Home Blog Right SidebarPage 162

Primjena Direktive NIS2: Obavještajci preuzimaju cyber sigurnost u Hrvatskoj?

Hrvatsku sigurnosnu zajednicu i javnost neugodno je iznenadio prijedlog novog Zakona o kibernetičkoj sigurnosti, prema kojem bi Obavještajno-sigurnosna agencija mogla krovno nadzirati cyber sigurnost kompanija i ustanova, uz paralelni neograničen pristup osjetljivim podacima

 Piše: Mirza Bahić; E-mail: mirza.bahic@asadria.com

Hrvatsku posljednjih mjeseci potresa svojevrsni regulatorni skandal, koji je pravo osvježenje u odnosu na standardne dnevnopolitičke trakavice. Glavnu ulogu igra Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) koja, prema jednom taboru, priprema preuzimanje pristupa povjerljivim poslovnim podacima pod firmom implementacije novog Zakona o kibernetičkoj sigurnosti. Oponenti, s druge strane, tvrde da je prijedlog zakona koji bi Sabor trebao prihvatiti do kraja godine najava “ulaska Hrvatske u 21. stoljeće” kada je u pitanju cyber zaštita. Je li istina na sredini i mogu li obje strane biti upravu, ma kako rovovski ukopane u svoje suprotstavljene stavove o novom zakonu?

Šta nudi novi zakon?

Novi Zakon o kibernetičkoj sigurnosti predviđa uvođenje centraliziranog pristupa kontroli cyber sigurnosti za koji bi bila nadležna hrvatska Sigurnosno-obavještajna agencija. Zakon se nalazi u završnoj fazi izrade, a pokrenuta javna rasprava do sada je iznjedrila stotine komentara. Država u ulozi predlagača navodi da je riječ “samo” o primjeni Evropske direktive o cyber sigurnosti NIS2 na nivou EU-a.

Podsjetimo se, NIS2 stavlja obavezu pred države članice da na nacionalnom nivou kreiraju tijela nadležna za sigurnost mrežnih i informatičkih sistema, kao i za razmjenu informacija o zaštiti kritičnih sektora kao što su energetika, zdravstvo, finansije, transport, komunalije i digitalna infrastruktura.

I tu, zapravo, nastanu problemi s tumačenjem jer SOA, prema novom zakonu, treba dobiti diskreciona ovlaštenja da odredi koje su institucije ili kompanije kritične ili važne za cyber sigurnost, obavezujući ih da na svoje mreže instaliraju opremu koju ona odobri. Na taj način SOA će dobiti pravo da nadgleda hiljade kompanija i pravnih lica. Skepsa javnosti dodatno je porasla nakon najave da država namjerava klasificirati značajan broj privatnih kompanija kao dio “kritične infrastrukture”.

Sistemi za cyber zaštitu pod nadzorom

Kritičari prijedloga zakona strahuju da bi ovaj potez jednoj nacionalnoj obavještajnoj agenciji mogao dati neograničen pristup osjetljivim podacima hiljada privatnih kompanija. Marko Rakar, informatički ekspert, najglasniji je kritičar novog zakonskog rješenja. Prema njemu, SOA ne bi smjela dobiti regulatorne odgovornosti u ovoj oblasti zbog “sukoba interesa”. Rakar navodi da se u drugim zemljama Unije regulativom kibernetičke sigurnosti obično bave specijalizirana državna tijela (Irska, Estonija, Finska i Njemačka i druge zemlje), ali ne i obavještajne agencije.

One su, po njemu, po samoj definiciji netransparentne u svom radu i obično ne rade s pravnim licima obuhvaćenim novim zakonom. Prema procjenama stručnjaka, njihov broj će u privatnom sektoru skočiti za više hiljada, a svima za nepridržavanje novog zakona prijete kazne i do deset miliona eura.

Ukoliko ovu oblast preuzme SOA, smatra Rakar, obavještajne agencije iz drugih zemalja od nje mogu tražiti usluge u okviru kojih bi agencija mogla špijunirati strane državljane ili subjekte pod krinkom provođenja zakona. “U okviru implementacije zakona može se vrlo lako dogoditi da istovremeno imamo situaciju gdje SOA nadzire kibernetičku sigurnost nekakve tvrtke ili ustanove, a paralelno ima apsolutni pristup podacima koji su od nekakvog obavještajnog značaja za, primjerice, SOA-u”, smatra Rakar.

Pravni problemi?

Njegovo mišljenje dijele i oni koji smatraju da je prijedlog zakona upitan i sa pravne strane, a ne samo tehničke ili sigurnosne. Marko Porobija, advokat specijaliziran za oblast sigurnosti, kaže da se zaštita od cyber napada treba strogo odvojiti od nadzora za civilne potrebe kako bi se spriječile situacije u kojima SOA i tuži i sudi subjektima koje nadzire. “To je kao da se naša firma otvori u SAD-u i da NSA bude njihov regulator”, navodi Porobija, dodajući kako je nezamislivo da se, npr., strane farmaceutske kompanije nađu u situaciji da im provjeru sigurnosnog sistema za cyber zaštitu radi tajna služba zemlje domaćina.

Osim toga, kritičari upućuju na još jednu sumnjivu stavku u prijedlogu zakona – izostanak odredbe člana 2 tačke 2 iz same Direktive, u koju se predlagači kunu kao uzor. Riječ je o stavki prema kojoj se iz primjene Direktive izuzimaju različita tijela, posebno ona iz oblasti nacionalne i javne sigurnosti i odbrane, što, po njima, diskvalificira SOA-u iz igre. Izostavljanjem ove stavke iz prijedloga, obavještajci bi, u teoriji, dobili pravo nadzora i nad tijelima za krivično gonjenje. To je posebno zabrinjavajuće jer SOA za svoj rad, tehnički i pravno, ne odgovara građanima Hrvatske nego političkim i državnim strukturama.

“Štiti, a ne nadzire”

U SOA-i, u međuvremenu, u spomenutom prijedlogu zakona ne vide ništa sporno. Glavni argument obavještajaca je da SOA neće postati vrhovni regulator cyber sigurnosti u Hrvatskoj, nego tek “koordinator”. Zapravo, uloga agencije većinski se treba temeljiti na organiziranju i koordinaciji provedbe mjera cyber sigurnosti.

Kao krunu svojih napora u ovoj oblasti, SOA navodi vlastiti centralizirani sistem SK@UT, koji služi za otkrivanje, rano upozoravanje i zaštitu od državno sponzoriranih cyber napada u više od 60 državnih tijela u Hrvatskoj. Budući Nacionalni centar za kibernetičku sigurnost SOA-e, prema novom prijedlogu zakona, samo bi trebao proširiti postojeći kišobran na privatne kompanije na način da ih “štiti, a ne nadzire”.

Ivan Malenica, ministar pravosuđa i uprave, navodi da je ovaj zakon “veliki korak naprijed, s obzirom da će on obuhvatiti puno više subjekata koji će biti obavezni poduzimati određene mjere iz područja kibernetičke sigurnosti”. Premijer Andrej Plenković cijelu priču vješto odvodi na mlin aktuelnih geopolitičkih trvenja i opisuje kibernetički prostor ne samo kao “prostor ratovanja” nego i poslovanja i funkcioniranja digitalnog društva u kojem uloga države mora biti “ključna”.

Šta će reći Evropa?

Njegovo mišljenje o ulozi države ne dijele u Gongu, organizaciji civilnog društva koja je Evropskoj komisiji za “Evropu prilagođenu digitalnom dobu” poslala dopis u kojem upozorava da novi prijedlog zakona predstavlja prekoračenje ovlaštenja obavještajnih službi i udar na “demokratske standarde” pod egidom zaštite cyber sigurnosti. Bez obzira na intonaciju saopćenja s obje strane ograde, činjenica da se dijalog uopće odvija govori o potrebi da se pitanje cyber sigurnosti iz akademsko-tehničkih sfera spusti u najširi javni prostor.

