Home Tehnologija i proizvodi Kategorija Softveri (Page 19)

Softveri

Videoanalitika objekata: Otključavanje potencijala nove tehnologije

VIVOTEK nudi niz IP videonadzornih rješenja baziranih na umjetnoj inteligenciji. Ona se kreću u rasponu od kamera do sistema za upravljanje videozapisima.

Piše: Đorđe Baćić, menadžer za razvoj poslovanja, VIVOTEK; E-mail: djordje.bacic@vivotek.com

VIVOTEK-ova linija proizvoda sposobnih za duboko učenje nudi IC sisteme koji rade uz podršku AI-ja, pametnu detekciju kretanja, videoanalitiku objekata i dubinsko pretraživanje. Oni omogućavaju korisnicima da automatiziraju svakodnevni nadzor pomoću unaprijed definiranih pravila detekcije i brojanja u stvarnom vremenu. Tako se olakšava pregled snimaka nakon događaja i poboljšava pretraga dokaznog materijala kroz uvođenje više atributa za ljude i vozila.

NVR za potpunu integraciju

Novi mrežni videosnimač s naprednim funkcijama kao što su detaljna dubinska pretraga, pretraga scene i korisniku prilagođeni interfejs omogućava sigurnosnom osoblju da brzo prepozna i reagira na probleme prije nego što eskaliraju. Ovaj uređaj ima ugrađene 16x 802.3 at/af PoE portove kako bi korisnicima omogućio jednostavnu i praktičnu instalaciju IP kamera. Podržan je daljinski i mobilni pristup putem VIVOCloud i iViewer aplikacija za iOS i Android uređaje. Aplikacija VIVOCloud nudi funkciju trenutnog slanja notifikacija i direktne reprodukcije videa po primitku obavještenja o aktiviranju alarma. Korisnici tako dobijaju fleksibilan i inteligentan NVR uređaj za jednostavnu upotrebu u malim i srednjim aplikacijama za videonadzor. Novi NVR se može koristiti u VIVOTEK-ovoj serverskoj arhitekturi u videonadzornim sistemima, uz potpunu integraciju u okviru koje s jednog mjesta možemo upravljati radom i instalacijom mrežnih snimača na više lokacija.

Nova generacija NVR firmvera

Core+ AI firmver podiže Core+ na novi nivo. Core+ AI mrežni snimači osnaženi su funkcijom dubinske pretrage i oslanjaju se na AI za pružanje najbržeg, najpametnijeg i najefikasnijeg korisničkog iskustva prilikom pretraživanja dokaznih materijala. VIVOTEK-ove kamere podržane analitikom vidnih objekata kreiraju metapodatke koje funkcija dubinske pretrage koristi pomoću AI-ja. Ova pretraga ima dvije glavne funkcije: pretragu atributa i pretragu scene. Moguće je sortiranje prema spolu, starosnoj grupi i boji odjeće, uključujući ruksake ili pokrivala za glavu, te tipu i boji vozila.

Zašto je ovo rješenje idealno?

Sa funkcijom dubinskog pretraživanja i pretraživanja scene može se koristiti u javnom prostoru i na najbolji način štititi privatnost ličnih podataka svake osobe. Uz ove funkcije, kamere će prikupljati samo informacije o tome šta konkretne osobe nose na sebi. Za policiju i druge sigurnosne strukture potraga za osumnjičenima bez korištenja tehnologije za prepoznavanje lica može smanjiti rizike jer ona neće uključivati prikupljanje privatnih ličnih podataka. Umjesto toga, sistem će jednostavno registrirati tek boju odjeće osumnjičene osobe.

Ovo rješenje se može koristiti u kontroli saobraćaja s ciljem prikupljanja informacija o vozilima. Pri tome se čuvaju samo osnovni podaci o vozilu poput tipa i boje. To znači da će policiji i sigurnosnim strukturama sada biti mnogo lakše da pronađu sumnjivo vozilo u masi prijevoznih sredstava koja svakodnevno prolaze gradskim ulicama i još lakše ga početi pratiti. Kada se uoči sumnjivo vozilo, pomoću snimljenog materijala i kamera visoke rezolucije vrlo je lako očitati i registarske tablice i lakše doći do više informacija o praćenom vozilu.

Komodifikacija i “uradi sam” prakse

Kako se zahtjevi industrije mijenjaju, a tehnologija evoluira, u paketu dolaze i novi izazovi. Jedan od njih je i neizbježna komodifikacija na tržištu kućnih protivprovalnih rješenja. Razlog za to je uspon interneta stvari. Danas ovaj fenomen neki tradicionalno orijentirani ponuđači rješenja i sistem-integratori vide kao svojevrsnu prijetnju svom poslovanju

Priredila: redakcija a&s Adrije; E-mail: redakcija@asadria.com

Tehnološki razvoj u svijetu protivprovale ne prate spektakularni medijski naslovi kakvi su obično rezervisani za druge sigurnosne sektore. Takav tretman se obično daje kontroli pristupa ili videonadzoru. No, pravi val tehnoloških inovacija je nedavno zapljusnuo i svijet protivprovale, u kojem se danas jednako brzo mijenjaju i zahtjevi samih krajnjih korisnika. Kako je preklapanje savremenih tehnoloških mogućnosti i aktuelnih potreba korisnika donijelo pravu tihu revoluciju u svijetu protivprovale?

Pandemija kao katalizator promjena

Povećanje brzine interneta i procesora, uspon mrežnih sistema i ulazak IP i IoT tehnologija u konvencionalnu upotrebu bili su tehnološki vijesnici promjena u ovom sektoru. Drugi faktor je promjena okolnosti, odnosno posljedica pandemije, koja je dovela do veće potražnje za uslugama daljinskog nadzora u vidu rješenja kojima se upravlja u oblaku. Oboje za cilj ima da znatno poboljša operativnu efikasnost i nivo korisničkih usluga, uz kontinuirani nadzor terena te održavanje i ažuriranje sistema bez potrebe za napornim odlascima na lokacije. Ključna riječ ovdje je konvergencija, a glavne zasluge za njeno omogućavanje igraju uređaji koji, uz protivprovalu, podržavaju internet stvari, IP komunikacije, videonadzor i kontrolu pristupa. Druga važna riječ je proaktivnost. Korisnici danas od protivprovalnih sistema traže da njihova radna mjesta, zgrade i domovi više ne budu pasivni prostori u koje neko prvo provali, a onda se o tome naknadno obavještavaju zaštitari koji izlaze na teren. Umjesto toga, bežični i IP uređaji sada pokrivaju prostor koji se štiti sve do granice perimetra, a ima zadatak da spriječi sigurnosni incident.  

Informacije u realnom vremenu

Osim proaktivnosti, korisnici traže i veću uključenost u zaštitu svojih prostora. Razvoj aplikacija zasnovanih na oblaku omogućava njima i njihovom osoblju da dobijaju informacije u realnom vremenu koje se isporučuju direktno na uređaje. Time se poboljšava vrijeme odgovora na incidente i ubrzava proces donošenja odluka o adekvatnoj reakciji, a tu je i analitika koja je odavno ušla u mainstream segment sigurnosnih sistema. Lažni alarmi su već godinama Ahilova peta u pogledu iskoristivosti svih prednosti protivprovalnih sistema, bilo da ih se tretira kao nužno zlo, finansijska stavka ili tek manja neugodnost. Danas se kroz integraciju raznorodnih tehnologija poput alarma i videonadzornih sistema, a sve pod nadzorom vještačke inteligencije (AI) i dubokog učenja, analitici omogućava da doslovno nauči da prepozna je li unutar zaštićenog perimetra ljudski uljez ili životinja.

Tu je i promjena modela pružanja usluga protivprovalne zaštite, koja je danas u sjeni svemoćnog oblaka. U takvom tehnološkom ambijentu došlo je do strelovitog uspona modela softvera kao usluge (SaaS), koji je u vrijeme pandemije i napuštenih prostorija tokom zaključavanja i karantina ponudio više nego adekvatnu zamjenu za fizički obilazak lokacija.

Sistem-integratori u svijetu protivprovale su zbog toga morali preći na model trajne usluge (ali i zarade) u odnosu na zastarjeli pristup u kojem instalirate jedan sistem i zaboravite na njega. Pri tome su obje strane profitirale – korisnici od unaprijeđenog kvaliteta usluga protivprovalne zaštite, a integratori od dugoročne zarade na bazi pretplate i aplikacija.

 Izazovi na tržištu protivprovalnih alarma

Kako se zahtjevi industrije mijenjaju, a tehnologija evoluira, u paketu dolaze i novi izazovi. Jedan od njih je i neizbježna komodifikacija na tržištu kućnih protivprovalnih rješenja. Razlog za to je uspon interneta stvari i danas ovaj fenomen neki tradicionalno orijentisani ponuđači rješenja i sistem-integratori vide kao svojevrsnu prijetnju svom poslovanju.

Koji je razlog za to? Za početak, ovi masovno dostupni protivprovalni proizvodi danas odražavaju dominantni etos “uradi sam” koji se promovira korisnicima. On u svojoj srži predstavlja odmak od svijeta profesionalnih instalacija od kojeg zavise ovi ponuđači usluga. Umjesto toga, marketinške kampanje se fokusiraju na jednostavne, laički izvedive instalacije, kao i na kreiranje tzv. pametnih okruženja za rad protivprovalnih uređaja. Takva okruženja danas podrazumijevaju povezivanje ovih uređaja u širi ekosistem pametnih domova i njihovu integraciju sa srodnim tehnologijama.

No, nema koristi od žala za “zlatnim dobom” profesionalnih instalacija. Umjesto toga, i sistem-integratori i instalateri moraju prilagoditi svoju poslovnu praksu aktuelnom trendu i fokusirati se na integraciju, pretplatni model i sveprisutno umrežavanje.

Uprkos ovakvoj percepciji “prijetnji” tradicionalnom tržištu protivprovalnih rješenja, neki proizvođači ovdje vide i odličnu priliku za rast. Fokus na “uradi sam” marketinške kampanje imao je još jedan poslovni učinak: rast svijesti o važnosti protivprovalnih alarma, pametnih brava i drugih uređaja koji mogu poboljšati ukupnu sigurnost doma i zaštititi imovinu korisnika.

Postoji i drugi, ali ne i manje važan učinak: promocija profesionalizma u odnosu između dobavljača i instalatera, koji sada moraju zajedno raditi kako bi zadržali povjerenje korisnika. Tu je stigao i neočekivani spasitelj u vidu pojačane svijesti o važnosti cyber sigurnosti u svijetu protivprovalnih tehnologija. Da, život u eri pametnih zvona i interfona znači da se korisnici sada moraju brinuti i jesu li ovi napredni sistemi izloženi opasnosti od hakiranja.

 Certificiranje i savjet zlata vrijedan

Tu na scenu nastupaju integratori i instalateri koji će korisnicima ponuditi stručne savjete i konsultantske usluge u vezi sa zaštitom ovih sistema i odabirom onih najpouzdanijih. Ovdje je važan i psihološki faktor: ukoliko se korisnici mogu pouzdati u svoja “uradi sam” rješenja u smislu njihove otpornosti na cyber napade, onda je sve super. Ipak, sve veći broj njih upravo zbog cyber sigurnosti i ponude manje kvalitetnih sistema na tržištu i danas bira usluge certificiranih instalatera kako bi zadržali nivo zaštite i mirnog sna koje im “uradi sam” protivprovalni sistem ne može ponuditi.

Tako su instalateri nakon prvobitno obeshrabrujuće faze komodifikacije ponovo došli u centar pažnje unutar lanca snabdijevanja u protivprovalnoj industriji. Certifikacija tu igra važnu ulogu. Profesionalne asocijacije u sektoru sigurnosti sada rade na izradi kodeksa za cyber sigurnost, koji obavezuju instalatere protivprovalnih sistema na primjenu odgovarajućih praksi prilikom njihova postavljanja.

Stavke poput korištenja dovoljno snažnih lozinki i naprednog upravljanja pristupnim pravima danas su jednako važne kao i samo sprečavanje upada. Zapravo, naizgled bezazlen uređaj poput IP detektora danas može lako postati prečica preko koje će napadači ovladati ne samo cijelim protivprovalnim sistemom nego i ostatkom mrežnog sistema s kojim je on povezan u pametnom domu. Na kraju, tu je i ključna stvar koja ide u prilog očuvanju statusa instalatera kao relevantnih karika u ovom lancu – spora, ali trajna promjena svijesti o njihovoj ulozi. U vrijeme kada se potrošačima prodaje ideja da su protivprovalni sistemi postali roba široke potrošnje, neiskorijenjena je i percepcija da ovi proizvodi ne nude isti nivo cyber sigurnosti u usporedbi s onima koje nude tradicionalni, sigurnosno osvješteniji igrači na tržištu alarma. A kako bi se ovi protivprovalni sistemi u konačnici ispravno i instalirali, potrebne su vam usluge profesionalnih integratora i tu se krug zatvara. Ipak, i oni će morati imati na umu da čak i tradicionalisti među proizvođačima protivprovalnih sistema moraju računati na trend potražnje za što umreženijim uređajima s višim nivoom korisničkog iskustva. Sve drugo bi bio put u voljno zaostajanje za konkurencijom.

