Analiza ovogodišnje Security 50 liste pokazuje da je do kraja 2019. industrija rasla zdravim tempom. Iako je američko-kineski trgovinski rat imao određeni učinak na kineske kompanije, veći dio negativnog utjecaja ublažila je snažna kineska domaća potražnja. Kao i ranije, industrijom videonadzora dominirali su veliki brendovi, što je trend koji će se, vjerovatno, nastaviti i u dogledno vrijeme

Globalna sigurnosna industrija je prije početka pandemije zabilježila pozitivne rezultate u 2019. godini. Rast je zabilježilo 37 od 50 najvećih kompanija u sektoru sigurnosti, a zajedno su sve ostvarile rast od 9,3 posto u odnosu na 2018.

Stanje nepromijenjeno među prvih deset
Deset najbolje rangiranih kompanija na ovogodišnjoj Security 50 listi prema ostvarenom prihodu u 2019. godini su: Hikvision, Dahua, ASSA ABLOY, Bosch Security Systems, Axis Communications, Uniview Technologies, Tiandy Technologies, Allegion, Hanwha Techwin i TKH Group. Nije bilo većih promjena u odnosu na prošlogodišnju ljestvicu, osim kompanije FLIR Systems, koja je s prošlogodišnjeg šestog pala na 13. mjesto ove godine, i to zbog pada prihoda njene komercijalne poslovne jedinice. Kao cjelina, kompanije sa Security 50 liste su u 2019. godini ostvarile ukupni prihod od 25,84 milijarde američkih dolara i zabilježile prosječni rast od 9,3 posto u odnosu na 2018. godinu. Među novim proizvođačima koji su ove godine debitirali na listi Security 50 su BCD International, Fujian Forecam Optics, Zenitel, ZKTeco te Špica International kao prva firma iz Jadranske regije.

“Špica je tradicionalno prisutna u Jadranskoj regiji, a većina naših prihoda dolazi iz tog područja. Ipak, i međunarodno tržište (uz prisustvo u 25 zemalja izvan regije) posljednjih godina učestvuje u našim rezultatima. Nakon procvata na Bliskom Istoku, sada smo više fokusirani na razvoj tržišta u Africi i regiji CIE, gdje imamo sjajnu i uspješnu saradnju s Microsoftom. Osim toga, naša rješenja u oblaku otvaraju vrata novih zapadnih tržišta, poput Baltika, Švedske i SAD-a. U 2019. smo otvorili ured u New Yorku”, kaže Tone Stanovnik, direktor Špica Internationala. Deset kompanija s najvećim rastom između 2018. i 2019. godine su Wanjiaan, C-PRO Electronics, Videopark, BCDVideo, Streamax Technology, Infinova, VIVOTEK, Yutong Optical Technology, Zenitel i Uniview Technologies.

Snažno tržište u Kini
Na temelju pomne analize možemo reći da je utjecaj trgovinskog rata u Kini ublažen rastom prihoda na domaćem tržištu. Jedna od komponenti trgovinskog rata je američki Zakon o odobrenju za nacionalnu odbranu (NDAA), koji zabranjuje američkoj saveznoj vladi da koristi sigurnosne proizvode ili komponente kompanija Hikvision, Dahua i Huawei. Pri tome, Huawei proizvodi Hisilicon čipsete, koji se danas koriste u širokom spektra IP kamera. Bez obzira na to, Hikvision i Dahua su zadržali odlično prvo i drugo mjesto, s prihodima od 7,7, odnosno 3,8 milijardi dolara. Pažljivija analiza otkriva da su postoci rasta obje kompanije između 2018. i 2019. godine iznosili 13,16 i 10,5 posto, što znači da su se brojevi donekle smanjili, tj. pali sa 17,14, odnosno 25,58 posto za period između 2017. i 2018. To pokazuje da je na prihode obje kompanije ipak utjecao američko-kineski trgovinski spor.

Istovremeno, kineske kompanije koje su isključivo ili većinski fokusirane na izvoz/OEM proizvođače pretrpjele su veću štetu od aktuelnog trgovinskog rata. Naprimjer, TVT je zabilježio rast prihoda od 4,3 posto između 2018. i 2019. godine. Isto su prošli i mnogi drugi mali i srednje veliki kineski dobavljači. Ipak, svaki negativan utjecaj trgovinskog rata je kompenziran snažnom i stabilnom domaćom potražnjom u Kini. Lideri u toj zemlji su jasno stavili do znanja da će koristiti domaću potražnju kao pokretač rasta u godinama koje dolaze i ta politika je do sada dala dobre rezultate: Kina je nedavno prijavila rast BDP-a od 4,9 posto na godišnjem nivou za treći kvartal 2020. godine i to je uglavnom ostvareno zahvaljujući domaćoj potražnji, dok se ostatak svijeta borio protiv pandemije.

Robusna domaća potražnja u Kini se odrazila i na poredak na Security 50 listi. Na ovogodišnjoj listi nalazi se ukupno 14 proizvođača iz te zemlje, koji zajedno ostvaruju prihod od 14,5 milijardi dolara, što je 56 posto ukupnih prihoda svih kompanija sa Security 50 liste. Osim toga, kineske kompanije ostvarile su prosječni rast od 20 posto između 2018. i 2019. godine, u jeku trgovinskog rata.

Videonadzor u fokusu
Uz Hikvision i Dahuu, većina ostalih kineskih kompanija kao što su Uniview, Kedacom i Tiandy imaju značajne poslove i projekte na domaćem tržištu. Od 14 tamošnjih kompanija 13 ih se fokusira na videonadzor. Jasno je da je tehnologija videonadzora i dalje jako napredna u toj zemlji zbog njene široke primjene u državnom i privatnom sektoru. Prije izbijanja pandemije, koja je sve izbacila iz kolosijeka, 2019. godina je bila pobjednička za sigurnosnu industriju. Treba napomenuti da su više od polovine prihoda ostvarile kompanije iz Kine, čije se domaće tržište pokazalo prejakim da bi američko-kineski trgovinski rat mogao imati veće posljedice. Uz mali ili zanemariv broj zemalja koje su u stanju ostvariti ovakav nivo domaće potražnje, obim proizvodnje i mogućnosti smanjenja troškova, možemo očekivati da će vodeći status Kine u industriji sigurnosti ostati nepromijenjen i u bliskoj budućnosti.

Dominacija etabliranih brendova u segmentu videonadzora
Na deset najbolje rangiranih videonadzornih kompanija na ovogodišnjoj Security 50 listi otpada lavovski udio u ukupnom prihodu od videonadzora. To ukazuje na stabilnu dominaciju vodećih brendova u ovom segmentu, koja će se, vjerovatno, nastaviti i u bližoj budućnosti. Videonadzor i ove godine predstavlja najveću kategoriju proizvoda na Security 50 listi. Tu je ukupno 38 kompanija, koje se u cijelosti ili u važnom segmentu svog poslovanja fokusiraju na videonadzor. One su zajedno ostvarile ukupan prihod od 20,8 milijardi američkih dolara između 2018. i 2019. godine. Iako deset najboljih čini nešto manje od trećine ukupnog broja kompanija za videonadzor, njihov ostvareni prihod je ogroman. Zajedno je tih deset proizvođača ostvarilo ukupan prihod od oko 17,76 milijardi dolara ili 85,5 posto od ukupnog iznosa od 20,8 milijardi dolara.

Riječ je o poznatim velikim brendovima: Hikvisionu, Dahui, Boschu, Axisu, Univiewu, Tiandyju, Hanwha Techwinu, Infinovi, FLIR-u i VIVOTEK-u. Zanimljivo je da poredak deset najbolje rangiranih ostaje uglavnom nepromijenjen u odnosu na 2019, a ono što se promijenilo su njihovi prihodi, koji su samo porasli. Zahvaljujući tome te širokom dosegu na tržištu, ekosistemu partnera i tehnološkim mogućnostima, lako je zaključiti da će nastaviti dominirati u segmentu videonadzora i u narednim godinama.

Budućnost videonadzora je svijetla
Očigledno je da su se vodeće videonadzorne kompanije odmakle od prodaje pojedinačnih proizvoda. Umjesto toga, kako bi povećale izvore prihoda, fokusiraju se na rješenja ili projekte u različitim vertikalama, npr. u državnom sektoru, pametnim gradovima i transportu. Isto tako, one koje se fokusiraju na rješenja za specifične vertikale obično ostvaruju bolje rezultate od onih koje se koncentriraju isključivo na pojedinačne proizvode. Naprimjer, kineska kompanija Streamax Technology završila je na 15. mjestu kao novi igrač na Security 50 listi. Ona se fokusira na rješenja za mobilni videonadzor i u 2019. godini ostvarila je rast prihoda od 32,2 posto. Isto tako, tajvanski Hi Sharp, koji se također fokusira na mobilni videonadzor, ostvario je rast od 8,13 posto, pa je tako izbio ispred svojih tajvanskih kolega.

Vještačka inteligencija i analitika dobivaju na važnosti
Vještačka inteligencija i analitika već igraju važnu ulogu u videonadzoru. Ove tehnologije pomažu krajnjim korisnicima da postignu svoje sigurnosne i operativne ciljeve. To se, naprimjer, odnosi na otkrivanje neuobičajenog ponašanja, prepoznavanje važnih ličnosti ili angažman dodatnog osoblja kada redovi postanu predugački. Tokom pandemije analitika i AI mogu pomoći u prevenciji i kontroli širenja bolesti, a očekuje se da će se ovaj trend nastaviti i u postpandemijskom svijetu. “Ovo je novo normalno. Ekonomska i socijalna šteta već su usmjerile državnu potrošnju na pokušaj smanjenja posljedica drugog vala. To bi trebalo ojačati potražnju za proizvodima za borbu protiv pandemije u javnim objektima, posebno u školama i na granicama. Sve češće ćemo viđati CCTV koji je integrisan s vještačkom inteligencijom radi praćenja kretanja i ponašanja ljudi i pružanje podataka o riziku od potencijalnog širenja zaraze”, kaže Munyaradzi Maponga, direktor Safeguard Alarmsa. “Što se tiče tehnoloških segmenata, pandemija je, zapravo, obnovila interes za novim tehnološkim mogućnostima. Ona se kreću u rasponu od videonadzora i analitike do rješenja za upravljanje identitetom i digitalnim i fizičkim pristupom, kao i rješenja za upravljanje događajima i sigurnosnog operativnog centra (SOC). Videonadzor, posebno sistemi koji uključuju integrisana rješenja za analitiku, imat će presudnu ulogu u omogućavanju korisnicima da ponovo otvore svoje urede za zaposlenike ili kupce. Oni će istovremeno osigurati aktivno praćenje primjene zdravstvenih protokola u vezi s distanciranjem ili ograničenjem broja ljudi u zatvorenom. Analitička rješenja mogu poslužiti za višestruke primjene i tu spada i analitika za brojanje, koja može poslužiti za praćenje držanja distance i broja ljudi unutar objekata. To će biti neka od glavnih rješenja koja treba uzeti u obzir jer će mnogi sigurnosni timovi sada obraćati više pažnje na tehnologiju koja se nabavlja”, kaže Danielle VanZandt, analitičarka za sigurnost u Frost & Sullivanu.

U 2019. godini kompanije sa Security 50 liste ostvarile su ukupan prihod od 25,84 milijarde američkih dolara i zabilježile prosječni rast od 9,3 posto u odnosu na 2018. godinu. To se, međutim, desilo prije izbijanja pandemije koronavirusa, koja će, vjerovatno, okončati putanju rasta sektora sigurnosti koju smo pratili tokom posljednje decenije

Deset najvećih globalnih proizvođača u industriji sigurnosti (na osnovu prihoda od prodaje proizvoda u 2019. godini)

1. Hikvision Digital Technology
2. Dahua Technology
3. ASSA ABLOY
4. Bosch Security Systems
5. Axis Communications
6. Uniview Technologies
7. Tiandy Technologies
8. Allegion
9. Hanwha Techwin
10. TKH Group

Sektor sigurnosti se zbog svoje prirode mogao prilično uspješno oduprijeti recesiji. Ni tokom nekih od najtežih perioda usporavanja ekonomije, uključujući dot.com mjehur s početka 2000. i hipotekarnu krizu krajem iste decenije, stalni rast industrije sigurnosti nije se zaustavljao. Zapravo, prema podacima kompanije Frost & Sullivan, globalna sigurnosna industrija zabilježila je neprekinuti niz rasta tokom posljednjih deset godina, u prosjeku od 7 do 10 posto.

Pandemija usporava rast
Nakon toga desila se pandemija, čiji je utjecaj toliko snažan da ima potencijal da izbaci sektor sigurnosti s višedecenijskog kolosijeka kontinuiranog rasta. Možda je do sada najjasniji pokazatelj utjecaja pandemije na sigurnosne kompanije visina njihovog prihoda u prvoj polovini ove u odnosu na isti period prošle godine. Od 34 kompanije sa Security 50 liste koje su već predstavile prihode od januara do juna ove godine 27 ih je prijavilo pad koji se kretao u rasponu od -39% do -1%. Samo sedam prijavilo je pozitivan rast u prvom polugodištu. Ove 34

Ovi podaci u skladu su s rezultatima istraživanja portala asmag.com, u kojem su učestvovala 283 sigurnosna stručnjaka. U sektoru transporta posebno je pogođen segment aerodroma. “Iako će svi industrijski sektori zabilježiti pad u odnosu na projekcije rasta prije pojave COVID-a, komercijalna i druga preduzeća, aerodromi i korisnici usluga aviokompanija zabilježit će najveći pad rasta usljed zaustavljanja i kašnjenja projekata u putničkom saobraćaju. Isto važi za lokalizirana zatvaranja država, zbog kojih je građanima rečeno da ostanu kod kuće i rade iz svojih domova”, kaže Danielle VanZandt, analitičar industrije sigurnosti u kompaniji Frost & Sullivan. “Naše poslovanje zavisi od prepoznavanja specifično lokalnih sigurnosnih potreba aerodroma koji su naši klijenti i to kroz razvoj ConOpsa. Međutim, pandemija i ekonomski haos koji je uslijedio uništili su finansijsku poziciju većine aerodroma”, kaže Art Kosatka, direktor TranSecurea.

