Regija još uvijek kaska u primjeni nosivih kamera u policijskom radu, tako da komercijalni potencijal ovih uređaja u maloprodaji, zdravstvu i transportu ostaje neiskorištena ali atraktivna poslovna prilika za dobavljače

Piše: Mirza Bahić; E-mail: mirza.bahic@asadria.com

 Globalni rast nosivih kamera već je godinama podstican pritiskom javnosti na organe reda i sigurnosti za većim stepenom odgovornosti i transparentnosti. Nosive kamere pomažu u praćenju i snimanju interakcije pripadnika organa reda i vojnog osoblja s javnošću i mogu ponuditi kritični dokazni materijal u širokom spektru situacija. To se u prvom redu odnosi na rad policije, ali i vojske, zaštitarskog osoblja i pratnje za prijevoz novca i dragocjenosti. Time se zatvara već dovoljno širok krug korisnika, no ovo tržište godinama bilježi kontinuiran rast i zbog prodora nosivih kamera u komercijalne segmente primjene.

 Rast tržišta je premašio sve prognoze

Prema izvještaju o tržištu nosivih kamera, koji je pripremio Reports Insights, globalna vrijednost ovog sektora iznosila je 5,4 milijarde američkih dolara u 2022. Predviđa se da će ova cifra već do 2030. iznositi 19,7 milijardi, uz kombiniranu godišnju stopu rasta od 17,6% tokom perioda 2023–2030. Vrijedi podsjetiti da je Market Research Future još u 2020. procjenjivao vrijednost tržišta nosivih kamera na 444 miliona dolara. Pri tom, procjene rasta su išle do 1,5 milijardi američkih dolara do 2025, što je premašeno već 2021. godine. Razlozi za to su brojni, no većina stručnjaka se slaže da je za ovo ključno širenje primjene nosivih kamera izvan uskih sigurnosnih okvira i njihovo udomljavanje u svijetu transporta, maloprodaje i zdravstva.

 Privilegija bogatih zemalja?

Nove i naprednije funkcije znače da ćemo nosive kamere danas gledati na djelu ne samo na uniformama policijskih službenika nego i na odorama medicinskog osoblja, dostavljača hrane, komunalnih radnika i apotekara. Sve to, za sada, uglavnom važi za najrazvijenije zemlje, jer cijena ostaje stalna barijera široj primjeni ovih kamera u odnosu na njihove videonadzorne pandane. Ipak, očekuje se da će konkurencija i rast svijesti o prednostima ovih proizvoda dovesti i do veće potražnje za nosivim kamerama u zemljama u razvoju.

 Nosive kamere kao faktor povjerenja

Alasdair Field, direktor kompanije Reveal Media, navodi da očekuje povećanje broja sektora koji usvajaju tehnologiju nosivih kamera, uključujući zdravstvo i maloprodaju. Prema njemu, u ovom procesu je ključno prepoznati razliku između primjene nosivih kamera u policiji i one na koju se oslanjaju drugi sektori. Naprimjer, korištenje nosivih kamera se kod pripadnika organa reda fokusira na prikupljanje dokaznog materijala i trening novog osoblja. Drugi sektori, koji uključuju i sigurnost, prvenstveno koriste nosive kamere da zaštite svoje radnike od nasilja i povreda, uz funkciju odvraćanja od napada.

Savremena primjena nosivih kamera privlači i korisnike iz drugih industrija. Korporativna sigurnost je danas najveća tržišna prilika za nosive kamere, smatra Kaveh Malakuti, direktor videousluga i kontrole pristupa u Johnson Controls Global Productsu za Irsku.

„Korporativna sigurnost je oblast u kojoj ćemo vidjeti sve veću konkurenciju – primjena kod pripadnika organa reda je ograničena mnoštvom propisa i zahtjeva, dok oni koji se tiču primjene u privatnom sektoru nisu tako strogi. Jedini nedostatak je to što proizvođači prodaju rješenja koja nisu optimalna i ne uzimaju u obzir potrebe cyber sigurnosti i zaštite privatnosti”, kaže on. Zato su nosive kamere prilika da se poboljša kvalitet usluga koje pružaju ne samo sigurnosne organizacije nego i svaki drugi poslovni subjekt kojem je odnos s kupcima ključni faktor poslovanja.

