Otkrivanje prikrivenih krivičnih djela

Kriminalne aktivnosti su u većini slučajeva očigledne. Poslovni ljudi kao žrtve kriminala koje su izložene napadima obično su svjesni kriminala i njegovih posljedica. Lista ovakvih krivičnih djela je praktično beskonačna. Tu, između ostalog, spadaju: krađe poslovnih vozila i opreme, provale u skladišta, iznuda i ucjena usmjerena prema rukovoditeljima ili njihovim porodicama, palež na radnom mjestu, silovanje uposlenika, pljačka blagajnika, napad na uposlenika, krađa računara, uništavanje hortikulturnih površina unutar poslovnog prostora, prijeteći telefonski pozivi i e-mailovi i dr.

Piše: Semir Kapetanović
E-mail: redakcija@asadria.com

Čak i kada se ova djela vrše potajno, brzo se razotkrivaju. U tu svrhu se vodi rekonstruktivna istraga kao odgovor na neki akt koji se desio u prošlosti. Osim toga, postoji više krivičnih djela, najčešće u oblasti krađe, koja su izrazito tajnovita i prikrivena, zbog čega se teško otkrivaju, a njihove posljedice nisu neposredno uočljive. Ova prikrivena djela imaju nekoliko zajedničkih karakteristika po kojima se izdvajaju u odnosu na transparentna djela usmjerena protiv poslovnih subjekata:

• počinioci su obično osobe od povjerenja,
• djela su trajnog karaktera, a rjeđe jedan „spektakularni“ incident,
• neka djela su obavijena velom tajne (jesu li ona namjerno počinjena ili je u pitanju greška?).

Iz navedenog se jasno vidi zašto je identifikacija prikrivenih krivičnih djela izrazito kompleksan problem. Jasno je da se za njihovo razotkrivanje mora primijeniti više istražiteljskih strategija. Zbog širokog spektra različitih poslovnih oblasti unutar privatnog sektora nemoguće je utvrditi univerzalnu ili sveobuhvatnu strategiju. Ipak, moguće je doći do temeljne liste aktivnosti koje mogu imati svoje kreativne varijacije i prilagodbe. Ove temeljne strategije, između ostalog, obuhvataju i raspoređivanje agenata na tajnom zadatku među uposlenicima, vršenje inventure, dnevna kontrola evidencije o prodaji, a za slučajeve krađe je od ključne važnosti nadzor za prevenciju krađe robe.

Tehnike vršenja otuđenja robnih artikala

Pošto krađa spada u prikrivena krivična djela, i otkrivanje iste se vrši primjenom tajne strategije. Ona je relativno složena za planiranje i izvođenje, a do kvalitetnih istražitelja ili detektiva koji se bave krađama nije lahko doći. Ipak, poznavanje određenih tehnika koje primjenjuju kradljivci jednako je važan kao i istražiteljeva metodologija. Neke od strategija kojima se koriste kradljivci su sljedeće:

1. Oblačenje odgovarajuće odjeće i pretvaranje da je ona u vašem vlasništvu. U nekim slučajevima, ženski kradljivci ulaze u maloprodajne objekte i nose samo donje rublje i kaput. Nakon oblačenja haljine i drugih komada odjeće, one skidaju oznake za cijenu i iznose robu iz radnje;
2. Oblačenje ukradene odjeće ispod odjeće koja je u vlasništvu kradljivca. Na ovaj način se ukrade veliki broj opreme za plivanje i intimnog rublja;
3. Sakrivanje mehkih odjevnih artikala, poput džempera, ispod kaputa ili ruke;
4. Guranje odjeće sa tezge u kesu za kupovinu;
5. Stavljanje artikala u kesu sa prethodno kupljenim stvarima;
6. Unošenje praznih kesa sa oznakom istog ili nekog drugog prodajnog objekta i ubacivanje artikala dok je kradljivac zaklonjen iza polica ili robe, kao i dok je u kabini za presvlačenje;
7. Davanje robe djeci koja je iznose u pratnji kradljivca;
8. Nošenje posebno dizajniranih kaputa sa ušivenim kukama za brzo preuzimanje mehkih odjevnih artikala i iznošenje istih;
9. Nošenje posebno dizajniranih kaputa sa modifikovanom postavom koja cijeli kaput pretvara u veliki džep;
10. Unošenje posebnih kutija u maloprodajne objekte. Ove kutije na prvi pogled izgledaju kao da su pripremljene za isporuku, uvezane kao paketi ili kamuflirane kao darovi. One su, zapravo, prazne i posjeduju dno opremljeno oprugom. Ona se aktivira nakon postavljanja kutije na robu, a povlačenjem ruke dno se vraća u normalnu poziciju;
11. Nošenje posebnih ženskih sportskih hlača do koljena. One se vežu elastičnom trakom kako bi se spriječilo ispadanje robe;
12. Sakrivanje ukradenih predmeta u predjelu prepona. Čak i kabasti predmeti poput krznenog kaputa ili muških odijela mogu se sakriti ispod dovoljno duge haljine, ako ih se postavi između butina. Po obavljenoj krađi, kradljivac napušta maloprodajni objekt;
13. Zamjena oznaka za cijenu. Bar-kod se zamijeni onim za artikl niže cijene i tako se jeftinije dolazi do skupih artikala. Isto se radi i sa hranom koja se pakuje u kutije;
14. Preuzimanje robe i automatsko traženje povrata novca od prodavača;
15. Upad u dućan, krađa odjeće i istrčavanje do auta za bjekstvo.

