Home Kategorija Vertikalna tržišta (Page 30)

Vertikalna tržišta

Inteligentna rješenja kontrole saobraćaja

Kako se širom svijeta odvija ubrzana urbanizacija tako i zastoji na cestama postaju sve veći problem. Za borbu protiv ovog problema transportne agencije se oslanjaju na sisteme upravljanja saobraćajem, uključujući i njihove napredne verzije (ATMS), koje su dio inteligentnih transportnih sistema (ITS)
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Napredni sistemi upravljanja saobraćajem kontinuirano prate ceste i inžinjerima saobraćaja nude vrijedne podatke, koji se šalju do kontrolnih centara. Nakon toga menadžeri mogu iskoristiti podatke za donošenje odgovarajućih odluka kojim bi ublažili zagušenja u saobraćaju. MarketsandMarkets izradio je izvještaj u kojem se navodi da je segment naprednih sistema za upravljanje saobraćajem u 2018. godini imao najveći udio na cjelokupnom tržištu ITS sistema upravljanja saobraćajem, što je trend za koji kažu da će se održati do 2023. Ukupan rast tržišta pripisuje se sve izraženijoj zabrinutosti zbog stanja javne sigurnosti i rastućeg problema zagušenja u saobraćaju, kao i jačanja državnih inicijativa za efikasnije upravljanje saobraćajem.

Zašto cestama trebaju napredni sistemi upravljanja?
Brza urbanizacija i veći broj vozila na cestama dovode do pojave zastoja. Da bi poboljšali situaciju, menadžeri saobraćaja koriste napredne sisteme upravljanja saobraćajem (ATMS) koji mogu kontinuirano pratiti stanje na cestama. “Nadležne agencije moraju mijenjati pristup i ulagati u nove načine upravljanja saobraćajem koji donose brz povrat javnih investicija. To je posljedica sve češćih problema u saobraćaju i pritiska građana za osiguravanjem većeg kvaliteta života. Paralelno s tim rastu svijest i spoznaja o potrebi integracije između sistema i agencija i dostupnosti podataka koji nude sasvim nove mogućnosti”, kaže Jose Carlos Riveira, direktor strategija i upravljanje portfolijem u kompaniji Kapsch TrafficCom.

“Napredak rješenja za mrežno povezivanje, usluge u oblaku (cloud), softver koji se samostalno optimizira i napredniji interfejs za operatere u sistemima upravljanja saobraćajem odgovorni su za pristup upotrebljivijim informacijama i bržim uslugama, što rezultira smanjenjem zastoja i zagušenja”, kaže Paola Clerici, direktorica i šefica marketinga u kompaniji Sprinx Technologies. Ona objašnjava da ATMS sistemi nude analizu nivoa saobraćaja, podršku dolasku na odredište, praćenje incidenata i prikupljanje niza statističkih podataka usmjerenih na poboljšanje mobilnosti.

Vozači u gradovima s najvećim problemima sa zagušenjem saobraćaja su tokom 2018. izgubili i do 272 sata prosječno u gužvama na cestama, što su milijarde izgubljenih dolara. Osim toga, duži zastoji u saobraćaju doprinijeli su rastu zabrinutosti zbog otežane mogućnosti reagovanja na vanredne situacije (npr. nesreće) i povećanja zagađenja. “Ubrzana urbanizacija preusmjerila je pažnju transportnih agencija na poboljšanje protoka saobraćaja, čime će se ne samo skratiti vrijeme putovanja i podići njegov kvalitet nego i smanjiti rizik od pojave nesreća. Traži se i skraćenje vremena reakcije na nesreće, a na posljednjem, ali ne i manje važnom mjestu je i smanjenje emisija CO2”, kaže Clerici. Ona dodaje da transportne agencije mogu brže odgovoriti na vanredne situacije i optimalnije planirati mobilnost na putu ako se odluče na ulaganje u tehnologije upravljanja saobraćajem. U njih spadaju hardver i softver koji su sposobni za prikupljanje podataka u realnom vremenu i njihovu naknadnu obradu.

Kako korisnički zahtjevi oblikuju upravljanje saobraćajem
Zagušenje saobraćaja na cestama dovodi do uspona alternativnih načina prijevoza, poput mobilnosti kao usluge (MaaS), koja se koristi kao alat za upravljanje saobraćajem. Transportne agencije moraju razmotriti više faktora prije nego što odaberu rješenje za upravljanje saobraćajem na cestama, dok se nadležne institucije moraju usmjeriti na rješavanje kratkoročnih izazova, pri čemu će, paralelno, morati obratiti pažnju i na buduće promjene i dugovječnost rješenja. Tradicionalni sistemi upravljanja saobraćajem temelje se na hardveru i inteligentnom softveru za videoanalitiku. Takvi sistemi uglavnom se sastoje od modula za prikupljanje informacija (npr. senzori, kamere, meteorološke stanice, čitači registarskih tablica itd.), slanje informacija korisnicima (npr. informativne ploče, pozivni centri), obradu informacija (npr. sistemi za praćenje vremena putovanja, nivoa usluge itd.) i upravljačkih centara koji prikupljaju, obrađuju i distribuiraju informacije korisne za vozače. Ipak, upravljanje saobraćajem postaje sve složenije, jer ubrzana urbanizacija rezultira većim zagušenjem na cestama. To je dovelo do “promjene ponašanja i načina na koji se ljudi kreću i putuju”, kaže Riveira i dodaje: “Rastuća složenost problema kreira potrebu da agencije bolje shvate nove obrasce i izazove u pogledu načina na koji ljudi putuju i na koje se upravlja potražnjom.” Agencije su prinuđene da se bave zahtjevima na osnovu kojih su kontrola pristupa, kontrola kvaliteta zraka, mjerenje kilometraže, podsticaji i zajedničko usmjeravanje saobraćaja postali novi bitni aspekti tehnologije koja će uskoro postati dio upravljanja saobraćajem.

“Zbog toga transportnim agencijama treba veća automatizacija zadataka koja se oslanja na raspoložive tehnologije kako bi olakšala rad operatera. Ovo je povezano s napretkom na planu podrške prediktivnom donošenju odluka na bazi pristupa instrumentima s podacima u stvarnom vremenu. Oni će podići nivo svijesti i olakšati donošenje odluka”, kaže Riveira. Za rješavanje nekih od ovih izazova transportne agencije moraju intenzivirati digitalizaciju svojih usluga, tako da se informacije mogu neprestano prikupljati, a korisnici dobiti direktan pristup njima. Agencije se moraju osposobiti i za analizu velike količine prikupljenih podataka u realnom vremenu kako bi došle do upotrebljive analitike koja može unaprijediti stanje na cestama.

Novi trendovi
Neke od najvažnijih promjena danas tiču se novih i alternativnih vidova prijevoza, mikromobilnosti (npr. dijeljenje bicikla, e-skutera itd.) i mobilnosti kao usluge (MaaS). Očekuje se da će ovaj trend na kraju obuhvatiti i umrežene automobile i autonomna vozila. José Luis Anonuevo je direktor sistema za upravljanje saobraćajem u kompaniji Indra. On vjeruje da će se menadžeri saobraćaja i koncesionari na cestama sve više fokusirati na MaaS model za vozače, što će uključivati pametna rješenja za putarine za određene rute na cestama, modularno određivanje cijena, plaćanje u stvarnom vremenu na temelju stanja na cestama, dana u sedmici ili doba dana, broja putnika i dr. Istovremeno, mobilna komunikacija postaje sve sigurnija, a internet stvari (IoT) pokreće napredak u segmentu umreženih i autonomnih vozila. Zahvaljujući tome, iskustvo putovanja cestom će se radikalno promijeniti. Ove tehnologije će korisnicima pružiti pristup informacijama o saobraćaju i podršku za sigurniju vožnju.
“Novi trendovi na terenu dovest će do situacije da će prijevozni operateri tražiti inteligentniji, multimodularan i optimiziran sistem upravljanja svojim uslugama. Operateri prijevoznih sredstava poput autobusa, metroa ili željeznica uskoro će na raspolaganju imati integrisan sistem upravljanja rutama koji će biti centraliziran i povezan s informacijama o saobraćaju i podacima koji se dobijaju od putnika. Tu će mašinsko učenje i tzv. veliki podaci (big data) u stvarnom vremenu optimizirati pravce kretanja ili kreirati posebne rute za korisnike drugih prijevoznih sredstava”, kaže Anonuevo.

Kako unaprijediti sisteme upravljanja saobraćajem?
Osnovni cilj ATMS sistema je smanjenje saobraćajnih zagušenja kroz jačanje efikasnosti iskorištavanja postojeće infrastrukture, što se postiže senzorima, komunikacijom i tehnologijama za obradu podataka. Clerici smatra da sistemi za napredno upravljanje saobraćajem mogu biti još efikasniji ako im se dodaju ključni podsistemi poput onih za praćenje nesreća, naplatu cestarine i upravljanje saobraćajem. Danas se ATMS sisteme nadopunjuje i naprednim funkcijama za prikupljanje informacija iz odgovarajućih izvora kao što su Google Maps i Waze. Izvori su i mobilne aplikacije koje prikupljaju anonimne GPS podatke i informacije s meteoroloških senzora i sistema za prepoznavanje registarskih tablica (LPR). “S vremenom centri za upravljanje saobraćajem mogu evoluirati kroz ugradnju dodatnih specijaliziranih sistema koji moraju obuhvatiti ili zamijeniti dosadašnji pristup praćenju stanja na terenu preko tradicionalnih operativnih silosa”, kaže Riveira. No, za efikasno donošenje odluka potrebni su i učinkovitiji podsistemi koji će omogućiti menadžerima saobraćaja da brže donose efikasnije odluke i preduzimaju odgovarajuće mjere. To je sada moguće zahvaljujući pristupu novim izvorima podataka i tehnologijama poput mašinskog učenja i vještačke inteligencije. “U fokusu napora da se unaprijedi operativna efikasnost je i primjena algoritama za analizu videa najnovije generacije. Oni se zasnivaju na tehnologijama dubokog učenja, kako u realnom vremenu tako i u naknadnoj obradi podataka“, navodi Clerici te dodaje da se to radi u kombinaciji s najmodernijom mrežnom infrastrukturom.

“Agencije za upravljanje saobraćajem ulažu velike napore u ostvarivanje globalnog uvida u stanje na terenu i jačanje inteligencije postojećih sistema. To se radi kako bi oni mogli iskoristiti raspoložive resurse na efikasniji način i osposobiti se da mogu predvidjeti potencijalne nesreće ili reagovati na proaktivan način na ublažavanju njihovih posljedica”, kaže Riveira.

Saradnja između agencija
Jedna od opcija je i integracija informacija i međuagencijska saradnja koja bi obuhvatila sisteme upravljanja saobraćajem i platforme za prikupljanje podataka o saobraćaju u vlasništvu različitih instanci na državnom, regionalnom ili lokalnom nivou. To je ključni faktor za postizanje najboljih performansi. Značajnu ispomoć predstavlja i sve veća dostupnost senzora i tehnologija koje se mogu koristiti za prikupljanje podataka o saobraćaju i saobraćajne informacijske sisteme. “Cilj integrisanja podataka iz više izvora ovog tipa je bolji uvid u aktuelnu situaciju u saobraćaju i jačanje mogućnosti pružanja podrške putnicima tokom vožnje”, kaže Anonuevo. ATMS sistemi međusobno razmjenjuju informacije i dobijaju ih od samih vozila putem tehnologije umreženih vozila. Budući da ovi sistemi više nisu namijenjeni samo kontroli, oni moraju moći kontrolisati i obrađivati ogromne količine podataka dobijene putem interneta stvari i V2X sistema koji povezuju vozilo s ostalim sistemima. Riveira napominje da se sistemi naprednog upravljanja saobraćajem moraju nastaviti razvijati kako bi ponudili mogućnost komunikacije između vozila putem V2X sistema i to kada nema tradicionalne putne infrastrukture. “V2X mijenja način na koji upravljamo saobraćajem i komuniciramo s vozilom i vozačima”, kaže on. U eri šire primjene sistema koji povezuju vozila s infrastrukturom (V2I) ova tehnologija će predstavljati okosnicu za direktnu interakciju s vozilima i vozačima, zajedno sa sigurnosnim aplikacijama koje nude V2V sistemi za povezivanje vozila.

Mašinsko i duboko učenje za pametnije upravljanje
Kvalitetnija i detaljnija analiza podataka čini sisteme za upravljanje saobraćajem pametnijim i efikasnijim. Sa stanovišta softvera, tehnologija prepoznavanja registarskih tablica (LPR) je najpoznatiji i najčešće korišteni segment videoanalitike u oblasti upravljanja i koristi se za kontrolu pristupa, naplatu putarine, evidenciju trajanja putovanja i sigurnosne aplikacije. Međutim, uz vještačku inteligenciju, mašinsko i duboko učenje šire svoje polje primjene, a sistemi upravljanja saobraćajem dobijaju naprednije analitičke funkcije. U većini slučajeva funkcije analize videa temelje se na detekciji u stvarnom vremenu, koja je namijenjena prepoznavanju nepravilnosti u saobraćaju. Tu spadaju zaustavljanje vozila, formiranje kolona, vožnja u suprotnom smjeru i dr. Ove funkcije obuhvataju i prikupljanje statističkih podataka o saobraćaju, npr. brojanje i klasifikaciju vozila, prosječnu brzinu, udaljenost između vozila itd. U gradskim sredinama upravljanje semaforima i evidencija popunjenosti parking-mjesta se koriste kao dodatne videoanalitičke funkcije. Kushwaha ističe da se napredna videoanalitika može koristiti i na zastarjelim sistemima, uz manje dodatke postojećem hardverskom ekosistemu. “Kako bi se ovo izvelo, u centru podataka se moraju instalirati serveri sposobni za mašinsko učenje. Oni će poslužiti kao platforma za softver koji će obrađivati ulazne videosignale i primjenjivati pravila isključivo prema namjeni i u skladu sa zahtjevima korisnika”, objašnjava on. Clerici napominje da videoanalitika koja se temelji na standardnom računarskom vidu ne može ostvariti puni potencijal ako se koriste samo postojeće kamere čija je glavna namjena videonadzor. “Integrisanje tehnologija dubokog učenja s profesionalnim sistemom za analizu videa omogućava da sistem analize saobraćaja postane prilagodljiviji kroz primjenu kamera koje nisu instalirane za tu namjenu”, dodaje ona.