 Tehnički izazovi i edukacija kao netehnički odgovor?

Sektor protivprovale nije ostao imun ni na preovlađujuće trendove na sigurnosnom tržištu, među kojima je pojačan fokus na edukaciju kao preduslov napretka. U prijevodu, to znači da se korisnicima moraju na dovoljno pristupačan način obrazložiti sve prednosti posljednjih dostignuća tehnologije u protivprovali. Od instalatera se danas više nego ikad traži da, kao preduslov dolaska do korisnika, najprije unaprijede vlastito razumijevanje digitalne tehnologije ako žele da idu u korak s industrijom koja se pomjera ka sve povezanijim i integrisanim sistemima.

Danas krajnji korisnici u sektoru protivprovale, kako u njegovom komercijalnom tako i u rezidencijalnom segmentu, očekuju protivprovalne sisteme koji se povezuju na internet i imaju mogućnost praćenja s bilo kojeg mjesta. Paralelno s tim ide i potražnja za garancijama za nepropusnu cyber zaštitu kako bi se osiguralo da uređaji interneta stvari ne postanu prečac za iskorištavanje ranjivosti u kućnoj ili poslovnoj mreži. Zato se duž cijelog lanca opskrbe u protivprovali danas priča o edukaciji. Kod nešto dalekovidnijih karika u ovom lancu već se javlja zabrinutost u vezi sa brzinom donošenja industrijskih standarda koji, nerijetko, kaskaju za brzinom razvoja tehnologije.

Uzmimo za primjer tehnologiju za daljinski pristup protivprovalnim sistemima. Nerealno je očekivati da će ovi sistemi u skorije vrijeme zadovoljiti državne kriterije kako bi ih se moglo smatrati “profesionalnim” uređajima za praćenje. Kako očekivanja krajnjih korisnika rastu, inžinjeri i dobavljači će se morati potruditi da sami dobro razumiju potrebne standarde tako da usvajanje nove tehnologije više ne ometa fokus na usklađenost sistema s važećim propisima.

Oblak koji vjetar ne pomjera

Jedna od prepreka široj prihvaćenosti SaaS modela u protivprovali je, opet, manjak standarda, čije donošenje ne prati dinamiku razvoja tehnologije. Ipak, oblak je tu da ostane. Oni koji će se na njegovo prisustvo morati najbrže naviknuti su instalateri. Preko cloud sistema se mogu kontinuirano pratiti uređaji i alarmi, uz podržani daljinski pristup. To znači da inžinjeri danas mogu daljinski konfigurisati, ažurirati i dijagnosticirati probleme bez potrebe da posjećuju fizičku lokaciju s instaliranim protivprovalnim sistemima. Sa režima izvođenja popravaka nakon što neka komponenta otkaže sada se prelazi na model preventivnog održavanja. To znatno skraćuje vrijeme zastoja u radu protivprovalnih sistema, uz podršku za redovnu isporuku zakrpi i ažuriranja radi zaštite od novootkrivenih cyber prijetnji.

Mogućnost daljinskog programiranja i konfigurisanja sistema znači da je u protivprovali sada moguće kreirati predloške kako bi se omogućio konzistentan dizajn sistema, praćenje usklađenosti sa propisima, upravljanje alarmnom signalizacijom, slanje automatiziranih izvještaja za korisnike i još mnogo toga. Proizvođači softvera povezanih s oblakom danas često podržavaju instalatere namjenskim aplikacijama na pametnim telefonima i stolnim računarima. To omogućava lakše praćenje i izvještavanje o stanju protivprovalnih sistema. Tu je još jedna važna prednost: SaaS model instalaterima osigurava stabilan prihod, kao i uspostavu novih dodirnih tačaka s klijentima. Sve ovo omogućava instalaterima da, u konačnici, pruže bolju uslugu svojim korisnicima, dok istovremeno smanjuju zastoje u radu protivprovalnih sistema.

 Mogu li oblak i sigurnost zajedno?

Kako je ključni argument protiv šire primjene clouda upravo njegova potencijalna poroznost u odnosu na prijetnje, ponuđači usluga u ovom sektoru se fokusiraju na jaku cyber sigurnost. Zato se mnogi odlučuju za zadržavanje čvršće kontrole nad uslugama protivprovalnog nadzora kroz razvoj i upravljanje vlastitom infrastrukturom u oblaku, korištenje usluga internih softverskih timova i sl. Uprkos većim troškovima, uloženo se vraća kroz percepciju stabilnosti koju korisnici traže. To podrazumijeva održavanje i provjere ažuriranja i zakrpi, kao i redovno mijenjanje šifri. Vlasnici domova u kojima se koristi internet stvari i druge povezane tehnologije imaju koristi od oblaka jer mogu sami kontrolisati svoje korisničko iskustvo i daljinski nadgledati protivprovalne alarme. Ipak, u ovom sektoru danas vlada konsenzus da postojeći sistem odobravanja proizvoda ograničava brzinu širenja cloud tehnologije, čak i uslovima kada je potražnja porasla kao rezultat pandemije COVID-a. Bolje upućeniji tvrde da će se, uz adekvatno donošenje standarda, potpuni prelazak na protivprovalne sisteme u oblaku desiti za nekih pet godina. To znači da će, uprkos optimizmu, primjena SaaS modela u svijetu protivprovale ipak blago kaskati za njegovim pandanima u svijetu kontrole pristupa i videonadzora.

 Šta je All-IP?

Prelazak na IoT ili povezane uređaje već je neko vrijeme važan trend u sigurnosnoj industriji. No, čini se da evolucija sektora videonadzora u ovom segmentu počinje utjecati i na svijet protivprovale. Integracija je i ovdje ključna riječ, jer videonadzorni proizvodi danas nude kapacitet da integrišu protivprovalu sa vlastitim analitičkim sistemima. Međutim, industrijski propisi će vjerovatno favorizirati samostalne protivprovalne sisteme još neko vrijeme, iako IP uređaji sada omogućavaju kvalitetniju integraciju s drugim tehnologijama. Oni se danas često dizajniraju da budu dio jedinstvene sigurnosne platforme od samog početka. Ovo je povezano s rastom svijesti o prednostima koje integrisani sistemi za kontrolu pristupa ili nadzor mogu ponuditi. Naprimjer, ako je alarm registriran u sistemu, sigurnosni timovi mogu uživo pristupiti videosignalu s kamera radi boljeg uvida u stanje na terenu. Ako se ovoj kombinaciji doda još i oblak, sve ove provjere se mogu izvoditi i na daljinu.

Prelazak na tehnologiju koja se oslanja na internet sada se odvija uz marketinšku frazu “sveobuhvatni IP” (All-IP). U razvijenim zemljama poput Velike Britanije u toku su napori da se svi sistemi povezani na stare analogne mreže prebace na IP, što uključuje i sigurnosne i protivpožarne alarme. Odbacivanje zastarjelih sistema i prelazak na IP tehnologiju nudi brojne prednosti i za protivprovalne uređaje jer omogućava kvalitetniju integraciju uređaja i mreža. Istovremeno, IP sistemi danas mogu ponuditi bržu komunikaciju za alarmne uređaje, podržati rad bežičnih sistema i postati gotovo nezamjenjivi ako se želi u potpunosti iskoristiti prednosti sistema u oblaku i daljinskog održavanja.

 Utjecaj trendova na aktere

Ove tektonske tehnološko-regulatorne promjene kreirale su svojevrsni cunami unutar protivprovalnog sektora kao cjeline – njega će, kako bi opstali na tržištu, morati “zajahati” svi akteri u njemu. Među najviše pogođenim su instalateri, koji će morati mijenjati svoje poslovne prakse i izaći na kraj s popularnim “uradi sam” modelom. To traži i promjenu stava i pristupa – ova tranzicija se ne treba promatrati kao opasnost, nego kao izazov. Uz odgovarajuće snalaženje, instalateri će dobiti priliku da ne samo nadograde i poboljšaju sisteme alarmne signalizacije već i da ponude usluge u oblaku i dodatne pogodnosti svojim klijentima. Proizvođačima i dobavljačima fokus je na usavršavanju i edukaciji jer opstanak na tržištu protivprovale danas zavisi od poznavanja IP-a, informatičkih tehnologija i cyber sigurnosti.

Lista aktera pogođenih ovim promjenama završava sa krajnjim korisnicima protivprovalnih uređaja. Kako bi izvukli najbolje iz proizvoda za svoj novac, i oni će morati naučiti što više o novim tehnologijama i praksama, posebno uz pomoć instalatera. U svakom slučaju, svijet protivprovalnih rješenja će u godinama pred nama biti pravo bojno bolje, koje će u sjeni medijski naizgled atraktivnijih sektora proći pravu transformaciju čiji će se efekti dugoročno osjećati.

Pohrana u videonadzoru

Pohrana ima važnu ulogu u sistemu videonadzora. Koji su najnoviji trendovi u tom segmentu i kakvo rješenje korisnik treba? U nastavku opisujemo postojeća rješenja i buduće trendove koji se tiču pohrane

Izvor: asmag.com; E-mail: redakcija@asadria.com

Pohrana je važan element u videonadzoru jer omogućuje ispravno spremanje videosnimaka i pristup materijalu u svakom trenutku. Pri tome, skupovi videopodataka stalno rastu zbog viših rezolucija i dužih perioda zadržavanja materijala. Prema prognozi MarketsandMarketsa, vrijednost globalnog tržišta pohrane za videonadzor će porasti sa 7,5 milijardi američkih dolara u 2020. na 10,2 milijarde dolara do 2025. godine, uz složenu godišnju stopu rasta od 6,1 posto.

 Uređaji za pohranu

Iz perspektive uređaja, mrežni videosnimači (NVR) i dalje su najpopularnije rješenje. “NVR-ovi koji koriste hard diskove (HDD) i dalje su globalno najpopularniji hardver za pohranu videozapisa zbog isplativosti, jednostavnosti instalacije i lakoće upotrebe. Danas su HDD mrežni snimači skoro kao mali računari sa mnoštvom internih tehnologija za ispravljanje grešaka koje ih čine robusnim i pouzdanim. Međutim, kvalitet varira i korisnici bi trebali tražiti renomirane proizvođače koji nude HDD-ove za snimanje videa”, kaže Peter Kim, globalni tehnički konsultant u IDIS-u.

S rastom popularnosti cloud videonadzora, sve više mrežnih videosnimača sada dolazi u paketu sa funkcijama u oblaku. “Mrežni snimač sa cloud rješenjima omogućava ljudima da prate snimke uživo ili pregledaju snimljeni materijal na daljinu preko mreže jednostavnim prijavljivanjem na kompjuter, telefon ili tablet. Ako se alarm aktivira, na uređaj se može poslati obavijest putem e-maila, a korisnik snimak može daljinski provjeriti, sačuvati ili odmah poslati nadležnim organima”, kaže Stefan Lundberg, viši stručni inžinjer u Axis Communicationsu.

Medij za pohranu

Kada je riječ o mediju za pohranu, najviše se koriste hard diskovi. “Hard diskovi su i dalje glavni oslonac za gotovo cjelokupnu pohranu za potrebe videonadzora, čak i u oblaku. Bilo je nekih nestašica hard diskova velikog kapaciteta zbog manjka komponenti i primjene ove tehnologije u svijetu kriptovaluta, za šta su iskorištene ogromne količine prostora za pohranu. U međuvremenu je pad vrijednosti kriptovaluta znatno smanjio potražnju za diskovima velikog kapaciteta”, kaže Alastair McLeod, izvršni direktor Veracityja. On ističe da pohrana na SSD disk nije napredovala u mjeri u kojoj se to očekivalo prije nekoliko godina, jer je tehnologija ostala preskupa za primjene s masovnom pohranom kao što je video. Dodatna prepreka je nedostatak komponenti širom svijeta. Zato su hard diskovi i dalje ključni element pohrane za potrebe videonadzora.

 Softverski definirana pohrana

Softverski definirana pohrana (SDS) se oslanja na kompjuterski program za upravljanje resursima i funkcijama za pohranu podataka. Ona ne zavisi od osnovnog hardvera za fizičku pohranu podataka. SDS postaje sve popularnija infrastruktura za pohranu podataka u IT svijetu zbog više faktora, uključujući rast količine nestrukturiranih podataka, dostupnost servera visokih performansi i popularnost oblaka. Sve više se koristi i u sektoru videonadzora. “SDS polako počinje pokazivati dobre performanse u prostoru videonadzora. Uz agnostički pristup hardveru i fleksibilnost radnih opterećenja, ova opcija pruža velike prednosti onima koji su dobro upućeni u upravljanje ovim tipom infrastrukture za pohranu”, kaže Eugene Kozlovitser, tehnički direktor u BCD-u. Iako ovaj pristup uvodi novi nivo složenosti, prednosti SDS-a mogu nadmašiti tradicionalna okruženja za pohranu. On nudi dovoljno fleksibilnosti da zadovolji širok spektar potreba za korisničkim uslugama. Kako svaki dobavljač softvera nudi drugačiji pristup ovom konceptu, izbor je dovoljno širok za primjene svih razmjera.

