1 Juna, 2026
image
Home Blog Right SidebarPage 362

Intervju: Aleksandar Dobnikar, menadžer kompanije Sony za istočnu Evropu

Sony je još davne 1970. započeo razvoj CCD čipa, a 1972. javnosti je predstavljena prva slika (slovo S) napravljena u rezoluciji 8×8 piksela. Prvi komercijalni CCD senzor se pojavio 1978, a prvu CCD kameru na svetu je napravio 1980. godine. To je bio rezultat investicije vredne 20 milijardi jena. Kamera XC-1 bila je u rezoluciji 120K piksela i služila je pilotima jumbo jet putničkih aviona za bezbednije poletanje i sletanje

Razgovarao: Semir Kapetanović

E-mail: redakcija@www.asadria.com

a&s Adria: Gosp. Dobnikar, hvala Vam što ste odvojili vrijeme za ovaj razgovor. Za početak, molio bih Vas da nam se ukratko predstavite: vaš obrazovni put, profesionalna iskustva, kada i kako ste počeli raditi za Sony, koju funkciju obavljate u vašoj kompaniji, za koje zemlje ste zaduženi?

Dobnikar: Mislim da sam veoma srećan čovek koji je uspeo da dva omiljena hobija spoji u profesionalno zanimanje: ljubav prema elektronici i fotografiji. A to sam nasledio od svog oca. Inače, prvi posao sam imao u Institutu Mihajlo Pupin u Beogradu u razvojnom odeljenju za visokostabilne kristalne oscilatore. Posle karijeru sam nastavio kod distributera bezbednosne opreme CCTV Centar Master. Paralelno sa poslom u IMP-u, imao sam svoju privatnu firmu, koja se bavila ugradnjom antenskih sistema, bezbednosnih kamera i alarma. Imao sam privilegiju da učim od najboljih, a jedan od prvih ozbiljnijih poslova je bila ugradnja sistema za videonadzor u rezidenciji Japanskog ambasadora. Naravno, to je bio moj prvi susret sa Sonyjevom opremom, pre skoro 30 godina. Kada je Master postao distributer za Sony, ja sam dobio zaduženje da se detaljno upoznam sa proizvodnim programom, prezentujem ga i ponudim ga svim kupcima. Kada se 2008. godine ukazala prilika, prešao sam da radim za kompaniju Sony kao regionalni menadžer prodaje. Sony Proffesional Solution Europe (Sony PSE) je kompanija sa sedištem u Engleskoj i deo je grupacije Sony, koja se bavi prodajom profesionalne opreme kao što su audio/video studijska oprema, projektori, monitori, videokonferencijski sistemi, medicinska oprema i, naravno, oprema za videonadzor. Trenutno pokrivam 18 zemalja istočne Evrope i zadužen sam za videonadzornu opremu.

a&s Adria: Recite nam nešto o tome kada je Sony počeo poslovati u oblasti sigurnosti s osvrtom na otvaranje regionalnog ureda? Jesu li postojale neke važne prekretnice, na koji način su iskustva na brojnim ostalim poljima pomogle Sonyju da izgradi brend na tržištu sigurnosti i kako, zapravo, Sony stoji u ovoj sve konkurentnijoj industriji?

Dobnikar: Sony je još davne 1970. započeo razvoj CCD čipa, a 1972. je javnosti predstavljena prva slika (slovo S) napravljena u rezoluciji 8×8 piksela. Prvi komercijalni CCD senzor se pojavio 1978, a prvu CCD kameru na svetu je napravio 1980. godine. To je bio rezultat investicije vredne 20 milijardi jena. Kamera XC-1 bila je u rezoluciji 120K piksela i služila je pilotima jumbo jet putničkih aviona za bezbednije poletanje i sletanje. Sony je zvanično objavio da 2017. prestaje sa proizvodnjom CCD senzora, a najnovi modeli CMOS senzora su već prevazišli, do skora, neprevaziđenu osetljivost CCD čipa. SuperHAD, ExwaveHAD, DynaView, EXwavePRO, Effio, Exmor i Exmor-R su zaštitni znaci kompanije Sony i nalaze se u skoro svim tehničkim karekteristikama kamera, bez obzira na namenu. Mnogi prodavači kamera upravo koriste, odnosno zloupotrebljavaju ovu činjenicu kako bi zbunili korisnika i „preimenovali“ svoje proizvode nepoznatog porekla u Sony kamere. Ako kamera ima ugrađen Sony senzor, ne mora da znači da je u pitanju i Sony kamera. Inače, regionalno predstavništvo kompanije Sony počelo je s radom pre 10 godina. Trenutno Sony PSE u Beogradu ima troje zaposlenih i regionalno pokrivamo kompletan asortiman profesionalnih proizvoda, osim medicinske opreme. Upravo to nam daje mogućnost da svim našim partnerima možemo da ponudimo veliki asortiman vrhunske opreme, bez obzira na glavni/osnovni posao kojim se bave.

a&s Adria: Koje su to najznačajnije Sonyjeve temeljne (core) tehnologije? Opišite nam na koji način one utječu na kvalitet vaših proizvoda?

Dobnikar: U svetu trenutno postoje samo dve kompanije koje mogu da proizvedu kameru. Jedna je, naravno, Sony. Kada kažem proizvedu, mislim na dizajn, objektiv, CMOS čip i procesor, odnosno sistemski blok za obradu slike (DSP). Ovo je možda i najveća prednost kompanije Sony s obzirom na to da se svi najbitniji sastavni elementi kamere proizvode pod istim krovom u istom kvalitetu. Ako neko poredi kvalitet proizvoda isključivo prema parametrima koji su navedeni u tehničkoj specifikaciji, onda je veoma bitno da se ustanovi i dokaže metodologija, odnosno standard prema kojem su ta merenja izvršena. Na žalost, u današnje vreme, u našem regionu, gde je korišćenje ljudskih resursa skoro besplatno, gde uglavnom ne postoje profesionalni konsultanti i gde je cena jedini parametar pri izboru opreme – ova činjenica je zanemarena.

Sony ima daleko najveći deo tržišta kada je reč o senzorima (CCD & CMOS), čak i kod većine proizvođača kamera  kompletan blok kamere je Sony. Takođe, Sony je najveći proizvođač studijske (broadcast) opreme, a napredna tehnologija koja se primenjuje u tom segmentu prenosi se na celukupan asortiman video-opreme. U skladu s tim, Sony je standardizovao format i rezoluciju slike i svi proizvodi iste generacije kao što su kamere, monitori ili uređaji za snimanje su kompatibilni. Počeli smo sa HD rezolucijom, zatim full HD, 4K, 8K… Sony može da proizvede čip kakav želite i kada želite, ali mislim da trka za megapikselima nema smisla. Usko grlo je prateća mrežna oprema, koja limitira brzinu i količinu podataka koji se obrađuju, odnosno koji treba da se prenesu. Naš moto je „designed for security“, odnosno mogućnost da postojeću, naprednu tehnologiju koju posedujemo stavimo u službu bezbednosti, a u skladu s postojećim resursima. Sony je jedan od osnivača ONVIF platforme, što osigurava dugoročnu kompatibilnost naših proizvoda.

a&s Adria: Sony ima široku paletu proizvoda sa raznovrsnom primjenom. Predstavite nam vaš proizvodni portfolio i njegovu primjenu?

Dobnikar: Konkretno, u okviru opreme za videonadzor tu su pre svega kamere, snimači, program za monitoring i snimanje i prateća oprema. Nakon sjedinjenja sa grupom koja prodaje profesionalne monitore, projektore i opremu za video-konferenciju, u mogućnosti sam da mojim klijentima ponudim mnogo veći asortiman opreme. Svaki sistem za video-nadzor podrazumeva i korišćenje monitora, odnosno da bi mogli da gledate sliku sa 4K kamere, potreban vam je i monitor u istoj rezoluciji. Moram da iskoristim priliku da spomenem najnovije laserske projektore koji su bez konkurencije na tržištu.

a&s Adria: Prema vašem mišljenju, koji su najvažniji tehnološki noviteti koje ste predstavili u prošloj godini te koje bismo mogli očekivati u novoj godini?

Dobnikar: Najnovi proizvod koji smo predstavili je spoljna kamera u 4K rezoluciji SNC-VM772R. Zahvaljujući velikom senzoru (1“) i naprednoj tehnologiji, na tržištu trenutno ne postoji slična kamera. Glavni problemi s kojima se susrećemo kada je u pitanju visoka rezolucija, kao što su brzina prikaza u realnom vremenu, osetljivost, količina podataka (protok), brzina obrade slike, dinamički opseg, odgovarajući objektiv itd. – rešeni su i kamera, bez obzira na to što ima 4x veću rezoluciju, ima iste parametre kao i kamera u rezoluciji 1080 (full HD). Maksimalna rezolucija slike je 20 MPix i kamera može sama da prepozna prostor koji posmatra i da sve parametre prilagodi trenutnim uslovima. Kako je vreme novac, potrudili smo se da olakšamo i ubrzamo instalaciju naših novih kamera. Tokom podešavanja pristup kameri je obezbeđen bežičnim putem (wireless direktno sa kamere), a slika se prati na bilo kojem bežičnom uređaju, Android ili IOS, dok je softver besplatan i dostupan na internetu.

a&s Adria: Trendovi u videonadzoru ukazuju na postepen prelazak na H.265 kompresiju, 4K rezoluciju, potrebu za rješenjima kojima će se upravljati velikom količinom podataka (big data), zatim upotrebu nosivih uređaja, sve veću prisutnost interneta stvari itd. U kojoj mjeri Sony već prati ove trendove i koliki je njihov utjecaj na tržištu Jadranske regije?

Dobnikar: Novi, “pametni“ kodek, veća kompresija, veća rezolucija, pametne kamere, laka integracija su glavni aduti budućih kamera. Naravno, ne i bezbednosnih kamera. Sony je još pre 5 godina predstavio 8K senzor (studijska kamera F65), ali će proći još dosta vremena dok ta tehnologija ne zaživi u videonadzornim kamerama. U našem regionu mrežna infrastruktura je dosta nerazvijena i upotreba 4K kamera je dosta ograničena. Sony se fokusira na primenu novih, pametnih kodeka, koji omogućavaju automatsku promenu kompresije i rezolucije u delovima slike u zavisnosti od onoga šta se želi videti. Osim toga, usavršavamo i koristimo ugrađenu analitiku u samoj kameri kako bismo smanjili protok kroz mrežu, ubrzali pregled i analizu pristiglih podataka i smanjili opterećenje servera.

a&s Adria: Sony je za sada videonadzorna kompanija. Planirate li da se okušate u drugim segmentima industrije sigurnosti, poput kontrole pristupa, protivprovale i sl?  

Dobnikar: Sony Video Security je samo deo grupe Presentation & Comunication, koja je deo kompanije SONY PSE. Trenutno ne postoje planovi da se proizvodni program proširi sa drugom opremom kao što je kontrola pristupa ili protivprovala, zaštita od požara. Nije isplativo da razvijamo nešto što već postoji, a u čemu ne možemo da budemo najbolji. Naš fokus je da napravimo najbolju kameru, da obezbedimo odgovarajuću dodatnu opremu i da to prezentujemo našim partnerima.

a&s Adria: Na koja se vertikalna tržišta fokusirate i zašto?

Dobnikar: Uglavnom svaki proizvođač opreme će vam dati, više ili manje, sličan odgovor na ovo pitanje. Videonadzor gradova, banke, trgovina, obrazovanje i transport. Mislim da budućnost kompanije Sony upravo leži u tome da možemo da ponudimo nešto što konkurencija nema – najbolje kamere, najbolje monitore, najbolje laserske projektore ili jedinstveno sistemsko i programsko rešenje kao što je Hawk-Eye ili Visual Presenter, i da ne budemo ograničeni samo na bezbednosne sisteme.