Obrada na rubu
Napredna obrada videa na rubu mreže (edge) također ima pozitivan utjecaj na sisteme upravljanja saobraćajem. Kako bi se prijenos videa olakšao na opterećenim ili nedovoljno propusnim mrežama, sve je popularnije ugrađivanje procesora u kamere ili lokalne sisteme. “Prisustvo većeg broja distribuiranih arhitektura uz nedovoljnu mrežnu pokrivenost potaknulo je primjenu i nabavku integrisanih rješenja za analizu, posebno u urbanim sredinama”, kaže Clerici. Riveira ističe da se podaci i rezultati mjerenja već šalju s terena do višeg nivoa, odnosno centara za upravljanje saobraćajem. “Danas se modeli mašinskog učenja obučavaju i generišu u razvojnim računarima. U kombinaciji s odgovarajućim karakteristikama grafičkih procesora oni će se prebaciti na jednostavnije lokalne procesore”, dodaje on. Ipak, kako analiza videa postaje složenija, mašinsko i duboko učenje omogućavaju dešifriranje podataka. Kushwaha navodi da se mašinsko učenje koristi za optimizaciju algoritama i otklanjanje nedostataka tradicionalnih tehnologija. “Korištenje mašinskog učenja uvijek je poželjnije jer omogućava sistemu da kontinuirano prepoznaje obrasce, uči i samostalno se ažurira kako bi poboljšao vlastite performanse”, kaže on. Ovo je posebno važno za zahtjevne uslove rada sistema upravljanja saobraćajem na otvorenom. Mašinsko učenje pomaže kod prepoznavanja registarskih tablica koje su prekrivene ili prljave, ignorisanja dijelova slike sa smetnjama, isključivanja saobraćajnih informacija zbog pojave sjena tokom dana i pribavljanja pouzdanijih informacija čak i noću. Ovaj kontinuirani ciklus učenja i ažuriranja mjestu događaja povećava tačnost predviđanja sistema i, samim tim, omogućava bolje rezultate.

Riveira skreće pažnju i na korištenje dubokog učenja za naprednije funkcije. To se radi uz iskorištavanje pogodnosti obuke ljudskih operatera za kreiranje modela prepoznavanja koji kasnije mogu postati standardni. Inteligentne kamere to mogu kombinovati s tradicionalnim senzorima i upotpuniti informacije dodatnim atributima. Oni mogu uključivati ulazne i izlazne zone, procjenu rizika od sudara, analizu ponašanja i slanje upozorenja. “Na ovaj način sisteme upravljanja mobilnošću možete obogatiti nekonvencionalnim podacima i ojačati ih sposobnošću donošenja odluka i dodatnim faktorima koji aktiviraju planove reagovanja u kriznim situacijama”, kaže on.

“Ipak, jedna od najvažnijih stvari koje treba imati na umu je činjenica da se videosistem za analizu saobraćaja ne može smatrati samostalnim, nego tek dijelom složenije arhitekture za upravljanje saobraćajem. Nije dovoljno osigurati samo interfejs nego i dubinsku integraciju s ostalim komponentama, npr. pohranom, mrežnim uređajima, VMS i SCADA tehnologijom, ITS platformom itd.”, kaže Clerici.

Tehnološki naprednije kamere za kvalitetnije upravljanje
Napredak na planu tehnologije kamera i povoljnije cijene menadžerima saobraćaja nude mogućnost da dodaju nove funkcije svojim rješenjima za upravljanje saobraćajem. Očekuje se da će segment videonadzornih kamera na globalnom tržištu rješenja za upravljanje saobraćajem najbrže rasti do 2023. godine, navodi se u izvještaju kompanije MarketsandMarkets. “Nadzorne kamere nude nekoliko prednosti učesnicima u saobraćaju. One šalju vrijedne podatke o saobraćaju i vozilima, a njih koriste državne agencije koje se bave saobraćajem. Osim toga, kamere prepoznaju i obrasce odvijanja saobraćaja koji se naknadno izučavaju, a istovremeno prate i nadziru tok saobraćaja i pripremaju kazne u slučaju da neko prekrši saobraćajne propise”, kaže se u izvještaju.

Obrada videa i videonadzor kreiraju brojne i bogate mogućnosti za upravljanje saobraćajem. To je posebno važno u eri kada procesori postaju sve moćniji, cijena sistema za pohranu pada, a integracije postaju standard. Nove kamere s vidnim poljem od 360 stepeni, tzv. ribljim okom i multiline tehnologijom također postaju sve popularnija i pristupačnija opcija za upravljanje saobraćajem, navodi Riveira. Ove kamere mogu ponuditi prikaz cijele raskrsnice spajanjem slika i videa s odgovarajuće lokacije. Oba materijala se dobijaju pomoću videonadzora, odnosno primjenom cjelovitog digitalnog PTZ-a i obrade videa. Treba ipak imati na umu da mrežni sistemi moraju biti u stanju kanalisati protok informacija koje dolaze sa svih kamera u upotrebi. “Naprimjer, ako imate cestu sa 500 kamera, potrebe mreže po kameri koja radi s visokom rezolucijom kreću se u rasponu od 4 do 8 Mbps. To omogućava globalnu brzinu prijenosa od 4 Gbps za snimanje u realnom vremenu koje vrše kamere u kontrolnim centrima. Te brzine su danas dostupne bez problema. S druge strane, bez odgovarajućih mrežnih sistema efikasnost i efektivnost kamera i cjelokupnog sistema upravljanja saobraćajem mogu biti dovedeni u pitanje”, kaže Anonuevo.

Termalne kamere u saobraćaju
Tradicionalne videonadzorne kamere imaju i brojne nedostatke kada je riječ o svakodnevnom upravljanju saobraćajem. Vidljivost može biti smanjena zavisno od doba dana, npr. tokom noći ili kada je kamera direktno okrenuta suncu ili su vremenski uslovi loši. To može utjecati i na kvalitet detekcije i vrijednosti mjerenja. Upotreba termalnih kamera može pomoći menadžerima saobraćaja da prevaziđu ove probleme. Za razliku od standardnih kamera, na termalne senzore manje utječu vanjski faktori, kao što su vremenski uslovi i nivo svjetla. Riveira primjećuje da je “još odranije najvažniji napredak na planu snimanja bila upotreba termalnih senzora koji, na određeni način, mogu poslužiti kao podrška tradicionalnim kamerama ili čak zamijeniti senzore za rad unutar vidljivog spektra. Neke kompanije fokusirane na kvalitet snimanja već primjenjuju poslovni pristup koji podrazumijeva integraciju obje tehnologije u svoj portfolio”. Budući da je cijena termalnih kamera znatno pala u posljednjih nekoliko godina, one su postale pristupačnije tržištu sistema gradskog videonadzora i nadzora cesta. Radarski sistemi za praćenje prometa također bilježe rast. Anonuevo objašnjava da radar “nije ništa drugo nego mikrotalasni (ili laserski) senzor koji mjeri brzinu i snima vozila koja se kreću iznad određene brzine”. Međutim, kada se kamerama dodaju radarske funkcije i termalno snimanje, efikasnost otkrivanja vozila raste, posebno u uslovima slabog osvjetljenja, odnosno tokom noći. Clerici dodaje da radar može poboljšati performanse detekcije objekata u kombinaciji s radarskim informacijama. One se dobijaju pomoću tehnologije praćenja objekata putem videa.

Pametna naplata putarine poboljšava kvalitet saobraćaja

Sistemi naplate putarina znatno su evoluirali u odnosu na vrijeme kada su se vozači zaustavljali na naplatnim kućicama i vadili papirni novac. Usponom tehnologija kao što su prepoznavanje registarskih tablica (LPR) i RFID, elektronska naplata putarine (ETC) postala je popularna u cijelom svijetu
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Očekuje se da će tržište elektronske naplate putarine do 2023. dostići vrijednost 10,7 milijardi američkih dolara, uz složenu godišnju stopu rasta od 8,5 posto, podaci su MarketsandMarketsa. ETC sistemi se sve više koriste za sprečavanje zagušenja u saobraćaju i poboljšanje njegovog protoka. No, to je samo jedan od faktora uspona ovog tržišta. Brojna tijela zadužena za autoputeve odlučuju se za instalaciju elektronskih sistema za naplatu putarine kao načina finansiranja gradnje nove i održavanja postojeće infrastrukture. To će, uz brojne druge prednosti, nastaviti poticati rast tog tržišta.

Poboljšan protok saobraćaja, smanjenje zastoja i osiguran izvor finansiranja za održavanje cesta samo su neki od razloga što sve više zemalja primjenjuje pametne sisteme naplate putarine. Sistemi elektronske naplate putarine (ETC) s vremenom su postali efikasniji i pametniji. Napredni sistemi nisu samo smanjili potrebu za fizičkim instalacijama na cestama nego su doveli do iskorištavanja podataka kao vrijednog resursa, koji se koriste kako bi bezgotovinsku naplatu putarine učinili efikasnijom i sigurnijom.

Kako funkcionišu
Danas se moderni sistemi naplate putarine uglavnom sastoje od načina praćenja vozila, mehanizma identifikacije i sistema registracije i naplate. “Praćenje se vrši putem globalnog navigacijskog satelitskog sistema (GNSS) ili na kontrolnim tačkama duž naplatnog dijela trake”, kaže Michael Leyendecker, direktor prodaje sistema za naplatu putarine za Evropu u kompaniji Vitronic Machine Vision. Većina sistema za identifikaciju koristi komunikaciju između vozila i infrastrukture ili tehnologiju prepoznavanja registarskih tablica (LPR). José Luis Anonuevo je generalni direktor sistema za upravljanje saobraćajem u kompaniji Indra. On objašnjava da se sistemi elektronske naplate putarine pomoću RFID tehnologije mogu implementirati na jedinstven način za sve putne koridore. To funkcioniše tako što vozači na svoje vjetrobransko staklo postavljaju tag, koji omogućuje elektronsku naplatu putarine i u pokretu tako što razmjenjuje signal s antenama raspoređenim na naplatnom području. Iznos putarine se odmah naplaćuje na način koji korisnik odredi, odnosno debitnom ili kreditnom karticom, karticom za ponovno punjenje itd. U primjeni je i sve više naplatnih sistema koji koriste samo video, kaže Benoît Rossi, direktor poslovnog razvoja i marketinga za EMEA regiju u kompaniji Emovis. On to pripisuje napretku tehnologije optičkog prepoznavanja znakova (OCR), čime se smanjuje potreba za tagovima. Rossi navodi i širenje primjene integrisanih uređaja, kao što su ODBII sistemi i umreženi brojači kilometraže, odnosno odometri. Tu je i šira primjena vještačke inteligencije (AI) za poboljšanje radnih performansi senzora na cesti.

Odabir sistema
Ipak, vrsta sistema za naplatu i njegovih pratećih komponenti u potpunosti zavise od potreba naručioca radova. To uključuje postojeću opremu na nivou ceste, senzore i antene pogodne za klasifikaciju i identifikaciju vozila, kao i softverska rješenja za vezu s bankama. Anonuevo dodaje da rješenja za putarine obično uključuju i videonadzor na naplatnim lokacijama, sisteme prepoznavanja tablica i prateću signalizaciju. Justin Hamilton, direktor proizvoda u kompaniji Kapsch TrafficCom, smatra da, bez obzira na odabrano rješenje za naplatu putarine, uvijek postoje standardni zahtjevi koji se mogu svrstati u dvije grupe, a tiču se hardvera i softvera. “U oba slučaja odabrano rješenje treba biti robusno i pouzdano. Ne postoji univerzalno rješenje pogodno za sve situacije naplate putarine. To znači da će se odabrani sistem vjerovatno razlikovati od drugog, zavisno od toga hoće li naplata biti primjenjiva na sva vozila ili samo na određeni segment, npr. kao što su teška teretna vozila“, kaže Hamilton.

U konačnici, svaki odabrani sistem mora ponuditi ravnotežu između troškova i efikasnosti. “Da bi se postigla najbolja ravnoteža, nadležno tijelo treba razmotriti sva ponuđena tehnološka rješenja i uređaje u vozilu. Oni se obično sastoje od RFID (TDM, 6C) tehnologije, namjenskih sistema za komunikaciju kratkog dometa u skladu sa standardima Evropskog odbora za standardizaciju (CEN DSRC) te LPR i GNSS tehnologije”, kaže on. Leyendecker naglašava prednosti pametnog sistema naplate putarine. Oni podržavaju plaćanje naknade za korištenje putne mreže na temelju učestalosti upotrebe, što je vrlo pravedan način finansiranja, jer korisnik plaća samo ono što troši. To prati i češće korištenje zajedničkog ili javnog prijevoza, što pozitivno utječe na smanjenje zagušenja saobraćaja i količine emisija štetnih gasova. Hamilton ukazuje na ostale prednosti primjene pametnih elektronskih sistema naplate kao što su niži operativni troškovi sistema, lakše povezivanje dodatnih usluga sa sistemom naplate, niži rizik od gubitaka prihoda ili sposobnost određivanja fleksibilnih cijena. Bez obzira na odabrani sistem ili tip ceste na kojima će se on koristiti, stručnjaci naglašavaju ključnu ulogu, a to je realizacije naplate.