 Hiperkonvergentna infrastruktura

U međuvremenu se pojavila i hiperkonvergentna infrastruktura (HCI) odnosno softverski definirani i objedinjeni sistem koji kombinira računarstvo, umrežavanje i elemente pohrane u jednoj platformi. Ovaj model je sve prisutniji i u videonadzoru. “HCI je sljedeći predvidivi korak na tržištu videonadzora. Iako je početak primjene tehnologije sporiji, trend rasta je obećavajući na osnovu novih analiza tržišta. Sve više kupaca želi se što brže prilagoditi ovom modelu i uskladiti ga s konceptom videonadzora kao usluge (VSaaS)”, kaže Kozlovitser.

 Manja potrošnja energije

Budući da sistem za skladištenje troši mnogo energije, smanjenje njene potrošnje je postalo prioritet. “Ključni trend koji će biti od velike važnosti u sistemima za pohranu u videonadzoru je potrošnja energije. Veracity o tome govori već dugi niz godina, ali s nedavnim dramatičnim povećanjem troškova električne energije, više kupaca će ovo početi tretirati kao kritičan faktor pri odabiru rješenja. Manja potrošnja energije znači manje rasipanje toplote, pa se jeftiniji A/C sistemi mogu koristiti uz niže troškove rada”, kaže McLeod. Manja potrošnja energije znači i da se može koristiti UPS manjeg kapaciteta, što opet smanjuje kapitalne i tekuće troškove uz povećanje efikasnosti.

 Veći skupovi podataka

Važno je naglasiti da na pohranu za videonadzor u velikoj mjeri utječe količina videopodataka, koja je zbog više rezolucije i dužeg vremena čuvanja postala veća nego ikada. “U širokom spektru vertikalnih tržišnih sektora vidimo da organizacije moraju pohranjivati videozapise na duže, a ponekad i na jako duge intervale”, kaže Kim te nastavlja: “Naprimjer, u SAD-u propisi predviđaju da voditelji prodaje kanabisa moraju čuvati videonadzorne snimke i do 90 dana na lokacijama za uzgoj i logistiku, kao i u centrima za distribuciju. Ovo je ujedno i standardno vrijeme čuvanja za različite sektore na Bliskom Istoku, prije svega u bankarstvu i finansijama.”

“Pored dužih perioda čuvanja snimaka, znatno se povećava i obim podataka koji se generiraju. Mnogi su korisnici prije nekoliko godina prešli na Full-HD sisteme. Sada vidimo da kamere od 5 MPx postaju norma jer kupci traže dodatne pogodnosti videoanalitike pogonjene vještačkom inteligencijom. Za nadzor širih zona praćenja kao što su javni prostori, parkirališta, veliki perimetri i stadioni 4K PTZ kamere trenutno su najbolje rješenje”, dodaje on. Jasno je da veći podaci zauzimaju više prostora, što povećava troškove pohrane. Srećom, napredak tehnologije, posebno u oblasti kompresije, uspio je riješiti ovaj problem. “Algoritmi kompresije videosnimaka koriste se za kodiranje smanjenjem i uklanjanjem suvišnih informacija iz originalnog zapisa. Ovi algoritmi lociraju rejone u videu koji su već prikazani, tako da se može izbjeći suvišno slanje signala u svakom narednom kadru. Algoritmi također prepoznaju mjesta u videu u kojima se detalji mogu ukloniti bez smanjenja vizuelnog kvaliteta”, kaže Lundberg.

“Napredak u tehnologiji je značio da su ukupni troškovi pohrane podataka manji. Prelazak sa H.264 na H.265 standard tokom protekle decenije doveo je do smanjenja troškova za 50 posto, dok je dodavanjem inteligentnih kodeka donijelo smanjenje od dodatnih 30 posto, uz znatno manje zahtjeve za pohranom”, kaže Kim. Osim toga, korisnici mogu izabrati da koriste tehnologiju prilagodljivog prijenosa (MAT) na određenim kamerama kako bi postigli uštedu do 90 posto na pohrani i propusnim kapacitetima u poređenju sa starijim H.264 sistemima. Kada je uključena – a mnogi korisnici to zanemaruju – MAT tehnologija može biti posebno efikasan alat, ograničavajući prijenos za intervale bez kretanja na sceni tokom nadzora uživo.

Kako odabrati najbolje rješenje

Pohrana osigurava da snimljeni video ostane adekvatno sačuvan, kao i da mu se može pristupiti kad god je to potrebno. S obzirom na njegovu važnu ulogu, kupovini rješenja treba pristupiti pažljivo. U nastavku ćemo objasniti kako možete odabrati sistem pohrane koji vam najbolje odgovara. Jedan od načina da odaberete najbolje rješenje za pohranu je da uzmete u obzir broj kamera. Ti se brojevi mogu podijeliti na male, srednje i velike instalacije.

Mali broj kamera (do 32 kamere)

Postoje dva pristupa ako korisnik ima mali broj kamera. “Jedan je konvencionalni NVR sistem s ugrađenom memorijom, koji može biti integrisani uređaj ili koristiti zasebnu klijentsku aplikaciju za upravljanje sistemom. Drugi je odabir rješenja u oblaku, bez lokalne opreme izuzev u kamerama. Međutim, ukupni troškovi vlasništva za ova rješenja mogu biti prilično visoki zbog stalnih troškova pretplate, posebno u poređenju s pouzdanijim VMS sistemima na mrežnim snimačima koji mogu trajati godinama”, kaže Alastair McLeod, izvršni direktor Veracityja.

“Za najmanje primjene kompaktni 4-kanalni i 8-kanalni NVR sistemi mogu biti najisplativiji. Oni su popularan izbor za maloprodajne objekte i lokacije kao što su kafići, restorani i apoteke. Ipak, za većinu malih i srednjih preduzeća 16-kanalni ili 32-kanalni NVR obično nudi interni i eksterni kapacitet pohrane koji im je potreban za potpunu pokrivenost lokacije. Ovi uređaji im daju fleksibilnost za skaliranje i prilagođavanje”, kaže Peter Kim, globalni tehnički konsultant u IDIS-u.

Srednji broj kamera (32 do 100 kamera)

Kako se broj kamera povećava, oblak više nije idealno rješenje. Plaćanje 100 pretplata za snimanje plus nabavka kapaciteta za mrežnu propusnost od, naprimjer, 400 Mbps može biti veoma skupa. Ovdje je optimalno rješenje jedna ili dvije NVR jedinice sa klijentskim računarom. Druga opcija, u zavisnosti od stvarnog broja kamera i vremena zadržavanja snimaka, jeste i integrisani server za pohranu i snimanje velikog kapaciteta u kombinaciji sa klijentskim računarom ili upravljanjem preko interneta.

Veliki broj kamera (100 do 5.000 kamera)

Veći sistemi zahtijevaju složenije projektovanje kako bi se osiguralo da kupac dobije rješenje koje mu je potrebno za konkretnu primjenu. “Ne preporučujemo sisteme koji mogu uključiti veliki broj kamera na jedan server jer to sistem čini daleko manje otpornim. Dakle, ne više od 100 kamera po serveru. Tako bi sistem od 1.000 kamera imao minimalno 10 servera plus najmanje jednu rezervnu jedinicu u slučaju kvara”, kaže McLeod.

Lokalna rješenja vs. oblak

Kako je navedeno, lokalna i cloud rješenja imaju svoje prednosti i nedostatke. Korisnici bi ih trebali birati na osnovu vlastitih scenarija, uključujući broj kamera i dostupnost mrežnih kapaciteta. “Dok pohrana u oblaku raste na tržištu, povećani zahtjevi za propusnim kapacitetima koje ona nosi predstavljaju stanoviti problem. Korisnici mogu pribjeći pohrani videa niže rezolucije kao rezervne kopije, ali to nije idealno ako je snimak potreban u dokazne svrhe”, navodi Kim. “Lokalna pohrana u većini slučajeva i dalje može ponuditi najbolju vrijednost i najviše prednosti za korisnike. Kada se koristi robustan i pouzdan hardver, problemi održavanja će se smanjiti, a odabir jednog dobavljača umjesto rješenja za kombiniranje i spajanje također može biti od koristi.” Hibridno rješenje koje kombinira najbolje od oba svijeta može biti dobra opcija za neke korisnike. Opcija hibridne implementacije je odlično rješenje za one koji imaju dovoljno stručnosti za upravljanje takvom arhitekturom. Uz korištenje lokalnih servera, proširenje u vidu poveznice na javni ili privatni oblak može biti još bolja opcija.

 Kalkulator za pohranu

Da bi izračunao koliko prostora za pohranu mu je potrebno, korisnik može imati koristi od tzv. kalkulatora za pohranu. “S vremenom će se poslovne potrebe vjerovatno mijenjati, kao i potrebe za nadzorom. Korisnik može dodati nove lokacije ili novi prostor postojećoj lokaciji i zato će mu trebati više kamera. Zauzvrat će mu trebati i više prostora za pohranu”, smatra Stefan Lundberg, viši stručni inženjer u Axis Communicationsu. Metoda procjene kapaciteta za pohranu je vrlo važna i ona je obično ugrađena u alate za projektovanje sistema. Za jako velike sisteme važno je proći i probni rad kako bi se poboljšala procjena.

Ipak, korisnik treba biti oprezan kada koristi kalkulator za pohranu. McLeod smatra da većinu kalkulatora za pohranu nude proizvođači koji će pokušati naglasiti efikasnost svoje kompresije slike. Međutim, najbolji i najprecizniji način za procjenu potrebnog prostora za pohranu je korištenje kalkulatora koji koristi prosječnu brzinu prijenosa po kameri kao ulazni podatak. To je poželjnije nego kalkulatori koji koriste standardnu brzinu sličica u sekundi, tip kompresije, aktivnost na sceni i postavke rezolucije. Naprimjer, full HD kamera pri 30 fps i korištenjem H.264 kompresije treba oko 4 Mbps za pouzdani tok videopodataka visokog kvaliteta.

Dodatni faktori

S obzirom na to da je pohrana jednako osjetljiva na narušavanje sigurnosti kao i drugi umreženi uređaji, potrebno je poduzeti mjere cyber sigurnosti. “Mjere kao što su šifriranje particije, kontrola pristupa zasnovana na ulogama, jaka sigurnost krajnjih tačaka i redundantnost neophodne su za svaki plan cyber zaštite. Sa podacima u oblaku ili lokalnoj pohrani zaštita pohranjenih podataka jeste i treba biti glavni prioritet za svakog korisnika. Bez obzira na količinu videonadzornih podataka ili lokaciju na koju ih želite pohraniti, uvijek je najbolja praksa imati svijest o tzv. nultom povjerenju kada je u pitanju pristup pohranjenim privatnim informacijama”, kaže Kozlovitser.

Kada korisnik reciklira ili odlaže svoje mrežne videosnimače, važno je napomenuti da sav sadržaj na njima treba izbrisati. “Kada se NVR ili VMS sistemi zamijene ili skinu s mreže, oni se obično čuvaju tokom perioda zadržavanja kako bi se stariji snimci zadržali dok se svi automatski ne izbrišu. Sistem je tada spreman za reciklažu ili odlaganje. U tom procesu vrlo je važno sigurno izbrisati svaki medij za pohranu videozapisa ili medij koji sadrži osjetljive konfiguracije poput certifikata i lozinki”, kaže Lundberg. “Najbolja je praksa demagnetizirati svaki medij za pohranu ili fizički uništiti diskove koji su imali snimljene video podatke. Presnimavanje disk jedinica nije garancija da će svi podaci biti potpuno izbrisani”, kaže Kozlovitser dodavši kako recikliranje starih NVR jedinica uvijek treba obavljati R2 certificirana ustanova, odnosno ona koja može izdati odgovarajući certifikat po završetku procesa.

Alarm Automatika: Nova razina komfora uz Ajax alarmni sustav

Ajax nije samo idealno rješenje za dom ili ured. Sustav je dizajniran da bude fleksibilan i za profesionalnu upotrebu. Danas, zahvaljujući širokom rasponu uređaja i scenarija automatizacije, Ajax je instaliran u bolnicama, tvornicama, poslovnim centrima, proizvodnim lancima i bankama diljem svijeta

Piše: Lana Klobas, voditeljica marketinga veleprodaje, Alarm automatika; E-mail: lana@alarmautomatika.com

Već smo navikli na stalne inovacije iz tvornice globalno prepoznatog alarmnog sustava Ajax. S novom linijom proizvoda korisniku Ajax sustava znatno se poboljšava kvaliteta života uz zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba za sigurnošću, praktičnošću i udobnošću. Zahvaljujući posebnom dizajnu i lakoći korištenja, Ajax sigurnosni sustav u kratkom je vremenu postao “ljubimac” krajnjih korisnika, ali i instalatera tehničke zaštite, kojima omogućuje jednostavnu i brzu instalaciju, uz brojne uštede u održavanju te eliminaciju lažnih alarma. Promatramo li evoluciju Ajax sustava od 2015. godine, kad je krenula priča ovog revolucionarnog i drugačijeg sigurnosnog sustava, vidljivo je da njihova usmjerenost na kupca izravno utječe na uspjeh proizvoda. Strelovit rast njegovih korisnika direktno je vezan za stalno uvođenje novih, još naprednijih rješenja u liniju proizvoda.

