koji tvrdi da su kompanije iz SAD-a već dugi niz godina imale dosta stroge zakone vezane za potencijalne zloupotrebe ličnih podataka, tako da, kako smatra, neće biti problema koji se prognoziraju u pojedinim medijima. Delić ipak napominje da postoje poznati slučajevi u kojima su kompanije iz SAD-a odustale od daljih poslovnih aktivnosti vezanih za EU, bez obzira na to je li riječ o poslovanju u EU ili samo o korištenju podataka građana Evropske unije. Međutim, on smatra da su to ipak sporadični slučajevi te da će se svaka ozbiljnija kompanija koja ima EU kao tržište prilagoditi promjenama. Ipak, podijelio je s nama i jednu zanimljivu informaciju iz prve ruke koja pokazuje da stvari ipak nisu tako jednostavne. “U praksi je očito kako prilagodba ide sporije kad je u pitanju netko iz SAD-a. Upravo smo u procesu pregovora s kompanijom koja godišnje zarađuje desetke milijuna dolara, a s kojom nikako da usuglasimo stavove o prilagodbi GDPR-a”, rekao je Delić.

Potencijalni zastoji u provedbi GDPR-a

Zanimalo nas je i koliki izazov će kompanijama predstavljati da novim pravilima prilagode ne samo sebe i svoje sisteme nego i vanjske saradnike te krajnje korisnike njihovih usluga. U vezi s tim, Štefe naglašava da je provođenje GDPR-a izazov za sve u lancu, jer “kako podaci cirkuliraju među sudionicima poslovnih tvrtki bilo bi logično da ako su zaštićeni i kontrolirani u tvrtki A, onda nisu nezaštićeni i lako dostupni u tvrtki B“, zbog čega smatra da poslovni partneri prije svega trebaju dobro iskomunicirati i redefinisati način poslovanja kako bi bio usklađen sa GDPR-om.

Lučić tvrdi da je Opća uredba o zaštiti podataka istovremeno i izazov i prilika. “Većini organizacija koje upravljaju podacima bit će izazov, kako organizacijski tako i financijski. No to je istovremeno prigoda da te organizacije unaprijede unutarnje i vanjske procese u vezi s upravljanjem privatnim podacima. S druge strane, otvara se mogućnost jednom dijelu tvrtki da ponude dodatne usluge, da prošire broj svojih korisnika, a to znači i nova radna mjesta specijalizirana za upravljanje i zaštitu podataka, informacijsku i kibernetičku sigurnost”, kaže on. Ipak, određeni zastoji u prilagodbi postoje, što potvrđuje i Delić: “Pokazuje se na operativnoj razini kako često postoje nerazumijevanja između subjekata, posebno kad se govori o odnosu voditelja obrade i izvršitelja obrade. Često moramo vrijeme potrošiti s trećim stranama objašnjavajući im osnovnu terminologiju ili prakse kako bi se pojedinci prilagodili. Ljudima je najveći problem što ne shvaćaju svoje uloge i odgovornosti u cijelom konceptu, pa često iz straha nastane problem koji zapravo ne postoji”, rekao je Delić.

Prednosti i mane nove regulative

Prelesnik naglašava da je trenutni GDPR rezultat kompromisa usljed lobiranja i konfliktnih interesa tokom procesa njegovog usvajanja. Međutim, ona ističe da je jedna od glavnih prednosti GDPR-a “proaktivan pristup, zasnovan na principu odgovornosti, tj. usvajanju novih preventivnih mjera”. “Kada je riječ o manama, bojimo se da željena harmonizacija EU pravila neće biti postignuta na željenom nivou, budući da nekoliko nacionalnih zakona o zaštiti podataka može ponovno dovesti do fragmentacije legislative”, dodaje Mojca. Prema Mariji Boban, jedna od prednosti je to što “posebnu kategoriju predstavljaju upravo osobni podaci djece, gdje je ponajprije postavljena dobna granica 16 godina, ali i mogućnost predviđanja niže dobne granice za davanje privole za obradu osobnih podataka djece i do 13 godina, čime se podiže zaštita prava djece”. Ona također ističe da su “mjere sigurnosti koje Uredba propisuje za posebne kategorije osobnih podataka, posebno u rastućem sustavu e-zdravstva kao i novu definiciju regulacije mrežnog identifikatora i genetskih i biometrijskih podataka kao osobnih podataka, uistinu velika novost i više nego dobrodošle jer nisu bile pokrivene dosadašnjim zakonodavstvom”. S druge strane, Boban kao mane procesa implementacije ističe nepripremljenost i troškove.

