Pohrana ima važnu ulogu u sistemu videonadzora. Koji su najnoviji trendovi u tom segmentu i kakvo rješenje korisnik treba? U nastavku opisujemo postojeća rješenja i buduće trendove koji se tiču pohrane

Izvor: asmag.com; E-mail: redakcija@asadria.com

Pohrana je važan element u videonadzoru jer omogućuje ispravno spremanje videosnimaka i pristup materijalu u svakom trenutku. Pri tome, skupovi videopodataka stalno rastu zbog viših rezolucija i dužih perioda zadržavanja materijala. Prema prognozi MarketsandMarketsa, vrijednost globalnog tržišta pohrane za videonadzor će porasti sa 7,5 milijardi američkih dolara u 2020. na 10,2 milijarde dolara do 2025. godine, uz složenu godišnju stopu rasta od 6,1 posto.

 Uređaji za pohranu

Iz perspektive uređaja, mrežni videosnimači (NVR) i dalje su najpopularnije rješenje. “NVR-ovi koji koriste hard diskove (HDD) i dalje su globalno najpopularniji hardver za pohranu videozapisa zbog isplativosti, jednostavnosti instalacije i lakoće upotrebe. Danas su HDD mrežni snimači skoro kao mali računari sa mnoštvom internih tehnologija za ispravljanje grešaka koje ih čine robusnim i pouzdanim. Međutim, kvalitet varira i korisnici bi trebali tražiti renomirane proizvođače koji nude HDD-ove za snimanje videa”, kaže Peter Kim, globalni tehnički konsultant u IDIS-u.

S rastom popularnosti cloud videonadzora, sve više mrežnih videosnimača sada dolazi u paketu sa funkcijama u oblaku. “Mrežni snimač sa cloud rješenjima omogućava ljudima da prate snimke uživo ili pregledaju snimljeni materijal na daljinu preko mreže jednostavnim prijavljivanjem na kompjuter, telefon ili tablet. Ako se alarm aktivira, na uređaj se može poslati obavijest putem e-maila, a korisnik snimak može daljinski provjeriti, sačuvati ili odmah poslati nadležnim organima”, kaže Stefan Lundberg, viši stručni inžinjer u Axis Communicationsu.

Medij za pohranu

Kada je riječ o mediju za pohranu, najviše se koriste hard diskovi. “Hard diskovi su i dalje glavni oslonac za gotovo cjelokupnu pohranu za potrebe videonadzora, čak i u oblaku. Bilo je nekih nestašica hard diskova velikog kapaciteta zbog manjka komponenti i primjene ove tehnologije u svijetu kriptovaluta, za šta su iskorištene ogromne količine prostora za pohranu. U međuvremenu je pad vrijednosti kriptovaluta znatno smanjio potražnju za diskovima velikog kapaciteta”, kaže Alastair McLeod, izvršni direktor Veracityja. On ističe da pohrana na SSD disk nije napredovala u mjeri u kojoj se to očekivalo prije nekoliko godina, jer je tehnologija ostala preskupa za primjene s masovnom pohranom kao što je video. Dodatna prepreka je nedostatak komponenti širom svijeta. Zato su hard diskovi i dalje ključni element pohrane za potrebe videonadzora.

 Softverski definirana pohrana

Softverski definirana pohrana (SDS) se oslanja na kompjuterski program za upravljanje resursima i funkcijama za pohranu podataka. Ona ne zavisi od osnovnog hardvera za fizičku pohranu podataka. SDS postaje sve popularnija infrastruktura za pohranu podataka u IT svijetu zbog više faktora, uključujući rast količine nestrukturiranih podataka, dostupnost servera visokih performansi i popularnost oblaka. Sve više se koristi i u sektoru videonadzora. “SDS polako počinje pokazivati dobre performanse u prostoru videonadzora. Uz agnostički pristup hardveru i fleksibilnost radnih opterećenja, ova opcija pruža velike prednosti onima koji su dobro upućeni u upravljanje ovim tipom infrastrukture za pohranu”, kaže Eugene Kozlovitser, tehnički direktor u BCD-u. Iako ovaj pristup uvodi novi nivo složenosti, prednosti SDS-a mogu nadmašiti tradicionalna okruženja za pohranu. On nudi dovoljno fleksibilnosti da zadovolji širok spektar potreba za korisničkim uslugama. Kako svaki dobavljač softvera nudi drugačiji pristup ovom konceptu, izbor je dovoljno širok za primjene svih razmjera.