Dean Drako, direktor kompanije Eagle Eye Network, kaže da nosive kamere osvajaju tržišta jer poslovanju dodaju manje opipljiv, ali ništa manje važan faktor – jačanje povjerenja. On dalje ističe: „Sve vrste uslužnih djelatnosti u kojima se komunicira s kupcima i želi ojačati povjerenje mogu imati koristi od nosivih kamera. One pružaju visok nivo zaštite za zaposlenika, kompaniju i krajnjeg kupca – svuda gdje ljudi imaju međusobnu interakciju.”

Širenju tržišta nosivih kamera je, ironično, pomogla i posljednja pandemija. Zaposlenici restorana su svojim gostima u karantinu morali nositi narudžbe i bilježiti transakcije nosivim kamerama. Isto je rađeno i u maloprodaji prilikom provedbe mjera nošenja maski, posebno kod kupaca koji se nisu slagali s ovim mjerama i zbog toga su ugrožavali sigurnost uposlenika.

 Kupac nije uvijek u pravu

Neslaganje s uvedenim mjerama tokom pandemije ilustracija je šireg problema porasta nasilja nad osobljem u maloprodaji. Prema Fieldu, pojačana primjena nosivih kamera u ovom sektoru tiče se i novih tehničkih mogućnosti ovih sistema u vidu integracije s upravljanjem dokumentima, lakše komunikacije s dispečerima i CCTV sistemima, kao i primjene AI-ja za unapređenje efikasnosti i iskoristivosti dokaznog materijala.

Da porast nasilja nad osobljem u maloprodaji zbog nošenja maski nije bio tek incident pokazao je i opći trend rasta broja ovih slučajeva. Prema istraživanju o kriminalu Britanskog maloprodajnog konzorcija, u prosjeku se na dnevnoj bazi bilježe 434 nasilna incidenta čije su žrtve radnici u maloprodaji.

Iako su se kvalitetnija obuka osoblja, CCTV i uvođenje zaštitara pokazali djelotvornima u određenoj mjeri, mnogi trgovci već prepoznaju potrebu za novim pristupom. Iskustva trgovaca u Velikoj Britaniji i SAD-u pokazala su da su nosive kamere jedina tehnologija koja je imala značajan utjecaj na odvraćanje od agresivnih incidenata. Naprimjer, u jednoj visokorizičnoj radnji britanskog lanca Boots u kojoj su se počele koristiti nosive kamere, ovaj maloprodajni operater je zabilježio 68% manje slučajeva napada kupaca na osoblje.

Partner „fiksnom“ videonadzoru u zdravstvu

Nestandardne primjene nosivih kamera sve su šire i u zdravstvu, gdje ih danas najčešće koristi medicinsko osoblje. Velika Britanija je i tu jedan od predvodnika svojevrsne tehnološke revolucije u pametnom pristupu smanjenju nasilja u medicinskim ustanovama. Tamošnje kliničko osoblje koristi nosive kamere podržane softverom za upravljanje dokazima kao ključni dodatak postojećim fiksnim videonadzornim sistemima u bolnicama.

Pod „osobljem“ se ovdje jednako misli na čuvare i na medicinske sestre. U bolnici Chelsea and Westminster u Londonu, menadžer sigurnosti Trevor Post navodi da ove kamere imaju za cilj da smanje nasilje i agresiju u sklopu nacionalnog zdravstva. „Odjeli hitne pomoći su izvor naših problema. Kada su tamo počeli da koriste nosive kamere, dolazile su mi medicinske sestre i govorile da osjećaju da je sada pristup prema njima drugačiji i da imaju bolju kontrolu nad situacijom jer koriste nosivu kameru“, kaže Post.

Da li nosive kamere stvarno doprinose deeskalaciji nasilja?

Postoje li konkretni dokazi da nosive kamere doista smanjuju nasilje i agresiju prema medicinskom, maloprodajnom i drugom osoblju s kojim se susrećemo na dnevnoj bazi? Očekivanja se temelje na teoriji da osobe koje znaju da se nalaze pred kamerom trebaju biti sklonije odustajanju od nasilja i bržem prilagođavanju važećim pravilima.