Alarm Automatika: 20 godina brenda DVC: naslijeđe inovacija i povjerenja

Brend DVC tvrtke Alarm Automatika može se s ponosom pohvaliti impresivnim nizom proizvoda, uključujući vrhunske IP kamere, visokokvalitetne analogne HD kamere te pouzdane interfonske sustave i servere. Kamere su prezentirane kroz serije Supreme, Smart, Start, Speed i Special, a svaka osigurava zadovoljenje potreba različitih korisnika

Piše: Nataša Jurina, voditeljica marketinga, Alarm automatika; E-mail: natasa@alarmautomatika.com

DVC (Digital Video Communications), predvodnik u digitalnim rješenjima videonadzora u regiji puna dva desetljeća, donosi tehnologiju najnovije generacije koja udovoljava različitim potrebama korisnika. S više od 100.000 instalacija u stambenim i poslovnim zgradama, DVC je učvrstio svoj položaj kao vodeći regionalni brend u području videonadzora i videointerfona.

Slušati interese i potrebe tržišta

Kao pouzdana alternativa megabrendovima, kako se DVC etablirao kao treći najveći brend videonadzora u regiji?

Dean Klobučar, član Uprave Alarm Automatike i dosadašnji DVC brend menadžer, dijeli priču brenda od njegovog osnivanja do postizanja statusa poznatog imena u sigurnosnoj industriji. “DVC rješenja razvijena su kao produkt više od 30 godina iskustva Alarm Automatike. Kontinuirano smo slušali interese i potrebe tržišta, istovremeno držeći korak s tehnološkim napretkom. Spajanjem ovih faktora nudimo najbolju ravnotežu kvalitete, funkcionalnosti i dostupnosti unutar našeg brenda, prilagođenu specifičnim zahtjevima našeg regionalnog tržišta”, naglašava Klobučar.

Pametan pristup sigurnosti – portfelj proizvoda DVC-a

Portfelj proizvoda DVC-a utjelovljuje inovacije i pouzdanost, predstavljajući širok spektar sigurnosnih rješenja koja zadovoljavaju različite potrebe korisnika. DVC brend se s ponosom može pohvaliti impresivnim nizom uređaja, uključujući vrhunske IP kamere, visokokvalitetne analogne HD kamere, pouzdane interfonske sustave i servere. Kamere su prezentirane kroz serije Supreme, Smart, Start, Speed i Special, a svaka osigurava zadovoljenje potreba različitih korisnika, bez obzira na veličinu i zahtjevnost njihovih sigurnosnih projekata.

Istaknuta Supreme serija DVC-a posebno se izdvaja po svojim naprednim videoanalitičkim i AI funkcijama koje su ključne za složene primjene u bankama, trgovačkim centrima i na benzinskim crpkama. Opremljene najnovijom tehnologijom, ove kamere omogućuju prepoznavanje lica i registarskih oznaka, automatsko praćenje, precizno brojanje osoba i vozila, prostornu analitiku te mjerenje temperature. Tako DVC omogućuje napredno praćenje i analizu podataka u stvarnom vremenu, što omogućuje optimizaciju sustava i učinkovito reagiranje na različite situacije.

Predanost kupcima i prilagodljivost

“Iznimno smo ponosni na našu veliku bazu kupaca te s njima kontinuirano surađujemo, pratimo njihove potrebe i zajedno rastemo na tržištu sigurnosti. DVC je stekao povjerenje svojih kupaca kroz tehničku podršku, transparentnu cjenovnu politiku i predanost pružanju visokokvalitetnih proizvoda po konkurentnim cijenama. Unatoč konkurenciji velikih igrača u industriji, pozicionirao se kao treći najveći brend u regiji, nudeći pouzdanu alternativu megabrendovima poput Hikvisiona i Dahue”, kaže Klobučar. On dalje ističe

kako je DVC ugrađen u tisuće objekata u regiji, a od zvučnijih imena tu su Crodux, OMV Petrom, DM drogerie markt, JYSK, Pepco, Sparkasse bank, BH Telecom i mnogi drugi objekti.

 Pogled prema budućnosti

Dok ulogu brand managera od ove godine preuzima mladi direktor prodaje Luka Kučić, vizija za DVC ostaje ambiciozna i usmjerena prema budućnosti. “Nastavit ćemo graditi prepoznatljivost na izvrsnosti, fokusirat ćemo se na poticanje još većeg tehnoloških napretka, proširenje portfelja proizvoda i poboljšanje iskustava kupaca. DVC želimo pozicionirati kao prvi izbor za pametna sigurnosna rješenja ne samo u regiji nego i šire. Naša oprema ugrađena je u reprezentativne rezidencijalne i javne objekte i u Bugarskoj, Mađarskoj i Rumunjskoj te na tim tržištima očekujemo proboj i sve veći značaj našeg brenda u budućnosti”, kaže Kučić.

 Pametna tehnologija koja vrijedi više

Slogan DVC-a “Pametna tehnologija koja vrijedi više” savršeno oslikava suštinu putovanja ovog brenda. S nasljeđem pouzdanosti, najnaprednijih tehnologija i nevjerojatne vrijednosti za uloženi novac, DVC ostaje predan pružanju inovativnih sigurnosnih rješenja svojim kupcima i u narednim godinama. Povodom 20. obljetnice Alarm Automatika je najavila i uvođenje trogodišnjeg jamstva na sve CCTV proizvode, budući da snažno vjeruju u kvalitetu i pouzdanost svoga brenda, kao i razne prigodne nagrade i pogodnosti do kraja godine, što je dodatni znak zahvalnosti za dugogodišnje partnerstvo i podršku svojih kupaca.

DVC će i dalje surađivati s kupcima te pažljivo prepoznavati njihove potrebe kako bi uvijek bio korak ispred u industriji sigurnosti. S vizijom za budućnost i predanost pružanju vrhunskih sigurnosnih rješenja, DVC ostaje sinonim za pouzdanost i inovaciju u regiji i šire.

Uniview EasyStar serija IP kamera

Većina zločina se dešava noću jer je slabo osvijetljeno okruženje povoljan ambijent za kriminalce. Ključne informacije o vozilima, kao što su broj tablica, boja i marka, mogu biti korisne za policiju i druge profile korisnika. No, Uniview sada donosi bitnu razliku

Piše: Tsing Tang, direktor za Istočnu Evropu, Zhejiang Uniview Technologies ; E-mail: tangsiqing@uniview.com

Slike snimljene običnim mrežnim kamerama bez IC svjetla obično su u standardnom režimu rada previše tamne da bi bile upotrebljive. U IC režimu rada kamere koriste infracrveno svjetlo kako bi poboljšale kvalitet slike tokom noći i slabog osvjetljenja. Međutim, korisnici i dalje ne mogu dobiti informacije o bojama objekata. Rješenje nudi Uniview sa svojim EasyStar kamerama, koje omogućavaju svijetlu sliku u punoj boji sa svim potrebnim informacijama.

EasyStar serija

Uniview je još 2019. predstavio EasyStar seriju kamera, koje obuhvataju cjenovno pristupačne proizvode za tržište videonadzora sa vrhunskim performansama snimanja. Proizvodi iz ove serije nude prikaz visoke definicije uz prirodno noćno svjetlo. Kompanija je 2021. kao dio EasyStar portfolija dodala i novu Colorhunter seriju, koja može postići viši kvalitet slike noću uz ugrađeno bijelo svjetlo i pametni način rada s dvostrukim svjetlom, koji ovu seriju čini još atraktivnijom.

Sada je Uniview na tržište izbacio dva nova modela koja dolaze sa F1.0 otvorom blende i hardverskim dizajnom senzora dimenzija 1/1.8″, što ih čini najjačim kamerama u EasyStar seriji. Osim toga, široki radijus pokrivenosti noćnim IC svjetlom od 50 metara (samo kod bullet modela) nudi vrhunsko korisničko iskustvo. Modeli s 4 MP prikazom podržavaju UMD tehnologiju, odnosno izrazito preciznu detekciju pokreta, čime se smanjuje učestalost pojave lažnih alarma.

