O čemu trebamo razmišljati prije odluke o putovanju

Iako na većini željezničkih stanica postoje specijalni VIP servisi sa mnoštvom usluga, veliki problem u zaštiti predstavljaju zaustavljanja na nepoznatim željezničkim stanicama na kojima ulaze novi putnici. Sa druge strane, ukoliko je to moguće, putovanja u putničkim autobusima i redovnim linijama treba izbjegavati. Putovanje sa 20 ili 40 drugih nepoznatih putnika predstavlja preveliku opasnost i našu fleksibilnost svodi na minimum. Također, helikopteri su veoma značajna prijevozna sredstva za štićene osobe s obzirom da omogućavaju veliku mobilnost i na njih treba obratiti posebnu pažnju

Piše: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Personal Security and Training Association)

Voz predstavlja udobno i pouzdano sredstvo za putovanje, ali kada su u pitanju moguće aktivnosti protivničke strane, moglo bi se reći da nas očekuje praksa veoma slična sa onom u avionu. Mobilnost je u ovim slučajevima prilično ograničena, dok je bijeg za protivničku stranu moguć. Kočnica za slučaj nužde se može uvijek povući, a može se čak i iskočiti iz voza. Zato su pred nama uvijek ista bitna pitanja zašto, ko i kako će se putovati? Ukoliko se radi o delegaciji, u vozovima se u većini slučajeva može zahtijevati poseban prijevoz i specijalnim oklopnim vagonima, koji se mogu kontrolisati, a pravovremeno i rezervisati. Kod diskretnih vožnji u vozovima koji saobraćaju prema redovima vožnje moraju se, ukoliko je to uopće moguće, prethodno rezervisati sjedišta. Ovisno o situaciji, mogu se rezervisati cijeli kupei i vagoni ekskluzivno za štićenu osobu i njenu pratnju. Ako se štićena osoba ili njeni pratioci kreću unutar voza, onda se pribjegava praksi diskretne pratnje sa jednim ili dva tjelohranitelja. Toaleti se također moraju nadgledati, a logistika za opskrbu mora biti potpuno sigurna. Željeznička stanica predstavlja poseban izazov. U zavisnosti od veličine stanice, često ćemo biti u prilici pješke prelaziti velike dionice od vagona do našeg vozila ispred stanice. Tako ćemo se često nalaziti i u masi ljudi sa brojnim prtljagom, što će nam otežati kretanje. Naš lični prtljag također mora biti posebno osiguran. Iako na većini željezničkih stanica postoje specijalni VIP servisi sa mnoštvom usluga, veliki problem predstavljaju zaustavljanja na nepoznatim željezničkim stanicama na kojima ulaze novi putnici i gdje će, ovisno o situaciji, biti neophodna najmanje jedna diskretna kontrola. Unaprijed se mora razmisliti i o upotrebi „peper-gasa“ ili čak i vatrenog oružja.

Putnički autobusi

Ukoliko je to moguće, putovanja u putničkim autobusima i redovnim linijama treba izbjegavati. Putovanje sa 20 ili 40 drugih nepoznatih putnika predstavlja preveliku opasnost i našu fleksibilnost svodi na minimum. Međutim, za delegacije, cijele muzičke grupe ili veće porodice putnički autobus može, sa stanovišta štićene osobe, biti prikladno prijevozno sredstvo čak i za duže vožnje. Prostor unutar autobusa omogućava kretanje i međusobnu komunikaciju, tu su i toaleti ili opskrba te sasvim dovoljno mjesta za prtljag. Pogotovo su zanimljivi moderni VIP autobusi, koji su elegantno opremljeni kožnim sjedištima, stolovima i svom mogućom multimedijom. Sa stanovišta zaštite lica, putnički autobus nije idealan. Kreće se relativno sporo (maksimalno 100 km/h), a sa njim se ne može, ukoliko se ukaže potreba, bježati niti neprimjećeno putovati i uvijek je potreban dodatno educiran vozač te prikladna mjesta za parkiranje. Autobus se lahko primjećuje i nudi, u pravom smislu riječi, veliku površinu za napad. Tome se dodaju i opasnosti u cestovnom saobraćaju i sigurnosni pojasevi koji nedostaju. Isto tako, u slučaju tehničkog kvara, ne može se brzo i bez dodatnih komplikacija riješiti transport za toliko osoba i njihov prtljag. Možemo pratiti autobus sa jednim do dva prateća vozila i ukloniti opasnosti koje prijete od drugih učesnika u saobraćaju, ali i bolje osmatrati okolinu. U autobusu nam je potrebno dobro slaganje sa vozačem i drugim osobljem. U svakom slučaju, unutar autobusa moramo imati jednog ili više tjelohranitelja radi odbrane od opasnosti s vana, ali i koordinacije i navigacije sa vozačem, te radi zaštite pri dolasku u stanicu.