I nauka ide u prilog tome. Britanske studije iz 2017. i 2019. o primjeni nosivih kamera kod osoblja u ustanovama mentalnog zdravlja pokazale su korisnost ovih uređaja u smanjenju incidenata u prijemnim jedinicama, podizanju općeg nivoa sigurnosti i padu ozbiljnosti slučajeva povezanih s nasiljem nad osobljem. Kao konkretan dokaz je naveden manji broj korištenih injekcija za smirenje jer je prisustvo nosivih kamera već djelovalo kao svojevrsni „sedativ“ za potencijalno agresivne pacijente ovih institucija. Iako ove kamere mogu djelovati i kao poticaj manjem broju nasilnika da se ponašaju agresivnije, većina stručnjaka smatra da je psihološki profil osobe koja bi na kameru gledala kao na poticaj na agresiju takav da je nasilje neizbježno bez obzira na okolnosti.

Od potvrde isporuke do odlaganja opasnih materijala

Mogućnosti koje nude nosive kamere u komercijalnim sektorima praktično su neograničene, smatra Kevin Taylor, menadžer razvoja pametnih gradova u Axis Communicationsu. Dok zdravstvene i maloprodajne ustanove koriste nosive kamere kako bi smanjile broj nasilnih incidenata, druge ih uvode i za druge „nesigurnosne“, ali ne i manje važne ciljeve. Naprimjer, brojne medicinske ustanove koriste ove kamere za poboljšanje nivoa njege koja se pruža pacijentima, kao i za edukaciju novog osoblja.

U velikim tržnim centrima nosive kamere se koriste za praćenje načina na koje osoblje može ponuditi kvalitetnije korisničko iskustvo kupcima i spriječiti zloupotrebe reklamacija i potraživanja odštete. Na sličan način se nosive kamere koriste i u transportu, gdje zabilježeni video služi kao evidencija o potvrdi isporuke paketa naručiocu.

U sektoru komunalija i građevinarstva ove kamere postaju važan alat za vizualnu potvrdu o obavljenim radovima i intervencijama na terenu, dok se u farmaciji koriste za dokumentiranje sigurnog rukovanja opasnim materijalima.

Sličnu primjenu nosive kamere našle su i u novim strogo reguliranim sektorima kao što je uzgoj kanabisa. Američki Biro za kontrolu kanabisa, naprimjer, traži videodokaze o uništenim proizvodima koji nisu prošli kontrolu. Nosive kamere su ovdje poslužile kao izvor dokaza o ispravnom odlaganju proizvoda jer standardne videonadzorne kamere često ne posjeduju dovoljno široko vidno polje da bi pokrile zone unutar kojih se odvija uništavanje kontaminiranih artikala.

 Koliko su „pametne“ današnje nosive kamere?

Gledano „ispod haube“, nosive kamere se koriste za digitalno snimanje audio i video zapisa i obično se sastoje od kamere, mikrofona i punjive baterije. Pohrana podataka može biti integrirana ili zasebna. Neki modeli nude prijenos videa uživo, vremenske i datumske oznake i GPS podatke o lokaciji. Naprednija i – ne manje važno – pristupačnija tehnologija postavlja današnje nosive kamere sedam milja ispred modela predstavljenih početkom 2000-ih. Nove ključne funkcije su povezanost s oblakom, enkripcija podataka, 4G, Wi-Fi i geografsko označavanje. Sve one su nosive kamere učinile pouzdanijim i jednostavnijim alatom za sve profile korisnika.

Prilikom odabira proizvođača nosive kamere, sigurnosni integratori prvo trebaju uzeti u obzir proizvode koji se lako integriraju u postojeći VMS sistem korisnika. „To korisnicima omogućava da iskoriste postojeće sigurnosne investicije. Integracija korisnicima omogućava da pregledaju video sa svojih mrežnih i nosivih kamera na jednom mjestu. Integratori moraju ponuditi i skalabilna rješenja kako bi mogli razvijati sistem i pružati podršku kako se potrebe korisnika mijenjaju”, kaže Taylor.

Tehnologija oblaka i prateća automatska dostupnost snimljenog materijala se pokazala kao važna prednost za korisnike u odnosu na vrijeme kada je korisnik kamere morao povezati nosivu kameru s priključnom stanicom prije nego što bi pregledao ili preuzeo željeni snimak.