 Hiperkonvergentna infrastruktura

U međuvremenu se pojavila i hiperkonvergentna infrastruktura (HCI) odnosno softverski definirani i objedinjeni sistem koji kombinira računarstvo, umrežavanje i elemente pohrane u jednoj platformi. Ovaj model je sve prisutniji i u videonadzoru. “HCI je sljedeći predvidivi korak na tržištu videonadzora. Iako je početak primjene tehnologije sporiji, trend rasta je obećavajući na osnovu novih analiza tržišta. Sve više kupaca želi se što brže prilagoditi ovom modelu i uskladiti ga s konceptom videonadzora kao usluge (VSaaS)”, kaže Kozlovitser.

 Manja potrošnja energije

Budući da sistem za skladištenje troši mnogo energije, smanjenje njene potrošnje je postalo prioritet. “Ključni trend koji će biti od velike važnosti u sistemima za pohranu u videonadzoru je potrošnja energije. Veracity o tome govori već dugi niz godina, ali s nedavnim dramatičnim povećanjem troškova električne energije, više kupaca će ovo početi tretirati kao kritičan faktor pri odabiru rješenja. Manja potrošnja energije znači manje rasipanje toplote, pa se jeftiniji A/C sistemi mogu koristiti uz niže troškove rada”, kaže McLeod. Manja potrošnja energije znači i da se može koristiti UPS manjeg kapaciteta, što opet smanjuje kapitalne i tekuće troškove uz povećanje efikasnosti.

 Veći skupovi podataka

Važno je naglasiti da na pohranu za videonadzor u velikoj mjeri utječe količina videopodataka, koja je zbog više rezolucije i dužeg vremena čuvanja postala veća nego ikada. “U širokom spektru vertikalnih tržišnih sektora vidimo da organizacije moraju pohranjivati videozapise na duže, a ponekad i na jako duge intervale”, kaže Kim te nastavlja: “Naprimjer, u SAD-u propisi predviđaju da voditelji prodaje kanabisa moraju čuvati videonadzorne snimke i do 90 dana na lokacijama za uzgoj i logistiku, kao i u centrima za distribuciju. Ovo je ujedno i standardno vrijeme čuvanja za različite sektore na Bliskom Istoku, prije svega u bankarstvu i finansijama.”

“Pored dužih perioda čuvanja snimaka, znatno se povećava i obim podataka koji se generiraju. Mnogi su korisnici prije nekoliko godina prešli na Full-HD sisteme. Sada vidimo da kamere od 5 MPx postaju norma jer kupci traže dodatne pogodnosti videoanalitike pogonjene vještačkom inteligencijom. Za nadzor širih zona praćenja kao što su javni prostori, parkirališta, veliki perimetri i stadioni 4K PTZ kamere trenutno su najbolje rješenje”, dodaje on. Jasno je da veći podaci zauzimaju više prostora, što povećava troškove pohrane. Srećom, napredak tehnologije, posebno u oblasti kompresije, uspio je riješiti ovaj problem. “Algoritmi kompresije videosnimaka koriste se za kodiranje smanjenjem i uklanjanjem suvišnih informacija iz originalnog zapisa. Ovi algoritmi lociraju rejone u videu koji su već prikazani, tako da se može izbjeći suvišno slanje signala u svakom narednom kadru. Algoritmi također prepoznaju mjesta u videu u kojima se detalji mogu ukloniti bez smanjenja vizuelnog kvaliteta”, kaže Lundberg.