Naši sagovornici vjeruju u pozitivan efekat Uredbe. Tako Lučić smatra da će uspješno uvođenje GDPR-a “sigurno imati pozitivan doprinos razvoju i podizanju razine informacijske sigurnosti. To automatski znači novi i veći izazov kibernetičkim kriminalcima, koji će se morati znatno više potruditi u svojim nečasnim namjerama ili će, što je realnije očekivati, potražiti lakše mete.” On spominje i aspekt povećanja nivoa svijesti o sigurnosti podataka kod korisnika IT usluga. “To će imati pozitivan učinak na gospodarstvo jer će ohrabriti korisnike novih tehnoloških usluga da ih koriste više, češće i s povjerenjem”, kaže Lučić. Međutim, on kao i Marija Boban dodaje da manu predstavljaju troškovi uvođenja GDPR-a, kao i “opasnost da će uvođenje GDPR-a usporiti ili čak odgoditi uvođenje suvremenih tehnoloških rješenja koja se zasnivaju na obradi privatnih podataka i/ili obradi i čuvanju velike količine podataka. Tipičan primjer su telekomunikacije i uvođenje komunikacije stroj – stroj (Machine-to-Machine – M2M) i interneta stvari (Internet of Things – IoT), temeljenih na 5G tehnologiji za npr. koncept pametnih gradova.”

Jedan framework za sve?

Zapitali smo se postoji li mogućnost da ovakav skup pravila postane dio svjetske scene i uđe u upotrebu u cijelom svijetu ukoliko se pokaže uspješnim na primjeru Evropske unije. Naši sagovornici ne samo da su potvrdili da je to moguće nego kažu da se to, zapravo, već i desilo. “U pravilu, ovo i jest ulazak na svjetsku scenu – na mala vrata”, ističe Boban, a Katulić objašnjava da Uredba već ima veliki utjecaj na kompanije sa sjedištem daleko od EU: “Njena primjena na takva poduzeća, ukoliko prate ili obrađuju podatke europskih građana i sudjeluju na europskom tržištu, osigurat će transfer pravnih standarda u zakonodavstva daleko od Unije, kako je bilo i s Direktivom koju je, primjerice, Argentina gotovo doslovno implementirala u vlastitom zakonodavstvu, a takvih primjera će sada biti mnogo više. Uredba je postala svjetski standard zaštite podataka i prije početka primjene.” Lučić ipak nije toliko uvjeren da bi isti framework bio odmah prihvaćen u cijelom svijetu. “Svakako da bi uspješno uvođenje GDPR-a u EU postalo jedan obrazac za primjenu u svijetu. No, ako i dođe do preslikavanja primjene GDPR-a, to će u idućih desetak godina biti ograničeno na manji dio svijeta i to onaj koji se gospodarski, zakonodavno i politički može usporediti s EU”, kaže on. GDPR nesumnjivo predstavlja dobru platformu za sigurniju cyber budućnost. Međutim, raznolikost stručnih mišljenja iznesenih u ovoj temi pokazuje da se treba vidjeti koliko je ta sigurnija budućnost zaista blizu.

Videonadzor i GDPR

Voditelj marketinga u Alarm automatici Siniša Radulović tvrdi da će Uredba imati veliki utjecaj na sisteme videonadzora, ali i na sve ostale sisteme pomoću kojih se skupljaju lični podaci. “Važno je prilagoditi procese i procedure te u svakome trenutku znati što se događa s informacijama – gdje se nalaze i na koji su način pohranjene, tko sve ima pristup, koje su procedure u slučaju zahtjeva za brisanjem podataka itd. Današnja tehnologija i softveri omogućavaju većinu stvari koje definira Uredba, ostalo će trebati nadograditi i prilagoditi pravilima”, kaže Radulović.

Jesu li se kompanije pripremile za GDPR?

Direktor prodaje u Sagena informatičkom inžinjeringu Tomislav Štefe smatra da su se kompanije trebale već pripremiti i vremenski definirati aktivnosti, jer vremena više nema mnogo: “Imate ogroman rast digitalne ekonomije i informacija općenito. Svake minute na Zemlji stvori se 1,74 petabajta novih podataka. U tih istih šezdeset sekundi izvedu se 244 kibernetička napada na razne osobe, institucije i kompanije. U toj jednoj minuti tim kompanijama, osobama i institucijama ukrade se gotovo četiri tisuće novih podataka, što je nešto više od pet milijuna podatkovnih zapisa u jednom danu!”, upozorava Štefe.

Pametni objekti već neko vrijeme ne pripadaju samo futurističkim filmovima i knjigama. Naprotiv, riječ je o tržištu za koje se predviđa rast vrijednosti na skoro 32 milijarde dolara do 2022. Međutim, hakerski napadi ne zaobilaze ni ovu industriju

Piše: Vesna Matić-Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Početkom godine Alphabet, Google X razvojni centar, pokrenuo je Chronicle – vlastitu kompaniju koja će se baviti cyber sigurnošću na osnovu analize velikih podataka. Chronicle će se fokusirati na rano detektovanje sigurnosnih prijetnji pomoću mašinskog učenja i AI-ja, kao i analiziranje podataka vezanih za sigurnost unutar velikih korporacija s Fortune 500 liste, od kojih se neke bave i razvojem pametnih objekata. Novonastala kompanija tvrdi da je zahvaljujući korištenju Googleove infrastrukture u mogućnosti detektovati sigurnosne prijetnje brže i u većoj mjeri u odnosu na postojeće slične sisteme, što je, priznat ćete, dobrodošla vijest u doba svakodnevnih hakerskih napada.