 Ajax LifeQuality

Uz već provjerena Ajax sigurnosna rješenja koja efikasno preveniraju provalu, požar ili poplavu, sada se pojavljuju nova rješenja usmjerena na kvalitetu života. Prvo takvo rješenje je Ajax LifeQuality, proizvod namijenjen poboljšanju kvalitete zraka u prostoriji koja izravno utječe na zdravlje, produktivnost i udobnost korisnika. LifeQuality će tako nadzirati temperaturu, koncentraciju vlage ili korisnika upozoriti na povećanu koncentraciju ugljičnog dioksida (CO2). Tu je i novi LightSwitch za naprednu kontrolu rasvjete, kao i WaterStop, koji će efikasno unutar pet sekundi zaustaviti poplavu automatskim fizičkim, na licu mjesta, ili daljinskim zatvaranjem vode putem Ajax korisničke aplikacije. Tu je i nova generacija linije detektora za prevenciju požara i trovanja ugljičnim monoksidom – FireProtect 2. No, Ajax nije samo idealno rješenje za dom ili ured. Sustav je dizajniran da čim fleksibilniji bude i za profesionalnu upotrebu. Danas, zahvaljujući širokom rasponu uređaja i scenarija automatizacije, Ajax je instaliran u bolnicama, tvornicama, poslovnim centrima, proizvodnim lancima i bankama diljem svijeta.

 Kako funkcionira Ajax sustav

Ajax bežični alarmni sustav je baziran na EN50131 Grade 2 komponentama, koje se međusobno mogu kombinirati i slagati u sustav, čija primjena tada postaje zaista šarolika. Uređaji bijele ili crne boje uklopit će se u gotovo svaki dekor prostora u koji se ugrađuje. Postavljanje, upravljanje i nadzor Ajax sustava vrši se u potpunosti putem pametnog telefona, uz unaprijed instalirane baterije s trajanjem do sedam godina. Ovo ga čini jednostavnim za instaliranje i korištenje. Spajanjem na internet putem LAN-a i/ ili mobilne podatkovne mreže može se osobno nadzirati ili povezati s dojavnim centrom.

Sustav se temelji na pametnom telefonu vlasnika koji se koristi za sve instalacijske parametre i konfiguraciju. Alternativno, ukoliko je potrebno, konfiguraciju i upravljanje može vršiti instalater. Komunikacija između uređaja je bežična veza naziva Jeweller (vlastiti Ajaxov protokol), dometa do 2.000 metara. Jednom instaliran i podešen, sustav se može uključiti/isključiti pomoću besplatne mobilne aplikacije, tipkovnice ili daljinskog. Na centralni Hub (Hub 2 Plus) moguće je spojiti do 200 uređaja i 200 korisnika sustava.

Zahvaljujući konstantnom tehnološkom razvoju svojih proizvoda i prilagodbi korisniku, Ajax je uveo posebnu liniju vanjskih i unutarnjih detektora pokreta s kamerom, koji pomoću vizualne verifikacije sprječavaju nepotrebne intervencije (u slučaju da korisnik zaboravi deaktivirati alarm). Ovi specijalni detektori emitirat će fotografiju sumnjivog događaja na mobilni telefon korisnika za manje od devet sekundi, a za razliku od nadzornih kamera, Ajax MotionCam detektor neće ugroziti privatnost korisnika jer kameru aktivira isključivo u slučaju alarmnog događaja.

 Bežični alarmni sustav s najviše nagrada u Europi

Posebnost Ajax protuprovale prepoznala je i struka, koja ju već godinama nagrađuje nizom posebnih strukovnih priznanja i nagrada. Ovo Ajax čini najnagrađivanijim bežičnim sustavom u Europi. Tvrtka je lani u Europi otvorila novu tvornicu, dok istovremeno bilježi galopirajući rast korisnika diljem svijeta. Ukratko, Ajax ima sve najbolje značajke alarmnih sustava iz prošlosti, uz dodatak vlastitih inovativnih tehnologija i implementaciju korisnicima prilagođene kontrole putem mobitela. Uz sva ova poboljšanja korisnici uvijek znaju da su njihovi domovi sigurni.

Šta kameri omogućava snimanje u niskim svjetlosnim uslovima?

Noćni nadzor je kritična komponenta sigurnosti. IP kamera koja pruža dobru sliku u niskim svjetlosnim uslovima stoga može igrati ključnu ulogu. U ovom članku pobliže ćemo razmotriti sigurnosne kamere koje mogu snimati pri slabom osvjetljenju i istražiti tehnologije koje im to omogućavaju

Piše: William Pao, asmag.com; E-mail: redakcija@asadria.com

 Tri su vrste kamera koje se koriste za snimanje pri slabom osvjetljenju: specijalizirana low light ili kamera za noćno snimanje s objektivom, senzorom i procesorom signala slike za snimanje pri slabom intenzitetu svjetlosti, zatim kamera s IR osvjetljivačem i termalna kamera.

IR kamere za noćno snimanje dolaze s osvjetljivačima koji mogu emitovati infracrveno svjetlo radi dobijanja detaljne slike pri slabom osvjetljenju. Prave kamere za dnevno/noćno snimanje imaju IR filter, koji može filtrirati infracrveno svjetlo tokom dana. Nadzorne kamere imaju pametnu IR tehnologiju koja u skladu s tim prilagođava jačinu emitovanog infracrvenog svjetla. Odgovarajuća procjena lokacije je neophodna kako bi se utvrdilo da li je maksimalna udaljenost iluminatora dovoljna da adekvatno osvijetli područje kako bi se dobile kvalitetne slike pri slabom osvjetljenju.

Termalne kamere se oslanjaju na zračenje koje emituje objekat umjesto na vidljivu svjetlost. Što je neki predmet topliji, to više zračenja emituje. Senzor u termalnoj sigurnosnoj kameri detektuje toplotne obrise i prikazuje ih kao različite objekte na termalnoj slici. To ih čini idealnim za nadzor komercijalnih i stambenih područja ili državnih instalacija s malo ili nimalo svjetla ili područja sa slabom vidljivošću uzrokovanoj maglom ili dimom. Nove tehnologije kao što su bispektralne kamere, AI i videoanalitika čine današnje termalne kamere još moćnijima, proširujući njihovu upotrebu.

Kako radi kamera za noćno snimanje?

Kamera za snimanje noću ima niz funkcionalnosti koje joj omogućavaju da hvata jasnije slike tokom noći i u drugim zahtjevnim svjetlosnim uslovima. Ovo je važno jer se mnoge kriminalne radnje dešavaju noću. Prema američkom Uredu za maloljetničko pravosuđe i prevenciju delinkvencije, najviše se nasilnih zločina koje počine odrasle osobe dogodi oko 21 sat. Najbolja sigurnosna kamera za snimanje noću može pri slabom osvjetljenju uhvatiti slike dovoljno kvalitetne da mogu poslužiti kao forenzički dokaz za organe za provedbu zakona, odnosno istražitelje zločina. Također treba napomenuti da su ove kamere, osim snimanja pri slabom osvjetljenju, korisne i kada nije praktično koristiti osvjetljenje, bilo zbog cijene ili potrebe za prikrivenim snimanjem.

 Funkcionalnosti i karakteristike sigurnosnih kamera čine ih pogodnim za niz primjena. “Tipično se primjenjuju na mjestima gdje nema dodatnog osvjetljenja ili gdje kamere s integrisanim ili eksternim IR-om nisu poželjne. Neki od takvih primjera mogu biti kritična infrastruktura, parkovi, prodavnice ili nadzor gradova”, kaže Aaron Saks, viši menadžer marketinga proizvoda u Hanwha Techwinu. “Prvi i najčešći slučaj upotrebe je nadzor područja koja su podložna promjeni intenziteta svjetla, kao što su vanjski prostori i perimetri. U tim slučajevima kretanje sunca određuje uslove osvjetljenja, tako da je sigurnosnom osoblju potrebna kamera koja može dobro raditi i danju i noću. Koriste se i u zatvorenim javnim prostorima, kao što su parkirališta, koja u istom frejmu mogu biti izuzetno i svijetla i tamna”, ističe Stefan Lundberg, viši stručni inžinjer u Axis Communicationsu, i dodaje: “Izazov je u tome što su kamere često konfigurisane za određeni raspon svjetlosti, ali kada su slike nedovoljno ili preeksponirane, često je nemoguće identificirati objekte i ljude. Tehnologija kao što je široki dinamički raspon (WDR) može riješiti problem primjenom više nivoa ekspozicije, poboljšanjem kontrasta i naprednim algoritmima koji smanjuju šum i povećavaju signal slike.”

Dahua je, naprimjer, nedavno predstavila IP kamere sa Smart Dual Illuminators tehnologijom, pri čemu IR osvjetljenje koriste kao zadano rješenje za osvjetljenje, diskretno nadzirući scenu. Kada se dogode unaprijed definisani događaji – obično otkrivanje osobe na licu mjesta – Dahuina kamera automatski prelazi s infracrvenog na bijelo svjetlo, pružajući slike u boji.

Kako sigurnosna kamera snima noću?

Kamera za noćno snimanje ima više načina rada. U režimu slabog osvjetljenja kompenzacija pozadinskog osvetljenja (BLC), P-iris kontrola, vrijednost ekspozicije (EV), kontrola automatskog pojačanja i funkcije digitalnog smanjenja šuma rade zajedno kako bi se postigle jasne slike u boji u uslovima slabog osvjetljenja. U dnevnom i noćnom režimu kamera prelazi u IR način rada kada osvijetljenost padne na određeni broj luksa (obično 5 do 10 luksa, oko zalaska sunca). U IR modu kamera snima crno-bijele slike. Treba napomenuti da se s vremena na vrijeme može pojaviti fenomen koji se zove infracrveno zasjenjenje, pri čemu objekat postaje previše svijetao da bi se mogao identificirati. Da bi to prevazišao, korisnik može podesiti EV, BLC i postavke za smanjenje prekomjerne ekspozicije.

U uslovima slabog osvjetljenja kameri se može pomoći eksternim ili ugrađenim osvjetljivačem, koje može emitovati IR (nevidljivo) ili bijelo (vidljivo) svjetlo. “U postavci kamere može se promijeniti nivo svjetline slike; međutim, previše će unijeti šuma, pa je važno pronaći ispravan balans da bi se dobila optimalna slika. IR iluminatori se mogu koristiti za dobijanje svjetlijih slika u potpuno mračnim okruženjima. Međutim, u ovom načinu rada slike moraju biti prihvatljive kao crno-bijele. Manja brzina zatvarača pomaže da se dodatno poveća osjetljivost. S druge strane, to utječe na brzinu izmjene kadrova i naknadno zamućenje slike objekata u pokretu. Čak i mala količina svjetlosti može drastično poboljšati kvalitet slike noću, pa razmislite o postavljanju dodatnog osvjetljenja osjetljivog na pokret u kritičnim područjima”, kaže Adam Lowenstein, direktor upravljanja proizvodima u i-PRO Americasu.

“Dodavanje bijelog svjetla kameri može poboljšati performanse ako objekti nisu previše udaljeni. Općenito su važne postavke ekspozicije. Međutim, uvijek treba uzeti u obzir kompromis između kvaliteta i zamućenja slike. Poboljšanja slike kao što su WDR, smanjenje šuma ili poboljšanje intenziteta boja su korisni, ali mogu utjecati na zamućenje pokreta”, napominje je Sören Litwitz, šef upravljanja proizvodima za IoT portfolio u MOBOTIX-u.

Low-light sigurnosne kamere i jačina rasvjete

Proizvođači kamera često koriste količinu osvijetljenosti u luksima da naznače minimalno osvjetljenje potrebno da kamera za noćno snimanje snima video/slike vidljivog kvaliteta. Dakle, luks (mjerna jedinica osvjetljenja) označava količinu svjetlosti na određenoj površini i daje korisnicima informaciju o osjetljivosti kamere na slabo svjetlo. Jarka sunčeva svjetlost, naprimjer, ima 107,639 luksa, dok, kada je riječ o slabom osvjetljenju, pun mjesec ima 0,108 luksa, četvrtina mjeseca 0,0108 luksa, svjetlost zvijezda 0,0011 luksa, a oblačna noć samo 0,0001 luksa.