Otklanjanje prepreka za implementaciju
Uprkos rastućoj popularnosti elektronskih sistema naplate putarine, i dalje su prisutni regulatorni, tehnološki i društveni izazovi koje je potrebno riješiti. ETC sistemi obično imaju mnogo pokretnih dijelova. Pronalazak adekvatnih komponenti i ispunjavanje različitih regulatornih zahtjeva predstavlja tek jedan od izazova na putu primjene kvalitetnog sistema. Interoperabilnost je najveći izazov s tehnološke strane, smatra Anonuevo, jer se ETC sistemi sastoje od brojnih komponenti i podrazumijevaju zajednički rad opreme u vozilu (tj. tagova), elektromehaničke opreme na cesti (npr. nadstrešnica, antena koja komunicira s tag uređajem, sistem klasifikacije i prepoznavanja vozila, logički sistem za praćenje vozila), odgovarajuće mreže i komunikacije za podršku odabranom vidu transakcija te sistema za obradu i upravljanje informacijama. Benoit Rossi, direktor poslovnog razvoja i marketinga za EMEA regiju u kompaniji Emovis, smatra da “glavni izazovi nisu toliko povezani s tehnologijom koliko s regulatornim okvirima (npr. kako privesti pravdi osobe koje izbjegavaju naplatu, kako doći do podataka o registarskim tablicama od države), raznovrsnošću sistema naplate (nedostatak standarda) i, naravno, društvenom prihvatljivošću”. Hamilton vjeruje da se izazovi u svim zemljama mogu podijeliti u dvije glavne grupe. Prvi se tiču načina na koji je moguće održati nivo finansiranja izgradnje i održavanja puteva. Prihodi od akciza na gorivo ranije su korišteni za finansiranje putne infrastrukture, no danas živimo u dobu veće efikasnosti potrošnje goriva i uspona električnih i alternativnih vozila, koja obično dobijaju subvencije i oslobođenja su plaćanja akciza na gorivo. “To je dovelo do znatnog pada prihoda od akciza na gorivo u gotovo svim ekonomski razvijenim zemljama. Ovaj problem je možda najizraženiji u SAD-u, gdje se stopa saveznih akciza na dizel i benzin nije povećavala od 1993. godine“, kaže on.

Integracija više sistema
Hamilton ukazuje i na izazov finansiranja izgradnje novih puteva, obilaznica, mostova i tunela “u eri hronično mršavih državnih budžeta i nadmetanja za izdvajanja s drugim sektorima poput zdravstva i obrazovanja”. Posebno je to evidentno u zemljama koje bilježe nagli rast nabavke i upotrebe vozila kao što su Indija, Kina, Indonezija, Filipini, Čile itd. Ova pitanja mogu se početi rješavati povezivanjem sistema naplate putarina i prikupljanja prihoda s drugim besplatnim i inteligentnim rješenjima za saobraćaj, kao što su sistemi mjerenja mase za teretna vozila u pokretu (WIM), komunikacijske platforme koje povezuju vozila s infrastrukturom (V2X) i sistemi upravljanja zastojima, smatra Hamilton. Primjena dinamičnih cijena uključuje i aktivnosti na upravljanju tokom saobraćaja i naplatu putarine u određeno doba dana. To je još jedan od načina na koji operateri dolaze do prihoda od putarina i paralelno rješavaju problem pojave zagušenja na cestama.

Društvena prihvaćenost također je važan izazov koja ometa primjenu ETC-a. “Javno mnijenje često je kritično prema uvođenju novih sistema naplate, jer oni povećavaju troškove vožnje za vlasnike privatnih automobila i kompanije. Zato je vrlo važno da agencije za saobraćaj podrobno objasne zašto je implementacija u konačnici korisna i za vlasnike automobila i za kompanije”, objašnjava Leyendecker. Osim toga, Rossi napominje da operativni troškovi moraju imati smisla s ekonomskog stajališta jer ako su troškovi naplate previsoki u poređenju s očekivanim prihodima od putarina, potrebno je preispitati politiku naplate mobilnosti.

Globalno širenje ETC sistema
ETC sistemi su potpuno izmijenili način naplate putarine na autoputevima širom svijeta. Kako su njihovih prednosti sve više svjesni i nadležni u agencijama za saobraćaj, primjena pametnih sistema naplate putarine raste na globalnom nivou. Očekuje se da će njihova primjena porasti u Azijsko-pacifičkoj regiji (APAC), SAD-u i Evropi. Anonuevo naglašava da zemlje u razvoju traže više usluga kada je u pitanju upravljanje naplatom putarine, dok korisnici žele digitalizirano iskustvo. Zbog toga u kompaniji Indra vjeruju da će se sektor naplate putarina “razvijati kroz digitalizaciju i inovacije”. Regija s najbržim rastom je SAD, jer je tamo naplata putarina prilično ograničena u poređenju s drugim dijelovima svijeta poput Evrope. Na gotovo 75 posto autocesta u EU njihovo korištenje se naplaćuje, ističe Rossi i dodaje: “U SAD-u vidimo kako se sve više saveznih država okreće naplati putarine kao načinu finansiranja održavanja cesta i kompenzaciji za nagli pad prihoda od akciza na benzin.”

Usklađenost s različitim ciljevima
Iz perspektive državnih tijela, uvođenje ETC sistema može poslužiti ispunjavanju više ciljeva različitih politika. Oni se mogu kretati u rasponu od finansiranja izgradnje nove i održavanja postojeće infrastrukture do sprečavanja pojave zastoja u saobraćaju. Dodatni ciljevi su ograničavanje eksternalija (npr. buke, zagađenja itd.), promocija novih praksi poput zajedničkog korištenja vozila ili favoriziranja električnih vozila (koja su oslobođena plaćanja putarine). Hamilton se slaže da je korištenje putarine kao sredstva za finansiranje izgradnje nove i održavanja postojeće putne infrastrukture sve popularniji trend širom svijeta.

“Tijela nadležna za saobraćaj preusmjeravaju prihode od putarina u poboljšanje lokalnog javnog prijevoza. Drugim riječima, prihodi koji se ostvare na određenom području se vraćaju u njega, tako da zajednica može vidjeti neku korist od putarina na jedan konkretan način”, kaže Rossi. Hamilton napominje da su se u SAD-u javile inicijative da se putarine naplaćuju za velika teretna vozila te da je u toku masovni prelazak s ručne naplate na elektronsku, posebno za mostove, tunele i kolovoze. U Evropi su nove i postojeće putarine uglavnom fokusirane na naplatu baziranu na pređenoj kilometraži, posebno za teretna vozila. Hamilton tvrdi da je dosta aktivnosti usmjereno prema cilju da kamioni i druga vozila plaćaju pravičan udio za korištenje cesta.

Tržišta u Aziji bilježe značajan rast, naročito u Kini i Indiji. Uz tamošnje guste saobraćajne mreže, elektronske putarine se koriste i za podršku sprečavanju pojave zastoja na cestama, kao i za finansiranje novih i postojećih projekata, što je općeprihvaćen trend. U konačnici, tip instaliranog elektronskog sistema naplate putarine zavisi od propisa, dostupnog budžeta i potreba pojedinih zemalja. U nekima se sisteme pametne elektronske naplate putarine smatra korisnim, dok u drugima vlada skepsa. Ipak, s vremenom bi prednosti ovih sistema mogle zasjeniti sadašnje dileme.

Projekat kompanije MOBOTIX u Italiji: Videonadzor na međunarodnom aerodromu dobio krila

Sigurnost na aerodromima je neizbježna i vrlo zahtjevna stavka. Jedini način da se zadovolje najzahtjevniji standardi je neprestano razvijanje tehnologije koja se koristi
Piše: Svenja Meisenheimer, marketinški menadžer za Jugoistočnu Evropu, Mobotix
E-mail: svenja.meisenheimer@mobotix.com

Važna faza širenja na terminalu Međunarodnog aerodroma Il Caravaggio uključivala je izgradnju više prodajnih objekata i širenje prostora za ukrcavanje putnika. To je situaciju na terenu učinilo još složenijom i izazovnijom te dodalo još jedan dio slagalice, uz standardne scenarije zaštite aerodroma.

Sigurnost i zaštita: Dobitna kombinacija
Međunarodni aerodrom Il Caravaggio treći je po veličini objekat te namjene u Italiji. Njime saobraća oko 11 miliona putnika. Sigurnost je od presudne važnosti kada je u pitanju aerodromska infrastruktura tih dimenzija i potrebno je dosta napora da bi se održao potrebni nivo nadzora. Uvođenjem MOBOTIX-ove tehnologije poboljšani su kvalitet i rezolucija videa za ove potrebe, što je unaprijedilo proces vođenja istraga i aktivnosti koje se zajednički provode sa stalno prisutnim policijskim snagama na terminalu. Postavljeno je više od 300 MOBOTIX videonadzornih kamera na otvorenom i zatvorenom dijelu aerodroma. U skladu s konkretnim potrebama, korišteno je nekoliko različitih modela, uključujući c25, i25, M24 / 25, Q24 / 25, S15, S15 SurroundMount, M15 / 16 i T25 kamere i svaka je aktivna 24 sata dnevno, dok nova VoIP infrastruktura i NAS snimanje omogućavaju razmjenu videozapisa između više kontrolnih soba. “Prostori unutar aerodroma nisu homogeni po visini i nivou osvijetljenosti. Zahvaljujući kompaniji MOBOTIX, uspjeli smo doći do vrhunskog kvaliteta slike u svim uslovima. Videonadzor se također pokazao kao dragocjeni dodatni alat za poboljšanje operativnih procedura vezanih za sigurnost. Sada možemo analizirati kretanje aviona i vozila u zonama za kretanje kako bismo pružili podršku osoblju na terenu. Čak je i prtljag pod stalnim nadzorom”, kaže Ettore Pizzaballa, menadžer za informacijske sisteme u kompaniji SACBO SpA.

Sinergija hardvera i softvera
Kada je riječ o postizanju vrhunske sigurnosti, čak i najnaprednija hardverska tehnologija nije dovoljna za obavljanje svih zadataka. Zato jedna “manje vidljiva” komponenta igra važnu ulogu u postizanju što veće efikasnosti videonadzornog rješenja kompanije MOBOTIX. “Osim kvaliteta slike, impresionirala nas je i mogućnost da dobijemo potpuno prilagodljiv softver na osnovu naših konkretnih potreba, a da ne spominjemo funkcije analize videa”, ističe Pizzaballa i objašnjava kako videoanalitički softver omogućava da se odmah otkriju napušteni predmeti ili pronađe optimalna ruta za vozila u zonama kretanja. “Sada podrobnije pratimo protok putnika unutar terminala, a možemo analizirati i koji profil putnika ide pravo do izlaza, a ko se zadržava da obavi kupovinu u radnjama. Softver nam omogućava i da u stvarnom vremenu kontinuirano pratimo linije za sigurnosne provjere kao i lokacije za prijavu i ukrcavanje”, kaže Pizzaballa.

Advanced: Protivpožarna zaštita na dodir

Protivpožarna industrija već godinama eksperimentiše sa tehnologijom dodirnih ekrana jer raste potražnja za rješenjima koja će istovremeno biti i dovoljno sofisticirana i jednostavna da pruže zaštitu od požara. To može biti veliki izazov, posebno u scenarijima koji uključuju velike i složene objekte i visokogradnju.

Zaštita ovih zgrada, kao i stotina i hiljada ljudi od rizika i štete od požara podrazumijeva jednostavnost kontrole i nadzora uz pomoć tehnologije dodirnih ekrana koji su lako dostupni korisnicima.

U velikim zgradama složenog dizajna sa nezamjenjivim ili vrijednim sadržajima i velikim brojem ljudi koje treba zaštititi, mogućnost brzog uočavanja i praćenja potencijalnog požara može značajno utjecati na izbjegavanje životno opasnih situacija.

Tehnologija dodirnog ekrana omogućava jednostavno korištenje, uz mogućnost lociranja požara i do nivoa konkretne zone unutar određene lokacije. Tu je i podrška za pojedinačne uređaje koji, po potrebi, omogućavaju brze evakuacije i poduzimanje konkretnih mjera za izolaciju i ograničavanje širenja požara i štete koja nastaje od njega.

Ovi intuitivni sistemi se lako podešavaju i podržavaju dinamični grafički prikaz i mape. Ove tehnologije su ključne za brzi odgovor na hitne situacije. Uz trenutni prikaz situacije koja upućuje na potencijalni požar, tehnologija dodirnih ekrana nudi dodatne prednosti poput jednostavnog upravljanja i nadzora s jedinstvene lokacije, čime se štedi dragocjeno vrijeme i brže poduzimaju preventivne radnje.

Isto tako, neke situacije ne uključuju stvarne požare. Izbjegavanje nepotrebnih evakuacija velikih razmjera smanjuje prekide u odvijanju radnih procesa i to je još jedna prednost korištenja tehnologije dodirnih ekrana. Istovremeno, ona nudi i identifikaciju kvarova i problema s pristupom određenoj lokaciji.

Gdje je tehnologija dodirnih ekrana najkorisnija?

Ova inovativna tehnologija je posebno korisna u okruženjima kao što su bolnice, u kojim za evakuaciju pacijenata treba dosta pažljivog rada i vremena. Pri tom, tehnologija dodirnih ekrana nudi sistem najranijeg mogućeg upozoravanja i slanja specifičnih informacija o mjestu požara, što omogućava izoliranje pogođenih zona.

Veliki objekti se mogu kontrolirati s jedne lokacije pomoću tehnologije dodirnih ekrana, što omogućava brzu intervenciju na terenu. Time se maksimiziraju učinak, vrijeme i mjere koje se poduzimaju za rješavanje problema prije nego što on eskalira.

Zgrade u udaljenim područjima su posebno ugrožene i mogu imati veliku korist od instaliranja tehnologije dodirnih ekrana. To se posebno odnosi na pomoć u kontroli i gašenju požara čije funkcije nisu nužno jednako dostupne kao na manje udaljenim lokacijama.

Evakuacije tokom incidenata koji uključuju stotine i hiljade ljudi zahtijevaju brzinu, pažljivo upravljanje i hladnu glavu tokom rukovanja protivpožarnim sistemima. Oni koji rade u paru sa dodirnim ekranima nude trenutna i konkretna upozorenja koja su ključna u postupcima sprečavanja širenja požara izvan kontrole i ugrožavanja ljudskih života.

Važne stavke prilikom odabira dodirnih ekrana

Prije nego što odaberete pravu tehnologiju dodirnih ekrana za vaš objekat, morate uzeti u obzir brojne faktore, uključujući:

– Može li se sistem umrežiti radi pokrivanja veće lokacije, bez ugrožavanja željenog nivoa pouzdanosti i performansi? Učinkovitost nekih sistema može se značajno smanjiti prilikom pokrivanja većih površina.

– Da li je lako obaviti instalaciju i podešavanja prema vašim konkretnim potrebama? Ključna je mogućnost jednostavne instalacije i podešavanja sistema prema pojedinačnim karakteristikama objekta, čime se poboljšavaju performanse i povećava nivo njegove zaštite.

– Da li sistem nudi efikasno i pristupačno korisničko sučelje? Pristupačnost bi trebala biti ključna jer od početne instalacije može proći i nekoliko godina prije nego što dođe do potrebe za intervencijom kod potencijalnog požara. Da li sistem pruža dovoljno detaljne informacije koje omogućavaju nadzor i kontrolu svake lokacije i uređaja?