Chronicle će u svoju uslugu uvrstiti i VirusTotal, popularnu mrežu za prijavljivanje malwarea koja prima više od milion prijava dnevno, a koju je Google kupio još 2012. godine. Iako još nisu otkriveni baš svi detalji vezani za novu kompaniju, njen osnivač Stephen Gillett obećava veću efikasnost kada je riječ o otkrivanju hakerskih napada na velike kompanije.

Pro i kontra

Iskorištavajući sve prednosti današnjeg modernog, povezanog društva, pametni objekti koriste senzore i digitalne kontrolere za automatizaciju svega, od klimatizacije do električne energije i nadzornih sistema. Kao rezultat toga, pametni objekti troše manje energije, ugodniji su za život i njima je lakše upravljati. Vlasnici objekata i menadžeri zaduženi za upravljanje počinju koristiti sisteme za pametne objekte kako bi poboljšali efikasnost rada i povećali udobnost korisnika. Upotreba ovog tipa tehnologije ne samo da u konačnici dovodi do značajnih ušteda nego može povećati i vrijednost same imovine pružanjem dodatnih usluga korisnicima objekta. To mogu biti personalizovana kancelarijska okruženja, umrežene konferencijske sale, intergrisana sigurnost i nadzor te inteligentna parkirališta. I treba naglasiti da iza nabrojanih prednosti stoje izvještaji dobijeni detaljnom analizom podataka u centralnim sistemima za upravljanje objektima. Jedan ovakav sistem, koji je često smješten u centru za podatke ili u cloudu, mora prvo biti povezan na sve glavne građevinske sisteme i senzorske uređaje, što se može uraditi pomoću SaaS rješenja zasnovanih na IoT-u, koji podatke vezane za neki pametni objekt smještaju u cloud.

Negativna strana jeste to što ovakvi objekti, nadopunjeni modernom tehnologijom, donose i povećan rizik od hakerskih napada – i to uglavnom jer kontroleri i IoT uređaji koji se u njima koriste obično rade na starijim operativnim sistemima koji godinama nisu zakrpljeni. Štaviše, oni međusobno komuniciraju putem nestandardnih protokola. Dakle, današnji sigurnosni sistemi nisu opremljeni da “razumiju” ove nestandardne protokole, tako da ne mogu na vrijeme ni prepoznati potencijalne sigurnosne prijetnje niti detektovati zlonamjerne aktivnosti unutar mreže. Isto tako, mnoga od spomenutih SaaS rješenja funkcionišu izvan IT procesa u kompanijama, što znači da je neophodna proaktivna zaštita od sigurnosnih prijetnji koja bi obuhvatala prostorije kupaca, internet i samo preduzeće.

Sigurnosni izazovi

Jedan od glavnih izazova predstavlja ometanje nadzornih sistema, pošto cyber kriminalci danas mogu s relativnom lakoćom preuzeti nadzor nad njima ili ih jednostavno isključiti. Zatim, tu je i sposobnost hakera da kritične fizičke sisteme stave van funkcije. Treći problem jeste preuzimanje kontrole nad umreženim IP uređajima. Naime, napadači mogu preuzeti kontrolu nad umreženim uređajima kao što su kamere kako bi došli do određenih podataka.

Većina sistema za pametne objekte je umrežena i njima se digitalno upravlja, uključujući grijanje, ventilaciju i klimatizaciju (HVAC), rasvjetu, elektroenergetske sisteme, liftove i protivpožarne alarme. Zatim, pametni objekti su nerijetko povezani s internetom stvari, uključujući IP kamere, detektore pokreta i ostale nadzorne sisteme, interne komunikacijske sisteme i još dosta doga. Na kraju, ne treba zaboraviti spomenuti i povezanost s IT sistemima, što obuhvata servere, laptope i radne stanice. Zaključak se sam nameće: ovolika umreženost uređaja u okviru jednog objekta pruža bezbroj prilika hakerima da s većom stopom uspjeha izvedu napade na odabranu metu. “Napadači uvijek traže najslabiju tačku koju će iskoristiti za napad, tako da sigurnost mora biti implemenirana istovremeno širom mreže”, potvrdio je Lior Kalev, stručnjak za IT sigurnost i šef odjela za rizik od cyber napada u Deloitteu.

