a&s Adria br.211
Stvarna slika AI-ja u sigurnosnim sistemima
Vještačka inteligencija u sigurnosti često se predstavlja kao revolucionarna tehnologija, ali kada se skine sloj marketinškog sjaja, ostaje mnogo otvorenih pitanja i ograničenja. Iako je AI sposoban da brzo analizira ogromne količine podataka i uoči odstupanja, on i dalje ne može spoznati zašto se nešto događa. I tu otprilike prestaje njegova moć. U stvarnim, nepredvidivim situacijama, kao što je bio slučaj nedavno u jednoj američkoj školi, AI nije uspio spriječiti tragediju jer je izostala njegova sposobnost razumijevanja konteksta. Stoga trebamo biti svjesni da tehnologija koja bi trebala donositi sigurnost zapravo zavisi od pravilnog podešavanja, kvalitetnih ulaznih podataka i ljudske interpretacije. Obećanja o potpunoj autonomiji su nerealna i mogu biti opasna ako se doslovno shvate. AI nije kristalna kugla, on ne zna čitati misli ni procijeniti nečije namjere, ali definitivno može pomoći ljudima da brže i preciznije donose odluke. Ali, ne može ih zamijeniti.
Tehnologija napreduje, ali ne treba zaboraviti da se sigurnost ne može svesti samo na algoritme. U tom kontekstu, ljudski faktor ostaje nezamjenjiv. AI je snažan alat, ali tek kad je u rukama pametnih ljudi koji znaju postaviti prava pitanja i prepoznati prave odgovore. Dakle, najveća vrijednost AI-ja danas nije u spektaklu, nego u praktičnim poboljšanjima. On nije čarobno oko koje automatski garantuje sigurnost, on je alat koji najbolje funkcioniše kad se koristi uz znanje, kontekst i prosudbu ljudi. I najveći pomak koji on može donijeti je u optimizaciji, odnosno automatizaciji rutinskih zadataka i isticanju onoga što zaslužuje ljudsku pažnju. No, bez ljudske kontrole i konteksta, AI može brzo postati više problem nego rješenje, pogotovo što se sigurnost vještačke inteligencije često, pogrešno, uzima zdravo za gotovo. U stvarnosti, ti sistemi su ranjivi na napade i tehnički kompleksni za održavanje. O ovoj izuzetno važnoj temi više možete pročitati u nastavku magazina.