“Napredak u tehnologiji je značio da su ukupni troškovi pohrane podataka manji. Prelazak sa H.264 na H.265 standard tokom protekle decenije doveo je do smanjenja troškova za 50 posto, dok je dodavanjem inteligentnih kodeka donijelo smanjenje od dodatnih 30 posto, uz znatno manje zahtjeve za pohranom”, kaže Kim. Osim toga, korisnici mogu izabrati da koriste tehnologiju prilagodljivog prijenosa (MAT) na određenim kamerama kako bi postigli uštedu do 90 posto na pohrani i propusnim kapacitetima u poređenju sa starijim H.264 sistemima. Kada je uključena – a mnogi korisnici to zanemaruju – MAT tehnologija može biti posebno efikasan alat, ograničavajući prijenos za intervale bez kretanja na sceni tokom nadzora uživo.

Kako odabrati najbolje rješenje

Pohrana osigurava da snimljeni video ostane adekvatno sačuvan, kao i da mu se može pristupiti kad god je to potrebno. S obzirom na njegovu važnu ulogu, kupovini rješenja treba pristupiti pažljivo. U nastavku ćemo objasniti kako možete odabrati sistem pohrane koji vam najbolje odgovara. Jedan od načina da odaberete najbolje rješenje za pohranu je da uzmete u obzir broj kamera. Ti se brojevi mogu podijeliti na male, srednje i velike instalacije.

Mali broj kamera (do 32 kamere)

Postoje dva pristupa ako korisnik ima mali broj kamera. “Jedan je konvencionalni NVR sistem s ugrađenom memorijom, koji može biti integrisani uređaj ili koristiti zasebnu klijentsku aplikaciju za upravljanje sistemom. Drugi je odabir rješenja u oblaku, bez lokalne opreme izuzev u kamerama. Međutim, ukupni troškovi vlasništva za ova rješenja mogu biti prilično visoki zbog stalnih troškova pretplate, posebno u poređenju s pouzdanijim VMS sistemima na mrežnim snimačima koji mogu trajati godinama”, kaže Alastair McLeod, izvršni direktor Veracityja.

“Za najmanje primjene kompaktni 4-kanalni i 8-kanalni NVR sistemi mogu biti najisplativiji. Oni su popularan izbor za maloprodajne objekte i lokacije kao što su kafići, restorani i apoteke. Ipak, za većinu malih i srednjih preduzeća 16-kanalni ili 32-kanalni NVR obično nudi interni i eksterni kapacitet pohrane koji im je potreban za potpunu pokrivenost lokacije. Ovi uređaji im daju fleksibilnost za skaliranje i prilagođavanje”, kaže Peter Kim, globalni tehnički konsultant u IDIS-u.

Srednji broj kamera (32 do 100 kamera)

Kako se broj kamera povećava, oblak više nije idealno rješenje. Plaćanje 100 pretplata za snimanje plus nabavka kapaciteta za mrežnu propusnost od, naprimjer, 400 Mbps može biti veoma skupa. Ovdje je optimalno rješenje jedna ili dvije NVR jedinice sa klijentskim računarom. Druga opcija, u zavisnosti od stvarnog broja kamera i vremena zadržavanja snimaka, jeste i integrisani server za pohranu i snimanje velikog kapaciteta u kombinaciji sa klijentskim računarom ili upravljanjem preko interneta.

Veliki broj kamera (100 do 5.000 kamera)

Veći sistemi zahtijevaju složenije projektovanje kako bi se osiguralo da kupac dobije rješenje koje mu je potrebno za konkretnu primjenu. “Ne preporučujemo sisteme koji mogu uključiti veliki broj kamera na jedan server jer to sistem čini daleko manje otpornim. Dakle, ne više od 100 kamera po serveru. Tako bi sistem od 1.000 kamera imao minimalno 10 servera plus najmanje jednu rezervnu jedinicu u slučaju kvara”, kaže McLeod.