Potencijalne sigurnosne prijetnje

Kada je riječ o mogućim sigurnosnim prijetnjama po pametne objekte, onda govorimo o sljedećem opasnostima:

Malware

Nažalost, iako sistemi pametnih objekata ne surfaju internetom i ne otvaraju e-mailove, ipak moraju biti dobro osigurani protiv zlonamjernog softvera koji se može “ugnijezditi” u korisničkim porukama. Ukoliko do ovoga dođe, mogu nastati ozbiljni problemi poput sabotiranja podataka, a može doći i do oštećivanja opreme. Pored toga, veoma je bitno osigurati se tako da malware ne može pristupiti sistemima objekta preko vanjskih diskova i USB-ova, jer mnogi smatraju da je na ovaj način bio prenesen i Stuxnet virus. I na kraju, podrazumijeva se da je neophodna zaštita ličnih uređaja koje koriste svi oni koji se žele povezati na sistem pametnog objekta preko korisničkog interfejsa. Objašnjenje za ovu predostrožnost sasvim je jednostavno: ukoliko korisnik pristupa sistemu preko svog, zaraženog uređaja, malware se može lako infiltrirati u pametne objekte.

Krađa identiteta

Veliku štetu organizaciji može nanijeti krađa identiteta ukoliko kradljivci steknu kontrolu nad administratorskim privilegijama, koje bi im omogućile da kontrolišu sistem kako požele. Do ovakvih situacija uglavnom dolazi u slučajevima kada sam administrator ili nepažljivi korisnik klikne na phishing e-mail i na taj način haker dođe do njegovih podataka za logiranje. Verizonov izvještaj o hakerskim napadima iz 2014. potvrdio je da će jedan od pet korisnika kliknuti na link koji se nalazi unutar phishing emaila, uprkos tome što se smatraju opreznim i svjesnim opasnosti koje im prijete u online sferi. Jednom kada na ovakav način uđu u mrežu, cyber kriminalci imaju gomilu mogućnosti na raspolaganju da vam naštete, od ubacivanja virusa, krađe podataka i udaljenog kontrolisanja sistema, pa do prisluškivanja i špijuniranja svih podataka koji se šalju iz kompanije. Neautorizovana osoba može se maskirati kao sistemski administrator ili povezati svoje uređaje na mrežu organizacije koji će glumiti legitimne uređaje, a da niko ne primijeti da je došlo do toga.

Krađa podataka

Baze podataka su veoma privlačna meta cyber kriminalcima, posebno ako sadrže privatne podatke koji se mogu lako preprodati na crnom tržištu. Osim baza koje sadrže lične podatke, cijenjene su i one koje sadržavaju akreditive koji će kriminalcima pomoći da pristupe fizičkom ili intelektualnom vlasništvu.

Mreže

Mreže u pametnim objektima mogu se suočiti s veoma naprednim, prikrivenim hakerskim napadima koji mogu zaobići tradicionalne metode detekcije. Tu se ubrajaju:

Botneti

Botneti su, zapravo, nizovi skripti i komandi ili je riječ o programima koji su dizajnirani da se povežu s nečim (uglavnom sa serverom) te da vrše različite funkcije. Iako bot sam po sebi ne mora nužno biti štetan, određeni zlonamjerni programi uspostavljaju botnete ukoliko dođe do proboja mreže. Rezultat je arhitektura za komandu i kontrolu koja je sposobna da širi zarazu unutar same mreže, što značajno otežava njeno “čišćenje” te stvara idealno okruženje za stvaranje štete, koja u ovakvom slučaju može biti znatno veća nego inače.

Hakeri i DDoS napadi

Pojedinim hakerima nije strana upotreba takozvane metode sile radi pristupa mreži. To nerijetko znači isprobavanje svih mogućih kombinacija lozinki unutar određenih parametara s ciljem dobijanja podataka za logiranje, a opet u cilju zaobilaženja verifikacije akreditiva u organizaciji. Nažalost, čak i mreže u pametnim objektima mogu biti meta DDoS napada koji se uglavnom odvijaju preko većeg broja računara i, samim tim, većeg broja učesnika. Oni najčešće koriste gore spomenute botnete, odnosno udaljene računare koji se nalaze pod njihovom kontrolom te preko njih šalju gomilu zahtjeva i stvaraju bespotreban saobraćaj, koji može toliko usporiti mrežu neke organizacije da na kraju postaje neupotrebljiva. Cyber kriminalci kreiraju botnete inficiranjem većeg broja, odnosno grupe računara malwareom koji im pruža udaljenu kontrolu nad njima i omogućava uslove za pokretanje napada.

Centri podataka i cloud

Kada je riječ o podatkovnim centrima i cloudu koji se koriste za upravljanje pametnim objektima, oni mogu biti podložni web-napadima. Naime, treba imati na umu da je neophodno osigurati i zaštititi web-stranice preko kojih različiti korisnici pristupaju pametnim objektima. Kako internet nastavlja rasti i razvijati se tako i hakerski napadi zasnovani na online strategijama i dalje predstavljaju prijetnju za mreže i osjetljive podatke. Sigurnosni stručnjaci, poput onih iz McAfee Laba, identifikovali su stotine hiljada novih oblika malwarea svakoga dana, a većina njih se širi putem interneta.