Rješenje za slabiju osvijetljenost

Već smo rekli da EasyStar serija nudi odličan balans između performansi i cijene. Ove kamere prikladne su kao ulazni modeli za noćni nadzor. CMOS senzor s pozadinskim osvjetljenjem čini ih izrazito osjetljivim na svjetlost, pa nude odlične performanse u uslovima slabog osvjetljenja, dok je slika u punoj boji dostupna pri minimalnom osvjetljenju od 0,0005 lux. S druge strane, podržana je i ambijentalna vidljivost uz osvjetljenje od 0 lux. EasyStar kamere podržavaju izrazito preciznu detekciju pokreta na osnovu prepoznavanja različitih objekata, što krajnjim korisnicima može pomoći da filtriraju lažne alarme, dok pametni režim rada s dvostrukim svjetlom može efikasno smanjiti svjetlosno zagađenje tokom noći.

Primjena

EasyStar kamere su pozicionirane kao osnovna serija proizvoda za mala i srednja preduzeća. One su pogodne i za brojne druge primjene kao što su raskrsnice, trgovi, stadioni, parkinzi itd. te predstavljaju odličan izbor ako tražite pristupačne modele kamera s naprednim noćnim vidom.

Securitas produžio globalni sporazum s Microsoftom

Securitas više od decenije isporučuje ključna sigurnosna rješenja za Microsoft, a značajan iskorak napravljen je u novembru 2016. potpisivanjem globalnog sporazuma, koji je obuhvatio spektar usluga, uključujući upravljanje rizicima, integraciju naprednih sigurnosnih tehnologija, pružanje specijaliziranih sigurnosnih i zaštitarskih usluga itd.

Sada je taj petogodišnji dogovor produžen, proširen dodatnim uslugama te usklađen sa sve većim potrebama Microsofta.

“Radujemo se nastavku rada s Microsoftovim odjelom za cloud operacije i inovacije. Ovaj ugovor obuhvata širok raspon usluga prilagođenih specifičnim potrebama Microsofta. Posvećeni smo pružanju najviše razine sigurnosti kad god i gdje god je potrebno”, rekao je Milton Plet, viši potpredsjednik Global Clients Data Center grupe.

“S godinama smo razvili snažan odnos s Microsoftom zahvaljujući našoj globalnoj prisutnosti, stručnosti i čvrstom upravljanju. Stekli smo uvid u njihove potrebe, što nam je omogućilo da isporučimo izuzetna sigurnosna rješenja. Microsoft je za nas više od klijenta. Naša saradnja je izgrađena na principu obostrane dobiti, pri čemu je njihov uspjeh i naš”, dodao je Magnus Ahlqvist, predsjednik i izvršni direktor Securitasa.

“Povjerenje je najvažnije u našoj industriji”, kaže Mark Plesnicher, šef sigurnosti podatkovnih centara u Microsoftu. “Uvjereni smo da će Securitas učiniti da naš program zaštite podatkovnih centara ostane inovativan, robustan i efikasan. Kao partner su se pokazali stabilnim i pomažu nam da se nosimo s izazovima našeg brzorastućeg poslovanja.”

Securitas je postavio dugoročne ciljeve saradnje fokusirajući se na inovacije i integraciju tehnologije kako bi postigao optimalnu ravnotežu između tradicionalne privatne zaštite i modernih sigurnosnih rješenja.

HID Global želi preuzeti francusku kompaniju Evolis

HID Global dao je ponudu za kompaniju Evolis, renomiranog proizvođača štampača kartica, u iznosu od 228,6 miliona eura, odnosno 43,75 eura po dionici.

Ovim strateškim korakom spojila bi se dva ključna igrača na tržištu desktop štampača, pri čemu bi HID obogatio portfolio štampača i povećao kapacitet za zadovoljavanje različitih potreba industrije.

Evolis je specijaliziran u kreiranju, proizvodnji i distribuciji štampača i softvera za personalizaciju kredencijala. S uspostavljenom mrežom partnera kompanija je osigurala čvrstu globalnu poziciju u brzom izdavanju kredencijala, uključujući ID kartice, bedževe, platne kartice i personalizirane akreditive.

Evolis ima oko 380 zaposlenih, a svoje printere i pripadajuće materijale proizvodi u postrojenju koje se prostire na 110.000 m2. S razgranatom distributivnom mrežom pozicionirao se kao jedan od globalnih lidera na tržištu izdavanja pristupnih akreditiva u različitim sektorima. Prihodi Evolisa uglavnom potječu od štampača kartica i pratećih materijala, uz dodatnu vrijednost koju pružaju softveri kao što su Cardpresso, Badge Studio i Edikio.

“Još od 1999. godine imali smo ambiciju da budemo globalni lider u decentraliziranoj štampi personaliziranih kartica. Zajedno se radujemo stvaranju još veće vrijednosti za naše klijente, kombinujući našu stručnost i znanje kako bismo otvorili nove mogućnosti razvoja. Ovo bi bio veliki korak naprijed za Evolis i veoma smo uzbuđeni zbog perspektive pridruživanja HID-u s ciljem da zajedno budemo još snažniji”, izjavio je Emmanuel Picot, suosnivač i predsjednik Evolisa.

Sicurezza: Vidimo se u novembru u Fiera Milanu

Sajam Sicurezza, vodeći italijanski događaj za eksperte iz svijeta tehničke i protivpožarne zaštite, otvorit će svoja vrata za nekoliko mjeseci. Izložba će se ponovo održati u centru Fiera Milano, od 15. do 17. novembra 2023. U nastavku više o tome šta možemo očekivati od ovog izdanja i kako se najbolje pripremiti za posjetu.

Priredila: redakcija a&s Adrije; E-mail: redakcija@asadria.com

Uz široku i tržišno reprezentativnu ponudu proizvoda, Sicurezza će i ove godine ugostiti brojne domaće i međunarodne kompanije iz svih sektora sigurnosne industrije: videonadzora, protivprovalne i protivpožarne zaštite, kontrole pristupa, pasivne sigurnosti i cyber sigurnosti. Tako se ovaj sajam ponovo afirmira kao ključni međunarodni događaj za razvoj poslovanja, umrežavanje i profesionalnu obuku. Lista izlagača je već dostupna na web-stranici www.sicurezza.it, gdje je moguće i registrirati se te kupiti ulaznice. No, šta zapravo očekuje posjetioce sajma?

 Digitalizacija? Da, ali uz odgovarajući nivo svijesti

Ključna tema ovogodišnjeg izdanja bit će digitalizacija u svim oblicima. Digitalna tranzicija je brzo revolucionizirala sigurnosni sektor. Ona danas obuhvata svaku proizvodnu oblast, uključujući i protivpožarnu zaštitu. U scenariju u kojem se zgrade i gradovi sve više pretvaraju u svoje pametne verzije svaki profesionalac mora ponuditi prilagođena, integrisana, povezana i inteligentnija rješenja. To se odvija zahvaljujući sve široj primjeni interneta stvari i vještačke inteligencije, koji pretvaraju sigurnosne sisteme u međusobno povezanu arhitekturu te omogućavaju centralizirano i daljinsko upravljanje.

Osim toga, tema digitalizacije otvara i nove perspektive, počevši od upravljanja podacima. Podaci su vrijedni resursi koji se mogu analizirati na različitim nivoima kako bi se dobile korisne informacije za poboljšanje procesa, zgrada i gradova, kao i za prevenciju rizika. U scenarijima kojima dominiraju sve manje primjetna, hibridna, međusobno povezana i integrisana sigurnosna rješenja potrebno je i više specijaliziranih profesionalaca sposobnih da razumiju kontekst i alate te ponude transverzalne vještine, u rasponu od digitalnih do regulatornih. Sicurezza će biti i događaj posvećen stručnom usavršavanju i prilikama za razmjenu mišljenja kako bi se dobili uvidi u nove vještine koje sektor danas zahtijeva.