Usporavanje u 2020. i mogući u pad u 2021.
VanZandt očekuje da će industrija sigurnosti u 2020. ipak zabilježiti manji rast jer će krajnji korisnici izvršiti isplate za već potpisane projekte. “Stopa prognoziranog rasta bit će niža od one koju je industrija imala tokom posljednje decenije, odnosno iznosit će 4,47 posto u 2020. u odnosu na 7 posto u 2019. godini. Ipak, i dalje imamo prihod ostvaren u 2020. na bazi tekućih projekata, koji će morati biti dovršeni i isplaćeni u cijelosti. Imamo i završetak realizacije projekata koji su već dogovoreni, kao i djelimično izvršene naplate neposredno prije nego što je pandemija ostvarila prvi udar na globalnu ekonomiju u martu”, kaže VanZandt. Ipak, do 2021. godine stvari će biti dosta drugačije. Industrija sigurnosti bi se mogla suočiti s padom jer su krajnji korisnici naglo smanjili potrošnju. “Ovo je prvi put u nekoliko decenija da će tržište sigurnosti zabilježiti pad, pri čemu će se ključni uzročnik sporijeg ekonomskog oporavka odnositi na period pandemije”, kaže VanZandt. Ovo je u skladu s predviđanjima sigurnosnih eksperata s kojima je asmag.com razgovarao. “Gotovo sve projekcije koje sam vidio sugerišu da, vjerovatno, dugo vremena nećemo vidjeti nivo učinaka iz 2019. godine. To u najboljem slučaju može ići do 70 posto, a svaki napredak će se dešavati uz male korake od 2021. do 2026. i kasnije”, kaže Kosatka. “Mislimo da će se ekonomski utjecaj pandemije osjećati i u godinama koje dolaze i ovo što sada vidimo je samo vrh ledenog brijega. Većina ponuđača sigurnosnih proizvoda i dalje isporučuje proizvode za projekte koji su započeti prije pandemije”, kaže Michael A. Silva, direktor Silva Consultantsa, dodavši da nakon toga očekuju slabiju potražnju u naredne barem dvije godine.

Gdje je poslovna prilika?
Pandemija je naglo smanjila rast sektora sigurnosti. Kratkoročni pad je, vjerovatno, neizbježan. Zato je važno shvatiti kako kompanije pokušavaju izaći na kraj s recesijom. Jedan od načina za postizanje uspjeha je pronalaženje pravih poslovnih prilika. S tehnološke strane, pandemija je dovela do naglog porasta potražnje za rješenjima vezanim za COVID-19 koja mogu zaštititi osoblje i zaposlenike od ove bolesti i pomoći im u radu od kuće. To uključuje šifrirani ili zaštićeni pristup organizacijskim mrežama, beskontaktnu kontrolu pristupa, naprednu analitiku i termalna rješenja koja otkrivaju povišenu tjelesnu temperaturu. Proizvođači koji nude ova rješenja imaju veće šanse da nastave primati narudžbe usljed veće potražnje. “Mnogi proizvođači analiziraju svoja postojeća rješenja kako bi ustanovili mogu li im dodati nove funkcije specifične za COVID-19. To su, npr., analitika za otkrivanje promjena tjelesne temperature radi praćenja groznice ili funkcije upravljanja redovima za praćenje broja ljudi u određenom prostoru”, kaže VanZandt. Proizvođači rješenja za prepoznavanje lica žele dodati nove ili prilagoditi postojeće algoritme za prepoznavanje kako bi omogućili provjeru identiteta bez obzira na nošenje maske na licu. Isto važi i za praćenje nošenja maske unutar objekta.

Zapravo, analiza kompanija koje su ove godine zabilježile rast tokom prvog polugodišta otkriva da su nekima od njih prihodi u prvih šest mjeseci skočili zbog termalnih rješenja. Tu spadaju MOBOTIX i FLIR Systems. “Prihodi od industrijskih tehnologija za (drugi) kvartal ostvareni su uz rast od 5,5 posto u odnosu na isti kvartal prethodne godine. Povećanje prihoda prvenstveno se može pripisati povećanoj potražnji za rješenjima za praćenje povišene temperature kože, što je posljedica pandemije koronavirusa”, navodi se u saopćenju kompanije FLIR. Dakle, sigurnosna industrija proživljava nešto s čim se nikada ranije nije suočila. Pad je, vjerovatno, neizbježan, makar manji i privremen. Kompanije mogu poslovno opstati i preživjeti samo ako ponude rješenja koja zadovoljavaju potrebe kupaca, posebno za prevencijom širenja koronavirusa.

Neke kompanije su već prošle test
Pandemija ima krupne posljedice po sektor sigurnosti, koji je pogođen kašnjenjem realizacije i otkazivanjem projekata u različitim vertikalama. Međutim, pronašli smo i one koje su izdržale udarac pandemije i poslovale relativno bolje od ostalih. Prema istraživanju portala asmag.com, u kojem su učestvovala 283 sigurnosna stručnjaka, većina (62%) ispitanika navela je da su njihovi glavni kupci izdvojili manje sredstava za sigurnost i otkazali ili stavili projekte na čekanje. Na pitanje koje su se vertikale najviše pogođene, 61% ispitanika navelo je maloprodaju, koju prate transport (42%) i obrazovanje (31%).

U sektoru transporta pandemijom su posebno pogođeni aerodromi jer se putnici rjeđe odlučuju na putovanja. Sigurnosne kompanije kakva je TranSecure uglavnom se fokusiraju na aerodromske projekte i zato su pretrpjeli udar pandemije. “Aerodromi već zatvaraju neiskorištene terminale i koriste prazne parkirne garaže za kontrolu nošenja maski. Koncesije se gase uz otpuštanje više hiljada pomoćnog osoblja i letačkih posada, od kojih većina ne može čekati dvije do tri godine da se vrati na posao. Naši klijenti su aerodromi i njihovi putnici su u istoj situaciji. Neki od njih su već izmijenili svoje poslovanje i živote kako bi jednostavno preživjeli ovu situaciju dok se ona ne riješi. Neki dobro informisani promatrači navode broj od čak šest do sedam godina prije nego što se ekonomija stabilizira u dovoljnoj mjeri za ponovno pokretanje poslovanja u ovom segmentu”, kaže Kosatka.

Vertikale koje su se dobro snašle
Ipak, postoje određena vertikalna tržišta koja su relativno dobro poslovala čak i za vrijeme pandemije. “Sljedeći segmenti su nastavili ulagati: e-trgovina, tehnologija, zdravstvo, roba široke potrošnje i proizvodnja (u kategoriji osnovnih usluga)”, kaže Pawan Desai, direktor MitKat Advisory Servicesa.

Zdravstvo
Prema Desaiju, neke ustanove krajnjih korisnika smatraju se ključnim za funkcionisanje zajednice i mogu ostati otvorene čak i u vrijeme zatvaranja država. Jedan od tih segmenata je zdravstvo, kojem je i dalje potrebna sigurnost jer zdravstvene ustanove ostaju otvorene za brigu o pacijentima oboljelim od COVID-a i drugih bolesti. “Posao u zdravstvenom sektoru cvjeta. Medicinskim radnicima i osobama iz sigurnosnih službi povećane su plate i osigurano im je životno osiguranje”, kaže Philip Babajide Edu, direktor Corporate Wardersa.

Kritična infrastruktura
Kritična infrastruktura poput brana, nuklearnih reaktora i trafostanica je još jedan primjer ovog trenda. “To je jedna od vertikala koja je nastavila ulagati u sigurnost čak i u vrijeme pandemije, jer su prijetnje ne samo iste nego možda i veće nego ranije”, kaže Sean Ahrens, menadžer za sigurnosno tržište u Affiliated Engineersu.

Bankarstvo
Bankarstvo je, također, relativno dobro poslovalo. Prema istraživanju portala asmag.com, na pitanje koji su klijenti zabilježili najveći rast prihoda tokom pandemije, 27 posto ispitanika je navelo bankarstvo. Ovom sektoru potrebna je sigurnost bez obzira na to jesu li banke otvorene ili ne. “Bankarstvo je u ovom periodu uložilo više sredstava zbog propisa o zatvaranju i osoblja koje radi od kuće, kao i zbog podizanja nivoa sigurnosti u prostorijama za osoblje i uredima jer oni kao klijenti žele zaštititi svoju imovinu”, kaže Munyaradzi Maponga, direktor Safeguard Alarmsa, dodavši da se većina objekata prvi put morala isprazniti i postali su meta kriminalaca.

Podatkovni centri
U međuvremenu, vertikala podatkovnih centara dodatno je ojačala tokom pandemije, jer dobavljači nude sve više rješenja u oblaku. Ta rješenja mogu kvalitetnije podržati mobilnu radnu snagu i pomoći kod smanjenja količine opreme koja se postavlja, održavanja i poziva na intervencije. “Podatkovni centri brzo rastu kako kompanije šire svoje cloud mreže. Zaštićeno dijeljenje podataka putem kućnih mreža zaposlenika nosi znatan rizik i zahtijeva jače firewalle i sigurnost”, kaže John Torres, predsjednik Guidepost Solutionsa. “Zabilježili smo znatan rast u vertikali podatkovnih centara jer je pandemija u prvi plan stavila digitalizaciju preduzeća i prateće procese. Farmaceutske, visokotehnološke i internetske kompanije također nastavljaju realizovati projekte i ulažu u sigurnost, što se pokazalo pozitivnim za nas”, kaže Nicholas Yap, operativni direktor ICD Security Solutionsa.

Kako opstaju integratori i konsultanti
Utjecaj pandemije na sigurnost bio je poražavajući. U vrijeme zatvaranja država i institucija, kao i prakse rada od kuće htjeli smo saznati kako se sigurnosne kompanije snalaze i štite svoje poslovanje tokom ovog udara. COVID-19 je uzeo danak u sigurnosnoj industriji. Mnogo je sistem-integratora i konsultanata prvobitno očekivalo dobru 2020. godinu. Njihova nadanja srušio je koronavirus i ostavio ih sa slabim rastom u prvoj polovini godine, ako ne i padom. “Prije pandemije odjel za sigurnost i tehnologiju kompanije Guidepost Solutions bio je na putu da ove godine ostvari rekordne rezultate. Prihodi u prvom kvartalu bili su naš sedmogodišnji maksimum. Kada je nastupila pandemija, a kompanije se našle na udaru, nekoliko glavnih projekata i procjena nivoa sigurnosti je otkazano ili odgođeno”, kaže Torres. “Planirali smo da završimo ugovore s inostranim proizvođačima originalne opreme u prvom tromjesečju godine, dobijemo putne vize i donesemo uzorke za terensko testiranje. Nadali smo se da ćemo dobiti potvrđene narudžbe do drugog kvartala godine. Evo nas u četvrtom kvartalu, a još ništa nismo postigli”, kaže Edu.

Rad od kuće
Pandemija je poslala osoblje i zaposlenike kompanija da rade na daljinu, odnosno od kuće. Oni se pri tome oslanjaju na tehnologiju kako bi nastavili obavljati radne zadatke. “Da, radim od kuće i to i dalje činim na vrlo efikasan način. To pripisujem posjedovanju uredskog prostora u kući i tehnološkim sistemima kao ključnim faktorima za podršku, koji su temelj uspjeha”, kaže Ahrens. “U martu smo svi otišli kući. Postavili smo kućni uredski prostor i promijenili telefonski sistem kako bi odgovarao modelu rada na daljinu. Samo je jedna osoba ostala u uredu i bavila se pošiljkama i prijemom. Otkrili smo da rad od kuće uopće nije loša opcija. Jedan od efekata toga je osjećaj da vrijeme brzo prolazi. Bio je mart i odjednom je prošlo mnogo mjeseci”, kaže Bob Mesnik, predsjednik Kintronicsa. “Vježbali smo rad od kuće i prije pandemije i zato smo svakodnevno poslovanje brzo prilagodili novim uvjetima. Trenutno pratimo situaciju i po potrebi kombinujemo posao iz ureda i od kuće. Naša efikasnost i produktivnost nisu opali dok smo radili od kuće, ali socijalna distanca smanjuje kvalitet života naših zaposlenika i zato se trudimo osigurati što adekvatnije uvjete rada u uredu”, kaže Dean Klobučar, direktor izvoza u Alarm Automatici.

“Sve naše kolege iz Indije, Kine, Jugoistočne Azije, Japana i Okeanije počele su raditi od kuće tokom 2020. godine. Timovi iz Indije, Okeanije i Jugoistočne Azije to i dalje čine. Međutim, uz potrebne dozvole koje se traže u svakoj regiji, naši inžinjeri mogli su nastaviti s projektima i radovima na održavanju na terenu tokom cijelog ovog perioda”, kaže Yap. Za neke tržišne igrače u sektoru industrije zatvaranje država je bilo traumatično iskustvo. “Zatvaranje je samo po sebi bilo kao svojevrsni zatvor. Imali smo nekoliko dana da izađemo i obavimo kupovinu kako bismo se opskrbili hranom”, kaže Edu i dodaje da je situacija bila još teža za zaštitare budući da su pojedini ostajali na radnom mjestu sedmicama i mjesecima ili su, pak, sjedili kod kuće bez plate.

Suočavanje s krizom i njeno prevladavanje
Uprkos šteti koju je pandemija nanijela industriji sigurnosti, integratori i konsultanti i dalje nastavljaju s radom i štite poslovnu održivost. U nastavku vam predstavljamo njihove priče o opstanku u vrijeme pandemije.

Naredbe o obaveznom zatvaranju i obustavi poslovnih aktivnosti nisu spriječile neke krajnje korisnike da nastave tražiti usluge koje im trebaju pružiti zaštitu i u ovakvim uvjetima. Sigurnosne kompanije se trude da ispune ove zahtjeve. “Naši klijenti i dalje imaju problema s kriminalom i obraćaju nam se za rješenja”, kaže Silva. “Nekoliko klijenata zatražilo je od nas da ojačamo sigurnost njihovih objekata u odsustvu zaposlenih. Lokacije su uključivale skladišta, urede i restorane jer su bili privremeno zatvoreni. Paralelno s nemirima u mnogim gradovima, neka su preduzeća bila pogođena i gubitkom prihoda zbog zatvaranja tokom pandemije. Na kraju su njihovi poslovni prostori bili na udaru kada su protesti postali nasilni”, kaže Torres. U međuvremenu, u nekim sigurnosnim kompanijama navode da su zatvaranje i obustava rada poslužili kao razdoblje kada su krajnji korisnici poboljšavali ili nadograđivali svoje postojeće sigurnosne sisteme. Neki klijenti zatvaranje vide kao priliku za dovršetak građevinskih projekata dok su njihovi zaposlenici odsutni.

Potražnja za rješenjima povezanim s pandemijom
U međuvremenu, veliki broj integratora i konsultanata s kojima smo razgovarali predstavili su rješenja povezana s pandemijom ili dodali komponente za prevenciju njenih posljedica u postojeće proizvode. Sve je urađeno kako bi se zadovoljile potrebe kupaca u ovom periodu. “Imamo tri rješenja za praćenje temperature i nošenja maske. Centrale za prepoznavanje lica s prikazom tjelesne temperature su vrlo popularne, ali ih treba integrisati s postojećim sistemima za pristup vratima naših krajnjih korisnika. Nudimo rješenja i za različite situacije koje podrazumijevaju postavljanje kablova”, kaže Mesnik i dodaje: “Vlada potražnja i za beskontaktnim sistemima za otvaranje vrata i automatsko praćenje kontakata. Naše rješenje bazirano na tagovima omogućava praćenje kontakata za sve osobe u određenoj organizaciji. Svaki tag prikuplja podatke o ostvarenom kontaktu i šalje ih na mrežni prolaz. On prenosi informacije u centralnu bazu podataka u oblaku. Ako se neko u organizaciji razboli, baza podataka se može iskoristiti za trenutno pronalaženje svih ljudi s kojima je ta osoba bila u kontaktu, čime se smanjuje širenje bolesti.”