Slojeviti pristup sigurnosti

Rješenje ovih problema ne leži u jednom programu ili jednom obliku zaštite. Zahvaljujući širokom spektru sistema za objekte, aplikacija i korisnika, neophodno je uvođenje i uspostavljanje slojevitog sistema zaštite koji će spriječiti napade malwareom, ali i zaštititi sistem i korisnike od nepoznatih prijetnji.

Navest ćemo jedan primjer: stariji sistemi za objekte uglavnom nisu projektovani sa sigurnosnim funkcijama koje bi omogućile osiguranu komunikaciju preko zajedničke mreže. U ovakvim slučajevima IoT gateway se može iskoristiti za povezivanje sa ovim sistemima, nakon čega se podaci VPN-om mogu poslati do centra za podatke ili na cloud. Adi Dar, direktor IT sigurnosne kompanije Cyberbit, smatra da se na kraće staze ne bi trebalo oslanjati na previše fokusirana, neintegrisana rješenja za uopćene, velike probleme kada je riječ o cyber sigurnosti pametnih objekata.

Recimo, pošto se napad na energetski sistem pametnog objekta može otkriti mjesecima unaprijed, on smatra da treba uložiti u potpuno novu sigurnosnu arhitekturu koja omogućava pregled cjelokupnih mreža u objektima. A što se tiče dalje budućnosti, Dar misli da bi menadžeri pametnih objekata trebali poraditi na pojačavanju svijesti o opasnostima od hakerskih napada. Oni bi, prema njegovom mišljenju, morali početi planirati odbranu i raditi na jačanju otpornosti na cyber napade od prvog dana kada preuzmu neki pametni objekt pod svoju kontrolu. To bi trebali raditi u saradnji s renomiranim konsultantima i integratorima.

Dobra, bolja, najbolja sigurnost

Kako bismo sve navedeno stavili u neku perspektivu, reći ćemo da kao dobru sigurnost stručnjaci navode postojanje minimalnog paketa proizvoda koji će se moći izboriti s većinom modernih cyber prijetnji. Nešto bolja zaštita protiv hakerskih napada podrazumijeva već spomenuti osnovni paket plus opširniju i sveobuhvatniju zaštitu infrastrukture. Ovakav vid osiguranja obuhvata i osiguranje protiv šireg opsega cyber prijetnji.

I na kraju, najbolji metod osiguravanja pametnih objekata, prema mišljenju sigurnosnih stručnjaka, podrazumijeva postojanje spomenutog boljeg osiguranja uz kontekstualnu identifikaciju i uklanjanje prijetnji. Najbolji pristup sigurnosti uključuje integrisanje sigurnosnih podataka iz različitih izvora, kao što su firewalli, mreže, cloud, sistemi za pametne objekte i gatewayi. To bi značilo osiguravanje svih sistema u stvarnom vremenu kako bi se pokušale izbjeći bilo kakve katastrofe do kojih dolazi zato što mnogi i ne znaju da se napad već desio. Dakle, kako bi se spriječili hakerski napadi na sisteme pametnih objekata, neophodno je da umreženi uređaji i njihovi podaci budu otporni na sve potencijalne pokušaje onesposobljavanja i isključivanja sistema. I ne samo to: lanac nadzora morao bi ostati osiguran u cijelosti, počevši od samih uređaja, pa do cloud servisa i aplikacija koje kompanija koristi.

Koje su komponente sistema za pametne objekte pod najvećim rizikom od napada?

Na osnovu ankete koju je proveo Compass Intelligence, a objavilo Kontinentalno udruženje automatiziranih objekata (Continental Automated Buildings Association, CABA), u sisteme za objekte s najvećim rizikom od hakerskih napada spadaju sigurnosni sistemi sa 76% vjerovatnoće za napad, zatim senzorski sistemi s procijenjenim rizikom od 73%, a ne zaostaju ni sistemi za upravljanje osobljem i imovinom (69%) te energetski menadžment (65%). Prema ovom istraživanju, najmanju šansu da budu meta cyber napada imaju sistemi za upravljanje parkinzima, sistemi za rasvjetu te sistemi za upravljanje liftovima.

Kao i svi ostali trendovi, oni vezani za IT sigurnost također se mijenjaju iz godine u godinu. Prema prognozama stručnjaka, očekuje nas turbulentna godina kada je riječ o računarskoj sigurnosti, ali imamo i dobrih vijesti. Više o najnovijim trendovima u ovoj oblasti pročitajte u nastavku

Piše: Vesna Matić-Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Iako nam ni 2017. nije nedostajalo sigurnosnih izazova s kojima se valjalo izboriti, stručnjaci predviđaju da će se obični korisnici interneta, ali i kompanije i vlade, nastaviti susretati s istim izazovima i tokom ove godine. Tako su stručnjaci za ransomware, koji godinama stvara glavobolje na polju IT sigurnosti, rekli da će takva vrsta napada opet predstavljati veliki problem. Osim toga, ova godina će nam donijeti i formalno uvođenje Regulative o općoj zaštiti podataka u Evropskoj uniji (GDPR), što će itekako utjecati na metode pomoću kojih organizacije upravljaju ličnim podacima. GDPR je regulativa za jačanje i ujedinjavanje zaštite podataka za sve pojedince unutar Evropske unije.