SLUČAJEVI IZ PRAKSE

a&s Adria: Predstavite nam nekoliko uspješnih slučajeva iz prakse na regionalnom tlu? 

Dobnikar: Nekoliko uspešnih projekata za koje smo dobili odobrenje da mogu biti prezentovani u javnost se nalazi na našoj web-prezentaciji na stranici https://www.pro.sony.eu/pro/lang/en/eu/products/video-security-case-studies. Takođe, mogu da podelim sa vašim čitaocima uspešan projekat, čiju prezentaciju upravo spremamo, a odnosi se na sistem video-nadzora poljoprivrednih mašina (tokom rada) i otvorenih prostora. Sistem je trenutno pilot-projekat i namenjen je poboljšanju bezbednosti na radu i povećanju efikasnosti opreme. Osim toga, najzastupljeniji su projekti nadzora gradova, sportskih i trgovinskih objekata, a u poslednje vreme aktuelni su projekti nadzora u vozilima, bez obzira na to da li je reč o autobusima, trolejbusima ili šinskim vozilima.

a&s Adria: Na koji način gradite odnos s vašim partnerima i kako bi, zapravo, potencijalni klijent mogao postati vaš partner? Šta su to SSPR i A&E programi?

Dobnikar: Kada je Sony, odnosno visokotehnološka IT oprema u pitanju, institucija klasičnog distributera je prevaziđena. Svesni smo da oprema brzo gubi na vrednosti i da je protok novca veoma otežan. Distributeri se trude da unaprede poslovanje tako što će dodati svoju vrednost u cenu opreme. To može biti trening, pomoć pri izradi projekta, servisiranje ili „post-sales“ podrška. Specifičnost security trgovaca je da mi prodajemo poverenje, koje se teško stiče, a koje se veoma lako gubi. Upravo iz navedenih razloga moj posao se sastoji u obuci menadžera prodaje, ali pre svega u negovanju dobrog odnosa sa Sonyjevim partnerima. To su uglavnom sistem-integratori koji imaju pristup projektima u kojima je kvalitet i pouzdanost opreme od presudnog značaja. Budući partner kompanije Sony sklapa ugovor direktno sa Sonyjem i opremu može kupovati gde želi, od bilo kog autorizovanog distributera. Partnerski odnos, osim boljih cena, obezbeđuje brzu tehničku podršku, poručivanje demo-opreme, podršku i pomoć pri organizovanju prezentacija, zajedničke posete krajnjim korisnicima itd.

a&s Adria: Manje se spominje, ali važnu ulogu svakako pruža kvalitetan servis i garancija. Recite nam nešto o tom pitanju iz Sonyjevog ugla?

Dobnikar: Kada je u pitanju oprema za videonadzor, kvalitetna i pravovremena tehnička podrška i servis su od primarnog značaja. Standardna garancija za naše kamere je tri godine (Prime Support) sa mogućnosti proširenja do pet godina (Prime Support +). U slučaju potrebe kupac dobija nov proizvod, a zatim kurirska služba preuzima neispravan uređaj i šalje ga na popravku. Glavni servisni centar se nalazi u Francuskoj (Alsace). U zavisnosti od tipa proizvoda, opremu uglavnom menjamo ili popravljamo na nivou zamene borda (PCB). Izuzetno smo ponosni na vrlo mali procenat kvarova.

a&s Adria: Vaše mišljenje o poziciji Sonyja u Jadranskoj regiji? Imate li neke posebne planove razvoja na ovom području i postoji li dovoljno veliki interes regionalnih firmi i krajnjih korisnika za vašim proizvodima?

Dobnikar: Mislim da interes za Sony proizvodima postoji i da Sony i dalje predstavlja premium brend. Kada god sam u mogućnosti da krajnjem korisniku prezentujem našu opremu, verovatnoća da projekat dobijemo se drastično uvećava. S obzirom na to da se bavimo B2B poslom, ne pojavljujemo se na tržištu direktno, već samo kroz mrežu autorizovanih partnera. Fondove za marketing plasiramo uglavnom preko naših partnera, jer verujemo da oni tržište poznaju bolje od proizvođača opreme. Aktivno učestvujemo u pronalaženju novih, potencijalnih korisnika opreme, a razvoj tržišta je u skladu sa planovima koje kompanija ima za naš region.

PROMOCIJA SONYJA NA ADRIA SECURITY SUMMITU

a&s Adria: Koje kanale i aktivnosti koristite kako biste promovisali vaš brend? Da li je u tom pogledu Adria Security Summit kao najveća regionalna konferencija i izložba sigurnosti bila važna prilika za promociju Sonyja i sklapanje novih poslovnih partnerstava?

Dobnikar: Moram da priznam da sam na vašoj prvoj regionalnoj konferenciji učestvovao samo kao slušalac, ali sam zainteresovan da aktivno uzmem učešće u septembru. Zato mislim da je od presudnog značaja da na konferenciju pozovete što više dobrih sistem-integratora koji će da predstave svoja rešenja iz oblasti bezbednosti. Mislim da puko čitanje tehničkih karakteristika više nikome ne treba. Takođe, mislim da bi vašu konferenciju trebalo da iskoriste svi mladi projektanti kako bi stekli saznanja o novim tehnologijama, odnosno ideje za svoja buduća rešenja. Nadam se da će Adria Security Summit 2016. biti još uspešniji i da će to biti pravo mesto za promociju proizvoda kompanije Sony.

Definicije općih pojmova

Vođa operacije mora odlučiti koji je „preostali“ rizik i u kojoj je mjeri podnošljiv. U pojedinačnom slučaju svaki član tima mora za sebe odlučiti u koji se rizik smije upustiti u aktuelnoj situaciji, ali da se pri tome u opasnost ne dovedu zadatak i cjelokupna predviđena mjera

Piše: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Private Security Training Association)
E-mail: redakcija@asadria.com

Opasnost je postojeća ili moguća situacija koja može prouzrokovati povredu, gubitak i/ili uništavanje kako tijela i života tako i materijala i opreme.

Stanje

Pod stanjem se podrazumijeva vrsta i stepen fizičke i psihičke spremnosti osoblja i materijala. Stanje korištenog materijala može također znatno utjecati na rizik pojedinačnih akcija, npr. ako na automobilu imamo ljetne gume po zimi.

Vjerovatnoća nastanka

Opisuje vjerovatnoću nastanka nekog događaja. U redoslijedu koriste se sljedeći pojmovi:

  • nije vjerovatno – vjerovatno
  • rijetko – često
  • povremeno

Posljedica

Najčešće opisuje obim povrede tijela i oštećenja korištenog materijala. U navedenom redoslijedu najčešće se koriste sljedeći pojmovi:

  • zanemarena (prva pomoć ili jednostavan ljekarski tretman su dovoljni, materijal je još upotrebljiv…),
  • ograničena (lakše povrede, nekoliko dana radno nesposobni, manja oštećenja materijala),
  • kritična (znatne i kontinuirane povrede, koje mogu biti trajne, znatna oštećenja na materijalu, znatan utrošak za popravku),
  • katastrofalna (gubitak života ili teške povrede sa trajnim oštećenjem i invaliditetom, krupno oštećenje materijala ili totalna šteta).

Rizik

Rezultat je manipulacije vjerovatnoćom nastanka (s posljedicama). Može se dogoditi da neki događaj u klasifikaciji „nije vjerovatno“, ali s katastrofalnom posljedicom predstavlja veći rizik nego česti događaj sa zanemarenom posljedicom. Za proračunavanje pojedinačnih rizika najbolje je uspostaviti tabelu vjerovatnoća nastanka i posljedica:

E – ekstremno visok (zadatak se više ne može izvršiti)

V – visok (zadatak se samo uslovno može izvršiti, izrazito smanjenje učinka)

S – srednji (zadatak se može samo umjereno izvesti)

N – nizak (mali ili nikakav utjecaj na izvođenje zadatka)

Izloženost

Frekvencija i/ili vremenski interval u kojem su osoblje i materijalna sredstva izloženi opasnosti.

Kontrole

Poduzete mjere kako bi se minimizirao rizik.

Menadžment rizika

U najkraćem bismo mogli reći da je to primjena i provođenje sljedećih koraka:

  • identificiranje opasnosti
  • sve tekuće i buduće mjere moraju biti uključene
  •  procjena opasnosti
  • pojedinačna procjena opasnosti i određivanje rizika
  • izrada mjera za smanjenje rizika
  • izrada mjera za svaki rizik (sa različitim varijantama)
  • određivanje preostalog rizika
  • donošenje konačne odluke

Vođa operacije mora odlučiti koji je „preostali“ rizik i u kojoj je mjeri podnošljiv. U pojedinačnom slučaju svaki član tima mora za sebe odlučiti u koji se rizik smije upustiti u aktuelnoj situaciji, ali tako da se u opasnost ne dovedu zadatak i cjelokupna predviđena mjera. Kod direktnog suzbijanja opasnosti do uspjeha nas može dovesti samo dobra fizička i psihička priprema.

Uspjeh se mora moći mjeriti. Mjereći stepene uspjeha, postići ćemo da se možemo konstantno razvijati i izgrađivati na stečenim iskustvima. Menadžment rizika mora postati stalni proces razmišljanja.

Radna tehnika

Različiti, odnosno individualni su pristupi pojedinačnim izazovima i načinima na koji se oni pretvaraju u upotrebljiva rješenja. Optimalna infrastruktura i tehnička pomagala neće nam stajati uvijek na raspolaganju, a uprkos tome, od nas će se uvijek tražiti da dođemo do odluke čak i u veoma nezgodnim vremenskim i drugim okolnostima. Što je veća akcija i tim kojim upravljamo, to će teže biti pravovremeno iznaći sveobuhvatnije rješenje. To što ćemo nekada imati više ljudskih i tehničkih resursa, više empirijske vrijednosti, ne znači da ne moramo dosljedno, precizno i disciplinovano upravljati.

Ček-lista: Osmatranje pješice

Promatranje rute:

Da li je pomicanje formalno ili neformalno?

Može li se prognozirati dionica ili vrijeme?

Da li je ta dionica najkraća?

Je li prisutna minimalna opasnost?

Gdje su tačke opasnosti?

Da li se utvrdila alternativna dionica (rezervna ruta) u slučaju zatvaranja ili drugih ometajućih događaja na glavnoj dionici?

Jesu li utvrđena sigurna mjesta ili lokacije (luke) u slučaju prisilnih pauza zbog uznemiravajućih događaja na dionici?

Da li smo odabrali kontrolne tačke na dionici i dogovorili dodijeljene kodove sa kontrolorima dionice?

Može li nas službeno vozilo uporedo pratiti?

Koja je najbolja ruta za evakuaciju?

Najbliže dežurne službe: Naziv, adresa, broj telefona, radno vrijeme, vrijeme vožnje za hitne službe, vrijeme vožnje, rute vožnje.

Postoje li fizički rizici kao što su: loša sposobnost kretanja, naporna dionica pješačenja, opasni psi i sl.

Sigurnosna mjesta: vrsta, lokacija, odgovorna osoba, kontakt.

Budite oprezni u vezi sa: sumnjivim predmetima, novim građevinama, popravkama i gradilištima (mogle bi biti sakrivene eksplozivne naprave), kantama za smeće i kontejnerima, papirnim i plastičnim kesama, podršci s kojom raspolažemo, dodatnom osoblju koje nam stoji na raspolaganju za kontrolu okupljanja mase te strateškoj postavljenosti osoblja za sigurnost duž rute.