Lokalna rješenja vs. oblak

Kako je navedeno, lokalna i cloud rješenja imaju svoje prednosti i nedostatke. Korisnici bi ih trebali birati na osnovu vlastitih scenarija, uključujući broj kamera i dostupnost mrežnih kapaciteta. “Dok pohrana u oblaku raste na tržištu, povećani zahtjevi za propusnim kapacitetima koje ona nosi predstavljaju stanoviti problem. Korisnici mogu pribjeći pohrani videa niže rezolucije kao rezervne kopije, ali to nije idealno ako je snimak potreban u dokazne svrhe”, navodi Kim. “Lokalna pohrana u većini slučajeva i dalje može ponuditi najbolju vrijednost i najviše prednosti za korisnike. Kada se koristi robustan i pouzdan hardver, problemi održavanja će se smanjiti, a odabir jednog dobavljača umjesto rješenja za kombiniranje i spajanje također može biti od koristi.” Hibridno rješenje koje kombinira najbolje od oba svijeta može biti dobra opcija za neke korisnike. Opcija hibridne implementacije je odlično rješenje za one koji imaju dovoljno stručnosti za upravljanje takvom arhitekturom. Uz korištenje lokalnih servera, proširenje u vidu poveznice na javni ili privatni oblak može biti još bolja opcija.

 Kalkulator za pohranu

Da bi izračunao koliko prostora za pohranu mu je potrebno, korisnik može imati koristi od tzv. kalkulatora za pohranu. “S vremenom će se poslovne potrebe vjerovatno mijenjati, kao i potrebe za nadzorom. Korisnik može dodati nove lokacije ili novi prostor postojećoj lokaciji i zato će mu trebati više kamera. Zauzvrat će mu trebati i više prostora za pohranu”, smatra Stefan Lundberg, viši stručni inženjer u Axis Communicationsu. Metoda procjene kapaciteta za pohranu je vrlo važna i ona je obično ugrađena u alate za projektovanje sistema. Za jako velike sisteme važno je proći i probni rad kako bi se poboljšala procjena.

Ipak, korisnik treba biti oprezan kada koristi kalkulator za pohranu. McLeod smatra da većinu kalkulatora za pohranu nude proizvođači koji će pokušati naglasiti efikasnost svoje kompresije slike. Međutim, najbolji i najprecizniji način za procjenu potrebnog prostora za pohranu je korištenje kalkulatora koji koristi prosječnu brzinu prijenosa po kameri kao ulazni podatak. To je poželjnije nego kalkulatori koji koriste standardnu brzinu sličica u sekundi, tip kompresije, aktivnost na sceni i postavke rezolucije. Naprimjer, full HD kamera pri 30 fps i korištenjem H.264 kompresije treba oko 4 Mbps za pouzdani tok videopodataka visokog kvaliteta.

Dodatni faktori

S obzirom na to da je pohrana jednako osjetljiva na narušavanje sigurnosti kao i drugi umreženi uređaji, potrebno je poduzeti mjere cyber sigurnosti. “Mjere kao što su šifriranje particije, kontrola pristupa zasnovana na ulogama, jaka sigurnost krajnjih tačaka i redundantnost neophodne su za svaki plan cyber zaštite. Sa podacima u oblaku ili lokalnoj pohrani zaštita pohranjenih podataka jeste i treba biti glavni prioritet za svakog korisnika. Bez obzira na količinu videonadzornih podataka ili lokaciju na koju ih želite pohraniti, uvijek je najbolja praksa imati svijest o tzv. nultom povjerenju kada je u pitanju pristup pohranjenim privatnim informacijama”, kaže Kozlovitser.

Kada korisnik reciklira ili odlaže svoje mrežne videosnimače, važno je napomenuti da sav sadržaj na njima treba izbrisati. “Kada se NVR ili VMS sistemi zamijene ili skinu s mreže, oni se obično čuvaju tokom perioda zadržavanja kako bi se stariji snimci zadržali dok se svi automatski ne izbrišu. Sistem je tada spreman za reciklažu ili odlaganje. U tom procesu vrlo je važno sigurno izbrisati svaki medij za pohranu videozapisa ili medij koji sadrži osjetljive konfiguracije poput certifikata i lozinki”, kaže Lundberg. “Najbolja je praksa demagnetizirati svaki medij za pohranu ili fizički uništiti diskove koji su imali snimljene video podatke. Presnimavanje disk jedinica nije garancija da će svi podaci biti potpuno izbrisani”, kaže Kozlovitser dodavši kako recikliranje starih NVR jedinica uvijek treba obavljati R2 certificirana ustanova, odnosno ona koja može izdati odgovarajući certifikat po završetku procesa.