– Da li je u pitanju nezavisni terminal, čime se ostvaruju značajne uštede? Tehnologija dodirnog ekrana na vatrodojavnim centralama povećava troškove, smanjuje performanse i usložnjava postupak korištenja.

– Da li sistem nudi visokokvalitetne, dinamične i jednostavne mape za navigaciju, kao i planove objekta na osnovu kojih možete odmah doći do informacija o lokaciji potencijalnog požara? Detaljne mape, mogućnost zumiranja slika visoke razlučivosti i jednostavna navigacija mogu značajno poboljšati kvalitet odgovora na potencijalni požar.

– Da li dodirni ekran može reagirati na kontakt sa rukama u rukavicama? Tako se vatrogascima olakšavaju nadzor i kontrola nad situacijom. Ovo je važan faktor jer vatrogasci moraju biti u stanju da rade s dodirnim ekranima i u situacijama kada za skidanje rukavica nema vremena ili ono može predstavljati rizik.

Napredna TouchControl tehnologija

Kao lider u oblasti tehnologija protivpožarnih sistema, kompanija Advanced proizvodi jedan od najvećih dodirnih ekrana na tržištu – TouchControl. On dolazi u paketu sa 10-inčnim ekranom koji nudi detaljne informacije već na prvi pogled.

Zamišljen kao udaljeni terminal umjesto kao dio vatrodojavne centrale, TouchControl je samostalna inovativna tehnologija koja korisnicima nudi uštede, jednostavnost i pristup nezavisnoj mreži čvorišta čije performanse ostaju stabilne.

Jedna od unikatnih karakteristika TouchControl ekrana je Active Maps tehnologija koja u visokoj razlučivosti uživo šalje informacije o statusu određene zone, uz ogromnu količinu detalja. Active Maps omogućava korisnicima da jednostavno nadgledaju objekat, centralu i mrežu.

TouchControl je jednostavan za instalaciju i služi i kao potpuno funkcionalna daljinska upravljačka ploča. Ona se često postavlja na recepcijama, u predvorjima i na javnim površinama, pružajući punu funkcionalnost vatrodojavne centrale, mrežne kontrole i sistema izvještavanja. Kada se ne koristi za borbu protiv požara, sistem se može podesiti za slanje javnih poslovnih i reklamnih poruka, kao i za obavještenja iz oblasti zaštite na radu.

TouchControl je projektovan za intuitivnu i jednostavnu upotrebu, kvalitet, detaljno izvještavanje i nadzor. Ova tehnologija je odabrana kao najbolja za potrebe brojnih objekata različitih dimenzija u više sektora. Ona je u prvom redu odabrana zbog svoje pouzdanosti i vrhunskih performansi.

Neki od objekata u kojim je instaliran TouchControl:

– Lidl – popularni evropski lanac diskontnih supermarketa
– Jedna od najvećih bugarskih bankarskih grupacija DSK Banka odabrala je TouchControl zbog visokog nivoa zaštite i pouzdanosti
– Victrex, hemijska tvornica svjetske klase iz grada Lancashirea, isporučuje vrhunska polimerna rješenja za više sektora
– Objekat Leadenhall u Londonu prostire se na površini od 185.000 kvadratnih metara i ima 45 spratova sa poslovnim prostorima
– Centar Atlantic Islands na ostrvu Luing s površinom od 14 km2.

Napredni proizvodi uključuju kompletne sisteme za detekciju požara, vatrodojavne centrale s više protokola, kao i sisteme za kontrolu i gašenje požara. Više detalja o širokom asortimanu proizvoda kompanije Advanced, uključujući TouchControl tehnologiju, možete pronaći na www.advancedco.com.

TouchControl: Overview from Advanced on Vimeo.

McAfee zaštita u D-Linkovom Wi-Fi sistemu

COVR-2202 sada kombinira svjetski poznate sigurnosne mogućnosti sa sofisticiranom mesh Wi-Fi tehnologijom s ciljem sigurnijeg i praktičnijeg povezivanja
Piše: Ivo Pavičić, regionalni menadžer za Jadransku regiju i Grčku, D-Link
E-mail: ivo.pavicic@dlink.com

D-Link, jedan od globalnih predvodnika u oblasti mrežnih rješenja, predstavio je inovativne sigurnosne mogućnosti svog AC2200 mesh Wi-Fi sistema (COVR-2202) s ciljem omogućavanja vrhunske Wi-Fi pokrivenosti i velike brzine mreže u kombinaciji s dodatnim sigurnosnim karakteristikama za ispunjavanje potreba savremenog pametnog doma. Integrisana McAfee zaštita dolazi s petogodišnjom pretplatom na Secure Home platformu i dvogodišnjom McAfee LiveSafe zaštitom te omogućava sveobuhvatnu sigurnost za svaki uređaj povezan s kućnom mrežom.

Roditeljska zabrana
Nove prijetnje i propusti se identificiraju i blokiraju zahvaljujući McAfeejevom Global Threat Intelligenceu, a njegove napredne kontrole za ograničavanje pristupa maloljetnicima omogućavaju roditeljima da djecu drže podalje od neprikladnog internetskog sadržaja. Štaviše, postojeći vlasnici mogu dodati tu funkcionalnost u svoj COVR-2202 jednostavnim ažuriranjem tvorničnog softvera (firmvera) na uređaju. Nove opcije dio su D-Linkovog proširanja McAfee zaštite u svojoj ponudi routera i kućnih Wi-Fi rješenja, što uključuje i nedavno predstavljene EXO pametne mesh Wi-Fi routere (DIR-1960, DIR-2660 i DIR-3060).

McAfee Secure Home platforma korisnicima omogućava potpunu kontrolu nad svojim uređajima, kao i blagovremenu obaviještenost te reagiranje na potencijalnu prijetnju. To uključuje sve uređaje koji se pokušavaju povezati sa zlonamjernim adresama, neidentificirane uređaje koji se pokušavaju pridružiti mreži, kao i opciju blokiranja svih novih uređaja koji se pokušavaju povezati na mrežu, a sistem radi i s Amazon Alexom. Dvogodišnja McAfee LiveSafe pretplata omogućava da se antivirusni softver instalira na neograničen broj računara, tableta i pametnih telefona.

Bez prekida i smetnji
COVR-2202 kombinira se s postojećim korisničkim routerom kako bi se kreirala proširena mreža koja radi bez problema sa svim uređajima u kući. Svaka mrežna tačka predstavlja Wi-Fi zonu velike brzine, koja korisnicima omogućava pokretanje zahtjevnih multimedijalnih aplikacija bilo gdje u kući. Smart Roaming tehnologija COVR-2202 uređaja, s MU-MIMO tehnologijom i pametnim automatskim optimiziranjem mreže, odgovorna je za responzivnu i praktičnu povezivost s kojom ćete moći uživati u streamingu i pozivima preko interneta iz svih kutaka svog doma bez prekida veze i kašnjenja. Ovaj sistem se sastoji od dvije AC2200 tri-opsežne Covr tačke, koje uklanjaju mrtve Wi-Fi uglove te omogućavaju brzu bežičnu vezu na udaljenosti do 550 metara. Glavne karakteristike COVR-2202 uređaja su:

– Tri-band AC220 – dva opsega od 5 GHz i jedan od 2,4 GHz s Wi-Fi brzinama do 866 Mbps i 400 Mbps respektivno
– Pametni backhaul – namjenski backhaul za opseg od 5 GHz za komunikaciju između Covr tačaka s ciljem optimizacije saobraćaja unutar cijele Wi-Fi mreže
– Pametni roaming – automatski se povezuje na najjači signal kako prelazite iz sobe u sobu
– MU-MIMO tehnologija – kreira snažnu, brzu i visokoefikasnu Wi-Fi mrežu koja podržava veći broj povezanih uređaja
– Proširiva mreža – Covr je prilagodljivo rješenje. Naprosto dodajte dodatne Covr tačke na mjestima na kojima vam treba dodatna mrežna pokrivenost.

Mobotix: Podizanje standarda pomoću AI-ja i dubokog učenja

Mobotix je napravio novi veliki korak u oblasti inteligentne videotehnologije, unapređujući svoju misiju “Više od ljudskog vida”. Lansiranjem Mobotix 7 pametne platforme i M73 IoT kamere kompanija se još jednom nameće kao jedan od globalnih predvodnika u oblasti ove tehnologije
Piše: Svenja Meisenheimer, marketinški menadžer za Jugoistočnu Evropu, Mobotix
E-mail: svenja.meisenheimer@mobotix.com

Najnovija generacija Mobotixovih kamera ima čitavu lepezu novih mogućnosti, uključujući i rješenja zasnovana na dubokom učenju, čime se otvaraju nove mogućnosti koje idu i dalje od tradicionalne videosigurnosti. M73 već sada dolazi s više od 15 integrisanih aplikacija koje se mogu koristiti za optimiziranje poslovnih procesa u gotovo bilo kojoj industriji. Mobotixovi partneri i njihovi kupci sada čak mogu razvijati i vlastite aplikacije ili dati da ih podesi i certificira sam Mobotix. The Partner Society, uspješna i rastuća platforma za saradnju Mobotixa i njegovih tehnoloških partnera, aktivno podržava razvoj novih aplikacija za Mobotix 7 kamere. Inače, nova serija dinamično raste u skladu s potrebama kupaca, tako da Mobotixovo rješenje može ispuniti gotovo bilo koji sadašnji ili budući tržišni zahtjev.

Inteligentna rješenja za širok izbor vertikala
Inteligentna, napredna i inovativna Mobotixova platforma predstavljena je pred više od 500 međunarodnih tehnoloških i prodajnih partnera na ovogodišnjoj Mobotixovoj Globalnoj konferenciji za partnere (GPC) u Mainzu. “Mobotix 7 je prvi svjetski decentralizirani i sigurni modularni IoT videosistem zasnovan na modulima dubokog učenja. Ova platforma i njena nova serija inteligentnih aplikacija će revolucionizirati brojne IoT procese, ne samo za nas nego i za naše tehnološke partnere i kupce na raznim tržištima”, kaže Hartmut Sprave, tehnološki direktor u Mobotixu. Kombinovanjem senzora s analitikom zasnovanom na AI-ju industrijske kompanije mogu povećati proizvodnu efikasnost te poboljšati mjere preventivnog održavanja ili prevencije požara. Kada je u pitanju upotreba u transportu, integrisano prepoznavanje lica, nadgledanje saobraćaja i prepoznavanje objekata omogućava vozačima da odmah budu svjesni opasnih situacija na cestama, čime se povećava sigurnost za putnike, vozače i druge korisnike cesta.

M73 videosistem visokih performansi
Nova Mobotixova M73 IoT kamera ima naprednu procesorsku tehnologiju, što znači da može lako omogućiti napredne karakteristike današnjih kamera kao što su 4K rezolucija uz prikaz od 30 slika u sekundi ili široki dinamički raspon od 120 dB. U skladu s današnjim zahtjevima, kamera je također energijski efikasna: uprkos ukupnoj potrošnji od 25 W (PoE+), svaka M73 kamera je kompletan videosistem koji standardno ima 8 GB DVR, tako da nema potrebe za dodatnim serverima ili uređajima za pohranu podataka. Unaprijed instalirane aplikacije dolaze s 30-dnevnim probnim periodom, nakon kojeg korisnici po potrebi mogu kupiti licencu za svaku aplikaciju. Prema Mobotixu, integrisana su samo visokokvalitetna profesionalna tržišna i partnerska rješenja, sva testirana i certificirana zbog ispunjavanja najviših standarda kvaliteta i cyber sigurnosti. To otvara bezbrojne načine primjena. Naprimjer, jedna od aplikacija na Mobotixovoj kameri može detektovati kada se u objektu okuplja prevelik broj ljudi. Kamera u tom slučaju odmah automatski pokreće akciju skretanja ljudi s putanje kako bi se spriječile nesreće i panika. Drugim riječima, ne postoji ograničenje u načinu upotrebe ove kamere, a platforma je naročito pogodna za sektore kao što su projektovanje objekata, energetski sektor, urbani dizajn, industrija i proizvodnja, javni servisi, maloprodaja, zdravstvo ili obrazovanje.

Fokus na pametne videotehnologije
Inteligentni videonadzor za Mobotix znači mnogo više od pukog snimanja videa i njegovog analiziranja. Kompanija pomoću odabranih strateških partnera želi razviti brojna druga rješenja zasnovana na vještačkoj inteligenciji kako bi se predvidjeli događaji i olakšalo rano uvođenje efikasnih mjera usmjerenih na zaštitu okoline, objekata, sistema, ljudi i životinja. “Mogućnosti zasnovane na AI-ju i dubokom učenju imaju sve važniju ulogu u kamerama, ali u Konica Minolti imamo partnera koji nudi vrhunsku tehnologiju. Također sarađujemo s drugim vodećim kompanijama i institucijama kada je riječ o vještačkoj inteligenciji. Zahvaljujući tome što su naši sistemi sada otvoreniji, kao i saradnji s našim strateškim partnerima, tržište videonadzora se proširuje kako bi uključilo nova rješenja za niz industrija”, objašnjava Sprave. On ističe da razvijanjem i promovisanjem usko specijaliziranih aplikacija, kompanija kupcima širom svijeta nudi mogućnost primjena koje su prilagođene njihovim zahtjevima, a da modeli zarade koji nastaju na osnovu ove nove tehnologije stvaraju gotovo neograničene mogućnosti.

Aplikacije na Mobotix 7 kameri
“S Mobotixom 7 lansirali smo jednu od najboljih IoT platformi za aplikacije na tržištu. Ona ispunjava zahtjeve niza industrija, uključujući transport, maloprodaju, industrijske i javne servise, kao i prevenciju požara”, kaže direktor Mobotixa Thomas Lausten. Prema njegovim riječima, zahvaljujući Mobotix 7 platformi, M73 i naknadni modeli IoT kamera gotovo da neće imati ograničenja kada su u pitanju aplikacijska rješenja. „Nema potrebe naglašavati da je u svim poduhvatima zaštita podataka naših kupaca i dalje naš najveći prioritet. Mobotixovi sistemi moraju imati najviši nivo cyber sigurnosti kako bi se pustili u opticaj u skladu s globalnim standardima kao što je ONVIF”, kaže Lausten. Mobotix 7 i M73 omogućavaju aplikacijama koje su razvili Mobotix i njegovi tehnološki partneri da prepoznaju lica, njegove karakteristike, starost, raspoloženje ili spol, a omogućuju i druga specijalizirana prilagođena rješenja. “Kada smo predstavili Mobotix 7 i M73, reakcija naših tehnoloških partnera bila je vrlo jaka. Očekujemo da ćemo imati mnogo drugih inovacija u oblasti inteligentnih aplikacija koje će se moći promovisati na tržištima širom svijeta”, kaže Lausten.