Helikopter

Helikopteri su veoma značajna prijevozna sredstva za štićene osobe zato što omogućavaju veliku mobilnost. Međutim, oni ipak zavise od vremenskih uvjeta, specifičnih termina i ograničeni su tehničkim karakteristikama pojedinačnih mašina te relativno visokom cijenom prijevoza. Mogu se višestruko koristiti u zaštiti lica, bilo da se radi o transportu štićene osobe ili, pak, o instrumentu za nadziranje i osiguranje iz zraka. Kod mjera službene zaštite lica, isti se mnogostruko koriste, a u slučaju ekstremne opasnosti, koriste se i do četiri mašine istovremeno. Jedan helikopter ca. 10 km ispred, drugi ca. 500 m iznad kolone vozila ili pratećeg voza, treći nedaleko iza, a četvrti sa timom za intervenciju na palubi ca. 1 km iza kolone.

U privatnom sektoru ovi resursi nam neće tako često biti na raspolaganju, a pogotovo se to odnosi na situaciju gdje bi se istovremeno koristile četiri mašine. Trebali bismo biti i više nego zahvalni ukoliko nam budžet dozvoli jedan prateći helikopter, što se u većini slučajeva u praksi i preporučuje. Polazak i dolazak helikoptera predstavlja pravi problem s obzirom da se najviše vremena izgubi na čekanje u mjestu dok se rotor i elise helikoptera ne pokrenu ili dok se ne isključe. U ovom periodu potrebna nam je izuzetno dobro organizirana zaštita na tlu. Prije poletanja preporučuje se kratki ali temeljni sastanak sa pilotima da bi se ispunila očekivanja svih strana. Za vrijeme leta mora se osigurati komunikacija preko slušalica, a najmanje jedan tjelohranitelj mora sjesti u mašinu u kojoj se nalazi štićena osoba. Također, unaprijed postavljamo najmanje jednog tjelohranitelja na odredište, odnosno mjesto slijetanja, kako bi isto bilo osigurano ili kako bi se u slučaju nužde osigurao rezervni helikopter za bijeg.

Hotel

Zaštitnu pratnju u hotelu u većini slučajeva organiziramo kao i pratnju pješke. Pomjeramo se od vozila i mjesta parkiranja prema ulazu i trijemu, zatim idemo liftom do soba u mirnom krilu hotela i opet nazad u vozilo ili u druge prostorije unutar hotela. Preporučuje se odabir soba na najvišim spratovima jer tamo u startu postajemo teža meta za potencijalnog napadača. Zbog visine treba računati da nam, u slučaju nužde, u ispomoć može priteći i lokalna vatrogasna služba. Napadači na to ne mogu računati. Najmanje jedna soba iz našeg tima se mora nalaziti direktno pokraj prostorija štićene osobe, tako da smo u neposrednoj blizini i da u svako doba možemo djelovati.

Također, moramo poznavati i rute za eventualni bijeg, druge alternativne puteve kroz hotel i njegovu okolinu te moramo znati kako reagovati u slučaju izbijanja požara i dobro poznavati mjesta na kojima se nalaze aparati za gašenje požara, koja je također potrebno kontrolisati. Moramo znati i ko sve raspolaže ključevima u hotelu i naložiti osoblju da u naše prostorije ne ulaze, odnosno da iste po potrebi čiste samo pod nadzorom. Ovisno o hotelu, potrebno je stupiti i u kontakt sa menadžerom za sigurnost, ukoliko ga hotel posjeduje, i koordinirati saradnju sa njime. Shodno raspoloživim resursima, jedan tim za zaštitu će ostati na licu mjesta i nadzirati prostorije, te izviđati i koordinirati kako održavanje soba tako i pripremanje eventualnih obroka i/ili daljih aktivnosti unutar hotela.