Noćni nadzor je kritična komponenta sigurnosti. IP kamera koja pruža dobru sliku u niskim svjetlosnim uslovima stoga može igrati ključnu ulogu. U ovom članku pobliže ćemo razmotriti sigurnosne kamere koje mogu snimati pri slabom osvjetljenju i istražiti tehnologije koje im to omogućavaju

Piše: William Pao, asmag.com; E-mail: redakcija@asadria.com

 Tri su vrste kamera koje se koriste za snimanje pri slabom osvjetljenju: specijalizirana low light ili kamera za noćno snimanje s objektivom, senzorom i procesorom signala slike za snimanje pri slabom intenzitetu svjetlosti, zatim kamera s IR osvjetljivačem i termalna kamera.

IR kamere za noćno snimanje dolaze s osvjetljivačima koji mogu emitovati infracrveno svjetlo radi dobijanja detaljne slike pri slabom osvjetljenju. Prave kamere za dnevno/noćno snimanje imaju IR filter, koji može filtrirati infracrveno svjetlo tokom dana. Nadzorne kamere imaju pametnu IR tehnologiju koja u skladu s tim prilagođava jačinu emitovanog infracrvenog svjetla. Odgovarajuća procjena lokacije je neophodna kako bi se utvrdilo da li je maksimalna udaljenost iluminatora dovoljna da adekvatno osvijetli područje kako bi se dobile kvalitetne slike pri slabom osvjetljenju.

Termalne kamere se oslanjaju na zračenje koje emituje objekat umjesto na vidljivu svjetlost. Što je neki predmet topliji, to više zračenja emituje. Senzor u termalnoj sigurnosnoj kameri detektuje toplotne obrise i prikazuje ih kao različite objekte na termalnoj slici. To ih čini idealnim za nadzor komercijalnih i stambenih područja ili državnih instalacija s malo ili nimalo svjetla ili područja sa slabom vidljivošću uzrokovanoj maglom ili dimom. Nove tehnologije kao što su bispektralne kamere, AI i videoanalitika čine današnje termalne kamere još moćnijima, proširujući njihovu upotrebu.

Kako radi kamera za noćno snimanje?

Kamera za snimanje noću ima niz funkcionalnosti koje joj omogućavaju da hvata jasnije slike tokom noći i u drugim zahtjevnim svjetlosnim uslovima. Ovo je važno jer se mnoge kriminalne radnje dešavaju noću. Prema američkom Uredu za maloljetničko pravosuđe i prevenciju delinkvencije, najviše se nasilnih zločina koje počine odrasle osobe dogodi oko 21 sat. Najbolja sigurnosna kamera za snimanje noću može pri slabom osvjetljenju uhvatiti slike dovoljno kvalitetne da mogu poslužiti kao forenzički dokaz za organe za provedbu zakona, odnosno istražitelje zločina. Također treba napomenuti da su ove kamere, osim snimanja pri slabom osvjetljenju, korisne i kada nije praktično koristiti osvjetljenje, bilo zbog cijene ili potrebe za prikrivenim snimanjem.

 Funkcionalnosti i karakteristike sigurnosnih kamera čine ih pogodnim za niz primjena. “Tipično se primjenjuju na mjestima gdje nema dodatnog osvjetljenja ili gdje kamere s integrisanim ili eksternim IR-om nisu poželjne. Neki od takvih primjera mogu biti kritična infrastruktura, parkovi, prodavnice ili nadzor gradova”, kaže Aaron Saks, viši menadžer marketinga proizvoda u Hanwha Techwinu. “Prvi i najčešći slučaj upotrebe je nadzor područja koja su podložna promjeni intenziteta svjetla, kao što su vanjski prostori i perimetri. U tim slučajevima kretanje sunca određuje uslove osvjetljenja, tako da je sigurnosnom osoblju potrebna kamera koja može dobro raditi i danju i noću. Koriste se i u zatvorenim javnim prostorima, kao što su parkirališta, koja u istom frejmu mogu biti izuzetno i svijetla i tamna”, ističe Stefan Lundberg, viši stručni inžinjer u Axis Communicationsu, i dodaje: “Izazov je u tome što su kamere često konfigurisane za određeni raspon svjetlosti, ali kada su slike nedovoljno ili preeksponirane, često je nemoguće identificirati objekte i ljude. Tehnologija kao što je široki dinamički raspon (WDR) može riješiti problem primjenom više nivoa ekspozicije, poboljšanjem kontrasta i naprednim algoritmima koji smanjuju šum i povećavaju signal slike.”