MIBA – strateški savez za sve

S ciljem unapređenja poslovnih mogućnosti za izlagače i posjetioce, Sicurezza 2023 će biti organizirana u sklopu programa nazvanog Milan International Building Alliance. To znači da će se održati paralelno sa sljedećim sajmovima: Global Elevator Exhibition, posvećenim horizontalnoj i vertikalnoj mobilnosti, ME-MADE Expo, vodećim italijanskim događajem iz oblasti građevinarstva, te Smart Building Expo, koji je posvećen automatizaciji kuća i zgrada i tehnološkoj integraciji.

Sva četiri događaja mogu se posjetiti s jednom ulaznicom. Oni predstavljaju različita tržišta koja moraju ostvariti interakciju i saradnju u dizajniranju efikasnih zgrada. To će omogućiti gostujućim profesionalcima da, uz transverzalni i holistički pristup, otkriju najbolje od evolucije i aktuelnih inovacija u građevinskom sektoru u njegovom najširem smislu. Tu sigurnost i tehnologije automatizacije zgrada igraju temeljnu ulogu u ponudi udobnosti, energetske efikasnost i zaštite dobara i ljudi. Više informacija potražite na zvaničnom web sajtu sajma.

Vivotek: Napredni alati za tehničare, inženjere i konzultante

Od ključne je važnosti da profesionalci u sigurnosnoj branši dobiju odgovarajuće alate za rad, jer samo tako mogu znatno skratiti vrijeme rada. VIVOTEK prepoznaje važnost ovog zadatka i ima dugogodišnju tradiciju razvoja alata koji tehničkom osoblju pomažu da što učinkovitije izvršava svoje zadatke

Piše: Đorđe Baćić, menadžer za razvoj poslovanja, VIVOTEK; E-mail: djordje.bacic@vivotek.com

VIVOTEK je, uz proizvode visoke kvalitete, razvio i vrhunske alate, a jedan od njih je Shepherd, alat za upravljanje kamerama. Shepherd posjeduje napredne funkcije upravljanja uređajem koje omogućavaju jednostavnije postavljanje više kamera istovremeno.

Shepherd

Softver automatski generira listu svih VIVOTEK-ovih uređaja povezanih na mrežu, a korisnici mogu ručno grupirati kamere kako bi koristili unaprijed konfigurirana podešavanja. Shepherd nudi različite napredne funkcije, uključujući dodjelu IP adrese, daljinsko ponovno pokretanje i vraćanje u prethodno stanje te prijenos firmvera i VADP paketa. To uvelike koristi sistem-integratorima i instalaterima jer oni često vode projekte koji zahtijevaju istovremeno postavljanje više kamera s identičnim postavkama. Shepherd podržava i učitavanje firmvera u paketu, izvoz liste uređaja za VIVOTEK mrežne snimače, ažuriranje antivirusnih definicija za kamere opremljene paketom Trend Micro IoT Security, kao i uvoz/izvoz konfiguracija za Stereo Tracker, Deep Learning VCA i VCA pakete.

Alat za validaciju

Alat za validaciju je pametan i jednostavan alat koji potvrđuje točnost rezultata dobijenih s kamera za brojanje ljudi. On podržava praktične funkcije kao što su ručno brojanje, kombiniranje te poređenje rezultata s više kamera. Sa stopom točnosti do 98%, izuzetno je koristan za sistem-integratore ili administratore koji trebaju procijeniti rezultate brojanja.

BIMobject – 3D softver za BIM

Cijela serija VIVOTEK IP kamera sada je dostupna za potrebe softvera za informacijsko modeliranje zgrada BIMobject. Riječ je o softverskoj aplikaciji koja podržava cijeli radni tok za potrebe BIM-a, od idejnog projekta do same izgradnje. Korisnici BIMobjecta sada mogu uvrstiti interaktivne 3D CAD modele VIVOTEK kamera u svoje projekte i tako integrirati nadzorna rješenja ove kompanije. Pri tome se sve uzima u obzir, od rezolucije kamere, preko vidnog polja do instalacijskih opcija, čime se osigurava sveobuhvatna pokrivenost kroz vrhunsku 3D vizualizaciju, a Autodesk omogućava spašavanje, tisak i izvoz.

Alat za projektiranje IP videosistema sa 2D/3D prikazom

VIVOTEK-ovi uređaji su integrirani sa JVSG-om, alatom za dizajn IP videosistema, s ciljem brzog i jednostavnog projektiranja profesionalnih videonadzornih sistema. Ovim alatom korisnici mogu izračunati precizne žižne daljine objektiva i kutove gledanja za sve kamere za samo nekoliko sekundi. Ovo pomaže u provjeri vidnog polja za svaku kameru i identifikaciji mrtvih uglova, čime se poboljšava sigurnost prostorija uporabom 2D i 3D modeliranja. Ovaj inteligentni alat pruža i preciznije procjene propusnog opsega mreže, zahtjeva za pohranom i drugih praktičnih funkcija za unapređenje projekta nadzornih sistema.

a&s Adria br.192

Multimodalna biometrija kao najsnažniji vid zaštite

Kontrola fizičkog pristupa važan je aspekt sigurnosti svake organizacije ili objekta. Koristeći kombinaciju tehnologija, politika i procedura, upravitelji zgrada i sigurnosno osoblje mogu upravljati pristupom bilo kojem unutrašnjem ili vanjskom prostoru, osiguravajući da samo ovlaštene osobe mogu ući u zaštićeno područje

Priredila: redakcija a&s Adrije; E-mail: redakcija@asadria.com

Prema trenutnim tržišnim izvještajima, kontrola pristupa nastavlja rasti i u narednom periodu. Istraživačka kompanija MarketsandMarkets procjenjuje da će globalno tržište kontrole pristupa sa 9,9 milijardi dolara u 2023. narasti na 14,9 milijardi do 2028, uz prosječnu godišnju stopu rasta od 8,4%, pri čemu se očekuje da će biometrija ostvariti najvišu stopu. Uprkos svim izazovima pandemije, taj je segment industrije sigurnosti doživio povećanu potražnju kompanija širom svijeta za beskontaktnim rješenjima, a biometrija je naročito došla do izražaja s kontinuiranim inovacijama i unimodalnih i multimodalnih tehnologija.

MarketsandMarkets u drugom izvještaju također predviđa da će rast tržišta biometrije biti potaknut povećanom potražnjom za autentifikacijskim i identifikacijskim, ali i ostalim sigurnosnim rješenjima, pri čemu će multifaktorska autentifikacija ostvariti najviši rast.

Jadnostavnost primjene

Unimodalna biometrija je ranije stekla ogromnu popularnost u industriji zahvaljujući jednostavnosti, lakoći implementacije i višestrukoj primjeni takve tehnologije. U poređenju s tradicionalnim kredencijalima kao što su RFID kartice ili ključevi, biometrijski podaci nude sigurnosnom osoblju veću sigurnost, lakšu nadogradnju sistema i evidenciju ulazaka i izlazaka iz zaštićenog prostora.

Dok se unimodalna biometrija naširoko koristi godinama, njena inherentna ograničenja i ranjivosti dovele su do razvoja multimodalnih rješenja, koja pružaju dodatni nivo sigurnosti i preciznosti. Koristeći više biometrijskih karakteristika (npr. otisak prsta i prepoznavanje lica), multimodalni biometrijski sistemi smanjuju rizike povezane s

jednostavnijim unimodalnim. Korištenjem više biometrijskih karakteristika znatno je otežan pokušaj lažiranja, čime se povećava ukupna robusnost procesa identifikacije.

Višefaktorska biometrija

Međutim, važno je napomenuti da i jedna i druga imaju svoje primjene i prednosti. Unimodalna biometrija može biti prikladnija za scenarije u kojima su jednostavnost i ekonomičnost bitni, dok multimodalna prednjači u visokosigurnim okruženjima ili kada je potrebna robusna autentifikacija. Izbor ovisi o faktorima kao što su potrebni nivo sigurnosti, prihvaćenost korisnika, budžet i specifični zahtjevi. Jednostavno rečeno, jedna se oslanja na jednu biometrijsku osobinu za identifikaciju, dok druga kombinuje više osobina za potvrdu identiteta.