Osim toga, tokom pandemije je ojačala potražnja za “uradi sam” kućnim sigurnosnim sistemima. Dobavljači rješenja pojačali su napore da udovolje tim zahtjevima. “Primijetili smo da ljudi ulažu više u svoje domove i sigurnost. Jednostavna i brza rješenja za ʻuradi samʼ sisteme se sve više traže u segmentu zaštite i sigurnosti. Nadalje, svjedoci smo da se sve više prodaje odvija putem interneta. Zbog toga smo ove jeseni pokrenuli novi prodajni kanal i predstavili B2C platformu koja nudi upravo takva ʻuradi samʼ rješenja. Naš Alex webshop kupcima nudi brze i jednostavne sigurnosne sisteme za njihove domove”, kaže Klobučar iz Alarm automatike.

Ponuda traženih usluga
Na kraju, sigurnosne kompanije klijentima nude tražene usluge i u vrijeme pandemije. “Nastavljamo s pružanjem usluga implementacije sistema, održavanja i integracije, savjetovanja te naprednih rješenja u cijeloj Azijsko-pacifičkoj regiji”, kaže Yap. “Porasla je potražnja za sljedećim uslugama: mrežna obuka, revizija i procjena podatkovnih centara, cyber sigurnost, dubinska analiza i praćenje COVID-a i mobilne sigurnosne aplikacije. Glavni razlog našeg kontinuiranog rasta je održavanje jednakog nivoa usluga i ulaganje u tehnologiju, ekosisteme i agilnost. Vrlo brzo smo prebacili više aktivnosti na mrežu. To je bila i dobra prilika za jačanje povjerenja kupaca. Svom timu sam rekao da sada nije vrijeme za prodaju nego za služenje klijentima”, kaže Desai.

Kao i u većini industrija, i u sektoru sigurnosti je u 2020. godini došlo do smanjenja aktivnosti jer je COVID-19 zaustavio tekuće projekte i odgodio nove planove za njihovu realizaciju. U izvještaju IDC-a navodi se da bi samo globalno tržište videonadzora moglo pasti za dva posto zbog utjecaja pandemije
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Izvještaj koji je predstavila OMDIA upozorava na potencijalne rizike po tržište videonadzora nakon što je pandemija poremetila proizvodnju i lance opskrbe u Kini. Međutim, dok se Kina uglavnom oporavila od pandemije već nakon nekoliko mjeseci, rizik se preusmjerio na slabiju tržišnu potražnju u drugim zemljama u kojima su vlasti uvele mjere zatvaranja i ograničile ekonomske aktivnosti. Zato u nastavku teksta istražujemo kako je pandemija utjecala na glavne dobavljače sigurnosnih rješenja, kako su se oni nosili s izazovima i šta možemo očekivati u narednoj godini.

Kompanije sa Security 50 liste u borbi protiv pandemije
Pandemija je imala ogroman utjecaj na poslovanje u 2020. godini. Kompanije mogu uljepšavati situaciju koliko god žele, ali brojevi su neumoljivi. Tržišna potražnja koja je opala u prvoj polovini ove godine još se nije oporavila. Ovo je godina krize za sigurnosnu industriju i u ovoj fazi je neophodan temeljan pregled poslovnog utjecaja pandemije.

Borba u svim aspektima poslovanja
Istraživanje sigurnosnih kompanija koje je proveo a&s pokazuje da je 77 posto ispitanika zabilježilo pad prihoda između januara i juna ove godine. Za 35 posto njih pad prihoda kretao se između 25 i 50 posto. Kod preostalih 35 posto prodaja je opala manje od 25 posto. Iako je moguće upirati prstom u određene segmente koji su najviše doprinijeli ovom padu, realnost je da je pandemija naštetila svakom pojedinačnom aspektu poslovanja. “Pandemija koronavirusa direktno je utjecala na svjetsku ekonomiju, uključujući lance opskrbe i druge segmente. To je imalo poseban učinak na nas i našu industriju, jer mi ovisimo o određenim materijalima i tehnologiji iz zemalja širom svijeta. Axis je ostvario malo nižu prodaju nego što se očekivalo prije pandemije, ali počinjemo bilježiti stabilan oporavak i stvari se vraćaju u normalno stanje, što će nam omogućiti da nastavimo put rasta”, kaže Ray Mauritsson, direktor Axis Communicationsa.

Negativne posljedice uprkos potražnji
Iako je tržište tradicionalnih sigurnosnih rješenja usporilo zbog pandemije, zabilježen je rast potražnje za rješenjima poput termalnih kamera i beskontaktne kontrole pristupa. Čak i u tim uvjetima državne mjere poput zatvaranja ograničile su broj projekata koji su se mogli provesti. “Utjecaj pandemije razlikovao se po regijama. Na naše poslovanje u regijama s dužim intervalom zatvaranja pandemija je imala snažniji utjecaj jer smo se suočavali s fizičkim poteškoćama u obavljanju posla, tj. instaliranju proizvoda i rješenja. Ostale regije bez ili sa kraćim periodom zatvaranja bile su manje pogođene ili su čak zabilježile rast u odnosu na prošlu godinu”, objašnjava Young Moon, direktor Supreme, i dodaje da oporavak predviđaju u trećem kvartalu jer zemlje ukidaju stroge mjere i nastavljaju poslovanje i projekte koji su prekinuti zbog pandemije.

Uspješne strategije
Nekoliko kompanija uspjelo je smanjiti troškove kako bi nadoknadili gubitke. Jeff Burgess, direktor BCD Internationala, kaže da je pandemija sigurno utjecala na poslovanje i da kompanije neće doživjeti isti rast prihoda kao 2019. godine. “Ipak, do danas smo ostali finansijski uspješni bez obzira na blagi pad prihoda, dijelom zbog manjeg troška na, npr., putovanja i sajmove”, kaže Burgess. Još jedna kompanija koja je uspjela smanjiti štetu bila je Špica International. Njen direktor Tone Stanovnik navedeno pripisuje promjeni poslovnog fokusa prije izbijanja pandemije. “U posljednjih nekoliko godina Špica se fokusirala na naš novi portfolio proizvoda zasnovan na tehnologiji oblaka. U 2019. i 2020. godini smo shvatili da je to bila sjajna i vizionarska odluka, jer je naš rast potaknut prihodima od cloud rješenja. Jedan od naših ključnih strateških stubova je zdrav rast od 20 posto na godišnjem nivou i sretni smo što svake godine postižemo taj cilj. U 2019. godini uspjeli smo čak i otići dalje od naših početnih ciljeva”, kaže Stanovnik.

Promjene koje mogu imati dugotrajan učinak
Posljedice pandemije po sigurnosnu industriju su bez presedana i mogu se opisati kao loše. No, većina velikih proizvođača već s opreznim optimizmom gleda naprijed. Oni su morali promijeniti brojne poslovne procese kako bi osigurali veće mogućnosti za rad na daljinu i zaštitili zaposlenike i klijente, a da pri tome nastave pružati iste usluge kao i ranije. Sljedećih nekoliko mjeseci će biti ključno u pogledu procjene učinaka ovih napora na cijelu industriju.

Rješenja za borbu protiv pandemije
Tržište tradicionalnih sigurnosnih rješenja ove godine je pretrpjelo udarac. To znači da su se dobavljači morali potruditi kako bi pronašli zamjenske segmente da nadoknade gubitke. Ironija je u tome što je uzrok problema dao i njegovo rješenje. Kako bi odgovorili na izazove pandemije, klijenti su se okrenuli termalnim kamerama, videoanalitici, bežičnim sistemima kontrole pristupa i drugim sličnim rješenjima. Videći priliku u tome, mnoge su kompanije uvele inovacije, iako to nije teklo bez problema. Uprkos zabrinutosti zbog preciznosti termalnih kamera, one su postale popularan proizvod. Analitika poput one za praćenje socijalne distance može biti previše invazivna, ali je poslužila brojnim klijentima. Prepoznavanje lica je sazrilo kao tehnologija jer niko nije želio dodirivati senzore otiska prsta.

Novi pravci poslovanja
Ovaj razvoj događaja ponudio je načine na koje kompanije mogu ublažiti utjecaj pandemije na svoje poslovanje. Christian Morin, direktor sigurnosti u Genetecu, kaže da su neki sektori doista pretrpjeli udar, ali i da su drugi poput maloprodaje i osnovnih usluga nastavili su s radom i traženjem sigurnosnih usluga. Sličan trend su potvrdili i u drugim kompanijama. “Od vremena zatvaranja država MOBOTIX je zabilježio rast potražnje za svojim termovizijskim rješenjima. Nekoliko aerodroma širom svijeta instaliralo je sisteme termalnog nadzora kao dio paketa mjera za zaštitu i ublažavanje posljedica pandemije. Termalne kamere su mnogo brže i efikasnije od ručnih uređaja i mogu mjeriti raspone površinske temperature, zbog čega djeluju poput sistema ranog upozorenja. Osoblje može isključiti sumnjivu osobu radi daljnjih pretraga kako bi se utvrdilo je li bolesna, čime se ostalim putnicima omogućava da nesmetano idu za svojim poslom”, kaže Thomas Lausten, direktor kompanije MOBOTIX.
Iskoristivši veliku potražnju za pouzdanim rješenjima s termalnim kamerama u proteklih nekoliko mjeseci, ta je njemačka kompanija objavila svoj konačni poslovni rezultat za 2019/2020, koji je uključivao godišnji rast od 11 posto i planirano povećanje dobiti. Mauritsson iz Axis Communicationsa dodaje da je pandemija nesumnjivo dovela do povećanog interesa i potražnje za rješenjima za daljinski nadzor. Najbolji primjer je zdravstvo, koje se našlo pod nevjerovatnim pritiskom tokom pandemije jer se osoblje moralo nositi s velikim brojem pacijenata i potrebom održavanja distance. “Ljekari su tradicionalnu sigurnosnu tehnologiju koristili za daljinsko praćenje svojih pacijenata, posebno u privremenim bolnicama. Takva nadzorna tehnologija poslužila je kao ključno pojačanje za zdravstvene radnike. U kombinaciji s video i audioanalitikom moguće je otkriti znakove da je pacijent ugrožen, a dodavanjem telemetrijskih uređaja koji mogu pratiti vitalne znakove pacijenta osoblje dobiva pristup bitnim podacima u stvarnom vremenu, što im pomaže da brže reaguju”, kaže Mauritsson. Nagli rast potražnje za rješenjima za termalno praćenje tjelesne temperature donio je mogućnosti rasta i za Dahuu, smatra Fu Liquan, njen predsjednik. Kompanija je odgovorila na potražnju na tržištu pomoću rješenja za praćenje tjelesne temperature, uključujući termalne kamere, kontrolu pristupa s funkcijama za nadzor temperature i druge uređaje koji se koriste na aerodromima, tranzitnim čvorištima, poslovnim lokacijama, obrazovnim institucijama i drugim sličnim lokacijama širom svijeta.

Potreba za fleksibilnošću
Veće korporacije i njihovi menadžeri svjesni su da se njihove organizacije suočavaju s testom izdržljivosti bez presedana. Za napredak im je potrebna sposobnost brzog snalaženja i savladavanja budućih izazova kako bi smanjili utjecaj pandemije na kontinuitet poslovanja. Joon Jun iz IDIS-a naglašava da organizacije sada zauzimaju strateški fokusirani pristup usvajanju novih tehnologija. Ova rješenja pomažu u nošenju s neposrednim izazovima socijalnog distanciranja i higijene. Istovremeno, ona umanjuju negativan utjecaj na prihode i dobit jačanjem operativne efikasnosti i automatizacije nekada ručno obavljanih procesa. Na taj način se osigurava njihova fleksibilnost i skalabilnost, koje su potrebne za prilagođavanje okolnostima.

Komunikacija s klijentima tokom pandemije
Pandemija je prisilila kompanije da zaposlenicima omoguće rad od kuće. O tome se u medijima često govorilo kao o novoj normalnosti. Ono što nije dobilo dovoljno pažnje su načini na koje su preduzeća komunicirala s klijentima kada je pandemija dovodila do zatvaranja ureda i ukidanja terenskih posjeta. Kao odgovor se nametnulo prebacivanje ovih aktivnosti na internet, pa su mnoge sigurnosne kompanije počele nuditi webinare i virtuelne sajmove proizvoda. No, postavlja se pitanje kako dugoročno privući i zadržati pažnju kupca na internetu kao mediju koji je krcat dodatnim sadržajima koji remete pažnju? Morin iz Geneteca objašnjava da su oni prebacili poslovanje na internet. Od pružanja usluga do terenske podrške i tehničkog certificiranja, sve je prešlo na mrežu svih mreža. Virtuelni događaji zamijenili su sajmove i seminare u fizičkom ambijentu.

Zaposlenici su važni koliko i klijenti
Keen Yao iz Hikvisiona smatra da tržišna strategija mora proizaći iz perspektive korisnika, uključujući povećana ulaganja u pružanje korisničkih usluga preko interneta. “Mi smo, naprimjer, organizovali nekoliko webinara kako bismo nadoknadili manjak komunikacije s kupcima. Što se tiče proizvoda, uradili smo izvjesna ažuriranja proizvoda ili rješenja koja se odnose na aktivnosti naših klijenata na planu sprečavanja širenja epidemije. Jedan od primjera su termalne kamere za praćenje tjelesne temperature i rješenja za praćenje socijalne distance, koja su demonstrirala punu snagu Hikvisinovih tehnoloških dostignuća u oblasti vještačke inteligencije”, kaže Yao. U isto vrijeme, kompanija je tokom epidemije prepoznala nove mogućnosti u segmentu malih i srednjih preduzeća (MSP). Prethodna rješenja za te kompanije uglavnom su se odnosila na poslovne izazove, poput sprečavanja gubitka robe u maloprodajnoj industriji. Ipak, ona se sada sve više fokusiraju na zaštitu zaposlenih. Yao smatra da će u budućnosti zahtjevi za zaštitom zaposlenika postati sve važniji. Tomohiro Tsuji, direktor poslovnog planiranja i promocije u sigurnosnom odjelu kompanije OPTEX, dodaje da su njegove kolege ojačale komunikaciju s kupcima putem webinara i virtuelnih izložbi. “Ima još mnogo prostora za poboljšanje. Potražnja za tehnologijom i alatima za virtuelnu stvarnost će rasti paralelno s popularizacijom događaja koji se organizuju na daljinu”, objašnjava Tsuji.