Jaime Abad Valdenebro, izvršni direktor OmniClouda u Mexico Cityju, opisuje uspješnost primjene 4G kompatibilnih nosivih kamera u aplikacijama za pametne gradove. „Nosive kamere pružaju dodatnu zaštitu zaštitarima i omogućavaju da se patrole završavaju na vrijeme”, objašnjava on i dodaje: „4G je važan jer korisniku daje pristup uživo videosnimcima s kamera. Ovo videonadzorni sistem u oblaku čini još moćnijim, posebno ako su kamere integrisane s fiksnim IP kamerama.”

 Geolociranje kao alat za efikasnije iskorištavanje terenskih resursa

Još jedan važan faktor u nabavci nosivih kamera je geolociranje – zato što omogućava praćenja osoblja i raspoređivanje ljudskih i tehničkih resursa na osnovu blizine izvoru problema. Zahvaljujući mapiranju u realnom vremenu, policajac ili službenik sigurnosti uvijek znaju gdje su njegove kolege i da li aktivno snimaju situaciju, što su ključne informacije za komandno osoblje. Ono zatim može uočiti i sve praznine u pokrivenosti terena i preusmjeravati osoblje po potrebi. Posljednji trend čija će šira primjena ipak sačekati neka druga, ali ne tako daleka vremena jeste i postavljanje nosivih kamera na taktičke robote koji će snimati teren, objekte i prateće prepreke i slati informacije policijskim i drugim snagama prilikom izvođenja složenijih akcija.

 Regija i nosive kamere

No, gdje je Jadranska regija u eri taktičkih robota s nosivim kamerama i vječnog procjepa između želja i mogućnosti kada su u pitanju nove tehnologije? Situacija je, blago rečeno, „šarena“, uz usporeno usvajanje tehnologije i izraženu podršku međunarodnog faktora u primjeni kamera kao alata za borbu protiv korupcije. U Hrvatskoj su prve nosive policijske kamere nabavljene u sklopu pilot-projekta iz 2015. koji, prema podacima iz 2022, nikada nije do kraja implementiran, iako su kamere i dalje u primjeni. Sistem za upravljanje policijskim nosivim kamerama uspostavljen je na deset lokacija, a u planu je i nabavka novih uređaja. U Bosni i Hercegovini, Kanton Sarajevo je 2021. odobrio 490.000 KM za nabavku nosivih kamera za policiju, ali je cijeli proces javnih nabavki zaustavljen tako da ovi uređaji još nisu ni nabavljeni ni stavljeni u upotrebu. Vlasti obećavaju nastavak i dovršetak projekta nabavke nosivih kamera za policiju za 2023. godinu.

 Između donacija, tendera i polovičnih implementacija

U Srbiji je 2020. u sklopu šireg projekta instalacije 8.000 nadzornih kamera najavljena i nabavka 1.500 nosivih kamera za policiju. Na Kosovu, Strateški plan za jačanje integriteta policije 2021–2025. predviđa uvođenje nosivih kamera za tamošnje snage na terenu, a njima je još 2020. u režiji UN-a uručeno 40 ovih uređaja u sklopu borbe protiv porodičnog nasilja. U 2022. američki Biro za saradnju agencija za provođenje zakona u borbi protiv narkotika (INL) podržao je nabavku još 100 nosivih kamera za kosovske policijske snage.

U Sjevernoj Makedoniji se nosive kamere u policiji koriste još od 2016. i to u segmentu saobraćajne kontrole. Uz podršku Ministarstva pravde SAD-a, tamošnja carinska direkcija je zajedno s MUP-om u 2022. pokrenula program nabavke nosivih kamera radi „suzbijanja korupcije“, posebno u segmentu kontrole saobraćaja.

Slovenija najbolji đak?

Ako ništa, čini se da u zemljama regije za sada nema problema sa zagovornicima zaštite privatnosti i ograničenja primjene nosivih kamera. Dok se u razvijenim zemljama lome koplja oko dužine intervala zadržavanja snimaka i prava da neko bude sniman bez pristanka, regija će sačekati još neko vrijeme prije nego ova tehnologija uopće postane standard kojem vrijedi tražiti nedostatke. U Sloveniji se nosive kamere koriste od 2015. nakon velikih protesta tokom 2012. i 2014. godine. Danas je njihova primjena uglavnom povezana sa specijalnim policijskim jedinicama koje osiguravaju događaje i proteste. Prema podacima iz 2022, slovenska policija je između 2015. i 2020. nabavila preko 300 uređaja ovog tipa.