Ovdje je potrebno razgraničiti između višefaktorske autentifikacije i multimodalne biometrije, što nisu istoznačni pojmovi. Višefaktorska autentifikacija koristi više načina provjere autentičnosti kao što su kombinacija lozinki, sigurnosnih tokena ili biometrijskih karakteristika, dok multimodalna biometrija koristi više isključivo biometrijskih karakteristika, kao što su kombinacija otiska prsta i prepoznavanja lica. Oba se pristupa, međutim, mogu koristiti zajedno ako se želi postići još veća sigurnost. To se sada ponekad naziva višefaktorska biometrija.

Otisci prstiju

Biometrijske osobine imaju jedinstvene i zajedničke i prednosti i izazove. Stoga usvajanje njihove provjere varira ovisno o primjeni i potrebnom nivou sigurnosti. Nekoliko je takvih biometrijskih karakteristika koje se koriste za provjeru identiteta. Sistemi za prepoznavanje otisaka prstiju mnogo su rasprostranjeniji od ostalih biometrijskih sistema. Otisak prsta snima se pomoću skenera ili senzora. Optički senzori koriste svjetlost za snimanje slike, dok kapacitivni senzori detektuju električna svojstva izbočenja i udubljenja na otisku prsta. Specifične detaljne tačke kao što su završeci izbočenja, bifurkacije i drugi jedinstveni obrasci se identifikuju i upoređuju s pohranjenim šablonima u bazi podataka kako bi se pronašlo podudaranje.

Vjerovatnoća da dvije osobe imaju isti otisak prsta ne postoji, što ih čini odličnom biometrijskom osobinom za tačnu identifikaciju. Skeneri otiska prsta su relativno pristupačni i lako ih je integrisati u razne sigurnosne sisteme. Preciznost čitača u velikoj mjeri zavisi od kvaliteta snimljenih slika otisaka prstiju, na koje može utjecati više faktora okoline kao što su prašina, prljavština, vlaga, starenje ili fizičko oštećenje vrhova prstiju. Sistemi za prepoznavanje otisaka prstiju također mogu biti podložni pokušajima lažiranja korištenjem vještačkih ili lateks replika. Protivmjere poput raspoznavanja živosti osobe i višefaktorske autentifikacije mogu pomoći u ublažavanju ovih posljedica.

Lice

Tradicionalni 2D sistemi za prepoznavanje lica koriste infracrvene kamere i tačkaste projektore da mapiraju lice kao 2D slike, uzrokujući znatan gubitak informacija jer lice nije ravno, što dovodi do netačnosti prilikom promjene izraza lica, osvjetljenja ili smjera u kojem je glava okrenuta. Nemogućnost raspoznavanja da li je riječ o živoj osobi također ovu tehnologiju čini ranjivom na lažiranje pomoću fotografija ili snimljenih videozapisa.

Za snimanje u 3D-u uobičajene su tri tehnologije: vrijeme proleta (ToF), koja je više primjenjiva u sektoru mobilnosti, binokularni stereo vid (uzimanje dviju slika s različitih pozicija) i 3D strukturirano svjetlo, u okviru kojeg se projiciraju nizovi laserskih tačaka na ciljni objekat. Ova posljednja se široko koristi u sistemima za prepoznavanje lica jer nudi visoku preciznost čak i na malim udaljenostima (0,5 – 1,2 m) i u slabo osvijetljenim unutrašnjim prostorima.

Naravno, što je više laserskih tačaka projicirano na licu, to su tačniji rezultati. Dodatni podaci mogu poboljšati preciznost 3D prepoznavanja i raspoznavanja živosti te biti konvertovani u 3D mape lica u cloudu ili za 3D rekonstrukciju lica.

Dlan

Jednodimenzionalno prepoznavanje dlana koristi jednu talasnu dužinu ili svjetlosni spektar, kao što je infracrveno, blisko infracrveno ili vidljivo svjetlo, za snimanje i analizu slika dlana. Međutim, takva vrsta detekcije ne daje optimalne rezultate u slabo osvijetljenim okruženjima, što potencijalno može dovesti do nepreciznosti u izdvajanju i uspoređivanju karakteristika.

S druge strane, tehnologija za višedimenzionalno prepoznavanje dlanova koristi više spektralnih opsega ili različite

tehnologije snimanja istovremeno (npr. svjetlost u bliskom infracrvenom prostoru i konvencionalno vidljivo svjetlo) za sveobuhvatnije hvatanje površine dlana. Kombiniranjem sa sistemom za kalibraciju položaja i prepoznavanjem vena može se testirati da li je skenirana osoba živa te snimiti više osobina dlana kao što su oblik dlana, otisak i vene, dodajući tako više slojeva zaštite. Upotrebom uređaja s većim uglom tolerancije sistem će preciznije prepoznavati dlan čak i ako je ispružen pod nešto drugačijim uglom.

Šarenica oka

Kao najsloženije tjelesno obilježje u biometriji, prepoznavanje šarenice oka smatra se jednim od najpreciznijih oblika verifikacije. Upotreba bliske infracrvene svjetlosti može se koristiti za identifikaciju na velikim udaljenostima, pružajući fleksibilno, beskontaktno rješenje koje može minimizirati utjecaj ambijentalnog osvjetljenja i proširenih zjenica, dok također detektuje pokrete šarenice i pogleda kako bi procijenilo da li je osoba živa i time spriječilo pokušaj lažiranja.

Vrijedi spomenuti da prepoznavanje lica sada nudi slične performanse kao i prepoznavanje šarenice, ali po nižoj cijeni. Ova tehnologija je također za većinu korisnika lakša da je implementiraju na postojeće sisteme.

Kao i kod većine biometrijskih modaliteta, vanjski faktori poput prljavštine, odsjaja na objektivu kamere i loše kalibracije uređaja mogu utjecati na tačnost, jednako kao i određene očne bolesti ili stanja poput katarakte, glaukoma pa i starenja. Tu je i kolebanje korisnika da prihvate ovu tehnologiju usljed zabrinutosti za zaštitu ličnih, biometrijskih podataka. Stoga zaštita podataka mora biti na vrhunskom nivou.

Lažiranje biometrijskih podataka

Biometrijski sistem obično se sastoji od četiri modula: senzorskog modula, modula za ekstrakciju karakteristika, baze podataka šablona i modula za upoređivanje. Napadi lažiranjem biometrijskih podataka mogu ciljati bilo koju fazu kako bi pokušali dobiti neovlašteni pristup. Napadači mogu koristiti odštampane 3D replike prstiju da zavaraju senzorske module ili izmijeniti crte lica kako bi izbjegli otkrivanje. Osim toga, mogu napraviti lažni predložak koji oponaša stvarni ili obrnuti proces generisanja šablona i tako napraviti lažne šablone. U fazi podudaranja napadi mogu iskoristiti toleranciju algoritama na ranjivosti da bi falsificirali podudaranje.

Zaštita podataka i privatnost važni su za biometrijske sisteme jer mnoge organizacije i vlade smatraju da propusti takvog tipa mogu dovesti do iskorištavanja drugih sistema. Korisnici bi trebali osigurati da njihova biometrijska rješenja budu u skladu s regulatornim zahtjevima kako bi zaštitili svoju privatnost. Zaštita podataka se može primijeniti na više nivoa: algoritamskom, sistemskom i operativnom. Šifriranje podataka je obavezno. Nepovratni biometrijski predlošci mogu spriječiti da se originalni predložak rekonstruira. Za poslovne organizacije bi od vitalnog značaja bilo da koriste rješenja koja imaju jasne politike zaštite privatnosti i koja ispunjavaju zahtjeve lokalnih i međunarodnih propisa o sigurnosti podataka kao što je Opća uredba o zaštiti podataka Evropske unije.