Dahua je, naprimjer, nedavno predstavila IP kamere sa Smart Dual Illuminators tehnologijom, pri čemu IR osvjetljenje koriste kao zadano rješenje za osvjetljenje, diskretno nadzirući scenu. Kada se dogode unaprijed definisani događaji – obično otkrivanje osobe na licu mjesta – Dahuina kamera automatski prelazi s infracrvenog na bijelo svjetlo, pružajući slike u boji.

Kako sigurnosna kamera snima noću?

Kamera za noćno snimanje ima više načina rada. U režimu slabog osvjetljenja kompenzacija pozadinskog osvetljenja (BLC), P-iris kontrola, vrijednost ekspozicije (EV), kontrola automatskog pojačanja i funkcije digitalnog smanjenja šuma rade zajedno kako bi se postigle jasne slike u boji u uslovima slabog osvjetljenja. U dnevnom i noćnom režimu kamera prelazi u IR način rada kada osvijetljenost padne na određeni broj luksa (obično 5 do 10 luksa, oko zalaska sunca). U IR modu kamera snima crno-bijele slike. Treba napomenuti da se s vremena na vrijeme može pojaviti fenomen koji se zove infracrveno zasjenjenje, pri čemu objekat postaje previše svijetao da bi se mogao identificirati. Da bi to prevazišao, korisnik može podesiti EV, BLC i postavke za smanjenje prekomjerne ekspozicije.

U uslovima slabog osvjetljenja kameri se može pomoći eksternim ili ugrađenim osvjetljivačem, koje može emitovati IR (nevidljivo) ili bijelo (vidljivo) svjetlo. “U postavci kamere može se promijeniti nivo svjetline slike; međutim, previše će unijeti šuma, pa je važno pronaći ispravan balans da bi se dobila optimalna slika. IR iluminatori se mogu koristiti za dobijanje svjetlijih slika u potpuno mračnim okruženjima. Međutim, u ovom načinu rada slike moraju biti prihvatljive kao crno-bijele. Manja brzina zatvarača pomaže da se dodatno poveća osjetljivost. S druge strane, to utječe na brzinu izmjene kadrova i naknadno zamućenje slike objekata u pokretu. Čak i mala količina svjetlosti može drastično poboljšati kvalitet slike noću, pa razmislite o postavljanju dodatnog osvjetljenja osjetljivog na pokret u kritičnim područjima”, kaže Adam Lowenstein, direktor upravljanja proizvodima u i-PRO Americasu.

“Dodavanje bijelog svjetla kameri može poboljšati performanse ako objekti nisu previše udaljeni. Općenito su važne postavke ekspozicije. Međutim, uvijek treba uzeti u obzir kompromis između kvaliteta i zamućenja slike. Poboljšanja slike kao što su WDR, smanjenje šuma ili poboljšanje intenziteta boja su korisni, ali mogu utjecati na zamućenje pokreta”, napominje je Sören Litwitz, šef upravljanja proizvodima za IoT portfolio u MOBOTIX-u.

Low-light sigurnosne kamere i jačina rasvjete

Proizvođači kamera često koriste količinu osvijetljenosti u luksima da naznače minimalno osvjetljenje potrebno da kamera za noćno snimanje snima video/slike vidljivog kvaliteta. Dakle, luks (mjerna jedinica osvjetljenja) označava količinu svjetlosti na određenoj površini i daje korisnicima informaciju o osjetljivosti kamere na slabo svjetlo. Jarka sunčeva svjetlost, naprimjer, ima 107,639 luksa, dok, kada je riječ o slabom osvjetljenju, pun mjesec ima 0,108 luksa, četvrtina mjeseca 0,0108 luksa, svjetlost zvijezda 0,0011 luksa, a oblačna noć samo 0,0001 luksa.