 

Vođenje procesa angažovanja novog sigurnosnog osoblja

Primanje novog sigurnosnog osoblja u radni odnos predstavlja jednu od najvažnijih funkcija i zaduženja sigurnosnog menadžmenta. Ovo se podjednako odnosi na situacije kada je poslodavac sigurnosni odjel neke kompanije ili samostalni poslovni subjekt za pružanje sigurnosnih usluga

Piše: Semir Kapetanović
E-mail: redakcija@asadria.com

Standardi u pogledu pratećih aktivnosti i tražene posvećenosti ovom zadatku moraju biti visoki za strukture koje vode ovaj proces, a isto važi i za kriterije na nivou pojedinca-kandidata koji se želi baviti navedenim pozivom. Kandidat mora zadovoljavati sljedeće minimalne standarde koji se primjenjuju kako za početne sigurnosne poslove poput uniformiranog čuvara i zaštitara tako i za prijem na rukovodeće pozicije.

Standardi za prijem u radni odnos

Za početak, aplikant na radno mjesto u sigurnosnoj industriji ne smije patiti od bilo kakvih fizičkih ili emotivnih poremećaja ili nedostataka koji mogu negativno utjecati na unaprijed utvrđene standarde u pogledu izvršavanja radnih zadataka. To ne znači da osobe koje imaju posebne fizičke potrebe ili su na bilo koji način hendikepirane ne mogu adekvatno izvršavati svoje radne obaveze. One to, naprimjer, mogu činiti u sferi kontrole pristupa i praćenja alarma. Osim toga, potencijalni uposlenici moraju biti u stanju da demonstriraju odgovornost, zrelost i iskrenost, i to putem lahko provjerivih podataka o prethodnim angažmanima ili stepenu obrazovanja. Konačno, osobe koje žele raditi u ovoj industriji ne smiju imati historiju počinjenih krivičnih djela za koje su osuđene. Ipak, u mnogim državama danas se za sigurnosno osoblje izdaju licence za koje je predviđeni prag u pogledu ranije počinjenih krivičnih djela previše nizak i svodi se na nivo kaznenog djela. To znači da lica koja su osuđivana za prekršaje imaju pravo na radno mjesto u ovoj industriji, kao i na licencu. Ovo je pogrešno iz više razloga. Za početak, brojna kaznena djela se tretiraju kao prekršaji radi lakšeg vođenja sudskog procesa. Također, takvo djelo može ostati nedosuđeno zbog nedostatka dokaza ili sprečavanja u njegovom vršenju. Zbog toga je važno da se kao standard prijema u radni odnos na poslovima sigurnosti češće primjenjuje standard prema kojem se, umjesto kriterija ozbiljnosti kaznenog djela, primjenjuje analiza karaktera takvog djela, pri čemu se kao eliminatorna tretiraju ona protiv morala, poštenja i pravde.

Vođenje procesa angažmana osoblja: oglašavanje

Proces primanja sigurnosnog osoblja u radni odnos odvija se u fazama. To su: oglašavanje, početni intervjui, sekundarni intervjui, odabir najboljeg kandidata, analiza biografije aplikanta i formalna ponuda posla. U fazi oglašavanja najpoželjniji je direktni pristup. To znači da se može navesti ime kompanije, lokacija obavljanja posla, početna plata, beneficije i minimalni zahtjevi. Ovaj proces obično vode odjeli za ljudske resurse unutar kompanija, no i u okviru njega se traži mišljenje sigurnosnog menadžera. Prilikom oglašavanja, naprimjer, nenavođenje iznosa plate ne mora nužno imati negativan utjecaj na ovaj proces, nego stvoriti dojam o manjku njegove transparentnosti. To znači da pitanje visine iznosa plate može biti ključno u evaluaciji atraktivnosti oglasa za određeno radno mjesto. Za početne pozicije u sigurnosnoj industriji oglasi se, osim standardnih platformi za oglašavanje, mogu objavljivati i na nivou lokalnih fakulteta sigurnosti ili srednjih škola. Ove institucije su nerijetko kvalitetan izvor budućih uposlenika na početnim pozicijama, jer studenti vještinu stječu jako brzo i spremni su raditi u smjenama i satnicama koje se tretiraju kao najmanje poželjne.

Proces oglašavanja za prijem više rangiranog osoblja je nešto drugačiji. Umjesto direktnog i otvorenog pristupa, preporučuju se posebni oglasi koji će privući profesionalce ili ljude okrenute karijeri. Tu od koristi mogu biti i lokalne asocijacija uposlenika u oblasti sigurnosti. Pri tome se ne mora navoditi o kojoj je konkretno kompaniji riječ, ali je potrebno dati informaciju o količini traženog iskustva. Ovakvi oglasi omogućuju kompanijama da vode izrazito selektivan proces odabira kandidata s posebnim vještinama.

Inicijalni i sekundarni intervjui

Prvi kontakt s kompanijom aplikanti ostvaruju putem odjela za ljudske resurse i poželjno je da inicijalni intervju s kandidatom vode profesionalci iz tog sektora. Prvi intervju se ne vodi s ciljem odabira uposlenika, nego ima funkciju pripreme aplikanta za razgovor s predstavnikom sigurnosnog odjela. Voditelj intervjua koji vodi uposlenik u sektoru sigurnosti mora dobro poznavati sve propise kojim se zabranjuje diskriminacija po osnovi spola, dobi, porijekla ili uvjerenja. To je posebno važno u kontekstu odbijanja kandidata, koji se mogu odlučiti na pokretanje tužbi, zbog čega je korisno u cijeli proces uključiti i odjel za ljudske resurse. Tokom inicijalnog intervjua koji vodi predstavnik sektora sigurnosti nadležno lice mora utvrditi postoji li korelacija između interesa i kvalifikacija aplikanta i potreba sigurnosnog odjela, što se može postići samo tokom razgovora s pojedinačnim kandidatima. Prije intervjua poželjno je da predstavnik odjela detaljno analizira aplikaciju za posao svakog kandidata i, u tom kontekstu, razmisli o temama o kojima će se razgovarati tokom intervjua. Nakon ove faze slijedi sekundarni intervju, koji se, zapravo, sastoji od konsultacija između nadzornika i menadžera sigurnosti, pri čemu se mora postići kompromis o isključivanju određenih kandidata ili njihovom stavljanju u najuži izbor.

Provjera podataka

Nakon ove faze slijedi provjera biografije odabranih kandidata. U tome se potrebno pridržavati određenih standarda. Kao prvo, potrebno je provjeriti je li aplikant osoba za koju se predstavlja i da li posjeduje radno iskustvo koje je navela. Isto važi i za provjeru stepena obrazovanja i posjedovanja traženih vještina. Pri tome je potrebno ispitati i da li je kandidat u stabilnoj finansijskoj situaciji i je li ranije osuđivan. Ovim je obuhvaćena i provjera njegove reputacije i, ako je moguće, ugleda koji uživa kod bivših poslodavaca. Nakon okončanja i ovog procesa ciklus je kompletiran i cijeli proces se vraća na odjel za ljudske resurse, koji s kandidatima dogovara visinu plate i datum stupanja u radni odnos. Iz tog odjela se šalje i formalna ponuda za posao odabranom kandidatu. Sigurnosni odjeli se, u principu, ne bave ovim stvarima jer u slučaju konflikta u vezi s datumom početka rada ili plate ne moraju prolaziti kroz nerijetko neugodne situacije s kojim se lakše nose odjeli za ljudske resurse. Predstavnik sigurnosnog odjela, stoga, u ovoj finalnoj fazi ima isključivo funkciju posrednika.

 

Utvrđivanje motiva: pitanje zašto u okviru vođenja istrage

Odgovor na pitanje zašto u okviru vođenja istražnih radnji istražitelja neumitno suočava s intrigantnim, ali i kontroverznim pitanjem motivacije počinitelja. Motiv, stoga, predstavlja logički razlog ili povod koji se nalazi u samoj srži počinjenog krivičnog djela ili prekršaja

Piše: Semir Kapetanović
E-mail: redakcija@asadria.com

Kako bi adekvatno utvrdili motiv, istražitelji moraju imati natprosječan uvid u motivaciju i generalne obrasce ponašanja ljudi. Ipak, i tu postoje određena ograničenja koja     istražitelji moraju imati na umu. Kao primjer lahko prepoznatljivog motiva može poslužiti potreba narkomana za novcem kojim će kupiti supstance za zadovoljavanje svojih navika. To ga lahko može odvesti do krađe novca koji pripada kompaniji. U tom slučaju je riječ o očitom, odnosno primijenjenom motivu. Razlozi zašto je neka osoba inicijalno počela koristiti narkotike zahtijevali bi mnogo detaljniju istragu motiva, ali oni su više u sferi interesa psihologa ili psihijatra nego istražitelja.

Priroda motivacije

Druga dimenzija utvrđivanja motiva također može biti problematična. U pitanju je analiza finalne vrijednosti motiva u odnosu na samu istragu. Naprimjer, autori Brandstatter i Hyman u svom djelu „Temelji provedbe zakona“ navode da je za uspješno vođenje krivičnog postupka uvijek neophodno utvrditi motiv činjenja krivičnog djela. Osim toga, oni smatraju da utvrđivanje motiva može predstavljati prvi efikasan korak u utvrđivanju identiteta počinitelja ili nevinosti/krivice osumnjičenika. Razumijevanje motiva iza nekog krivičnog djela je skoro uvijek neophodan preduvjet za uspješno krivično gonjenje. Mada naglasak na motivu može biti i upitan u kontekstu krivičnog djela krađe jer neki ljudi jednostavno ne mogu dati zadovoljavajuće objašnjenje zašto su je počinili.

S druge strane, stručnjaci također navode da utvrđivanje motiva može biti efikasan prvi korak u razotkrivanju identiteta krivca. Odgovor na pitanje zašto može nas dovesti i do pratećeg odgovora na pitanje ko. Autori Brandstatter i Hyman navode da “se motivi često utvrđuju tako što se odredi ko ima korist od činjenja krivičnog djela“, što znači i da pitanje ko može odvesti do odgovora na zašto.

Tipovi motivacije: želja i potreba

S obzirom na to da i za istražitelje u privatnom sektoru postoji jasna i naglašena vrijednost u utvrđivanju motiva počinitelja, istražne radnje s tim ciljem se mogu koristiti i u okviru strategija vođenja istrage ili privođenja. Psiholozi navode tri motiva kao razloge za činjenje krivičnih djela: potrebu ili želju, racionalizaciju i priliku. Motivi koji spadaju u kategoriju potrebe mogu imati korijen u problemu koji određeni pojedinac tretira kao nerješiv. On može biti finansijske naravi, s uzročnicima u sklonosti kockanju, ovisnosti o drogama i alkoholu, životu izvan vlastitih materijalnih mogućnosti ili dodatnim troškovima poput izdataka za liječenje oboljelih članova porodice. Pojedinac može biti vođen i antagonizmom prema kompaniji u kojoj radi i izražavati želju za osvetom zbog nemogućnosti dobijanja unapređenja ili neprijateljstva prema nadređenima. Isto tako, može se raditi i o pukim psihološkim razlozima poput kleptomanije. Neka lica kradu kako bi pomogla drugim, dok drugi krađom kompenziraju vlastita stresna i neugodna životna iskustva. Konačno, osoba se može odlučiti za krađu samo zato jer želi nešto što sebi inače ne može priuštiti.