Preciznost

Korištenje više biometrijskih modaliteta znači da sistem mora prikupiti i analizirati više podataka, čime postaje sigurniji jer minimizira stope lažnog prihvatanja (FAR) i stope lažnog odbijanja (FRR). Nadalje, ako je jedan modalitet ugrožen, drugi se i dalje može koristiti za potvrdu identiteta, što kompanijama omogućava nesmetan rad i minimizira kašnjenja zbog očitavanja grešaka. Multimodalni biometrijski sistemi također su u stanju da održavaju referentne pragove radi veće preciznosti. Referentni pragovi odnose se na unaprijed određeni kriterij koji klasifikuje biometrijska mjerenja kao stvarna (razumno odgovara referentnom predlošku) ili netačna. Ovaj prag pomaže u uspostavljanju ravnoteže između FAR i FRR sistema. Ovo je važno jer biometrijski podaci iste osobe uzeti u različito vrijeme nikada neće biti identični.

Prilagodljivost

Kako sistem koristi različite nivoe biometrijske fuzije za potvrdu identiteta, korisnicima je omogućena fleksibilnost da prilagode rješenja kako bi bila sigurnija (strožiji prag) ili praktičnija ovisno o zahtjevima projekta. Izbor referentnog praga je jako važan, jer direktno utječe na performanse i sigurnost biometrijskog sistema. Strožiji prag poboljšava sigurnost minimiziranjem rizika od neovlaštenog pristupa, ali može povećati vjerovatnoću odbijanja legitimnih korisnika (FRR). S druge strane, niži prag mogao bi povećati praktičnost korištenja, ali i povećati stopu lažnog prihvatanja. Optimalni prag zavisi od specifičnog slučaja upotrebe, željenog balansa između FAR-a i FRR-a te ukupnih sigurnosnih zahtjeva sistema.

 Uspješna borba protiv napada

Kombinacija više biometrijskih podataka čini rješenje sigurnijim jer povećava složenost i otežava izvođenje potencijalnih napada budući da napadači moraju istovremeno replicirati i manipulirati višestrukim modalitetima. Osim toga, multimodalna biometrijska rješenja obično su opremljena adaptivnim algoritmima koji analiziraju anomalije u različitim modalitetima i raspoznaju živost osobe kako bi razlikovala stvarne od lažnih korisnika. Ovo multimodalnu biometriju čini idealnom za zaštitu imovine od neovlaštenog upada.

 Primjene

Multimodalna biometrija već se koristi u projektima čiji korisnici žele iskoristiti sve njene prednosti u pogledu sigurnosti, tačnosti i fleksibilnosti. Provjere identiteta na granicama od ključne su važnosti. U tom smislu, multimodalna biometrija može biti korisna i zapravo je raspoređena na određenim graničnim prijelazima. Primjer je Kuvajt, koji će, prema očekivanjima, ove godine uvesti multimodalni biometrijski sistem na graničnoj kontroli koristeći kombinaciju biometrijskih tehnologija kao što su prepoznavanje lica, skeniranje otisaka prstiju i identifikacija šarenice oka kako bi ojačali sigurnost i pojednostavili proces useljavanja.

Više vertikala

Kada se uvodi kontrola pristupa u zatvorima, mora se uzeti u obzir zaštita i privatnost zatvorenika i posjetilaca. U tome multimodalna biometrija opet može biti izuzetno korisna. Vlada Novog Južnog Velsa, naprimjer, očekuje da će ove godine u svojim popravnim ustanovama uvesti multimodalne biometrijske sisteme koji kombiniraju prepoznavanje šarenice oka i lica. Kako kažu, novi sistem će omogućiti bolje korisničko iskustvo zbog bržeg procesa obrade i poboljšane kategorizacije različitih tipova osoba koje ulaze u popravni centar.

 Zdravstvo je još jedan sektor koji može imati velike koristi od ove tehnologije. U zdravstvenim ustanovama potrebna je dodatna sigurnost za pristup podacima o pacijentima ili kritičnim područjima kao što je hitna pomoć. A tu je i higijena kao također važan zahtjev, posebno u eri nakon pandemije. Kao takve, bolnice mogu imati dosta koristi od multimodalnog rješenja koje kombinuje dvije beskontaktne biometrije, naprimjer prepoznavanje lica i šarenice oka.

Litij-jonske baterije kao uzročnik požara

U vremenu digitalnih inovacija i mobilnosti litij-jonske baterije su kucajuće srce industrije i svakodnevno korištenih uređaja poput telefona, laptopa, električnih bicikala i skutera. No, da li ovo srce pumpa odveć vrelu krv u vrijeme sve češćih požara povezanih s ovim uređajima i koji je odgovor industrije na potrebu da imamo najbolje iz svjetova energetike i sigurnosti?

Piše: Mirza Bahić; E-mail: mirza.bahic@asadria.com

Litij-jonske baterije danas mnogi časte nadimkom “motora 21. stoljeća”. Kao važno rješenje za pohranu energije za prijenosne elektronske uređaje i električna vozila, ovi proizvodi su danas prometejska vatra za svijet koji neprestano traži više mobilnosti, digitalizacije, umreženosti i održivosti u jednom paketu. Ipak, s njihovom širom primjenom došla je i uvećana i statistički dobro potkrijepljena opasnost od izbijanja požara u situacijama koje su za mnoge još nepoznanica.

 Je li greška u samom dizajnu baterija?

Jezgra litij-jonskih baterija sastoji se od mnoštva manjih ćelija, od kojih svaka sadrži dvije elektrode odvojene separatorom. Ove ćelije olakšavaju kretanje nabijenih čestica, poznatih kao litij-joni (odatle i ime), kroz provodljivo otapalo između elektroda. Proces obuhvata punjenje i pražnjenje te omogućava bateriji da pohranjuje i oslobađa energiju i napaja nebrojene mobilne uređaje, od laptopa do električnih vozila. Kada se baterija puni, litij-joni migriraju s pozitivne elektrode (katode) kroz provodljivi elektrolit i idu prema negativnoj elektrodi (anodi), gdje se pohranjuju. Tokom pražnjenja proces je obrnut, pri čemu se litij-joni vraćaju na pozitivnu elektrodu, stvarajući električnu struju koja napaja uređaj.

Odabir litija kao primarnog elementa u baterijama sveo se na lakoću ovog elementa i veliku gustinu energije koja se povezuje s njim. U poređenju s tradicionalnim baterijama, kao što su nikl-kadmijske ili one s olovnom kiselinom, litij-jonske baterije nude znatno veći kapacitet pohrane energije, što ih čini idealnim za prijenosne uređaje kojima treba dugotrajno napajanje.

Dakle, odgovor na pitanje iz naslova je jednostavan: litij-jonske baterije nisu nesigurne po dizajnu. Ako su proizvedene i korištene prema industrijskim standardima, riječ je o općenito sigurnim uređajima. Ipak, važno je znati da postoje inherentni rizici povezani s radom takvih baterija i oni se mogu pripisati različitim faktorima, kao što su promjene temperature, fizička oštećenja, prekomjerno punjenje, proizvodni nedostaci ili nepravilna upotreba.

 Zašto litij-jonske baterije postaju sigurnosni rizik?

Litij-jonske baterije su ugasile trajnu žeđ za prijenosnom energijom, omogućavajući nam da ostanemo umreženi i radimo efikasno te probijamo nove granice u transportu. Međutim, zajedno sa svim neospornim prednostima one nose i konkretne sigurnosne rizike koji se najviše tiču izbijanja požara u potpuno neočekivanim situacijama. No, ako smo ustanovili da nisu nesigurne same po sebi, zašto se izvještaji o požarima sa smrtnim ishodima i velikim materijalnim štetama danas šire medijima brzinom vatrene stihije? Razlog je prost i tiče se igre velikih brojeva – baterije su danas popularnije nego ikada, a njihovo brzo usvajanje nije pratila jednako revnosna kampanja podizanja svijesti o pravilnom rukovanju i postupanju u slučaju incidenata.

Prije svega, kada se litij-jonske baterije pokvare ili pretrpe štetu, one mogu predstavljati znatno veću opasnost od pojave požara i eksplozija. Nekoliko faktora može doprinijeti kvaru baterije, uključujući nepravilnu upotrebu i čuvanje ili pogrešnu tehniku punjenja. Fizički udari kao što su ispuštanje, drobljenje ili bušenje baterije mogu uzrokovati oštećenja koja ugrožavaju integritet i sigurnost ovih uređaja. Vanjski izvori topline, poput otvorenog plamena ili grijača, kao i temperature iznad 55 stepeni mogu ubrzati kvarove uređaja s oštećenim ćelijama ili onih s fabričkim greškama. Isto tako, punjenje litij-jonskih baterija pri temperaturama ispod nule može dovesti do stvaranja trajne metalne obloge od litija na anodi. Ova obloga povećava rizik od kvara baterije i, proporcionalno, požara.