Umjesno je ovdje spomenuti da postoje stručnjaci koji dovode u pitanje određivanje potrebne količine luksa jer mjerenja ili testiranje osvjetljenja nisu standardizirani među brendovima te kamere mogu drugačije sakupljati svjetlost, što otežava ili dovodi do (potencijalno) nepreciznog upoređivanja kamera za noćno snimanje različitih proizvođača. Stoga bi kupci trebali koristiti ovo kao smjernicu, ali ne i apsolutnu vrijednost jer i drugi važni faktori utječu na ukupne performanse pri slabom osvjetljenju.

Koji je intenzitet svjetlosti potreban za noćno snimanje?

IP kamera koja snima pri slabom osvjetljenju s IR funkcijom može snimiti crno-bijele slike pri samo 0,0001 luksa. Međutim, hvatanje boja u mraku postaje sve važnije jer boja pruža više forenzičkih informacija. Najbolja sigurnosna kamera za noćno snimanje, dakle, može snimiti dobre slike u boji čak i u uslovima ekstremno slabog osvjetljenja. “Standardne kamere pri slabom osvjetljenju su obično ispod 1 luksa. Specijalne kamere pri slabom osvjetljenju mogu ići i do 0,006 luksa ili čak 0,004 luksa, sve dok isporučuju slike u boji”, kaže Saks.

 Faktori koji određuju performanse kamere pri slabom osvjetljenju

Tri osnovna faktora određuju performanse kamere pri slabom osvjetljenju. To su: objektiv, senzor slike i procesor signala slike.

Objektiv

IP kamera sa dobrim mogućnostima snimanja pri slabom osvjetljenju mora početi od objektiva, koji određuje koliko svjetlosti može ući u nju. Uz to, važno je uzeti u obzir vrijednost f-koraka objektiva. “Kada gledate performanse u uslovima slabog osvjetljenja, važno je da budete sigurni da kamere imaju odgovarajući objektiv. Manja vrijednost f-koraka znači da objektiv ima širi maksimalni otvor blende i da će bolje raditi pri slabom svjetlu. Neke kamere imaju mogućnost automatskog podešavanja otvora blende (također poznatog kao iris) u zavisnosti od dostupnog svjetla, što ih čini pogodnim za različite vrste scenarija”, rekao je Lundberg.

Senzor slike

Kada svjetlost uđe kroz leću, ona prodire do senzora slike, koji dalje pretvara svjetlost u električne signale. Postoje dvije glavne vrste senzora slike: CCD i CMOS. CCD je skraćenica za charged-coupled device, odnosno elektronski uređaj na čijoj se površini nalaze milioni fotosenzitivnih dioda. Njegova prednost su dobre performanse u uslovima slabog osvjetljenja, dobar WDR i nizak nivo šuma. Nedostaci su velika potrošnja energije i, naravno, veći trošak. CMOS je skraćenica za complementary metal-oxide-semiconductor, odnosno komplementarni metal-oksidni poluprovodnik. Njegove prednosti su visoka rezolucija, odlična boja i ekonomičnost, a nedostaci visoka buka i umjerena osjetljivost. U pogledu CMOS-a važno je spomenuti Sonyjeve tehnologije STARVIS i STARVIS 2, koje su posebno razvijene za CMOS senzore slike. Pružaju visok kvalitet slike u vidljivoj svjetlosti, kao i u spektru blizu infracrvenog svjetla. STARVIS 2 dalje nudi visok dinamički raspon (AD 12 bit) od preko 8 dB u jednoj ekspoziciji, više od STARVIS piksela iste veličine. Kada su u pitanju senzori slike za najbolje sigurnosne kamere pri slabom osvjetljenju, veličina igra važnu ulogu. “Što je senzor veći, to više svjetlosti može prikupiti, što direktno doprinosi boljoj izvedbi pri slabom osvjetljenju. Potreban je i visokoosjetljiv senzor slike, ali on mora imati uravnotežene performanse i ne unositi previše šuma u signal”, napominje Lowenstein. “Kamere namijenjene za snimanje pri slabom osvjetljenju imat će posebno dizajnirane senzore koji su općenito veći, kao i veće piksele, kako bi uhvatili više svjetla. Često ovi senzori mjere od 1/2” do 1”. Osim toga, dizajn senzora je takav da se toplota odvodi od piksela kako bi se spriječilo da se toplota interpretira kao šum na slici. Ovi atributi poboljšavaju osjetljivost, kao i omjer signala i šuma”, kaže Saks.