Kako do veće sigurnosti u farmaceutskoj industriji?

U sigurnosnoj industriji farmaceutski sektor često se tretira kao segment zdravstva. Iako to može imati smisla, on je ipak samostalna vertikala koja zahtijeva poseban tretman. Potražnja za rješenjima u farmaceutskom sektoru jača s obzirom na očekivan brz rast sektora i interesa za prateće sigurnosne rizike. U nastavku analiziramo ključne prijetnje u farmaceutskom sektoru, prateća rješenja i primjere njihove implementacije
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Vertikala zdravstva u sigurnosnoj industriji često dobija mnogo pažnje zbog svojih specifičnih potreba, mada se o potrebama farmaceutskog sektora u kontekstu sigurnosti često ne razgovara dovoljno. Ipak, očekuje se da će farmaceutska industrija između 2017. i 2021. godine rasti uz složenu godišnju stopu od gotovo 6 posto. Kada su u pitanju rast i trendovi u segmentu sigurnosti tog sektora, izvjesno je da će američko tržište najbrže rasti, a slijedit će ga Kina. Ove podatke iznio je Business Research Company. Njih potvrđuje i Paul Baratta, menadžer poslovnog razvoja za zdravstvo u SAD-u u kompaniji Axis Communications. Govoreći o američkom tržištu, on dodaje da farmaceutska industrija i dalje raste kroz akvizicije i otkupe. „Jedna od glavnih briga menadžera u sektoru biofarmacije je zaštita osoblja, proizvoda i informacija. Velike korporacije su pokrenule programe restrukturiranja zbog pritisaka na distribuciju opioida, koji igraju ulogu u preusmjeravanju fokusa s proizvoda na istraživanje i razvoj“, kaže Baratta.

Faktori poticaja rasta
Promjena trenda dovela je do većih ulaganja u klinička ispitivanja i preusmjeravanja sredstava u razvoj i kvalitetniju zaštitu od cyber napada i industrijske špijunaže. Osim toga, kombinacija smanjenja broja osoblja, konsolidacije kompanija, intenzivnijih istraživanja i općenito pojačana zaštita igraju važnu ulogu u potražnji za nadogradnjom sistema kontrole pristupa i videonadzora. To uključuje i sisteme za upravljanje videom (VMS), kamere i audioopremu. „Trend uključuje pad broja osoblja i veći fokus na tehnologiju, budući da se biofarmaceutski sektor morao izvući iz lošeg poslovanja i osloboditi pritiska države na distribuciju opioida i njihovu zloupotrebu. I ovaj trend će biti prisutan u narednih tri do pet godina, kako se konsolidacija kompanija nastavlja. Osim toga, dolazi i do objedinjavanja proizvodnih pogona, distributivni centri se otvaraju bliže kupcima, a raste i broj informatičkih i industrijskih tajni pomoću kojih se želi ostvariti prednost na tržištu“, objašnjava Baratta.

Trendovi dovode do većeg zamaha rasta
Paralelno s rastom, u farmaceutskoj industriji su prisutni i strogi propisi. Eric Green, menadžer marketinga proizvoda u kompaniji Honeywell, vjeruje da će se rast nastaviti, ali da će ga u dolazećim godinama pratiti i strožija regulativa. No, možda bi za pružatelje sigurnosnih usluga i sistem-integratore neki novi podsegmenti unutar farmaceutske vertikale mogli biti još zanimljiviji.
„Unutar ove industrije pojavilo se i jedno sasvim novo tržište povezano s legalizacijom marihuane na državnom i lokalnom nivou širom Sjedinjenih Američkih Država i Kanade“, smatra Jeff Whitney, zamjenik direktora marketinga u kompaniji Arecont Vision Costar. „Proizvodni objekti se grade ili su već završeni i obuhvaćeni su strogim zahtjevima u pogledu vođenja evidencija i potrebe za naprednijom sigurnošću. Osnovan je veliki broj novih kompanija s ciljem iskorištavanja ove prave farmaceutske zlatne groznice. Paralelno s tim, i postojeće kompanije u sektoru farmacije i izvan njega danas ulaze na ovaj teren“, kaže on.
To otvara potpuno nove mogućnosti za igrače u sigurnosnoj industriji koji posluju izvan poznatih kanala proizvodnje, opskrbe, prodaje, distribucije i maloprodaje za potrebe farmaceutskog sektora. Oni dolaze iz oblasti kao što su fizička zaštita, videonadzor, kontrola pristupa i cyber sigurnost.

Trendovi na globalnom tržištu
SAD je trenutno najbrže rastuće tržište lijekova, za koje se očekuje nastavak rasta po složenoj godišnjoj stopi od četiri do pet posto, navode u kompaniji IQVIA. Slijedi ga Kina s prognoziranom stopom rasta između tri i šest posto. Trenutno je u Sjedinjenim Američkim Državama obnovljena debata o cijenama i pravilima za nadoknade iz polica osiguranja. Iako promjene police osiguranja možda neće utjecati na sektor kao takav, svaka promjena cijena smanjila bi marže za proizvođače, ugrozila njihove budžete i smanjila sposobnost ulaganja u sigurnosna rješenja.

Prijetnje i rizici s kojima se suočava farmaceutski sektor
Vertikala zdravstva kao cjelina zaslužuje posebnu pažnju sektora sigurnosti zbog svojih specifičnosti. Farmaceutska industrija suočena je s izazovima u pogledu zaštite intelektualnog vlasništva i reputacije brenda, a da pri tome mora ispoštovati i stroge regulatorne zahtjeve, smatra Green. „Neuspjeh u bilo kojem od ovih segmenata može vas koštati milione. Osim tehničke sigurnosti, rješenja kompanije Honeywell Security kupcima nude i pomoć prilikom utvrđivanja i primjene procedura usklađivanja s propisima. Ona posjeduju i napredne funkcije za vođenje evidencije, što pomaže u pripremi dokaza o usklađenosti s propisima“, dodaje Green. Za sistem-integratore pravilno razumijevanje prijetnji od suštinske je važnosti ako žele pružiti kvalitetna rješenja.

Šta nude sigurnosna rješenja?
Integracija je ključna za uspostavu sveobuhvatnog upravljanja sigurnošću u ovoj vertikali. U zavisnosti od namjene proizvoda i pratećih procesa, svaka kompanija se razlikuje od drugih prema potrebama za koje se traže različita rješenja. Na višem nivou nekoliko komponenti mogu se smatrati dijelom integrisanog rješenja za sigurnost i zaštitu.

Integrisana kontrola pristupa i videonadzorna rješenja
Najvažnija komponenta su elektronski sistemi kontrole pristupa koji se integrišu s protivprovalom i IP rješenjima s funkcijama nadzora s udaljene lokacije. Rick Tampier, direktor prodaje i proizvodnih strategija u kompaniji Red Hawk Fire & Security, odnosno ADT Commercial, navodi da uspješno kombiniranje tri tehnologije omogućava kompanijama da ponude dvostruki sistem autorizacije. Kod njega se odgovarajuća kartica za kontrolu pristupa mora koristiti paralelno s unosom šifre za aktiviranje ili deaktiviranje protivprovalnog sistema. Kada dođe do ugrožavanja sigurnosti, IP videonadzorni sistem omogućava daljinski uvid u stanje nadziranog područja. Sistem kontrole pristupa također može aktivirati alarm i u slučaju provaljivanja vrata ili njihovog nasilnog otvaranja.

Praćenje kritičnih parametara jedna je od ključnih funkcija jer čak i najmanje odstupanje od zadatih temperaturnih vrijednosti može prouzrokovati potencijalno životno opasne situacije u slučaju negativnog utjecaja na lijekove ili njihove komponente. Inventar lijekova vrijedan je više miliona eura i problemi s njim mogu dovesti do značajnih gubitaka za kompaniju. Zato su mu potrebna rješenja koja izlaze izvan okvira jednostavnih alarma. Naprimjer, ADT Commercial nudi alate za nadzor koji su dizajnirani za aktiviranje alarma u slučaju da temperatura ormarića ili sefova za lijekove pređe dozvoljene temperaturne vrijednosti.

Krađa proizvoda i intelektualnog vlasništva
Lijekovi su veoma skupi, a osjetljivi na okolinske uvjete. Zato je potrebno osigurati da se farmaceutskim proizvodima rukuje na siguran način. Zaštita farmaceutskih formula je nužna iz poslovnih razloga, a i kako bi se izbjegli problemi poput krivotvorenja lijekova. „Formule, lijekovi i komponente lijekova su skupi i podložni krađi. Ako se ne pohrani pravilno, inventar čija temperatura ide izvan dozvoljenih granica, čak i u kratkom vremenskom intervalu, može ugroziti život pacijenata. Ako farmaceutske kompanije nisu u stanju da ponude dokaze o usklađenosti s propisima ili se ustanovi da se oni krše, prijete im zatvaranje ili potencijalni višemilionski gubici, uz narušavanje ugleda i šansi za nastavak poslovanja“, kaže Tampier.

Sigurnost i prevencija štete
Pored sigurnosnih rizika, operateri farmaceutskih proizvodnih pogona i laboratorija suočavaju se s izazovima koji se tiču sprečavanja i ograničavanja nastanka štete koja može dovesti do velikih gubitaka. Isto važi i za sprečavanje obustave proizvodnje i smanjenje rizika po ljude i imovinu koji se odnose na požare i zaštitu života. „Svaki objekt zahtijeva izradu procjene opasnosti kako bi se identificirali rizici i preduzele odgovarajuće zaštitne mjere koje mogu uključivati umreženu vatrodojavnu centralu za detekciju požara, ugljik-monoksida, dima i topline, kao i sisteme detekcije visoke osjetljivosti namijenjene posebnim izvorima prijetnji“, napominje Tampier.

Cyber sigurnost
Danas nijedna industrija nije imuna na prijetnje iz sfere cyber sigurnosti. S obzirom na visoku vrijednost intelektualnog vlasništva kojim farmaceutske kompanije raspolažu, osiguravanje kvalitetne zaštite podataka igra ključnu ulogu. „Farmaceutske organizacije koje se bave pitanjima cyber sigurnosti često analiziraju potencijalne rizike, uključujući i procjenu ranijih slučajeva ugrožavanja sigurnosti“, kaže Whitney. „Kompanija se nakon toga može fokusirati na identifikaciju i saniranje najosjetljivijih tačaka i sistema kod kojih postoji opasnost od nezakonitog ili zlonamjernog upada u sistem i izmjene ili brisanja podataka. Ona može poboljšati kontrolu pristupa sistemima i podacima i primijeniti nove najbolje prakse u oblasti cyber sigurnosti uz praćenje evolucije industrijskih standarda.“

Regulatorni zahtjevi
Farmaceutske kompanije se suočavaju sa širokim spektrom prijetnji: od ilegalnih upada, pljački, unutrašnjih i vanjskih krađa do kvarenja i kontaminacije robe. Ipak, to je izrazito regulisana industrija, posebno na razvijenim tržištima. Kompanije se moraju pridržavati različitih državnih i saveznih propisa. Mnogi podrazumijevaju stroge kontrole kakva je, naprimjer, obaveza apotekarskog osoblja da bude prisutno prilikom ulaska drugih uposlenika u zaštićene prostorije. Whitney smatra da farmaceutske kompanije posluju u složenim zakonskim uvjetima, uključujući zakone, propise i smjernice za industriju. „U SAD-u je Agencija za hranu i lijekove uvela set zakona iz kodeksa saveznih propisa koji predviđa mjere kontrole u svim fazama procesa, uključujući provjeru sistema i vođenje elektronske evidencije. I druge zemlje imaju slične propise“, kaže Whitney. I na Starom kontinentu se primjenjuju strogi propisi. Evropska agencija za lijekove propisuje standarde proizvodnje za zemlje Evropske unije i koordinira provjere usklađenosti sa standardima.

Rješenja za kontrolu kvaliteta zraka
U nekim slučajevima Agencija za hranu i lijekove zahtijeva da se određeni objekti pridržavaju zahtjeva u pogledu režima izmjene zraka. Rješenja za serijsko zaključavanje su prikladna u ovim situacijama. Ovo rješenje koristi više vrata koja su povezana sa „čistim okruženjem“. Dizajn uključuje vremenski programirano zaključavanje u kojem osoblje može otvoriti samo jedna vrata u određenom intervalu, pri čemu se kod svakog ulaska aktivira ventilator koji cirkuliše i čisti zrak od nečistoća u svakoj prostoriji. To se radi u dva do tri intervala za svaka vrata.

Protivpožarna zaštita i razglas
Tampier navodi da je u zavisnosti od konkretnog vida primjene dostupno više opcija za suzbijanje požara, uključujući vlažne, suhe, preventivne i otvorene prskalice. Sistemi koji koriste gas, pjenu i vodenu maglu su također primjenjivi za ovu namjenu, zajedno s tehnologijama za rano otkrivanje dima, optičku detekciju plamena i sistemima za gašenje požara na bazi vode ili čiste tvari. „Sistemi za suzbijanje požara pomoću čistih tvari pogodni su za zone s osjetljivom opremom u kojima se nalaze i ljudi, kao što su laboratoriji za lijekove, računarske sobe i prostorije za kontrolu procesa. Tekućine čiste tvari liče na vodu, ali ne uzrokuju oštećenja koja se obično povezuju s vodom koja gasi požar“, kaže Tampier. Sistemi za obavještavanje i evakuaciju pomažu u obavještavanju i upozoravanju korisnika objekta u slučaju vanrednih situacija poput prirodnih katastrofa, požara i nesreća, kao i fizičkih prijetnji ili napada. Razglasi mogu trenutno obavještavati velike grupe ljudi u slučaju vanrednih situacija i tako ubrzati odgovor na njih i potencijalno spasiti ljudske živote.