Normalizacija poslovanja na internetu
Uprkos pandemiji, mnoge kompanije nastavile su slijediti svoju poslovnu strategiju. Thomas Lausten, direktor MOBOTIX-a, kaže da njegova kompanija koristi svoje proizvode i rješenja kako bi spriječila rizične situacije za zaposlenike i posjetioce. Ta su rješenja ponudili i svojim klijentima. “Najviše smo se fokusirali na daljnji i dodatni razvoj naših proizvoda i rješenja. Svakih šest mjeseci predstavljamo svoje inovacije klijentima i partnerima i od ključnog je značaja da zadržimo taj ritam. Ove godine ih ne možemo pozvati na našu Globalnu konferenciju za partnere kako bismo im pokazali šta je novo. Ipak, zahvaljujući tehničkim rješenjima za sastanke putem interneta, mi i dalje dolazimo do publike na globalnom nivou”, kaže Lausten.

Virtuelni sajmovi
Jun navodi da je i IDIS prilagodio svoj način rada kao i konkurenti. Jedan od njegovih fokusa bili su virtuelni sajmovi. “Ovog mjeseca pokrenuli smo IDIS-ovu virtuelnu izložbu. Tako se na internetu oponaša način na koji bi naše osoblje, integratori i partneri za distribuciju obično vodili kupce oko naših štandova na Intersecu, IFSEC-u i ISC Westu. Klijenti sada mogu poći u virtuelni obilazak s vodičem, dok se posjetioci mogu jednostavno registrovati i pregledati štand kad god to žele”, kaže Jun. IDIS sarađuje i sa sistem-integratorima kako bi prepoznao i osigurao videoprojekte u industrijama otpornim na učinke pandemije i sektorima s rastom koji se razlikuje od regije do regije. Kompanija još bilježi snažnu prodaju u obrazovnom i logističkom sektoru u SAD-u, dok se novi rast ostvaruje kroz prodaju i proizvodnju kanabisa i stambeni sektor.

Hoće li se trend nastaviti i nakon pandemije?
Važno je pitanje i hoće li se novi trendovi zadržati i nakon pandemije. U Axis Communicationsu najavljuju da će nastaviti s jačanjem poslovanja na internetu i nakon pandemije. “Prešli smo s fizičkih na online događaje i sajmove za klijente koji su bili vrlo uspješni i to je nešto što ćemo nastaviti održavati i nakon pandemije. Održali smo ritam uvođenja inovacija i predstavili sve nove proizvode koje smo planirali. Osim toga, sretni smo što možemo reći da pandemija nije utjecala na našu sposobnost vođenja održivog poslovanja”, kaže Mauritsson. Ipak, pandemija je industriji dala tek kratkoročni uvid u to kako ove strategije funkcionišu. Ključni problem je činjenica da se većina analiza fokusirala na to kako su kompanije uspjele nastaviti s radom uprkos radu na daljinu. Zajedno s tim, trebalo je pratiti i dugoročni utjecaj ovog trenda na zaposlenike i klijente. Možda ćemo u budućnosti i dalje viđati hibridni poslovni model na djelu, ali njegov stvarni učinak će se tek otkriti.

Korak dalje
U konačnici, pandemija je potaknula neke proizvođače na promišljenije djelovanje koje izlazi izvan okvira mrežne komunikacije s klijentima. Naprimjer, VIVOTEK je stavio fokus na komunikaciju putem webinara. Ipak, tokom početnih dana pandemije, kada se svijet borio da nabavi maske i prateću opremu, kompanija je odlučila pružiti i konkretnu pomoć. “Znamo da je teško vrijeme za sve i zato smo se potrudili da pokažemo brigu i pomognemo našim partnerima da ostanu zdravi i opstanu. VIVOTEK je poslao perive navlake za maske našim inostranim partnerima kojima su bile potrebne kada se svijet suočio s nestašicom. Osim toga, pomogli smo našim distributerima u regionalnom marketingu da nabave posebno prilagođene protivepidemijske proizvode za klijente”, kaže Peter Chang, direktor razvoja proizvoda u kompaniji VIVOTEK.

Šta očekuju kompanije za fizičku sigurnost?
Uprkos ovogodišnjim događajima, većina sigurnosnih kompanija očekuje rast. No, pitanje je šta će ga pokretati? Pandemija je poremetila tradicionalnu potražnju. Hoćemo li vidjeti oporavak potražnje na nivo prije pandemije ili se trebamo radovati i nečemu boljem? “Iz onoga što smo primijetili proteklih mjeseci sigurni smo da će tržište i dalje rasti. Ljudi imaju osnovnu potrebu da se osjećaju sigurno, a nadzorni sistemi – bili oni u privatnom ili javnom kontekstu – mogu pomoći u kreiranju sigurnijeg i zaštićenijeg okruženja”, kaže Mauritsson. I Jun je sličnog mišljenja i potvrđuje očekivanje da će se rast nastaviti tokom 2021. Međutim, teško je precizno prognozirati ishode uz toliko varijabli i ekonomski oporavak koji je u različitim fazama na globalnom nivou, uključujući napredak i efikasnost programa vakcinacije.

Pad potražnje za rješenjima za borbu protiv pandemije
Jun smatra da će se potražnja za privremenim rješenjima specifičnim za pandemiju vjerovatno smanjiti u narednoj godini. Međutim, treba napomenuti da će pojačane sigurnosne i zaštitne mjere u okviru odgovora na pandemiju vjerovatno utjecati na nove i pojačane standarde za objekte svih vrsta. “Potreba za povećanom automatizacijom i efikasnošću bit će ključna za neke klijente, a oni će i dalje gledati dalje od početnih cijena i analizirati troškove životnog ciklusa svojih rješenja. Usvajanje analitike dubokog učenja bit će ključni faktor u obaranju operativnih troškova kroz smanjenje broja lažnih alarma i opterećenja operatera. Već se koriste sistemi obavještavanja koji pomoću vještačke inteligencije šalju informacije o otkrivenim predmetima i osobama koje se nepotrebno zadržavaju”, dodaje Jun. Podaci sigurnosnim timovima nude bolji uvid u situaciju na terenu, poboljšanu detekciju i provjeru, zajedno s mogućnošću bržih odgovora na prijetnje i incidente.

Potrebe za sigurnošću ostat će iste
Proizvođači s kojima smo razgovarali jasno su stavili do znanja da nas u pogledu inovacija očekuje još mnogo toga. Naprimjer, IDIS će sljedeće godine predstaviti rješenje za detekciju padova u maloprodaji za operatere trgovačkih centara, logističke centre i skladišta. U ovim vertikalama česti su slučajevi proklizavanja, saplitanja i padova, što rezultira povredama i narušavanjem produktivnosti, skupim zahtjevima za odštetu i dugotrajnim istragama. Jun dodaje da će se i dalje tražiti višeslojna cyber sigurnost za potrebe videonadzora. To je oblast koja je i prije pandemije budila veliki interes. Otkriće vakcine moglo bi smanjiti potražnju za rješenjima poput termalnih kamera. Ali neke kompanije ne očekuju potpuno povlačenje rješenja za borbu protiv pandemije. Jedina razlika je u tome što bi se ona mogla pojaviti kao dio šireg integrisanog sistema. “Konvergencija će biti ključni trend koji bi mogao nastaviti s rastom u mnogim oblastima tokom 2021.”, kaže Yao i dodaje da se raduje činjenici da ćemo moći vidjeti kako nove tehnologije i rješenja za praćenje temperature, nošenja maski i kontrolu kretanja grupa nude nove vrijednosti za krajnje korisnike.
Yoon Chang-Soo, šef prodaje za Bliski Istok i Afriku u Hanwha Techwinu, dodaje da je pandemija ojačala zahtjeve za vještačkom inteligencijom na tržištu videonadzora i znatno pomogla u promociji same tehnologije na terenu. U vrijeme pandemije javlja se sve veća potražnja za operativnom efikasnošću, što će dodatno potaknuti razvoj rubnih AI tehnologija (za otkrivanje i klasifikaciju predmeta) i specijaliziranih rješenja za vertikale (praćenje nošenja maski, aplikacija za praćenje broja ljudi u objektima). “Razvoj 5G tehnologije omogućit će AIoT-u (vještačkoj inteligenciji stvari) da se proširi iz sfere primjena usmjerenih na potrošače na aplikacije na industrijskom nivou. Senzori, kamere, mrežna infrastruktura, veliki podaci, oblak i AI tehnologije bit će ključni i osnovni pokretači razvoja AIoT-a”, smatra Liquan iz Dahue.

Šta je kompanijama najpotrebnije?
Fleksibilnost uređaja je ključna, smatra Lausten iz MOBOTIX-a. Kompanije širom svijeta pripremaju se za mjesece, a možda i godine borbe protiv pandemije, ali uzimaju u obzir i vrijeme nakon toga. “Zbog toga je ključno osigurati da tehnologije budu dovoljno fleksibilne da se nakon pandemije mogu implementirati za drugačiju vrstu rješenja i instalirati za različite vidove primjene”, zaključuje Lausten. Iako trenutna situacija uglavnom zahtijeva termalne instalacije, ove se tehnologije mogu koristiti i u svrhu prevencije požara jednom kada praćenje tjelesne temperature više ne bude potrebno. Važno je da proizvodni pogoni imaju koristi od inteligentnih termalnih kamera koje mogu otkriti potencijalne požare prije nego što dođe do velike štete. Termalne instalacije mogu pomoći i u sprečavanju upada u zgrade. Ovo je zahtjev koji je aktuelan i oduvijek prisutan. Na kraju, dovoljno fleksibilno razmišljanje o primjenama izvan standardnih okvira može biti ključno za poslovni učinak kompanije.

Ukoliko posjedujete ili planirate nabaviti dron, nedavno objavljeni Pravilnik o izvođenju letačkih operacija u BiH vjerovatno vam je zapao za oko zbog pojedinih odredbi koje bi se mogle okarakterisati kao prestroge. U ovom tekstu pišemo detaljnije o pomalo kontroverznim stavkama pravilnika, koje smo usporedili i s propisima u pojedinim zemljama Evropske unije
Piše: Senad Matić Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Zamislite sljedeću situaciju: odmarate se na kauču navečer nakon posla i uživate u omiljenoj seriji. Krajičkom oka vidite kako se nešto crvenkasto i zelenkasto pomjera napolju, pored vašeg prozora. Ustajete da pogledate o čemu je riječ i na svoje zaprepaštenje otkrivate da se nalazite licem u lice s nečijim, kamerom opremljenim dronom, koji lebdi dva metra od vašeg prozora. Panično navlačite zavjese, nadajući se da vas nije stigao snimiti dok se izležavate u potkošulji. Ovakvi scenariji su češći nego što biste mogli pomisliti te postaju sve veći problem s povećanom dostupnošću dronova običnim ljudima. Upravo zbog toga su zemlje s većom urbanizovanom površinom donijele različite zakone i regulative za upotrebu dronova, od kojih su neke i prilično stroge. Štaviše, pojedine zemlje potpuno su zabranile civilnu upotrebu dronova, mada to često ima veze s autoritarnim režimima i sprečavanjem “špijuniranja” u osjetljivim područjima.

Početak primjene
Iz tog razloga je i Bosna i Hercegovina nedavno dobila prvi Pravilnik o uvjetima za izvođenje letačkih operacija dronovima, koji se primjenjuje od 25. septembra. Pravilnik pokriva opće, tehničke i operativne zahtjeve za operatere dronova radi izvođenja letačkih operacija, a tipovi operacija koje reguliše su nekomercijalne operacije, komercijalne operacije i izvođenje radova iz zraka. Ono što će najviše zanimati prosječne vlasnike dronova u Bosni i Hercegovini su nekomercijalne i komercijalne operacije, u koje spadaju rekreativno korištenje dronova, kao i snimanje videospotova i događaja. Treća kategorija – izvođenje radova iz zraka – obuhvata istraživačke letove, termovizijsko snimanje i slične aktivnosti za vlastite potrebe ili naknadu. Pravilnikom je načelno propisano da dron treba registrovati, uplatiti policu osiguranja za njega te da operater mora poznavati zrakoplovne propise, za što mora položiti poseban ispit. Također, nekomercijalno letenje je dozvoljeno samo po danu, na visini do samo 30 metara, a efektivno je zabranjeno u gradskim zonama ukoliko je dron teži od 248 grama.

Za pravilnikom postoji potreba
Prije pet godina u vijesti je dospio incident u Hrvatskoj kada je dron s kamerom kružio iznad porodičnih kuća na čijim terasama su se nalazila i djeca, natjeravši ljude da ih sklone u kuće. Prije je upotreba dronova bila neregulisana, tako da u slučaju ovakvog vida uznemiravanja niko nije znao šta činiti i kako ga spriječiti. Osim zaštite privatnosti, pravilnicima se postiže i očuvanje sigurnosti ljudi i imovine na tlu, jer u slučaju pada drona ili nestručnog upravljanja njime može doći do ranjavanja ljudi i oštećivanja objekata, automobila itd. Također, pravilnicima se štiti i kontrolisani zračni prostor od slučajnih i namjernih upada koji mogu ugroziti druge vrste zrakoplova te ometati civilne i vojne operacije. Stoga je i u Bosni i Hercegovini bilo neophodno uvesti pravilnik o upotrebi dronova. “Značaj ovog pravilnika je u tome da se njim reguliše upotreba dronova u vazdušnom prostoru BiH s obzirom na to da ga ove letjelice dijele s tzv. tradicionalnom avijacijom, odnosno vazduhoplovima s posadom (i putnicima), kao i da zaštiti treća lica na zemlji i njihovu imovinu od povreda, oštećenja, ugrožavanja bezbjednosti, privatnosti i sl.”, objašnjava za naš magazin Aleksandar Lalović, stručni saradnik za odnose s javnošću u Direkciji za civilno vazduhoplovstvo BiH. “Odredbe ovog pravilnika primjenjuju se na dronove čija je maksimalna masa pri polijetanju između 249 grama i 25 kg, a ne primjenjuju na dronove koji se koriste za potrebe državnih organa (vojska, policija, služba traganja i spašavanja, carina, bezbjednosno-obavještajne službe i slično), osim u dijelu upisa drona u evidenciju BHDCA-e”, kaže on.

Pojedine odredbe prestroge?
Međutim, nakon što je pravilnik objavljen u Službenom glasniku BiH, među vlasnicima tih bespilotnih letjelica pojavile su se kritike da je previše strog te da se u njemu nalaze određeni zahtjevi kojih uglavnom nema u pravilnicima drugih zemalja. Jedan od najspornijih je potreba da operater drona položi ispit, čime će dobiti potvrdu o poznavanju zrakoplovnih propisa. Naime, dok se u nekim drugim zemljama potvrda o poznavanju zrakoplovnih propisa traži za upravljanje nešto većim dronovima i u rizičnijim uslovima, u Bosni i Hercegovini se taj zahtjev odnosi na vlasnike i onih manjih, koji imaju masu od 249 grama do 1 kg, a koji se koriste za sve komercijalne operacije.