 Procesor signala slike

Konačno, za dobru IP kameru koja radi pri slabom osvjetljenju važan je procesor signala slike. “Kvalitet slike često se oslanja – barem djelomično – na sofisticirane mogućnosti obrade slike, posebno na napredno filtriranje šuma. Većina scena će imati neke varijacije u osvjetljenju, a napredni algoritmi za obradu slike znače trenutno prilagođavanje promjenjivom intenzitetu svjetlosti. Kao, naprimjer, vozila i vozovi kada se kreću kroz krajolik – posebno kada ulaze i izlaze iz tunela”, rekao je Lundberg.

“Kvalitetni algoritmi za obradu slike su najvažniji za generisanje slika dobrog kvaliteta pri slabom svjetlu. Informacije o boji su vrlo važne u sigurnosti, tako da je važno da čak i u okruženjima sa slabom svjetlošću informacije o boji budu sačuvane. Dobra obrada signala bi trebala biti u stanju posvijetliti slike bez unošenja previše šuma”, rekao je Lowenstein.

 Tri ključna pitanja pri odabiru ispravne kamere

Prilikom odabira najbolje sigurnosne kamere za noćno snimanje, potrebno je odgovoriti na tri važna pitanja: da li korisnik želi snimati video pri slabom osvjetljenju u boji ili crno-bijelo; kako će biti postavljena kamera i koju vrstu scene će nadzirati; te da li korisnik ima posebne zahtjeve ili potrebe? Prvo je, dakle, želi li korisnik snimati video u boji ili crno-bijelo. “Ako korisniku ne smetaju crno-bijele slike noću, može odabrati kamere iz širokog spektra modela opremljenih IR-LED diodama. Ipak, ako su slike u boji potrebne 24 sata svaki dan u sedmici, preporučujemo model koji podržava niže minimalno osvjetljenje (niži broj luksa u specifikaciji)”, rekao je Lowenstein.

Drugi faktor je namjeravana pozicija kamere i nadzirane scene. “Ovo neće samo utjecati na odluku o najboljoj kameri za snimanje pri slabom osvjetljenju, već i o tome hoće li biti potrebno koristiti pomoćno osvjetljenje. Korisnik može zahtijevati detalje kako bi pomogao identifikaciji počinilaca ili jednostavno potvrdio prisustvo uljeza. Možda je alternativa, kao što su termalne kamere ili radar, prikladnija”, rekao je Lundberg.

Konačno, odabir najbolje sigurnosne kamere za noćno snimanje zahtijeva pažljivu procjenu scenarija i potreba korisnika. “Nema općenitog odgovora na ovo pitanje. Uvijek ovisi o pojedinačnoj sceni i namjeri korisnika. Upotreba i dostupnost bijelog svjetla ili IR osvjetljenja u samoj kameri može biti od pomoći – posebno ako objekti nisu previše udaljeni. Inače, to je pitanje razmatranja vrste potrebnih senzora i dostupnih specifikacija senzora, odnosno kamera za snimanje pri slabom osvjetljenju i odlučivanja kako se ona uklapa u željeni scenarij”, rekao je Litwitz. Kao i kod svih drugih videonadzornih kamera, argumenti kao što su cyber sigurnost, robusnost i izdržljivost su uvijek problem. Manje održavanja znači uštedu novca. Također, fleksibilnost i modularnost sistema igraju značajnu ulogu.