Racionalizirani motivi

Kriminalac koji racionalizira činjenje krivičnih djela uspijeva uvjeriti samog sebe da, naprimjer, krađa sama po sebi ne predstavlja ništa loše. Najčešći razlozi za racionalizaciju uključuju opravdanja poput toga da bi ukradeni predmet ionako bio bačen, da je u pitanju posudba, da je neko lice nedovoljno plaćeno i da samo uzima šta mu pripada i dr. Isto tako, počinitelj sebi krivično djelo može predstaviti kao zločin koji bi svi drugi počinili i da nema potrebe da se suzdržava od činjenja, te da je ono opravdano jer vlasnik kompanije ionako ima dovoljno za sebe. Bilo kako bilo, izvori racionalizacije za motive za činjenje krivičnih djela su praktično nepresušni.

Prilika kao motiv

Prilika sama po sebi ne može činiti motiv za nezakonite vidove ponašanja ili krađu. Brojni ljudi imaju jednake prilike, ali nikada ne kradu. Umjesto toga, ona se može tretirati kao neophodni element krađe i postoji kao aspekt koji je povezan s jednim ili više poticaja koji su ovdje opisani kao izraz želje ili racionalizacije. Također, motivi za činjenje djela mogu biti i prikriveni. Želja terorista za publicitetom može predstavljati značajniji motiv u odnosu na potrebu da se uzrokuje materijalna šteta ili ostvari finansijska korist. Ponekad pitanje zašto je došlo do nekog incidenta može pomoći kompaniji ili pojedincu da učinkovitije odgovore na prijetnje. Prijetnje bombaškim napadima su danas nešto s čim se često suočavaju kako kompanije tako i institucije. Dimenzija odgovora na njih direktno zavisi od percepcije motiva koji stoje iza takvih prijetnji. Umjesto pukog reagiranja na prijetnje, značajno inteligentniji i efikasniji odgovor na njih može se osmisliti jednom kada se utvrde motivi na kojima se one temelje.

——————

Sam proces vođenja istražnih radnji u osnovi se temelji na prikupljanju informacija i primjeni zdravog razuma, pri čemu se navedene informacije analiziraju s ciljem rješavanja problema. Osim pitanja ko, kada, kako i gdje, istražitelj se mora zapitati i zašto je nešto učinjeno. U tom procesu najvažniji saveznik su mu imaginacija i kreativnost. On mora dovoljno poznavati obrasce ponašanja ljudi i primijeniti logičko rasuđivanje. Bez obzira na oslanjanje na zdrav razum, dobar dio njegovog uspjeha temelji se i na upornosti u pogledu utvrđivanja motiva. Navedeni postupak može nerijetko biti vremenski zahtjevan pa i repetitivan, ali je riječ o složenim zadacima sa visokim nivoom lične satisfakcije po njihovoj realizaciji. Jedinstvo između pitanja koje istražitelj sebi postavlja tokom istrage tu igra ključnu ulogu. Na početku istrage pitanje ko je odgovoran za neko krivično djelo neminovno povlači izlazak na teren i ispitivanje gdje je došlo do tog djela. Zahvaljujući pitanju kako je neko djelo počinjeno, istražitelj će znati gdje da potraži informacije o njemu, uključujući i utvrđivanje vremenskog okvira, odnosno odgovora na pitanje kada. Na kraju, objedinjavanjem navedenih pristupa istražitelj dolazi u mogućnost da odgovori i na pitanje zašto je nešto učinjeno, odnosno da utvrdi motive počinitelja koji ga neminovno vode i do razotkrivanja njegovog identiteta i privođenja pravdi.

10 najgorih malwera svih vremena

Ostvarivanje fizičkog pristupa kompjuterskim sistemima najčešće nije lako, kako zbog mjera fizičke i tehničke sigurnosti tako i zbog geografske disperzije. Zbog toga napadači koriste druge metode kako bi došli do pristupa sistemu. Jedna od najčešćih metoda je instalacija zlonamjernog programskog koda na uređaj žrtve. Taj se kod jednim imenom naziva malware

Izvor: Goran Milić
E-mail: redakcija@asadria.com

Zlonamjerni programski kod može uzrokovati štetu ili, što je danas češći slučaj, može napadaču omogućiti korištenje uređaja za sofisticiranije napade. Iako se tipovi malware softvera mogu dijeliti po različitim kriterijima, najčešća podjela je na trojance, viruse i crve. Trojanci su dobili ime po trojanskom konju, jer izvode sličan trik – sakrivaju svoju pravu funkciju u obliku nekog korisnog programa. S obzirom na to da ih sami korisnici instaliraju na sistem, oni su izuzetno opasni jer obično imaju velike ovlasti nad sistemom. Najčešće je riječ o malim korisnim programima koji obavljaju neke česte zadatke, ali se u posljednje vrijeme češće nalaze u obliku izvršnih skripti na web-stranicama. U slučaju da je pretraživač weba konfigurisan tako da se web-skripte izvršavaju automatski, trojanac se može pokrenuti jednostavnim dolaskom na web-stranicu, bez ikakve akcije korisnika.

Napad i širenje

Virusi su vjerovatno najpoznatiji oblik malicioznog programskog koda. Naziv su dobili po funkciji samostalne replikacije koju posjeduju i biološki virusi. Kada virus “inficira” ili “zarazi” jedan uređaj, automatski počinje da traži i drugi uređaje koji se nalaze u njegovoj blizini (Ethernet ili WiFi mreža, uređaji povezani Bluetooth protokolom i sl.) kako bi širio zarazu. Prvi virusi su se prenosili disketama, ali danas najčešće koriste mail poruke i zaražene dokumente uredskih aplikacija. Zanimljivo je da virusi mogu određeno vrijeme biti neaktivni na sistemu, te se aktivirati tek na nakon određenog vremena ili na neki specifičan događaj (datum, spajanje na određenu mrežu, priključenje određenog hardvera i sl.).

Crvi su programi koji putuju kompjuterskom mrežom s jednog kompjutera na drugi. Za razliku od virusa, crvi “inficiraju” sisteme bez interakcije korisnika, mada u novije vrijeme razlika između crva i virusa postaje sve manja, s obzirom na to da maliciozni softver postaje sve složeniji, te u sebi objedinjava osobine više tipova zlonamjernog programskog koda. Osim izvršavanja zlonamjernog koda, crvi predstavljaju opasnost i za kompjuterske mreže, jer svojim repliciranjem zagušuju mrežni saobraćaj.

Melissa

Melissa je jedan od prvih masovnih virusa. Riječ je o skripti sakrivenoj u Word dokumentu, koja se replicirala na 50 slučajno odabranih mail adresa u žrtvinom adresaru. U istragu o kreatoru virusa se uključio i američki FBI, jer je virus uzrokovao totalni haos u kompjuterskim mrežama američkih državnih organizacija. Kreator Mellisa virusa David L. Smith kasnije je pomagao u hvatanju drugih cyber kriminalaca, a odslužio je “samo” 20 mjeseci zatvorske kazne.

ILOVEYOU

Godinu dana nakon Melissa virusa internet je pogodila pošast zvana ILOVEYOU. Ovaj crv je stigao sa Filipina. Ime je dobio po naslovu mail poruke kojom se širio, u kojoj se navodno nalazila ljubavna poruka tajnog obožavatelja žrtve. Crv je imao više načina malicioznog djelovanja – od mijenjanja registry baze Windows operativnog sistema do preuzimanja i pokretanja aplikacije za krađu šifri. Procjenjuje se da je šteta od ovog virusa iznosila oko 10 milijardi američkih dolara.

Klez

Klez je prvi malware koji je upotrijebio tehniku koja će kasnije postati poznata kao polimorfizam. Zavisno od varijante, ovaj maliciozni kompjuterski program mogao je imati karakteristike virusa, crva ili trojanca. Ubrzo nakon pojavljivanja hakeri su unaprijedili Klez, tako da je postao značajno opasniji od svoje originalne verzije. Jedna od metoda koju je koristio je slanje mail poruka s podacima iz adresara žrtve u From polju. Klez se zbog toga smatra i prvim ozbiljnim spam virusom.

Code Red i Code Red II

Ova dva crva su iskorištavala slabosti otkrivene u Windows NT i Windows 2000 operativnim sistemima. U pitanju je bio buffer overflow problem, što znači da je program mogao kreirati toliko podataka u memoriji da su prepisivani podaci drugih aplikacija. Code Red je korišten za DoS napade na Bijelu kuću. Code Red II je preuzimao potpunu kontrolu nad kompjuterom žrtve.

Nimda

Virus Nimda (što je naopako napisano Admin – Administrator, korisnik s najvećim pravima na sistemu) bio je najbrže replicirajući virus svog vremena. Iako je napadao i personalne kompjutere, njegov kod je bio usmjeren prvenstveno na glavne servere koji upravljaju internetom. Zbog svog brzog širenja Nimda se smatra DDoS virusom.

SQL Slammer/Sapphire

Prvi virus koji je napadao isključivo servere, i to one na kojima su se nalazile baze podataka. Ovaj virus je potpuno ugasio nekoliko vrlo velikih sistema. Bankomati Banke Amerike su potpuno prestali s radom, hitne službe grada Seattlea su bile potpuno isključene, a Continental Airlines je obustavio nekoliko letova zbog ugašenog sistema za čekiranje. Ovaj virus je prvi put upotrijebio takozvani Zero Day attack, iskoristivši slabost u softveru za koji se nije znalo i za koji nije bilo lijeka. Brzina širenja ovog virusa i danas se uzima za primjer štetnosti. Za samo petnaestak minuta polovina servera koji čine osnovu interneta bila je oborena.

Sasser i Netsky

Ovaj virus se nije širio mail sistemom, već je koristio slabosti u Windows operativnom sistemu. Kada se instalirao na žrtvin kompjuter, tražio je druge sisteme sa poznatim slabostima u mreži. Ovo je jedan od rijetkih slučajeva u kojima je tvorac virusa otkriven i uhapšen, ali je sedamnaestogodišnji Sven Jaschan zbog maloljetnosti izbjegao dugu zatvorsku kaznu.

Conficker

Ovaj crv je zaražene kompjutere vezivao u botnet mrežu, te je u jednom trenutku pod njegovim kontrolom bilo više od devet miliona kompjutera. Jedna od najvećih virusnih zaraza u historiji je uzrokovala više od devet milijardi dolara štete. Crv je koristio slabosti u Windows operativnom sistemu, te je isključivao antivirusnu zaštitu.

CryptoLocker

Jedna od novijih prijetnji. Ovaj trojanac je kriptirao sadržaj hard diska kompjutera koji je zarazio, pa je od vlasnika zahtijevao plaćanje otkupnine za vraćanje podataka. Otkupnina je iznosila oko 400 američkih dolara. Policija je uspjela pronaći botnet koji je kontrolisao CryptoLocker i uspjela ga je isključiti. Broj zaraženih kompjutera bio je veći od 500.000, ali nije poznato koliko je žrtava platilo otkupninu.

Stuxnet

Stuxnet je prvi ozbiljan primjer virusa kreiranog za cyber ratovanje. Pretpostavlja se da ga je kreirala izraelska vojska, a cilj su mu bila iranska nuklearna postrojenja. Stuxnet je, postavljajući pogrešne parametre rada, uništavao skupocjenu industrijsku opremu. Pretpostavlja se da je uništio petinu iranskih nuklearnih centrifuga, ali se crv širio i po drugim Siemens SCADA sistemima širom svijeta.