Rješenja za apoteke
Apotekama trebaju tehnologije slične onim za, naprimjer, filijale banaka, što uključuje protivpožarnu zaštitu, zaštitu ljudi, sigurnosne tehnologije, sisteme kontrole pristupa s kontrolom vrata i senzorom za pokrete, bežične ili žičane alarme za slučajeve pljačke ili prijetnji, IP kamere za rad unutar i izvan objekta, pneumatske transportne cijevi s dvosmjernim audiom i videom te eventualno stakla i prozore otporne na metke i posebne ladice i šalterska stakla za apoteke.

Rješenja za zaštitu sefova i distributivnih centara
I zaštita farmaceutskih sefova i distributivnih centara je važan zadatak, kaže Baratta. Ovu oblast se tretira kao segment sigurnosti na najvišem nivou. „Često se u takvim centrima nalaze zalihe i eksperimentalni lijekovi koji su vrijedni više miliona dolara. Razvoj sigurnosnog programa koji će pokriti sve, od perimetra do sefa, najvažnija je komponenta zaštite osoblja i proizvoda. Standardi zaštite perimetra su brojni, počevši od vanjskog perimetra, visokih ograda i podzemnih prepreka koje sprečavaju ulazak u objekat kopanjem ispod njega, sve do termalnih i vizuelnih kamera, sirena i radara“, kaže Baratta.
Postoji nekoliko funkcija kontrole pristupa koje su često uključene u ove sisteme radi vođenja evidencije o tome ko ulazi, kada i gdje. Instalacija videonadzornog sistema izvan objekata i prostorija omogućava identifikaciju ljudi i vozila koji se kreću u blizini farmaceutskih sefova. Primjena analitike za praćenje ljudi koji se zateknu u blizini ograđenog prostora ili se penju preko ograde s namjerom da uđu u krug objekta mora se tretirati kao standard. Osim toga, treba instalirati i alarme za detekciju upada i osigurati dovoljno široku pokrivenost videom za svaki vid transporta proizvoda kroz distributivne centre i izvan njih. Sistem se može podesiti tako da aktivira alarm koji obavještava sigurnosno osoblje ili, po potrebi, policijske snage.

Izazovi cyber sigurnosti i integracija s operativnom tehnologijom
Odjeli koji bave informacijskom (IT) i operativnom tehnologijom (OT) imaju iskustvo u primjeni zakona, propisa, industrijskih standarda i smjernica. OT odjeli se uglavnom bave sigurnošću u svim fazama proizvodnje, testiranja, razvoja, skladištenja i isporuke, dok se IT tradicionalno fokusira na mrežu, sisteme i zaštitu podataka. „Granice između odjela postaju sve tanje zbog stalne prisutnosti i porasta broja prijetnji od cyber napada. Ovi faktori utječu na procjenu rizika, povjerenje dioničara i operativne aktivnosti. Industrijska oprema sve više koristi povezivanje preko interneta stvari, odnosno prateću mrežnu infrastrukturu u kombinaciji ili paralelno sa IT sistemima. Internet stvari je od velike koristi za proizvodnju, ali bez pratećeg podizanja nivoa sigurnosti on može pojačati izloženost rizicima od cyber napada, poslovne špijunaže, neovlaštenog rukovanja, terorizma, akcija aktivista i krađa podataka i proizvoda“, smatra Whitney. Organizacije u farmaceutskoj i drugim proizvodnim industrijama danas traže provođenje kontrole sigurnosti i procjene rizika za svaku opremu unutar lanca opskrbe, proizvodnog procesa i postupka skladištenja i otpreme. Ovaj trend uključuje i njihove partnere i dobavljače. On će se nastaviti razvijati i postepeno pretvarati u nove sigurnosne standarde farmaceutske industrije, najbolje prakse i različite zakone širom svijeta.

Česta meta
Baratta navodi da je studija kompanije Deloitte otkrila da je farmaceutska industrija glavna meta cyber kriminala u cijelom svijetu. To uzrokuje štetu od više miliona američkih dolara usljed krađe intelektualnog vlasništva. „Biofarmaceutska industrija je stalno na udaru hakera koji svakodnevno vrše napade. Najbolja odbrana je intenziviranje procesa obuke kao i podizanje nivoa svijesti uposlenika o potencijalnim prijetnjama. Pravila su jednostavna. Ako ne prepoznate pošiljatelja emaila, nemojte otvarati ili preuzimati priloženu datoteku. Isto tako, ako negdje pronađete diskove, nikada ih nemojte priključivati na uređaje koji su u vlasništvu kompanije. Antivirusni programi i firewall predstavljaju tek minimum zaštite od malicioznih napada hakera“, kaže Baratt

Ključni prioriteti
Green se slaže s navedenim i dodaje da su IT odjeli često u centru pažnje kada je u pitanju zaštita integriteta podataka i imovine. Ipak, takav pristup vas može puno koštati na duže staze. „Operativne tehnologije odnosno sistemi koji nadgledaju, kontroliraju i štite procese, opremu i operativno okruženje također mogu poslužiti kao ulazna tačka za napade. Kao takvim im je često potrebno jednako ili više pažnje u današnjem kontinuirano umreženom tehnološkom ambijentu“, navodi Green i pojašnjava kako je na ponuđaču rješenja za fizičku sigurnost da ponude funkcije i alate koji su neophodni ne samo za zajednički rad s drugim tehnologijama, nego i za jačanje cyber sigurnosti u okruženjima u kojim se koriste proizvodi kompanije. “Naši proizvodi prolaze opsežno testiranje i preglede iz oblasti cyber sigurnosti. Kontinuirano pratimo standarde i najbolje prakse vezane za softver za cyber sigurnost kako bismo osigurali da se naši proizvodi mogu sigurno integrisati u radna okruženja naših klijenata“, zaključuje on.

Kako do zaštite poslovnih informacija
Zaštita podataka koji su pogrešnim rukama mogu nanijeti štetu preduzećima prioritet je većine farmaceutskih kompanija. Baratta dodaje i da se efikasna cyber sigurnost fokusira na procjene rizika i poduzimanja efikasnih mjera za njihovo ublažavanje kroz odgovarajuće korake koji uključuju zaštitu svih uređaja lozinkom. „To uključuje i sve sigurnosne uređaje koji su dio mreže. Oni moraju biti zaštićeni od upada, backdoor napada pa čak i od proizvođača koji nude portale za usluge preko kojih strane vlade mogu dobiti pristup vašoj IT infrastrukturi“, dodaje Baratta. Od ključne je važnosti da se sigurnost i smanjenje rizika prvenstveno postižu odgovarajućim lozinkama, firewallom, testiranjem i obukom korisnika i uposlenika. Kako sigurnosni uređaji mogu poslužiti kao kanali za upade u sistem, za njih su dostupni različiti vodiči za jačanje otpornosti na napade ovog tipa.

Cyber sigurnost i konekcijski protokoli u pametnim HVAC sistemima

U usporedbi s tradicionalnim, pametni HVAC sistem nudi određene prednosti, uključujući manju potrošnju energije, održavanje samo u slučaju potrebe, predviđanje problema u radu te automatsko i daljinsko podešavanje sistema.
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Nekoliko pitanja treba imati u vidu prije nego što se pametni sistem za grijanje, ventilaciju i klimatizaciju (HVAC) instalira: je li objekat star ili nov, koji bežični protokoli bi se trebali koristiti za pametni sistem, ima li sistem dovoljnu cyber zaštitu itd. Tržište pametnih HVAC sistema obećava. Potrebe su odnedavno proširene sa stambenih objekata i na komercijalne, što znači da takvi sistemi sada omogućavaju udoban rad i za ljude u uredima.

Pametni HVAC sistem pomaže u uštedama
Pametni sistem za grijanje, ventilaciju i klimatizaciju na centralnom je mjestu u objektu, odgovoran je za osiguravanje ugodne temperature i protoka zraka za ljude, bez obzira na to je li napolju toplo ljetno poslijepodne ili snježni zimski dan. Kako se objektima dodaju pametni elementi kao što su predviđanje i daljinska kontrola, i ti sistemi postaju “pametni”. Oni imaju nekoliko prednosti za objekte i njihove stanare, a prvenstveno je riječ o omogućavanju energijske efikasnosti, održavanju zgrada, predviđanju performansi i automatskom podešavanju. Generalno su u stanju smanjiti operativne troškove i omogućiti bolje iskustvo življenja. U nastavku objašnjavamo neke od njihovih prednosti.

Ušteda energije se, naprimjer, postiže tako što pametni HVAC sistemi stalno zahtijevaju praćenje performansi i optimalne uslove. Kao rezultat toga, sistem mora provoditi dijagnozu i predviđanje potrošnje energije, dijagnozu modela predviđanja kvarova te koristiti modele prediktivnih kontrola s ciljem uštede energije.

Održavanje zasnovano na stanju sistema omogućava im da automatski identifikuju probleme u radu, omogućavajući time njihovu vidljivost u svim upravljačkim centrima i sistemima. Umjesto zakazivanja redovnog održavanja, to se sada može raditi isključivo po potrebi.

Predviđanje problema u radu se provodi zahvaljujući inteligenciji i mašinskom učenju ugrađenom u pametne HVAC sisteme. Nekoliko senzora je instalirano u različitim dijelovima sistema, tako da on može predvidjeti kada će doći do problema tako što će analizirati sve podatke prikupljene pomoću senzora, uključujući datume instalacije i promjene u performansama.

Prilagodba promjenama
Automatski i daljinski implementirane promjene u sistemu provode se pomoću vanjskih alata za podršku, kao i sistema povezanih s pametnim HVAC sistemom. Ukoliko bilo koji senzor detektuje promjene u objektu, sistem će se automatski prilagoditi tim promjenama, održavajući ugodne uslove za boravak. “Istinski pametan sistem trebao bi biti u stanju predvidjeti kako treba optimalno raditi te prilagoditi svoj rad kako bi ispunio te ciljeve”, kaže Sudhi Sinha, potpredsjednik i direktor u oblasti digitalnih rješenja u Johnson Controlsu. HVAC rješenja s IoT podrškom nude korisnicima izvještaje o podacima koji obuhvataju ne samo informacije o temperaturi već i vlažnosti zraka i nivou njegove zagađenosti. Osim toga, pametni interfejsi, informativne ploče i aplikacije omogućavaju upraviteljima objekata i stanarima da nadgledaju stanje opreme i daljinski je podešavaju. “Riječ je o kreiranju personaliziranog korisničkog iskustva. S internetom stvari stanari i vlasnici objekata sada imaju bolji osjećaj kontrole nad svojim okruženjem”, dodaje Sinha.

Ključne komponente pametnih HVAC sistema
Nasuprot tradicionalnim, u pametnim HVAC sistemima podešava se nekoliko komponenti kako bi se ostvarila ušteda električne energije. To je prije svega kompresor – električna pumpa koja kompresuje sredstvo za hlađenje – i ventilator, koji ispuhuje zrak preko elemenata za zagrijavanje i hlađenje. Oni moraju biti optimizirani budući da troše mnogo energije. Ako ova dva komada opreme rade samo kada je potrebno, može se uštedjeti velika količina struje. Drugo, tu je ventilacijski sistem koji kontroliše protok zraka u objektu, kao i kada i gdje je u objektu potrebno uštediti električnu energiju. Naprimjer, jak protok zraka nije potreban u praznoj sobi za sastanke ili u hodniku nakon radnog vremena. Zahvaljujući ovoj pametnoj tehnologiji, ventilacijski sistem radi samo kada je to potrebno.

I na kraju, pametni termostati koji mogu detektovati temperaturu, vlažnost zraka, broj ljudi u objektu i druge varijable također su bitni. “Na osnovnom nivou, ključne komponente pametnog HVAC sistema su hardver i softver senzora, koji omogućava prikupljanje podataka, te interfejs, koji korisniku omogućava da vidi informacije, prima obavještenja i obavlja odgovarajuće akcije”, kaže George Tsintzouras, direktor Alert Labsa.

Nadogradnja starih objekata
U novim objektima nije teško ugraditi pametne HVAC sisteme. Neki ih već imaju od početka. Međutim, kada su u pitanju stari objekti, primjena ovih sistema je problematičan zadatak. “U starijim objektima bežična i baterijska senzorska platforma mogla bi biti od ključne važnosti, budući da bi moglo biti teško ili zabranjeno postavljati vanjske kablove u zidovima”, kaže Peter Lindkvist, direktor prodaje u Lumen Radiju. U starim objektima nije neophodno ukloniti sve postojeće komponente HVAC sistema kako bi se implementirala pametna HVAC tehnologija. Oni mogu zadržati postojeću opremu te instalirati bežične i baterijski napajane senzore kako bi se omogućilo iskustvo korištenja pametnog sistema.

Pametni senzori od starih objekata prave nove
Alert Labs ima četiri vrste senzora za pametne objekte: senzor protoka vode, protivpoplavni senzor, senzor za pumpu te senzor i sistem za nadgledanje klimatizacije. Potonji po imenu Sentree dizajniran je tako da može biti instaliran u stambene klimatizacijske sisteme, gdje u stvarnom vremenu detektuje temperaturu, pritisak tekućine, isparenja i napon. Ovaj uređaj se povezuje s mobilnim mrežama i omogućava stalno daljinsko nadgledanje. U slučaju detektovanja problema, odmah će obavijestiti upravitelje objekata. Senzor za protok vode detektuje curenje vode, poplave, vlagu, temperaturu i nestanke struje. Zahvaljujući instantnim obavijestima o svim promjenama, može pomoći u smanjenju računa za vodu te spriječiti nastanak štete. Senzor za detektovanje poplava se, naravno, fokusira na curenje vode, dok senzor na pumpi za odvod detektuje rastući nivo vode, kvarove na pumpi i poplave, čime se štedi novac na osiguranju.

Podaci prikupljeni sa svih senzora mogu se prikazati na informativnoj ploči Alert Labsa. Naprimjer, informativna ploča za vlasnike stanova nudi informacije o performansama i statusu klimatizacijskog sistema, a za upravitelje koji se brinu o više objekata kompanija ima i komandni centar, koji im omogućava da ih nadgledaju na jednom mjestu, kao i da dodjeljuju servisne timove pojedinačnim objektima, primaju obavještenja i analitičke podatke o klimatizacijskom sistemu.