Zato je pridržavanje proizvođačevih uputa za uređaje za punjenje i baterije ključno za sprečavanje oštećenja. Za smanjenje rizika neki punjači koriste mehanizam cikličkog napajanja kako bi izbjegli prekomjerno punjenje, dok tzv. brzi punjači često nemaju ovu funkciju, tako da je ovdje ključna savjest korisnika. Ipak, preporuka struke je korištenje punjača prema uputama proizvođača kako bi se održala sigurnost baterije.

 Izbjegavanje termičkog pobjega

Esencijalno je, dakle, izbjeći dovođenje baterije u kvarno stanje. No, šta ako je do toga već došlo bez korisnikove svijesti o postojanju problema? U slučaju kvara baterije toplina koja se oslobađa tokom radnog procesa može oštetiti obližnje ćelije, pokrećući lančanu reakciju poznatu kao termički pobjeg (runaway). Visoka energijska gustoća litijskih baterija čini ih podložnijim takvim reakcijama. Ovisno o faktorima kao što su njihov hemijski sastav, veličina, dizajn, tipovi komponenti i pohranjena količina energije, kvarovi litijskih ćelija mogu rezultirati hemijskim reakcijama i aktiviranjem sagorijevanja, što dovodi do oslobađanja topline i prevelikog pritiska.

Hemijske reakcije unutar baterije dižu ovaj pritisak do tačke u kojoj se zidovi ćelije šire i dolazi do curenja nusproizvoda iz otopine. Ovi nusproizvodi uključuju ugljik-monoksid, ugljik-dioksid, vodonik i ugljovodonike i kao takvi su jako zapaljivi i jedan od faktora izbijanja požara, pa čak i eksplozija. Kao otežavajući faktor kod zapaljenja baterija, sagorijevanje u nekim slučajevima može uzrokovati odvajanje fluora od litijskih soli u bateriji. Kada se pomiješa s vodenom parom, fluor može proizvesti fluorovodoničnu kiselinu, vrlo opasnu supstancu koja može imati dugoročne ali inicijalno neprimjetne posljedice po ljudsko zdravlje. Zbog svega navedenog je jasno da je adekvatno razumijevanje ovih procesa i uvrštavanje spoznaja o njihovoj mehanici imperativ u planiranju smjernica i najboljih praksi za sigurno rukovanje ovim izvorima napajanja.

 Ekološka tranzicija i pristupačnost kao faktor rasta broja incidenata

I naizgled nepovezani globalni događaji imali su utjecaja na okretanje reflektora u pravcu litij-jonskih baterija kao sigurnosnog rizika. Nakon izbijanja pandemije upotreba skutera i e-bicikala je znatno porasla, posebno u segmentu isporuka robe i hrane te odlazaka na posao. Ovaj nagli skok doveo je do skoka cijene transportnih uređaja, što je navelo pojedince da traže proizvođače s nižim standardima kontrole kvaliteta za svoje sisteme baterija. Jednom kada se tržište stabiliziralo, nastavljena je velika potražnja za litij-jonskim baterijama, prvenstveno vođena potrebama ekološke tranzicije. Očekuje se da će globalna potražnja za litij-jonskim baterijama porasti više od pet puta do kraja 2030. godine, navode u organizaciji Li-Bridge.

Potražnju u stopu prati i broj pratećih incidenata s požarima. Prema podacima osiguravajuće kompanije Zurich, samo u 2021. došlo je do gotovo 150-postotnog povećanja broja požara uzrokovanih eksplozijom litij-jonskih baterija u e-skuterima i e-biciklima. Istovremeno, broj požara ovog tipa je do kraja septembra 2022. nastavio rasti za dodatnih 28% u odnosu na mjesečni prosjek u 2021. godini.

Kao lakmus-papir za dominantne sigurnosne trendove na ovom tržištu može poslužiti američki grad New York. U 2019. godini u New Yorku je izbilo 30 požara koje su tamošnje službe pripisale korištenju baterija u električnim biciklima ili skuterima. Godinu kasnije broj se povećao na preko 40. Do 2021. učestalost požara se više nego udvostručila, dostigavši cifru od ukupno 104 incidenta u samo jednom gradu. Na kraju, po isteku 2022. litij-jonske baterije su identificirane kao uzročnik 220 požara, što je rezultiralo smrću šest osoba i 147 povrijeđenih u tim incidentima. Navedene brojke navele su interventne službe da potraže pomoć struke u potrazi za uzrocima ovih pojava, s namjerom smanjenja njihove učestalosti.

 Odgođeni požari kao jedinstven protivpožarni izazov

Jedan od važnijih uzroka izbijanja požara u električnim vozilima i skuterima su i sudari koji rezultiraju oštećenjem baterije. Oni mogu dovesti do pucanja ćelija baterije, uzrokujući unutrašnje kratke spojeve i prateće požare.

Za razliku od vozila s konvencionalnim motorima, nakon sudara električnih vozila javlja se jedinstven fenomen “naknadnih” požara, što je poseban rizik za interventne službe koje se tek upoznaju s ovom pojavom.

Pionirska istraživanja na ovom planu radio je američki Nacionalni odbor za sigurnost transporta (NTSB). Odbor je proveo istragu o tri incidenta koji su uključivali naknadno zapaljenje litij-jonskih baterija u električnim vozilima. Umjesto očekivanog zapaljenja baterije tokom vožnje ili neposredno nakon sudara, primijećeno je da su vozila planula nakon više sati, pa i dana poslije incidenta.

Naprimjer, u Lake Forestu u Kaliforniji električni džip je udario u stambenu garažu i zapalio se. Vatrogasci su najprije morali potrošiti neobično veliku količinu vode (preko 70.000 litara) na vatru koja se nije gasila najmanje dva sata. Tek kada su podigli vozilo kako bi direktno ugasili plamteću bateriju, temperatura se dovoljno snizila da omogući sigurno uklanjanje vozila s terena. Međutim, čak i tokom transporta na šleperu baterija se ponovo zapalila sama od sebe. U gradu Mountain Viewu u istoj regiji desio se sličan slučaj, samo što je baterija vozila po prebacivanju na odlagalište izazvala naknadni požar nakon nevjerovatnih pet dana.

Iako ne postoje jasni dokazi koji ukazuju na to da su električna vozila sklonija zapaljivanju u odnosu na konvencionalna, u nekim situacijama proces termičkog pobjega u litij-jonskim baterijama može biti odgođen ili usporen do neprimjetnosti. Zapravo, početni udar i oštećenje baterije mogu pokrenuti spor ali neumitan slijed reakcija, što na kraju dovodi do neočekivanih požara nakon dužeg perioda, i to na lokacijama poput deponija ili odlagališta oštećenih vozila. Jednako važan izazov tiče se ugroženosti vozača šlepera s oštećenim vozilima s litij-jonskim baterijama. Oni su izloženi riziku od izbijanja iznenadnih naknadnih požara koji se lako mogu proširiti na njihova vozila i dodatno otežati posao vatrogascima.

Neugasiva požarna žeđ i prolongirane intervencije

Još jedno važno pitanje je problem efikasnog gašenja požara na vozilima s litij-jonskim baterijama koji se tiče dostupnosti nestandardno velikih količina vode i dužine trajanja intervencija, koje zadržavaju osoblje na terenu duže nego inače. Struka navodi da u nekim slučajevima za gašenje požara na električnim vozilima treba i 110.000 litara vode. Ova količina može varirati, ali mnoge vatrogasne službe već sada ne mogu računati na korištenje jednake količine vode za intervencije na električnim vozilima kao za tipične požare u zgradama.

 Električna vozila doprinijela potonuću broda Felicity Ace?