Regulativa o općoj zaštiti podataka u Evropskoj uniji (GDPR)

Zapravo, predviđa se da će GDPR biti najvažniji faktor sigurnosti u 2018. godini. Za razliku od većine događaja vezanih za IT sigurnost, ovaj je potpuno predvidljiv, jer se na njemu radi skoro deceniju. I mada baš zbog te činjenice ne bi trebalo biti nikakvih iznenađenja za one kompanije čiji se poslovi obavljaju u EU, polovina firmi iz SAD-a još nije spremna za nove regulative koje će, između ostalog, podrazumijevati i to da one koje posluju s Evropom zaštite lične podatke ljudi s kojima sarađuju te da prijave sigurnosne propuste čim do njih dođe.

Ipak, jedno je sigurno: one kompanije koje ne budu usklađene s novim IT-sigurnosnim zahtjevima Evropske unije do 25. maja riskiraju gubitak svojih globalnih prihoda u visini od četiri posto – i to samo zbog novčanih kazni. Ključni trend koji je obilježio 2017. odnosio se na pojačanu upotrebu AI-ja, odnosno vještačke inteligencije u rješavanju problema koji se tiču IT sigurnosti, a predviđa se da će se s tim nastaviti u predstojećoj, 2018. godini. Što se tiče ostalih predviđenih trendova, krenimo redom:

Tehnologije za zbunjivanje hakera

Tehnologije zbunjivanja napadača (deceptivne tehnologije) relativno su nova pojava u IT-u, a mogu pomoći u detekciji, analizi i odbrani od hakerskog napada – i to uglavnom u realnom vremenu. Ove tehnologije unose u sistem kompanije veliki broj lažnih akreditiva, pa čim haker iskoristi neki od njih, sigurnosni tim dobija upozorenje o neovlaštenom ulasku u sistem. Na ovaj način se onemogućuje da napadači dođu do niza legitimnih akreditiva. Deceptivne tehnologije trebale bi doživjeti pravi procvat u toku ove godine, tvrdi sigurnosni stručnjak Matthew Gyde i to uglavnom zbog toga što senzori u okviru IoT-a donose neke nove opasnosti od hakerskih napada. Zato će se u 2018. kompanije okrenuti upravo ovoj metodi podizanja nivoa sigurnosti u svojim proizvodima tokom njihove razvojne faze.

Dostupnost višefaktorske autentifikacije malim firmama

Izgleda da će 2018. biti godina u toku koje će jednostavna rješenja za višefaktorsku autentifikaciju postati dostupna malim biznisima. Do sada je ona uglavnom bila nedostižna manjim firmama, ali s masovnijom pojavom i upotrebom pametnih telefona i softvera kao usluge predstavljena su nova, jeftinija rješenja višefaktorske autentifikacije, koja je tako postala pristupačna i za manje biznise. “Mnogi manji biznisi će usvojiti nova rješenja višefaktorske autentifikacije kako bi osigurali svoje važnije korisnike i njihove račune; 2018. će biti godina višefaktorske autentifikacije za male firme”, rekao je Corey Nachreiner, tehnološki direktor u WatchGuard Technologiesu.

Cyber sigurnost kao prilika za unapređenje poslovanja

Iako direktori kompanija hakerske napade uglavnom vide kao jedan od najvećih rizika kada je riječ o održavanju poslovanja, neki od njih će segment cyber sigurnosti posmatrati i kao šansu za inovaciju te pronalazak novih načina za zaradu, tvrdi Greg Bell, jedan od direktora u oblasti računarske sigurnosti u KPMG-u. Tokom ove godine, ali i kasnije, efikasne IT-sigurnosne mjere pomagat će kompanijama u transformisanju njihove sigurnosti i zaštite privatnosti u cilju poboljšanja poslovanja.

Postrojenja će nuditi napredna sigurnosna rješenja

Ako je vjerovati Renaudu Deraisonu, suosnivaču i tehnološkom direktoru kompanije Tenable, visokoprofilni hakerski napadi dovoljno su potresli direktore i menadžere fabrika, tako da će oni, prema njegovim riječima, zbog straha da bi i oni mogli biti meta – sami ponuditi napredna sigurnosna rješenja. Samoinicijativno će se povezati sa sigurnosnom industrijom kako bi samostalno pružili napredna rješenja za zaštitu od hakerskih napada.