Pohrana ima važnu ulogu u sistemu videonadzora. Koji su najnoviji trendovi u tom segmentu i kakvo rješenje korisnik treba? U nastavku opisujemo postojeća rješenja i buduće trendove koji se tiču pohrane

Izvor: asmag.com; E-mail: redakcija@asadria.com

Pohrana je važan element u videonadzoru jer omogućuje ispravno spremanje videosnimaka i pristup materijalu u svakom trenutku. Pri tome, skupovi videopodataka stalno rastu zbog viših rezolucija i dužih perioda zadržavanja materijala. Prema prognozi MarketsandMarketsa, vrijednost globalnog tržišta pohrane za videonadzor će porasti sa 7,5 milijardi američkih dolara u 2020. na 10,2 milijarde dolara do 2025. godine, uz složenu godišnju stopu rasta od 6,1 posto.

 Uređaji za pohranu

Iz perspektive uređaja, mrežni videosnimači (NVR) i dalje su najpopularnije rješenje. “NVR-ovi koji koriste hard diskove (HDD) i dalje su globalno najpopularniji hardver za pohranu videozapisa zbog isplativosti, jednostavnosti instalacije i lakoće upotrebe. Danas su HDD mrežni snimači skoro kao mali računari sa mnoštvom internih tehnologija za ispravljanje grešaka koje ih čine robusnim i pouzdanim. Međutim, kvalitet varira i korisnici bi trebali tražiti renomirane proizvođače koji nude HDD-ove za snimanje videa”, kaže Peter Kim, globalni tehnički konsultant u IDIS-u.

S rastom popularnosti cloud videonadzora, sve više mrežnih videosnimača sada dolazi u paketu sa funkcijama u oblaku. “Mrežni snimač sa cloud rješenjima omogućava ljudima da prate snimke uživo ili pregledaju snimljeni materijal na daljinu preko mreže jednostavnim prijavljivanjem na kompjuter, telefon ili tablet. Ako se alarm aktivira, na uređaj se može poslati obavijest putem e-maila, a korisnik snimak može daljinski provjeriti, sačuvati ili odmah poslati nadležnim organima”, kaže Stefan Lundberg, viši stručni inžinjer u Axis Communicationsu.

Medij za pohranu

Kada je riječ o mediju za pohranu, najviše se koriste hard diskovi. “Hard diskovi su i dalje glavni oslonac za gotovo cjelokupnu pohranu za potrebe videonadzora, čak i u oblaku. Bilo je nekih nestašica hard diskova velikog kapaciteta zbog manjka komponenti i primjene ove tehnologije u svijetu kriptovaluta, za šta su iskorištene ogromne količine prostora za pohranu. U međuvremenu je pad vrijednosti kriptovaluta znatno smanjio potražnju za diskovima velikog kapaciteta”, kaže Alastair McLeod, izvršni direktor Veracityja. On ističe da pohrana na SSD disk nije napredovala u mjeri u kojoj se to očekivalo prije nekoliko godina, jer je tehnologija ostala preskupa za primjene s masovnom pohranom kao što je video. Dodatna prepreka je nedostatak komponenti širom svijeta. Zato su hard diskovi i dalje ključni element pohrane za potrebe videonadzora.

 Softverski definirana pohrana

Softverski definirana pohrana (SDS) se oslanja na kompjuterski program za upravljanje resursima i funkcijama za pohranu podataka. Ona ne zavisi od osnovnog hardvera za fizičku pohranu podataka. SDS postaje sve popularnija infrastruktura za pohranu podataka u IT svijetu zbog više faktora, uključujući rast količine nestrukturiranih podataka, dostupnost servera visokih performansi i popularnost oblaka. Sve više se koristi i u sektoru videonadzora. “SDS polako počinje pokazivati dobre performanse u prostoru videonadzora. Uz agnostički pristup hardveru i fleksibilnost radnih opterećenja, ova opcija pruža velike prednosti onima koji su dobro upućeni u upravljanje ovim tipom infrastrukture za pohranu”, kaže Eugene Kozlovitser, tehnički direktor u BCD-u. Iako ovaj pristup uvodi novi nivo složenosti, prednosti SDS-a mogu nadmašiti tradicionalna okruženja za pohranu. On nudi dovoljno fleksibilnosti da zadovolji širok spektar potreba za korisničkim uslugama. Kako svaki dobavljač softvera nudi drugačiji pristup ovom konceptu, izbor je dovoljno širok za primjene svih razmjera.