Intervju: Ivo Pavičić, prodajni menadžer D-Linka za Jadransku regiju i Grčku

D-Link je danas pozicioniran među 100 najvećih IT kompanija u svijetu i jedan je od lidera u IP rješenjima. Mi nudimo integrirana rješenja koja pokrivaju cijelu paletu end-to-end proizvoda. Tržište smo podijelili na Consumer i Business segmente, pa tako dijelimo i proizvode. No, bitno je razumjeti odnos između ta dva rješenja. U 2015. u našoj regiji omjer Business proizvoda u odnosu na Consumer opremu bio je 43%. Taj odnos je čak i viši u nekim drugim regijama

Razgovarao: Semir Kapetanović

E-mail: redakcija@www.asadria.com

a&s Adria: Za početak, molio bih Vas da se ukratko predstavite našim čitaocima?

Pavičić: Moja funkcija u D-Linku je prodajni i marketinški menadžer za Jadransku regiju, koju čine sve zemlje bivše Jugoslavije i Albanija, te Grčku. Zaposlen sam u talijanskom uredu, koji ujedno koordinira sve južnoeuropske zemlje kao što su Francuska, Portugal, Španjolska i Italija. Moje prvo radno iskustvo datira još od prije 11 godina, kada sam dobio priliku da se zaposlim u Italiji. Prvih pet godina sam radio za talijansku tvrtku u sektoru proizvodne industrije za automobile i kućanske aparate kao prodajni manadžer za cijelu Europu. Nakon toga sam radio tri godine kao menadžer za razvoj poslovanja (BDM) za multinacionalnu tvrtku u sektoru plastičnih i PVC kartica. U D-Linku radim već pune četiri godine, a posljednje dvije dosta vremena provodim u uredu u Zagrebu, naravno, koliko mi vrijeme dozvoljava.

a&s Adria: Tokom svoje 30-godišnje historije D-Link je stekao renome jednog od najznačajnijih globalnih ponuđača mrežne opreme, sa čak 47,1% udjela u svjetskom tržištu samostalnih WLAN pristupnih tačaka i 31% enterprise switcheva. Također, D-Link uspješno posluje i na tržištu sigurnosti i pametnih domova. Recite nam nešto više o tome kada i zašto je vaša kompanija počela poslovati u tim dvjema oblastima, koji su bile važne prekretnice i iskustva?

Pavičić: Ova godina nije samo posebna po tome što je prošlo 30 godina od osnivanja D-Linka, ona je također posebna zato što je prošlo točno 10 godina od otvaranja lokalnog ureda u Zagrebu. Dakle, dva su razloga za slavlje. U 30 godina postojanja D-Link je donio dosta inovacija na tržištu počevši od Green Ethernet tehnologije prije osam godina, odnosno uređaja za uštedu potrošnje struje, do današnjih poznatih mydlink Home uređaja. Ideja za pametnu kuću ide unatrag do 2012. godine, kada smo izbacili na tržište prvu cloud kameru u potrošačkom segmentu putem besplatne platforme mydlink Cloud. Od 2012. do kraja 2015. broj mydlink korisnika samo u Europi je prerastao tri miliona. Sama ta činjenica pokazuje da uzimamo 60% tržišta u tom segmentu. U posljednje četiri godine smo rapidno rasli i u segmentu kućnog videonadzora. Prošle godine smo predstavili koncept mydlink Home, što je samo uspješan nastavak prijašnjeg koncepta mydlink Cloud, te predstavili četiri uređaja u 2015. za pametnu kuću.

a&s Adria: Koje linije proizvoda danas imate u ponudi i koja je njihova primjena?

Pavičić: D-Link je danas pozicioniran među 100 najvećih IT tvrtki u svijetu i jedan je od lidera u IP rješenjima. Mi nudimo integrirana rješenja koja pokrivaju cijelu paletu end-to-end proizvoda. Tržište smo podijelili na Consumer i Business segmente, pa tako dijelimo i proizvode. No, bitno je razumjeti odnos između ta dva rješenja. U 2015. godini u našoj regiji omjer Business proizvoda u odnosu na Consumer uređaje bio je 43%. Taj odnos je čak i viši u nekim drugim regijama. Kada govorimo o proizvodima za kućnu upotrebu, tu spadaju pametne kuće, automatizacija domova, ruteri, adapteri, 3G i 4G uređaji. Primjena tih uređaja je dosta jednostavna i tendencija je plug-and-play upotrebe. Business portfolio sadrži četiri glavne kategorije: videonadzor, wireless, pohranu i switching. Što se tiče switchinga, dobro smo pozicionirani na globalnom tržištu i sa sigurnošću možemo reći da nudimo najveću ponudu swicheva za tržište malih i srednjih poslovnih subjekata.

a&s Adria: Prošle godine predstavljena je vigilance serija kamera. U čemu se ogleda njihova specifičnost i je li to, zapravo, D-Linkov odgovor na snažnu ekspanziju kineskih proizvođača videonadzorne opreme?

Pavičić: Prvo moram reći da se konkurentnost u Adriatic regiji ne razlikuje mnogo od konkurentnosti na ostalim tržištima. Sve regije su cjenovno osjetljive. Nakon pomne analize i evaluacije D-Link je odlučio razviti specifičan niz profesionalnih kamera koje samo instalateri mogu nuditi na tržištu po vrlo konkurentnim cijenama. Vigilance kamere se ne razlikuju po kvaliteti od ostalih kamera koje imamo u portfoliju, ali imaju konkurentnu cijenu i istovremeno obećavaju izvrsnu D-Link kvalitetu. Također, pripremili smo i poseban affiliate program Smart Instalater, neku vrstu „programa vjernosti“, gdje će partneri kroz portal registriranih projekata imati prodajnu podršku i obuku. Ovim potezom do kraja 2016. godine očekujemo dodatno povećanje našeg udjela na tržištu.

Tržište automatizacije domova u 2016. će također rasti, a D-Link je već vodeći na tom putu s potpuno integriranim sklopom hardverske i softverske tehnologije koji radi besprijekorno, čime omogućava rješenje koje će zadovoljavati zahtjeve korisnika

a&s Adria: Šta je srž vaše Auto Surveillance VLAN tehnologije i koju primjenu ona ima?

Pavičić: Pri uvođenju IP videonadzora u određeni prostor suočavamo se s izazovom kako efektno i optimalno iskoristiti postojeće mrežne resurse, vodeći računa o nesmetanom funkcioniranju dosadašnje produkcijske mreže. S druge strane, osiguravamo nesmetani protok mrežnih podataka koje će generirati videonadzor, istodobno ne dovodeći u pitanje sigurnost. Upravo zbog ove mogućnosti smanjuju se ukupni troškovi jer nema uvođenja novih mrežnih uređaja i sve odrađuje jedan preklopnik. Povrh svega, Auto Surveillance VLAN funkcija je u potpunosti automatizirana i ne zahtijeva složena podešavanja i prisutnost sistem-administratora.

a&s Adria: Ne smijemo zaboraviti i mrežnu sigurnost, u kojoj je D-Link također prisutan na tržištu. O kakvim se rješenjima radi?

Pavičić: Što se tiče Business segmenta, D-link nudi kvalitetno rješenje Unified Service routera. Ovo rješenje je koncipirano za tržište malih i srednje velikih poduzeća i bez poteškoća može biti integrirano u već postojeću mrežu. Neke od značajki ovog uređaja su IEE 802.11n, siguran bežični pristup, 3G WAN redundancija, IPv6, te opsežan i moćan VPN motor. Što se tiče Consumer segmenta, najvažni element za sigurnost je cloud platforma i interakcija uređaja. Zbog ogromne količine podataka koji cirkuliraju od korisnika pametnih domova, tvrtke koje igraju na tom tržištu moraju osigurati da podaci ostanu visokosigurni. Curenje podataka kupaca imalo bi negativan utjecaj na cijelo tržište. U D-Linku koristimo AWS cloud hosting platformu i osiguravamo da je svako streamanje kriptirano između svake interakcije uređaja i aplikacije, te aplikacije i cloud platforme. Do sada nismo imali nikakve pritužbe u pogledu sigurnosti podataka.

a&s Adria: Prema vašem mišljenju, koji su najvažniji tehnološki noviteti koje ste predstavili u 2015. godini, te koje bismo mogli očekivati u novoj godini?

Pavičić: U 2015. osjetila se tendencija rasta potrebe za PoE preklopnicima većeg PoE budžeta. Logičan je to slijed razvoja bežičnih mreža, ali i većeg interesa za IP videonadzorom. D-Link je tako uveo niz preklopnika sa sufiksom MP (Maximum Power) kako bi odgovorio na takve zahtjeve. Bežična tehnologija evoluirala je pojavom Wireless AC standarda, i to je bila ključna tehnologija na koju smo se fokusirali u 2015. godini. Ova godina donosi naglasak na tehnologije vezane za automatizaciju doma i na tom području se može očekivati nekoliko zanimljivih noviteta pod mydlink Home zajedničkim nazivnikom. U okviru videonadzora ide se u smjeru viših rezolucija (4K), ali su tražene i tehnologije koje će omogućiti veću iskoristivost i automatizaciju sustava.

Servis i garancija

a&s Adria: Uvijek nekako u prikrajku, ali izuzetno važnu dodatnu vrijednost pruža kvalitetan servis i garancija. Recite nam nešto o tome iz D-Linkovog ugla?

Pavičić: Servis i garancija su jedan od naših prioriteta, a ujedno i najbolja predispozicija za dobro poslovanje. Na neke proizvode za poslovne korisnike dajemo ograničenu garanciju, odnosno minimalno pet godina nakon što uređaju istekne životni vijek ili EoL (End of Life). Na kamere dajemo dvije godine garancije. Mi se oslanjamo na naše lokalne servisne partnere, ali u 99% slučajeva proizvodi se ne popravljaju, nego zamjenjuju novima.

a&s Adria: Trendovi u videonadzoru ukazuju na postepen prelazak na H.264 kompresiju, 4K rezoluciju, potrebu za rješenjima kojima će se upravljati velikom količinom podataka, zatim upotrebu nosivih uređaja, sve veće prisustvo interneta stvari itd. U kojoj mjeri D-Link namjerava pratiti ove trendove?

Pavičić: Naravno da se držimo trendova na tržištu. U našem porfoliju već imamo 4K kameru iako je njihova primjena veoma mala ili ograničena. Trendovi u segmentu IoT su jako interesantni za nas. Možemo čak reći da smo među liderima na tržištu s proizvodima baziranim na našoj mydlink Home platformi.

a&s Adria: Planirate li da se okušate u drugim segmentima industrije sigurnosti, poput kontrole pristupa, protivprovale i sl?

Pavičić: D-Link se izuzetno dobro i brzo prilagođava tržištu. U posljednje četiri godine smo predstavili pregršt inovativnih proizvoda i siguran sam kako ćemo i dalje slijediti tu tendenciju. Možemo čak i reći da više nismo samo „networking“ kompanija. Jako mnogo sredstava se ulaže u istraživanje i razvoj, a kao što sam već naglasio, inovacije dolaze u Business i Customer segmentu.

a&s Adria: Vaša kompanija korisnicima nudi alat za upoređivanje proizvoda. Na koji način on olakšava odabir pravih uređaja? Preprodavačima nudite i neke druge prodajne alate?