Kako ne bi bilo zabune oko ovoga, Lalović naglašava da su operateri dronova koji spadaju u kategoriju čija je težina između 249 grama i 1 kg, a koji izvode nekomercijalne operacije, izuzeti od polaganja testa provjere poznavanja vazduhoplovnih propisa. “Cilj i svrha polaganja ispita iz poznavanja propisa iz civilnog vazduhoplovstva BiH za operatere drona je da se provjeri znanje operatera drona o propisima, uslovima i detaljima vezanim za vazdušni prostor kako bi se održao nivo bezbjednosti u vazdušnom prostoru te da se utiče na povećanje svijesti kod operatera dronova šta treba da preduzmu ukoliko lete u kontrolisanom vazdušnom prostoru, kome da se obrate za dodatna odobrenja koja mogu biti propisana za dio vazdušnog prostora, o zaštiti trećih lica i imovine, mjerama za smanjenje/ublažavanje rizika i sl.”, dodaje Lalović.

Detalji o tome kako će se ispit polagati i kolika će biti njegova cijena u trenutku pisanja teksta nisu bili dostupni na web-stranici Direkcije za civilno vazduhoplovstvo BiH, ali nam je kazano da će informacije o tome biti na vrijeme objavljene te da će operaterima dronova biti ostavljeno dovoljno vremena za pripremu.

Sporan i donji prag tolerancije?!
Kada je riječ o tome šta će ispitom biti obuhvaćeno, “Pravilnikom su definisani propisi iz oblasti civilnog vazduhoplovstva iz kojih će biti organizovane provjere znanja, a to su Zakon o vazduhoplovstvu BiH, Pravilnik o uslovima za izvođenje letačkih operacija dronom, Pravilnik o nadzoru u civilnom vazduhoplovstvu i Naredba o pravilima letenja vazduhoplova”, kaže Lalović i dodaje da se svi propisi nalaze na web-stranici Direkcije (www.bhdca.gov.ba). Drugi potencijalni problem za vlasnike dronova-hobiste u Bosni i Hercegovini je činjenica da je pravilnikom propisano da su tek dronovi maksimalne težine od 248 grama izuzeti od obaveze pridržavanja pravilnika. S druge strane, standardni prag težine u svijetu za dronove izuzete od pravila i registracije je 249 grama, zbog čega je kineska kompanija DJI napravila dron s kamerom koji je lakši od 250 grama, a sve kako bi hobisti mogli uživati u korištenju dronova bez potrebe za polaganjem testova i registracijom. Stoga smo pitali gospodina Lalovića zbog čega je taj prag u Bosni i Hercegovini postavljen na 248 grama.

“Ranije su u većini zemalja propisima obuhvaćeni dronovi čija je minimalna težina bila 250 grama iz razloga što su letjelice ispod te težine smatrane igračkama. Kako vam je poznato, jedan od najpoznatijih proizvođača dronova je na tržište plasirao dron koji je zbog svega jednog grama bio izuzet iz tadašnjih propisa. Zato je većina regulatora pristupila izmjeni svojih propisa, te su regulaciju ovih letjelica obuhvatili ili na osnovu težine (smanjili granicu težine) ili prema karakteristikama kamere (megapikseli i sl) ili samog drona (brzina, visina) bez obzira na težinu i na taj način obavezale operatere dronova da podliježu propisima”, kaže Lalović. “U skladu s tim, grupa stručnih lica BHDCA-e koja je radila na izradi ovog propisa utvrdila je da je jednostavnije i čitljivije da klasifikacija dronova bude urađena samo na osnovu težine. Prema tome, akcenat je stavljen na bezbjednost, zaštitu trećih lica, imovine, privatnosti i sl.”, dodaje on. Ovdje vrijedni napomenuti da je primarni razlog postavljanja praga težine regulisanih dronova na 250 grama bio taj što lakši dronovi pri padu ili udaru u druge objekte proizvode malu štetu. Pomjeranje praga regulisanja dronova za jedan gram kako bi se pravilnikom obuhvatio jedan popularni ultralaki model drona stoga može djelovati nepotrebno.

Ograničena upotreba u gradskim zonama
Još jedna diskutabilna stavka u pravilniku je zabrana nekomercijalnog i komercijalnog letenja “iznad ljudi, životinja, objekata, vozila, plovila, puteva, željezničkih pruga, vodenih puteva, dalekovoda na horizontalnoj udaljenosti manjoj od 30 metara”. Ovo pravilo djeluje kao efektivna zabrana korištenja drona u naseljenim područjima, gdje nije moguće ostvariti minimalnu horizontalnu udaljenost od 30 metara od objekata, ljudi, životinja i puteva, ali Lalović naglašava da to nije uvijek slučaj.
“BHDCA je u pravilniku navela uslove i ograničenja za kategorije operacija dronom koja se odnose na rastojanje, kako vertikalno tako i horizontalno, koje je neophodno prilikom izvođenja operacija. Ali, u članu 10. Pravilnika za izvođenje komercijalnih operacija dronom navedena su i moguća odstupanja, kao i procedure za dobijanje istih”, kaže on. Spomenuta odstupanja kažu da je moguće letjeti na horizontalnom rastojanju od 5 metara od ljudi, objekata i infrastrukture tamo gdje veće rastojanje nije moguće, ali samo na visini do 20 metara – i pri tome to odstupanje važi samo za komercijalnu upotrebu drona. Za sva druga odstupanja u komercijalnim operacijama potrebno je nabaviti posebno odobrenje Direkcije za civilno vazduhoplovstvo.

Isplati li se posjedovati dron iz hobija?
Postavlja se pitanje da li se sada u BiH uopće isplati posjedovati dronove radi hobija. Kao što smo prethodno spomenuli, dronovi težine 248 grama i lakši izuzeti su od pravila. “Ovaj pravilnik se odnosi na dronove čija je maksimalna težina neposredno prije polijetanja, zajedno s kamerom ili nekom drugom opremom, u rasponu od 249 grama do 25 kg. Stoga se ovaj pravilnik ne odnosi na dronove čija je težina 248 grama i manja sa ili bez dodatne opreme (kamere…)”, kaže Lalović. “Ali, i pored toga, BHDCA apeluje da se ovakve letjelice koriste po preporukama proizvođača, kao i pojedinim dijelovima ovog pravilnika i drugih propisa koji regulišu bezbjednost, privatnost i sl.”, dodaje on. Dronovi se danas upotrebljavaju u razne korisne svrhe, a jedna od najupečatljivijih je korištenje na tržištu nekretnina. Naime, snimkom iz drona agenti za nekretnine mogu potencijalnim kupcima pokazati generalno stanje nekretnine, stanje u okruženju, kao i susjedstvo. Pravilnik o dronovima u BiH otežava upotrebu u ove i slične svrhe.

Stanje u drugim zemljama
Građani Bosne i Hercegovine često nisu zadovoljni propisima i zakonima koji se donose, a sudeći po komentarima većeg broja vlasnika dronova po portalima, forumima i društvenim mrežama, ni sada nije mnogo drugačije. Kada su u pitanju dronovi, u Hrvatskoj su, naprimjer, propisi o njihovom korištenju dosta relaksiraniji te omogućavaju različite kreativne aktivnosti uz manje papirologije. Tako je polaganje ispita o poznavanju zrakoplovnih propisa potrebno samo za korištenje dronova teških 5 kg i više, a one lakše od 900 grama nije potrebno upisivati u evidenciju. Također, u Hrvatskoj letjelicama do 5 kg mogu upravljati i maloljetnici, što u Bosni i Hercegovini nije slučaj.

S druge strane, Francuska ima dosta stroge propise za operatere dronova – tamo je ispit potrebno položiti za komercijalno korištenje drona teškog 800 grama i više, a u Parizu je, recimo, potpuno zabranjena upotreba dronova, bez obzira na to da li se let obavlja iznad privatne imovine ili javnih površina. Slovenija, pak, zabranjuje slobodnu komercijalnu upotrebu dronova, tako da je svaki let potrebno najaviti 12 sati unaprijed, a registracija drona košta 90 eura i obnavlja se jednom godišnje. Lalović kaže da je Bosna i Hercegovina analizirala propise drugih zemalja prije nego što je donijela svoj pravilnik. “Većina zemalja je objavila nacionalne propise koji regulišu ovu oblast, a na osnovu preporuka i nacrta propisa od strane međunarodnih vazduhoplovnih institucija i organizacija (ICAO, EASA, EUROCONTROL, JARUS i sl.), te je isto postupila i BHDCA kao regulatorni organ u oblasti civilnog vazduhoplovsta u BiH. Takođe, BHDCA je analizirala i nacionalne propise drugih zemalja, koje opet imaju svoje specifičnosti, i izradila vlastiti propis”, objašnjava Lalović.

Radionice za operatere
Zanimalo nas je da li je nešto strožiji pravilnik možda donesen zbog određenih incidenata s dronovima, ali u Direkciji do sada nisu evidentirali događaje u kojima je dron ugrožavao sigurnost letenja na području Bosne i Hercegovine. S obzirom na sve prethodno rečeno, jasno je da se velika većina vlasnika dronova u toj zemlji, kao i oni koji ih tek planiraju nabaviti, moraju dobro informisati o svim stavkama pravilnika za njihovu upotrebu. Lalović poziva sve vlasnike i operatere dronova koji su obuhvaćeni ovim pravilnikom da prije svega izvrše upis svojih dronova u evidenciju. Za sve eventualne nedoumice ili pitanja mogu se obratiti Direkciji za civilno vazduhoplovstvo BiH. Također, BHDCA će u narednom periodu, u saradnji s operaterima dronova, a u skladu s epidemijskom situacijom u BiH, organizovati radionice u većim gradovima na kojima će operatere upoznati s primjenom i implementacijom Pravilnika.

U kojim su zemljama dronovi potpuno zabranjeni?
Ukoliko nekim slučajem planirate putovati po svijetu, snimati putovanja i razviti freelance karijeru na osnovu toga, vrijedi se informisati o tome gdje ni slučajno ne smijete ponijeti dron. Za početak, Kuba, Butan, Alžir, Maroko, Iran, Nikaragva, Senegal i Kuvajt su neke od zemalja u kojima je običnim ljudima korištenje drona potpuno zabranjeno i koje će ga zaplijeniti ukoliko ga pokušate unijeti u zemlju. Antarktik je također na listi regija u kojima su dronovi zabranjeni kako se ne bi uznemiravale životinje. Egipat, pak, dozvoljava njihovu upotrebu, ali stranci vrlo teško mogu doći do dozvole.

Ako nas je COVID-19 naučio išta, to je lekcija o važnosti tehnologije. Ona igra ključnu ulogu u ublažavanju posljedica pandemije jer omogućava da ljudi ostanu povezani, a kompanije nastave s radom. Zato donosimo pregled promjena koje je COVID-19 donio na tržište rješenja za upravljanje voznim parkom i kako se ta rješenja mogu iskoristiti u transportu osnovnih proizvoda
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Logistika je segment koji se ne smije zanemariti za vrijeme pandemije jer igra važnu ulogu u borbi da ljudi širom svijeta imaju pristup hrani i lijekovima. U teškim situacijama tehnologija spašava stvar. Izbijanjem pandemije novog koronavirusa povećana je potreba za osnovnim artiklima. Hrana, lijekovi i medicinska oprema su važniji od bilo čega drugog. Ali strah od širenja pandemije naveo je mnoge zemlje da kontrolišu i ograničavaju kretanje ljudi i robe. Nova ograničenja pojačala su potrebu za strogim pridržavanjem sigurnosnih smjernica. Prema riječima Rica Bedarda, direktora kompanije Cetaris, prilikom transporta osnovnih artikala ključnu ulogu igra šest faktora koje je potrebno razmotriti.

Sigurnost i čistoća
Pravilna higijena i dezinfekcija su najvažnije mjere u borbi protiv koronavirusa. Bedard preporučuje uvođenje dodatnih mjera čišćenja i distanciranja u sve osnovne operacije. Tu spada i olakšan pristup sanitarnim sredstvima na bazi alkohola i ličnoj zaštitnoj opremi, uz obavezu da svi zaposleni održavaju distancu od dva metra. Vozni parkovi trebali bi utvrditi pravilan ritam organizacije poslova dezinfekcije vozila prije servisa, utovara i istovara, a svakodnevna kontrola voznog parka može osigurati i redovnu primjenu ove prakse. Rješenja za upravljanje voznim parkom često uključuju mobilne obrasce za kontrolu kojim menadžeri mogu dodati posebne predloške ili pitanja o koracima koji se tiču oboljenja COVID-19. Neki pružaoci rješenja za upravljanje voznim parkom već nude i posebne obrasce ove namjene nakon izbijanja pandemije.

Automatizacija i mobilnost
Većina transportnih kompanija prešla je s tradicionalnih metoda vođenja evidencije na moderne. Za one koje nisu ovo je odlična prilika za to. Rješenja za upravljanje voznim parkom omogućavaju kompanijama da u najvećoj mogućoj mjeri izbjegavaju direktne kontakte, dok zaposleni imaju mogućnost rada od kuće. “Organizacija koja može raditi bez papirologije nikada nije bila bitnija za vozne parkove nego danas. Tako se smanjuje broj dodirnih tačaka u vidu papira, a određeni dio radne snage može raditi i na daljinu”, objašnjava Bedard.

Sigurnost hrane
Specifični su zahtjevi zaštite kvarljivih artikala. Menadžeri voznog parka moraju osigurati odgovarajuću sanitarnu zaštitu između utovara i obavljati kontrole kako bi se osigurala ispravna temperatura za osjetljivu robu. Sa sistemom upravljanja voznim parkom koji je uvezan putem oblaka menadžeri na bilo kojem nivou mogu pratiti primjenu ovih smjernica. Potrošači širom svijeta sada su zabrinuti zbog kvaliteta hrane koju jedu, a kompanije mogu preživjeti pandemiju samo ako im to mogu garantovati.

Predvidivost, pouzdanost i neprekidnost rada
Ovi faktori oduvijek su bili u centru pažnje upravljanja voznim parkom. Međutim, u vrijeme kada vozila prevoze kritične zalihe, kao što su lična zaštitna oprema, lijekovi i hrana, ulozi su još i veći. “Posljedice privremenih prekida rada mogu biti nesagledive. Prema istraživanju koje smo proveli, mnoge transportne kompanije prijavile su smanjenu raspoloživost radnika, što znači da su planiranje ruta, koordinacija vozača, neprekidnost rada i radni sati vozila postali važniji nego ikad”, kaže Bedard.