 Hiperkonvergentna infrastruktura

U međuvremenu se pojavila i hiperkonvergentna infrastruktura (HCI) odnosno softverski definirani i objedinjeni sistem koji kombinira računarstvo, umrežavanje i elemente pohrane u jednoj platformi. Ovaj model je sve prisutniji i u videonadzoru. “HCI je sljedeći predvidivi korak na tržištu videonadzora. Iako je početak primjene tehnologije sporiji, trend rasta je obećavajući na osnovu novih analiza tržišta. Sve više kupaca želi se što brže prilagoditi ovom modelu i uskladiti ga s konceptom videonadzora kao usluge (VSaaS)”, kaže Kozlovitser.

 Manja potrošnja energije

Budući da sistem za skladištenje troši mnogo energije, smanjenje njene potrošnje je postalo prioritet. “Ključni trend koji će biti od velike važnosti u sistemima za pohranu u videonadzoru je potrošnja energije. Veracity o tome govori već dugi niz godina, ali s nedavnim dramatičnim povećanjem troškova električne energije, više kupaca će ovo početi tretirati kao kritičan faktor pri odabiru rješenja. Manja potrošnja energije znači manje rasipanje toplote, pa se jeftiniji A/C sistemi mogu koristiti uz niže troškove rada”, kaže McLeod. Manja potrošnja energije znači i da se može koristiti UPS manjeg kapaciteta, što opet smanjuje kapitalne i tekuće troškove uz povećanje efikasnosti.

 Veći skupovi podataka

Važno je naglasiti da na pohranu za videonadzor u velikoj mjeri utječe količina videopodataka, koja je zbog više rezolucije i dužeg vremena čuvanja postala veća nego ikada. “U širokom spektru vertikalnih tržišnih sektora vidimo da organizacije moraju pohranjivati videozapise na duže, a ponekad i na jako duge intervale”, kaže Kim te nastavlja: “Naprimjer, u SAD-u propisi predviđaju da voditelji prodaje kanabisa moraju čuvati videonadzorne snimke i do 90 dana na lokacijama za uzgoj i logistiku, kao i u centrima za distribuciju. Ovo je ujedno i standardno vrijeme čuvanja za različite sektore na Bliskom Istoku, prije svega u bankarstvu i finansijama.”

“Pored dužih perioda čuvanja snimaka, znatno se povećava i obim podataka koji se generiraju. Mnogi su korisnici prije nekoliko godina prešli na Full-HD sisteme. Sada vidimo da kamere od 5 MPx postaju norma jer kupci traže dodatne pogodnosti videoanalitike pogonjene vještačkom inteligencijom. Za nadzor širih zona praćenja kao što su javni prostori, parkirališta, veliki perimetri i stadioni 4K PTZ kamere trenutno su najbolje rješenje”, dodaje on. Jasno je da veći podaci zauzimaju više prostora, što povećava troškove pohrane. Srećom, napredak tehnologije, posebno u oblasti kompresije, uspio je riješiti ovaj problem. “Algoritmi kompresije videosnimaka koriste se za kodiranje smanjenjem i uklanjanjem suvišnih informacija iz originalnog zapisa. Ovi algoritmi lociraju rejone u videu koji su već prikazani, tako da se može izbjeći suvišno slanje signala u svakom narednom kadru. Algoritmi također prepoznaju mjesta u videu u kojima se detalji mogu ukloniti bez smanjenja vizuelnog kvaliteta”, kaže Lundberg.