Pavičić: Da budemo precizniji, Product selector je samo jedan od alata koji nudimo. Krajem 2015. smo predstavili VIP+ (The Value in Partnership+) program za naše partnere u regiji. Program je predstavljen prilikom naše turneje i u veoma kratkom roku prijavio se pozamašan broj partnera. Koncipiran je za sve IT preprodavače, instalatere i sistem-integratore, a nudi široke mogućnosti, između ostalog i Product Selector Comparison Tool. Neke od njegovih interesantnih značajki su: IP surveillance planner, softver koji olakšava projektiranje videonadzora, WiFi Planner, koji planira instalaciju pristupnih tačaka uzevši u obzir sve varijabilne okolnosti kao što su debljina zidova, vrsta i materijal, NFR (non for resell) program, gdje partneri mogu kupiti ili uzeti demo proizvode za svrhu testiranja, program nagrađivanja itd.

a&s Adria: Na koji način gradite odnos s vašim partnerima? Koje im edukacije i programe nudite, koje pogodnosti, te kako bi zainteresirana firma mogla postati vaš partner? 

Pavičić: Svaka tvrtka koja kupuje od lokalnog distributera može postati naš partner. Osim navedenog VIP+ programa, naša kompanija organizira edukaciju partnerima prema potrebi i zahtjevima. U 2015. smo imali osam velikih evenata za sve partnere i distributere, više od 30 treninga unutar partnerskih firmi i desetke edukacijskih webinara, koje je zbog komoditeta svih sudionika bilo najlakše tako organizirati. Neke od većih pogodnosti koje D-Link nudi su efikasnost, odnosno da u vrlo kratkom roku imate odgovor i projektnu cijenu (putem distributera), fleksibilnost odlaska s partnerom na teren i analizu slučaja, te, naravno, komercijalnu i tehničku podršku.

Primjeri iz prakse

a&s Adria: Predstavite nam nekoliko uspješnih slučajeva iz prakse koje ste implementirali na području Jadranske regije? 

Pavičić: Adriatic regija je dosta velika, samim tim penetracija u javni i privatni sektor u nekim zemljama je otežana baš zbog te udaljenosti. U BiH smo imali nastavak projekta iz 2014. za Ministarstvo pravosuđa, gdje su veliki dio opreme bili preklopnici. U Hrvatskoj, od značajnih projekata, uspješno smo zaključili videonadzor u jednom od vodećih trgovačkih lanaca, gdje smo isporučili veliku količinu kamera za poslovne korisnike. U Srbiji bih želio istaknuti projekt besplatnog pristupa internetu u javnom gradskom prijevozu, gdje je omogućen Wi-Fi svim korisnicima prijevoza. Što se slovenskog tržišta tiče, mogu istaknuti dobru suradnju sa service providerom, koji već tri godine uzastopno kupuje naša rješenja za 4G.

a&s Adria: Koji su najveći izazovi za D-Link i na koji način im se nastojite suprotstaviti? Da li su to azijski proizvođači ili nedostatak lokalne podrške, eventualna specijaliziranost za određena vertikalna tržišta…?

Pavičić: Najveći izazov je lokalna ekonomija i organizacija vremena. Regija je velika. Pokrivamo osam zemalja i sveukupno 14 distributera, a pokušavamo proširiti broj lojalnih partnera u svakoj zemlji. Osim toga, radimo mnogo na edukaciji partnera i jačanju branda, a možemo spomenuti i povoljnu cijenu proizvoda. Nas prodajni tim se u 2015. proširio za još dvije osobe, a imamo i lokalne agente u regiji. Tim je izvanredan i efikasan, te sam siguran kako ćemo sve navedene izazove prevladati u nadolazećim godinama.

a&s Adria: Pozicija D-Linka u Jadranskoj regiji?

Pavičić: D-Link je posljednjih nekoliko godina u samom vrhu vendora koji nude rješenja za male i srednje poduzetnike. U posljednjih pet godina bilježimo konstantan rast u prodaji. Na tržištu se predstavljamo kao idealan ponuđač za mala i srednja poduzeća, gdje i dalje želimo ostati. Fokus kategorija posljednjih godina je videonadzor, u kojem bilježimo veliki rast u Business segmentu. Odmah nakon toga je switching i wireless, koji je po udjelu u prometu i dalje broj 1. Interes za našim proizvodima postoji kao što postoji konsolidirana mreža lojalnih partnera s kojima radimo skoro na dnevnoj bazi. Jedan od fokusa u regiji u 2016. je povećanje prometa u Makedoniji, Crnoj Gori, Kosovu i Albaniji.

a&s Adria: Koje kanale i aktivnosti koristite kako biste promovisali vaš brend? Da li je u tom pogledu Adria Security Summit bio važna prilika za promociju vašeg brenda i sklapanje novih poslovnih partnerstava?

Pavičić: Komunikacija sa tržištem postoji na više načina. Svaki članak, blog ili sl. koji se pojavi pomaže promoviranju našeg branda. Surađujemo sa svim važnijim časopisima u regiji. Adria Security Summit 2015 je bio organiziran na visokom nivou i bila nam je čast da prisustvujemo. Da, pomoglo nam je i u sklapanju novih poslovnih partnerstava, ali i u podizanju branda u poslovnom segmentu.

a&s Adria: Vaše mišljenje o današnjoj industriji sigurnosti, koji su najvažniji trendovi i šta možemo očekivati u godinama koje su pred nama?

Pavičić: Na europskoj razini podaci od IHS Technologyja pokazuju da će tržište IP tehnologije dobiti kvotu od cca 80% u 2016. Naravno, ovaj odnos u našoj regiji je daleko manji, nažalost. Tržište automatizacije domova će također rasti, a D-Link je već vodeći na tom putu s potpuno integriranim sklopom hardverske i softverske tehnologije koji radi besprijekorno, čime omogućava rješenje koje će zadovoljavati zahtjeve korisnika. S obzirom na to kako dosta putujem po Italiji i Grčkoj, imam prilike vidjeti kako ta tržišta reagiraju i koliku važnost daju sigurnom domu. Uređaji su sve jednostavniji za instalaciju i ne zahtijevaju nikakvo posebno znanje za korištenje. Npr. u Grčkoj surađujemo s kompanijom Vodafon Greece, gdje u svojim trgovinama prodaju smart home uređaje D-Link i ostalih vendora. Sve velike maloprodaje imaju poseban kutak za uređaje za pametne domove, a sve veći interes za ovo područje iskazuju i regionalni telekomunikacijski operateri.

Opća načela upravljanja prilikom zaštite osoba

Uspjeh je zagarantovan samo ako sve osobe uključene u proces naše mjere i naredbe provedu dosljedno. Ako dosljedno djelujemo, protivničkoj strani će biti veoma teško da djeluje protiv nas. Ukoliko naše ciljeve dosljedno slijedimo, onda imamo najveće šanse da iste i postignemo. No, bez obzira na to koje mjere preduzimali, vlastitu sigurnost ne smijemo nikad zanemariti

Piše: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Private Security Training Association)
E-mail: redakcija@asadria.com

Načela su praktična pomagala koja pomažu da u svakodnevnom upravljanju ne bismo trošili vrijeme i da bismo stalno bili usmjereni ka ciljevima koje moramo postići. Svaki vođa mora sam odlučiti koja načela želi primjenjivati i prema kojem prioritetu. Mnogi pojmovi će vam biti poznati zato što su u direktnoj vezi sa našim načinom rada, ali i načinom rada protivničke strane. Uvijek moramo imati na umu da ako želimo nadvladati protivničku stranu, moramo se stalno prilagođavati spram njenog načina rada. Dakle, za uspjeh u poslovima bliske zaštite ličnosti imajmo na umu sljedeće:

Fleksibilnost

Trajne promjene u svakodnevnom djelovanju nisu dobre. Ali fleksibilnost komande i svakog člana našeg tima je neophodna. Pogotovo što se dinamika uvijek može narušiti aktivnostima štićene osobe ili mogućim djelovanjem protivničke strane. Svaki vođa operacije treba članovima tima dati jasan nalog koji dozvoljava fleksibilnost djelovanja, jer se time u neku ruku garantuje i sigurnost. Što smo fleksibilniji, protivnička strana će nas teže pročitati.

Jednostavnost

Odluka treba biti jasno i jednostavno formulisana i prezentirana, čime dobijamo veće garancije da će ona biti shvaćena i provedena u djelo. Posebno se to odnosi na situacije kada smo pod stresom ili utjecajem agresivnog djelovanja protivničke strane. Tada jedino funkcionišu jednostavne komande i mjere. Na kraju, za jednostavne mjere potrebno je manje pripreme i koordinacije.

Dosljednost

Uspjeh je zagarantovan samo ako sve osobe uključene u proces naše mjere i naredbe dosljedno provode. Ako dosljedno djelujemo, protivničkoj strani će biti veoma teško da se probije i djeluje protiv nas. Ukoliko naše ciljeve dosljedno slijedimo, onda imamo najveće šanse da ih i postignemo.

Vlastita zaštita

Bez obzira na to koje mjere preduzimali i u kojim vremenskim okvirima, vlastitu zaštitu ne smijemo nikad zanemariti i toga uvijek moramo biti svjesni. Ako smo povrijeđeni ili ranjeni (čak i smrtno), nećemo biti u mogućnosti nikome pomoći, a shodno situaciji čak možemo biti i teret za akciju.

Ekonomičnost resursa

Umajte uvijek na umu da naši resursi nisu neograničeni. Kako god to izgledalo tokom pripreme i izvođenja akcije, resursi su samo privremeni, tj. uslovni. Gorivo koje koristimo će kad-tad nestati, municija također, pa će i učinak svakog pojednica veoma oslabiti. Zato resursima moramo posvetiti mnogo pažnje, moramo pažljivo planirati i imati na umu mnoge nepredviđene stvari, kao i sposobnosti i učinke svakog pojednica. Prečesto se događa da osobe u prvim danima previše uzimaju zadataka, a nakon toga više ne budu potpuno učinkoviti jer im nedostaje sna, odmora ili opskrbe.

Anterfile (pozicionirati negdje na 2 str. na vrhu)

Komanda za akciju

Komanda za akciju mora u svako doba biti u našim rukama. Ukoliko se to dogodi, druge osobe će određivati dalji tok naše akcije, a mi ćemo onda biti prisiljeni da se tome prilagodimo. Međutim, postoje metode koje nam mogu pomoći da zadržimo ili ponovo dobijemo komandu. To su: detaljno planiranje i djelovanje, zaštita od iznenađenja, ekonomičnost resursa i formiranje rezervi, čuvanje tajnosti i obmana te brzo i fleksibilno djelovanje.

—————————————

Iznenađenje

Iznenađenje uvijek mora biti na našoj strani i moramo učiniti sve da ni na koji način mi ne budemo iznenađeni. Ukoliko je moguće, potrebno je iskoristiti svu pomoć tehničkih sistema zaštite.

Mobilnost

Od izuzetne važnosti je konstantno održavati našu mobilnost, koju ne smijemo ni ustupiti niti izgubiti. Moramo pažljivo planirati našu mobilinost, održavati je i u slučaju nužde iskoristiti je u našu korist, kako pješice tako i motorizovano.

Menadžment rizika

Menadžment rizika je taj koji procjenjuje opasnosti i prijetnje. On tretira sve rizike, od mogućih vjerovatnoća njihovog nastanka i mogućih posljedica koje mogu proizvesti na naše djelovanje ili život, te definiše mjere za adekvatan odgovor. Zapamtite, razmatranje rizika je sastavni dio svake odluke! Rizik se može podijeliti shodno opasnostima koje nam prijete od protivničke strane na dva glavna „tipa“:

Rizici protivničke strane – misli se na razmatranje svih opasnosti koje dolaze sa bilo koje protivničke strane, i neovisno o tome da li su usmjerene direktno ili indirektno na nas ili naše štićene osobe. Te opasnosti i prijetnje uvijek se pokreću s namjerom, što implicira da je protivnička strana uložila dosta energije, vremena i resursa, a naš zadatak je da ih razmotrimo, suzbijemo ili potpuno odbijemo planiranjem različitih mjera sigurnosti.