DDoS napadi će postati finansijski isplativi

Sudeći prema riječima Johna Pescatorea, direktora odjela za nadolazeće sigurnosne trendove u SANS-u, DDoS napadi će postati finansijski isplativi koliko i krađe identiteta. Iako je do sada krađa identiteta bila najisplativiji “biznis” kojim se jedan haker može baviti, posljednjih godina napadi ransomwareom izazvali su podjednaku, ako ne i veću štetu. Sve se to dešava zbog većeg oslanjanja kompanija i pojedinaca na distribuirane aplikacije te cloud usluge, što opet dovodi do velikih gubitaka u slučajevima kada hakeri preuzmu kontrolu nad tim aplikacijama, informacijama ili sistemima.

Ukidanje broja socijalnog osiguranja

Previše brojeva socijalnog osiguranja bilo je u nedavnoj prošlosti kompromitovano da bi se moglo u njih pouzdati i da bi ih se moglo koristiti, tvrdi stručnjak za sigurnost Michael Sutton. “Ova će godina biti prekretnica za ukidanje broja socijalnog osiguranja. Trenutno je velika većina brojeva socijalnog osiguranja kompromitovana i više se ne možemo osloniti na njih – niti smo se ikada trebali oslanjati na njih”, rekao je Sutton.

Afrika ulazi na svjetsku scenu hakerskih napada

Prema riječima sigurnosnog stručnjaka Stevea Stonea iz IBM-ovog Xforce IRIS odjela za sigurnost, Afrika će postati žarište hakerskih napada, što se odnosi kako na napade na kompanije smještene na tom području tako i na napade koji će se vršiti sa samog kontinenta na mete u ostatku svijeta. Ovo je posljedica povećanog usvajanja novih tehnologija u svakodnevnom životu Afrikanaca, ekonomskog rasta te naglog porasta broja lokalnih cyber kriminalaca.

Neophodnost AI alata za borbu protiv AI prijetnji

Zamjenik predsjednika odjela za borbu protiv sigurnosnih prijetnji u IBM Securityju Caleb Barlow tvrdi da će nam AI alati biti neophodni za borbu protiv napada zasnovanih na AI-ju te da ćemo u toku 2018. svjedočiti rastu ovog tipa napada, jer će hakeri sve ćešće koristiti mašinsko učenje za imitiranje ljudskog ponašanja. “Igra mačke i miša između cyber kriminala i sigurnosnih inovacija ubrzo će eskalirati uključivanjem alata zasnovanih na AI-ju na obje strane”, tvrdi Barlow, naglašavajući da će industrija IT sigurnosti morati prilagoditi vlastite AI alate za borbu protiv novih prijetnji.

Obaveza pridavanja više pažnje računarskoj sigurnosti

Nova godina donosi primjenu prethodno spomenutog GDPR-a. Ova regulativa donosi niz pravila, između ostalog i to da se na svaku sigurnosnu prijetnju mora brzo odgovoriti, što će, kako tvrdi direktor BluVectora Kris Lovejoy, kompanije natjerati da shvate zašto ono što je do sada bilo “dovoljno dobro” neće više biti dovoljno. Naime, on smatra da prevelik broj profesionalaca ima “dovoljno dobro” filozofiju, prema kojoj je sasvim dovoljno svake godine malo nadograditi sistem i poraditi na zakrpama. Kris smatra da je to posljedica njihovog konformističkog načina razmišljanja, ali vjeruje da se ova praksa neće moći nastaviti i ove godine, s obzirom na to da će regulative, barem u EU, biti znatno strožije kada je riječ o sigurnosnim propustima.

Konzumerizacija računarske sigurnosti

Don Dixon, suosnivač i direktor kompanije Trident Capital Cybersecurity, tvrdi da će 2018. označiti početak konzumerizacije cyber sigurnosti. To znači da će potrošačima biti ponuđen objedinjen, sveobuhvatan i obiman skup sigurnosnih usluga koje će uključivati sve od antivirusa i zaštite od spywarea do praćenja zloupotrebe identiteta i vraćanja identiteta u slučaju da dođe do njegove krađe. Dixon smatra da je McAfee Total Protection, koji štiti identitet korisnika uz omogućavanje zaštite od virusa, zapravo rana, jednostavnija verzija onoga što će korisnicima biti ponuđeno tokom ove godine. Razlog za ovu novu ponudu leži u potrebi krajnjih korisnika da se osjećaju sigurnim u internetskoj sferi.

Ransomware će i dalje harati

Nažalost, predviđa se da će ransomware nastaviti zasipati kompanije osvježenim metodama napada. Andrew Avanessian, operativni direktor u kompaniji Avecto, tvrdi da će ovaj tip sigurnosne prijetnje biti konstanta. Inače, ni prošla godina nije protekla bez nekih jakih potresa koje je izazvao ransomware, pa ćemo 2017. definitivno zapamtiti po medijskim izvještavanjima o WannaCry i NotPetya ransomwareu.

Pojačana svijest o enkripciji

Razvit će se svojevrstan pritisak i volja da se svugdje u industriji uvede potpuna (end-to-end) enkripcija podataka prije nego što se oni pošalju preko HTTPS-a. “U industriji će postati jasnije da HTTPS ne nudi dovoljno dobru sigurnost i sveobuhvatnu enkripciju”, rekao je Darren Guccione, direktor i suosnivač Keeper Securityja.