“Napredak u tehnologiji je značio da su ukupni troškovi pohrane podataka manji. Prelazak sa H.264 na H.265 standard tokom protekle decenije doveo je do smanjenja troškova za 50 posto, dok je dodavanjem inteligentnih kodeka donijelo smanjenje od dodatnih 30 posto, uz znatno manje zahtjeve za pohranom”, kaže Kim. Osim toga, korisnici mogu izabrati da koriste tehnologiju prilagodljivog prijenosa (MAT) na određenim kamerama kako bi postigli uštedu do 90 posto na pohrani i propusnim kapacitetima u poređenju sa starijim H.264 sistemima. Kada je uključena – a mnogi korisnici to zanemaruju – MAT tehnologija može biti posebno efikasan alat, ograničavajući prijenos za intervale bez kretanja na sceni tokom nadzora uživo.

Kako odabrati najbolje rješenje

Pohrana osigurava da snimljeni video ostane adekvatno sačuvan, kao i da mu se može pristupiti kad god je to potrebno. S obzirom na njegovu važnu ulogu, kupovini rješenja treba pristupiti pažljivo. U nastavku ćemo objasniti kako možete odabrati sistem pohrane koji vam najbolje odgovara. Jedan od načina da odaberete najbolje rješenje za pohranu je da uzmete u obzir broj kamera. Ti se brojevi mogu podijeliti na male, srednje i velike instalacije.

Mali broj kamera (do 32 kamere)

Postoje dva pristupa ako korisnik ima mali broj kamera. “Jedan je konvencionalni NVR sistem s ugrađenom memorijom, koji može biti integrisani uređaj ili koristiti zasebnu klijentsku aplikaciju za upravljanje sistemom. Drugi je odabir rješenja u oblaku, bez lokalne opreme izuzev u kamerama. Međutim, ukupni troškovi vlasništva za ova rješenja mogu biti prilično visoki zbog stalnih troškova pretplate, posebno u poređenju s pouzdanijim VMS sistemima na mrežnim snimačima koji mogu trajati godinama”, kaže Alastair McLeod, izvršni direktor Veracityja.

“Za najmanje primjene kompaktni 4-kanalni i 8-kanalni NVR sistemi mogu biti najisplativiji. Oni su popularan izbor za maloprodajne objekte i lokacije kao što su kafići, restorani i apoteke. Ipak, za većinu malih i srednjih preduzeća 16-kanalni ili 32-kanalni NVR obično nudi interni i eksterni kapacitet pohrane koji im je potreban za potpunu pokrivenost lokacije. Ovi uređaji im daju fleksibilnost za skaliranje i prilagođavanje”, kaže Peter Kim, globalni tehnički konsultant u IDIS-u.

Srednji broj kamera (32 do 100 kamera)

Kako se broj kamera povećava, oblak više nije idealno rješenje. Plaćanje 100 pretplata za snimanje plus nabavka kapaciteta za mrežnu propusnost od, naprimjer, 400 Mbps može biti veoma skupa. Ovdje je optimalno rješenje jedna ili dvije NVR jedinice sa klijentskim računarom. Druga opcija, u zavisnosti od stvarnog broja kamera i vremena zadržavanja snimaka, jeste i integrisani server za pohranu i snimanje velikog kapaciteta u kombinaciji sa klijentskim računarom ili upravljanjem preko interneta.

Veliki broj kamera (100 do 5.000 kamera)

Veći sistemi zahtijevaju složenije projektovanje kako bi se osiguralo da kupac dobije rješenje koje mu je potrebno za konkretnu primjenu. “Ne preporučujemo sisteme koji mogu uključiti veliki broj kamera na jedan server jer to sistem čini daleko manje otpornim. Dakle, ne više od 100 kamera po serveru. Tako bi sistem od 1.000 kamera imao minimalno 10 servera plus najmanje jednu rezervnu jedinicu u slučaju kvara”, kaže McLeod.