Rizik uopćeno ili rizici bez namjere, tj. ona vrsta rizika koja obuhvata sve opasnosti i prijetnje koje na nas mogu djelovati bez utjecaja protivničke strane. To su nezgode i događaji koje su izazvali ljudi ili tehnika i koji u osnovi ne odaju zle namjere, ali koji nas ili naš zadatak mogu dovesti u opasnost. Protiv ove vrste rizika koristimo sveobuhvatne mjere sigurnosti, pri čemu uključujemo sve članove tima. Sve uključene osobe moraju konstantno težiti ka tome da se svi mogući rizici minimiziraju i da predložene mjere prevencije budu adekvatne.

 

Uloge i zadaci sigurnosnog osoblja na terenu

Kvalitetan sigurnosni menadžer često će se opredijeliti i za manjak vještina ako je ponašanje njegovog podređenog uposlenika u skladu sa prihvaćenim standardima. Zbog toga je od ključne važnosti da i sami uposlenici odgovore ovakvim očekivanjima sigurnosnog menadžmenta

Piše: Semir Kapetanović
E-mail: redakcija@asadria.com

Dobra reputacija nekog sigurnosnog odjela uveliko zavisi od toga koliko kvalitetno uposlenici obavljaju zadatke. Loše obavljeni posao donosi i loš ugled. Bez obzira na stručnost sigurnosnog menadžmenta, učinak osoblja na terenu predstavlja mjeru uspješnosti organizacije odjela. Njihov učinak ima dvije dimenzije: primjenu vještina, te generalno držanje i postupanje. Kvalitetan sigurnosni menadžer često će se opredijeliti i za manjak vještina ako je ponašanje njegovog podređenog uposlenika u skladu sa prihvaćenim standardima. Zbog toga je od ključne važnosti da i sami uposlenici odgovore ovakvim očekivanjima sigurnosnog menadžmenta.

Pridržavanje standarda prilikom predstavljanja u javnosti

Sigurnosno osoblje u vidu zaštitara i čuvara mora se uljudno i pažljivo postaviti prema osobama koje traže pomoć od njih. Isto važi i za objektivan i razuman tretman svih ljudi s kojim imaju interakciju. Oni moraju biti precizni i ekspeditivni u izvršavanju svojih obaveza, koje uključuju i saradnju s kolegama, ali na način da privatni stavovi i emocije ne utječu na kvalitet rada. Isto tako, njihov poslovni i privatni život mora biti primjeran u smislu stabilnosti, povjerenja i morala. Iako navedeni standardi zvuče utopijski, ako ne i staromodno, krajnji rezultati u slučaju njihovog pridržavanja mogu značajno utjecati na reputaciju sigurnosnog odjela unutar neke organizacije.

Zaštita dostojanstva uposlenika

Iako se ove osobine stječu odgojem, njihovo razvijanje na radnom mjestu počinje s međusobnim uvažavanjem među kolegama. Zadatak sigurnosnog menadžmenta je zaštita dostojanstva svakog uniformisanog uposlenika na njegovom radnom mjestu. Ovako definirani standardi značajno utječu na samopouzdanje uposlenika. Naprimjer, tolerisanje neadekvatne higijene i loših navika na radnom mjestu može kreirati loš dojam o ozbiljnosti posla kojim se te osobe bave. Stara i neadekvatna uredska oprema i namještaj djeluju demoralizirajuće na uposlene, dok im nova i funkcionalna oprema ulijeva povjerenje i osjećaj ponosa. Ako menadžment kreira ambijent u kojem će se svaki uposlenik osjećati vrijednim, to će se odraziti i na međusobne odnose samih čuvara i zaštitara jer će u očima svojih kolega svako od njih zasluživati poštovanje.

Naglasak na „ako“ ovdje nije nevažan zbog same prirode sigurnosnog sektora, posebno u odjelima koji se često bave privođenjem počinioca krivičnog djela, npr. u onim za prevenciju krađa. Česta interakcija između počinioca ovih djela i sigurnosnog osoblja ne određeni način „desenzibilizira“ uposlenike i učini ih rigidnim, slično kao kod policajaca u javnom sektoru. To znači da je ljubaznost u ophođenju nešto što se mora „učiti“ unutar same organizacije.

Precizno izvršavanje radnih zadataka

Druga važna stavka u radu sigurnosnog osoblja jeste i precizno i ekspeditivno izvršavanje raznih zadataka. Pojedinci koji nisu tačni u dolasku na posao ne mogu se tretirati kao odgovorni. Tu spada kašnjenje u preuzimanju smjene, izradi izvještaja i obavljanju zadataka. Kako bi neki sigurnosni odjel zadržao reputaciju brze i učinkovite organizacije, svaki njegov uposlenik mora se na isti način postaviti prema radnim zadacima. Važan segment sigurnosnih aktivnosti temelji se na izvještavanju o činjenicama, odnosno detaljima. Nonšalantan pristup detaljima u kombinaciji s nepotrebnim kašnjenjima izrazito negativno utječe na reputaciju odjela, jer se na njegov rad oslanja ne samo menadžment nego i cijela kompanija. Zbog toga je neophodno kontinuirano raditi na pitanjima samodiscipline i postavljanja standarda u vezi s njom.

Poštivanje prava počinioca krivičnih djela

Jedan od zahtjeva povezanih s radom osoblja na terenu jeste i razuman i objektivan tretman svih osoba, odnosno poštivanje njihovih prava. Tokom obavljanja zadataka iz oblasti sigurnosti subjektivan ili neobjektivan pristup ljudima može značajno naškoditi reputaciji organizacije. Iako se na privatni sektor primjenjuju donekle drugačiji kriteriji u odnosu na javnu sigurnost, sigurnosno osoblje se također mora pridržavati određenih normi u pogledu tretmana lica koja se sumnjiče za činjenje krivičnih djela. Korektan tretman osumnjičenika ima važnu ulogu za sigurnosne odjele, posebno u većim kompanijama, u kojima se svaki mjesec osobe privode zbog raznih prekršaja. Po obavljenom privođenju nedopustivo je dodatno zlostavljati ili maltretirati osumnjičene, ili ih napadati verbalno ili fizički. I u ambijentu gdje su takvi napadi usmjereni na sigurnosno osoblje uposlenici na terenu moraju biti instruirani da zadrže objektivnost i smirenost i u takvim situacijama.

Saradnja i lični integritet

Volja za rad s drugim licima na ostvarenju zajedničkih radnih ciljeva također je jedna od slika koju sigurnosni odjel stvara o sebi u odnosu na kompaniju i širu javnost. Spremnost na saradnju mora se vertikalno urediti od najvišeg nivoa, odnosno od sigurnosnog menadžera do čuvara na ulazu. Na svim nivoima je kroz obuku i trening neophodno utvrditi svojevrsni radni moto u vidu sintagme „naravno“ kada je u pitanju svaki zahtjev prema sigurnosnom osoblju da se nešto obavi ili preduzme. Ukoliko je zahtjev izvodiv, negativni odgovori na zahtjeve trebali bi biti svedeni na minimum kad god je to moguće.

Lični integritet sigurnosnog osoblja na terenu također igra bitnu ulogu u percepciji cjelokupnog sigurnosnog odjela. Osoblje mora biti spremno da se i izvan svog radnog mjesta ponaša na korektan i moralan način, jer te vrijednosti imaju univerzalni karakter. Njihova svijest i ponos u vezi s poslom koji obavljaju moraju se reflektirati i u njihovoj pojavi, držanju i ponašanju. Pri tome je također važno sačuvati i konzistentnost u postupcima, jer sigurnosno osoblje promjenjivog raspoloženja teško može adekvatno zaštititi ugled odjela. Svi navedeni standardi u cjelokupnom habitusu zaštitara i čuvara na terenu djeluju sinergijski kada je riječ o vanjskoj percepciji kvaliteta rada nekog sigurnosnog odjela. Njihov skup nerijetko predstavlja odraz reputacije sigurnosnog sektora koju on uživa u javnosti i cjelokupnom društvu i zato je važno ne pasti u zamku njenog zanemarivanja na najnižim nivoima, odnosno kod osoba koje predstavljaju navedenu industriju na samom terenu.

Skeniranje i iskorištavanje eksploita

Pronalaženje sigurnosnog propusta sigurno je najvažniji zadatak napadača nakon određivanja mete. Najčešće se koristi metoda koja se naziva skeniranje, a koja, zapravo, znači testiranje sistema na poznate propuste, koji se još nazivaju i eksploiti

Izvor: Goran Milić
E-mail: redakcija@asadria.com

Termin skener se u kontekstu mrežne sigurnosti odnosi na softver koji koriste hakeri kako bi sa udaljene lokacije odredili TCP ili UDP portove koji su otvoreni na sistemu i samim tim podložni napadima. Nakon saznanja koji su portovi otvoreni, počinje druga faza napada, u kojoj se oni testiraju na poznate slabosti koje mogu omogućiti upad u sistem. Zanimljivo je uočiti da i administratori sistema koriste skenere kako bi detektovali, a zatim i popravili slabosti u sopstvenom sistemu prije nego što ih otkriju hakeri. Jedan od najstarijih i najpoznatijih skenerskih softvera je Security Administrator’s Tool for Analyzing Networks (skraćeno SATAN) za UNIX operativne sisteme, ali danas postoje i mnogi drugi, mnogo napredniji alati. Dobar skenerski program može locirati metu na internetu, odrediti TCP/IP servise koji su aktivni i testirati sistem na poznate slabosti. S obzirom na to da se slabosti otkrivaju svakodnevno, jasno je da se i skenerski softveri svakodnevno unapređuju, pa i hakeri i administratori moraju konstantno pratiti nove sigurnosne prijetnje i razvoj softverskih alata koje koriste.

Vrste skeniranja

Skeniranje portova je metoda kojom se “osluškivanjem” TCP ili UDP portova na kompjuteru ili routeru pokušava doći do što više informacija o uređaju koji je meta napada. TCP ili UDP portovi su najčešće vezani za određenu aplikaciju, pa se tako osluškivanjem portova može doći do vrste, naziva i verzije aplikacije koju sistem koristi. Ovo je jedna od ključnih informacija koja se dalje koristi u iskorištavanju poznatih slabosti aplikacije koju sistem koristi.

Naprimjer, ako je aktivan port 23, na sistemu je aktivan Telnet server, koji važi kao vrlo nesiguran. Kada haker dođe do takve informacije, pokušat će da iskoristi slabosti Telnet protokola i njegovih implementacija kako bi došao do pristupa sistemu ili nekih dragocjenih informacija koje bi mu olakšale dolazak do cilja. Primjera radi, Telnet implementacije su ranjive na takozvane Brute Force napade, kojim napadač pokušava da pogodi korisničko ime i šifru. Zbog toga se danas Telnet protokol praktično više ne koristi, osim u nekim vrlo specifičnim situacijama. Half scan je vrsta skeniranja portova koja umjesto uspostavljanja konekcije šalje samo inicijalne ili finalne mrežne pakete. Ovo se radi kako bi napad ostao prikriven. Softveri koji koriste ovu vrstu napada se nazivaju stealth skeneri.