Umjesno je ovdje spomenuti da postoje stručnjaci koji dovode u pitanje određivanje potrebne količine luksa jer mjerenja ili testiranje osvjetljenja nisu standardizirani među brendovima te kamere mogu drugačije sakupljati svjetlost, što otežava ili dovodi do (potencijalno) nepreciznog upoređivanja kamera za noćno snimanje različitih proizvođača. Stoga bi kupci trebali koristiti ovo kao smjernicu, ali ne i apsolutnu vrijednost jer i drugi važni faktori utječu na ukupne performanse pri slabom osvjetljenju.

Koji je intenzitet svjetlosti potreban za noćno snimanje?

IP kamera koja snima pri slabom osvjetljenju s IR funkcijom može snimiti crno-bijele slike pri samo 0,0001 luksa. Međutim, hvatanje boja u mraku postaje sve važnije jer boja pruža više forenzičkih informacija. Najbolja sigurnosna kamera za noćno snimanje, dakle, može snimiti dobre slike u boji čak i u uslovima ekstremno slabog osvjetljenja. “Standardne kamere pri slabom osvjetljenju su obično ispod 1 luksa. Specijalne kamere pri slabom osvjetljenju mogu ići i do 0,006 luksa ili čak 0,004 luksa, sve dok isporučuju slike u boji”, kaže Saks.

 Faktori koji određuju performanse kamere pri slabom osvjetljenju

Tri osnovna faktora određuju performanse kamere pri slabom osvjetljenju. To su: objektiv, senzor slike i procesor signala slike.

Objektiv

IP kamera sa dobrim mogućnostima snimanja pri slabom osvjetljenju mora početi od objektiva, koji određuje koliko svjetlosti može ući u nju. Uz to, važno je uzeti u obzir vrijednost f-koraka objektiva. “Kada gledate performanse u uslovima slabog osvjetljenja, važno je da budete sigurni da kamere imaju odgovarajući objektiv. Manja vrijednost f-koraka znači da objektiv ima širi maksimalni otvor blende i da će bolje raditi pri slabom svjetlu. Neke kamere imaju mogućnost automatskog podešavanja otvora blende (također poznatog kao iris) u zavisnosti od dostupnog svjetla, što ih čini pogodnim za različite vrste scenarija”, rekao je Lundberg.

Senzor slike

Kada svjetlost uđe kroz leću, ona prodire do senzora slike, koji dalje pretvara svjetlost u električne signale. Postoje dvije glavne vrste senzora slike: CCD i CMOS. CCD je skraćenica za charged-coupled device, odnosno elektronski uređaj na čijoj se površini nalaze milioni fotosenzitivnih dioda. Njegova prednost su dobre performanse u uslovima slabog osvjetljenja, dobar WDR i nizak nivo šuma. Nedostaci su velika potrošnja energije i, naravno, veći trošak. CMOS je skraćenica za complementary metal-oxide-semiconductor, odnosno komplementarni metal-oksidni poluprovodnik. Njegove prednosti su visoka rezolucija, odlična boja i ekonomičnost, a nedostaci visoka buka i umjerena osjetljivost. U pogledu CMOS-a važno je spomenuti Sonyjeve tehnologije STARVIS i STARVIS 2, koje su posebno razvijene za CMOS senzore slike. Pružaju visok kvalitet slike u vidljivoj svjetlosti, kao i u spektru blizu infracrvenog svjetla. STARVIS 2 dalje nudi visok dinamički raspon (AD 12 bit) od preko 8 dB u jednoj ekspoziciji, više od STARVIS piksela iste veličine. Kada su u pitanju senzori slike za najbolje sigurnosne kamere pri slabom osvjetljenju, veličina igra važnu ulogu. “Što je senzor veći, to više svjetlosti može prikupiti, što direktno doprinosi boljoj izvedbi pri slabom osvjetljenju. Potreban je i visokoosjetljiv senzor slike, ali on mora imati uravnotežene performanse i ne unositi previše šuma u signal”, napominje Lowenstein. “Kamere namijenjene za snimanje pri slabom osvjetljenju imat će posebno dizajnirane senzore koji su općenito veći, kao i veće piksele, kako bi uhvatili više svjetla. Često ovi senzori mjere od 1/2” do 1”. Osim toga, dizajn senzora je takav da se toplota odvodi od piksela kako bi se spriječilo da se toplota interpretira kao šum na slici. Ovi atributi poboljšavaju osjetljivost, kao i omjer signala i šuma”, kaže Saks.

 Procesor signala slike

Konačno, za dobru IP kameru koja radi pri slabom osvjetljenju važan je procesor signala slike. “Kvalitet slike često se oslanja – barem djelomično – na sofisticirane mogućnosti obrade slike, posebno na napredno filtriranje šuma. Većina scena će imati neke varijacije u osvjetljenju, a napredni algoritmi za obradu slike znače trenutno prilagođavanje promjenjivom intenzitetu svjetlosti. Kao, naprimjer, vozila i vozovi kada se kreću kroz krajolik – posebno kada ulaze i izlaze iz tunela”, rekao je Lundberg.

“Kvalitetni algoritmi za obradu slike su najvažniji za generisanje slika dobrog kvaliteta pri slabom svjetlu. Informacije o boji su vrlo važne u sigurnosti, tako da je važno da čak i u okruženjima sa slabom svjetlošću informacije o boji budu sačuvane. Dobra obrada signala bi trebala biti u stanju posvijetliti slike bez unošenja previše šuma”, rekao je Lowenstein.

 Tri ključna pitanja pri odabiru ispravne kamere

Prilikom odabira najbolje sigurnosne kamere za noćno snimanje, potrebno je odgovoriti na tri važna pitanja: da li korisnik želi snimati video pri slabom osvjetljenju u boji ili crno-bijelo; kako će biti postavljena kamera i koju vrstu scene će nadzirati; te da li korisnik ima posebne zahtjeve ili potrebe? Prvo je, dakle, želi li korisnik snimati video u boji ili crno-bijelo. “Ako korisniku ne smetaju crno-bijele slike noću, može odabrati kamere iz širokog spektra modela opremljenih IR-LED diodama. Ipak, ako su slike u boji potrebne 24 sata svaki dan u sedmici, preporučujemo model koji podržava niže minimalno osvjetljenje (niži broj luksa u specifikaciji)”, rekao je Lowenstein.

Drugi faktor je namjeravana pozicija kamere i nadzirane scene. “Ovo neće samo utjecati na odluku o najboljoj kameri za snimanje pri slabom osvjetljenju, već i o tome hoće li biti potrebno koristiti pomoćno osvjetljenje. Korisnik može zahtijevati detalje kako bi pomogao identifikaciji počinilaca ili jednostavno potvrdio prisustvo uljeza. Možda je alternativa, kao što su termalne kamere ili radar, prikladnija”, rekao je Lundberg.

Konačno, odabir najbolje sigurnosne kamere za noćno snimanje zahtijeva pažljivu procjenu scenarija i potreba korisnika. “Nema općenitog odgovora na ovo pitanje. Uvijek ovisi o pojedinačnoj sceni i namjeri korisnika. Upotreba i dostupnost bijelog svjetla ili IR osvjetljenja u samoj kameri može biti od pomoći – posebno ako objekti nisu previše udaljeni. Inače, to je pitanje razmatranja vrste potrebnih senzora i dostupnih specifikacija senzora, odnosno kamera za snimanje pri slabom osvjetljenju i odlučivanja kako se ona uklapa u željeni scenarij”, rekao je Litwitz. Kao i kod svih drugih videonadzornih kamera, argumenti kao što su cyber sigurnost, robusnost i izdržljivost su uvijek problem. Manje održavanja znači uštedu novca. Također, fleksibilnost i modularnost sistema igraju značajnu ulogu.

NSE3000 SD-WAN sigurnosni gateway

Cambium Networks je na mala vrata ušao na tržište kibernetičke i informacijske sigurnosti predstavljanjem NSE3000 sigurnosnog gatewaya za SMB korisnike. Svi uređaji na mreži sada su zaštićeniji, uz visoku razinu kvalitete, jednostavnosti i komercijalne isplativosti

Piše: Igor Juričan, menadžer razvoja poslovanja Cambium Networksa za Adria regiju, Ingram Micro Hrvatska; E-mail: igor.jurican@ingrammicro.com

Vodeći proizvođač bežičnih širokopojasnih rješenja Cambium Networks prije dvije godine je u ponudu stavio enterprise i industrijske switcheve uz profesionalna Wi-Fi rješenja, a sada je predstavljen i prvi model sigurnosnog firewall uređaja NSE3000 (Network Service Edge) za male korisnike. Ovim su novitetom ušli na tržište kibernetičke i informacijske sigurnosti uz najavu dodatnih modela koji će odgovoriti na veće sigurnosne izazove. Cambium je razvio i hardver i softver, a model NSE3000 pruža napredne sigurnosne, mrežne i WAN servise za mreže malih i srednjih poduzeća te osigurava visoke performanse do gotovo 950 Mbps propusnosti uz SD-WAN funkcionalnost. Zadaća NSE3000 uređaja je nadzor i zaštita lokalne mreže, detektiranje skrivenih prijetnji unutar dozvoljenih sadržaja i uređaja na lokalnoj mreži te sigurnije i učinkovitije poslovanje.

 Jedna mreža, jedno IT iskustvo

Današnje poslovne mreže moraju djelovati s većom učinkovitošću nego ikad, pružajući besprijekorno korisničko iskustvo uz smanjenje resursa i složenosti. IP nadzorne kamere mrežni su uređaji koji su isto tako izloženi potencijalnim hakerskim napadima, pogotovo ako rade sa starijim verzijama softvera koje su ranjive bez odgovarajućih zakrpa. Stariji modeli kamera i nemaju sigurnosne mehanizme. Cambium je odgovorio na te izazove stvarajući jedno IT iskustvo koje spaja pristup mreži, okosnicu mreže, sigurnost, SD-WAN i analitiku, odnosno uvid u mrežu iz centralizirane cnMaestro nadzorne platforme dostupne u cloudu ili kao opcija za virtualizaciju u lokalnom okruženju. Ovakvim pristupom tvrtke mogu maksimizirati učinkovitost svojih mreža i biti ažurniji u odgovoru na incidente, poslovne politike i rješavanje problema.

Cjelovito rješenje

Cambiumov “ONE Network” pristup pomaže pojednostaviti operacije pružajući jedno sigurno i konvergirano IT iskustvo, pretvarajući mrežu iz kolekcije različitih dijelova u jedinstvenu arhitekturu. Platforma integrira profesionalna Wi-Fi rješenja, Layer 3 switching, mrežnu sigurnost, SD-WAN i povezivost kroz fiksnu bežičnu širokopojasnu infrastrukturu upravljanu iz jednog sučelja cnMaestro platforme. Administratori su u mogućnosti upravljati višestrukim mrežnim elementima od ruba mreže do clouda sa zajedničkom vidljivošću, politikama, mrežnom sigurnošću i radnim procesima za rješavanje problema.

Tehničke funkcionalnosti

Uređaj ima sposobnost usmjeravanja i optimizacije prometa, balansiranja prometa kroz dva SD-WAN sučelja te podešavanja kvalitete servisa. Podržani mrežni servisi su DNS, DHCP i RADIUS serveri, a sa sigurnosnog stajališta integriran je firewall, detekcija upada u mrežu i iskorištavanja ranjivosti aplikacija, zaštita od napada na mrežu (IDS/IPS), VPN s multifaktorskom autentifikacijom, ZTNA (Zero Trust Network Access) te kontrola aplikacija kao što su Facebook, YouTube i sl. kroz zabranu korištenja. NSE3000 nudi i procjenu ranjivosti za povezane uređaje, a usluga provodi povremena skeniranja kako bi otkrila CVE (uobičajene ranjivosti i izloženosti) i daje rezultat s preporučenim popravkom.

Evolucija u bežičnom povezivanju: 60 GHz spektar u povezivanju nadzornih kamera

Europske zemlje prihvatile su posljednji nacrt ETSI standarda EN 303 722, koji se odnosi na frekvencijski pojas 57-71 GHz i radijske uređaje za širokopojasni prijenos podataka. Frekvencijski opseg od 60 GHz donosi čist spektar bez smetnji koje su dominantne u 2,4 GHz i 5 GHz pojasu, što utječe na pouzdanost radijskih veza kojima se, naprimjer, prenose sadržaji nadzornih kamera

Piše: Marko Peica, direktor prodaje za Jadransku regiju i Katar, Aikom International; E-mail: marko.peica@aikominternational.com

Cambium Networks cnWave 60 GHz rješenje dizajnirano je za isporuku pouzdanih brzina nalik optičkim vlaknima uz znatno niže troškove investicije i održavanja. Nedavno je predstavljen novi model V2000 kao dodatak portfelju koji sada pokriva uspostavu bežičnih komunikacijskih veza na zračnim udaljenostima od 50 metara do 2,5 km. Ovim tehnološkim prodorom Cambium osigurava visokopropusne radijske veze do 5,5 Gbps uz izuzetno nisku latenciju i tehnike izbjegavanja smetnji. Uređaji dolaze u kompaktnoj veličini, što znači da se lako postavljaju na uličnu rasvjetu ili pročelja raznih objekata uz visoku razinu diskrecije. Frekvencijski opseg od 60 GHz donosi čist spektar bez smetnji koje su dominantne u 2,4 GHz i 5 GHz pojasu, što utječe na pouzdanost radijskih veza kojima se prenose, naprimjer, sadržaji nadzornih kamera. Drugim riječima, čišći spektar znači veće razine modulacija, brži pristup mreži i bolje korisničko iskustvo.
Primjene 60 GHz bežičnih veza

Cambiumova cnWave 60 GHz rješenja koriste se za okosnicu mreže visoke propusnosti, mreže pametnih gradova, povezivanje Wi-Fi pristupnih uređaja na otvorenim prostorima, trgovima, šetnicama te općenito frekventnim lokacijama ili u povezivanju videonadzornih kamera visoke rezolucije, a sve uz djelić cijene žičanih mreža. Također je idealan dodatak pružateljima usluga koji trebaju isporučiti simetrične performanse, što je posebno kritičan zahtjev u današnjem okruženju rada od kuće.