Lokalna rješenja vs. oblak

Kako je navedeno, lokalna i cloud rješenja imaju svoje prednosti i nedostatke. Korisnici bi ih trebali birati na osnovu vlastitih scenarija, uključujući broj kamera i dostupnost mrežnih kapaciteta. “Dok pohrana u oblaku raste na tržištu, povećani zahtjevi za propusnim kapacitetima koje ona nosi predstavljaju stanoviti problem. Korisnici mogu pribjeći pohrani videa niže rezolucije kao rezervne kopije, ali to nije idealno ako je snimak potreban u dokazne svrhe”, navodi Kim. “Lokalna pohrana u većini slučajeva i dalje može ponuditi najbolju vrijednost i najviše prednosti za korisnike. Kada se koristi robustan i pouzdan hardver, problemi održavanja će se smanjiti, a odabir jednog dobavljača umjesto rješenja za kombiniranje i spajanje također može biti od koristi.” Hibridno rješenje koje kombinira najbolje od oba svijeta može biti dobra opcija za neke korisnike. Opcija hibridne implementacije je odlično rješenje za one koji imaju dovoljno stručnosti za upravljanje takvom arhitekturom. Uz korištenje lokalnih servera, proširenje u vidu poveznice na javni ili privatni oblak može biti još bolja opcija.

 Kalkulator za pohranu

Da bi izračunao koliko prostora za pohranu mu je potrebno, korisnik može imati koristi od tzv. kalkulatora za pohranu. “S vremenom će se poslovne potrebe vjerovatno mijenjati, kao i potrebe za nadzorom. Korisnik može dodati nove lokacije ili novi prostor postojećoj lokaciji i zato će mu trebati više kamera. Zauzvrat će mu trebati i više prostora za pohranu”, smatra Stefan Lundberg, viši stručni inženjer u Axis Communicationsu. Metoda procjene kapaciteta za pohranu je vrlo važna i ona je obično ugrađena u alate za projektovanje sistema. Za jako velike sisteme važno je proći i probni rad kako bi se poboljšala procjena.

Ipak, korisnik treba biti oprezan kada koristi kalkulator za pohranu. McLeod smatra da većinu kalkulatora za pohranu nude proizvođači koji će pokušati naglasiti efikasnost svoje kompresije slike. Međutim, najbolji i najprecizniji način za procjenu potrebnog prostora za pohranu je korištenje kalkulatora koji koristi prosječnu brzinu prijenosa po kameri kao ulazni podatak. To je poželjnije nego kalkulatori koji koriste standardnu brzinu sličica u sekundi, tip kompresije, aktivnost na sceni i postavke rezolucije. Naprimjer, full HD kamera pri 30 fps i korištenjem H.264 kompresije treba oko 4 Mbps za pouzdani tok videopodataka visokog kvaliteta.

Dodatni faktori

S obzirom na to da je pohrana jednako osjetljiva na narušavanje sigurnosti kao i drugi umreženi uređaji, potrebno je poduzeti mjere cyber sigurnosti. “Mjere kao što su šifriranje particije, kontrola pristupa zasnovana na ulogama, jaka sigurnost krajnjih tačaka i redundantnost neophodne su za svaki plan cyber zaštite. Sa podacima u oblaku ili lokalnoj pohrani zaštita pohranjenih podataka jeste i treba biti glavni prioritet za svakog korisnika. Bez obzira na količinu videonadzornih podataka ili lokaciju na koju ih želite pohraniti, uvijek je najbolja praksa imati svijest o tzv. nultom povjerenju kada je u pitanju pristup pohranjenim privatnim informacijama”, kaže Kozlovitser.

Kada korisnik reciklira ili odlaže svoje mrežne videosnimače, važno je napomenuti da sav sadržaj na njima treba izbrisati. “Kada se NVR ili VMS sistemi zamijene ili skinu s mreže, oni se obično čuvaju tokom perioda zadržavanja kako bi se stariji snimci zadržali dok se svi automatski ne izbrišu. Sistem je tada spreman za reciklažu ili odlaganje. U tom procesu vrlo je važno sigurno izbrisati svaki medij za pohranu videozapisa ili medij koji sadrži osjetljive konfiguracije poput certifikata i lozinki”, kaže Lundberg. “Najbolja je praksa demagnetizirati svaki medij za pohranu ili fizički uništiti diskove koji su imali snimljene video podatke. Presnimavanje disk jedinica nije garancija da će svi podaci biti potpuno izbrisani”, kaže Kozlovitser dodavši kako recikliranje starih NVR jedinica uvijek treba obavljati R2 certificirana ustanova, odnosno ona koja može izdati odgovarajući certifikat po završetku procesa.