IP Spoofing je metoda koja uključuje promjenu mrežnih paketa, tačnije njihovih zaglavlja, kako bi se zamijenila izvorišna IP adresa. Na ovaj način se mrežni servis može prevariti tako da smatra da učestvuje u legitimnoj komunikaciji sa poznatim klijentom, a zapravo se radi o zlonamjernoj komunikaciji. Moderni firewall sistemi uspješno detektuju ovu vrstu napada, ali se ona premjestila na više mrežne nivoe, pa se umjesto mrežnih uređaja varaju korisnici. Riječ je phishing napadima, o kojima smo govorili u prethodnim tekstovima. Source Routing skeniranja preusmjeravaju mrežne pakete putem specifičnih tačaka na mreži. Na ovaj način se zaobilaze pravila koja koriste mrežni routeri. Takva skeniranja se najčešće vrše u svrhu mapiranja mrežne topologije, ali i za rješavanje problema u komunikaciji. Međutim, hakeri mogu iskoristiti ta skeniranja za otkrivanje internih mrežnih adresa, što je dragocjen podatak za dalje napade. Sve vrste napada koje smo do sada opisali koriste slabosti u TCP/IP protokolu. Međutim, hakeri mogu iskoristiti slabosti i u drugim čestim protokolima kao što su HyperText Transfer protokol (HTTP), Domain Name System (DNS), Common Gateway Interface (CGI) i drugi.

Active-X kontrole, Java script i Vbscript se danas vrlo često koriste za poboljšavanje izgleda i funkcija web-stranica, ali hakeri mogu iskoristiti i njihove slabosti. U posljednje vrijeme su vrlo česti napadi koji iskorištavaju slabosti u Java i Flash tehnologijama, a najgore od svega je to što korisnici mogu mjesecima ne primjećivati da su žrtve napada, odnosno njihovi kompjuteri mogu biti alati za druge napade.

Sistemski i softverski eksploiti

Sistemski i softverski eksploiti su slabosti koje postoje u određenom operativnom sistemu ili aplikaciji, a ponekad se nazivaju i bagovi (engl. bug – buba, kukac; asocijacija na prvi zabilježeni kompjuterski problem uzrokovan ulaskom moljca u osjetljivu elektroniku jednog od prvih elektronskih kompjutera). Eksploiti se najčešće koriste tako da napadaču omoguće neautorizovani pristup sistemu ili da bi onemogućili rad sistema. Postoje tri osnovne kategorije eksloita: Buffer overflows, Unexpected input i System configuration bugs.

Buffer overflows nastaju kada količina podataka na ulazu pređe određenu granicu, pa sistem počne da se ponaša izvan uobičajenih parametara. Ova greška je najčešće posljedica lošeg programskog koda koji ne testira količinu podataka na ulazu. Unexpected input eksploit je sličan, ali se umjesto velike količine podataka na ulaz šalju tačno određene kombinacije simbola, u koje su, zapravo, zamaskirane komande sistemu. I ovi problemi nastaju zbog lošeg programskog koda. Na kraju, System configuration bugs su, zapravo, loše podešeni parametri sistema, zbog čega je on podložan napadima. Neiskusni ili mladi mrežni ili sistemski administratori mogu pogrešno konfigurisati neku od komponenti sistema, otvarajući ga za hakerske napade. Proizvođači softvera nastoje za sve otkrivene eksploite izdati odgovarajuće popravke, a iskusni administratori mogu otkriti i popraviti greške u konfiguraciji sistema. Međutim, uvijek postoji određeni period između otkrivanja i popravljanja greške, i to je ono što napadaču može biti dovoljno za izvođenje napada.

Najpoznatiji TCP/UDP portovi

S obzirom na to da je TCP/IP protokol osnova interneta, svaki mrežni ili sistemski administrator ga mora detaljno poznavati. Jedna od stvari koja spada u abecedu TCP/IP protokola su brojevi portova koje koriste mrežni protokoli. Zvanična lista najpoznatijih TCP/UDP portova može se pronaći u dokumentu RFC1700, koji je besplatno raspoloživ na internetu. Brojeve portova dodjeljuje Internet Assigned Numbers Authority (IANA). Iako je nemoguće zapamtiti sve portove, svaki administrator mora poznavati bar one osnovne pošto će mu to značajno olakšati posao. Ovo je lista najpoznatijih TCP/UDP portova koje koristi gotovo svaka mreža: 7: ECHO, 20: FTP (data), 21: FTP (control), 22: SSH, 23: Telnet, 25: SMTP, 42: Nameserv, 53: DNS, 67: BOOTP server, 68: BOOTP client, 69: TFTP, 80: HTTP, 88: Kerberos, 103: X.400, 110: POP3, 137: NetBIOS name service, 138: NetBIOS datagram service, 139: NetBIOS session service, 220: IMAPv3, 389: LDAP, 443: HTTPS, 546: DHCP client, 547: DHCP server, 1080: Socks i dr.

Važnost utvrđivanja vremena u istrazi

Pitanje kada se nešto desilo u kontekstu vođenja istrage tiče se preciznog utvrđivanja vremena dešavanja nekog događaja. Ono se fokusira na izdvajanje i preciziranje vremenskog faktora, bilo da je riječ o onom što je prethodilo ili što je uslijedilo nakon nekog događaja, kao i između više njih

Piše: Semir Kapetanović
E-mail: redakcija@asadria.com

Ako istražitelj precizno utvrdi vrijeme, to mu može pomoći prilikom eliminacije različitih scenarija. Naprimjer, moguće je da određeni autobus nije nikako mogao prevaliti distancu od tačke A do tačke B u konkretnom intervalu. Isto važi i za slučajeve utvrđivanja vremena izbijanja požara, za koje neki uposlenici nisu mogli biti odgovorni ako su tada imali slobodan dan. Ako se, npr., na nekoj lokaciji novac redovno krade, istražitelja čeka lakši posao u hvatanju krivca ako se utvrdi da do krađe dolazi u intervalu od pet ujutro do sedam navečer.

Faktori utvrđivanja vremena

Kada su pitanju krivična djela, cjelokupni koncept zastare temelji se na vremenskom faktoru. Počinitelj se mora identificirati i procesuirati u određenom roku nakon činjenja djela. Vrijeme se, u kontekstu obavljanja istraga, može utvrditi i najobičnijim promatranjem. Naprimjer, stavljanjem ruke na toplu haubu automobila može se utvrditi da je nedavno korišteno, dok se ispitivanjem rasporeda pepela u kaminu može zaključiti kada je vatra naložena. U slučaju smrti, vrijeme njenog javljanja može se utvrditi pomoću praćenja nivoa lividiteta žrtve ili vremena kada je nastupio samrtni grč. Na isti način na koji istražitelj može iskoristiti svoju energiju i maštu kako bi utvrdio vremenske faktore u okviru istrage, oni mu mogu pomoći prilikom utvrđivanja identiteta počinitelja. Kao i kod drugih segmenata istrage, mnogo toga se može postići korištenjem zdravorazumskog rasuđivanja i pažljivim posmatranjem terena i objekata.

Preventivni postupci

Istražitelj može preduzeti odgovarajuće korake i prije nego što dođe do nekog incidenta. Na taj način on sebi unaprijed omogućava praćenje vremenskog faktora nakon što dođe do činjenja krivičnog djela. Neke od standardnih mjera uključuju označavanje datuma i vremena na videozapis koji se kreira u okviru CCTV sistema. U slučaju nadzora koji se vrši pomoću fotografije ili CCTV videa koji se aktivira tek nakon što dođe do događaja, korisno je fokusirati kadriranje na sat. Ako su u pitanju osnovni ili rudimentarni sistemi detekcije neovlaštenih upada koji se ne fokusiraju na identifikaciju počinitelja nego na utvrđivanje vremena upada, istražitelj može postaviti uređaj koji će u slučaju incidenta izazvati zaustavljanje sata. Prilikom rada s alarmnim hardverom i programima za kontrolu pristupa, istražitelj može modificirati sistem tako da mu on omogući pristup evidenciji iz koje se vidi vrijeme prolaska ili upada nekog lica. Jednako korisni su i alati za pečaćenje koverti, paketa, prolaza, pretinaca u automobilima ili skladišnih prostora. U tu svrhu mogu poslužiti metalni ili žičani pečati, plastični pečati u obliku katanaca, samoljepljive trake, pa i spajalice. Kontrola pečata u vrijeme kada je neki predmet poslan ili primljen treba pokazati da li se njim manipulisalo u određenom vremenskom intervalu. Ako je on oštećen, istražitelj može utvrditi kada je došlo do toga. Ako se pečati postavljaju na statične lokacije, potrebno ih je redovno provjeravati. U slučaju njihovog oštećenja istražitelj može utvrditi u kojem se intervalu to desilo.

Metode utvrđivanja vremenskog faktora

Kao jedan od standardnih primjera za utvrđivanje tačnog vremena dešavanja incidenta može poslužiti razbijeni sat na ruci vozača vozila koje je skrenulo s ceste. Ipak, često se dešava da je vremenski faktor nemoguće utvrditi s takvom preciznošću. Stoga istražitelj mora obratiti pažnju na indirektne izvore informacija poput opisane topline haube ili tragova paljenja vatre. Osim toga, vremenski faktor se može razmatrati i iz ugla analize njegovih varijacija u okviru određenog procesa ili odvijanja aktivnosti. Naprimjer, krađe novca su čest problem u radnom okruženju i po njihovom otkrivanju potrebno je odmah utvrditi vrijeme kada se dešavaju jer je ono obično ključno za identifikaciju osumnjičenih lica.

Dakle, vrijeme se može utvrditi i iz tzv. indirektnih izvora. Oni su gotovo neograničeni u svojoj različitosti i tiču se kako izvora poslovne tako i onih privatne naravi. Istražitelj mora pokazati spremnost da se snađe u situacijama kada okolnosti istrage predstavljaju početnu tačku za kreativno razmišljanje. Među ovakvim izvorima informacija o vremenu su, naprimjer, podaci sistema za kontrolu pristupa koji registruju vrijeme korištenja pametnih kartica, terminala i biometrijskih uređaja. Isto važi i za alarmne sisteme koji osim vremena aktiviranja registruju i lokaciju i vrstu alarma, paralelno s podacima koji su dostupni iz videozapisa koje kreiraju videonadzorne kamere.

Kreativnost u istrazi

Izvan sfere sigurnosnih sistema istražitelji se mogu okoristiti podacima banaka ili telekomunikacijskih operatera, poput podataka o korisničkim računima, datumima i vremenu uplata ili podizanja novca, vremenu razgovora na listingu. Dodatni izvori informacija su i dnevnici i lične zabilješke osumnjičenih, koji su često dostupni u elektronskom formatu. Jednako korisna je i e-mail korespondencija koja nudi uvid u vrijeme otvaranja, slanja i prosljeđivanja dokumenata drugim licima, a isto važi i uspjele ili neuspjele poruke poslane faksom. Korisni izvori podataka su i pošte, od kojih se mogu dobiti informacije o datumu kada je osumnjičeni preuzeo pošiljku. Vrijeme odvijanja događaja može se utvrditi i pomoću računa koji prikazuju datum vršenja transakcija, odnosno prodaje ili naplate korištenja određenog proizvoda koji može biti otuđen. Kreativni istražitelji mogu iskoristiti i naizgled manje važne izvore informacija poput ulaznica za kino ili saobraćajnih kazni, koje također nude uvid u vrijeme odvijanja određenih događaja. Sve u svemu, uz neupitnu važnost utvrđivanja vremenskog faktora u kontekstu istraga, njihovi ishodi će nerijetko biti ograničeni kako vještinom tako i kreativnošću samog istražitelja, koji se mora jednako osposobiti za korištenje direktnih i indirektnih izvora informacija o vremenu.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.