 Više od kapaciteta

Osim visoke propusnosti i niske latencije, cnWave uređaji imaju dva Ethernet sučelja, od kojih je jedno PoE izlaz, putem kojeg se može napajati dodatni vanjski uređaj na lokaciji poput nadzorne kamere, Wi-Fi pristupnog uređaja, LoRA bazne stanice ili nekog drugog PoE uređaja, što je vrlo praktična karakteristika. Podržani TDD/TDMA pristup kanalu i GPS sinkronizacija radijskih uređaja na istoj lokaciji ili geografski dislociranim lokacijama osnova su za skalabilnost mreža, pogotovo u urbanim sredinama. Sinkronizirani sustav smanjuje razinu međusobnih smetnji i maksimizira ponovnu upotrebu istih frekvencijskih kanala, što ga čini visokoučinkovitim. Frekvencijski pojas od 60 GHz može se u većini zemalja Europske unije koristiti bez naknade u vanjskim okruženjima u projektima videonadzora, zaštiti perimetra ili povezivanju dvije ili više lokacija pouzdanim visokopropusnim vezama.

Ljubljanska parkirališta pod nadzorom Synology Surveillance Stationa

Poduzeće LPT je već koristilo NAS Synology poslužitelje za izradu sigurnosnih kopija podataka, pa su ih odlučili testirati i za videonadzor. Synology nudi aplikaciju Surveillance Station, koja je dizajnirana za upravljanje sustavom nadzora i podržava većinu IP kamera dostupnih na tržištu

Piše: Tomaž Zajc, menadžer marketinga, Xenon Forte d.o.o.; E-mail: tomaz@xenon-forte.si

Javno poduzeće “Ljubljanska parkirišča in tržnice” (JP LPT) u Ljubljani upravlja s više od 30 parkirališta namijenjenih parkiranju automobila, motocikala, kamp-prikolica, autobusa i kamiona. Razvoj rješenja za kontrolu parkiranja bio je izravno povezan s razvojem informacijske i komunikacijske tehnologije, posebno s mogućnošću brzog prijenosa podataka, što je omogućilo povezivanje i centralizirano praćenje velikog broja nadzornih kamera. U početku su se koristile analogne kamere koje su bile povezane lokalno s mrežnim videosnimačima, no razvojem optičkih veza pojavila se prilika za nadogradnju rješenja u jedinstveni centralno kontrolirani sustav upravljanja.

Izazov i izbor

U potrazi za najboljim rješenjem testirali su nekoliko različitih sustava. Tražili su jednostavno i integrirano rješenje za videonadzor koje će omogućiti središnji nadzor, brzo pronalaženje i reprodukciju snimaka s velikog broja kamera. Većina testiranih sustava radila je kao softversko rješenje temeljeno na korištenju osobnih računala i velikog broja tvrdih diskova. Najveći su problem, međutim, bile licence za kamere, koje su se morale ponovno nabavljati pri svakoj zamjeni računala, što je značilo i značajan dodatni trošak. Istodobno, poduzeće je već koristilo NAS Synology poslužitelje za izradu sigurnosnih kopija podataka, pa su ih odlučili testirati i za videonadzor. Synology nudi aplikaciju Surveillance Station, koja je dizajnirana za upravljanje sustavom nadzora i podržava većinu IP kamera dostupnih na tržištu. Počeli su s instaliranjem jednog poslužitelja i veoma brzo se pokazalo da je Synology pravo rješenje za upravljanje nadzorom u poduzeću, a ujedno je i isplativo.

Synology nudi širok spektar profesionalnih softvera besplatno prilikom kupnje uređaja, uključujući i rješenje Surveillance Station. Licence za kamere mogu se prenositi, a dvije su već uključene u nabavnu cijenu uređaja. Sustavom se upravlja centralno i on nudi bogat skup značajki uz mogućnost dodatnih nadogradnji.

Rješenje

Danas poduzeće ima sedam poslužitelja povezanih s LPT-ovim kontrolnim sustavom, koje nadgledaju u dva kontrolna centra. Sustav je postavljen redundantno (Synology High Availability), a glavni su poslužitelji duplicirani iz sigurnosnih razloga. Centralni nadzorni sustav sada povezuje skoro 300 kamera na više od 30 parkirališta na širem području Ljubljane.

Kao domaćin (host) podešena su dva poslužitelja Synology RS818+, koja su namijenjena upravljanju sustavom, licencama i postavkama kamere. U ovom je slučaju jedan od njih aktivan, a drugi pasivan, što znači da preuzima aktivnu ulogu samo u slučaju kvara prvog. Na hosta je povezano pet poslužitelja (RS3614xs, RS3617xs ili RS3618xs), koji su namijenjeni za kontrolu videozapisa s oko 250 kamera povezanih na cijeli sustav. Radi sigurnosti ovih poslužitelja instaliran je, kao rezervni, još jedan identičan poslužitelj, koji automatski preuzima ulogu u slučaju kvara jednog od NAS poslužitelja za snimke. Cijeli je sustav povezan s jednim kontrolnim centrom. Gledanje videozapisa u stvarnom vremenu izvodi se putem klijenata na osobnim računalima ili namjenskih VisualStation VS960HD uređaja, koji omogućuju simultanu reprodukciju do 96 kanala u HD kvaliteti bez upotrebe računala.

U oba slučaja korisnici mogu iskoristiti sve značajke Surveillance Stationa, uključujući otkrivanje pokreta, reprodukciju uživo, obavijesti o događajima, integraciju drugih uređaja u okruženje te snimanje i reprodukciju zapisa. Pohrana snimki prilagođena je potrebama, većina ih se nakon određenog vremena presnimava s novim snimkama. Međutim, u slučaju izvanrednih događaja, poput snimaka nesreća ili oštećenja imovine, mogu se čuvati i dulje vrijeme.

Koristi

Uz središnji sustav upravljanja koji pruža Synologyjevo rješenje Surveillance Station, poduzeće “Ljubljanska parkirišča in tržnice” je dobilo rješenje za videonadzor cijele mreže parkirališta s jedne ili, u slučaju LPT-a, s dvije kontrolne točke. Synology podržava širok raspon kamera, pa je bilo moguće instalirati različite modele IP kamera. Središnji sustav upravljanja omogućuje skalabilno proširenje sustava dodavanjem nove jedinice sa samo nekoliko klikova, dok razni analitički alati, poput otkrivanja pokreta, nude mnogo performansi i šalju upozorenje kada se pojave sumnjivi događaji. Pomoću krajnje prilagodljivih postavki administrator može centralno upravljati. Rješenje je isplativo, a cijena svakog uređaja također uključuje namjensko softversko rješenje Surveillance Station i dvije licence za kamere koje se mogu prenositi. Javno poduzeće LPT ispunilo je svoja očekivanja rješenjem za kontrolu parkiranja koje se temelji na Synologyjevom hardveru i softveru. “Synologyjevo rješenje Surveillance Station pokazalo se izuzetno pouzdano i isplativo. Sada možemo učinkovito nadzirati cjelokupnu situaciju na parkiralištima, a u budućnosti planiramo instalirati slično rješenje na druge objekte pod našom kontrolom”, rekao je Borut Baznik iz poduzeća Javni holding Ljubljana d.o.o. U sestrinskim tvrtkama LPP i Žale trenutno se razvijaju dva dodatna sustava također temeljena na tehnologiji kompanije Synology.

Prvenstvo bez ijednog incidenta:Katar, mjesto gdje se stvarala historija

Iako su mnogi kritizirali odluku FIFA-e da jednoj pustinjski vreloj i u sportskom smislu efemernoj maloj zemlji dodijeli organizaciju Svjetskog prvenstva, pa još i u decembru, što je samo po sebi presedan, prvenstvo u Kataru ispalo je po gotovo svemu najbolje do sada. Prikazan je fantastičan fudbal, utakmice je posjetilo najviše gledalaca, a zabilježeno je najmanje sigurnosnih propusta i problema. Kako je domaćinima to pošlo za rukom?

Piše: Nermin Kabahija; E-mail: redakcija@asadria.com

Kako bismo lakše shvatili šta je mala zaljevska zemlja, površinom pet puta manja od Bosne i Hercegovine, uspjela postići u svjetskim okvirima, priču o Svjetskom fudbalskom prvenstvu u Kataru moramo ispričati od samog početka. Katar je na iznenađenje mnogih 2010. pobijedio u utrci za domaćinstvo popularnog mundijala. Odluka FIFA-e da toj zemlji dodijeli domaćinstvo najveće globalne sportske manifestacije izazvala je brojne reakcije i kontroverze, budući da je smještena na Arapskom poluotoku, gdje dnevne temperature dostižu preko 50 stepeni, a pri tome nema razvijenu fudbalsku infrastrukturu. Još kad je odlučeno da se prvenstvo mora igrati u decembru – što je samo po sebi presedan, jer zahtijeva pomjeranja u organizacijama svih fudbalskih saveza koji učestvuju na prvenstvu – nezadovoljstvo sportske javnosti je kulminiralo. Govorilo se da je nemoguće održati takvu manifestaciju u pustinji, da zbog toga Katar uopće neće biti posjećen, da su infrastrukturni problemi nepremostivi, a da će sigurnost posjetilaca biti upitna.

Autsajder iznenadio

Ukratko, prizivao se totalni krah organizatora. Podignute su čak i neke tužbe, zahtijevalo se poništenje odluke i dodjela domaćinstva nekoj evropskoj ili drugoj zemlji. “Izbor Katara bio je velika greška. Katar je premala zemlja, fudbal i Svjetsko prvenstvo su mnogo veći od nje”, govorio je Sepp Blatter, bivši predsjednik FIFA-e. “Da budem još jednom jasan, Katar je velika pogreška i jako loš izbor”, naglašavao je Blatter samo nekoliko dana pred početak prvenstva. Ne ulazeći u način na koji je Katar zaista dobio organizaciju prvenstva i da li je bilo navodne kupovine glasova u organizacijskom odboru za izbor svjetskih prvenstava, sad kad je spuštena zavjesa na mundijal jedno se ipak mora reći – Katar je pobijedio! I to u svakom aspektu. Potpuni autsajder uspio je organizirati najbolje, najzanimljivije, najposjećenije i najsigurnije Svjetsko fudbalsko prvenstvo u historiji, čime je zatvorio usta svim kritičarima, a sebe pozicionirao visoko na globalnoj mapi najprestižnijih i najpoželjnih turističkih destinacija. U nekoliko narednih stranica pokušat ćemo objasniti šta su to domaćini uradili – prvenstveno s nama najvažnijeg sigurnosnog aspekta – kako bi postigli takav uspjeh.

 Katar u brojkama

Za potrebe prvenstva renoviran je jedan i izgrađeno sedam potpuno novih, prelijepih stadiona, unaprijeđena ili izgrađena nova putna, željeznička i aerodromska infrastruktura, postavljeno je više od 15.000 nadzornih kamera, primijenjena su mnoga inovativna sigurnosna rješenja u kontroli pristupa, angažirana prava mala vojska zaštitara i drugih radnika. Broj posjetilaca prvenstva bio je zaista impresivan i premašio je cifru od jednog miliona, dok je prodato gotovo 3,4 miliona ulaznica. Svi oni mogli su uživati u stadionskim zdanjima kakve svijet još nije vidio – luksuzno opremljenim objektima sa klimatiziranim tribinama. Uprkos velikom broju gostiju, prvenstvo se odvijalo u potpuno sigurnom ambijentu, gdje nije zabilježen nijedan ozbiljan sigurnosni prekršaj vezan za terorizam, huliganstvo i navijačko divljanje ili opijanja, čemu je u dobroj mjeri doprinijela i reducirana distribucija alkoholnih pića za vrijeme prvenstva. No, Katar je na ovu organizaciju potrošio oko 200 milijardi dolara, barem se tom cifrom barata u javnosti. Kako god, investicija se potpuno isplatila. Treba spomenuti i to da je u Kataru oboren i rekord za najgledaniji online sportski prijenos u historiji – finalnu utakmicu prvenstva između Francuske i Argentine preko interneta je pratilo više od 2,5 milijardi ljudi širom svijeta.