Postizanje efikasnijeg servisiranja
“Pametni HVAC sistem izvođačima radova omogućava da šalju tehničara s odgovarajućim dijelovima da popravi kvar tokom prve posjete, što smanjuje izlaske na teren te povećava zadovoljstvo korisnika”, kaže Tsintzouras. Zahvaljujući senzorima, izvođači radova mogu omogućiti efikasniji rad opreme tako što će znati unaprijed kada će doći do problema. Servisiranje se stoga može zakazati prije nego što dođe do kvara, a zahvaljujući unificiranom portalu za stanare i tehničare, servisiranje se može zakazati u skladu sa željama korisnika. “Vlasnici imovine imaju uvide u stanje svojih objekata te mogu daljinski podesiti sistem u skladu s brojem korisnika i dobom dana kako bi uštedjeli električnu energiju. Oni također mogu promijeniti svoje ponašanje kada vide kako funkcioniše njihova imovina ili ako troši previše energije zato što time mogu uštedjeti novac na računima (za struju i vodu)”, kaže Tsintzouras.

Protokoli u pametnim objektima
Postoji mnogo mrežnih protokola za pametne objekte, kao što su Wi-Fi, LoRa, Zigbee i Bluetooth i svaki ima neke prednosti. Bežično povezivanje i energijska efikasnost trebale bi biti najbitnije karakteristike uz odabir protokola. Bluetooth 5 i LoRa djeluju poprilično obećavajuće u ovoj oblasti zahvaljujući većoj uštedi energije i širokoj povezivosti za IoT uređaje u domovima i objektima. Međutim, u oblasti bežičnih protokola za povezivanje vlada prilična gužva. IoT i M2M uveliko napreduju na svjetskom tržištu te mnoge kompanije ulažu milijarde u bežično povezivanje senzora. Prema Gartnerovom izvještaju, predviđa se da će do 2020. godine biti umreženo oko 20 milijardi uređaja. Osim toga, bežični protokoli koriste isti frekvencijski kanal, pa bi ta gužva nekada mogla izazvati zastoj u komunikaciji te pad kvaliteta servisa. “Mnogi od standardnih protokola, kao što su BLE ili Zigbee, nemaju sposobnost prilagođavanja hiljadama mrežnih tačaka u jednoj mreži. Oni se ne mogu nositi s količinom smetnji u komercijalnim objektima niti su dovoljno energijski efikasni da omoguće rad čitavog senzorskog rješenja na baterije”, kaže Lindkvist.

Usmjeravanje mreža ka odgovarajućoj frekvenciji
“MiraOS iz LumenRadia je vrhunska bežična mreža za automatizaciju objekata i HVAC-a”, kaže Lindkvist. Riječ je o bežičnoj mesh mrežnoj tehnologiji, a kreirala ju je i patentirala kompanija LumenRadio. Omogućava izuzetno nisku potrošnju energije, mrežne nadogradnje fabričkog softvera, laku implementaciju i kreiranje velikih mreža. Ovaj sistem je prvenstveno zasnovan na kompanijinoj patentiranoj Cognitive Coexistence tehnologiji – algoritmu koji omogućava efikasnije iskorištavanje frekvencijskih opsega. “Ovim algoritmom gradimo predviđajući model frekvencijskog spektra, pri čemu svaki pojedinačni uređaj ima ulogu u odlučivanju o optimalnom kanalu za korištenje”, kaže Lindkvist. Baš poput vremenske prognoze, Cognitive Coexistence tehnologija predviđa kako će frekvencijski spektar biti iskorišten i prebacit će vezu na najbolje dostupne i najmanje zagušene frekvencije.

Primjena mesh frekvencijskih opsega
Produal Proxima bežično rješenje, koje je razvila kompanija Produal, koja se bavi mjerenjem i kontrolom automatizacije objekata, kreirano je na osnovu LumenRadiovog MiraOS-a i u-box NINA modula. Ovo rješenje, koje uključuje nekoliko uređaja, u stanju je preusmjeravati podatke do automatiziranih objekata sa do 100 bežičnih odašiljača. Swegon, dobavljač energijski efikasnih ventilacijskih sistema koji rade samo kada je to potrebno (DCV), kao i klimatizacijskih sistema, radi s LumenRadiom na WISE bežičnom sistemu za kontrolu klime. On navodno omogućava stotinama senzora, aktuatora i prigušivača da komuniciraju i kreiraju klimatizacijsko rješenje kakvo do sada nismo vidjeli, pomažući u uštedi energije i novca u objektima te poboljšanju zdravlja ljudi. Kako sve više uređaja postaje povezano, nelicencirane frekvencije postaju rijedak resurs, a frekvencijski opsezi iz dana u dan sve zagušeniji, pa se komercijalni objekti pretvaraju u elektromagnetni haos. “Kako bi ostali pouzdani te omogućili industrijsku primjenu, OEM proizvođači moraju odabrati agilne tehnologije, uključujući i strategije za smanjivanje smetnji”, kaže Lindkvist.

Sistemi osjetljivi na cyber napade
Svi umreženi uređaji su pod rizikom od cyber napada, pa ni pametni HVAC sistemi nisu izuzetak. Iako IoT uređaji poput pametnih mjerača i HVAC senzora nisu dizajnirani za pregledanje interneta, oni se ipak moraju povezati s internetom radi prikupljanja podataka, daljinske kontrole i analitike. Direktan pristup ih čini velikom potencijalnom metom za hakere, što predstavlja ozbiljnu sigurnosnu prijetnju za pametne objekte. Cyber sigurnosna firma ForeScout Technologies otkrila je da su hiljade IoT uređaja u HVAC sistemima podložne cyber napadima. Istraživanje je pokazalo da gotovo 8.000 umreženih uređaja, uglavnom u bolnicama i školama, omogućava cyber kriminalcima neovlašten pristup. Hakeri manipulacijom HVAC sistema možda mogu pristupiti privatnim finansijskim informacijama te ukrasti podatke velikih kompanija. Ovaj scenario napada čak ima i svoj poseban naziv – HVACker.

Kako bi izveli napade, hakeri bi prvo trebali identifikovati HVAC sistem povezan s internetom ili internom mrežom. Kada identifikuju takve sisteme, pokušat će ih hakirati i preuzeti kontrolu nad njima. Nakon toga će instalirati svoj malver u hakirani sistem kako bi zarazili i druge uređaje i računare na istoj mreži. Malver se u međuvremenu uglavnom koristi za slanje komandi, a ne krađu podataka. Teoretski, hakeri bi mogli hakirati i uključiti sve klima-uređaje u pametnom gradu te izazvati preopterećenje električne mreže.

Potrebno primijeniti princip ugrađene sigurnosti
“Cyber sigurnost je problem s kojim se svako danas mora pokušati izboriti”, kaže Sinha. On napominje da je prvi korak za postizanje cyber sigurnosti u HVAC sistemu robustan sigurnosni program kod dobavljača, što se odnosi na faze osmišljanja proizvoda, njegovog razvoja i upravljanja podacima. Nakon toga kupci moraju osigurati svoje mreže i portove, tako da nisu izloženi sigurnosnim propustima. Izgradnja cyber sigurnog HVAC ekosistema zahtijeva aktivnu ulogu svih partnera u projektu. Zaštita od cyber napada treba se koristiti od samog početka, pri čemu je krajnji proizvod softver za upravljanje i analizu podataka. Naprimjer, Johnson Controls prati princip ugrađene sigurnosti u svojim razvojnim procesima te lansiranjima proizvoda. Firma također nudi cyber rješenja prilagođena jedinstvenim potrebama svakog objekta, čime se omogućava dnevno praćenje potencijalnih prijetnji i brzo reagovanje na incidente. “Kada je u pitanju cyber sigurnost, ljudi moraju biti proaktivni i oprezni. Bolje je ako kompanije usvoje standarne sigurnosne okvire”, kaže Sinha.

Tržišne potrebe za pametnim HVAC sistemima
Osim u pametnim kućama i stambenim objektima, pametni HVAC sistemi se sve više koriste i u uredskim okruženjima i komercijalnim objektima. Stoga će njihovo daljinsko dijagnosticiranje i nadzor postati sve važniji u industriji. Pametni HVAC sistemi pomažu da pametni objekti štede električnu energiju i novac. Budući da sve više objekata postaje pametno, raste i potreba za pametnim HVAC sistemima. “Potražnja je bez sumnje prisutna i u porastu”, kaže Sinha. “U HVAC industriji trenutno postoji velika potražnja za kreiranjem inteligentnijih rješenja koja rade samo po potrebi – to je potaknuto potrebom za uštedom energije, ali i omogućavanjem novih poslovnih modela zasnovanih na podacima te kreiranjem novih načina zarade za velike OEM kompanije (što se odnosi na ventilaciju kao servis)”, kaže Lindkvist.

Pametni HVAC sistemi u uredima
Ljudi provedu značajan dio života na radnom mjestu. Pri tome se žele osjećati udobnije, što će im pomoći da se bolje fokusiraju te budu produktivniji. “Rješenja za pametne objekte u uredskom okruženju sve su popularnija”, kaže Sinha, “zato što zaposlenicima daju osjećaj kontrole svog okruženja i njegovog efikasnijeg korištenja na radnom mjestu. U pojedinim slučajevima primijetili smo rast produktivnosti za 20 posto, rast zadržavanja zaposlenika za 10 posto te višestruko povećanje inovativnosti. Primijetili smo da se ovo dešava u više industrija i područja”, objašnjava Sinha. Za sada, iako su primarno milenijalci pokazali interes za tehnologiju pametnih objekata, Sinha vjeruje da je i druge generacije podjednako cijene.

Daljinska dijagnostika pomaže HVAC tehničarima
Zapošljavanje radnika na održavanju HVAC sistema koji imaju odgovarajuće iskustvo je vremenski zahtjevno. Tehničari uvijek moraju držati korak sa zahtjevima servisa, poslovnim zahtjevima te za potrebom da se održi zadovoljstvo kupaca. Pametni HVAC sistem im može pomoći u tome. “Vlasnici HVAC kompanija traže načine da urade više stvari s manje resursa. Potrošači također traže način za proširivanje mogućnosti svojih pametnih objekata van termostata i rasvjete”, kaže Tsintzouras.

HVAC sistemi integrisani s pametnim senzorima u stanju su detektovati temperaturu u sobi, vlažnost zraka, curenje vode i poplave. U bliskoj budućnosti mašinsko učenje će dodatno proširiti mogućnosti ovih sistema koji su, zasnovani na mašinskom učenju, u stanju slati obavještenja o potencijalnim problemima ukoliko su očitanja senzora neuobičajena, a prije nego što sam korisnik iskusi problem. “Daljinska dijagnoza je prilično nova stvar na HVAC tržištu, ali postoje neka gotova rješenja koja izvođačima radova u Sjevernoj Americi već omogućavaju nove poslovne prilike i rast. Sistemi za daljinsku dijagnostiku i pametno nadgledanje uskoro će biti dostupni u kamionima svih tehničara”, kaže Tsintzouras.

Tržišni izazovi
“Postoji nekoliko problema koje treba riješiti – cyber sigurnost, interakciju s IT organizacijama, bežičnu i komunikacijsku pouzdanost u zonama smetnji tamo gdje postoje HVAC sistemi, nadogradnju i kompatibilnost sa starijim sistemima, državne politike vezane za obradu podataka u slučaju cloud sistema. I što je najbitnije, tu je i obuka operatera i tehničara vezana za nove digitalne i pametne HVAC mogućnosti”, kaže Sinha. Lindkvist, s druge strane, spominje druge izazove za pametne HVAC sisteme: “ko bi trebao ili mogao posjedovati podatke, za koje servise su operateri i vlasnici objekata spremni platiti te osmišljavanje novih platformi koje se mogu dovoljno dobro prilagoditi velikim lokacijama kako bi se omogućila potpuno integrisana rješenja”. Kako god, potražnja za umreženim objektima i pametnim HVAC sistemima je u porastu. Svi partneri bi se trebali udružiti, rješavati ove probleme te raditi na pametnim rješenjima za objekte naredne generacije.

Fisheye kamere: Kako skloniti mrtve uglove s puta

Pokrivanje mrtvih uglova videonadzorom oduvijek je bilo izazov. Kao rezultat toga, fisheye kamere koje nude panoramski pregled od 360 stepeni postale su popularna alternativa za krajnje korisnike koji moraju nadgledati velike prostore. U ovom članku spominjemo neke od prednosti i ograničenja fisheye kamera s kojima korisnik treba biti upoznat prije odabira modela koji odgovara njegovim potrebama
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Organizacije koje moraju nadzirati velike prostore, kao što su maloprodajni objekti, hotelski lobiji ili skladišta, često su ograničene ukoliko koriste konvencionalne box ili bullet kamere, koje mogu prikazivati sliku samo iz jednog pravca. To rezultira mrtvim uglovima, koje kriminalci mogu iskoristiti. Panoramska kamera koja ima pogled od 180 ili 360 stepeni, bez obzira na to je li riječ o višesenzorskoj ili fisheye kameri, može riješiti ovaj problem.

Prednosti i ograničenja
Velika prednost fisheye kamera u odnosu na višesenzorske kamere je veličina i težina. Kao što im i samo ime govori, višesenzorska kamera ima tri do četiri senzora te je stoga često teška i glomazna. Neki modeli mogu imati dimenzije od 31 do 51 centimetra i biti teški i 4,8 kilograma. Fisheye kamere su, s druge strane, mnogo manje i lakše, s prečnikom od 146 do 160 milimetara i težinom manjom od kilograma. Iako fisheye kamere imaju određene prednosti, važno je upoznati se i s njihovim ograničenjima. Da budemo precizniji, one imaju manju rezoluciju od višesenzorskih kamera. “Rane fisheye kamere nisu imale dovoljno visoku rezoluciju da bi se razaznalo lice osobe osim ako bi stajala veoma blizu kamere. Najnovija IP rješenja koriste 4K kamere s rezolucijom do 12 megapiksela i rješavaju taj problem”, kaže Bob Mesnik, predsjednik Upravnog odbora Kintronicsa. Međutim, i tu postoji problem. “Rezolucija panoramske kamere varira od centra prema rubu slike. Rezolucija je najveća na rubu, a najgora u sredini”, kaže Mesnik. U međuvremenu, maksimalna udaljenost na kojoj je moguće razaznati objekte je nešto s čime bi korisnik također trebao biti upoznat. Prema Kintronicsovim kalkulacijama, fisheye kamera s rezolucijom od 4000×3000 piksela i objektivom od 180 stepeni omogućava dovoljno visoku rezoluciju da se prepozna osoba udaljena 3,6 metara od kamere. “Ukoliko je ona smještena dalje, korisnik može razaznati manje detalja. Jednosenzorske fisheye kamere od 360 stepeni prisutne su na tržištu mnogo godina. Problem s panoramskim kamerama oduvijek je bio manjak detalja na slici ukoliko se (objekat) snima iz daljine”, kaže Mesnik.