Upravljanje rutama
Kako države uvode karantin, kretanje postaje problematično. To znači da bi vozači trebali znati kojom rutom mogu ići i da li u određenim područjima postoje ograničenja. Rješenja za upravljanje voznim parkom omogućavaju im da to lakše rade te da što prije dobiju tačne informacije. “Mnogi vozni parkovi prijavljuju kašnjenja zbog uvođenja karantina u određenim zonama, državama ili općinama. Planiranje i optimizacija ruta od presudnog su značaja. U slučaju kvara potražite najbliži otvoreni objekat za popravku”, kaže Bedard.

Optimizacija troškova
Na kraju, treba se pozabaviti i finansijskim posljedicama tekuće pandemije. Dugotrajna recesija je neizbježna. To znači da kompanije moraju razmotriti stroge mjere štednje. I ovdje rješenja za upravljanje voznim parkom mogu biti od pomoći.
“Mnogi vozni parkovi prijavljuju pad prodaje. Ovo je ključno vrijeme da se iskoriste alati za produktivnost koji pomažu u optimizaciji radnog vremena koje se troši na održavanje, većoj dostupnosti vozača i smanjenju zastoja u radu”, rekao je Bedard.

Kako odabrati najbolje rješenje?
Terrence Wang, direktor marketinga u kompaniji FreightPath, ističe da glavna razlika između upravljanja standardnim voznim parkom i upravljanja vozilima za prijevoz osnovnih artikala leži u pratećem riziku. Iako je korištena tehnologija vrlo slična, kod prijevoza osnovnih artikala postoje kraći rokovi i roba se mora isporučiti na vrijeme. Najbolji rezultati se postižu ako unaprijed znate gdje početi s potragom. Tehnološka dostignuća navela su mnoge kompanije da uđu na tržište rješenja za upravljanje voznim parkom. Na taj način se poboljšava položaj kupaca, jer je konkurencija uvijek poželjna, a i kombinacija zdrave konkurencije i pristupačne tehnologije pomaže industriji. Ali, postupak odabira pravog rješenja time postaje još zahtjevniji.
Kako da saznate koje je pravo rješenje za vas?

Ključne funkcije
Idealno rješenje za upravljanje voznim parkom trebalo bi poboljšati performanse vaših vozila, uz omogućavanje praćenja i održavanja i fokusa na ekonomičnosti. Ovakvo rješenje mora poboljšati sigurnost osoblja, vozila i robe koja se prevozi. Općenito govoreći, funkcije ovog tipa obuhvataju šest glavnih kategorija kao što su: praćenje lokacija i slanje upozorenja, smanjenje troškova povezanih sa životnim ciklusom vozila, optimizacija potrošnje goriva i integrisani sistem za upravljanje ovim segmentom, pojednostavljeni i olakšani postupak zamjene i utvrđivanja budžeta za vozila, interfejs koji je prilagodljiv za podršku radnim tokovima te podrška ispunjenju regulatornih zahtjeva.

Zahtjevi koji se tiču borbe protiv pandemije
Kada je u pitanju integracija s transportom, Bedard dodaje da tu ključnu ulogu igraju sistemi održavanja voznog parka i upravljanja imovinom preduzeća (EAM), kao i kompjuterizirani sistemi upravljanja održavanjem (CMMS). Oni omogućavaju da obavještavate interne aktere o predstojećim regulatornim kontrolama, prediktivnom održavanju i drugim intervencijama potrebnim za održavanje vozila u skladu s propisima. “Za vrijeme pandemije važno je osigurati da osnovni proizvodi koji idu kroz lanac opskrbe, roba, vozila, prikolice i dr. budu pravilno održavani prije nego što dođe do samog utovara. Ako se pokvare vozila za prijevoz tereta, moramo se angažirati kako bismo otklonili problem. Isto tako, treba uzeti u obzir i radne sate u vožnji (HOS) i usklađenost s pratećim propisima. U protivnom se lako izgubi kontrola, što negativno utječe na cijeli lanac opskrbe”, kaže Bedard.

Ništa nije nepromjenjivo
Wang naglašava da dodatni faktori koji se moraju razmotriti uveliko zavise od prirode poslovanja samog kupca. “Najvažnije je uzeti u obzir veličinu kompanije. Potrebe velikog kupca, odnosno nekoga ko ima oko 3.000 do 4.000 pošiljki mjesečno, veoma su različite od onih koji mjesečno obave između 50 i 100 pošiljki. Manjim firmama treba ponuditi mogućnosti da se posao uradi ručno i brzo. Ali, za veće klijente prilagodljivost, integracija i automatizacija postaju najvažniji faktori”, kaže on.

U osnovi, riječ je o skaliranju. Najprije je potrebno izbalansirati ekonomičnost i jednostavnost upotrebe, a nakon toga postići ravnotežu između fleksibilnosti i automatizacije. “Drugi aspekt koji morate uzeti u obzir jeste činjenica da su informacije koje dobijate kolaborativne. Prikupljanje podataka o vidljivosti tereta i njihova distribucija manje su korisni ako ih ne možete podijeliti sa svim akterima i klijentima. Stoga morate provjeriti je li vaš softver kolaborativan i nudi li jednostavne mogućnosti dijeljenja, praćenja, kontrole vidljivosti narudžbe itd.”, objašnjava Wang. Praćenje stanja na terenu uključuje upotrebu kamera. Vidljivost tereta je važan faktor koji treba uzeti u obzir prilikom nabavke rješenja. Osim lokacijskih senzora, tu su i kamere i senzori za udarce koji prate sigurnost i stabilnost tereta. Vrsta prevožene robe određuje i tip senzora koji se koriste. Naprimjer, za farmaceutske proizvode i kvarljivu hranu moraju se utvrditi jedinstveni temperaturni pragovi koje senzori moraju pratiti. S druge strane, prijevozniku koji transportuje zaštitne maske tako sofisticirani senzori uopće nisu potrebni.

Rješenje je dobro koliko i način korištenja
Kupovinom željenog rješenja za upravljanje voznim parkom obavili ste tek pola posla. Kako biste iskoristili sve prednosti sistema, morate obratiti pažnju na njegovu ispravnu instalaciju direktno preko dobavljača ili uz korištenje usluga nezavisnih integratora.
Bedard objašnjava da bi se najprije trebalo ustanoviti koje ciljeve i ključne etape želite ostvariti pomoću novog rješenja. Stavite ih na papir i provjerite postoji li opća usklađenost između vašeg tima i poslovnih ciljeva na najvišem nivou same organizacije.
“Obavezno prikupljajte tzv. čiste podatke. Teško je popraviti štetu na sistemu koji radi s podacima lošeg kvaliteta. Ako je potrebno, posavjetujte se i s trećom stranom kako biste razumjeli kako se vaši podaci mogu očistiti prije nego što započnete bilo kakvu implementaciju”, nastavlja Bedard. Trebali biste kvalitetno razumjeti i koji su sistemi ključni za vašu misiju i odrediti način na koji možete integrisati sisteme za razmjenu podataka s vašim operativnim softverom. Ustanovite gdje treba slati podatke kako bi se postigla efikasnost u stvarnom vremenu ili osiguralo ažuriranje informacija koje će se odvijati približno onom u stvarnom vremenu. Imajte na umu da ćete morati kreirati efikasne tokove kretanja tereta od pošiljaoca do destinacije.

Izvlačenje maksimuma
Svi akteri i klijenti moraju biti uključeni u procese kako bi se iz sistema izvukle najbolje performanse. Prije nego što krenete s instalacijom i postavljanjem rješenja, trebate jasno definisati koje probleme pokušavate riješiti pomoću njega. Ako vam je glavni cilj produženje vremena rada opreme, odabrani softver mora ponuditi upravljanje ovim segmentom, navodi se na blogu kompanije Cetaris. S druge strane, ako su sigurnost i pouzdanost od ključnog značaja za vas, i softver mora posjedovati naprednu funkcionalnost kako bi podržao ove zahtjeve. Imati jasnu sliku o željenim ciljevima ključno je za donošenje ispravnih odluka. Osim toga, morate imati jasnu ideju koji ćete sistem integrisati u softver za upravljanje voznim parkom. To uključuje sisteme za praćenje, vozila, telematiku itd. “Jednom kada vaš tim postavi ključne zahteve, veoma je važno utvrditi koji sistemi moraju biti povezani sa softverom kako bi se optimizirao protok podataka između svih potrebnih aplikacija. To uključuje i sama vozila, sisteme praćenja, telematiku, elektronske uređaje za prijavu vozača, računovodstveni softver i druge stavke”, objašnjava se na blogu. Bitno je i ustanoviti ko će sve koristiti kupljeno rješenje.

Očekivanja od rezultata
Wang kaže da je ponekad teško uvidjeti prednosti sistema u početku. Na rezultate će trebati pričekati najmanje sedam dana. Tu je i krivulja učenja u pogledu pravilne implementacije rješenja, ali jednom kada sve to prođete, počet ćete primjećivati veću vidljivost, ekonomičnost i mogućnosti upravljanja. U konačnici, rješenje je dobro u mjeri u kojoj su kvalitetni podaci koji se prikupljaju, kao i aktivnosti koje se poduzimaju u vezi s njima. Zato je potrebno osigurati besprijekorno integrisanje komponenti sa softverom koji će ponuditi što veći nivo kontrole s ciljem postizanja nesmetanog odvijanja ovih procesa. Možete maksimalno iskoristiti svoj sistem upravljanja voznim parkom ako pripremite adekvatan plan za probleme koje je potrebno riješiti i uradite procjenu aktera koji će biti uključeni, zajedno s planiranim komponentama.

Kako COVID-19 utječe na potražnju?
Tržište je prije pandemije bilježilo rast. No, kakva je situacija sada? COVID-19 je ostavio posljedice na industrije i tržišta širom svijeta. Ipak, za razliku od mnogih sektora za koje se očekuje pad, tržište sistema za upravljanje voznim parkom moglo bi, zapravo, zabilježiti povećanu potražnju. Kako navodi Fortune Business Insights, očekuje se da će tržište softvera za upravljanje voznim parkom do 2026. godine bilježiti snažan rast uz visoku godišnju stopu i generisati najveće prihode. To misle i eksperti u ovoj industriji. Wang objašnjava da je u posljednjih nekoliko godina potražnja brzo rasla, a COVID-19 ju je samo doveo do vrhunca. “Najednom su ljudi počeli shvatati da je zaista bitno znati gdje se nalazi teret koji prevozite. Sada je od ključne važnosti da roba stigne na destinaciju na vrijeme i više nema prostora za greške. Mislim da je COVID-19 djelovao kao faktor ubrzanja trenda koji je postojao odranije”, kaže Wang.

Kako rješenja mogu pomoći?
Kompanije za upravljanje voznim parkom nude više uvida u načine na koje njihova rješenja mogu biti od koristi kupcima tokom pandemije. Prema pisanju bloga kompanije Fleetio, svaki prekid rada je prilika da menadžeri voznog parka obave preventivne radove na održavanju, a prateća rješenja im pomažu u njihovom planiranju. “Upravljanje održavanjem vozila preko softvera u oblaku znači da menadžeri voznih parkova mogu kreirati podsjetnike za servise na bazi radnih intervala ili pređenih kilometara kako bi se osiguralo da se preventivni radovi na održavanju ne zanemare. Iako planiranje preventivnog održavanja maksimalno produžava vijek trajanja voznog parka, ono vam pomaže i da dugoročno izbjegnete nepotrebne troškove popravki”, navode u kompaniji Fleetio.

Ostale pogodnosti uključuju kontrolu primjene strogih higijenskih mjera na nivou voznog parka. Dodavanje posebno prilagođenih predložaka u mobilne obrasce za kontrolu omogućava menadžerima da izrade kontrolne liste za sve aktivnosti koje se poduzimaju na dezinfekciji i čišćenju vozila. I praćenje stanja zaliha dijelova je nešto o čemu se mora voditi računa. Praćenje stanja inventara vašeg voznog parka je neophodno u ovom vremenu. Praćenjem stanja zaliha možete izbjeći nestašice u ključnim trenucima i donijeti najbolje odluke u vezi s korištenjem i naručivanjem opreme prije nego što se potrebne komponente rasprodaju sedmicama ili mjesecima unaprijed.

Naglasak na digitalnoj tehnologiji
COVID-19 je primorao kompanije da što češće drže zaposlenike izvan ureda, a to je izvedivo samo uz pomoć dodatne digitalizacije radnih procesa. Iako se čitav koncept rješenja za upravljanje voznim parkom vrti oko digitalne tehnologije, trenutna pandemija samo je naglasila ovu potrebu do neslućenih razmjera. “Nema sumnje da je 2020. godina dala novo značenje definiciji nepredviđene situacije. S pojavom pandemije transportni sektor je bio primoran da se okrene ka digitalizaciji na znatno većem nivou. Vidimo da organizacije i dalje ulažu u tehnologije koje im pomažu da dođu do podataka. Oni im olakšavaju rad i omogućavaju da postanu automatiziranije i mobilnije. To se dešava u vrijeme kada ove prednosti više ne predstavljaju nikakav luksuz koji je namijenjen velikim voznim parkovima”, kaže Bedard. Mnoge transportne kompanije danas uče kako da omoguće svojim timovima da rade uz daljinsko povezivanje. To nam pomaže i da se obori krivulja kada je u pitanju širenje koronavirusa. Pristup tokovima podataka između firmi i udaljenih radnika oslanja se na vezu s rješenjima za upravljanje voznim parkom. To znači da kompanije vjeruju da će ovo tržište rasti i u narednim mjesecima. Svi kritični podaci mogu stići na potrebno mjesto bez potrebe za vlasnički zaštićenim tehnologijama.

Težite efikasnosti
Iako je potražnja i dalje velika, raste i broj kompanija koje ulaze na ovo tržište. Zbog toga je konkurencija velika. To je posebno vidljivo u vrijeme pandemije jer se javila pojačana potreba za boljim performansama. “Potražnja nastavlja vršiti pritisak na kompanije da se poboljša efikasnost, maksimizira pouzdanost, smanji prazan hod i obore troškovi u cijeloj industriji. Sve to se mora postići pomoću rješenja za upravljanje voznim parkom. Kako rad u ovom segmentu postaje sve više digitaliziran, automatizacija će podržati nove tokove rada koji mogu dovesti do prave revolucije u pripremi odgovora na buduće krize”, zaključuje Bedard.

Zahvaljujući industrijskom internetu stvari (IIoT), proizvodni sektor je produktivniji i efikasniji nego ikada. Ovo se dešava u trenutku kada rast kapaciteta globalne proizvodnje usporava. Organizacija Ujedinjenih nacija za industrijski razvoj (UNIDO) ovo usporavanje pripisuje povećanim rizicima i nesigurnostima, uključujući tarife i trgovinske tenzije koje su utjecale na svjetske industrijalizirane ekonomije
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Uprkos usporavanju rasta proizvodnje, došlo je do uspona pametnih fabrika i širenja primjene tehnologije industrijskog interneta stvari i oblaka (cloud). Koristeći ogromnu količinu podataka dobivenih pomoću tehnologija industrijskog i “običnog” interneta stvari i oblaka, proizvođači sada mogu predvidjeti kvarove na opremi, spriječiti neplanirane obustave rada i smanjiti troškove. Zbog toga je jako važno ispravno razumjeti proces odabira tehnologije, način njene instalacije i prednosti koje donose IIoT i cloud tehnologija.