Sigurnost na prvom mjestu

Opće je poznato da su organizacije velikih sportskih događaja poput Svjetskog fudbalskog prvenstva ili Olimpijade najsloženije sigurnosne operacije, pri čemu je sigurnost postala jedan od najvažnijih faktora cijelog projekta i kao takva jednostavno nema cijenu. Koliko je bitan segment u pitanju, možemo vidjeti iz primjera ranijih manifestacija, poput Olimpijskih igara u Sidneju, gdje je budžet za sigurnost iznosio oko 200 miliona dolara. Danas su ti iznosi mnogo veći i mjere se milijardama. “Evolucija rizika uvjetuje da je, u smislu sigurnosti, svako sljedeće Svjetsko nogometno prvenstvo sve složenije, čime se potvrđuju i temeljne odrednice sigurnosnih studija. Samo na kibernetičku sigurnost potrošeno je više od jedne milijarde američkih dolara. Prilikom dodjeljivanja domaćinstva takvih natjecanja, analizira se vjerojatnost i učestalost terorizma u zemlji domaćinu, zatim razina zločina i drugih pitanja javne sigurnosti, tehničke i stručne kompetencije sigurnosnih snaga, razina složenosti potrebnih sigurnosnih operacija te kapacitet domaćina za odgovor na sigurnosna pitanja različitog spektra. Na takvim je događajima stoga važno formalno institucionalno ustrojstvo sigurnosti”, kaže dr. Luka Leško, direktor Visoke škole za sigurnost iz Hrvatske.

Prema njegovim riječima, otkada im je događaj povjeren 2010. godine, Katar se fokusirao na općenito poboljšanje svoje policijske prakse. “Katar je potpisao memorandume o razumijevanju s Turskom, Francuskom, Sjedinjenim Državama, Marokom, Pakistanom i Ujedinjenim Kraljevstvom, između ostaloga, kako bi osigurao sigurnosnu opremu i osoblje te prikupio primjere dobre prakse. Također je sklopio partnerstvo s Interpolom, Međunarodnim centrom za sportsku sigurnost i Europolom. Ovi posljednji proveli su obuku za sigurnosno osoblje za rješavanje mogućih kriznih scenarija, a organizirana je tzv. Operacija štit za zaštitu zračnog prostora i teritorijalnih voda od terorističkih i drugih prijetnji”, kazao je Leško. Tako su prije početka prvenstva katarske sigurnosne snage, koje su za vrijeme mundijala činile 32 hiljade vojnika i policajaca te 17 hiljada zaštitara, zajedno sa partnerima iz 13 zemalja izvele i petodnevnu vježbu širom zemlje pod nazivom “Watan”. Vježba je imala za cilj provjeravanje gotovosti i spremnosti odgovaranja na hitne situacije. Koliko je priprema bila uspješna, najbolje pokazaju rezultati nakon završetka prvenstva, gdje je zabilježen tek jedan manji incident u fan zoni i koškanje između navijača Argentine i Meksika.

 ISS-ova tehnologija za provjeru vozila

Secur OS rješenje za nadzor podnožja vozila (UVSS) iz ISS-a korišteno je u zaštiti stadiona i drugih objekata i prostora širom Katara. U partnerstvu s lokalnim integratorom Gulf Networks Security Solutions i velikim tehničkim timom na licu mjesta, ISS je postavio 40 UVSS jedinica na kontrolnim punktovima za vozila za osam stadiona, tri logističke zone i fan zone u Dohi i okolini kako bi se zaštitili posjetioci, a proces pregleda vozila učinio sigurnijim, bržim i efikasnijim.

 Jedinstveni kontrolni centar bez presedana

Videonadzorne kamere postavljene na stadionima i prilaznim ulicama Dohe i drugih gradova bile su opremljene tehnologijom prepoznavanja lica, dok su istraživači s Univerziteta u Kataru razvili nadzorne sisteme pomoću dronova koji rade procjenu broja prolaznika na gradskim ulicama. Svi podaci i snimci slali su se u Aspire kontrolni centar, koji su katarski zvaničnici razvili kao sjedište za praćenje sigurnosti kapija, transportnih sistema i servisnih aktivnosti na stadionima i gradskim ulicama. Ovaj centar je bio tehnički centar turnira, gdje su sve operacije za osam stadiona bile centralizirane zahvaljujući jedinstvenoj platformi koja ih je povezala. Opremljen mnoštvom velikih ekrana i videozidova centar je pomalo ličio i na kontrolne sobe poznatih svemirskih agencija NASA-e ili Space X-a. Prostor je popunjen s ELITE konzolama posebno dizajniranim za smještaj različite opreme i monitora. Komandni centar posjedovao je i pravu kriznu sobu s kriznim stolom serije ELITE MEET sa svim potrebnim konektorima za napajanje i povezivanje, te drugim stolovima za sastanke iz te serije. Cijeli projekat je upotpunjen sa stotinu K18 stolica za sve pozicije projekta.

“Ono što vidite ovdje je novi standard, novi trend u radu na stadionima i ovo je naš, katarski doprinos svijetu sporta. Ovo je budućnost stadiona. Odavde možemo otvarati sva vrata na stadionima, i ne samo to”, rekao je Abdurrahman Niyas, izvršni tehnički direktor turnira. Kontrolni centar je nadzirao i sve obližnje vozove podzemne željeznice i autobuse, dok su dronovi davali preciznu procjenu broja ljudi na ulicama. “Imamo odgovor za sve moguće situacije i sve dok nema materijalne štete i povrijeđenih, mi nećemo poduzimati ništa izuzev promatranja”, rekao je Hamad al-Mohannadi, direktor komandnog centra.

Prvo digitalno rješenje za kreiranje pametnih stadiona

Kako bi se svi stadioni pretvorili u jedan digitalni projekat, kompanija Intaleq specijalno je razvila i dizajnirala novo digitalno rješenje za Svjetsko prvenstvo u Kataru. Rješenje, prvo takvo za kreiranje pametnih stadiona u svijetu, pogonjeno je Johnson Controlsovom digitalnom platformom Openblue i Microsoftovim cloud softverom Azure. Svaki stadion je imao svog 3D digitalnog blizanca, tj. interaktivni digitalni model koji je timu stručnjaka iz komandnog centra pružao uživo informacije o sigurnosti, udobnosti i održivosti. Openblue je prikupljao podatke s rubnih uređaja i sistema i usklađivao ih kako bi operaterima omogućio jednostavno iskustvo u procjeni situacija, kao što je prepoznavanje kada sigurnosni problem može utjecati na navijače i igrače ili kako veličina gužve i promjene vremena mogu utjecati na energijsku efikasnost ili uslove igranja.

Prije razvoja ovog novog digitalnog rješenja, veliki sportski događaji oslanjali su se na više sistema i operatera za analizu podataka, pa su odgovori na incidente bili manje efikasni, a zahtijevali su mnogo više vremena, truda i resursa. Međutim, sada digitalni blizanac kroz jedinstveni komandni centar omogućava pregled stadiona u realnom vremenu te interaktivni nadzor, daljinsko upravljanje i kontrolu, više konteksta za aktiviranje alarma i mogućnost rješavanja incidenta znatno brže od tradicionalnog komandno-kontrolnog rješenja. Dodatno, alat za automatizaciju radnih procesa pomaže korisnicima da automatiziraju standardne operativne procedure, omogućavajući im da lakše upravljaju stadionima. Glavni komercijalni direktor Johnson Controlsa Rodney Clark je povodom uspješno obavljenog posla i saradnje s Microsoftom kazao: “Intaleq i stvaranje prve digitalne platforme ove vrste je nevjerovatan dokaz snage partnerstva i mijenja način na koji svijet gleda na primjenu vještačke inteligencije za optimizaciju upravljanja stadionom.”

 Kontrola pristupa

Kompanija HID Global je, treći put zaredom, bila proizvođač pametnih ulaznica za FIFA Svjetsko prvenstvo. Ove godine HID je također pružio potpuno prilagođeno rješenje za kontrolu pristupa vanjskom perimetru i svim izlaznim kapijama kako bi se osigurao nesmetan ulaz/izlaz i olakšala hitna evakuacija. Krivotvorenje je stalna briga organizatora, pa se FIFA oslonila na HID da isporuči oko dva miliona papirnih ulaznica proizvedenih s jedinstvenim sigurnosnim karakteristikama, uključujući i mogućnost radiofrekvencijske identifikacije. Za razliku od karata sa bar kodom, koje se lakše krivotvore, RFID prenosi jedinstveni identitet karte i vlasnika karte putem radiotalasa, a budući da RFID skeneri ne trebaju direktnu vidljivost kao tradicionalni skeneri bar kodova, validacija ulaznica teče bez problema, ubrzavajući ulazak ljudi na velike događaje.

Kao dio projekta, HID je također pružio rješenje za personalizaciju sigurnih karata, uključujući samouslužne kioske za ulaznice za dodjelu medijskih mjesta, ormare za trenutno izdavanje karata sa posebnim štampačima za personalizaciju karata u pokretu, hiljade ručnih skenera i podršku na licu mjesta tokom svake utakmice. Prateća HID-ova platforma za upravljanje događajima (EMP) je pružala podatke u stvarnom vremenu i izvještavanje kroz nekoliko korisničkih kontrolnih ploča, što je pomagalo službenicima sigurnosti i organizatorima događaja da daljinski nadgledaju i upravljaju svime, od broja učesnika na svakoj ulaznoj i izlaznoj tački do akreditacije medija i upravljanja velikim brojem ljudi. Od HID-a je također zatraženo da omogući nivo kontrole pristupa vanjskom perimetru za sigurnosne provjere na svakom stadionu i terenima za treninge širom zemlje. Da bi to uradili, u stotine kapija ugradili su novu, patentiranu UHF booster tehnologiju koju je razvio HID, koja služi kao prateći uređaj za uobičajene UHF čitače i koja poboljšava kapacitet čitanja RFID tagova. Jedinice su integrisane u EMP za nadzor događaja u realnom vremenu i praćenje stanja sistema. Najvažnije je to što se sve ovo odvijalo automatski kako bi se održao nesmetan protok u i iz kapija, te osiguralo optimalno korisničko iskustvo za navijače. “Posjedovanje podataka u stvarnom vremenu o tome kada vlasnici ulaznica ulaze i izlaze iz perimetra je ključno za organizatore događaja kako bi osigurali najbolje moguće iskustvo za navijače i akreditovane osobe, kao i da dobiju podatke o tome kojoj je kapiji potrebno posvetiti više pažnje u kontekstu kontrole gužve i hitne evakuacije”, pojasnio je Cesare Paciello, voditelj projekta.

 Hayya kartica

Svi domaći i gostujući međunarodni navijači koji su htjeli prisustvovati utakmicama Svjetskog prvenstva morali su aplicirati za Hayya karticu za digitalnu identifikaciju. Riječ je o identifikacijskom dokumentu za posjetioce zasnovanom na pametnoj tehnologiji, koji sadržava sve potrebne informacije potrebne za ulazak na turnir. Svaka osoba koja je prisustvovala bilo kojoj od utakmica morala je imati tu karticu, uz odgovarajuću kartu, a korisnici su je mogli preuzeti u dva oblika: kao fizičku pametnu karticu ili digitalnu karticu putem Hayya aplikacije. Kartica je služila i kao viza, uz pokazivanje pasoša, i omogućavala je posjetiocima višestruki boravak u Kataru u trajanju od 60 dana. Njena primjena počela je deset dana prije prvenstva, 27 dana tokom turnira i 23 dana nakon njegova završetka. Također je služila i kao dozvola za ulazak u Katar za sve međunarodne putnike, bez obzira na razlog, i bila je jedini način ulaska između 1. novembra 2022. i 1. januara 2023. Prednost Hayya kartice bio je i pristup besplatnom javnom prijevozu na dane utakmica. Bilo da su koristili metro, tramvaj ili autobus do i od stadiona, hotela ili mnogih znamenitosti između njih, korisnici su mogli koristiti svoju Hayya karticu do svake destinacije. No, ona se mogla koristiti i za određivanje tačne lokacije korisnika, ukoliko se ukazala potreba za tim.

 Ofsajdi su prošlost

Kako bi se pobrinula da regularnost utakmica bude na najvišem nivou, FIFA je za Katar pripremila nekoliko provjerenih i jednu sasvim novu tehnologiju. Goal tehnologija i VAR su nešto na što smo navikli i što je već postalo standard u fudbalu, mada je novina da se u Kataru izgubljeno vrijeme na konsultacije sa VAR-om moralo u potpunosti nadoknaditi, zbog čega su nerijetko utakmice trajale i po petnaestak minuta duže. Zanimljivo, finalna utakmica između Argentine i Francuske imala je četiri produženja, koja su trajala ukupno 22 minute, pa se seriji penala pristupilo tek nakon nevjerovatne 142 minute utakmice.