Istražiteljske strategije

Ova lista ne obuhvata sve tehnike, ali nudi uvid u bezbrojne načine kako se vrši otuđenje robe. Kako bi spriječili ovaj vid kriminala, istražitelji moraju biti oprezni i kreativni kao i sami kradljivci. Ovo su neke od strategija koje su im na raspolaganju:

1. Obucite se kao ostatak klijentele objekta kako biste se lakše uklopili;
2. Obratite pažnju na kupca koji se više interesuje za svoje okruženje nego za robu. Dok običnog kupca zanima cijena, veličina i boja artikla, kradljivca više zanima da li ga ko prati;
3. Nakon što se sumnjiva osoba pojavi, pratite je sve dok se ne uvjerite da ste napravili pogrešnu procjenu;
4. Tokom kontinuiranog praćenja sumnjive osobe detektiv treba obratiti pažnju na trenutak kada ovo lice odabere artikl za krađu i priđe mu;
5. Nakon krađe odabranog predmeta detektiv mora pratiti proces njegovog sakrivanja ili tačno utvrditi gdje se on nalazi;
6. Istražitelj se mora pobrinuti da se kradljivac ne otarasi ukradenog artikla prije privođenja. To znači da se osumnjičenik mora kontinuirano i neometano pratiti. Ovo predstavlja najteži segment detektivskog posla. Ljudi se lahko preplaše i mogu umisliti da su uhvaćeni u krađi čak i kada to nije slučaj. Oni će se riješiti ukradenih artikala istom vještinom koju koriste prilikom njihovog otuđivanja;
7. Detektiv mora sa sigurnošću utvrditi da navodno ukradeni predmet nije, zapravo, kupljen;
8. Tajno praćenje i nadzor moraju se odvijati bez prekida sve dok kradljivac ne iznese artikl iz dućana, nakon čega ga se presreće i hapsi. Hapšenje izvan prodajnog objekta nije nužno, no optužnica će dobiti na snazi ako se dokaže da je kradljivac imao namjeru da permanentno otuđi navedeni artikl. Ako se počinitelja presretne dok je još u dućanu, on se može jednostavno braniti tvrdnjom da nije namjeravao uzeti artikl bez plaćanja ili insistirati da je tek htio kupiti dodatni artikl ili usporediti prvobitni izbor sa ostalim u smislu usklađivanja boje i sl.;
9. Iskusni detektivi za krađe obično pokušavaju izbjeći sukob s počiniteljem nakon zaustavljanja. To se obično postiže vraćanjem kradljivca u dućan na neprimjetan i ne previše prijeteći način. Ozbiljnost stvarnih posljedica u vidu hapšenja i krivičnog gonjenja počinitelj će shvatiti nakon što ga se uvede u dućan i isti zaključi da mu se pružanje otpora i agresivnost neće isplatiti.

Dodatni faktori

Na kraju, u slučaju praćenja krađe unutar maloprodajnih objekata važna su još dva dodatna faktora. Prvi se tiče činjenice da većina kradljivaca koja djeluje u ovakvim objektima obično nisu okorjeli kriminalci ili profesionalni lopovi. Profesionalni kradljivci doista postoje, ali oni čine tek manji procent lica koja kradu iz maloprodajnih objekata. Drugi faktor tiče se primjene elektronskog nadzora artikala, odnosno posebnih etiketa koje prodajno osoblje uklanja ili deaktivira nakon prodaje. U protivnom, ove oznake aktiviraju osjetljivi detektor na izlazu dućana u slučaju da neko lice pokuša napustiti objekt bez dekodiranja. Sve veći broj proizvođača odlučuje se na postavljanje ovih zaštitnih etiketa prilikom pakovanja robe. Danas je njima zaštićeno dosta artikala, od nosača zvuka do knjiga i odjevnih predmeta. Iako je i ovu zaštitu moguće zaobići, ovaj vid zaštite artikala od krađe učinio je puno toga na planu prevencije ili odvraćanja od krađa u svim tipovima maloprodajnih objekata više nego bilo koja unificirana strategija.