Više podataka, više prednosti
Primjena tehnoloških inovacija svodi se na prikupljanje, integraciju, obradu i analizu podataka s platformi industrijskog interneta stvari, smatra Richard Howells, zamjenik direktora marketinga u kompaniji SAP. “To je razlog zašto fabrike ulažu u industrijski internet stvari, jer imaju koristi na nivou cijele kompanije. Mnogi faktori, načini primjene i tehnološki trendovi čine temelj poslovnih prednosti i svi oni podrazumijevaju primjenu industrijskog interneta stvari”, kaže on.

Danas fabrike usvajaju strategije digitalizacije koje se oslanjaju na IIoT tehnologije kako bi došle do dodatnih podataka sa senzora (npr. onih o vibracijama, ambijentalnim parametrima itd.) i tako ojačale postojeće izvore proizvodnih podataka i proširile svoje uvide. “Ovakav dodatni uvid u stanje omogućava prepoznavanje mogućnosti za poboljšanje operativne efikasnosti resursa i procesa, kao i njihovog kvaliteta. Vidimo i da se tehnologije interneta stvari koriste za prikupljanje podataka pomoću starije proizvodne opreme, koja može biti stara i 20 do 30 godina”, kaže Enrique Herrera, direktor sektora proizvodnje u kompaniji OSIsoft. Međutim, proizvođači ne znaju uvijek precizno koju vrstu podataka treba prikupljati ako se želi početi s tom aktivnošću. Patrick Smits, stručnjak za marketing u kompaniji Ixon, objašnjava da “ciljevi nisu uvijek jasni od samog početka, nego se razvijaju tokom procesa. Rad s etabliranim dobavljačem IIoT rješenja koji dobro poznaje proizvodnju olakšava ulazak u svijet tzv. Industrije 4.0”.

Industrijski internet stvari u praksi
Cijeli životni ciklus u proizvodnji može se okoristiti prednostima brojnih svojstava i funkcija koje nude IIoT rješenja. Te prednosti se kreću u rasponu od dizajna proizvoda do praćenja stanja inventara u lancu opskrbe. Howells smatra da podaci o prediktivnom održavanju opreme dobiveni pomoću industrijskog interneta stvari mogu pomoći u smanjenju učestalosti prekida proizvodnje, koji proizvođače mogu koštati više desetaka hiljada američkih dolara po minuti, ovisno o industriji. Primjena prediktivnog održavanja ne samo da skraćuje vrijeme zastoja nego i povećava produktivnost tako što upozorava operatere na potrebu za servisiranjem opreme i prije nego što se problemi pojave. Daljinski pristup koji fabričkim operaterima omogućava povezivanje s mašinama radi pružanja podrške i pomoći na daljinu još je jedan način na koji IIoT može pomoći u optimizaciji proizvodnih procesa. Smits tu naglašava mogućnosti otklanjanja problema i nadzora rada mašina, kao i instalacije novog softvera za programabilni logički kontroler (PLC) preko VPN-a. Sve navedeno se odvija znatno jednostavnije i omogućava uštedu na višku nepotrebnih troškova, koji se mogu spriječiti kontrolom na daljinu.
Napredniji slučajevi daljinskog pristupa uključuju praćenje mašinske ili fabričke proizvodnje i primjene metrike i ključnih pokazatelja performansi radi poboljšanja ukupne učinkovitosti opreme (OEE), dodaje Smits. Da bi se to postiglo, fabrike moraju početi voditi evidenciju podataka koje šalju strojevi, a zatim ih kombinirati i analizirati kako bi se optimizirao proces proizvodnje.
Korištenje rješenja za industrijski internet stvari može pomoći proizvođačima i da prepoznaju osnovne uzročnike problema s kvalitetom u proizvodnji koji škode produktivnosti i smanjuju nivo zadovoljstva kupaca. Howells tu naglašava važnost mašinskog učenja zatvorenog kruga u rasponu od ruba mreže do oblaka, kao i naprednih sistema za proizvodnju (MES) koji mogu ublažiti probleme s kvalitetom. “Kompanija može iskoristiti IoT podatke o upotrebi i performansama kako bi kontinuirano unapređivala svoje proizvode. U ovom trenutku to podrazumijeva da sami inžinjeri moraju analizirati podatke. Međutim, kako se mnoštvo proizvoda umrežava, a kompanije primjenjuju sve više tehnologija vještačke inteligencije, softver za generativni dizajn uskoro bi mogao automatski kreirati naprednija dizajnerska rješenja na osnovu IoT podataka”, objašnjava Howells.

Budućnost IIoT-a u proizvodnji
Dok se primjena projekata industrijskog interneta stvari širi, IHS Markit navodi da danas polovina svih implementacija ove tehnologije na kraju propadne. Neuspjeh projekta definiše se kao neispunjavanje očekivanja kupca u pogledu povrata uloženih sredstava. Visoke stope neuspjeha često se pripisuju nerealnim očekivanjima i nemogućnosti da se osigura podrška i saradnja ključnog osoblja u kompaniji. Polovina kompanija koje implementiraju IIoT projekte očekuju povrat novca u roku jedne godine i tu se njihova očekivanja često iznevjere, jer bi mnogim od tih projekata trebalo mnogo više vremena da ponude pravi povrat uloženog, navode u IHS Markitu. Ipak, očekuje se da će godišnje isporuke IIoT rješenja dostići cifru od 224 miliona jedinica do 2023, što je rast od 100 miliona u odnosu na 2018. godinu, navodi IHS Markit. Ipak, kako bi se osigurala uspješnija izvedba IIoT projekata, dobavljači ovih rješenja moraju sarađivati s proizvođačima i operaterima pametnih fabrika. Na taj način oni bi mogli adekvatno upravljati njihovim očekivanjima i razvijati projekte koji se mogu uspješno realizovati.

Odabir tehnologije oblaka za IIoT
Sve više proizvođača želi koristiti tzv. računarstvo u oblaku, ali odabir između javnog ili privatnog rješenja zavisi od konkretnih potreba. Proizvođači sve češće koriste rješenja koja se temelje na industrijskom internetu stvari (IIoT). Zbog toga i operateri fabrika sve češće gledaju u pravcu tehnologije računarstva u oblaku. Mnogo je prednosti primjene računarstva u oblaku za IIoT, a jedna od njih je činjenica da pružaoci usluga u oblaku mogu rješavati sva pitanja vezana za IT, poput sigurnosti, skalabilnosti, upravljanja korisnicima, pohrane, hardvera i umrežavanja. Tako se, smatra Smits, fabrikama daje sloboda da se fokusiraju na ono što im najbolje ide – samu proizvodnju. Proizvođači se uzdaju u tehnologiju oblaka kako bi iskoristili prednosti intenzivne i napredne analitike i mašinskog učenja. “Koristeći tehnologiju oblaka, proizvođači mogu dobiti dodatne uvide koji se prepoznaju pomoću napredne analitike i zatim primjenjuju u operativnom okruženju. Ovakvu ekspertizu mogu ponuditi i proizvođači industrijske opreme, koji proizvođačima mogu ponuditi i digitalne usluge drugih provajdera”, kaže Herrera.

Mnogi proizvođači već su počeli prihvatati modele mašinskog učenja i primjenjuju ih na podatke o tzv. pametnoj proizvodnji, kaže Howells. To im omogućava da minimiziraju zadatke koji se ponavljaju i izvode ih pomoću softvera, poboljšaju preciznost i predvidljivost rasporeda održavanja opreme i na nivou cijele organizacije ostvare rezultate kojima ne trebaju korekcije. Nadalje, budući da okruženje oblaka nudi gotovo neograničenu računarsku i procesorsku snagu, ono može ponuditi i sličan radni interfejs za zaposlenike na različitim pozicijama, inžinjere i menadžment.

Mreže povezanih resursa u oblaku omogućavaju proizvođačima i da reorganizuju svoje poslovne modele kako bi oni bili više preskriptivni nego reaktivni. Uspostavom centralnog mjesta za pohranu i prikupljanje i praćenje ključnih informacija, tehnologija oblaka omogućava proizvođačima da razviju “pametnije” proizvode za prikupljanje veće količine informacija o tome kako se odvijaju radni procesi na globalnom nivou, dodaje Howells. Uz to, postoje i ekonomske i ekološke prednosti primjene tehnologije oblaka za potrebe industrijskog interneta stvari. Naprimjer, primjena IIoT cloud platforme sa zajedničkom infrastrukturom može smanjiti troškove i ukupnu potrošnju energije.

Privatni ili javni oblak?
Više je ključnih faktora koje treba razmotriti pri odabiru javnog ili privatnog oblaka za industrijski internet stvari. Oni uključuju ekonomiju razmjera, brzinu pružanja usluge i integraciju za potrebu kreiranja poslovnih rješenja. Važno je razumjeti i krajnji cilj korisnika koji želi koristiti cloud tehnologiju. Privatni oblak mogao bi biti idealan za korisnike koji traže vlastitu namjensku platformu s izoliranim podacima i okruženjima za pohranu i umrežavanje. Budući da privatni oblak podrazumijeva da se proizvođač sam brine o osnovnim stvarima kao što su sigurnost, skalabilnost, fleksibilnost, integritet podataka i izrada sigurnosnih kopija, on je dobro rješenje za one koji žele sami brinuti o svojim potrebama za sigurnošću i zaštitom podataka i njihovoj privatnosti. S druge strane, rješenje u vidu javnog oblaka znači da će se o ključnim stavkama (npr. sigurnosti, fleksibilnosti itd.) brinuti provajder cloud platforme. To može biti poželjnija opcija za neke proizvođače.

Sveukupno gledano, očekuje se da će se ulaganja u usluge u javnom oblaku na globalnom nivou udvostručiti do 2023. godine, prema izvještaju kompanije International Data Corporation (IDC). Veliki segment ovog rasta odnosi se na diskretnu proizvodnju, odnosno proizvodnju zasebnih artikala. Howells ukazuje na još jednu mogućnost koja objedinjuje prednosti privatnog i javnog oblaka – tzv. multioblak. “Riječ je o strategiji po kojoj kompanije mogu vršiti pohranu i upravljati softverom u oblaku koji najviše odgovara njihovom odabranom okruženju i softveru, kao što su AWS, OpenStack, Microsoft Azure, Google Cloud ili druge platforme. Tako se pomaže kompanijama da ostvare uštede i povećaju efikasnost”, objašnjava on. Bez obzira na to koji se model oblaka odabere za pametnu fabriku, glavni prioritet trebalo bi biti razumijevanje individualnih poslovnih potreba i njihovo usklađivanje s ključnim prednostima obje vrste oblaka.

Edukacija korisnika potpomaže rast
Za sada je jedan od glavnih izazova uvjeravanje proizvođača da su rješenja u oblaku sigurnija od većine privatnih ili lokalnih rješenja kod kojih su lokalni IT odjeli odgovorni za sigurnost i upravljanje podacima. Pružaoci usluga u oblaku zapravo postižu znatno bolje rezultate u pogledu zaštite podataka i mogućnosti umrežavanja od većine lokalnih IT odjela, kaže Smits. U konačnici, ambicioznija obuka i edukacija o prednostima oblaka mogla bi olakšati posao proizvođačima i potaknuti širu primjenu ove tehnologije.

Od fieldbusa i etherneta do bežične mreže
Moderne fabrike najčešće koriste industrijske ethernet i fieldbus protokole za povezivanje s proizvodnom opremom.
Industrijski sektor tradicionalno koristi fieldbus, grupu protokola industrijske računarske mreže koja je posebno dizajnirana za komunikaciju između industrijskih kontrolera i senzora. Oni se koriste i za povezivanje s industrijskom mrežom. Međutim, industrijski ethernet će po važnosti preteći fieldbus kao primarni mrežni medij u 2020. godini, smatraju u IHS Markitu.
Fieldbus tehnologije nude različite prednosti kao što su determinizam i fizički robusniji konektori i komponente, ali one nisu optimizirane za povezivanje s postavkama široke mreže ili interneta, smatraju u IHS Markitu. U njihovom izvještaju stoji da je prelazak s fieldbusa na industrijski ethernet ključan za dugoročnu održivost i iskorištavanje prednosti rješenja za industrijski internet stvari. Industrijski ethernet ne samo da je brži od fieldbusa već podržava i IP adresabilnost koja je potrebna za IIoT.
Očekuje se da će šire prihvatanje industrijskog etherneta podržati i prijenos veće količine podataka zbog veće propusnosti u odnosu na fieldbus. U IHS Markitu vjeruju da će ovo u konačnici donijeti još više tehnologija, poput oblaka, koje će “nadopunjavati” posao koji obavlja IIoT. I bežične tehnologije bi mogle pomoći unapređenju umrežavanja u fabrikama, mada njihovo usvajanje ide ponešto sporo. Herrera to objašnjava na sljedeći način: “Telekomunikacijske kompanije ulažu mnogo u promociju tehnologija kao što su 5G i privatni LTE u fabrikama, ali njihova je primjena još na početku.” Ipak, ove telekomunikacijske tehnologije mogle bi se lakše primjenjivati u slučaju postojanja udaljenih ili geografski raštrkanih resursa.

Infrastrukturni i hardverski zahtjevi
Da bi se osigurao uspjeh IIoT sistema utemeljenog na oblaku u pametnoj fabrici, potrebni su vam kvalitetna mrežna infrastruktura i odgovarajuće sigurnosne mjere. Procjenjuje se da se u fabrikama širom svijeta trenutno koristi više od milijardu umreženih uređaja industrijskog interneta stvari. Iako tržište IIoT rješenja eksponencijalno raste, postoji nekoliko prepreka za postizanje još boljih rezultata. Odabir adekvatne mrežne infrastrukture za umrežena rješenja za industrijski internet stvari u oblaku i zaštita takve mreže ključni su za budući rast tržišta.

Zaštita infrastrukture oblaka i mreže
Brže umrežavanje omogućava proizvođačima da iskoriste rješenja u oblaku, ali njihova sigurnost i dalje je izvor briga. U idealnoj situaciji hardver za umrežavanje putem interneta stvari ne bi trebao biti direktno dostupan preko interneta. Softver na tim uređajima često se ne ažurira redovno, zbog čega njihovo direktno izlaganje internetu nije poželjno. Ovo se posebno odnosi na skenere ranjivosti poput Shodan.io, koji su dostupni svima.