Vanjska primjena
Primjena na vanjskim prostorima također može biti problem. “Za većinu primjena na vanjskim prostorima fisheye kamere nisu bolje od višesenzorskih kamera. Naprimjer, na uglovima zgrada – korisnici neće dobiti dubinu slike ili njen generalni kvalitet koji bi mogli dobiti s višesenzorskom kamerom. No, fisheye kamere u manjim unutrašnjim prostorima mogu biti mnogo bolje ukoliko je potrebna pokrivenost čitavog prostora”, kaže Thomas Carnevale, osnivač Umrella Technologiesa. Prema Mesniku, fisheye kamere su najbolje kada je potrebno omogućiti generalni pregled situacije za korisnike koji nadgledaju veliki prostor, a ne pri upotrebi u kompleksnim implementacijama kao što je, naprimjer, prepoznavanje lica. “Fisheye kamere se koriste u okviru nekih od komercijalnih primjena u kojima je poželjno imati generalni pregled prostora. Ukoliko potencijalni klijent traži druge načine upotrebe, usmjeravamo ga na standardne kamere. Naprimjer, ponekad moramo objašnjavati da panoramske kamere nisu dobre za prepoznavanje lica”, kaže Mesnik. Korisnik također može kombinovati nekoliko fisheye kamera sa standardnim kamerama kako bi se omogućio bolji nadzor. “Naprimjer, maloprodajni objekat može koristiti pregled čitavog prostora kako bi pratio sve u prodavnici, uz istovremeno korištenje kamere na vratima kako bi se snimilo lice osobe dok ulazi i izlazi”, objašnjava Mesnik.

Neki načini primjene
Fisheye kamere se generalno mogu koristiti u svim vertikalama, pomažući krajnjim korisnicima u nadzoru velikih prostora. Prema TKH Securityju, posebnu korist od ovih kamera imaju javni transport i zdravstvo, budući da mrtvi uglovi mogu predstavljati opasnost za putnike i pacijente. Još jedna vertikala koju TKH spominje su brodovi. “Pomorski brodovi obično su ogromni i kompleksni te se sastoje od mnogih odjeljaka i područja, a fisheye kamere mogu biti od koristi (u takvom okruženju). Širokougaona fisheye kamera omogućava potpunu pokrivenost područja, pri čemu koristi manje prostora. Brodski menadžer može pokriti mnogo veći prostor s pola ili čak trećinom kamera koje se obično koriste”, kaže u TKH Securityju. Prema Mesniku, sve fisheye kamere su veoma slične. “Bitno je istaći da nisu kamere te koje su bitne za vertikalu, nego iskustvo s instalaterom i dobavljačem. Većina dobavljača odabire kamere na osnovu veze s proizvođačem, pouzdanosti kamera, politike korisničke podrške i vraćanja kamera proizvođača ili distributera. Na njihov odabir također utječe softver za upravljanje videom koji radi s kamerom, cijena, iskustvo u instalaciji te izbor modela dostupnih kod proizvođača, kaže Mesnik.

Ispravljanje iskrivljene slike
Panoramski pogled snimljen fisheye kamerama, iako koristan za nadzor svih uglova određenog prostora, obično je iskrivljen i ljudskom oku može djelovati neprirodno. Tu dolazimo do ispravljanja iskrivljene slike, odnosno tehnologije koja to radi.
Ispravljanje se obavlja pomoću softvera koji kreira korigovanu verziju slike od 360 stepeni koju prikazuje fisheye kamera. Vrsta objektiva u kameri igra ključnu ulogu u ovom procesu. “Objektiv može omogućiti stereografsku, istostraničnu ili ortografsku sliku. Softversko mapiranje će biti različito u zavisnosti od objektiva”, kaže Mesnik.

Proces ispravljanja slike može se odraditi fabričkim softverom kamere ili u podržanom softveru za upravljanje videom. “Neki proizvođači kamera imaju softverski plugin koji radi mapiranje u VMS-u. Naprimjer, Hikvision je osigurao softver za Milestone. Kombinacija softvera i objektiva dostupna je kod Immervisiona. Ta kompanija ima objektiv i algoritam koji se procesira na kameri. Ona ima specijalne Panamorph objektive te softver koji poboljšava kvalitet videa”, pojašnjava Mesnik.
Ipak, korisnik bi trebao biti upoznat s nekim problemima koje donosi proces ispravljanja slike. “Neki proizvođači fisheye kamera podržavaju ispravljanje slike samo na kameri te ne nude plugin za VMS, dok drugi imaju ispravljanje slike na kameri, ali algoritam za to nije sofisticiran i slika stoga djeluje iskrivljeno”, kaže Carnevale. “Osim toga, zajednica okupljena oko softvera za upravljanje videom je podijeljena, budući da je posvećena ispravljanju slike na uređaju klijenta. Neki VMS-ovi imaju vlastite algoritme za ispravljanje slike, dok su drugi vezani za određene marke ili modele, uz integraciju s razvojnim softverom. Ipak, mnoge integracije između proizvođača kamera i kompanija za razvoj softvera za upravljanje videom su naprosto generičke, što za korisnika rezultira velikim problemima zbog zahtjevnog procesiranja ispravljanja slike u realnom vremenu”.

Odabir i instalacija
Prema Carnevaleu, korisnici bi trebali prvo provjeriti optičke karakteristike kamere. Fisheye objektivi se mnogo manje proizvode nego tradicionalni board, P-Iris ili varifokalni objektivi, pa je zbog toga razlika u kvalitetu velika. To obično utječe na kvalitet slike na njenom rubu, što uzrokuje pojavu artefakata i nejednak fokus. “Veća rezolucija nije uvijek bolje rješenje pri odabiru fisheye kamera. Na drugom mjestu je slabo osvjetljenje. Jednako osvjetljenje na slici fisheye kamera nije lak zadatak. Vidio sam nekoliko modela koji osvjetljavaju sliku samo pravo prema dole, tako da je slika na rubu potpuno tamna. Također, pošto postoji nekoliko infracrvenih iluminatora, slika može biti presvijetla”, kaže on. Prema Mesniku, odabir pravog proizvoda, zapravo, zavisi od potreba i zahtjeva kupca. “Postavljamo pitanja kao što su: kakve detalje trebate moći vidjeti? Na kolikoj udaljenosti želite moći razaznati objekat? Kakvi su uslovi osvjetljenja? Je li kamera okrenuta prema svijetlom prozoru koji uslovljava veliki dinamički raspon? Želite li nadgledati prostor koji je veoma taman? Odabir prave fisheye kamere počinje s ciljevima kupca”, objašnjava on.

Savjeti za najbolji učinak
Za najbolji rezultat fisheye kamere se obično postavljaju na plafon. Slijede neki Reolinkovi savjeti prilikom instalacije:
– Izbjegavajte postavljanje fisheye kamere od 360 stepeni u ugao ili blizu njega, budući da će zidovi ograničiti njenu panoramsku sliku.
– Ukoliko korisnik planira postaviti panoramsku fisheye IP kameru na plafon, pripazite da bude smještena u centru nadzirane zone.
– Kameru smjestite dalje od ventilacijskih otvora i električnih vrata.
– Pripazite da ne bude blizu sijalica na plafonu ili indikatorskih svjetala, budući da to može smetati kameri i negativno utjecati na kvalitet slike.
– Stabilizujte fisheye sigurnosnu kameru od 360 stepeni pomoću učvršćenih šarafa kako biste spriječili da ona nakon određenog vremena padne s plafona.

Bosch: Zaštita stadiona VTB Arena Park u Moskvi

Novi kompleks za sportske događaje i manifestacije u glavnom gradu Rusije prostire se na 300.000 m2. Centralizirano rješenje za videonadzor i kontrolu pristupa djelo je kompanije Bosch
Piše: Danijel Jerković, prodajni menadžer za Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Sloveniju, Bosch sigurnosni sistemi
E-mail: Danijel.Jerkovic@hr.bosch.com

Kao najnoviji prostor za velike javne događaje u Moskvi, stadion VTB Arena Park privlači desetke hiljada gledatelja na koncertima i utakmicama. U projekt je uloženo 1,5 milijardi američkih dolara i uključuje cijeli novi grad s parkovima, trgovinama, stambenim prostorima i hotelom s pet zvjezdica. Osiguravanje rješenja za videonadzor i kontrolu pristupa za tako veliki prostor pokazalo se kao pravi izazov, ali ne i nemoguća misija za Bosch.

Osiguravanje velikih površina
Moderni stadion VTB Arena Park je objekt za različite namjene koji se prostire na 300.000 m2 u srcu Moskve. Kompleks je primjer dinamične urbane zone, ali je zbog veličine i svojevrsni izazov za menadžere sigurnosti. Centralni dio kompleksa čini stadion Dinamo, dom nogometnog kluba FK Dinamo Moskva. Stadion može primiti i do 26.000 gledatelja tokom utakmica lige, dok zatvorena arena prima 12.000 gostiju za vrijeme hokejaških i košarkaških utakmica ili rock koncerata. Iako će gosti napustiti objekt nakon događaja, sam kompleks obuhvata i maloprodajne objekte, stambene prostore i hotel s pet zvjezdica. Zbog mješovite namjene pratećih objekata, VTB Arena Park suočio se s više specifičnih sigurnosnih zahtjeva. Naprimjer, sigurnosna tehnologija morala je omogućiti nesmetani pristup vlasnicima ulaznica za vrijeme utakmica i koncerata, ali i ponuditi sigurnost za stanovnike koji žive u VTB Arena Parku. „Bili smo potpuno svjesni da će multifunkcionalni karakter kompleksa dovesti do izazova koji se ne mogu baš lako riješiti. Trebala nam je kvalitetna integracija i partner koji zna kako sve spojiti u jedinstveno rješenje koje se ranije nije koristilo“, kaže Aleksandar Kravčenkov, zamjenik šefa IT sektora za održavanje sigurnosnih sistema u VTB Areni.

Podrška osoblju kroz videoanalitiku
Potrebe za videonadzorom velikih površina su raznolike, posebno za vrijeme velikih koncerata i sportskih događaja. Tražena je mogućnost prepoznavanja konkretnih ljudi, naprimjer osobe u crvenoj jakni na snimcima više hiljada kamera. Također je bilo važno ograničiti pristup kamerama na odgovarajuće osoblje u određenim zonama, uz prateća prava pristupa i specifične postavke za pojedinačne kamere. Bosch je udovoljio tim potrebama na sljedeći način: instalirano je više od 2.000 fiksnih i pokretnih videokamera unutar i izvan objekta s ciljem zaštite svih zgrada i cjelokupnog perimetra kompleksa Arena Park. Tim je također osigurao stadion, domove i uredske prostore pomoću kamera visoke rezolucije koje su posebno pogodne za pružanje 24-satne zaštite u vanjskim prostorima, a ponajviše zahvaljujući svojim odličnim performansama pri slabom osvjetljenju. Kamere u VTB Arena Parku posjeduju i ugrađenu inteligentnu videoanalitiku, koja pruža podršku sigurnosnom osoblju u kontrolnoj sobi pomoću automatiziranih upozorenja. Analitika automatski otkriva odstupanja od standardnih obrazaca kretanja, poput ulaska osoba u zone ograničenog kretanja koje sigurnosno osoblje može zumirati radi detaljnijeg uvida u stanje na terenu. Funkcija forenzičke pretrage također podržava prepoznavanje i lociranje konkretnih osoba, poput osobe s crvenom jaknom iz ranijeg primjera.

Centralizirana kontrola podrazumijeva da sigurnosni operateri mogu upravljati sa svih 2.000 kamera i umreženim sistemom videopohrane na Boschevim snimačima pomoću BVMS sistema za upravljanje videom. Sistem osoblju nudi jedinstvenu platformu koja podržava specifična prava pristupa za korisnike, kao i postavke za pojedinačne kamere ili grupe kamera.

Integracija tri sistema unutar jedinstvene platforme
Kako bi ponudio istovjetan stepen integracije sa sistemom kontrole pristupa za Dinamov stadion, Boschev tim je morao uvesti određene inovacije. Za stadion se paralelno koriste tri platforme za kontrolu pristupa: sistem papirnih karata, koji otvara barijere za posjetitelje tokom događaja u okviru SkiData sistema, proximity kartice, koje zaposlenicima otključavaju vrata pomoću pristupnog mehanizma sistema upravljanja zgradama (BIS) iz Boscha, i offline sistem kompanije Simons Voss, koji omogućava pristup određenim sadržajima stadiona. Kako bi kreirao jedinstvenu tačku kontrole za sva tri sistema, tim je osmislio posebno prilagođene postavke za Boschev sistem upravljanja zgradama (BIS). Prilagođeni sistem sigurnosnom osoblju daje pristup centralnoj tački za kontrolu pristupa i nudi sveobuhvatni uvid u situaciju u cijelom kompleksu tokom velikih manifestacija. On sadrži prilagođene interfejse sa softverom i hardverom drugih proizvođača, kao i posebne skripte za slanje relevantnih pristupnih podataka u evidenciju događaja u BIS sistemu. Kao rezultat toga, VTB Arena Park sada koristi jedinstvenu platformu za kontrolu svih pristupnih tačaka na stadionu koja je integrisana s rješenjem za video i protivprovalnim alarmom kako bi se za najnoviju atrakciju grada Moskve osigurala cjelovita zaštita.

„Bosch posjeduje kapacitet da ponudi sisteme videonadzora i kontrole pristupa, uz mogućnost integrisanja vlastitih rješenja sa sistemima drugih proizvođača unutar jedinstvene platforme. Tako je kreiran integrisani sigurnosni sistem za više namjena, a Bosch je odabran kao naš glavni partner u oblasti sigurnosti“, kaže Aleksandar Kravčenkov.