No, na mundijalu u Kataru iskazala se i jedna nova tehnologija – poluautomatski ofsajd (SAOT). Namijenjena da bude alat koji će olakšati donošenje bitnih odluka na utakmici prilikom spornih situacija kakvi su ofsajdi, potpuno je opravdala svoju ulogu. Tehnologija poluautomatskog ofsajda funkcionira pomoću 12 specijalnih kamera u krovnoj konstrukciji stadiona koje stalno prate i snimaju 29 tačaka na tijelima igrača, čak 50 puta u jednoj sekundi. Na taj način softver preračunava tačnu poziciju svakog igrača u polju, a 29 tačaka podrazumijeva sve udove i ekstremitete koji mogu biti u ofsajdu, odnosno one dijelove tijela koji su relevantni za postizanje gola. U praksi je to značilo da je sistem brže proračunavao i rješavao sporne situacije nego što su to činile sudije na terenu.

 Dvije kontroverzne situacije

Dodatni element ovoj tehnologiji bila je i Al Rihla, zvanična Adidasova lopta za Svjetsko prvenstvo u Kataru, u koju je ugrađen IMU 500 Hz inercijski senzor. Ovaj senzor smješten je u središte lopte i ima zadatak da šalje podatke o njenom kretanju u kontrolnu sobu tačno 500 puta u sekundi, čime je omogućeno veoma precizno otkrivanje njenog položaja i tačke udarca. Upravo se ovaj detalj pokazao ključnim u situaciji koja je zamalo prerasla u kontroverzu prvenstva, kad je Cristiano Ronaldo u utakmici grupne faze protiv Urugvaja tražio da se njemu pripiše prvi pogodak njegove reprezentacije na utakmici. Loptu je sa strane ubacio njegov saigrač Fernandes, Cristiano je skočio i, čini se, dotakao glavom loptu koja je završila iza leđa golmana Urugvaja. Slavlje portugalskog igrača ipak je kratko trajalo budući da je na semaforu ubrzo izašla zvanična informacija da on nije strijelac, već njegov saigrač. Ronaldo je nezadovoljan odmahivao glavom, a nakon utakmice se otišlo i dalje jer je portugalska reprezentacija uputila zvanične žalbu na odluku i insistirala da se gol pripiše njihovom najboljem igraču. Kako bi riješila situaciju, FIFA se obratila Adidasu kao kreatoru lopte, a tehnologija je ubrzo dala jasan odgovor. Adidas je objavio podatke senzora iz lopte koji su pokazali da Ronaldo ipak nije dirao loptu. “Zahvaljujući Connected Ball tehnologiji u službenoj lopti Al-Rihla korištenoj na utakmici Portugala i Urugvaja, definitivno možemo reći da nije bilo kontakta Cristiana Ronalda i lopte kod gola. Podaci kažu da nikakve vanjske sile nisu utjecale na loptu dok se kretala ka golu”, istakli su iz Adidasa.

Ni zrak više nije problem

Još jedna situacija koja se mora spomenuti je detalj kod drugog gola Japana, u utakmici grupne faze Svjetskog prvenstva protiv Španije. Japanci su izveli brz napad iz kojeg su postigli gol, a svi na stadionu i pred televizijskim ekranima su se zapitali da li je lopta prilikom povratnog pasa japanskog fudbalera prije toga bila van terena. Isto su se zapitali i igrači reprezentacije Njemačke, treće ekipe u grupi, kojima je baš ovaj pogodak odlučivao o daljoj sudbini na prvenstvu. No, ono što oko nije vidjelo, kamere i softver jesu. Videografika koja se pojavila nekoliko minuta nakon toga pokazala je da je lopta, iako je bila u zraku, zbog čega se i prvobitno mislilo da je sigurno napustila granice igrališta, ipak bila u terenu, pa je gol priznat. Da stvar bude nevjerovatnija, tehnologija je utvrdila da je lopta liniju terena dotakla sa svega 3 mm svoga obima, no i to je bilo dovoljno da se gol prizna. Španci se nisu bunili, a Nijemci su zbog toga morali pakovati kofere za povratak kući. Da gol nije priznat, kući bi išli Japanci. Generalno gledajući, VAR i ostale tehnologije i ovaj put su u potpunosti opravdale svoju ulogu, etablirajući ova rješenja kao nezaobilazna u svim budućim velikim sportskim manifestacijama.

 Zaključak

Ima smisla reći da je Katar svijetu podario jedno zaista uspješno i nezaboravno Svjetsko prvenstvo. Praksa i iskustva s ovog mundijala sigurno će poslužiti kao primjer budućim organizacijama kako se može istovremeno napraviti predivno, a potpuno  sigurno i ugodno okruženje za održavanje masovnih manifestacija. “Ponosni smo na činjenicu da tokom turnira nije zabilježen niti jedan ozbiljniji sigurnosni incident. Bio je ovo jedan siguran i pravi porodičan turnir koji je poslužio spajanju različitih kultura širom svijeta. Ni na jednom prvenstvu do sada nije zabilježeno da su se igrale četiri utakmice različitih grupa u jednome danu i u jednome gradu. Bio je to zaista težak izazov, ali smo ipak uspjeli”, rekao je Nasser Al Khater, izvršni direktor FIFA Svjetskog prvenstva u Kataru 2022. U duhu slogana prvenstva “Gdje se stvara historija”, Katar je nesumnjivo postao zemlja u kojoj se igrala historija. Čestitamo!

AI će u Evropskoj uniji morati igrati po pravilima

Evropsko vijeće je prvi put pravno reguliralo status vještačke inteligencije i njene primjene u formi dokumenta koji će Evropski parlament ratificirati u martu 2023. godine. Evropski Zakon o vještačkoj inteligenciji je tako postao jedno od najsavremenijih pravnih rješenja za reguliranje oblasti tehnologije vještačke inteligencije.

Piše: Mirza Bahić; E-mail: redakcija@asadria.com

Pronalazak adekvatne pravne definicije vještačke inteligencije bila je polazna tačka u izradi ovog važnog dokumenta. Jedan od prvih problema bila je zabrinutost da bi ta definicija mogla biti preširoka i tako uključiti tradicionalni softver i nepotrebno ga povezati s rizicima koji mu nisu imanentni. Zato je uvedena uža definicija sistema povezanih s vještačkom inteligencijom, u koju su ušli mašinsko učenje i pristupi bazirani na logici i znanju. Ovi elementi su odabrani jer ih zakonodavna tijela EU-a mogu lakše naknadno ažurirati preko odgovarajućih pravnih akata.

Šta je vještačka inteligencija “opće namjene”?

Pri izradi zakona važnu ulogu su imali razrađena lista AI sistema “visokog rizika”, nova uloga Odbora za vještačku inteligenciju i jasnija definicija izuzetaka za primjenu AI-ja u oblasti nacionalne sigurnosti i provedbe zakona. Za početak je data definicija vještačke inteligencije “opće namjene”. Prema novom pravnom okviru, AI opće namjene uključuje velike jezičke modele koji se mogu prilagoditi za obavljanje različitih zadataka, a ne samo ciljeva. Države članice Evropske unije su smatrale da bi ostavljanje ovih kritičnih sistema izvan pravnog okvira “osakatilo” prateći pravilnik o vještačkoj inteligenciji. To je posebno važno u vremenu kada je potrebno regulisati jedno ovakvo dinamično tržište. Ovo pitanje je riješeno tako što je Evropska komisija zadužena da izvrši procjenu utjecaja i obavi konsultacije o pravilima za AI opće namjene u roku od godinu i po dana od stupanja uredbe na snagu.

Šta je visokorizični AI sistem?

Kada je riječ o klasifikaciji, tekst donosi prijeko potrebnu podjelu “visokorizičnih” AI sistema. Time se htjelo osigurati da ovaj pravni okvir ne izostavi nijedan AI sistem koji bi mogao uzrokovati ozbiljna kršenja osnovnih prava ili dovesti do pojave značajnih rizika. Kategorije visokog rizika opisane su u Aneksu III Uredbe, gdje se navodi da taj koncept podrazumijeva AI sistem čija primjena povlači visok rizik da nanese štetu ljudima ili imovini, zbog čega se na ove AI sisteme primjenjuju strožije zakonske obaveze.

Kako bi se, pri tome, sistem klasificirao kao visokorizičan, on mora imati odgovarajuću težinu u procesu donošenja odluka. To znači da oni ne mogu biti “pomoćni” AI sistemi, čije je detaljnije definiranje ostavljeno na brigu Komisiji u vidu budućeg podzakonskog akta. Važno je napomenuti da je Evropsko vijeće s liste ovih sistema uklonilo sisteme detekcije deepfake manipulacija i prepoznavanja emocija koje koriste organi reda, kao i AI sisteme za analitiku kriminala i provjeru autentičnosti putnih isprava. Listi su, s druge strane, dodane kritična digitalna infrastruktura te životno i zdravstveno osiguranje. Radi dodatne fleksibilnosti, Komisija će u budućnosti moći ne samo dodavati visokorizične vidove primjene AI-ja kroz anekse nego ih i brisati pod određenim uslovima.

Zbog toga je proširena obaveza korisnika visokorizičnih sistema vještačke inteligencije da se registruju u bazi podataka EU-a. Ova obaveza se sada odnosi i na javne organe, izuzev tijela za provođenje zakona. Korisnici AI sistema visokog rizika morat će uskladiti svoj rad sa zahtjevima Zakona, kao što su osiguravanje dovoljno kvalitetnih skupova podataka i jednako detaljne tehničke dokumentacije.

Šta to znači za kompanije i druge zainteresovane strane?

Sistemi vještačke inteligencije su razvijeni i distribuirani kroz složene lance vrijednosti. Izmjene zakona o AI-ju sada detaljno pojašnjavaju raspodjelu odgovornosti i uloga različitih aktera u tim lancima, posebno dobavljača i korisnika AI sistema. Novi zakonski okvir preciznije definira i raspodjelu odgovornosti svih učesnika unutar složenih lanaca primjene te tehnologije. Naprimjer, mala i srednja preduzeća koja koriste AI sisteme označene kao visokorizične sada će morati posjedovati dovoljno detaljne podatke o njihovoj primjeni, kao i cjelovitu tehničku dokumentaciju pomoću koje će morati dokazati njihovu usklađenost s novim zakonom.

Nova uredba razjašnjava i odnos različitih nadležnosti prema Zakonu o vještačkoj inteligenciji u okviru sektorskih zakonodavstava, npr. evropskih propisa o zaštiti podataka i sektoru finansijskih usluga. Na kraju, Zakon će ostati u živom dijalogu s postojećim sektorskim zakonodavstvima za različite oblasti u kojima se AI primjenjuje.

 Izuzeci u odnosu na organe reda i nacionalnu sigurnost

Evropski zakonodavci se slažu da će adekvatna primjena Zakona uveliko zavisiti i od kvalitetno definiranih izuzetaka u pogledu njegove primjene. Kao najvažniji subjekti na koje se Zakon o AI-ju neće jednako primjenjivati navode se agencije za zaštitu nacionalne sigurnosti, organi za provedbu zakona i vojska. Pojašnjeno je da se Zakon o AI-ju ne bi trebao primjenjivati na sisteme vještačke inteligencije i njihove ishode koji se koriste isključivo u svrhu istraživanja i razvoja. Isto važi i za zabranu korištenja vještačke inteligencije u neprofesionalne i netransparentne svrhe, a izvan djelokruga primjene Zakona o AI-ju. U skladu s procjenom odgovarajućih mjera zaštite, ove zakonske izmjene trebaju odražavati potrebu za zaštitom povjerljivosti osjetljivih operativnih podataka do kojih se dolazi u sklopu operativnih aktivnosti potpomognutih AI-jem. Isto tako, novi pravilnik zabranjuje korištenje vještačke inteligencije za tehnike iskorištavanja ranjivosti i uspostavljanje sistema “društvenog bodovanja”, poput onog u nekim azijskim zemljama.

 Složenost regulative

Zabrana društvenog bodovanja pomoću AI-ja sada je proširena i na privatne aktere kako bi se izbjeglo zaobilaženje zabrane preko podugovarača, dok je koncept iskorištavanja ranjivosti proširen i na socioekonomsku sferu. Na kraju, Zakon predviđa i ojačane tehničke kapacitete za njegovu lakšu implementaciju. To podrazumijeva i angažman Komisije na imenovanju institucija za tehničku podršku u primjeni ovog tehnološki orijentiranog zakona. Isto važi i za uspostavu kontroliranih okruženja u okviru kojih kompanije mogu testirati AI rješenja pod odgovarajućim nadzorom. Složenost prateće regulative o AI-ju pokazatelj je da primjena ovog zakona neće biti jednosmjerna ulica, s obzirom na to da je AI dinamično i mlado tržište. Ipak, kao prvi korak u uvođenju ove tehnologije u prave okvire, Zakon o AI-ju je historijski dokument od kojeg se s pravom mnogo očekuje.