Danas je više nego ikada ranije važno provjeriti je li svaki fabrički ruter siguran ili nije. Da bi to postigli, strategija kompanije Ixon, naprimjer, uključuje blokiranje cjelokupnog dolaznog saobraćaja na ruteru. “Ixonov IXrouter prilikom pokretanja uspostavlja sigurnu VPN vezu s našom cloud platformom kako bi se omogućilo da cjelokupna komunikacija s platforme i prema njoj ostane dobro zaštićena. Sve ostale opcije pristupa onemogućene su prema zadanim postavkama, tako da ne postoje portovi unutar poslovne mreže ili interneta koje hakeri mogu zloupotrijebiti za ostvarivanje pristupa”, kaže Smits.

Iz perspektive tehnologije oblaka, pružaoci usluga u oblaku mogu zaštititi prateću infrastrukturu i lokalni hardver i pomoću kvalitetno obučenih zaposlenika koji će tokom radnog vremena nadgledati i otklanjati sigurnosne probleme i tako štititi cjelokupnu infrastrukturu od svih mogućih napada. Prema Smitsu, ove vrste cjelovitih rješenja mogu se kvalitetno zaštititi jer cijeli ekosistem industrijskog interneta stvari, uključujući hardver, umrežavanje i infrastrukturu oblaka, kontroliše sam pružalac usluga u oblaku.

Pametne fabrike i novi modeli pružanja usluga
Primjena industrijskog interneta stvari omogućila je operaterima pametnih fabrika da iskoriste širok spektar novih modela usluga kako bi povećali produktivnost. Sve više kompanija počinje nuditi novi poslovni model “kao usluga” (engl. as-a-service) za proizvodni sektor. Širenje industrijskog interneta stvari (IIoT) i clouda proizvođačima nudi mogućnost da se izbore s izazovima poput neplaniranih obustava rada i tereta početnih troškova. Gubici zbog neplaniranog zastoja proizvođače mogu koštati više miliona dolara. Korištenje novih aplikacija koje podržavaju IIoT može pomoći u savladavanju ovakvih izazova. IHS Markit procjenjuje da IIoT rješenja mogu smanjiti neplanirane zastoje za oko 30 posto. Mnoge kompanije počele su razvijati ili nuditi nove modele usluga, poput održavanja kao usluge ili proizvoda kao usluge. Ovi poslovni modeli koriste prednosti IIoT platforme jer pomoću nje dobijaju upozorenja u slučaju da proizvodu, naprimjer, treba servisiranje ili intervencija.

Održavanje kao usluga
Prikupljanje velikih količina podataka o održavanju opreme omogućeno je primjenom interneta stvari (IoT) i industrijskog interneta stvari (IIoT). Prikupljanje i analiza ovih podataka doveli su do razvoja novog poslovnog modela održavanja kao usluge (MaaS). Ovaj model usluge operaterima pametnih fabrika i proizvođačima nudi mogućnost daljinskog praćenja rada mašina, obuke “pametnije” radne snage i stjecanja dodatnih uvida u životni ciklus opreme. Primjena ovog modela može pomoći pametnim fabrikama da izađu na kraj s problemima koji se javljaju zbog neplaniranih prekida rada. Osim toga, informacije se mogu koristiti za utvrđivanje rasporeda za održavanje opreme i prije nego što dođe do kvara. Na taj način operateri pametnih fabrika mogu se prebaciti s preventivnog održavanja opreme na prediktivni pristup.

Proizvod kao usluga
Cijene opreme su jedan od faktora koji sprečavaju rast segmenta pametnih fabrika i rješenja za industrijski internet stvari. Poslovni model proizvoda kao usluge (PaaS) omogućava operaterima pametnih fabrika da plaćaju izvođenje procesa i operacija umjesto da odmah kupuju opremu. To kod proizvođača otklanja brige povezane s troškovima održavanja i kvarovima i predstavlja garanciju zamjene zastarjele opreme jednom kada dođe vrijeme za nadogradnju. Danas je tržište bazirano na PaaS modelu još u povojima, ali daljnje širenje IIoT rješenja i pametnih fabrika trebalo bi potaknuti njegov razvoj. Za sada neki ponuđači PaaS usluga nude usluge s dodanom vrijednošću za uređaje koji su već u vlasništvu proizvođača i tako im olakšavaju prelazak na novu tehnologiju. U ovom slučaju PaaS provajderi na postojeću opremu dodaju sisteme za praćenje performansi, poput senzora i kontrolera. Prikupljeni podaci se nakon toga mogu iskoristiti za poboljšanje učinkovitosti, pa čak i načina upotrebe samog proizvoda.

Automatizacija kao usluga
Očekuje se da će globalno tržište automatizacije kao usluge (AaaS) dostići vrijednost od 6,2 milijarde američkih dolara do 2022. godine, navodi se u izvještaju MarketsandMarketsa, a rast se pripisuje sve većoj potražnji za automatizacijom i širenjem primjene tehnologije oblaka. U proizvodnom sektoru AaaS model omogućava proizvođačima da pređu sa sporih i ručno izvođenih procesa na brže i automatizirane. On se sve više primjenjuje za različite tokove rada, kao što su upravljanje dobavljačima i narudžbama, zahtjevi za ponude i upravljanje inventarom, navode u MarketsandMarketsu. Korištenje AaaS modela povećava produktivnost i smanjuje operativne troškove jer reducira rutinske, ručne i administrativne zadatke i minimizira vrijeme proizvodnje.

Budućnost modela “kao usluga” u proizvodnji
Sigurno je da će se javljati sve više modela koji se nude kao usluga jer postoji trajna potreba za efikasnošću, produktivnošću i uštedama. Već postoje modeli za internet stvari kao uslugu i industrijski internet stvari kao uslugu i oni će zasigurno nastaviti s rastom. Istovremeno, svi ovi modeli podrazumijevaju prikupljanje, dijeljenje i obradu podataka. Zabrinutost zbog sigurnosti podataka i vlasništva nad njima mogla bi predstavljati izazov za dalje širenje ove tehnologije. Međutim, adekvatna edukacija, obuka i saradnja svih aktera u oblasti rukovanja i zaštite podataka ići će isključivo u korist proizvodnje, a ne na njenu štetu.

Strukovna zaštitarska komora, koja okuplja pravne osobe i obrte iz područja privatne zaštite, provela je sredinom maja 2020. opsežno istraživanje o djelatnosti privatne zaštite u doba pandemije koronavirusa u Hrvatskoj. U nastavku prezentiramo te rezultate
Piše: Nermin Kabahija
E-mail: redakcija@asadria.com

Istraživanje je imalo za cilj formiranje mišljenja i stavova o utjecaju pandemije koronavirusa na poslove djelatnosti privatne zaštite, kvalitet uvedenih mjera te objektivne potrebe djelatnosti privatne zaštite za buduće poslovanje. Anketiranje je obavljeno putem Google forms platforme, a na poziv upućen prema 120 pravnih subjekata i obrta koji egzistiraju i djeluju u Hrvatskoj odgovorilo je njih 47, za koje su većinom govorile odgovorne osobe, vlasnici, prokuristi i menadžeri.

Ko je učestvovao?
U anketi su u najvećoj mjeri učestvovale male firme do 50 zaposlenih radnika (čak 46,8% ispitanih), zatim mikropreduzeća do deset zaposlenika (27,7%) te srednja i velika sa 250 i više radnika, na koja je zajedno otpadalo više od 25%. Inače, u privatnoj zaštiti u Hrvatskoj zaposleno je više od 16.000 ljudi s ovlaštenjem za obavljanje poslova privatne zaštite, a 20 najvećih kompanija zapošljava 11.000 ili 88% od ukupnog broja zaposlenih. Također, registrirano je 257 pravnih subjekata i 117 obrta iz djelatnosti poslova privatne zaštite, a sektor zapošljava 1,34% ukupnog broja zaposlenih i ostvaruje 0,21% ukupnih prihoda privrede Republike Hrvatske.

Analiza rezultata
Rezultati istraživanja pokazali su zadovoljstvo provedenim mjerama države prema djelatnosti privatne zaštite, poput kretanja bez propusnica, korištenja javnog prijevoza uz korištenje zaštitarskih iskaznica i radnih naloga u periodu pandemije. Zanimljivo, gotovo 90 posto ispitanih dijeli ovo mišljenje. S druge strane, dvije trećine ispitanika ili 65,2% nije zadovoljno finansijskim mjerama koje država provodi prema javnom sektoru, dok 95,7% podržava zahtjev upućen nadležnim tijelima da se zaštitarske firme oslobode plaćanja dijela doprinosa te da se taj novac onda neoporezivo isplati zaštitarima koji rade u uvjetima povećanog rizika kao nadoknadu za otežane uvjete rada za vrijeme trajanja pandemije koronavirusa SARS-Cov-2.

Situacija s koronavirusom će zasigurno izazvati velike promjene na tržištu rada, smatraju učesnici ankete. Njih 46,8% mišljenja je da će se to ponajviše odraziti kroz stvaranje viška zaposlenih, dok 38,3% smatra da će do toga dovesti priliv radnika iz drugih djelatnosti. Tek 15% smatra da će se dogoditi odlazak radnika u druge djelatnosti. Ohrabruje podatak da većina (78%) ipak planira zadržati sve zaposlenike, a 6,4% čak i povećati radnu snagu. Pandemija je ostavila posljedice na sektor privatne zaštite u Hrvatskoj, pa 87,2% anketiranih očekuje pad poslovanja, dok ostalih 12,8% predviđa rast. No, poremećaj na tržištu novčanih tokova i rokova plaćanja te smanjenje likvidnosti rezultira time da 55% firmi ima potrebu za kreditnim zaduženjima. Pri tome, najveći izazov za poslovanje u narednom periodu za većinu (74,5%) predstavlja neizvjesnost privrednih aktivnosti i državnih mjera te zakonska regulativa.

Smanjenje cijena i nova normalnost
Istraživanje je pokazalo mišljenje da će digitalno poslovanje s državnim tijelima biti jednostavnije, brže i ekonomičnije i jasna je smjernica šta bi trebali biti prioriteti u narednom periodu. Rezultati pokazuju i da znatno veći broj pravnih lica u djelatnosti privatne zaštite (čak 91,5%) prima zahtjeve svojih korisnika za snižavanjem cijena usluga. Za sada je nepoznanica hoće li do toga doći, ali uprkos prekidu rada brojnih poslovnih subjekata korisnika usluga privatne zaštite, dvije trećine ispitanika ističu kako ipak nisu dobijali zahtjeve za povećanjem količine usluga. Istraživanje je dalje pokazalo da je neophodno zakonski ili preporukama urediti obavljanje novih poslova nastalih usljed pandemije kao što su mjerenje temperature, nadzor dezinfekcije prilikom ulaska, uvođenje nadzora termalnim kamerama itd. Učesnici istraživanja smatraju važnim i potrebnim educiranje zaposlenika za obavljanje novih poslova budući da nas pandemija uvodi u sasvim novu “normalnost”, koja može rezultirati smanjenjem pružanja usluga u nekim djelatnostima, a povećanje u drugim. Nova normalnost uvodi i nove zahtjeve korisnika, što za djelatnost privatne zaštitre zahtijeva veću specijalizaciju i fleksibilnost poslovanja.

Preporuke o mjerama
Nekoliko je bitnih preporuka koje su anketirane kompanije navele s ciljem opstojnosti djelatnosti privatne zaštite u narednom periodu. Oni smatraju da država svojim mehanizmima i zakonskim uređenjem treba osigurati naplatu potraživanja i onemogućiti otvaranje novih pravnih subjekata u djelatnosti privatne zaštite osobama koje duguju državi i zaposlenicima. Neophodno je koristiti tehnologije u većoj mjeri kao zamjenu za ljudske resurse, a ljude koristiti za poslove koji donose dodatnu vrijednost i pri tome veću maržu te definirati standarde u što većoj mjeri kako bi se osigurala transparentnost i stvorilo poticajno okruženje. Nadalje, potrebno je definirati minimalnu cijenu rada, podizati ovlasti zaštitara i zaštititi cijene usluga privatne zaštite kolektivnim ugovorom kako se ne bi dogodilo drastično snižavanje cijena kao u periodu krize od 2009. do 2016. godine. Država bi također trebala pomoći sektoru privatne zaštite kroz razne olakšice.

Kako kažu, potrebno je očuvati i postignute cijene usluga, nikako ih spuštati te uložiti veće napore u kontrolu usluga kako se ne bi događalo da, naprimjer, firma sa dva zaposlena i bez ostalih fiksnih troškova ruši cijenu većim firmama i kompanijama. Nadležne institucije za djelatnost privatne zaštite i općenito privredne djelatnosti mogu direktno doprinijeti da se poveća kontrola jesu li poslovi provedeni prema propisima privatne zaštite, da li poslove izvode licencirane firme itd. Globalno, recesija koja se predviđa zahtijeva žurne i ozbiljnije reforme na nivou Hrvatske, stoga je neophodna snažnija digitalizacija uz smanjenje javnog sektora, posebno u administrativnom dijelu.

Sprečavanje sivog tržišta
Nadležne službe moraju provoditi nadzor primjene zakona kako bi se onemogućio razvoj sivog tržišta, a preporuka firmama je da ne spuštaju cijene, već da zadržavaju postojeće uvjete s ciljem osiguranja uvjeta rada za zaposlene, jer bez njih sektor će se naći u slobodnom padu i doći će do urušavanja poslovanja. Neophodno je i sklapanje granskog kolektivnog ugovora za djelatnost privatne zaštite radi zaštite uvjeta i primanja zaposlenika te zaštite jasnih kriterija za ugovaranje poslova i usluga na tržištu. Država treba i može pomoći djelatnosti privatne zaštite. Pomoć struci je nužna, jer ona svojim radom ima važnu ulogu u sistemu sigurnosti. Ispitanici smatraju nužnim bolje pozicioniranje djelatnosti kroz kvalitetniju zakonsku regulativu, veći nadzor nad sivim tržištem i valoriziranje cijene rada s pripadajućim dodacima na noćni rad, rad nedjeljom i praznicima, i pod istim uvjetima koji vrijede za radnike na manje složenim poslovima u radnom odnosu kod naručioca. Potrebno je zadržati ili, ako je moguće, povećati postojeće cijene rada zaštitara, jer će u protivnom i ovo malo kvalitetnih ljudi otići iz zaštitarstva.

Prije pandemije privreda je bilježila rast, pa je na tržištu rada bila velika potražnja za radnom snagom van zaštitarskog sektora i veći broj ljudi je otišao iz zaštitarstva jer su drugi sektori nudili daleko bolje uvjete. Zaštitarska djelatnost i sami zaštitari su potplaćeni za svoj rad. No, to bi se moglo promijeniti zadržavanjem postojećih cijena usluga, očuvanjem broja zaposlenih u djelatnosti koja je usko specijalizirana, ulaganjem u zaposlenike i povećanjem kvaliteta usluga. Privatni korisnici, budući da će se povećati obim poslova poput mjerenja temperature ili održavanja razmaka, trebaju sigurnost staviti kao prioritet i ne gledati cjenovnu stranu.