Nisu samo šleperi i logistička infrastruktura ugroženi specifičnim rizicima zapaljenja vozila s litij-jonskim baterijama. Teretni brod Felicity Ace je 1. marta 2022. potonuo u blizini Azora u Atlantiku, što je rezultiralo gubitkom oko 3.965 automobila. Procjenjuje se da je među njima bilo blizu tri stotine električnih vozila, što je predstavljalo dodatni izazov u gašenju požara jer obuzdavanje plamena na litij-jonskim baterijama zahtijeva upotrebu velikih količina suhih hemikalija, među kojima su ABC prah, ugljik-dioksid, grafit u prahu i natrij-karbonat. Posada je morala napustiti brod, a pokušaji da se požar ugasi samo vodom pokazali su se nedjelotvornim. Istovremeno, brodovi i trajekti za prijevoz automobila posebno su izloženi riziku od ovakvih požara zbog svoje unutrašnje konfiguracije jer im nedostaju unutrašnje pregrade, što olakšava lančano širenje požara na druga vozila.

Ilegalne modifikacije vozila kao otežavajući faktor

U uslovima autentičnog buma u korištenju skutera s litij-jonskim baterijama, interventne službe nemaju saveznika ni u ilegalnim radnjama koje je ovaj trend donio. Kao ilustracija može poslužiti tragični incident koji se 1. januara 2023. desio u stambenom bloku u britanskom gradu Bristolu i rezultirao smrću jedne i hospitalizacijom osam osoba. Istraga je pokazala da je vatra izbila u hodniku stana, a kao uzrok se navodi amaterski preuređeni e-bicikl s litijskom baterijom. Lokalne vlasti su navele da je za ovo odgovoran trend omasovljavanja primjene tzv. kompleta za konverziju, koji omogućavaju naknadnu ugradnju električnih motora na standardne bicikle. Ovim kompletima često nedostaje baterija, što potrošače dovodi u iskušenje da preko interneta kupuju jeftinije alternative i neprovjerene punjače u čijem dizajnu nisu ispoštovani industrijski sigurnosni standardi. Kako su ove nestandardne baterije sklonije kvarovima, rizik od požara je višestruko veći.

Podzemne garaže i deponije kao infrastrukturni rizik

Sve šira upotreba litij-jonskih baterija u transportnim vozilima poput e-bicikala i e-skutera izazvala je pravu uzbunu među sigurnosnim profesionalcima zbog učestalih požarnih incidenata uzrokovanih ovim proizvodima. Osim toga, kako globalna tranzicija ka vozilima s nultom emisijom štetnih gasova dobija na zamahu, javljaju se glasovi zabrinutosti u vezi s potencijalnim rizicima koja predstavljaju podzemna parkirališta. Ove lokacije danas su pune električnih automobila i punjača, a same po sebi ne predstavljaju pristupačan ambijent za protivpožarne operacije.

U nekim zemljama već su oglašeni alarmi za uzbunu: nakon znatnog rasta broja požara uzrokovanih e-biciklima i e-skuterima u Londonu (s osam na 59 slučajeva u samo dvije godine), tamošnji transportni regulator je zatražio zabranu korištenja privatnih e-vozila u vozilima podzemne željeznice i autobusima.

U istom periodu organizacija ESA je upozorila da su ove baterije opasne i kada su izvan aktivne upotrebe jer se mogu oštetiti tokom odlaganja na deponiju ili pripreme za reciklažu. To je u prvom redu povezano s rizikom da će litij-jonske baterije u tom procesu biti zgnječene, razbijene ili izložene vremenskim uvjetima, što olakšava samozapaljenje ili pojavu eksplozija. Istovremeno, ove baterije su postale dovoljno sveprisutne u svakodnevnom životu da ih korisnici sada odlažu zajedno s ostalim smećem i reciklažnim otpadom, bez obzira na to što se radi o svojevrsnim požarnim tempiranim bombama.

Stručnjaci zato naglašavaju važnost zasebnog i pravilnog recikliranja litij-jonskih baterija, uz sigurno odlaganje izvan naseljenih mjesta i adekvatnu zaštitu od vremenskih neprilika. Oštećene baterije su poseban izvor rizika jer ih se mora odlagati zasebno i čuvati u kontejnerima napunjenim pijeskom ili drugim inertnim materijalima kao što je vermikulit.

 Podatkovni centri rješenje traže u redizajnu objekata

Litij-jonske baterije su glavni osumnjičenik i u nekoliko razornih požara u podatkovnim centrima. Jedan od njih desio se početkom 2021. godine, kada je OVHcloud, evropski ponuđač cloud usluga, u požaru izgubio jedan od centara u Strazburu. Vjeruje se i da je razorni požar u centru Maxnod u Francuskoj u martu ove godine uzrokovan zapaljenjem litij-jonske baterije. U svjetlu potencijalnih rizika povezanih s litij-jonskim baterijama u ovim objektima, stručnjaci naglašavaju važnost njihovog redizajna. To se u prvom redu odnosi na izmještanje baterija u posebne prostorije koje će biti opremljene zidovima i plafonima otpornim na vatru. Istovremeno, u upotrebu bi se uveli sistemi za gašenje požara pjenom umjesto vodom.

Odgovor industrije

U ovom trenutku čini se da se državni regulatori i industrija natječu u pronalaženju univerzalnog lijeka za zapaljivi problem litij-jonskih baterija. Rješenje je, čini se, u fuziji oba pristupa, pri čemu će pionirske korake uraditi zemlje s najvećim brojem korisnika, odnosno incidenata povezanih s ovim uređajima.

Tako je, naprimjer, u Sjedinjenim Američkim Državama u toku inicijativa za donošenje zakona o potrošačkim standardima za litij-jonske baterije. Cilj je uspostava sigurnosnih standarda za baterije u električnim skuterima i biciklima, koji će uključiti i smjernice za zaštitu potrošača. Regulatori su pri tome naglasili potrebu globalnog reguliranja distribucije ovih baterija iz različitih država, što je zasigurno još jedan eho tekućeg trgovinskog rata SAD-a i Kine.

Za razliku od regulative, segment edukacije korisnika je vjerovatno najviše odmakao kada je u pitanju sprečavanje požara. Najbolje prakse zaštite su dobro poznate i uključuju izbjegavanje izlaganja baterija ekstremnim temperaturama i što rjeđe prekonoćno i kontinuirano punjenje. Odabir renomiranih brendova i originalnih uređaja za punjenje još je jedan važan korak ka sprečavanju rizika. Prilikom punjenja, smatraju eksperti, važno je osigurati i adekvatnu cirkulaciju zraka radi sprečavanja akumulacije topline. Preporučljivo je i držati i puniti električna vozila izvan zatvorenih prostorija, idealno u namjenskom izoliranom prostoru na čijem osiguravanju moraju raditi lokalne vlasti.

Angažman vlasti na prevenciji gubitaka života i materijalnih dobara ovdje podrazumijeva i zakonski reguliranu pohranu i standardizirane postupke rukovanja litij-jonskim baterijama, posebno tokom tranzita na brodovima ili kamionima nakon saobraćajnih nesreća.

Na kraju, tu je i gotovo neograničeni potencijal same sigurnosne industrije da ponudi rješenja za različite rizike, uključujući i one nove ili manje poznate. Rano otkrivanje neočekivanih i odgođenih požara na baterijama osigurat će se kroz cjelodnevno praćenje transporta uređaja, potpomognuto korištenjem termalnih skenera, detektora plina, topline i dima te nadzornih kamera s mogućnošću rane detekcije požara. Industrija, naravno, može ponuditi i specijaliziranu obuku za osoblje uključeno u postupke rukovanja baterijama, kao i za gašenje požara na osnovu dosadašnjih iskustava s ovim incidentima. Svima je jasno jedno: ukoliko želimo da se tehnološka baklja litij-jonskih baterija ne zagasi prerano, njihove bezbrojne prednosti uzet ćemo jednako ozbiljno kao i sigurnost svih korisničkih grupa koji je i dalje žele koristiti.