Zdravstveni podaci bit će veoma cijenjeni na crnoj berzi

Izgleda da opet možemo očekivati hakerske napade na zdravstvene ustanove, jer stručnjaci ne predviđaju pad njihove popularnosti u očima cyber kriminalaca. Osim vrijednosti podataka, koji se lako mogu preprodati na crnom tržištu, još jedan razlog zbog kojeg hakeri ni ove godine neće odustati od napada na zdravstvene ustanove leži u činjenici da se medicinski uređaji teško nadograđuju i da često rade na starijim operativnim sistemima, čiju je odbranu lakše probiti.

Kriptovalute postaju novo igralište za kradljivce identiteta

Nažalost, izgleda da ćemo svjedočiti brojnim prevarama, hakerskim napadima i pranju novca širom tržišta kriptovaluta. Ovo će, prema procjeni sigurnosnih stručnjaka, dovesti do većeg fokusa na verifikaciji identiteta i na kraju, pretpostavlja se, rezultirati legislativom koja će biti fokusirana na utvrđivanje identiteta trgovaca. Sve će ovo biti logična posljedica rasta vrijednosti kriptovaluta, što će hakere i privući ovom tržištu.

Povratak politike nultog povjerenja

Sigurnosni stručnjaci smatraju da će se velike kompanije, uglavnom zbog sve većeg broja sofisticiranih hakerskih napada, vratiti politici “ne vjerujemo nikome” i da će uvesti rigorozne mjere autentifikacije, uz ograničavanje broja ljudi koji mogu pristupiti njihovim sistemima. Međutim, u ovakvim situacijama treba uzeti u obzir i moguće blokade zbog uvođenja novih sigurnosnih mjera te razna odugovlačenja prilikom obavljanja neophodnih zadataka, zbog čega će se organizacije okrenuti korištenju sistema zasnovanih na cloudu. Ovaj metod bi trebao ubrzati proces autentifikacije i verifikacije.

Robo-lovci

Već spomenuti stručnjak za cyber sigurnost Matthew Gyde smatra da će tokom 2018. godine kompanije početi koristiti usluge automatiziranih pronalazača sigurnosnih prijetnji, koje je on nazvao robolovcima, a koji mogu samostalno donositi odluke umjesto ljudi i ljudskih sigurnosnih timova. Zahvaljujući vještačkoj inteligenciji, robolovci će neprekidno skenirati sisteme kompanije u potrazi za bilo kakvim promjenama koje bi mogle otkriti novu sigurnosnu prijetnju. Najbitnije je to da ovi botovi uče na osnovu svega što otkriju i tek onda poduzimaju odgovarajuću akciju. Uvođenje AI-ja u čitav proces detektovanja potencijalnih sigurnosnih prijetnji omogućit će većem broju kompanija da pređu iz proaktivnog na predskazujuće ponašanje kada je riječ o očuvanju računarske sigurnosti u njima.

Nada na horizontu

Iako su pojedini spomenuti trendovi poprilično depresivni, nije sve baš ni tako crno. Za početak, lozinke će napokon početi doživljavati pad popularnosti kao primarno sredstvo autentifikacije korisnika prilikom svakodnevnog korištenja računara i mobilnih uređaja. Naime, Microsoft već uveliko radi na integrisanju biometrije u proces autentifikacije i to u obliku koji će se moći koristiti u kompanijama. Višefaktorska autentifikacija već je uveliko u upotrebi i koriste je najveći igrači poput Microsofta, Applea, Samsunga i Googlea u svojim proizvodima. Tako organizacije koje ulažu u višefaktorsku autentifikaciju, bilo putem biometrije, pametnih kartica, kodova ili neke druge metode, značajno smanjuju rizik od krađe podataka. Osim toga, iako smo već naveli da će kriptovalute biti meta hakerskih napada, rizik od istih mogao bi se barem privremeno umanjiti zbog činjenice da vrijednost kriptovaluta u posljednje vrijeme opada, pa bi upravo ta situacija mogla nakratko preusmjeriti pažnju hakera na neke druge oblasti.

Hakerski napadi treći najvjerovatniji globalni rizik

Kada govorimo o općim prijetnjama globalnoj ekonomiju, cyber napadi se nalaze na trećem mjestu, odmah iza ekstremnih vremenskih uslova i prirodnih katastrofa, stoji u izvještaju o globalnim rizicima Svjetskog ekonomskog foruma za 2018. godinu. Ovo je prvi put da su se hakerski napadi našli među top pet globalnih rizika još od 2014. Učesnici Ekonomskog foruma smatraju da su stoga potrebna veća ulaganja u upravljanje cyber rizikom. Forum je također objavio i vodič za najbolje prakse kada su u pitanju alati za IT sigurnost, koji je namijenjen upravnim odborima.